Neumann Fix

NEUMANN: AUTORITARNA I DEMOKRATSKA DRŽAVA

PROMJENA I FUNKCIJE ZAKONA U PRAVU GRAĐANSKOG DRUŠTVA

OPĆOST ZAKONA:

- Pravo je konkurencija državi jer pravo proizlazi iz prirodnog i neuređenog- Ali povratno, država se akceptira kao vrh prirode, pa pravo daje državi apsolutno pravo kroz formu zakona- Samo zakon koji ima opći karakter postaje zakonom i može ga se zvati pravom u općosti- Tri su elementa važna za karakter zakona:

1) Općenit u raščlanjenosti 2) određen u općosti i 3) bez povratne snage ništenja zakona- Općost se izražava kroz pravna načela poput ugovora, klauzula, zakona koji pogađaju sve i nikoga ponaosob- Opće klauzule poput „biti kažnjen po narodnom osjećaju“ određuju samo individualne mjere, i nisu valjani- Opće klauzule poput „prenošenje vlasništva upisom u katastar“ je neutralno pravno načelo- Činjenična stanja koja opći zakon nalazi i regulira jesu sfere slobode čovjeka ili ljudske institucije- Sloboda ima u pravnom smislu jedino isključivo negativno značenje- Referiranje na Hobbesa: „Odsutnost vanjskog pritiska“- Općenito, sve teorije razlikuju četiri prava na slobodu:

1) Osobna sloboda – prava izolirane individue, sloboda kuće i korespondencije2) Politička prava na slobodu – sloboda udruživanja, tiska, izbornu tajnu3) Ekonomska prava – trgovine i obrta4) Socijalna prava – prava posloprimaoca na koaliciju, novčanu podršku

- Opći zakon uređuje i ljudske institucije, odnosno trajni odnos među stranama- Najvažnija institucija modernog građanskog društva postaje:

pravo na privatno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju- To jest privatni aspekt, ali se institucionalizira, kao takav služi produkciji i reprodukciji društvenog života. Kada liberalizam uzme maha, iz toga kreće promjena funkcija zakona- Općenitost zakona i neovisnost suca jamče minimum osobne i političke slobode. Opći zakon etablira osobnu jednakost. On je baza zahvata u slobodu i vlasništvo

VOLUNTAS I RATIO PRIJE GRAĐANSKOG PRAVA:

- Tomistički sistem prirodnog prava nije raspoznavao različitost, držao voluntas i ratio zajedno. Zakon je bio ona mjera autoriteta koja je odgovarala prirodnom zakonu, i bio je mjerilo postizanja pravedne odluke. Tomisti provodili institucionalizaciju prava- Od 14. stoljeća političko i prirodno (racionalno) pravo odvojeni, prirodno uređuje političko- Kod Spinoze pravo i država u dijalektici. U stvari sve podređeno zakonu, samo misli slobodne, - Pufendorfovo prirodno pravo u službi prirodopravnog opravdanja. Kaže da ljudskom prirodom vladaju 2 poriva: 1) socijabiliteta i

2) samoodržanjaNe postoji prirodna harmonija oba instinkta, potrebna prinuda – za to prirodni zakon nesposoban, nema sankcije. Sankcije preuzima država utemeljena na ugovoru koji mora biti apsolutan – pravo države jest naredba suverena, jest čista volutans- Hobbes: zakon čisti voluntas, ali su država i pravo bazirani na prirodnom ratio. Opća volja obveza protivna je prirodnom ratio (jer u prirodnom stanju za Hobbesa je čovjek čovjeku vuk). Kada mu je preživljavanje dovedeno u opasnost, dopušteno mu je činiti što je potrebno- Thomasius tvrdi da je prirodni zakon savjet iz kojeg slijede stanovite moralne obveze. No budući su pravo i moral strogo razdvojeni. Najviši kriterij prava je prinudstvo. Sistem prirodnog prava služi legitimiranju državne prinude. I Wolff se slaže da samo država jamči uređeni zajednički život.- Locke: ljudi u prirodnom stanju dobri. Prirodno stanje ne nestaje nakon države, mora biti održano, ali dopušta po slobodnoj procjeni rad protiv zakona – zna da zakoni nisu dostatni. Zakoni su loš odraz prirodnog stanja za koje mora postojati sila kako bi ih vratila na mjesto. voluntas i ratio, ali Lockeova teorija utire put sebičnog koncepta


- Kant: prirodno pravo nestaje, čovjekova sloboda kao primat nad prirodom. Država je sloboda individualaca, ali mora biti apsolutistička i vladati općim zakonima. Pravičnost je nijemo božanstvo. Kant tu slijedi Montesquieua i Rousseaua, a Montesquieu ideju kupi od Descartesa- Zakon kod Montesquieua općenit i izuzet od mjera suverena. Dakle opći zakon ≠ individualne mjere, ali: nauk o diobi vlasti nikada svima ne daje jednaku moć. Zakonodavna vlast uvijek ima prednost

- Kada jedna grupa juriša na poziciju moći druge, prirodno pravo poziva se kao argument za tiranoubojstvo

GRAĐANSKO PRAVO ENGLESKE, FRANCUSKE, NJEMAČKE;

- Bitno je, u Engleskoj, Njemačkoj i Francuskoj vjera u vladavinu zakona izražava jakost građanstva.- Država u kojoj trebaju vladati zakoni (angloameričko), ili pravna država (njemačko), počiva na:

1) sila 3) suverenitet (ne postoji do nedavno)2) zakon 4) sloboda

- Proturječe u pravu: pravo kao objektivno pravo sile i onda pak pravo kao subjektno- Antinomija suvereniteta i zakona – politički i racionalni zakon. U političkom smislu zakon je svaka mjera sile, bez obzira na sadržaj. - Razlika između formalnog i materijalnog zakona koji uvodi Njemačka:

1) Formalni zakon: svako ispoljavanje državne volje2) Materijalni zakon: samo ono ispoljavanje koje sadrži pravni stav, subjektivna prava i obveze

- U Engleskoj, prirodno pravo može biti pravo koje utemeljuje slobodu i tada je kritička teorija građanske opozicije koja se bori protiv apsolutizma. Ili je nauk koji ne želi legitimirati slobodu, nego državni suverenitet. U Njemačkoj prirodno pravo proživljava drugačiju sudbinu, taj problem nikada nije bio riješen, oni nastoje stvoriti silu.- Nema građanske teorije države i prava koja ne uključuje silu- Nominalisti proveli podjelu, zakon kao svjesno djelo građanskog društva. Uzrokovalo borbu Crkve i Države- Građanstvo treba suverenitet da uništi partikularne interese, crkvu potisnulo, osiguralo granice i vodilo ratove- Specifično njemački fenomen je pravna država, specifično engleski je parlament/common law- Bit pravne države je u odcjepljenju pravne forme od političke strukture države – pravna forma treba sama jamčiti slobodu i sigurnost.- U njemačkoj teoriji pravna država nije specifično juristička forma demokracije kao što je to u Engleskoj, ona se mnogo prije neutralno odnosi spram forme države.- Njemačka pravna teorija nije zainteresirana za genezu zakona, samo pozitivno pravo- Njemačka teorija liberalno-konstutuelna, engleska demokratsko-konstituelna- Njemački pravni sistem ranog 20. stoljeća centriran oko osobnih, političkih i privrednih prava:

1) Formalna struktura pravnog sistema: slobodu jamči formalno racionalno pravo, općim zakonima i njihovim striktnim provođenjem uz neovisne suce

2) Materijalna struktura pravnog sistema: ekonomski sračunat na slobodnu konkurenciju3) Socijalna struktura pravnog sistema: stanje u kojem radnička klasa nije bila ozbiljno opasna4) Politička struktura pravnog sistema: dioba i raspodjela vlasti

- Pravna teorija i praksa u njemačkoj mijenja se kada nastupi weirmarska demokracija – monopolni kapitalizam- Građansko društvo ne podnosi klasnu suprotnost podržanu od liberalizma, moderno društvo počiva na ugovorima. Moćne grupe u društvu se ujedinjuju, svoje interese čine legitimnima i pritom žrtvuju interese cjeline- Rezultat njihovih dogovora: etablirao održanje stare birokracije i prava, odbačen sistem Sovjeta, održana moćna pozicija crkve, sankcionirana građanska prava na slobodu + parlamentarna demokracija. To su nazvali „kolektivna demokracija.“

- Ugovor je pravna forma u kojoj čovjek potvrđuje svoju slobodu. Ugovor je konstitutivni element građanskog društva u razdoblju slobodne konkurencije. Sfera ugovora, posredstvo vlastite i tuđe volje (Hegel).- Stvar je u tome što se upravo ugovorom služi za izbacivanje konkurencije i uništenja zakona. Nema vječne općosti, već podređenost trenutnim stanjima. - Razvija se monopolni kapitalizam u kojem ugovor i opći zakon igraju sekundarnu ulogu.


- Tri funkcije te općenitosti čine: 1) vladavina građanstva2) uračunljivost ekonomskog sistema3) jamčenje minimuma slobode i jednakosti

- Kriza tridesetih razorila je socijalne institucije koje su služile održavanju, kapitalisti svoje nisu platili- Neutralna snaga prisile na ispunjene obaveza nije postojala jer ideja neutralne države jest fikcija- Ugovor u sferi privatnog i javnog stvara silu i sistem ugovora, u političkoj sferi dolazi do samorazaranja- Pluralistički sistem koji „ozbiljuje narodnu državu“ tako što reducira birokraciju, vojsku i policiju, a državne poslove prebacuje na slobodna udruženja, vodi do jačanja moći birokracije, potiskuje socijalne organizacije i tendira biti autoritarno.- Carl Schmitt uvodi promjene u pravnom odnošenju – da se temeljno načelo jednakosti pred zakonom primjenjuje ne samo na upravu i pravo nego i zakonodavnu vlast, odnosno, da ne može donositi zakone koji u nejednakim situacijama jednako postupaju. Potaklo je na ograničavanje parlamenta.- Njemci imali zakone koji su kažnjavali počinitelje po ideji „suprotstavljanja dobrim običajima“- Opće klauzule pomagale monopolizaciju- Zbog svoje neodređenosti opće klauzule u prijelaznom razdoblju postaju sredstvom za dovođenje prednacionalsocijalizma u suglasje s vladajućim sojem, mogu probiti pravo i gdje im proturječi

LIBERALIZAM I KAPITALIZAM

- Rousseau vjeruje da se opća volja može izražavati kroz opći zakon kada je on sukobljen i sa sitnim jednako podijeljenim vlasništvom i društvenim vlasništvom. U Rousseauovom sistemu vlada zakon, sile nema.- Stoga, sistem gdje postoji monopol logično nema opći zakon ili barem nije u primjeni- Opći zakon čini suprotno: pretpostavlja jednakost unutar kapitalističke klase

