neug

ledn

a vo

jvot

kinj

a

JamesEloisaJamesEloisa

neuglednavojvotkinja

roman autorice bestselera new york timesa

Ilustracija na naslovnici: © Lee Avison / Trevillion Images

Eloi

sa J

ames

Neugledna Theodora Saxby posljednja je osoba za koju bi itko pomislio da će se udati za predivnog Jamesa Ryburna, nasljednika vojvode od Ashbrooka. Ali nakon romantične prosidbe, čak je i praktična Theo uvjerena u strast svoga budućeg vojvode. Ipak, žuti tisak predviđa da brak neće potrajati više od šest mjeseci. Theo želi da potraje čitavog života… sve dok ne otkrije da James ne žudi za njezinim srcem, a pogotovo ne za njezinim licem, već za njezinim mirazom.Njihovo je vjenčanje šokiralo visoko društvo, a njihovu rastavu smatra skandaloznom. James se otisne na more i postaje zloglasni gusar, a Theo pretvori njihovo propalo imanje u naprednu tvrtku. Vrativši se s mora, sa skandaloznom tetovažom maka ispod oka, James se suočava sa životnom bitkom; mora uvjeriti Theo da ju voli – neugledno pače koje se pretvorilo u labuda. Theo će ubrzo otkriti da je za čovjeka s dušom gusara, u ljubavi ili ratu, sve dopušteno.

Eloisa James autorica je niza romana koji su više puta bili među najprodavanijima na popisu New

York Timesa. Živi u New York Cityju, gdje predaje na katedri

o Williamu Shakespeareu. Magistrirala je na Oxfordu. Dosad su joj na hrvatski jezik prevedeni romani Kad ljepotica ukroti zvijer,

Poljubac u ponoć i Kako osvojiti vojvodu.

JamesEloisaneugledna vojvotkinja

ISBN 978-953-14-1663-4

w w w.moz aik-k nj iga.hr

139,00 kn

“Eloisa James je izvanredna.”lisa kleypas

Eloisa Neugledna vojvotkinja OMOT.indd 1 27/08/14 12:21

Eloisa James

NEUGLEDNA VOJVOTKINJA

Naslov izvornika

The Ugly Duchess

Copyright © 2012 by Eloisa James

Copyright za hrvatsko izdanje © Mozaik knjiga, 2014.

UrednikZoran Maljković

Nakladnik Mozaik knjiga

Za nakladnika Bojan Vidmar

Glavni urednikZoran Maljković

Grafička urednica Marija Morić

Oblikovanje naslovnice Marija Morić

Ilustracija na naslovnici © Lee Avison / Trevillion Images

Tisak Denona, Zagreb, rujan 2014.

Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, repro-ducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektroničkom obliku, mehaničkim fotokopiranjem, snima njem ili dru ga čije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.

ISBN 978-953-14-1663-4CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 884461.

Eloisa James

Neugledna vojvotkinja

S engleskoga prevelaZRINKA BUDAK

Ova je knjiga posvećena sjajnom pjesniku i pripovjedaču Hansu Christianu Andersenu. Očito je da su me i u ovoj verziji njegove bajke Ružno pače nadahnuli njegovi zapleti, ali još je važnije to što me njegova vještina u ispreplitanju radosti i filozofskih misli

nadahnjuje u pisanju svakog mog romana.

ZAHVALE

Moje knjige su kao mala djeca; potrebno je cijelo selo da bi ih opi-smenilo. Želim iz sveg srca zahvaliti stanovnicima mog sela: ured-nici Carrie Feron, agentici Kim Witherspoon; web-dizajnerima iz Wax Creativa; i članicama mog osobnog tima – Kim Castillo, Franzeci Drouin i Anne Connel.

1. dio

Prije

13

1. POGLAVLJE

18. ožujka, 1809.Trg Berkley 45Londonska rezidencija vojvode od Ashbrooka

Morat ćeš se oženiti njome. Nije me briga što je smatraš ses-trom, ona je odsad tvoje Zlatno runo.

James Ryburn, grof od Islaya i nasljednik vojvodstva od Ash-brooka, otvorio je usta da bi nešto rekao, ali zanijemio je od bi-jesa i nevjerice.

