Nema Obicnih Trenutaka

7/17/2019 Nema Obicnih Trenutaka

http://slidepdf.com/reader/full/nema-obicnih-trenutaka 1/13

U jednoj te!koj fizi"koj situaciji, iza mene, dobio sam mnoge

odgovore. “Nema obi! nih trenutaka.”

—————————- NEMA OBI$NIH TRENUTAKA ——————————–

Uroniv!i u “Mirnog ratnika” osjetio sam najprije olak!anje, a

nakon toga i zadovoljstvo u spoznaji da “Mirni ratnik” donosi

vrijedne uvide koje nikada, nikada ne bismo smjeli smetnuti s

uma. Naslov knjige “Put mirnog ratnika” odmah me privukao.

“Mirni ratnik” – naizgled kontradiktorno, a opet tako

istinito! Zanimalo me kakav bi to mogao biti put, a nakon

pro"itane knjige shvatio sam da ve% hodam njime.

Svijet je mjesto na kojem se odvija stalna borba suprotnosti.

Na"ela stvaranja, odr&avanja i uni!tavanja u stalnom su, i to

vrlo osjetljivom, me'uodnosu. Njihova je igra ponekad nalik

kazali!noj predstavi.

“Put mirnog ratnika” je pisan u obliku pustolovine, dakle

spada u skupinu knjiga poput Castanedinih ili Redfieldovih.

Glavni junak je sam Dan Millman, autor knjige, koji u

studentskim danima susre%e svog u"itelja. U"itelj nema imena,

odnosno ne &eli mu ga re%i, a on ga naziva Sokrat jer ga

podsje%a na tog gr"kog filozofa (u knjizi je ostavljena

engleska ina"ica – Socrates, da bi se razlikovalo izmedu

Sokrata i na!eg suvremenog u"itelja). Da bi primjerom pokazao

put mirnog ratnika, Socrates radi na benzinskoj postaji,

uvijek u no"noj smjeni. Cijela radnja pri"e odvija se tako naneobi"no suvremenom mjestu. Ali, ono je dobro odabrano jer se

podu"avanje odvija u okru&enju svakodnevnih poslova – od

uslu&ivanja mu!terija, pranja vjetrobranskih stakala na

automobilu do popravljanja pokvarenih karburatora i zamjene

svije%ica ili ulja.

Povremeno me'utim, obojica, i u"itelj i u"enik, odlaze na

mentalna putovanja na kojima se ra!"i!%uju nau"ene stvari, a

cijela radnja se postupno pribli&ava svom vrhuncu na kraju

romana. Naime, u"enik je pone!to spor i tvrdoglav te ga

usprkos svemu na posljetku u"itelj na osam godina !alje od

sebe u &ivot. Susre%u se, naizgled slu"ajno, na jednom

planinskom vrhuncu gdje u jednoj pe%ini Dan pro&ivljava borbu

na &ivot i smrt – tek kad je nau"io umrijeti poput ratnika,

postalo mu je potpuno jasno !to zna"i &ivjeti poput ratnika.

An error occurred.

Try watching this video on www.youtube.com, or enable JavaScript if it is disabled in your

browser.

Put mirnog ratnika se zasniva na autenti"noj pri"i saelementima fikcije "iji glavni junak , putuje u podru"ja

http://www.youtube.com/watch?v=jTuo8ORvZi0





romanse i magije, svijetlosti i tame, tijela, uma i duha.

Vo'en mo%nim starim ratnikom Sokratesom i isku!avan

zavodljivom i razigranom &enom po imenu Joy, Dan se

pribli&ava kona"nom sukobu koji %e ga osloboditi ili

uni!titi.

Nije mi namjera prepri"avati vam knjigu. Sami %ete je

pro"itati kod ku%e. Ali, postoje neke stvari koje se mogu

istaknuti. Ne!to !to mo&emo razumjeti sada i u ovom trenutku

te tako oboga%eni tom spoznajom krenuti u postolovinu na put

mirnog ratnika.

Mo&da ste se dosad zapitali odakle naslov: NEMA OBI$NIH

TRENUTAKA. Stigao je iz knjige, naravno, a radi se o jednom

od najva&nijih na"ela po kojima &ivi mirni ratnik. U samoj

knjizi, nakon godinu i ne!to mjeseci obuke, Socratesu je

dosadilo da stalno odgovara na pitanja svog u"enika. Doista,Dan ga je ispitivao svaku sitnicu i sve je &elio znati. Vrlo

"esto bi mu Socrates odgovarao ismijavaju%i ga, ali u tom

trenutku mu je doista bilo dosta svega te mu je rekao da vi!e

ne &eli biti njegov stroj za odgovaranje. Poslao ga je iza

benzinske postaje, da tamo sjedi na jednom kamenu dok sam ne

do'e do neke vrijedne spoznaje.

Navod iz knjige:

“Morat " e # prona" i odgovor iznutra. I po ! inje # sada. Iza$ i,

oti$ i iza postaje, iza kante za sme " e. Tamo, pored zida je

veliki ravni kamen. Sjedi na njemu sve dok mi ne " e # imati

ne # to vrijedno za re " i.”