- Liberalizam je postulirao prednost parlamentarnog zakonodavstva da bi ga spriječio, tj zakonodavstvo učinio podložnim građanstvu- Liberalizam najvišu vrlinu države vidi u njenoj ne-egzistenciji. Treba sebe učiniti neopazivom. - No negativno ne znači slabo. Biti će onoliko jaka koliko je u kakvoj situaciji potrebna.- Voditi ratove, suzbijati štrajkove, štitit investicije flotama, vojskom širiti granice…- U liberalizmu prirodno pravo nastaje u onoj mjeri u kojoj se probija demokracija, dakle teorija državnog ugovora- Primarna se zadaća države sastoji od stvaranja pravnog poretka koje osigurava ispunjenje ugovora. Očekivanje da će ugovori biti ispunjeni mora biti uračunljivo, a to je ostvarivo jedino jednakom konkurentnošću, samo općim zakonima. U kalkulaciji mora biti privatno vlasništvo, a zakon biti što bolji radi što manje interpretacija- Pravna teorija liberalizma apstrahira od Smitha, koji je protiv neograničene konkurencije, ali i monopola, protiv akcionarnih društva, za zaštitu koncentracije kapitala, dovelo do ideje bilo kakvog ugovora, pa i takvog koji donosi kraj konkurencije.- Slobodna je konkurencija uvjetovana postojanjem velikog broja natjecatelja slične snage- Dioba vlasti je organizacijski element slobodne konkurencije, stvara jasna razgraničenja ovlasti među djelatnostima države i jamči racionalnost prava i primjene prava

- Pod vladavinom zakona liberalizam razumije isključivo primat ozakonjenog prava – ne običajno ili prirodno pravo- Teorija o vladavini zakona je nužna i za zadovoljavanje potreba kapitalističke konkurencije. Potreba za uračunljivošću i pouzdanošću pravnog sistema i uprave bila je jedan od motiva za ograničenje vlasti kneževa i feudalaca. Dakle, slobodna konkurencija treba opći zakon jer je on najviša forma formalne racionalnosti, zahtijeva potčinjenje suca i diobu vlasti.- Liberali su zagovarali pravo ispitivanja od strane suca, konzervatisti branili- Pravni sistem liberalizma promatra se kao sistem bez rupa koje sudac mora tek primijeniti. Francuzi su doktrinu neutjecajne individue pokušali institucionalizirati. 1790. je interpretacija zabranjena. Kasnije ponovno odobrena.- Supremacija zakonskog prava znači da se socijalne mjere mogu provoditi samo kroz zakon- Ako se promjene rade zakonom, a građanstvo je zastupljeno parlamentom, dolazi do sukoba interesa, parlamentarci utječu na društveni napredak, štite povlaštene


- Aparat autoritarne države najčešće ozbiljuje jurističke zahtjeve monopolista

INSTITUCIONALIZAM I ZAPADANJE U AUTORITARNU DRŽAVU

- Bit pozitivizma: Pravo samo u zakonu, zakon nema pukotine, sudac primjenjuje, pojam pravne osobe koji obuhvaća fizičku i jurističku osobu, subjektivno pravo oličenje je privatnog vlasništva i ugovor na koji moraju biti reducirani svi ljudski odnosi- Nositelj suvereniteta nije socijalna grupa nego državna osoba- Pravna je osoba ekonomijska karakterna maska vlasničkih odnosa- Institucionalizam se smatra progresivnom, razotkrivajućom teorijom što navješćuje borbu protiv pojma osobe i nadomješćuje je pojmom institucije koja ne skriva diferencijacije kao liberal pravna osoba.- U državnom pravu eliminira se pojam osobe i države- Preobrazba jurističkog mišljenja niječe fundamentalnu podjelu pravnog sistema na javno i privatno pravo- Javno pravo je intervencijsko pravo države, privatno pravo je bitno pravo prometa, dakle ugovora- U ranoj fazi institucionalizacije uvedeno socijalno pravo kao pravo zajednice, kasnije sve izbačeno i podvedeno pod pravo zajednice- Institucionalizam preobrazuje pogon u „socijalnu radnu i pogonsku zajednicu u kojoj radnik nije samo oruđe poduzetnika nego „živi član radne zajednice.“ Umjesto ugovorno-pravnog odnosa, „vjernost“- Radni se ugovor više ne smatra ugovorom, nego organizacijskim odnosom ili osobno-pravnom vezom, poduzeće postaje društveni organizam, odnosno, postaje institucija- Glavni zastupnik Renard, jezgra teorije eliminiranje pravne osobe iz pravnog sistema, razdvajanje institucije od pravne osobe i apsolutiziranje institucije. - Pravna osoba je nadomještena konkretnim pravnim položajem narodnih drugova.“ – institucija organizam, juristička struktura koja služi zajedničkom dobru, ona je bitak.- Temeljni juristički pojmovi pozitivizma imaju sigurnu funkciju skrivanja, pojam pravne osobe nedvojbeno socijalna karakteristika maske. - U monopolnoj privredi primjećuje se moć nekolicine, ali ona je zakrivena- Institucionalizam kao pravna teorija monopolne privrede zapravo skida masku pravne osobe iza koje stoji monopol – ali – ne govori se o vlasnicima nego instituciji, ne o pravnoj osobi nego pogonu, državna osoba nestaje, a u autoritarnoj državi odstranjenje pojma državne osobe i suvereniteta daje moć Fuhreru- Država postaje idealnim oblikom moći naređivanja, pravo se nema za što uhvatiti, da bi odredilo valjanost

ZAKLJUČAK:- Ako je opći zakon temeljna forma prava, ako zakon nije samo voluntas, nego i ratio, tada se pravu autoritarne države mora odreći pravni karakter.- Pravo je zamišljivo kao fenomen različit od naredbe suverena samo onda kada se pravo manifestira u općem zakonu. U društvu koje po svojem principu ne može bez sile, pravna općost nije moguća.- Ograničena, formalna i negativna općenitost zakona u liberalizmu ne omogućuje samo kapitalističku izračunljivost, nego jamči minimum slobode, budući je formalna sloboda dvostrana pa tako i slabomu omogućuje barem pravne šanse. Stoga su zakon i prava na slobodu koja se na nj odnose dospjeli u konflikt s monopolnom privredom. - U monopolnom kapitalizmu privatno vlasništvo sredstava za proizvodnju ostaje, kao objedinjujuća pravna figura čitave građanske epohe, doduše netaknutim, ali opći zakon i ugovor nestaju i bivaju nadomješteni individualnim mjerama suverena.


BILJEŠKE UZ TEORIJU DIKTATURE

1.Opća definicija diktatureVladavina jedne ili više osoba koje si prisvajaju i monopoliziraju vlast u državi, te ju izvršavaju bez ograničenja.

2. Cezaristička diktatura- Cezaristička diktatura je bruteforce diktatura koja se izvršava klasičnim instrumentima vladavine: posredstvom armije, policije, birokracije, sudstva. - To ograničenje ne proizlazi toliko iz nepostojanja potreba za nekom ekstenzivnijom kontrolom.- Jednostavna diktatura obično se pojavljuje u zemljama u kojima mase puka nemaju političke svijesti, te je politika stvar malih klika koje se natječu za prednosti, nadaju da će zadobiti ugled i bogatstvo povezivanjem s diktatorom- Većina plaća porez, možda i služi vojsku, ali nema posla s političkim životom. Jedina društvena kontrola koja je potrebna jest potkupljivanje i korumpiranje nekolicine utjecajnih individua da bi ih se povezalo sa sistemom- U cezarističkoj diktaturi pojavljuje se novi element: potreba za javnom podrškom- izraz cezarizam stvorio je izgleda Romieu u svojoj maloj knjizi «L’Ere des Cesars»- Guizot: «Sada se kaos skriva pod jednom riječju – demokracija - Snaga riječi demokracija je tolika da nijedna država ni partija ne može postojati ili misli da ne može postojati, a da tu riječ ne upiše na svoj barjak.»- Cezaristički eksperimenti: Kraljevi Agis IV. I Cleomans II. Iz Sparte- Pizistrat. Njegova tiranija pokazuje socijalnu konfiguraciju cezarizma i njegove metode. Postao vođom seljaka, prisvojio vlast, okružio se tjelesnom stražom, te bez mijenjanja Solonovog ustava (njegova ekonomijska politika, promicanjem proizvodnje i poticanjem doseljavanja, stvorila je društveno-ekonomijsku situaciju koja je dovela do intenzivnih klasnih borbi) zaista proveo opsežan program društveno-ekonomijskih reformi.- Diktatorova vlast je bila apsolutna, no Aristotel napominje da je Pizistratova tiranija bila zlatno doba, a i seljačka klasa onog vremena se očito suglasila.- Julije reorganizirao Rim, Italijuu i imperij- August, Col di Rienzoa- Cezaristički elementi u rimsko-katoličkoj crkvi pojavili su se kao posljedica borbe između papskog suvereniteta i položaja koncila. Prosjački redovnici su se kao demokratski element pridružili papinskom programu nasuprot aristokratskom elementu koji je prihvatio koncilski program

3. Totalitarna diktatura- Totalitarna diktatura se ne smije miješati s cezarističkom, barem do 19.st. cezaristička diktatura nije nužno vodila totalitarnom sistemu, niti je totalitarna država bila nužnim rezultatom pravog cezarističkog pokreta.- Modernu totalitarnu diktaturu možemo reducirati na pet bitnih faktora:

1. prijelaz od države koja se temelji na zakonima (njemačkog Rechtsstaat-a) u policijsku državu ( ovlaštenja izvršnih organa da po svojem nahođenju raspolažu životom, slobodom i vlasništvom)

2. prijelaz od raspršene vlasti u liberalnim državama u koncentraciju vlasti totalitarnih režima3. totalitarizam se razlikuje po trećem elementu - postojanjem monopolističke državne partije ( totalitarna

klika prisiljena je na izvođenje rituala demokracije unatoč potpunom nijekanju njezine biti)4. uloga monopolističke partije implicira četvrti element totalitarne diktature: prijelaz od pluralističke u

totalitarnu kontrolu nad društvom, društvo se više ne razlikuje od države; ono je totalno prožeto političkom vlašću. Kontrola društva postiže se ovim metodama:

5. 1)princip vođe 2) sinkroniziranje društvenih organizacija (svrhu kontrole i boljeg korištenja od države 3)stupnjevana elita (vladajućima omogućuje kontrolu masa i prikriva izvanjsku manipula 4) atomiziranje i izoliranje pojedinca 5) pretvaranje kulture u propagandi

6. Presudni faktor totalitarizma je oslanjanje na teror, upotreba neproračunljivog nasilja kao stalne prijetnje individui. Istina je da totalitarni režimi ne mogu opstati bez nasilja, no potrebna je i stanovita identifikacija potlačenog puka sa svojim vođama da bi takvi režimi duže opstali na vlasti


- Totalitarni režim se od apsolutizma razlikuje razaranjem granice između države i društva i totalnom politizacijom društva pomoću monopolističke partije.- Glavni represivni organi totalitarne diktature tajna policija i partija.- Do kraja razvijena totalitarna diktatura: forma što industrijsko društvo može poprimiti ako postane potrebnim da se maksimiraju represivni, a eliminiraju liberalni elementi. - Totalitarna diktatura ne nastaje samo u modernom industrijalizmu;

Sparta: perijeci i još važniji heloti. Omjer Spartanaca i helota 1:20, zbog opasnosti od helota mladi Spartanci slani su na misije klanja i teroriziranja. Služenje u policiji dio obučavanja mladih Spartanaca. Totalna kontrola nad društvom i privatnim životom pomoću poznatih institucija kao što je smještanje djece od 6. godine u logore u kojima je kruti sistem državnog odgoja promicao lukavost i nasilje. Spartanska ekonomija i društvo imali su potpuno statički karakter. Dva izvora bogatstva: poljoprivreda i pljačka pomoću ratova

