SADRŽAJ:

1. Uvod2. Fotogram3. Pozitiv i negativ zajedno4. Izobličena povećanja5. Primjena jako kontrasnog filma6. Slika u sitotisku 7. Slike iz tamne komore8. Literatura

1. Uvod

Od onoga dana godine 1888. kada se na tržištu pojavila prva boks-kamera Georgea Eastmana, fotografija se pokazala ne samo kao jedan od najrevolucionarnijih pronalazaka na svijetu, nego i kao njegov najpopularniji umjetnički izražajni oblik.Ona je utjecala na povijest, znanost i umjetnost; od nje žive čitave industrije.Od najranijih pokusnih aparata, kojima pripada i grdosija duga dvanaest metara, foto-aparati su se postepeno razvijali do pravih čuda kemijskog i mehaničkog savršenstva. Za pojedinca fotografiranje je vježba koja se nagrađuje na jedinstven način. Već za malo novaca može se nabaviti instrument koji će prolazne događaje učiniti trajnima,sačuvat će svakodnevnu obiteljsku scenu ili u prolazu otkriven krajolik. On može povijest prenijeti na film u trenutku njezina nastajanja, a ponekad i ostvariti nezaboravnu sliku. I bez obzira na sposobnosti pojedinog fotografa, njegov će mu foto-aparat uvijek biti izvor novog oduševljenja. Istraživajući mogućnosti fotografije fotografi su otkrili različite i zanimljive tehnike izrade fotografije. Neke od njih su: fotogram, pozitiv-negativ fotografije, izobličena povečanja, sito tisak, jaki kontrast, slike iz tamne komore...Jedan ljudski život ne bi bio dovoljan da bi se iscrpile sve znanstvene mogućnosti fotografije. No ipak prijeko je potrebno određeno tehničko znanje. Dobre fotografije nipošto ne nastaju na sreću.

-najstarija očuvana dagerotipija: LOUIS JACQUES MANDE DAGUERRE:Mrtva priroda u ateljeu umjetnika, 1837.

2. Fotogram

Fotografija može nastati i bez prisustva foto aparata. Jedan od načina na koji se fotografija počinje učiti je izrada fotograma, stavljanje predmeta na fotografski papir, izlaganje svjetlu, razvijanje i fiksiranje. Slično se možemo poigrati i sa skenerom, pa tako dobiti nešto što smo nazvali skenogram.Da bi snimio nježnu strukturu vlati močvarne trave, Yale Joel je primjenio tehniku koja je bila poznata najmanje 40 godina prije pronalaska fotografije. Kao rezultat dobio je fotogram, sliku sjene stvorene bez fotoaparata. Svoj objekt Yoel je položio na list fotografskog papira i izožio svjetlo aparata za povećavanje. Zatim je papir razvio, fiksirao i isprao kao svaku normalnu fotografiju. Uz jednostavnost, fotogram pruža fotografu široko polje rada. Veliki predmeti, koji sasvim ili djelomično propuštaju svjetlost, npr. vrč za vodu ili boca, mogu izazvati fantastične uzorke.

3. Pozitiv i negativ zajedno

Dok je razvijao povaćanje na slici zimskog krajolika Yoel je jednostavno uključio jednu običnu žarulju i time stvorio zapanjujuću sliku. Taj postupak, koji se naziva solarizacijom, daje slike koji su ujedno pozitivne i negativne. Na prijelazima između vrlo svijetlih i vrlo tamnih dijelova slike nastaju usto svijetli obrubi nazvani Mackiejevim linijama (prama Aleksanderu Mackiejevu koji ih je prvi opisao). Tajanstven dojam solarizirane slike počiva na kombinaciji raznih kemijskih procesa. Obrada povećanja teće normalno, osim što se nakon približno tri četvrtine vremena razvijanja na trenutak uključuje jarko svijetlo. To svjetlo gotovo ne može utjecati na tamne dijelove slike jer su na tom stupnju razvijanja kristali na tim mjestima uglavnom već eksponirani i pretvoreni u crno srebro. Na svijetlim mjestima: budući da su tek neznatno eksponirana i razvijena, ona još sadržavaju mnoštvo kristala osjetlivih na svjetlost, koji i dalje reagiraju na eksponiranje i razvijanje. Stoga svjetli dijelovi slike postaju sivi a ipak svijetliji od sijena. Između svijetlih i tamnih površina kristali dijelom reagiraju tako da se daljne razvijanje usporava; ta uska granična područja ostaju gotovo bijela i tvore tzv. Mackijeve linije. Svijetli obrubi znatno pridonose čaru solarizirane slike, a najjasnije se ističu u jakim kontrastima između svijetlih i tamnih površina. Zato su za solarizaciju najpogodniji vrlo kontrasni negativi i tvrd papir za povećavanje. Za solarizaciju ne postoje čvrsta pravila. «Svaka slika je eksperiment» izjavio je Yoel, «a za mene, posebna draž leži upravo u eksperimentiranju».