Njegov se otac okrenuo i uputio se prema udaljenom zidu knjiž-nice, ponašajući se kao da nije rekao baš ništa neuobičajeno. – Potrebno nam je njezino bogatstvo da bismo obnovili posjed u Staffordshireu i platili neke dugove, ili ćemo sve izgubiti, uklju-čujući i ovu kuću.

– Što si to učinio? – bijesno ga upita James. Mučni osjećaj stra-ve širio mu se udovima.

Ashbrook se okrene. – Da se nisi usudio obraćati mi se tim to-nom!

James duboko uzdahne prije no mu odgovori. Jedna od njego-vih čvrstih odluka bila je ta da mora naučiti obuzdavati bijes pri-je no što navrši dvadeset godina, a do tog rođendana je preostalo još samo tri tjedna. – Oprosti, oče – uspio je izustiti. – Kako je to moguće da je posjed do te mjere ugrožen? Ako nemaš ništa pro-tiv što to pitam.

Eloisa James

14

– Imam nešto protiv. – Vojvoda je buljio u svog jedinog sina, a dugi orlovski nos drhtao mu je od bijesa. Jamesu je bilo jasno od koga je naslijedio svoju ćud, neposredno od svog naprasitog, ne-promišljenog oca.

– U tom slučaju, lijepo te pozdravljam – reče James, trudeći se zvučati smireno.

– Nećeš me sad pozdraviti, osim ako ne misliš krenuti i odmah početi dolje očijukati s tom djevojkom. Ovoga sam tjedna od-bio Briscottovu ženidbenu ponudu. Taj je takva budala da nisam smatrao potrebnim obavijestiti o tome njezinu majku. Ali ti jako dobro znaš da je njezin otac zahtijevao da njezina majka odluči za koga će se djevojka udati...

– Nemam nikakvih spoznaja o sadržaju oporuke g. Saxbyja – izjavio je James. – I ne razumijem zašto ti ta odredba zadaje to-liko muka.

– Zato što nam je potrebno njezino prokleto bogatstvo – bje-snio je Ashbrook, hodajući do kamina gdje je nogom odalamio po neupaljenim cjepanicama. – Moraš uvjeriti Theodoru da si zaljubljen u nju ili njezina majka nikada neće pristati na taj brak. Eto, baš se prošlog tjedna gospođa Saxby raspitivala o nekoliko mojih investicija na način koji mi se nije svidio. Ta žena ne zna gdje joj je mjesto.

– Ja ništa takvo neću učiniti.– Ti ćeš učiniti točno to što ti ja govorim.– Ti mi govoriš da zavedem mladu damu prema kojoj sam se

cijeloga života odnosio kao prema sestri.– Koješta! Možda ste se porječkali nekoliko puta dok ste bili

djeca, ali to te ne bi trebalo spriječiti da spavaš s njom.– Ja to ne mogu.Po prvi put, vojvoda je izgledao kao da ima malo sućuti. – The-

odora nije ljepotica. Ali sve su žene iste u…

15

– Nemoj to govoriti – planuo je James. – Već sam zgrožen; ne želim da mi se cijela priča počne i gaditi.

Otac ga pogleda iskosa, a obrazi mu poprime nekakvu boju hr-đe što je bio jasan znak da slijedi opasnost. I naravno, Ashbrookov glas se pretvorio u urlanje. – Nije me briga što je ta cura ružna kao lopov, uzet ćeš je. I učinit ćeš da se zaljubi u tebe. Inače nećeš imati što naslijediti. Čak ni kuću na selu. Ništa!

– Što si učinio? – ponovi James kroz stisnute zube.– Izgubio je – vikao je njegov otac, a oči su mu sada već bile ma-

lo izbuljene. – Izgubio sam je i to je sve što ti trebaš znati o tome!– Ja to neću učiniti. – James je ustao.Porculanska figurica proletjela mu je kraj ramena i razbila se

o zid. James se jedva trznuo. Dosad je već razvio otpornost na ovakve očeve divljačke ispade, odrastao je izbjegavajući svakakve predmete, od knjiga do mramornih kipova.

– Učinit ćeš to ili ću te razbaštiniti i imenovati Pinkler-Rybur-na svojim nasljednikom!