Izi# ao sam, prona# ao kamen i sjedio u tami. Isprva su mi umom

prolazile slu! ajne misli. Zatim sam razmi# ljao o svim va% nim

zamislima koje sam nau! io u # koli. Pro # ao je sat, zatim dva,

a zatim tri. Za nekoliko sati " e izi" i sunce i postalo je

hladno.

Svanula je zora. Jedino # to mi je palo napamet da bih mu

mogao re " i je uvid kojeg sam stekao tijekom predavanja iz

psihologije. Ustao sam i odskakutao do ureda. Socrates je

sjedio opu# teno i udobno. “Ah, tako brzo? Pa, o ! emu se

radi?”

Ono # to sam mu rekao nije bilo dovoljno dobro. Poslao me

natrag.

Sjedio sam na kamenu, a cijelo tijelo me boljelo. Razmi# ljao

sam o svom djetinjstvu. Razmatrao sam svoju pro # lost traze " i

uvide. Poku# ao sam sa% eti sve sto se dogodilo tijekom mjeseci

sa Socratesom u neki bistri aforizam.

Razmi# ljao sam o nastavi koju propu# tam i treninzima koje " u

propustiti, a i o izgovorima koje " u morati uporabiti; mo % da

" u im re " i da sam sjedio na kamenu pored benzinske postaje.To " e biti dovoljno ludo da nasmije mog trenera.



Sunce je u% asno sporo puzilo preko neba. Sjedio sam, gladan,

napet, zatim poti# ten. Stigla je ve ! er. Nisam imao ni# ta za

Socratesa. Zatim, upravo kad je do # lo vrijeme, palo mi je

napamet da on % eli nesto duboko, ne # to kozmi! ki! Koncentrirao

sam se obnovljenim naporima. Vidio sam ga kako ulazi u ured i

ma# e mi. Udvostru! io sam svoje napore. Prona# ao sam ne # to tek

oko pono " i. Nisam mogao ni hodati pa sam se nekoliko minuta

protezao prije nego # to sam u# ao u ured.

Rekao sam mu ne # to o maskama koje nosimo, a pod kojima smo

svi isti. Naravno, ni to nije bilo dovoljno dobro.

Potpuno shrvan vratio sam se na svoj kamen. Nisam vi# e mogao

sjediti pa sam pomislio da bi bilo u redu ustati i

odvje % bati nekoliko kretnji t’ai chia, kineskog oblika vje % be

u sporom kretanju kojima me je nau! io Soc.

Kad sam savio koljena i njihao se naprijed-natrag, bokovi su

mi se pokretali, a ruke plovile po zraku, pustio sam dadisanje slijedi pomicanje mog te % i# ta. Um mi se ispraznio, a

zatim ispunio slikom.

Prije nekoliko dana polako sam tr ! ao sredistem Berkleya pored

City Halla. Da bih se opustio po ! eo sam se njihati u

pokretima t’ai chia. Usmjerio sam se na meko " u i ravnote % u,

osje ! aju" i se poput kita koji pluta u oceanu.

Nekoliko dje ! aka i djevoj! ica iz srednje # kole zaustavili su

se i promatrali me, ali nisam na njih obratio pozornost ve "

sam pustio da mi koncentracija te ! e s pokretima. Kad sam

zavr # io i obukao trenirku, vratila mi se uobi! ajenasvjesnost. Zapitao sam se: “Pitam se da li sam dobro

izgledao?” Pozornost su mi privukle dvije zgodne djevojke

koje su me promatrale i hihotale se. “Pretpostavljam da sam

ostavio utisak na njih”, mislio sam guraju" i obje noge u

jednu nogavicu. Izgubio sam ravnote % u i pao na stra% njicu.

Djevojkama su se u smijehu pridru% ili i drugi studenti. Za

trenutak sam osjetio sramotu, ali sam se onda bacio na le $ a i

smijao s njima.

Jos uvijek stoje " i na kamenu pitao sam se da li je taj

dogadaj zna! ajan? Zatim sam shvatio: imao sam ne # to vrijednore " i Socratesu. Shvatio sam da SAM PRIDAVAO PUNU PA ' NJU

POKRETIMA TAI CHIA, ALI NE I “OBI ( NIM” POKRETIMA OBLA ( ENJA

HLA ( A! Jedan trenutak sam smatrao posebnim, a drugi obi! nim!

U # ao sam u ured, stao ispred Socovog stola i rekao: “Nema

obi! nih trenutaka!”

Soc se nasmijao. “Dobrodo # ao natrag.” Sru# io sam se na kau! ,

a on je pripremio ! aj.”

Nema obi"nih trenutaka – to je pravilo koje mirni ratnik

poznaje jako dobro. Po njemu &ivi; di!e po njemu. Zapravo se

radi o &ivotu u sada!njem trenutku. Svaki trenutak je vrlodragocijen, ni jedan nije obi"an; svaki zaslu&uje na!u punu



pozornost.

