NENASILNA KOMUNIKACIJA

NENASILNA KOMUNIKACIJA

Prvi lanak ove rubrike trebao se odnositi na definiciju grupe i pravila grupe, ali u svjetlu nedavnih dogaaja (nasilja, protesta, nemira) u Sarajevu, ini mi se da je vanije da se govori o nenasilnoj komunikaciji. Stoga slijedi prikaz knjige M. Rosenberga Nenasilna komunikacija.

Sutina nenasilne komunikacije

Kada analiziramo faktore koji utjeu na nau sposobnost da ostanemo saosjeajni i u najteim uslovima, pronalazimo da je vrlo vana uloga jezika i nain na koji koristimo rijei.

Komunikacija koja navodi da dajemo od srca i na taj nain se poveemo sa nama samima, naom vlastitom saosjeajnosti, kao i sa drugima naziva se nenasilna komunikacija.

Termin nenasilje u ovom sluaju predstavlja nae prirodno stanje saosjeajnosti kada nasilje nestane iz naeg srca. Vrlo esto se umjesto pojma nenasilne komunikacije koristi termin Saosjeajna komunikacija.

Usmjeravanje panje

Nenasilna komunikacija nam pomae da preoblikujemo nain na koji se izraavamo i ujemo druge. Nae rijei prestaju biti automatske reakcije i postaju svjesni odgovori koji su vrsto utemeljeni u svijesti i voeni su onim to opaamo, osjeamo i elimo. Nenasilna komunikacija nas usmjerava na jasno i iskreno izraavanje, te obraanje panje na drugog sa potovanjem i empatijom.

Usmjereni smo na obraanje panje na nae ponaanje i na uslove koji na nas utiu. Uimo se da prepoznamo i jasno izrazimo ta konkretno elimo u datoj situaciji. Pomou nenasilne komunikacije mi poinjemo vidjeti sebe i druge, svoje namjere i odnose sa sasvim drugog aspekta. Otpor, defanzivnost i nasilne reakcije su svedene na minimum.

Kada se usmjerimo na pojanjavanje onoga to opaamo, osjeamo i trebamo, a ne na dijagnosticiranje i presuivanje otkrivamo dubinu vlastitog saosjeanja. Nenasilna komunikacija naglaava paljivo sluanje i sebe i drugih i na taj nain potie potovanje, panju i empatiju i razvija obostranu elju za davanjem od srca. Pomou nenasilne komunikacije mi uvjebavamo da svoju panju usmjeravamo na mjesto gdje postoji potencijal da dobijemo ono to traimo.

Ono to traimo i elimo jeste saosjeanje, razumjevanje i potovanje za sebe i druge. Primjena nenasilne komunikacije ne zahtjeva da druga osoba bude vjeta u nenasilnom komuniciranju niti da bude motivisana za to. Ako se mi drimo naela nenasilne komunikacije motivisani iskljuivo eljom za saosjeajno davanje i primanje i uinimo sve to je u naoj moi da i drugi shvate da je to na jedini motiv, prikljuiti e nam se u tom procesu i na kraju emo biti sposobni da se jedni prema drugima odnosimo sa saosjeanjem. Trbe naglasiti da taj proces nije uvijek tako brz, meutim uz trud doi e do razvoja saosjeanja.

Postoje etiri komponente modela nenasilne komunikacije.

Kao prvo, paljivo posmatramo ta se deava u konkretnoj situaciji, ta opaamo da drugi govore ili ine, a to obogauje ili ne obogauje na ivot. Vrlo je vano da smo u stanju verbalizirati to ponaanje ali bez uvoenja osude ili procjene, odnosno jednostavno rei ta oni rade a to se nama svia ili ne svia.

Zatim, kaemo kako se mi osjeamo kada posmatramo to dogaanje, odnosno da li smo uplaeni, povrijeeni, radosni, zabavljeni, frustrirani i sl.