James spusti ruku i okrene se, na samom rubu da konačno iz-gubi strpljenje. Iako on nikad nije imao sklonost bacati stvari u zid – ili na svoju obitelj – njegov je oštar jezik bio podjednako de-struktivan. – Iako te nerado podsjećam na odredbe pravnog susta-va, oče, uvjeravam te da je nemoguće razbaštiniti legitimnog sina.

– Reći ću u Domu lordova da ti nisi moje dijete – urlao je voj-voda. Žile su mu iskočile na vratu, a boja na obrazima sada se već iz crvene pretvorila u ljubičastu. – Reći ću im da ti je majka bila laka žena i da sam otkrio da si ti obično kopile.

Začuvši kako vrijeđa njegovu majku, Jamesova se krhka samo-kontrola sasvim slomila. – Kakva god da jesi kukavica i glupa ras-pikuća, nećeš blatiti ime moje majke da prikriješ vlastiti idiotizam!

– Kako se usuđuješ! – vrištao je vojvoda. Cijelo mu je lice po-primilo boju pijetlove krijeste.

Neugledna vojvotkinja

Eloisa James

16

– Samo govorim ono što zna svaka osoba u ovom kraljevstvu – rekao je James, urlajući bez kontrole. – Ti si idiot. Znam ja dobro što se dogodilo s posjedom, samo sam želio vidjeti hoćeš li imati muda to priznati. Ali ti ih nemaš. To me ne čudi. Založio si sva-ki komadić zemlje koja nije vezana uz titulu, barem je nisi samo jednostavno prodao već si taj novac prokockao na burzi. Ulagao si u nevjerojatno glupe investicije, jednu za drugom. Kao u onaj kanal koji nije bio ni pet kilometara od drugog kanala. Gdje ti je bila pamet, zaboga?

– Nisam za to znao dok nije već bilo prekasno! Obmanuli su me suradnici. Jedan vojvoda koji drži do sebe ne ide provjeravati mjesto gdje bi se neki kanal trebao graditi. To za njega rade ljudi od povjerenja, a ja s njima nikada nisam imao sreće.

– Ja bih barem posjetio lokaciju gdje će se graditi taj kanal pri-je nego što bih utopio tisuće funta u nešto po čemu nikada neće zaploviti nijedan brod.

– Ti jedan drski neotesanče! Kako se usuđuješ! – Vojvodina je ruka zgrabila srebrni svijećnjak s kamina.

– Samo to baci i ja ću otići i ostaviti te da se sam koprcaš u vla-stitom strahu. Ti želiš da se oženim djevojkom koja me smatra bra-tom da bi se dočepao njezina bogatstva… da bi ga ti onda… što? Da bi ga izgubio? Znaš li kako te nazivaju iza leđa, oče? Sigurno si to čuo. Zovu te glupavi vojvoda!

Obojica su teško disala, ali njegov je otac ispuhivao zrak poput bika, dok su mu se ljubičaste mrlje na obrazima isticale u odnosu na bijelu kravatu.

Vojvodini su se prsti još jednom savili oko komada srebrnine. – Baciš li taj svijećnjak, ja ću te skršiti o zid – rekao je James,

dodajući – tvoja milosti.Vojvodina se ruka spusti dolje i on se okrene, buljeći u zid.

– I što onda što sam sve izgubio? – promumljao je, ratoborno

Neugledna vojvotkinja

17

naglašavajući početak svoje ispovijedi. – Činjenica jest da sam sve izgubio. Jedna stvar je bila kanal, ali bio sam siguran da s vinogra-dima mora uspjeti. Kako sam mogao znati da je Engleska plodno tlo za crnu trulež?

– Imbecilu jedan! – zaurlao je James, okrenuvši se na peti da ode.

– Posjed u Staffordshireu je u našoj obitelji već šest generacija. Moraš ga sačuvati. Tvoju majku bi slomilo kad bi čula da je ima-nje prodano. A što s njezinim grobom… jesi li o tom razmišljao? Groblje je kraj kapelice, znaš to.