Mi previ!e "esto o"ekujemo neke posebne trenutke u &ivotu.

Radimo za njih, nadamo im se, o"ekujemo ih, ma!tamo o njima,

a zatim kad pro'u – i to vrlo brzo, poput bljeska – onda ih

opet prizivamo u sje%anje, &ale"i za izgubljenim. Na tajna"in cijelo vrijeme &ivimo ili u pro!losti ili u budu%nosti.

Sada!njost, ono jedino mjesto gdje zapravo trebamo &ivjeti,

ostaje nam izvan dohvata.

To je potrebno promijeniti. Put mirnog ratnika po"inje od

tamo gdje smo. Metoda je jednostavna akcija. Mjesto je ovdje.

Vrijeme je sada.

Martin Luther King, Jr. je rekao:

“Ako netko "isti ulice da bi pre&ivio, morao bi ih "istiti

kao !to je Michelangelo slikao, kao sto je Beethoven skladao,kao !to je Shakespeare pisao!”

Zapamtite: kvaliteta svakog trenutka ne ovisi o onome !to mi

iz njega dobivamo, ve% o onome !to u njega unosimo! Jo!

jednom: KVALITETA SVAKOG TRENUTKA NE OVISI O ONOME (TO MI IZ

NJEGA DOBIVAMO, VE) O ONOME (TO U NJEGA UNOSIMO!

Nakon !to je Dan izrekao svoj uvid o nepostojanju obi"nih

trenutaka Socratesu, on mu je "estitaju%i rekao jo! i ovo:

Navod:

“Sporta# i prakticiraju sport; glazbenici prakticiraju glazbu;

umjetnici prakticiraju umjetnost. Mirni ratnik prakticira

SVE. To je tajna Puta, i u tome je sva razlika.”

Ina"e, autor knjige je bio svjetski prvak u gimnastici. Mnogo

primjera u knjizi odnosi se tako na sport – njegovu

aktivnost. Tajnu puta mirnog ratnika Dan nije u potpunosti

razumio dugo vremena. Nakon svog uvida o nepostojanju obi"nih

trenutaka shvatio je za!to mu je njegov u"itelj na samom

po"etku govorio:

Navod:

“Hodanje, sjedenje, disanje, ili izno # enje sme " a zahtijeva

jednako takvu pozornost kao i trostruki salto.”

“Ali”, pobunio se Dan, “kad radim trostruki salto na kocki je

moj % ivot!”

“Da”, odgovrio je Socrates, “ali u SVAKOM trenutku, na kocki

je KVALITETA tvog % ivota. ' ivot je niz trenutaka. U svakom

trenutku, ili si budan ili spava# – ili si potpuno budan ili

si zapravo mrtav.”

U svakom trenutku svog &ivota morate se pitati jeste libudni? Jeste li pozorni na taj trenutak. Jeste li pozorni



SADA?

Ovo je pitanje, upu%eno vama – jeste li, dakle, pozorni SADA?

Pretpostavljam da jeste. Pretpostavljam da je to zato jer vas

privla"e ovakve teme i &elite slu!ati o tome. Ali, istu takvu

pozornost morate pridavati svakom trenutku. (to god radili –

kuhali, jeli, tr"ali, disali, prali se, "istili dvoriste –

budite ovdje i sada, pozorni na ono !to jeste. Ako to ne

"inite onda ne samo da niste budni, nego ste zapravo mrtvi

jer se &ivot odvija u sada!njem trenutku, a smrt pripada

pro!losti i budu%nosti.

……………………………………………………………………..

Kad ljudi poku!aju biti pozorni u sada!njem trenutku, vrlo

brzo shvate da im smetaju misli. Njihov je um aktivan i

nemiran. Stalno se vra%a na pro!lost ili luta u budu%nost.Razlog za to je VEZANOST za stvari oko nas.

Treba djelovati utvr'en u miru, preporu"a se i nevezanost za

rezultate djelovanja. To je takoder jedan od bitnih sastojaka

&ivota mirnog ratnika.

Zabrinutost za rezultate svog djelovanja je vezanost, sre%a

je sloboda. Osje%aj slobode tako postaje va&nim ciljem. Bez

njega ne mo&emo biti sretni. Sto zna"i stvarno biti slobodan

i mo&e li se to uop%e?

*ivot se sastoji od manjih i ve%ih obveza i du&nosti. Jedna u

sebi sadr&i drugu. Ako bi se sloboda shvatila povr!no i

grubo, ona ne bi bila mogu%a. Pretvorila bi se u nered i

neodgovornost. Biti slobodan, ne zna"i mo%i ciniti sve. Na!e

su akcije uvjetovane okolnostima. (tovi!e, uvjetovane su

na!im pro!lim akcijama koje su do tih okolnosti dovele. Mi

nemamo vi!estrukog izbora djelovanja u ba! svakoj situaciji.