Kao tree, kaemo koje su potrebe povezane sa osjeajima koje smo prepoznali. Svijest o ove tri komponente nenasilne komunikacije je uvijek prisutna kako bismo jasno i iskreno rekli kako se osjeamo oko date situacije.

etvrta, i posljednja komponenta ovog modela se odnosi na to ta elimo od druge osobe a to bi obogatilo na ivot i uinilo ga ljepim u odnosu na dati problem.Proces nenasilne komunikacije utemeljen na ova etiri principa zasnovan je, prvo, na naem iznoenju ove etiri komponente, a potom primanju informacija od drugogo iste etiri komponente. Vano je da i druga osoba definira svoje gledite o situaciji idui korak po korak kroz sva etiri principa jer na taj nain mi pokuavamo saznati ta ta osoba opaa, osjea i treba i ta bismo mi trebali uiniti kako bismo obogatili njen ili njegov ivot.

Dok usmjeravamo panju na ta etriri podruija i pomaemo drugom da ini isto, uspostavljamo tok komunikacije od nas prema toj osobi i nazad i na taj nain se suosjeanje prirodno pojavljuje: ta ja opaam, osjeam i trebam, ta od tebe traim to bi obogatilo moj ivot, kao i ta ti opaa, osjea i treba, ta trai od mene a to bi obogatilo tvoj ivot.

Proces nenasilne komunikacije moe se jednostavno predstaviti u etiri komponente:

1. Konkretni postupci koje opaamo a koji utiu na nas; 2. Kako se osjeamo u vezi sa naim opaanjem; 3. Potrebe, vrijednosti, elje i sl. koje pobuuju nae osjeaje; 4. Konkretni postupci koje traimo kako bismo obogatili svoje ivote;

Proces moemo poeti ili izraavajui sebe kroz ove etiri komponente ili empatijski primajui od drugih informacije iz ista etiri podruja. Vrlo je vano naglasiti da nenasilna komunikacija ne daje gotove recepte nego da se prilagoava razliitim situacijama, razliitim linim ili kulturalnim stilovima. Karakteristino je to to se ova etiri podruja nenasilne komunikacije mogu iskusiti bez ijedne izgovorene rijei.

Najvanija stvar je imati svijest o ove etiri komponente, a ne rijei koje se doslovno izmjenjuju.Poto je nenasilna komunikacija temeljena na prirodnom stanju saosjeanja ona se moe primjeniti na svim razinama komunikacije i u razliitim situacijama: intimni odnosi, porodica, kola, organizacije i institucije, terapija i savjetovanje, diplomatski i poslovni pregovori, te sporovi i sukobi bilo koje prirode.

KOMUNIKACIJA KOJA BLOKIRA SAOSJEANJE

1. Moralistike prosudbe

Jedna vrsta komunikacije koja nas otuuje od naeg prirodnog saosjeanja su moralistike prosudbe koje upuuju na to da su drugi ljudi koji ne djeluju u skladu sa naim vrijednostima u kruvu ili loi. Primjer takve komunikacije nalazimo u reenicama kao to su Ona je lijena, Problem sa tobom je da si ti previe sebian i sl.

Okrivljavanje, uvrede, ismijavanje, etiketiranje, kritikovanje, usporeivanje i dijagnosticiranje su sve primjeri osuivanja. Komunikacija koja nas otuuje od saosjeanja i vodi ka osuivanju je jezik bogat rijeima koje klasificiraju i dijele druge ljude i njihove postupke. Dok koristimo taj jezik osuujemo druge i njihovo ponaanje i preokupirani smo time ko je dobar, lo, normalan, nenormalan, odgovoran, neodgovoran, pametan, glup i sl.

U tim situacijama mislimo i komuniciramo tako da traimo ta je pogreno kod drugih kada se tako ponaaju, ili povremeno, ta je pogreno kod nas samih kada ne razumijemo ili ne reagujemo na nain na koji bismo eljeli. Naa je panja usmjerena na odreivanje, analiziranje i klasificiranje stepena pogrenosti, umjesto odreivanje ta je nama i drugima potrebano, a to ne dobijamo.

Tako npr. ako moj partner trai vie panje nego to mu ja pruam ja u rei da je on zahtjevan i ovisan. S druge strane ako ja traim od njega vie panje nego to mi prua rei u da je on rezervisan i bezosjeajan. Takve analize drugih ljudi su ustvari najee tragian prikazi vlastitih potreba i vrijednosti. Kaemo da su tragino stoga to kada izraavamo nae vrijednosti i potrebe takvim jezikom, pojaavamo obrambeni stav i otpor prema njima kod istih tih ljudi ija su nam ponaanja vana.