Dioklecijanov režim: Zapadni dio rimskog carstva se raspadao pa je totalitarna diktatura nastala kao pokušaj zaustavljanja ekonomijskog propadanja

Demokracija i diktatura

- S povijesnog stajališta ne može se održati uobičajena konfrontacija liberalne demokracije i diktature kao konfrontacija dobra i zla; moraliziranje o političkim sistemima onemogućuje sagledavanje njihove funkcije

Odnos između demokracije i diktature:

1. Diktatura može biti način očuvanja demokracije. To se odnosi na diktature koje nastaju u izvanrednom stanju s funkcijama sličnim klasičnom rimskom tipu što je Neumann klasificirao kao neku vrst uprave

2. Diktatura može biti pripremanje demokracije. To je onda odgojna diktatura.3. Diktatura može biti prava negacija demokracije i time totalno regresivan sistem

- Pizistratova primjer odgojne diktature. - Marksističko-lenjinistička koncepcija diktature proletarijata: demokratska u smislu pripremajuće diktature. Koncentracija vlasti u rukama proletarijata trebala dovesti do dokidanja svake klasne vladavine i biti uvod u novo razdoblje slobode u besklasnom društvu

- Neumann navodi temeljne činjenice zašto u modernim uvjetima svaka diktatura naginje tomu da bide totalitarna, te implicira negaciju demokracije:

- Sve moderne diktature nastale su u demokratskim uvjetima (vrijedi za Ita, Nje, Špa, Arg, SSSR)-diktator je stoga prisiljen na traženje masovne podrške, mora provoditi ritual demokracije mada ne postoji- diktator može doći na vlast samo uz podršku armije, ali održavanje njegove vlasti ovisi o masovnoj bazi- coup d’etat se protiv moderne armije čini bezizglednim- Važna je razlika između fašističko-nacističkog i boljševičkog tipa:- U fašističko-nacističkom tipu diktator se mogao nasloniti na znatne dijelove tradicionalnih vladajućih grupa koji su održavali minimum formalnog legaliteta, budući bi otvoreno suprotstavljanje dovelo u opasnost njihov vlastiti status i sigurnost. - Diktatura je sljedstveno tomu prije dolaska na vlast morala igrati demokratsku igru (usporediti Hitlerovu strategiju prije i nakon njegovog puča iz 1923.) - Nakon postizanja svog cilja potreba konkurencije s izvanjskim svijetom i da se osigura pasivno ili aktivno sudjelovanje indust radništva navela je naci-faši tip diktature da se prikazuje kao viši i plemenitiji oblik demokracije.- Boljševička potreba za masovnom podrškom drukčije je prirode.- 1917. ruski je proletarijat bio manjina, a boljševičkim odbacivanjem Trockijeve teorije o permanentnoj revoluciji došlo je do traženja demokratske masovne baze među seljacima. Kada do toga nije došlo dobrovoljno, boljševički se režim razvio u izgrađenu totalitarnu diktaturu.- Neumann ističe da problem može biti i opseg države; Platon, Montesqueiu, Rousseau i drugi smatrali su da veličina pogoduje diktaturi; a Jacob Burckhard i Oswald Spengler predskazivali su ponovno pojavljivanje cezarističkih diktatura zbog sve većih država.


Socijalna funkcija diktature- Razumijevanje soc funkcije diktature zahtijevalo bi obuhvatnu analizu baziranu na slijedećim elementima:

a) ekonomijski sistemb) klasni odnosic) struktura osoba

- Obzirom na klasne odnose, funkciju diktature možemo povezati s 3 temeljne situacije koje se uvijek pojavljuju:1. Bespravne i buntovne klase traže priznavanje svojih interesa koje oni što drže političku vlast ne žele

dati. Postoje dvije alternative ovisno o političkoj zrelosti klase u usponu:-ukoliko je politički sazrela (kao buržoazija u Engleskoj 17. ili Francuskoj 18.st.) cezarizam će se pojaviti

samo kao prolazna pojava (Cromwell i Robespierre). Nove klase će, kada dobiju vlast i raspolažu većinom, iz različitih razloga tražiti liberalni politički sistem

- ukoliko neka klasa nije sazrela , ili je previše slaba, cezaristički će pokret postati diktaturom kao u slučajevima Pizistrata, Cola di Rienzoa ili Lenjina.2. Pokušaj socijalne klase kojoj prijeti propast da sačuva svoj status i svoju vlast. Diktatura može onda

nastati iz pokušaja da se sačuva status quo. To je primjer Sparte, a nešto manje polovični pokušaj Napoleona I., te vjerojatno Francovi i Peronovi režimi.

3. Pokušaj klasa koje su osuđene na propast da radikalno promijene socijalno-ekonomijski položaj, da ga preokrenu i uvedu politički sistem koji će im vratiti njihovu nekadašnju nadmoć. To je jezgra njemačkog i talijanskog fašističkog pokreta.- Te klasne odnose valja proučavati u svjetlu mijenjajućeg ekonomijskog sistema- U svojem modernom obliku totalitarizam je određen karakteristikama industrijskog društva- Moderni industrijalizam je politički ambivalentan: sadrži i intenzivira dvije dijametralno suprotne težnje u modernom društvu: težnju slobodi i težnju represiji. Sociolozi to definiraju kao problem «moralnog zaostajanja»- rastuće mogućnosti moderne tehnologije nadilaze napredak morala.- Tehnologiziranje društva ima antagonističke težnje: s jedne strane implicira totalnu ovisnost industrijskog stanovništva o kompliciranom i integriranom mehanizmu koji može djelovati samo u visoko-organiziranom, hijerarhijskom sistemu, a taj sistem mora nagrađivati disciplinu, poslušnost i podređivanje - bez obzira tko raspolaže sredstvima za proizvodnju. Stoga moderni industrijalizam njeguje represivne vrline (proturječe čovjekovom samoodređenju- S druge strane, tehnologija može jačati i suprotne vrline: samopouzdanje, svijest o vlastitoj moći, a osobito osjećaj solidarnosti, tj. duh kooperacije suprotstavljen autoritarnosti.

Psihologijski procesi diktature- Autoritarni element olakšava nastanak diktature, no kooperativni aspekt prisiljava diktaturu da pronađe neki nadomjestak za solidarnost utemeljenu na racionalan način (npr. klasnim interesom); neku identifikaciju koja neće slabiti nego jačati diktaturu. - Mussolini je pokušao s korporativizmom ( korporacija = u fašističkoj Italiji i Španjolskoj državni i paradržavni organ koji povezuje sindikate radnika i poslodavaca po pojedinim privrednim granama, s ciljem ostvarivanja «jedinstva rada i kapitala»); Hitler s doktrinom pučke zajednice; Staljin s doktrinom o besklasnom socijalističkom društvu.- sve te identifikacije su obmana, no ipak su uspjele- temeljni su problem bojazan i strah i njihova funkcija u političkom životu

- Freud je strah definirao kao «rast napetosti zbog neispunjenja potreba (individue)». Strah je stoga uvijek prisutan kao situacija ili neodređeno stanje

- Bojazan je prepoznavanje neke specifične opasnosti- Stoga se izvanjske opasnosti koje nastaju u specifičnim situacijama i zbog specifičnih objekata doživljavaju u svjetlu unutrašnjeg straha koji time postaje izvanjski te se aktivira.- Ta eksternalizacija straha posredstvom bojazni nije uvijek opasna za osobu. Mogu se razlikovati tri funkcije straha:1) Strah kao upozorenje2) Strah kao zaštita3) Strah kao destrukcija- Primjer Sparta: zbiljski ili fingirani strah od helota integrativni princip spartanske vladajuće klase, njihova je bojazan aktivirana u agresivnost i destruktivnost.


- U totalitarnim pokretima pojavljuje se sličan element. Neumann ističe da valja razlikovati nacističko-fašistički pokret i Lenjinovu partiju 1917.; njegova partija nije bila totalitarni pokret niti je Lenjin bio totalitarni vođa (za razliku od Staljina nakon 1928.), tako da njegova boljševička partija nije manipulirala strahom, do toga je došlo kasnije u vezi s porazom revolucionarnih pokreta Zapadne Europe.- Nasuprot tome, nacističko-fašistički pokret je aktivirao bojazni srednjih klasa i usmjerio ih u destruktivne kanale koji su bili legitimirani identificiranjem masa i vođe, junaka Ta je pojava prisutna u svim totalitarnim i cezarističkim pokretima, u različitim stupnjevima s promjenjivom povijesnom funkcijom.- Zaključni odlomak nedostaje jer je Neumann umro prije konačnog zgotovljenja teksta. Tekst je na osnovi Neumannovih bilješki sastavio Julian Franklin

STRAH I POLITIKA

- Strah krnji slobodu istraživanja, čovjek bez straha je jedini koji može slobodno odlučivati- Hegel skovao pojam otuđenja- Za Marxa roba određuje ljudsku djelatnost, objekti koji bi trebali čovjeku služiti – tiraniziraju ga- Pitanje je prije svega kako je moguće masovno proizvoditi strah, ili na drugoj strani procesa, kako je moguće strahom proizvoditi masu? - Ta i takva masa, a strah je jedan od njezinih bitnih (to onda znači i političkih) preduvjeta, može zatim perfekcijom stanovita tipa uređenja čak i dobiti vlast. No, ta i takva vlast «predana» realnoj pojavi čija je osnovna karakteristika to da su ju stvorili «po liku svojemu», da njezin sustav vrijednosti ostaje površnim ponavljanjem već unaprijed stvorenoga. Transformaciju naroda/puka kao temeljnog nositelja demokracije u masu (koja ne predstavlja mnogo pojedinaca, već množinu istoga, množinu koja, ne slučajno, reagira, u osnovi kao jedan)

- Valja razlikovati realni strah od neurotičkog- Realni: ukazuje se kao reakcija na opasne situacije- Neurotički: proizvodi ego da bi ispočetka izbjegao čak i najdaljnju prijetnju opasnosti- Bolna napetost biva izazvana izvanjskim i unutarnjim, rezultat depresivni strah i strah od proganjanja- ego represijom stvara strah- Čovjek u masi tone, hipnotizira ga vođa, čini stvari koje inače ne bi

1. Psihologijsko otuđenje i otuđenje ega od strukture poriva, tj. odricanje od poriva, svojstveno je svakom povijesnom društvu. Ono raste s rastom modernog industrijskog društva i proizvodi strah.

2. Strah može biti: PROTEKTIVAN1, DESTRUKTIVAN2, KATARTIČKI3.3. Neurotični strah od proganjanja može voditi predaji ega afektivnim identificiranjem u masi. To je

cezarističko identificiranje uvijek regresivno4, historijski i psihologijski. 4. Važna je indicija regresivnog karaktera slika povijesti lažne konkretnosti - to su teorije zavjere. Njezina

opasnost leži u zrncu istine koje je sadržano u toj slici povijesti.5. Rast straha u strah od proganjanja uspijeva kada je jedna grupa klasa, religija, rasa ugrožena od gubljenja

statusa, bez da razumije proces koji vodi degradaciji.6. To vodi političkom otuđenju.7. Regresivni masovni pokret, došavši na vlast, mora, da bi održao identificiranje s vođom, institucionalizirati

strah. Tri su metode za to: teror, propaganda i, za pristaše vođe, zajedno počinjeni zločin.