Dobro je ako uop%e imamo neki izbor. Sloboda nije mogu%a u

smislu bezuvjetne mogu%nosti da uvijek "inimo bilo !to. Ako

slobodu treba odrediti prema djelatnosti, mo&e se re%i da

sloboda predstavlja mogu%nost da u odre'enom trenutku

djelujemo na na"in najkorisniji za nas i na!u okolinu.

Vezanost je suprotna; to je nemogu%nost da tako djelujemo.

Da bi oslikao ovu istinu u Stvaranju sre%e uporabio pri"u o

dva sve%enika koju na jednom mjestu upotrebljava i Dan

Millman u Putu mirnog ratnika. Svi ste "uli tu pri"u, ali evo

je opet.

Stara budisti"ka pri"a govori o dva lutaju%a sve%enika

zavjetovana da ne%e imati nikakvih kontakata sa suprotnim

spolom. Na prijelazu preko nekog potoka nai!li su na djevojku

u dugoj haljini kojoj je o"igledno trebala pomo%. Jedan od



njih se ponudio da je prenese na drugu stranu i u"inio to.

Nakon toga nastavili su svojim putem. Medutim, drugog je

sve%enika ne!to mu"ilo. Dugo je razmi!ljao i na kraju vi!e

nije mogao izdr&ati. Bio je pogo'en "injenicom !to je njegov

prijatelj prekr!io svoj zavjet i upitao ga je za!to je to

u"inio. Prvi mu je odgovorio pitanjem:

“Ja sam djevojku ostavio na drugoj strani potoka, za!to je ti

jo! uvijek nosi! sa sobom?”

Ovo je pri"a o slobodi. Pravoj, istinskoj slobodi duha. Prvi

sve%enik &ivi u sada!njosti i zato je slobodan. Bez obzira na

zavjet, koji je u stvari sje%anje, dakle proslo!t, taj

odredeni trenutak imao je svoju potrebu, svoju svrhu. Ona je

bila ispunjena i istog "asa zaboravljena. Sadasnji trenutak

nastavio se odvijati. Na taj na"in zavjet nije prekr!en.

Drugi sve%enik je vezan. On cijelo vrijeme &ivi u proslosti.Najprije, zbog pro!log zavjeta nije bio sposoban uvidjeti ono

!to treba u"initi – pomo%i drugome. Zatim je sve svoje

vrijeme posvetio razmi!ljanju o djevojci, preno!enju preko

potoka i o tome da li je to bilo ispravno ili ne. Na taj je

na"in izgubio svoju sada!njost i zaista prekr!io svoj zavjet.

Obavljajte stvari jednu po jednu. Kad se posve%ujete jednoj,

neka ona bude najva&nija. Takoder, ne dopustite da

“odra'ujete” bilo !to u ime ne"eg !to %e tek do%i. Sada!njost

je suvi!e dragocjena da bi je &rtvovali radi budu%nosti.

“Odra'ivanje” bilo kojeg dijela va!eg dana je dobrovoljno

pristajanje na smrt. Kad odra'ujete ne!to, onda vas nema, ne

postojite.

Ovo na"elo treba shvatiti u smislu unutarnjeg stanja duha, a

ne razloga za poduzimanje neke aktivnosti. Na kraju, svaka

na!a djelatnost ulog je za bolju budu%nost; mi djelujemo da

bismo stvorili neku dobrobit za sebe ili druge. Ali,

djelujemo u sada!njem trenutku i on treba biti u na!oj

svijesti. Tako osiguravamo stalan osje%aj slobode, a ona je

preduvjet za sre%u. Ako je na!a pozornost na sre%i koja %edo%i ili na onoj koju smo nekad imali, onemogu%ili smo

pristup sre%i koju mo&emo osje%ati sada.

"IVITE U SADA #NJEM TRENUTKU!

Sada!njost je jedino mjesto gdje boravi sre%a.

Sada!njost osloba'a, pro!lost i budu%nost vezuju.

Od pro!losti se mo&e u"iti, budu%nost se mo&e mijenjati,

ali &ivjeti treba u sada!njosti.

Postupci ne smiju biti zasnovani na pro!lim utiscima.Svaki novi dan, svaki novi trenutak, neka bude svoj.



Odbacite krivnju zbog pro!lih pogre!aka. Odbacite zabrinutost

radi budu"nosti.

Djelujte sada, i ne vezujte se za rezultate. Oni su ionako

spontana posljedica va!e aktivnosti.

Obavljajte stvari jednu po jednu. Kad se ne"emu posve%ujeteneka to u tom trenutku bude najva&nije na svijetu.

Nikad nista nemojte “odra'ivati”. Ne &rtvujte sada!njost radi

budu"nosti.

……………………………………………………………………..

Put mirnog ratnika ispunjen je mnogim vrijednim podukama.

Dozvolite mi da napravim barem kratki pregled onih koje su me

najvi!e dojmile, !to ne zna"i da su i najva&nije.

Kad sam ve% spomenuo Stvaranje sre

%e, naravno da i put mirnog

ratnika vodi do tog cilja. Evo nekoliko misli iz knjige koje

govore o sre%i:

“Budala je sretna kad su joj ispunjene &udnje. Ratnik je

sretan bez razloga. Zbog toga je sre%a vrhunska vje!tina –

iznad svih kojima sam te podu"io.”