Jamesu je srce žestoko udaralo o grlo. Trebalo mu je malo vre-mena da dođe do odgovora koji neće uključivati ovijanje ruku oko očeva vrata. – Ovo je nisko, čak i od tebe – konačno je rekao.

Vojvodu Jamesov odgovor nije smeo. – Zar ćeš dopustiti da prodaju tijelo tvoje majke?

– Razmislit ću o snubljenju neke druge nasljednice – rekao je na kraju James. – Ali neću se vjenčati s Daisy. – Theodora Saxby, koju je samo James zvao Daisy, bila je njegova najdraža prijatelji-ca, njegova družica iz djetinjstva. – Ona zaslužuje boljeg od mene i boljeg od bilo koga iz ove šugave obitelji.

Iza njega se nije čuo ni glas. Bila je to strašna, izopačena tišina koja… James se okrene. – Nisi valjda. Čak ni ti… ne bi to mogao.

– Mislio sam da ću moći nadoknaditi za nekoliko tjedana.James osjeti kako su mu koljena počela klecati pa se morao na-

sloniti na vrata.– Koliko si potrošio od njezinog novca?– Dovoljno. – Ashbrook spusti pogled, barem pokazujući da

ga je sram. – Ako se ona uda za bilo kog drugog, ja ću na sud. Ne znam mogu li vojvode na sud. To valjda odlučuje Dom lordova. Ali znam da neće biti lijepo.

Eloisa James

18

– Naravno, vojvode mogu na sud, naravno da mogu – rekao je James oštro. – Pronevjerio si miraz djevojke koja ti je povjere-na na skrb kad je bila još djetešce. Njezina majka bila je udana za tvog najdražeg prijatelja. Saxby te na smrtnoj postelji molio da se pobrineš za njegovu kćer.

– To sam i učinio – odgovori njegov otac, ali bez uobičajenog hvalisanja. – Othranio sam je kao da je moja vlastita kći.

– Odgojio si je kao da mi je sestra – rekao je James bezizražaj-no. Natjerao se da prijeđe na drugu stranu prostorije i sjedne. – I cijelo si je to vrijeme potkradao.

– Nisam cijelo vrijeme – pobunio se njegov otac. – Samo proš-le godine. Ili tako nešto. Većina njezina bogatstva još uvijek je u fondovima i to nisam mogao dotaknuti. Samo sam… samo sam posudio…. dobro, samo sam nešto posudio. Stvarno nemam sre-će, to je činjenica. Bio sam sasvim siguran da neće doći do ovoga.

– Nemaš sreće? – ponovio je James, a glas mu je bio pun prezira.– I sad kad djevojka ima ženidbenih ponuda, ja više nemam

vremena da to nadomjestim. Ti je moraš uzeti. Ne radi se samo o tome da će imanje i ova gradska rezidencija otići na bubanj; nakon skandala, naše ime će biti bezvrijedno. Čak i da prodajom imanja vratim ono što sam posudio, to još uvijek ne bi bilo dovoljno da pokrije moje dugove.

James nije odgovorio. Jedine riječi koje su mu se vrzmale u gla-vi bile su izrazito bogohulne.

– Bilo je lakše dok ti je majka bila živa – rekao je vojvoda, na-kon minutu ili dvije. – Ona je pomagala, znaš. Ona je imala bi-stru glavu na ramenima.

James se nije mogao natjerati da odgovori ni na ovo. Njegova je majka umrla prije devet godina, što znači da je u manje od de-setljeća njegov otac uspio osiromašiti imanje koje se prostiralo od

Neugledna vojvotkinja

19

Škotske do Staffordshirea i Londona. I još je pritom pronevjerio Daisyin miraz.

– Natjerat ćeš ti nju da te voli – rekao je njegov otac ohrabru-jući ga i sjeo na stolac nasuprot Jamesu. – Ona te već obožava, oduvijek te obožavala. Imaš sreće što je jadna Theodora ružna kao motka. Jedini koji su dosad zatražili njezinu ruku bili su tako očiti lovci na miraz da bi ih njezina majka zasigurno odbila. Ali to će se promijeniti čim se sezona razmaše. Ona zna biti dražesna, kad je bolje upoznaš.

James zaškrguće zubima. – Nikad ona neće mene voljeti na taj način. Ona mene smatra svojim bratom ili prijateljem. I ona ni-pošto ne nalikuje motki.