O GRANICAMA OPRAVDANE NEPOSLUŠNOSTI

- Kada može državljan otkazati poslušnost pozitivnom pravu?

1 Protekcija: posebna prednost ili pomoć koju s obzirom na propise pruža ili daje utjecajna osoba ili organ vlasti; pokroviteljstvo, zaštita.2 Destruktivan: koji nanosi štetu, koji djeluje uništavalački, razoran, rušilački.3 Katartički: oslobađajući4 Regres: pravna odšteta, naknada, pripomoć


- Smije li se ubiti tirana? (tiranicid, regicid)- Započelo ubojstvom Hiparha i nastavilo se sve do posljednjeg apsolutista, ali i dalje, do Hitlera. Činjenica je, ljudi u većini ne pitaju smije li ga se ubiti, već se žali što ga se nije.- Platon i Aristotel ne raspravljaju, Augustin se strogo protivi, osim: po pravu zakona, naredbi boga- Akvinski za smrt tirana; argumenti u antici (korist polisa) i u starom zavjetu- U srednjem vijeku umorstvo se događa zbog prirodnog prava, feudalne veze između vladara i vazala.- Tijekom renesanse zainteresirani za učinke i utjecaje, ne moralnost čina- Luther i Calvin protiv tiranicida- Reformacija: uklanjanjem jedne tiranije dolazi do kontra-tiranije.- Boucher, de Marian, katolici, 18. stoljeće: Bog dopušta ubijanje tiranina.- Sve doktrine pokazuju korištenje u strogo političke svrhe – čak je Hiparh ubijen iz ljubomore

(174) Moguće je raspoznati tri teorije otpora, ovisno o periodu čovječanstva:1) ANTIKA: Funkcionalna teorija. Ako vođa ne izvršava funkciju, otpor je opravdan2) SREDNJI VIJEK: Prirodno pravo. Ako vođa ne postupa u skladu s prirodnim pravom3) MODERNA: Disperzirano, više teorija, ovisne o raznim faktorima- Problem pojma prava:

1) Moć djelovanja na osnovi pozitivnog zakona2) Moć djelovanja na osnovi prirodnog prava3) Moć djelovanja po prirodi čovjeka

- Kantova sloboda: Sloboda (neovisnost o tuđoj prinuđujućoj volji), ako može opstati po općem zakonu zajedno sa slobodom svakog drugog, jest jedno, izvorno pravo koje svakom čovjeku pripada po njegovoj čovječnosti- Demokracija kao neka vrst institucionalnog prava na otpor- Bez obzira na opravdanost kritike, nevaljana je po pitanju prirodnog prava.- Svaka doktrina prirodnog prava temelji se na postojanju čovjeka kao racionalnog bića koje ima egzistenciju neovisnu o političkom društvu u kojem živi, minimum koji nešto znači čovjeku

STAVOVI:1) Sadržaj minimuma je doktrina o jednakosti ljudi. Svatko ima pravo oduprijeti se zakonu koji porobljuje2) Svi zakoni koji pogađaju život i slobodu moraju biti opći. Individualnim zakonima valja pružiti otpor3) Retroaktivni zakon je anti-ljudski, društveni i državni4) Izvršenje zakona mora biti prepušteno tijelu koje zakon nije donosilo- Ali, očito je, po savjesti svako se čovjek svemu može oduprijeti- Neumann smatra da se dilema između savjesti i socijalnog poretka ne može riješiti teorijom. Ukoliko teorija same sebi propisuje tu mogućnost samo ponavlja prazne apstraktne formule koje budući da nisu konkretne, samo prikrivaju nemogućnost kvadrature kruga.

POJAM POLITIČKE SLOBODE

Politička teorija se bavi određivanjem granica građaninove poslušnosti spram političke moći. Tu se prinuda pojavljuje kao legitimna, a jedina je funkcija političke teorije da postavi ogradu oko političke vlasti.- politička teorija ima puko ideologijsku funkciju- političko otuđenje suvremenog čovjeka: čovjek političku moć smatra snagom koja mu je strana, koju ne može kontrolirati i s kojom se ne može identificirati i koju se u najboljem slučaju teško može uskladiti s njegovom egzistencijom. Opada ugled Platonoe i Rousseauove filozofije

(86) prihvaćanje makijavelizma – u politici se zapravo ništa ne mijenja, oni koji su vani uvijek se bore s onima koji su na vlasti za profit. - Moderna sociologija i politička znanost neumorno ponavljaju stav da se politika sastoji isključivo u manipuliranju velikih masa koje izvršavaju malobrojne elite pomoću upotrebe simbola – ideologijski stav- politika je borba za vlast u kojoj osobe, grupe i države mogu predstavljati i nešto više od svojeg egoističkog interesa, no pitanje je kako odrediti je li neki interes više od samo partikularan, a to je zadatak političke teorije-treba razlikovati: sociologija se bavi opisivanjem činjeničnog, a politička teorija traži istinito

(87) istina političke teorije je sloboda, iz toga slijedi temeljna pretpostavka: budući niti jedan politički sistem ne može do kraja uozbiljiti političku slobodu, politička teorija je nužno kritička


- stoga pojam političke slobode treba razjasniti: pojam političke slobode treba raščlaniti u njegova 3 elementa: pravni, spoznajni i voljni element

Pojam pravne slobode- Sloboda je kao prvo odsutnost prinude - taj stav utemeljuje liberalnu teoriju slobode, on je ključni pojam onoga što se naziva konstitucionalizmom i od presudnog je značenja za razumijevanje onoga što se naročito u anglo-američkoj tradiciji podrazumijeva pod pravnom slobodom - to je Hobbesova formula (iako ju je formulirao kao teoriju prirodnih znanosti), te Lockeova, Montesquieuova i Kantova-oni kažu da se sloboda može definirati kao negativna ili «juristička» sloboda- pod negativnim se ne misli da je loš ili sumnjiv nego u hegelijanskom smislu jednostran te stoga neprimjeren (negativni se element ne smije izbaciti jer to dovodi do prihvaćanja totalitarizma, no on sam ne može primjereno objasniti predodžbu o političkoj slobodi)- preveden u politiku negativni aspekt slobode nužno vodi do formule o građaninu nasuprot državi- značenje te formule: njezina temeljne pretpostavka je filozofijski individualizam - mišljenje da je čovjek u zbilji posve neovisan o političkom sistemu u kojem živi; politička vlast utjelovljena u državi uvijek će biti čovjeku tuđa; ne može se i ne treba do kraja identificirati s njom. Država ne treba progutati individuu u cjelini; individuu ne možemo promatrati isključivo kao političku životinju- ideja da postoje individualna prava koja politička vlast može ograničiti i sputati, ali nikada uništiti, konkretizirana je u spiskovima temeljnih prava sadržanim u raznim ustavima- Pravno promatrano, temeljna prava stvaraju prednost u korist prava individue, a protiv državne snage prinude.

- u analizi temeljnih prava sadržana su 3 stava: 2. Država mora u svakom primjeru dokazati svoje pravo na intervenciju3. Jedini dokaz je pozivanje na zakon4. Zakonom je određena i metoda kojom se dolazi do neke odluke

- političko značenje ovih formula ovisi o značenju izraza «pravo», moguće su 3 apstraktne definicije:1. Pravo može značiti sustav pravila ponašanja za koji se tvrdi da objektivno vrijedi u svakom političkom

sistemu (što je slučaj u tomističkom nazoru)2. Pravo može značiti zbir individualnih prava koja navodno postoje prije političkog sistema i u svojoj biti

njime nisu pogođena (Lockeova pozicija)3. Pravo može značiti pozitivne zakone države, valjane ukoliko ih provodi u skladu s napisanim ili

nenapisanim ustavom- Neumann ističe kako prva dva značenja izraza «pravo» u ovoj analizi ne dolaze u obzir!- u političkom životu prirodna prava vrijede samo ukoliko su institucionalizirana i ukoliko postoji ustanova koja je ovlaštena i sposobna da ih nametne nasuprot oprečnih odredbi pozitivnog zakona – pravo na otpor ispada institucionaliziranje prirodnog prava- Pojavljivanjem države koja institucionalno monopolizira sredstva prinude, «prirodno pravo» i «neotuđiva prava» politički znače samo ukoliko ih priznaju državni organi, pa se pretvaraju u pozitivne zakone- isti je slučaj s temeljnim pravima ukoliko su uključena u napisani ustav ili su (kao u engleskom sistemu) priznata u ustavnoj i sudskoj praksi- „pravo“ kojim država dokazuje svoje pravo na rušenje individualnih prava može biti samo pozitivno pravo- pojam «pozitivnog» prava je sam po sebi problem. Genetički je važenje pozitivnog prava određeno jedino činjenicom da ga se provodi u skladu sa stanovitim napisanim ili nenapisanim pravilima postupanja - stoga je korektna definicija «Hobbes-Austin-Kelsen» koja pojam suvereniteta prevodi u pravne norme. Pravo je naprosto voluntas ili volja- no historijski je postojala druga definicija koja se bavila formalnom strukturom pozitivnog prava, a ona naglašava njegovu općost- kad bi pravo bilo samo voluntas, pojam vladavine prava ne bi imao nikakvo odredljivo značenje za zaštitu individualnih prava jer bi tada suverenitet i pravo bili istoznačni- postoji stalna tradicija (Plat i Arist) koja tvrdi, bez obzira na sadržaj, forma zakona mora biti opća (univerzalna)


- općost prava znači hipotetički sud države o budućem ponašanju pravnih subjekata, koji dolazi do izražaja u zakonodavnim odredbama- tu su sadržane dvije odredbe:

1.pravo mora biti pravilo koje ne spominje posebne slučajeve ili individue, nego je prihvaćeno unaprijed da bi se odnosilo na sve slučajeve i osobe u apstraktnom smisli

2. pravilo mora biti specifično, koliko je to moguće na općenitu formulaciju- taj nazor o prirodi prava određivao pravnu i političku misao sve do 17.st (Hooker, Locke, a najtočnije ga formulirao Rousseau: nijedan stav koji se odnosi na individualni objekt ne spada u zakonodavnu moć)- iz stava da postoji pretpostavka u korist individualne slobode slijede elementi liberalnog pravnog sistema: kažnjivo je ono ponašanje zakonom izričito zabranjeno- taj stav je općenito prihvaćen kao temelj pravne slobode- općost prava implicira doktrinu o izdvojenom sudstvu; ukoliko zakon treba biti apstraktan njegova primjena u konkretnim slučajevima ne smije biti u rukama onih koji izrađuju opće pravilo- pretpostavka liberalnog pravnog sistema je logička konzistentnost zakona; pravni sistem smatra se zatvorenim te se novi zakon može stvoriti samo u zakonodavstvu; sudac ili administrator moraju na svaki slučaj odgovoriti ukazivanjem na postojeći zakon

tri funkcije općosti prava:1) moralna 2) ekonomijska 3) politička funkcija

- Općost zakona je preduvjet sudske neovisnosti koja omogućuje ozbiljenje onog minimuma slobode i jednakosti sadržanog u formalnoj strukturi zakona- Društvo konkurencije treba opće zakone kao najviši oblik svrhovite racionalnosti. Takvo je društvo sadržano iz velikog broja poduzetnika koji imaju približno jednaku ekonomijsku moć- Sloboda robnog tržišta, sloboda na tržištu rada, slobodan pristup poduzetničkoj klasi, slobodno ugovaranje i racionalnost sudske odluke, bitne karakteristike ekonomijskog sistema koji potrebuje i želi proizvodnju za profit- Zadatak takve države stvaranje pravnog poretka koji će osigurati ispunjavanje obveza koje proizlaze iz ugovora- U liberalističkom stavu spram zakonodavca nastaje proturječje. S jedne strane neprijateljstvo spram zakonodavstva, s druge strane vjerovanje u njega i odbacivanje običajnog prava i pravednosti- Politička funkcija općeg zakona očituje se u angloameričkoj paroli: Vladavina zakona, a ne ljudi. Njome se, zapravo, prikriva činjenica da ljudima vladaju ljudi.- Engleska doktrina o vladavini zakona sadrži dvije različite teze; parlament je suveren i time posjeduje monopol na izradu zakona; zakonodavstvo mora biti u skladu s liberalnim pravnim sistemom- Sažetak: - opći karakter zakona i pretpostavka u korist individualnih prava, a protiv države, igraju u modernom društvu tri uloge: moralnu, time što jamče minimum slobode, jednakosti i sigurnosti; ekonomijsku, time što omogućuju društvo konkurencije i ugovora; političku, budući da u različitim stupnjevima skrivaju mjesto vlasti.- pravni pozitivizam nije samo prihvaćanje političke vlasti onakve kakva jest, nego je ujedno i pokušaj da se politički i socijalni odnosi vlasti pretvore u pravne odnose - no to naravno nije moguće! kaže Neumann - neracionalni element – moć - i racionalni element – pravo - često dolaze u sukob- sukob se može riješiti na 2 načina:

1) ako opći zakon u svojoj formulaciji sadrži klauzulu izbjegavanja koja dopušta diskriminirajuće odluke2) ako opći zakon bude u cjelini suspendiran, traži li to vlast

- svaki pravni sistem upotrebljava opće klauzule, formulacije koje organima vlasti dopuštaju ravnanje po vlastitom nahođenju unatoč vanjskom pridržavanju liberalne tradicije općeg zakona- opće klauzule mogu biti

1) eksplicitne – napisane u zakonu ili statutu2) implicitne – sud ih uvodi u zakon

- opći zakon najbolje funkcionira kada upravlja ponašanjem velikog broja konkurenata koji imaju približno jednaku moć. Ukoliko ima posla s koncentracijom moći obično biva zamijenjen prikrivenim individualnim mjerama- Problem privatnog prava: Pravila koja vode računa o pravičnosti primjenjuju se tamo gdje imaju posla s pozicijama moći. Kada neki interes zadobije monopolističku kontrolu, njegova privatna moć postaje kvazi-zakonodavnom, te time i javnom. Budući da svaki takav interes pogađa na poseban način javnu dorobit, država može njime upravljati samo pmoću neke individualne mjere. Ona ulazi u liberalni pravni sistem posredstvom razmatranja pravičnosti. Engleska doktrina o „zavjeri“ primjenjivana u ograničavanju trovine, američka koncepcija


o „reasonableness“ primjenjivana na ekonomijske kombinacije i njemačka doktrina o „ute Sitten“ prijenjivana u sindikalnim borbama jasan su dokaz za tako nešto.- Problem javnog prava:

1) Nijedan politički sistem neće se pridržavati pravne vrijednosti izračunljivosti i pravne sigurnosti ukoliko mu se čini da to ugrožava njegovu sigurnost. Vlast će tada pokušati odbaciti pojam pravne slobode.

2) Temeljna je pretpostavka liberalne pravne teorije: pravo jednog usuglašeno s pravom drugog, a da će u slučaju prava koja se sukobljavaju država donijeti presudu na osnovi precizno definiranih općih zakona.

3) Nijedan politički sistem ne zadovoljava se jednostavnim održavanjem stečenih prava.- Da bi se nešto održalo mora se mijenjati

(100) prava građana kao ograničavanje vlasti neophodno su sredstvo očuvanja slobode, no što je to konkretno neotuđivo?- razlikujemo 3 tipa tradicionalnih prava: osobna, društvena i politička prava- osobna prava: (sigurnost osobe, kuće, tajna pisma i bankovna tajna, pravo na ispravno suđenje, zabrana proizvoljnih pretresa i hapšenja); zaštita tih prava ne ovisi (ili ne bi smjela ovisiti) o promjenama u društveno-ekonomijskom sistemu- društvena prava su zapravo prava na komunikaciju (sloboda vjeroispovijesti, sloboda govora, skupljanja i vlasništva); implicitno im je jedno ograničenje: korištenje tih prava ne smije lišiti druge njihovih prava-odnos između osobnih i društvenih prava: osobna su prava samosvrha, ali su ujedno podređena društvenima, bez sigurnosti osobe nemoguće je slobodno komuniciranje (no tu je problem sa slobodom govora kojeg politički moćnici dozvoljavaju ako nije protiv njih)- sloboda govora je ograničena time što sluge političke vlasti po svojoj procjeni odlučuju d ali štite govornike ili su na strani svjetine- građanska prava (osobna i društvena) moraju se razlikovati od političkih prava iako su tijesno povezana; građanska se prava smatra nečim što izvire isključivo političke strukture države- priroda i opseg političkih prava određeni su prirodom političkog sistema, onim što politički sistem o sebi tvrdi- politički sistem koji želi biti demokracijom mora uključivati specifična prava(politička prava)- jednako biračko pravo, jednaki pristup svim javnim službama i jednaki tretman u vezi sa zaposlenjem, pozivom i imenovanjima- Ne može biti nikakvog oblikovanja narodne volje na osnovi općeg glasanja bez osobne slobode i bez slobodne komunikacije. Po definiciji, svako sputavanje osobnih ili društvenih prava nužno imlicira narušavanje političkih prava, mada ne i obratno- u suvremenom se društvu pojavljuju tri nova problema: 1) djelovanje dalekosežnih promjena u društveno-ekonomijskoj strukturi na građanska prava 2) primjena društvenih sankcija protiv disidenata3) pokušaj da se pozitivni zahtjevi prema državi legitimiraju «građanskim pravima»- ta pitanja ukazuju na to da pravni pojam slobode pokriva samo jedan element slobode i ne uključuje svu političku slobodu, štoviše, pravna je sloboda statička i konzervativna, a društvo se mijenja-pravni pojam slobode neprimjeren je obzirom na sljedeće:

1. zaštita slobode pomoću općih zakona ne vodi računa o sadržaju zakona2. čak i unutar dometa pravne koncepcije slobode klauzule izbjegavanja poput one o jasnoj i prisutnoj

opasnosti dopuštaju političkoj moći da nadjača individualna pravaPravni pojam slobode, utemeljen na filozofijskoj tezi da je sloboda odsutnost prinude, suprotstavlja slobodu nužnosti budući sloboda i nužnost navodno pripadaju različitim područjima

Spoznajni element u slobodi- Prvi korak nalazi u grčkoj filozofiji prirode, u Epikurovoj filozofiji i Lukreciju; - njihov problem – kako osloboditi ljude strave koja nastaje vjerovanjem da su prirodne pojave posljedica samovoljnih čina bogova, a to je upravo ona vjerska predrasuda što ju je Platon želio sačuvati, pa čak i ojačati da bi se zadržala vlast nad masama. - Nasuprot tome, Epikur je isticao da vanjskom prirodom vlada nužnost, nepromjenjivi prirodni zakon. - Razumijevanje te nužnosti oslobađa čovjeka, oduzima mu strah koji prirodne pojave pobuđuju u neznalici - nužnost je zlo no ne postoji nikakva nužnost da se živi pod nadzorom nužnosti.- Sve od Epikura razvoj je prirodnih znanosti zauzimao presudno mjesto u razvoju čovjekove slobode;


- Razumijevanje vanjske prirode ne samo da oslobađa čovjeka straha nego dopušta čovjeku da prirodne procese koristi za poboljšanje materijalnog života- Drugi korak je razvoj Spinozine psihologije i njezina primjena epikurejskog principa na razumijevanje ljudskog duha: slobodan je samo onaj čovjek koji živi u skladu s naredbama uma. - Da bi mogao živjeti u skladu s umom čovjek mora razumjeti svoj duh; mora srediti svoje strasti, razumjeti ih i biti u stanju savladati ih. Za Spinozu je stoga sloboda spoznaja nužnosti.- Freud je dio te znanstvene tradicije; temeljni stav koji Freud dijeli s Kirkegaardom je da je naša egzistencija prožeta strahom; oni razlikuju strah od bojazni- bojazan se odnosi na «nešto određeno», bojimo se nečega, a strah je egzistencijalno stanje proizvedeno nedužnošću i neznanjem; to su psihologijski procesi koji dopuštaju totalno uništenje slobode u totalitarizmu.

- Ne postoji nužna korelacija između slobode i vrlo razvijenog stupnja poznavanja vanjske i unutrašnje prirode.- Potreban treći korak: razumijevanje povijesnog procesa. - Giambatista Vico je prvi pokušao dati znanstvenu analizu strukture političke slobode u okviru historijske analize. Predmet njegove teorije povijesti je univerzalna, a ne nacionalna povijest; povijesni proces se više ne smatra teologijskim procesom nego društvenim. Povijest je sukob između čovjeka, prirode i kulture.- Montesquieu prvi razvio uvid da djelatnik u povijesnom procesu može proizvesti upravo one posljedice koje je svojim djelom želio spriječiti. - Hegel i Marx su prihvatili epikurejsko-spinozističku formulaciju da je sloboda spoznaja nužnosti: netko tko razumije što se zbiva i zašto se zbiva slobodan je.- Formulacija o spoznaji je netočna ukoliko je zamišljena kao puko pokoravanje fatalističkom i apstraktnom zakonu povijesti. Ono što je danas progresivno i promiče slobodu, sutra može biti krivo i sputavat će slobodu.- Ako je ono što čovjek može postići vezano uz stupanj društvenog razvoja, ozbiljenje slobode ne ovisi o Č.S.V.- Neumann ističe da će sudbina dvaju ključnih pojmova političke teorije, suvereniteta i vlasništva, pokazat značenje spoznajnog elementa slobode.- Neki smatraju suverenitet odgovornim za sve zlo sadašnjeg razdoblja. Nacionalizam, imperijalizam, pa čak i totalitarizam smatraju se izravnim izdancima suvereniteta, a zločincima Marsilius iz Padove, Bodin, Calvin, Luther, Hobbes i Hegel.- taj stav očito proizlazi iz izjednačivanja slobode s pravnom slobodom, tj. s odsustvom prinude. Suverenitet države očito znači da monopol prisile ima u svojim rukama neka institucija odvojena od društva, ali povezana s njime - to je država- u vrijeme feudalne vladavine, izrabljivanja seljaka i gradova za račun feudalne gospode, sukobljenih kompetencija monarha, vazala, staleža i cehova, pojavila se centralna vlast, vlast monarhije – ona je uništila autonomije, stvorila ili pokušala stvoriti, jednu administraciju, jedan pravni sistem, a privilegije preobraziti u jednakost dužnosti ako ne i prava. - posve je moguće Francusku revoluciju iz 1789. interpretirati ne kao reakciju na monarhovo zlorabljenje apsolutne vlasti, nego kao reakciju na njegovo nedostatno primjenjivanje te apsolutne moći.- teorije fiziokrata, osobito Rousseaua, su pokušaji da se ponovno uspostavi jedinstvo i djelotvornost centralne državne vlasti bez obzira na to da li je monarhijska ili demokratska, u svrhu efikasnog ozbiljenja slobode naroda- nastanak liberalnih teorija (poput Lockeove) može se razumjeti te nešto znači ukoliko više nije u opasnosti monopol države na sredstva prinude, tako da ograničavanje suvereniteta ne može voditi njegovu raspadanju- Neumann kaže: Problem političke filozofije i njezina dilema jest pomirenje slobode i prinude. Pojavljivanjem novčane ekonomije pojavljuje se i moderna država kao institucija koja za sebe traži monopol na snagu prinuđivanja da bi time pružila sigurnu bazu na kojoj može cvasti trgovina i promet, a državljani uživati plodove svojeg rada. No stvaranjem takve institucije i priznavanjem njezina suvereniteta, građanin je stvorio instrument koji ga može- a često to i čini- lišiti i zaštite i doprinosa njegovog rada. Stoga je on istovremeno s opravdanjem suverene moći države pokušao naći opravdanje za ograničavanje prava na prinudu. Povijest moderne političke misli od Machiavelijevog vremena, povijest je pokušaja da se opravdaju i pravo i moći, i zakon i nasilje. Ne postoji politička teorija koja ne bi činila i jedno i drugo.- suverenitet se u modernom razdoblju, iako se formalno pojavljuje kao negacija pravnog pojma slobode, mora smatrati pretpostavkom tog pojma- jednaki problemi nastaju u vezi s problemom vlasništva- Zašto se privatno vlasništvo često svrstava među prirodna prava?