“Ako ne dobije! sto zelis, pati!; ako dobije! ono sto ne

&eli!, pati!; "ak i ako dobije! upravo ono !to zelis opet

pati! jer to ne mo&es zauvijek zadr&ati. Razlog je tvoj um.

On &eli biti izvan promjene, bez bola, bez obaveza na &ivot i

smrt, ali promjena je zakon i nikakvo pretvaranje ne%e

promijeniti tu stvarnost.”

“Probudi se! kad bi znao da si smrtno bolestan – kad bi ti

ostalo samo malo vremena za &ivot – zar bi propustio i to

malo?! Pa, ka&em ti, "ovjece – ti jesi smrtno bolestan. Ta se

bolest naziva – ro'enje. Ostalo ti je jos samo nekoliko

godina &ivota. Svima nama ostalo je samo nekoliko godina

&ivota. Dakle, budi sretan sada, bez nekog razloga, ili

nikada ne$es biti sretan.”

Da, budite sretni sada, ili nikada ne%ete biti sretni!

Ali, kako to posti%i, sada %e ponovo pitati mnogi – kako

posti%i da doista promijenim svoju situaciju; kako krenuti na

taj put kad me toliko toga opterecuje? Nakon tog pitanja

mnogi %e dodati – ma radit %u ja to, kad odem u penziju, ili

kad si sredim stambeno pitanje, ili kad u"inim ovo ili ono.

Ve% i sami znate da su sve to samo izgovori.Put po%inje sada

i ovdje.

Ima jo! jedna re"enica iz Puta mirnog ratnika koju bih &elio

da "ujete:



“Bolje je napraviti pogre&ku punom snagom svoga bi$a nego

pa'ljivo izbjegavati pogre&ke boja'ljiva duha. Odgovornost

zna"i prepoznati i zadovoljstvo i cijenu, izabrati na osnovi

te spoznaje, a zatim &ivjeti s tim izborom bez zabrinutosti.”

Vidite, ako ne!to &elite u"initi, nemojte se bojatiposljedica svoje &elje. Naravno da svaka djelatnost nosi

posljedice. Ali, doista je bolje pogrije&iti strastveno, nego

'ivjeti mlako! Postoje stvari u &ivotu za koje znate da ih

morate u"initi, i jednostavno ih u"inite.

Ima jedna firma – ime ne%u spominjati – ciji mi se slogan

nevjerojatno svi'a. To je najduhovnija re"enica koju sam "uo.

Ta re"enica, taj slogan, u sebi sadr&i bit svih duhovnih

tekstova: Just do it!

Usput,&elio bih vam re

%i da je tjelesna aktivnost, dakle

sport, vrlo va&na na putu mirnog ratnika. Sam Dan Millman je,

kao !to sam spomenuo bio prvak u gimnastici. Tjelesna

aktivnost je izvrsna za stvaranje koordinacije duha i tijela.

Naravno, ne govorim sada o natjecateljskom sportu ve% o

aktivnosti koja vas uskla'uje s prirodnim elementima. Na taj

na"in se najbolje razvija pozornost na sada!nji trenutak.

” Indijanski je poglavica pred smrt izjavio da su se u njemu

cijelog &ivota borila dva psa. Dobar i lo!. Kad su ga pitali

da ka&e koji je bio ja"i, odgovorio je: ” Onaj kojeg sam

hranio.”

Podu"avan starim ratnikom iz davnine, Sokratesom, Dan je vrlo

brzo nau"io da na ovom svijetu &ive tri vrste ljudi:

– oni koji poti"u doga'aje

– oni koji promatraju !to se doga'a

– i oni koji se pitaju !to se dogodilo.

Za kraj :

Mirni ratnici imaju dovoljno strpljenja da pri! ekaju dok se

mulj ne slegne i voda ne razbistri.Ne djeluju sve dok ne do $ e pravo vrijeme, tako da se ispravna

akcija nametne sama od sebe.

Oni ne tra" e ispunjenje, ali otvorenih ruku ! ekaju u

dobrodo # lici svim stvarima.

Spremni su da iskoriste sve i da ne propuste ni# ta te tako

utjelovljuju Svjetlo.

Mirni ratnici posjeduju tri dragocjenosti: jednostavnost,

strpljenje i suosje $ anje.

Jednostavni u djelovanju i mislima oni se vra" aju izvoru

Bitka.

Strpljivi i s prijateljima i s neprijateljima oni " ive u



skladu sa stvarima kakve jesu.

Suosje $ ajni prema sebi, u miru su sa cijelim svijetom.

Neki " e ovo u! enje nazvati besmislenim; drugi " e ga zvati

uzvi# enim i neprakti! nim.

Ali onima koji su pogledali u sebe ta je besmislenost potpunosmislena; a za one koji su ga proveli u praksi ta uzvi# enost

ima duboke korijene.