– Ne budi lud. Ti imaš moj profil. – Tračak taštine podcrtavao je njegove riječi. – Tvoja je majka uvijek govorila da sam najzgod-niji muškarac u svojoj generaciji.

James proguta opasku koja ne bi nimalo pomogla u ovoj situaci-ji. Osjetio je da ga preplavljuje silan nalet mučnine. – Možemo reći Daisy što se dogodilo. Reći joj što si učinio. Ona će to razumjeti.

Njegov se otac namršti. – Misliš li da će to njezina majka ra-zumjeti? Moj stari prijatelj Saxby nije znao na koga se namjerio kad se oženio tom ženom. Ona je goropadnica, stvarno je užasna.

U sedamnaest godina otkad su se gospođa Saxby i njezina ma-la kći pridružile vojvodinom kućanstvu, ona i Ashbrook uspje-li su održavati dovoljno pristojne odnose – prvenstveno zato što njegova milost nikada nije bacila niti jedan predmet u udovičinu smjeru. Ali James je istoga trenutka bio svjestan da mu je otac u pravu. Kad bi Daisyina majka čula samo i glas o tome da je skrb-nik njezine kćeri pronevjerio njezino nasljedstvo, već prije večeri na vrata bi im banula čitava četa odvjetnika. Jamesu se na tu po-misao želudac našao u grlu.

Eloisa James

20

Njegov otac, naprotiv, bio je sve veseliji. On je bio ona vrsta čovjeka čiji se um lako prebacivao s teme na temu, a njegovi ispa-di bijesa bili su uvijek snažni, ali vrlo kratki. – Nekoliko buketića cvijeća, možda kakva pjesma, i Theodora će ti poletjeti u zagr-ljaj poput zrele šljive. Na kraju krajeva, ta djevojka ionako rijetko dobiva komplimente. Reci joj da je lijepa i past će ti pod noge.

– Ne mogu to učiniti – izjavio je James, ne trudeći se ni zami-sliti kako bi izgledalo da joj govori takve stvari. Nije se radilo o tome da James nije želio govoriti Daisy lijepe riječi, već o tome da je mrzio situacije u kojima je morao nešto izvoditi riječima, a mrzio je izvoditi i plesne korake po dvorani. Sezona je počela prije tri tjedna, a on još nije otišao ni na jedan jedini bal.

Njegov je otac pogrešno protumačio njegovo odbijanje. – Na-ravno, morat ćeš joj lagati, ali to je ona vrsta laži koju kavaliri ne mogu izbjeći. Ona možda nije najzgodnija cura na tržištu, i na-ravno da nije dražesna kao ona operna plesačica s kojom sam te vidio one noći; ali s istinom sada nećeš ništa postići. – Vojvoda se čak malo zasmijulji na ovu svoju zamisao.

James ga je čuo u magli, koncentrirao se na to da ne povrati dok je pokušavao razmišljati o dilemi koja je bila pred njim.

Vojvoda je nastavio, zabavljajući sam sebe govorom o razlika-ma između ljubavnica i supruga. – Zauzvrat, možeš si zadržati ljubavnicu koja je dvaput ljepša od tvoje žene. To će ti biti dobar kontrast.

James je shvatio, ali ne prvi put u životu, da na svijetu nije bilo ljudskog bića koje je mrzio više od svog oca. – Ako se vjenčam s Daisy, neću imati ljubavnicu – rekao je, još uvijek grozničavo razmišljajući kako se izvući iz svega ovoga. – Ja joj to nikada ne bih učinio.

– Dobro, ali mislim da ćeš promijeniti mišljenje o tome nakon nekoliko godina braka, ali o tom potom. – Vojvodin je glas sad

Neugledna vojvotkinja

21

bio jak i veseo kao što je običavao biti. – Onda? Nema se što raz-mišljati, zar ne? Znam da nemamo sreće i grozno je, ali niti jedan od nas nema drugog izbora. Sreća da muškarac uvijek može uči-niti što treba u spavaćoj sobi, čak i kad mu se to neće.