- tijekom povijesti socijalne i političke misli vlasništvo se smatra instrumentom ozbiljenja dobrog (ili barem podnošljivog) života- veza između vlasništva i slobode najiskrenije je istaknuta u Lockeovoj teoriji, gdje se sloboda pojavljuje kao dio obuhvatnog pojma vlasništva; ali vlasništvo je tu radno vlasništvo, a odbačene su teorije o vlasništvu kao posjedovanju - upravo ova radna teorija vlasništva pokazuje njegovu instrumentalnu ulogu- ukoliko vlasništvo treba služiti slobodi, a sloboda pripada isključivo čovjeku, onda korporativno vlasništvo, bez obzira na svoju društvenu neophodnost, ne može biti smatrano temeljnim građanskim pravom istoga ranga kao što su to sloboda vjeroispovijesti i komunikacije- stoga većina kontinentalnih spiskova temeljnih građanskih prava poznaje jasnu distinkciju između prava vlasništva i drugih prava, te je zaštita ovih drugih mnogo stroža- instrumentalistička uloga vlasništva: svi ustavi dopuštaju razvlaštenje uz primjerenu naknadu, no, nijedan civilizirani ustav ne bi nikada mogao dopustiti oduzimanje života ili slobode u javne svrhe, bez obzira na obilatu naknadu. Vrijednost političke slobode je apsolutna; vrijednost je vlasništva obzirom na nju puko relevantna.- stoga je zadatak političke teorije koja se bavi čovjekovom slobodom da istraži ispunjava li vlasništvo svoju funkciju djelotvornog oruđa slobode i da istraži kakve su institucionalne promjene potrebne za maksimiranje te djelotvornosti

Voljni element slobode- Pravo ograničuje političku vlast; spoznaja nam pokazuje put slobodi; no čovjek može postići slobodu samo vlastitim naporima - teorijska formulacija demokracije kao onog političkog sistema koji dopušta maksimiranje političke slobode- voljni ili aktivistički element jednako je neophodan za konstituiranje političke slobode, kao što su to pravni i spoznajni element- niti jedan element ne smije prevladavati- U Ateni politika oslobađajuća, Epikurejci bili strogo protiv- Politička sloboda kao stvar volje sugerira negiranja obaveza spram čovjeka- Čovjek može svoju političku slobodu ozbiljiti samo vlastitom akcijom, određivanjem svrhe i metoda političke vlasti. U demokratskom sistemu pružena je mogućnost svoj trojici elemenata. - Stabilnost demokratskog sistema ovisi o tri elementa: djelotvornom provođenju vladavine zakonafleksibilnosti političke mašinerije obzirom na nove problemeodgoju njegovih građana

Sadašnja kriza političke slobode- Neumann ističe da su sva tri elementa političke slobode(pravni, spoznajni i voljni) u opasnosti- U totalnim državama izvrnut je odnos individue i države- Napredujuća spoznaja o prirodi i ljudima ne koristi se za poboljšavanje ljudskog usuda; ona, dapače, sudjeluje u manipulaciji potlačivanja- u ovoj studiji, pažnja je usmjerena na pravni element slobode - na djelovanje upravljanja po zakonima, naročito ako se to odnosi na osobnu slobodu- problemi su: otpuštanje radnika koji su osumnjičeni za nelojalnost, socijalno-ekonomijske sankcije, socijalna izopćenost koja je posljedica otpuštanja ili ne-uzimanja na posao zbog sumnje u nelojalnost-stoga je jasno da predodžba pravne slobode ne može izaći na kraj s tim novim pojavama; pravna sloboda jamči samo minimum koji se neprestano smanjuje- slične poteškoće postoje u korištenju društvenih temeljnih građanskih prava poput prava na komunikaciju - slučaj vozila sa zvučnikom: sudac je vozilo smatrao medijem komunikacije malog čovjeka koje mu dopušta da se natječe s visoko organiziranim i koncentriranim sredstvima komunikacije. Tako se ne može uspostaviti ekonomijska ravnoteža.-problem se pojavljuje u različitim oblicima i doveo je do formuliranja novog tipa temeljnih prava, tzv. «socijalnih prava» (zamišljenih posredstvom intervencije države u korist ekonomijski slabih, pomoću različitih vrsti zakonodavstva o socijalnoj sigurnosti, ili priznavanjem masovnih organizacija kao u zakonima o radnim odnosima),


u svrhu uspostavljanja ravnoteže društvenih snaga narušene koncentracijom vlasti ili buđenjem političke i društvene svijesti – tu treba pokazati da su socijalna prava društveno korisna, ističe Neumann- ti problemi ne čine se toliko beznadnima ukoliko političku vlast ne smatramo otuđenom moći, nego vlastitom moći; nema slobode bez političke aktivnosti- očito je da je politička vlast uvijek u stanovitom stupnju otuđena- Najdemokratičniji sistem treba zaštitu pred zloupotrebom moći

Ali, danas raste otuđenje građana od demokratske političke vlasti. Stvara se apatija. Ovdje u doslovnom smislu značenja „nije me briga.“ Idu na ruku demagozima i olakšavaju cezarizam.-najopasniji tip je rezultat disfunkcije demokratske države. Uzroci su: sve veća kompliciranost vladavine, rast birokracije u javnom i privatnom životu, koncentracija privatne društvene moći- Ako je neki narod odlučio da neku društvenu djelatnost treba državno regulirati onda puna odgovornost mora ostati državi (njezinom izvršnom organu) kao onom tijelu koje donosi odluke, te se odgovornost ne smije prenositi na interesne grupe time što ih se inkorporira u administrativnu mašineriju - Bit demokratskog političkog sistema nije masovno sudjelovanje u političkim odlukama, nego donošenje politički odgovornih odluka. Jedini kriterij demokratskog karaktera administracije je puna politička odgovornost vođe administracije i to ne spram posebnih interesa nego spram svih birača. - Model demokracije su odgovorni predstavnici koji predstavljaju birače (a ne Rousseauova konstrukcija identičnosti upravljanih i upravljača)

- Dublja opasnost je tehnologijski napredak koji se danas uglavnom koristi za naoružanje- Demokracija nije naprosto politički sistem poput svakog drugog; njezina bit sastoji se u izvršavanju velikih društvenih promjena koje maksimiraju čovjekovu slobodu, jer njezin je integrativni element moralan, bez obzira na to radilo se o slobodi ili pravdi- tomu se suprotstavlja drugi integrativni princip političkog sistema: strah pred neprijateljem – fašizam- Politika tu ne znači konstrukciju dobrog društva nego uništenje neprijatelja- ako pojmovi neprijatelj i strah sastavljaju energetske principe politike nemoguć je demokratski politički sistem- do transformacije demokracije u diktaturu dolazi onda kada politički sistem odbacuje svoj liberalni element i pokušava svojim članovima nametnuti neko vjerovanje, izopćujući one koji to vjerovanje ne prihvaćaju. To je uspješno kada stignemo u razvojni stupanj na kojem neodređen i tajnovit osjećaj straha zahvati stanovništvo.- Montesquieu je ispravno zapazio da strah stvara i podržava diktaturu.- Ako je sloboda odsutnost prinude danas ima mnogo prinuda koje valja odstraniti; psihologijska prinuda straha pritom je na prvom mjestu.

EKONOMIJA I POLITIKA U DVADESETOM STOLJEĆU

- Prividno puke teorijske razlike imaju drastične posljedice u praksi- Smith: Društvo se reproducira kongruencijom individualnog i nacionalnog interesa. Ta je usuglašenost bitno omogućena eliminiranjem politike. Država se upliće samo da bi održala stanje stvari, to jest samo da bi se brinula za to da se konkurenti bore fair oružjem, nejednakost konkurenata ne bude prevelika i da se spriječi tvorenje monopola. Gdje to nije moguće, država treba preuzeti ekonomske funkcije.- Smith nema političke teorije, no bio je na Lockeovom tragu- Locke postavlja slobodu čovjeka u središte sistema: funkcija države svedena na minimum. Država smije pod posebnim, veoma ograničenim i racionaliziranim uvjetima ponirati u čovjekovu sudbinu.- Hobbes je oprečan, za njega je država sve, čovjeku se ne može vjerovati- Locke je tako teoretičar negative, a Hobbes pozitive- Locke politički element stavlja u prvi plan, juristički je u drugom planu- Locke ima zanimljivu podjelu vlasti: zakonodavnu, egzekutivnu i federativnu. Vic je u tome što se u pitanju vanjskih poslova sve apsolutno prepušta jednome- Locke dodaje prerogativnu vlast – moć da se djeluje za dobrobit naroda bez zakonskog odobrnja- Hobbes je bio ekonomijski liberal, a politički apsolutist. Locke ekonomijski merkantilist, a politički liberal.- Ekonomijski se liberalizam može pomiriti sa svakom političkom teorijom


- U Marxovoj sociologijskoj teoriji politika se pojavljuje kao funkcija ekonomije. Radi se o klasnoj državi koja služi održanju klasne strukture (pretpostavljam da ne govori o Marxovoj državi nego državi općenito). Klase počivaju na proizvodnom odnosu. Funkcija je države odlučujuće određena ekonomijom.- Odgoj važan u liberalnoj teoriji- Slobodno se vrijeme pojavljuje kao funkcija radnog, a radno se vrijeme pojavljuje kao funkcija političke moći.- Tipovi tehnika koje primjenjuje totalitarizam: 1) vođa 2) proces atomizacije 3) tvorenje elita 4) propaganda u kojoj je kultura pretvorena u robu 5) teror- Da bi opstala, svaka totalna politika mora se ekspandirati- Zanimljivo je, međutim, što se u totalnoj politici sve zna, a u demokratskoj je sve sakriveno- Razlika između demokracije i diktature:1) bezgraničnost političke moći – ograničenost moći, smisao vladavine ljudskih prava2) demokracija nije direktna vladavina prava3) politička moć u demokraciji teži oblikovanju pristojnog opstanka