…………………………………………………………………………

Dodatak gornjem tekstu, intervju sa autorom knjige :

P:Koja je va!a definicija ovladavanja sobom?

Dan Millman: Ovladavanje sobom uklju"uje sposobnost da

prepoznamo za !to nismo odgovorni – misli koje ulaze u na! um

i izlaze iz njega, i emocije koje prolaze poput vode – i za

!to jesmo odgovorni, !to je na!e pona!anje. Moje poimanjeovladavanja sobom fokusira se na ljubazno pona!anje bez

obzira na to kakvog ste raspolo&enja, a bazira se na tri

principa: prihvatite svoje emocije, spoznajte svoju svrhu, i

onda u"inite !to treba biti u"injeno – bez obzira na to radi

li vam se to u tom trenutku.

Znate, mi ljudska bi%a prepuni smo tendencija. Tendiramo

lijenosti ili pretjeranoj radi!nosti. Tendiramo dopustiti

emocijama da vode na!e pona!anje. Tendiramo si previ!e

uga'ati ili se previ!e odricati. Imamo tendenciju prema

pasivnoj agresiji, izvje!ta"enosti ili opsesivnosti, tome da

"inimo bez da razmislimo ili da razmi!ljamo bez da "inimo.

Tendiramo tome da negiramo probleme ili da izbjegavamo

suo"iti se s njima sve dok nam voda ne do'e do grla.

Tendiramo egocentri"nosti, obranama i ogor"enosti.

Dnevni &ivot – spiritualni &ivot – daje nam testove, u"i nas,

izaziva nas da transcendiramo na!e tendencije putem

promatranja posljedica na!ih djelovanja; to je prirodni,

evolutivni proces &ivljenja i u"enja. I ovladavanje sobom

doga'a se u trenucima u kojima podre'ujemo svoju volju –svoje osobne tendencije i preferencije – domeni vlastite vi!e

volje, vi!eg jastva, vi!eg integriteta ili vi!ih ideala. To

je svjesni pomak od “(to ja imam od toga?” do “(to %e biti

najbolje za sve koji su uklju"eni u ovo?”

P: A kako biste definirali “prosvjetljenje”?

DM: Otprilike mo&emo re%i da postoje dvije stvarnosti:

transcendentna stvarnost i konvencionalna stvarnost.

Primjerice, ideja da smo “svi jedno” sigurno nije to"na sa

stajali!ta konvencionalne stvarnosti. Ako ja udarim svojno&ni prst, to ne boli i vas. Ako imam osje%aj ili misao,



ne%ete je i vi imati. Tako da- konvencionalno govore%i, mi

smo bi%a koja su fizi"ki, emocionalno i mentalno odvojena.

Ali, transcendentno gledaju%i, iz perspektive vi!e istine, mi

smo jedna svjesnost koja sjaji iz svih tih razli"itih papira

za zamatanje, razli"itih o"iju. I na toj razini, svi smo

Jedno. Tako da postoje dvije razli"ite istine koje

funkcioniraju na dvije razli"ite razine.

Ako pak govorimo o prosvjetljenju iz tradicionalne

perspektive, onda je rije" o transcendenciji koja nema

nikakve veze s popravljanjem vlastite osobnosti, uspjehom,

postizanjem svjetovnih ciljeva, pa "ak ni ovladavanjem sobom.

To je shva%anje tko smo, i ono je bilo opisano mnogo puta na

mnoge na"ine koje je opisivano na mnoge na"ine, kao stjecanje

pogleda na !iru sliku, kao pogled s to"ke na kraju svemira,

kao pogled kroz o"i boga – ili kao osje

%aj zajedni

!tva,jedinstva i slobode. Ali taj je osje%aj u stvarnosti izvan

domene rije"i, radi "ega i jest bio opisivan na tako

razli"ite na"ine. I ja sam imao trenutke uvida u to

transcendentno iskustvo.

Ali toj bih transcendentnoj perspektivi prosvjetljenja izvan

uma, tijela i svijeta dodao da vidim &ivot kao niz trenutaka,

i "esto ka&em kako nikad nisam sreo osobu koja je

inteligentna ili neuroti"na ili prosvijetljena; sreo sam samo

osobe koje imaju vi!e inteligentnih, neuroti"nih ili

prosvjetljenih trenutaka. Tako'er sam u"io od razli"itih majstora koje su mnogi smatrali prosvjetljenima- ili koji su

se sami proglasili takvima i "inilo se da posjeduju

kapacitete koji bi se mogli izjedna"iti s tim stanjem. I s

obzirom na to da sam ih potom vidio u trenucima koji su me se

osobno dojmili kao poprili"no neprosvjetljeni, mislim da je

realisti"no re%i da imamo odgovornost da shvatimo i &ivimo to

stanje iz trenutka u trenutak, umjesto da mislimo da

posjedujemo samo jedno iskustvo i da ka&emo: “Odsad pa

nadalje, to je to. Ja sam prosvijetljen.”