Jedino što je James sada želio bilo je izaći iz te prostorije, daleko od ovog jadnika koji mu se nazivao ocem. Ali izgubio je bitku i sad je bio prisiljen objaviti uvjete svoje predaje. – Učinit ću to pod jednim uvjetom. – Glas mu je zvučao nepoznato, kao da njegove riječi izgovara neki stranac.

– Bilo što, dječače moj, bilo što! Znam da tražim od tebe žr-tvu. Kao što sam rekao, moramo si priznati da mala Theodora nije baš neka ljepotica.

– Onoga dana kad se oženim njome, prepisat ćeš sav posjed na mene – kuću u Staffordshireu i pripadajuće zemljište, ovu grad-sku rezidenciju i otok u Škotskoj.

Vojvoda razjapi usta. – Što?– Cijeli posjed – ponovio je James. – Ja ću ti plaćati mjesečno

uzdržavanje, a to nitko ne treba znati osim naših odvjetnika. Ali ja neću biti odgovoran za tebe i tvoje maloumne smicalice. Nikad neću preuzeti odgovornost ni za jedan dug koji napraviš, ni za je-dan lopovluk. Sljedeći put ideš ravno u zatvor.

– To je apsurdno. – Zagrcne se njegov otac. – Ne može, ti to ne možeš, ne dolazi u obzir, ne!

– Onda se oprosti sa Staffordshireom – reče James. – Slobodno otiđi posljednji put posjetiti grob moje majke, ako si toliko sigu-ran da bi nju pogodila prodaja kuće, a pogotovo crkve.

Njegov je otac otvorio usta da nešto kaže, ali James podigne ruku.

– Ako ti dopustim da zadržiš imanje, potratit ćeš Daisyino na-sljedstvo do posljednjeg novčića. Za dvije godine ne bi ostalo ništa, a ja bih u tom slučaju bez razloga iznevjerio najprisniju prijateljicu.

Eloisa James

22

– Najprisniju prijateljicu, ha? – Njegov otac u trenu skoči na sasvim drugu temu. – Nikad nisam imao ženskog prijatelja, ali Theodora ionako izgleda kao muškarac, naravno, a ja…

– Oče!Vojvoda se nakašlje. – Ne mogu reći da mi se sviđa kako me

stalno prekidaš. Ali ako pristanem na tu tvoju smiješnu smicalicu, onda se moram naviknuti na stalna poniženja.

To je podrazumijevalo ustupak.– Vidiš – rekao je njegov otac, a smiješak mu se proširio licem

jer je rasprava završila – sve je dobro ispalo. Tvoja je to majka uvi-jek govorila, znaš. – ‘Sve je dobro što se dobro svrši’.

James se nije mogao suzdržati da ipak ne upita jednu stvar. Ali sam Bog zna da je unaprijed znao odgovor. – Zar te nimalo nije briga što si mi upravo učinio – i što si upravo učinio Daisy?

Tračak crvenila pojavio se na licu njegova oca. – Ta djevojka nije mogla bolje proći od udaje za tebe!

– Daisy će se udati za mene vjerujući da sam zaljubljen u nju, a to nije istina. Ona zaslužuje da joj se njezin suprug udvara i iskre-no je obožava.

– Ljubav i brak ne bismo smjeli spominjati u istom dahu – re-kao je njegov otac prijezirno, ali pogled je skrenuo s Jamesovog.

– A meni si isto to učinio. Ljubav i brak možda ne dolaze često u paru, ali ja ovako neću imati ni priliku za to. I štoviše, započet ću vlastiti brak s laži koja će ga uništiti, sazna li je Daisy ikada. Shva-ćaš li to? Ako otkrije da sam je na tako bešćutan način izdao… ne samo s našim brakom, već i s našim prijateljstvom će biti gotovo.

– Ako stvarno misliš da će pobjesnjeti, bolje ti je da joj u prvih nekoliko mjeseci napraviš nasljednika – rekao je njegov otac poput nekoga tko dijeli praktične savjete. – Znaš što kažu za prezrene žene. Ako bude jako nezadovoljna, mogla bi pobjeći s nekim. Ali

Neugledna vojvotkinja

23

ako već imaš nasljednika – i još jednog u pričuvi, po mogućnosti – onda je možeš pustiti da ode.