4. Izobličena povećanja

Da bi postigli efekt izobličenog povećanja potrebno je dio fotopapira savinuti u smjeru objektiva aparata za povećavanje. Time se slika na papiru za povećavanje izobliči slično kao slika dijapozitiva projicirana na svinuto platno za projiciranje, koje sa zrakama projektora ne tvore pravi kut. Mogućnosti su ovdje neograničene jer fotograf može savinuti fotopapir ili ga postaviti ukoso sasvim po svojim željama. Tako se likovi mogu produžiti ili skratiti, prostori proširiti ili suziti i normalna fotografija tako iznakaziti da izgleda poput scene iz nekog ružnog sna ili fantastičnog dječjeg priviđenja. Dodatno se izobličenje može postiči pomicanjem papira za povećavanje tokom eksponiranja. Tu ćete tehniku najjednostavnije primjeniti ako snimljene objekte želite istegnuti u horizontalnom smjeru i posuti ih prugama tako da izazovete dojam brzog kretanja. Kombinirajući oba postupka, savijanje i pomicanje papira mogu se postići još bizarniji efekti.

5. Primjena jako kontrastnog filma

Pod rukama domišljatog fotografa pomoću nekih temeljnih tiskarskih materijala jedna se jedina crno-bijela slika može pretvoriti u seriju neobićnih varijacija. Originalni negativ fotograf najprije povećava na litofrafski film (vrlo tvrd film za kopiranje). Takav film za kopiranje ističe se sposobnošću da ukljanja sve sive tonove slike i pretvara je u tvrdi dijapozitiv bez međutonova. Budući da se svijetli sivi tonovi negativa pri tome pretvaraju u gustu crnu boju, a tamni tonovi postaju prozirni pa tako nestaju sve nečistoće jedne stanice sloga ako se za ofsetni tisak kopira na lit-film. Istu osobinu islorištava i umjetnik da bi nijanse više tonske slike, snimljen normalni filmom, pretvorio u tvrde crno-bijele kontraste. Varirajući vrijeme ekspozicije prilikom kopiranja, od jednog te istog predloška mogu se izraditi slike različitih obrisa-sve do gotovo crne siluete, gdje je sve osim najsvijetlijih bjelina izgubilo providnost. Lit-film je također prikazan za razne postupke pri izradi slika u boji. Jedan od njih je i sitotisak. Crne i bijele površine tvrdih providnih predložaka mogu se obojiti ako ih prekopiramo na poliesterske folije u boji.

-Fred Burrell: Lebdeći portret, 1971.6.Slika u sitotisku

Slika u sitotisku nastaje na slijedeći način: na sito napeto u okviru stavlja se šablon, sito sa šablonom položi se na materijal koji treba tiskati i premazuje se bojom. Tamo gdje je šablona propusna, boja se pritišće kroz sito tako da nastaje pozitivna kopija negativnog crteža. Azijski grafičari su radili sa sitima od svile i ručno izrađenim šablonima. Danas se većinom koriste žičane ili sintetične mreže, a šablona se izrađuje tako da se tvrdi providni predložak kopira na želatinsku foliju, koja na eksponiranim mjestima postaje netopiva u vodi. Sitotisak dopušta fotografu da sliku prenese praktički na bilo kakvu površinu i da pri tome upotrijebi koloko želi boja. Uz svaku tiskarsku boju preporuča se odgovarajuće sredstvo za čišćenje sita.

- Roni Henning: Djevojka u kavezu, 1972.

7.Slike iz tamne komore

Slike iz tamne komore nisu proizašle iz uobićajenog nastojanja većine fotografa da u tamnoj komori stvore sjajno i oštro povećanje. Svaka od njih na svoj način odstupa od norme, svaka je na svoj način lijepa, izražajna a ponekad i vesela. Npr. «Plava spavaća soba» 1971. Catherine Jansen puna je «plavih kopija» i sadržava tako duhovite apsurdnosti kao što je radijo aparat mekan poput maslaca, mlitavi češalj i dvodimenzionalni grudnjak s trodimenzionalnim kvačicama i prstenčičima. Osim nekoliko iznimaka svi su predmeti u sobi umjetne tvorevine. Ostalo su sve reprodukcije nastale fotografskim sredstvima. Za neke fotografe, od kojih potječu ove slike, proces otuđenja započinje još prije eksponiranja filma. Ova su se otuđenja pretežno ipak zbila u tamnoj komori i rezultat su namjernog nepridržavanja normalnih propisa za rad u tamnoj komori.

-Chaterine Jansen: Plava apavaća soba, 1971.

- Billy McCartney: Ponoćna lica, 1970.

8. Literatura

- The Techniques of Photography,Time-life Books,1980- http://www.google.hr/search