P: $ini se da predla&ete da je prosvjetljenje s jedne strane

izvan ovog svijeta, a da se s druge tako'er treba &ivjeti na

ovom svijetu na jako prakti"an na"in. Gledaju%i iz te

perspektive, koji je po vama odnos izme'u prosvjetljenja i

ovladavanja sobom?

DM: Jedan mudrac jednom je rekao:”Ako poku!ate otvoriti orah

dok je ljuska jo! zelena, uvidjet %ete da je to skoro

nemogu%e. No ako pri"ekate do sazrijevanja, ona se otvara

samo jednim kuckanjem.” Tako i ja vidim put ovladavanja sobom

kao ne!to konvencionalnije

!to mo

&emo raditi. Ono se doga

'a u

kontekstu svakodnevnog &ivota i uklju"uje na!e funkcionalne



ljudske sposobnosti – na!u volju – te mo&e voditi prema

ostvarivanju na!eg ljudskog potencijala. Taj put vidim kao

put sazrijevanja ili pripreme. Ali ovladavanje sobom nema

nikakve veze s prosvjetljenjem ako pod time mislimo na neko

transcendentalno stanje, koje dolazi neovisno o tome. U nekom

trenutku netko ili ne!to daruje nam kuckanje i preuzima sve

zasluge za to, ali mislim da je &ivot sam po sebi taj proces

sazrijevanja, mo&e da nas na to pripremi, da nas otvori.

Postoji uzre"ica koja ka&e: ” “Postoji Bog, i postoji ne

obra%anje pozornosti.” I ono !to "esto spominjem u svojim

lekcijama je ne!to !to je rabin Hillel jednom rekao:

Postoje tri vrste %uda na svijetu – zrak je %udo pticama,

voda je %udo ribama, i %ovje%anstvo je %udo samo sebi.

Mi smo uronjeni u taj duh cijelo vrijeme, bez obzira na tozovemo li ga “Bog”, “duh”, “ljepota” ili “inspiracija.”

Ne%ete "uti meteorologa da ka&e: “Danas postoji

dvadesetpostotna vjerojatnost padalina, te pedesetpostotna

vjerojatnost duha.” Duh je uvijek tu, samo ga mi ne

primje%ujemo. Ne op%imo s njim jer je na!a pa&nja zarobljena

u “Kako %u platiti popravak auta”, “kako %u sti%i na

sastanak?” “Kako %u se nositi sa svojim odnosima,

emocionalnim problemima, fizi"kim problemima, tijelom?” itd.

Na!a pa&nja je zarobljena u tim podru"jima, i "ini mi se da

ona upravo kroz ovladavanje sobom postaje slobodnija da

primijeti Boga ili duha ili ljepotu – kako god to &elite

zvati, i da je u tom smislu to proces sazrijevanja. Ali ne

ka&em da se to doga'a u smislu :”Idite tim putem i bingo! –

na kraju %ete se prosvijetliti.”..Ne ka&em da ovladavanje

sobom nu&no vodi do prosvjetljenja. Ali postoje zakoni

stvarnosti koje sam nau"io kroz svoj atletski trening, a

jedan od njih je da ako se dobro pripremite, postoji ve%a

vjerojatnost da se otvorite jo! ne"emu. Ali nema garancija.

Michael Jordan ne mo&e imati kontrolu nad tim ho%e li

zakucati ko! ili ne%e. Ali mo&e imati kontrolu nad tim ho%eli poku!ati zakucati. I "ine%i to on pove%ava vjerojatnost

zakucavanja. Tako da &ivot zahtijeva rad, on nije lagan.

Sveti Augustin jednom je rekao: “Bo&e, ne molim te za lak!i

put nego za sna&ija ramena.” Mislim da nam svakodnevni &ivot

mo&e pru&iti ta sna&nija ramena…

P: Jedna od stvari koje sam primijetio kroz istra&ivanje tih

stvari je da se "ini pojedinci koji su postigli stanje

ovladavanja sobom ili prosvjetljenje uvijek zra"e

nevjerojatnim stupnjem samopouzdanja, osje%ajem kao da ih ne

sputavaju ograni"enja. Kod onih koji “vladaju sobom”, tosamopouzdanje "ini se da potje"e od osje%aja da imaju snage



da probiju ono !to izgleda kao ograni"enja i da rade stvari

za koje se nikad nije "inilo da ih mogu raditi, ne!to kao

preplavljuju%i osje%aj “Ja mogu.” Kod prosvjetljenih se

pojedinaca, s druge strane, "ini da to samopouzdanje ne

dolazi iz osobne snage nego iz duboke, misteriozne

realizacije koja mijenja &ivot, realizacije njihovog

esencijalnog jedinstva sa temeljem i izvorom svog postojanja

– ne shva%anje “Ja mogu” nego “Ja jesam”. (to vi vidite kao

razliku izme'u onih koji su ovladali sobom i onih koji su se

prosvijetlili?