– Moja žena nikada neće pobjeći s drugim muškarcem. – Ovo je provalilo iz dubine Jamesovih grudi, iz mjesta za koje nije ni znao da postoji.

Njegov se otac pridigne sa stolca. – Ti si mene nazvao budalom, pa ću ja učiniti isto kad si ti u pitanju. Niti jedan čovjek pri zdra-voj pameti ne smatra brak nečime u što je uključeno ljubakanje i gugutanje. Tvoja majka i ja smo se vjenčali iz pravih razloga, a taj su razlog obiteljske obaveze i financijski pregovori. Učinili smo što je bilo potrebno da dobijemo tebe i na tome je ostalo. Tvoja majka se nije željela potruditi da mi podari pričuvnog nasljedni-ka, ali nisam ja previše žalio zbog toga. Uvijek si bio zdrav dječak. – Zatim je dodao: – Osim onda kad si skoro oslijepio, naravno. Potrudili bismo se da dobijemo drugoga, da je došlo do najgoreg.

James ustane, slušajući glas svoga oca u magli kako se probija kroz splet odvratnih misli koje se nije mogao natjerati izgovoriti.

– Niti jedno od nas nije odgojeno da bi i pomislilo na te ništav-ne romantične zamisli – dobacio je vojvoda preko ramena dok je izlazio iz sobe.

Navršivši devetnaest godina, James je mislio da shvaća svoje mjesto u životu. Naučio je najvažnije lekcije; jahati konja, pod-nositi alkohol i obraniti se u dvoboju.

Ali nitko ga nikada nije naučio – a on nikada nije mislio da će to biti potrebno učiniti – kako izdati jedinu osobu do koje mu je u životu bilo iskreno bilo stalo. Jedinu osobu koja ga je stvarno voljela. Kako toj osobi slomiti srce, bilo to sutra ili za pet ili za deset godina.

Jer Daisy će jednoga dana saznati istinu. On je u to bio potpuno siguran; nekako će otkriti da je glumio da se u nju zaljubio da bi se ona udala za njega… i ona mu to nikada neće oprostiti.

neug

ledn

a vo

jvot

kinj

a

JamesEloisaJamesEloisa

neuglednavojvotkinja

roman autorice bestselera new york timesa

Ilustracija na naslovnici: © Lee Avison / Trevillion Images

Eloi

sa J

ames

Neugledna Theodora Saxby posljednja je osoba za koju bi itko pomislio da će se udati za predivnog Jamesa Ryburna, nasljednika vojvode od Ashbrooka. Ali nakon romantične prosidbe, čak je i praktična Theo uvjerena u strast svoga budućeg vojvode. Ipak, žuti tisak predviđa da brak neće potrajati više od šest mjeseci. Theo želi da potraje čitavog života… sve dok ne otkrije da James ne žudi za njezinim srcem, a pogotovo ne za njezinim licem, već za njezinim mirazom.Njihovo je vjenčanje šokiralo visoko društvo, a njihovu rastavu smatra skandaloznom. James se otisne na more i postaje zloglasni gusar, a Theo pretvori njihovo propalo imanje u naprednu tvrtku. Vrativši se s mora, sa skandaloznom tetovažom maka ispod oka, James se suočava sa životnom bitkom; mora uvjeriti Theo da ju voli – neugledno pače koje se pretvorilo u labuda. Theo će ubrzo otkriti da je za čovjeka s dušom gusara, u ljubavi ili ratu, sve dopušteno.

Eloisa James autorica je niza romana koji su više puta bili među najprodavanijima na popisu New

York Timesa. Živi u New York Cityju, gdje predaje na katedri

o Williamu Shakespeareu. Magistrirala je na Oxfordu. Dosad su joj na hrvatski jezik prevedeni romani Kad ljepotica ukroti zvijer,

Poljubac u ponoć i Kako osvojiti vojvodu.

JamesEloisaneugledna vojvotkinja

ISBN 978-953-14-1663-4

w w w.moz aik-k nj iga.hr

139,00 kn

“Eloisa James je izvanredna.”lisa kleypas

Eloisa Neugledna vojvotkinja OMOT.indd 1 27/08/14 12:21