VI. O TEORIJI FEDERALIZMA

- ustrojstvo države u kojoj se vlast dijeli između autonomnih dijelova (federalnih država) i središnje (federativne) vlade. Oprečan pojam je unitarizam. - Građanin federacije je podređen dvjema jurisdikcijama: federalne vlade i jedne od država- Federalno uređenje funkcionira unutar posebnog konteksta- Politički i ustavni faktori koji utječu na federalizam:1) Predsjednička ili parlamentarna demokracija 2) dioba vlasti 3) partijski sistem- Socijalni i ekonomski faktori koji utječu na federalizam:4) stupanj razvitka pluralističke strukture društva 5) odnos selo-grad 6) stupanj koncentracije ekonomske moćiFederalizam se smatra jednim od načina sprječavanja zloupotrebe moći njenom podjelom po konkurentima

Acton o koruptivnoj moći:1) Moć teži beskonačnoj ekspanziji 2) Povijest nije vez nedužnih ruku 3) Moć teži korupciji/potkupljivanju,

a apsolutna moć je u tom smislu apsolutna. Veliki ljudi uvijek su bili zli ljudi, bilo da su koristili autoritet ili utjecaj.- Po Montesquieu: moć savladava moć

Misli se da federalizam maksimira slobodu tako da samo u demokraciji raspodjeljuje ustavne moći među različitim autonomnim teritorijima i tako prouzrokuje maksimum političke slobode, misli se da demokracija i federalna država idu zajedno tako da je za demokraciju federalna država nužna – gluposti- Neplodnost svake diskusije o prednostima federalizma koja bi federalizam promatrala apstraktno. Nema vrijednosti koje bi pripadale federalizmu kao takvom, a federalizam se ne može uspješno zastupati tezom da jedinstvene države neumitno vode u političko potlačivanje. Svjedočanstvo povijesti ne podupire taj stav da je ustavna dioba vlasti najbolje jamstvo političke slobode. Kada se s tim razmatranjima pridruži i zapažanje o financijskoj nemoći ili političkoj nespremnosti manjih jedinica da izađu na kraj s ozbiljnijim ekonomskoim neprilikama, neograničeno divljenje federalizmu pokazuje se još manje primjerenim.

MONTESQUIEU

- Esej o Montesquieuu daje, pored vrlo strogo provedene interpretacije ključnih teza, precizne napomene o putovima prihvaćanja i odbijanja njegove doktrine diobe vlasti, no njegovi zaključni stavovi ponovno vraćaju diskusiju na pretpostavke svake reforme oblika vlasti: Neovisno se sudstvo može smatrati ireduktabilnim minimumom doktrine o diobi vlasti, no razdvajanje administrativne i zakonodavne vlasti ne samo da ne jamči slobodu, nego sputava korištenje državne vlasti u poželjne društvene svrhe. - Snaga države je jedinstvena, a dioba rada može i uvijek će voditi razlikovanju različitih funkcija države, utemeljenih svrsishodnošću, a ne dogmom.


- Sloboda nije ugrožena zakonodavnom aktivnošću administracije, nego takvom strukturom društva koja onemogućuje ili otežava uzdizanje konkurirajućih političkih snaga

Montesquieova briga je dehumanizacija čovjeka- Pravednost postoji objektivno, to je istinski odnos između dvije stvari bez obzira tko ga promatra

Urođen osjećaj za pravdu jedina je zaštita slabijeg pred jačim- Religija nije pitanje svijesti koliko predmet raspravljanja. Crkva su preobučeni interesi. Vjerski i politički nedostaci samo su izrazi sasvim korumpiranog društva, društva beskrajne dosade. Na jednoj strani nalazimo aristokraciju punu predrasuda i arogantnu, na drugoj strani možda još goru grupu paravenija – suprotno tome, postoji prirodna religija koja zahtijeva potpunu toleranciju.

„Ljude valja oplakivati prilikom rođenja, ne kada umru.“ Čovjek ima pravo na samoubojstvo.- Montesquieu nije vjerovao u sposobnost čovjeka da izgradi novo društvo (utopiju, u biti)

Neovisno sudstvo ključno u očuvanju života, slobode i vlasništva od arbitrarnih akata(Montesquieu odbacivao teorije prosvijećenog apsolutizma

- Rousseauova je povijesna zasluga da je učinio beznačajnom i nobiliare i royale i politički roblem postavio na sasvim novu osnovu, na osnovu čiste demokracije.

A: IZVOR I METODAProblem političke filozofije pomirenje slobode i prinude

- Pojavom novčane ekonomije javlja se moderna država kao institucija koja za sebe traži monopol na snagu prinuđivanja poradi cvata trgovine- Povijest moderne političke misli od vremena Machiavellija jest povijest pokušaja da se opravdaju i pravo i moć i zakon i nasilje. - Montesquieu nije pokušavao jer ne vjeruje da ne postoji nikakvo univerzalno primjenjivo rješenje. Postoje samo tipovi rješenja. Rješenje ovisi o konfiguraciji prostora, vremena i tradicije u svakoj specifičnoj državi. Rješenje ni u kom slučaju nije idealno, eventualno se radi o aproksimaciji. Rješenje nije ni trajno. Rješenje mora proizaći iz znanstvene analize svih činjenica s kojima se raspolaže.

Besmisleno je izravno napadati politiku pokazujući koliko je suprotstavljena moralu, razumu i pravdi. Takvo izlaganje uvjeriti će svakoga, a nikoga pokrenuti- Politika će postajati dokle god budu postojale strasti koje nisu podređene zakonima- Montesquieov Duh Zakona je kritika racionalizma i individualizma

B: DUH ZAKONA1. Zakon i društvo: Montesquieu zakone definira kao „odnose koji se nužno nadaju iz prirode stvari,“

temeljeni na pravednosti, ali takvoj koja je kao objektivno pravilo prisutna, ali ovisi o djelatnosti čovjeka. Nažalost, niti jedno ljudsko društvo ne može do kraja realizirati pravednost

Za razliku od Hobbesa, Spinoze i Lockea, za Montesquieua je ulazak u civilizirano društvo – početak rata. Ta nova struktura življenja čini slabe jačima, i tenzija raste.

- 2. Priroda i princip vladavine – Montesquieu ih razlikuje.- Priroda vladavine je broj onih koji vladaju (apsolutist, parlament, skupina…), u formama demokracije, aristokracije, monarhije – i razlikuju se od despotizma.- Principi su nešto drugo – za demokraciju to je vrlina, za aristokraciju umjerenost, za monarhiju čast, za despotizam strah. Principi su ono – trebalo bi – vladavine. - Kada propada princip, propada vladavina: Demokracija zbog prevelike jednakosti ili potpune nejednakosti, aristokracija zbog samovoljne moći, monarhija zbog dokidanja intermedijarnih moći, despotizam po sebi

3. Vanjska sigurnost: Ako je republika mala, uništava je vanjska sila. Ako je velika, unutarnja nesavršenost. Defanzivnost uvijek važna, napadi samo u zaštiti integriteta- 4. Prostor: Klima i tlo utječe na formu društva.- 5. Zakoni, navike, običaji, duhovni stav: Zakoni pogađaju samo akcije građana i nisu jedina kontrola ponašanja: određeno je ćudoređem, vanjsko ponašanje običajima, unutrašnje ćudorednošću.

8. Pravo i zakonodavna praksa: Montesquieu raspoznaje prirodno pravo, božansko pravo, kanonsko pravo, pravo nacija, opće političko pravo, partikularna politička prava, pravo osvajanja, civilno pravo, domaće pravo.

C: SLOBODA I DIOBA VLASTI: Politička sloboda se ne sastoji iz nesputane slobode. U jednoj državi sloboda može sadržavati samo moć da radimo ono što trebamo htjeti, a da ne budemo prisiljeni raditi ono što ne smijemo htjeti.- Ne miješati s neovisnošću. Sloboda je pravo da činimo sve što zakon dopušta


- Po Montesquieu, pojam slobode je besmislen, gotovo opasan, te nema veze sa sustavom- Moja sloboda sastoji se od toga da radim ono što zakon traži od mene i to ne pod prinudom, nego s punom i iskrenom suglasnošću. Sloboda je, dakle, djelovanje koje nije zabranjeno.- Biti slobodnim, ovisiti samo o zakonu

Vladavina obuhvaća 3 vlasti:1) zakonodavnu 2) egzekutivnu (izvršnu) 3) sudsku (izvorno također kao egzekutivna)

- Zakonodavna vlast: donošenje ili ukidanje privremenih ili stalnih zakona- Egzekutivna: javna sigurnost, vođenje inozemnih poslova, objava rata i mira- Sudska: izvršavanje krivičnih i civilnih zakona- Koncentriraju li se dvije ili tri vlasti, sloboda je ugrožena- Zakonodavstvo od dva tijela, gornji i donji dom, lordovi pravo veta (utjecaj britanskog ustava)- Povezivao tri vlasti s tri različite društvene grupe. Monarh izvršna, aristokrati/buržuji zakonodavna, sudac ravan optuženima.

Montesquieu je, međutim, putovao i proučava, i uvidio da te podjele nikako ne sprječavaju korupciju. Kako podjelu i takvu ideju slobode, onda, opravdati? Ona je pogrešno izvedena deduktivnim metodama, čista pogreška, budući da je krenuo od ideal-tipova i pretpostavljao kakva bi trebala biti. Ali Montesquieu konačno nije bio toliko zainteresiran za praksu, koliko za mogućnost da se novim funkcionirajućim principom zamijene svi tipovi vlada u Europi.

Locke je imao drugačiju koncepciju. Nema diobe vlasti i ravnoteže moći. Locke poznaje četiri moći od kojih je uvijek jedna u djelovanju: kralj kao nositelj prerogativa, zakonodavstvo kao izabrani organ naroda, narod izravno ako osjeti da su mu prava ugrožena.

Montesquieu najodgovorniji za nastanak njemačke teorije Rechstaata, pravne države, teorija koja je spram sadržaja razvoja ravnodušna i brine samo za to da zakon bude opće apstraktno pravilo primjenjivo posredstvom neovisnih sudova u kojima je pravo potpuno odvojeno od političke strukture države.- Doktrina o ustavu koja se razvila iz Montesquieovih i Condorcetovih teorija kombiniranih s ekonomijskim liberalizmom fiziokrata i Adama Smitha dovela je do sljedećih stavova o ulozi i strukturi države:

1) Država se treba što manje miješati u društveni život2) Sve se društvene promjene izvršavaju putem zakona3) Samo zakonodavstvo donosi zakon4) Zakonodavstvo znači određivanje fiksiranih, općih apstraktnih pravila5) Administracija nije agent društvenih promjena6) Sudska funkcija je logička funkcija

II. PRISTUPI ISTRAŽIVANJU POLITIČKE MOĆI

Pojam političke moći uključuje dva različita odnosa: vladavinu prirodom i vladavinu čovjekom. - -- Vladavina prirodom je duhovna moć, počiva na poznavanju zakona, služi da prirodu učini korisnom za čovjeka, ona je moć bez moći jer ne uključuje vladavinu ljudima- Politička je moć socijalna moć centrirana na državu, uključuje vladavinu ljudima i teži utjecanju na ponašanje države kao zakonodavne, administrativne i pravosudne vlasti.