DM: Pa "ini mi se da je jedno samopouzdanje uvjetno dok je

drugo bezuvjetno. Jedno je samopouzdanje u sebstvo, s malim

s. Drugo je samopouzdanje u Stvarnost ili Boga ili duha koji

radi kroz nas, kao i kroz sebstvo, !to je potpuno druk"ija

vrsta samopouzdanja. Ja ba! nisam neki fan te

"ajevasamopouzdanja. “Prosvjetljeno” samopouzdanje se ne bazira na

dobroj slici o sebi ili povjerenju u vlastite sposobnosti,

nego na ultimativnoj vjeri u !to god da se dogodi i na

potpunoj nezainteresiranosti za to svi'ate li se nekom, jer

zapravo posjedujete znanje da ste voljeni, i da, ustvari,

jeste Ljubav. Ipak, ve%ina nas se samo &eli dobro osje%ati u

vezi sebe, &ele osje%ati samopouzdanje i svi'ati se sebi. I,

kao !to sam naglasio u Svakodnevnom Samopouzdanju, za ve%inu

ljudi se "ak i ta potraga za prosvjetljenjem bazira na &elji

da se osje%aju dobro “Kada se prosvijetlim, biti %u sretan i

osje%ati se dobro.”

Ipak, postoji ne&to &to sam nau%io kroz sport – ako ne

vjerujete da ne&to mo'ete u%initi, u vezi %ega sumnjate u

sebe, i tada otkrijete da ipak mo'ete, to se mo'e prenijete i

na druge stvari i re$i $ete: “Znate, nisam vjerovao da mogu

u%initi tu zadnju stvar ali ipak jesam. Mo'da mogu u%initi i

ovu sljede$u.”

P: Kako se ta razlika izme'u shva%anja “Ja mogu” i “Ja jesam”

poklapa s va!im vlastitim iskustvom?

DM: Pa, prije svega, iako sam imao nekih zanimljivih iskustva

i trenutaka shva%anja i mogu re%i da sam vidio !iru sliku

&ivota, je se ne smatram prosvjetljenim bi%em. Ne mogu

govoriti o toj prosvjetljenoj perspektivi u smislu vlastite

identifikacije s transcendentim shva%anjima, ili mogu%nosti

da &ivim u tom shva%anju iz trenutka u trenutak – iako

prakticiram prosvjetljenje.

Ali po pitanju ideje samopouzdanja – ovog “Ja mogu” – postoji

ne!to u tome !to se dobro vidi iz konvencionalne perspektive.

Mislim da je zdravije da ka&ete “Ja mogu” i tada krenete



raditi stvari, nego da ka&ete “Ja ne mogu” i ne krenete.

Mislim da je Henry Ford jednom rekao “Oni koji vjeruju da

mogu i oni koji ne vjeruju da mogu su jednako u pravu.”

Mislim da je pozitivna stvar svladavati stvari u svakodnevnom

&ivotu. Ali to nije ista pri"a kao imati duboko povjerenje

bazirano na esencijalnom osje%aju da na!e du!e po"ivaju u

sigurnim rukama duha. S druge strane, ja ne bih i!ao toliko

daleko da upotrebljavam rije"i “Ja jesam”. Ne do&ivljavam to

tako. Iz moje perspektive, ono !to je stvarno bitno u

ljudskom &ivotu na svakoj razini osim te transcendentalne je

!to "inimo. U new ageu postoji mnogo pri"a o “bivanju”. Budi.

Nemoj raditi. Samo budi. A ja na to pitam: “(to to zna"iti

“budi”? (to to doista zna"i?”

Sve !to su ljuska bi%a ikad postigla uklju"ivalo je "injenje.

Tako da, dok dosta ljudi pristupa tome iz perspektive tog “Jajesam”, ja ne pristupam. Jednostavno ne znam kako bih se

povezao s tim rije"ima. Ipak, i dalje vjerujem u kozmi"ko,

transcendnetno stanje prosvjetljenja koje je ultimativni cilj

i krajnja to"ka ljudskog &ivota i postojanja.

P: Vjerujete?

DM: Da. I to je ono !to nas vjerojatno razlikuje od &ivotinja

– to !to imamo svijest koja mo&e spoznati to stanje. S druge

strane, poznajem dosta ljudi koji najiskrenije i ozbiljno

rade na isto"nim metodama, onome !to se doga'a unutra,

meditiraju, bave se spiritualnom praksom. U isto vrijeme, ne

obra%aju pozornost na svoju djecu, financijsko stanje im je

lo!e i ne funkcioniraju ba! dobro u &ivotu. Mislim da je

prosvjetljenje na rasporedu, pa dok "ekamo da do'e, mogli

bismo jednako tako &ivjeti neke prosvjetljene trenutke. Za

mene je va&nije pitanje; “(to radimo u me'uvremenu? *ivimo li

dobro? Jesmo li ljubazni prema drugim ljudima? Pokupimo li

sme%e na ulici? – !to i radim, i ne znam kakav utjecaj imaju

moje rije"i na druge ljude, ali kad ja napustim grad on je

mrvicu "i!%i. To su male stvari koje su bitne.

TNX to: mornarius.wordpress.com

Documents

Nema Obicnih Trenutaka