Ili s druge strane ako pristanu da se ponaaju u skladu sa naim vrijednostima zato to se slau sa naom procjenom njihovog ponaanja kao pogrenog, vrlo je vjerovatno da to rade iz osjeaja krivnje, straha ili srama. Vazno je naglasiti da mi svo skupo plaamo kada ljudi odgovaraju na nae vrijednosti ili potrebe iz straha, krivnje ili straha, a ne iz elje da nam daju od srca.

Prije ili kasnije ispoljiti e se posljedice nestajanja dobre volje kod onih koji su se ponaali u skladu sa naim vrijednostima ili potreba zbog vanjske ili unutranje prisile. Takoe, ti ljudi sami plaaju emotivnu cijenu jer se osjeaju ogoreno i dolazi do smanjena samopotovanja kada se ponaaju u skladu sa naim oekivanjima iz straha, krivnje ili srama.

Karakteristino je to to svaki put kada nas ta osoba povee sa nekim od tih osjeaja bie smanjene mogunosti da na nae potrebe i vrijednosti odgovori saosjeanjem u budunosti.

U korijenu veine, ako ne i svakog nasilja bilo da se radi o verbalnom, psihikom ili fizikom, je nain razmiljanja koji dovodi do toga da mi uzrok sukoba pripisujemo tome da nai protivnici nisu u pravu, kao i odgovarajua nesposobnost da se o sebi ili o drugima razmilja u smislu ranjivosti ta je to to osjeamo, ega se bojimo, za im udimo, ta je to to nam nedostaje i sl.

2. Uporeivanje

Drugi primjer osuivanja je uporeivanje. Istraivanja u kojima se ispitanike upuivalo da usporede sebe, svoj fiziki izgled, postignua, sposobnosti i sl. sa nekim jako uspjenim ljudima, pokazala su kako se ljudi usporeujui se sa drugima koji su jako uspjeni i lijepi sve vie i vie osjeaju jadno.

Usporeivanje kao nain razmiljanja blokira saosjeanje kako prema sebi tako i prema drugima.

3. Poricanje odgovornosti

Komunikacija koja takoe otuuje od saosjeanja jeste komunikacija u kojoj dolazi do poricanja odgovornosti. Ta vrsta komunikacije zamagljuje nau svijest da smo odgovorno za vlastite misli, osjeaje i djela.

Poriemo odgovornost za vlastite postupke kada njihov uzrok pripisujemo:

1. neodreenim bezlinim silama; 2. naem stanju, dijagnozi, osobnoj ili psiholokoj povjesti; 3. tuim postupcija; 4. naredbama autoriteta; 5. pritisku grupe; 6. institucionalnoj politici, pravilima ili propisima; 7. rodnim, drutvenim ili starosnim ulogama; 8. nekontroliranim porivima;

4. Ostali oblici komunikacije koja otuuje od ivota

Iskazivanje naih elja u obliku zahtjeva je jo jedan od oblika jezika koji blokira nae saosjeanje. Zahtjev direktno ili indirektno prijeti sluaocu krivnjom ili kaznom ukoliko ne udovolji naem zahtjevu. To je vrlo est oblik komunikacije u naim kulturama, a posebno meu onima koji su autoriteti. Komunikacija koja takoe otuuje od saosjeanja je povezana sa konceptom da neka djela zasluuju nagradu, a neka kaznu. Ova se razmiljanja iskazuju rijeju zasluiti. Taj koncept podrazumjeva zlou kod ljudi koji se ponaaju na odreeni nain i kaznu u cilju promjene tog ponaanja.

Naravno, svima je u interesu da se ljudi mijenjaju, ali ne radi izbjegavanja kazne, nego zato to prepoznaju da e promjena biti za njihovo dobro. Postoji predpostavka da je komunikacija koja otuuje od saosjeanja ukorijenjena u stavovima koji naglaavaju nau uroenu zlou i nedostatike, te potrebu da kroz odgoj i obrazovanje uimo kako da kontroliemo nau uroenu nepoeljnu prirodu. Na taj nain tokom obrazovanja esto smo u dilemi da li ima neto loe u naim osjeajima ili potrebama.