Nositelji političke moći su često prisiljeni poticati racionalne i emocionalne reakcije kod podčinjenih i potaknuti ih da direktno ili indirektno slijede upute vladalaca. Ne uspije li to, vladalac mora primijeniti silu, a u krajnjem slučaju i likvidirati podčinjene.- Izjednačavanje politike s političkom moći počinje s Machiavellijem (karakteristika i američke i općenito moderne političke znanosti), politiku se poima kao tehnički posao, kao odnosi vrijednosti, jedno se radi ili ne radi ovisno o uspjehu- Machiavelli je to shvaćanje politike i političke znanosti bazirao na psihologijskim pretpostavkama: svi ljudi su snabdjeveni nekontroliranom i iracionalnom žudnjom za moći. Takva poluistinita generalizacija je i poznata izreka lorda Actona: „Power tends to corrupt, absolute power corrupts absolutely.“

Psihologijsko značenje je veliko, ali ne i odlučujuće, njezin prilog je dvostruk:


1. premda je čovjek snabdjeven umom, on ne zna uvijek, ili ne smije znati, gdje su mu istinski interesi (Freudova materijalistička psihologije)2. psihologijske metode omogućuju konkretno i uvjerljivo opisivanje struktura ličnosti koje su najpodobnije za izvršavanje ili trpljenje moći

- Psihologija samo konkretizira ili opisuje, ona ne može ponuditi teoriju političke moći- Drugi bitan moment je okolina. Za psihologa okolina postoji samo kao stimulans individualnog djelovanja, dok za političkog znanstvenika ona je moment cjelokupne konstelacije političke moći.- Politička psihologija je sklona samu sebe pojmiti kao tehniku vladavine, kao sredstvo održanja moći, kao instrument manipulacije masama koju izvršuju elite- Kritika psihologijskog polazišta (pozitivističko shvaćanje) kaže da politika (a time i povijest) nije puka borba grupa moći za moć, nego pokušaj da se svijet oformi prema određenoj slici, da mu se nametne vlastita namjera.- Tradicionalna predpozitivistička formulacija: politika je borba ideja i borba za moć.

Stav spram moćiSvjesno ili nesvjesno, svatko tko se bavi politikom ima određen stav spram moći.

- Klasifikacija različitih stavova o politici u povijesti mišljenja:

1. Platon i Aristotel: Politička moć je zajedništvo naprosto, ona je totalna moć cjeline koja se od ostalih odnosa razlikuje samo svojim tehnikama. Čovjek i građanin su jedno. Svaka je djelatnost zajednice i njezina građanina politička, samo politikom građanin postaje čovjekom.

2. Augustin: u opreci s Platonom i Aristotelom. Politika je zla, politička moć je prinudna, loša po podrijetlu i namjeri. Neprirodno je da ljudi vladaju ljudima. Jasno, orijentiran je prema božjem carstvu. Za ono nije potrebna politika, već vjera. Rezultira ili agresivnom opozicijom ili konformizmom.

3. Toma Akvinski: uvodi ono što se može nazvati držanjem zdravog ljudskog razuma- moć nije neprirodna, jer već su među anđelima postojali hijerarhijski odnosi, no Toma ju podređuje duhovnoj moći koja je indirektno djelatna različitim socijalnim kategorijama prava. Utrlo put liberalnom poimanju. Liberalni stav želi ograničiti političku moć jer joj se ne vjeruje. Cilj mu je rastvaranje političke moći u pravnim odnosima, odstranjivanje osobne vlasti i etabliranje pravne države u kojoj su svi odnosi racionalni, to jest izračunljivi i predvidivi. (no, u zbilji je ovo dalekosežna ideologija jer moć ne može biti rastvorena u pravu)

4. Epikurejci: politika je posebna funkcija koju se mora jasno razlikovati od svih ostalih djelatnosti. Opravdana je svaka vlast koja jamči minimum izvanjskog poretka i pojedincu daje mogućnost da svoj život uspostavi prema vlastitim mjerilima. Potiče anarhizam.

5. Anarhisti: Politička moć je zla, a društvo je dobro; stoga je moguće stvoriti društvo bez politike. (kao i kod Augustina i ovdje se javljaju konformizam(ne treba prljati ruke sudjelovanjem u politici) i pučizam (zadružno se društvo može uspostaviti uvijek kad to čovjek želi)

6. Marksisti: politička moć nije prirodni, nego historijski fenomen, moć je historijski nužna (samo ta određenu fazu povijesti koju čovječanstvo mora proći da bi se uspostavilo besklasno društvo-društvo bez politike). Dio misli povezan s Akvinskim i Anarhistima. Sredstvo protiv političke moći je više političke moći koncentrirane u visokom stupnju koja, ispravno korištena, uništava političku moć-diktaturom proletarijata. Time marksisti do uspostavljanja besklasnog društva imaju pozitivno shvaćanje političke moći. Marksisti dijele mišljenje s Rousseauom.

7. Rousseau: Politička moć je sveobuhvatna i ne postoji u pojedinačnome, jer organizirana zajednica uključuje sve ljudske djelatnosti (privredu, kulturu, religiju); ona ne postoji posljedicom ustvrđenog identiteta vladajućeg i podčinjenog u volonte generale.

8. Liberalni demokrat: politička moć vrijedi kao racionalni instrument koji može biti upotrijebljen za željene i vrijedne ciljeve. Ipak, zbog straha od moći liberali inzistiraju na ograničenju područja moći.

Značenje političke moćiPrimjer uvijek prisutno: liberalna država: jaka koliko okolnosti zahtijevaju. Kolonizacija, ratovi, gušenje

ustanaka, održanje moći (uostalom, kolonijalisti i osvajači – Engleska, Francuska, Njemačka – danas drže većinski glas u EU)

Grupama moći stoje na raspolaganju 3 postupka:


1.uvjeravanje2. materijalna prednost3. sila

- Sila je kratkoročno najdjelotvornija, ali na dužu stazu ne zadovoljava jer nositelje moći tjera na sve intenzivniju primjenu sile. - Uvjeravanje je najdjelotvorniji i najjeftiniji postupak- Sva tri postupka (uvjeravanje, materijalne prednosti i silu) nalazimo u svim formama vladavine (vladajući sloj ako se i prije svega oslanja na fizičku silu, svoju povezanost zahvaljuje materijalnim prednostima i uvjeravanju).- Iz te se kombinacije za političkog znanstvenika postavlja daljnji problem

- Pet sociologijskih generalizacija koje približavaju mehanizam:1. značenje uvjeravanja raste s povećanjem kompleksnosti društva. Uspjeh uvjeravanja ovisi o iznosu i

trajanju propagande i o spretnosti u proizvodnji stereotipa.2. povećanje kompleksnosti društva zahtijeva da vladalac u sve većoj mjeri primjenjuje arcana, tajne tehnike

vladanja. U borbi za kontrolu nad državnim aparatom taktičke odluke su djelotvorne samo ako ostanu tajne. To uvjetuje oligarhiziranje masovnih pokreta.(Max Weber - podvukao nadmoćnost manjeg broja nad većim stoga što je održavanje tajni životno važno za svaku vlast postavljenu za dulje trajanje. Zato dolazi do dominacije manjine u masovnim organizacijama. Tako aristokratska vlast postaje nužnim socijalnim uvjetom demokratskih pokreta (no ona može biti i njihova negacija, a ne njihova pretpostavka), stoga je razvoj oligarhija u masovnim pokretima najprije istraživan na primjeru socijaldemokratske partije Njemačke. Lenjin je iz te nevolje učinio vrlinu - njegova teorija partije kao avangarde proletarijata otvoreno nadomješta tradicionalnu demokratsku koncepciju socijaldemokracije aristokratskom)

3. što je viši stupanj tehničkog razvoja, to je veća koncentracija političke moći.4. s povećanjem kompleksnosti društva i rastućom industrijalizacijom raste i značenje političke moći za

socijalne procese. Koncentracija moći uvjetuje krutost formi, dolazi do socijalnih petrificiranja (pretvaranja u kamen, nešto ustaliti, umrtviti) koja uništavaju automatski balans sistema. Ravnoteža može opet biti uspostavljena samo aktivnom intervencijom političke moći.

5. isti trend vodi i diobi političke i socijalne moći.

- Neumann kaže da se neke ili sve generalizacije može osporiti, međutim one samo trebaju voditi istraživanje političke moći u pravom pravcu. Adekvatna teorija demokracije mora riješiti te probleme.

Korijeni političke moćiTri su zadaće istraživanja korijena političke moći:

1. mora razviti sistem pojmova2. razjasniti institucionalne okvire3. razumjeti historijski proces koji vodi promjenama institucija, novim stavovima spram moći i novim

formama političkog ponašanja

- Za antikne historičare nije bio problem, politička se moć iskazivala jednoznačno iz privredne moći, zemljoposjeda

- Moderna kapitalistička privreda postavlja nove probleme, ali analiza je bila zakočena besmislenim tabuima.- Pristup je olakšan formuliranjem nekih tipova odnosa:

1. Antičko shvaćanje: politička moć prožima svo društveno djelovanje i sva područja života, premda je njezin izvor privredna moć

2. Feudalno shvaćanje: u idealno-tipskoj formi nema političke moći, ona je samo funkcija privrednog položaja moći: zemljoposjeda-on je baza sudske, vojne, religijske, legislativne i administrativne moći.

3. Kapitalističko shvaćanje: Problem je neovisnost političke moći uz istovremeno ispreplitanje s privrednom moći. Politička moć je posebni fenomen, realiziran državom (Hobbes). Država ima monopol na prinudnu


silu koju izvršava unutar određenih institucionalnih okvira. Ujedno je država najuže povezana s društvom (Hobbes i Locke, ne-Rousseaua). Odjeljuju političku moć od društvene moći i obojica ih povezuju. Hobbes - maksimiranje političke moći da može služiti društvu.

Locke - minimaliziranje političke moći može koristiti društvu. Obojica ipak dopuštaju iznimke: Hobbes -politička moć propada kada ne ispunjava svoju socijalnu funkciju, gasi se društveni ugovor. Locke - daje političkoj moći uvođenjem prerogativne i federativne vlasti veći manevarski prostor, ukoliko ih ona upotrebljava za dobro cjeline. Ove analize preuzeo Saint-Simon

Iz Hobbesovog i Lockeovog shvaćanja slijedi da privreda i društvo, ukoliko i imaju slobode, tu slobodu dobivaju samo za održavanje stabilnog političkog poretka. Nema isključivo ekonomijske moći i nikakvog «čistog» ili isključivog političkog djelovanja. Prihvati li se ta interpretacija, preobrazba privredne moći u socijalnu i time političku moć postaje središnjim problemom političke znanosti.

- Politička partija: najvažniji pojedini instrument za pretvaranje socijalne moći u političku moć. Uzrok je u biti demokracije: partija dopušta prezentiranje partikularnih interesa koji su najčešće egoističniji od nacionalnih, no onemogućuje totalno određivanje nacionalnog interesa partikularnom. Demokratski proces sili svaku socijalnu grupu da traži masovnu podršku, stoga svaka grupa mora svoje partikularne interese prikazati kao univerzalne. Nužnost da se dobiju socijalne grupe koje su veće od kruga stalnih interesenata, tjera na prilagođavanje različitim interesima. Politika time postaje demokratskija.

- Privatno vlasništvo: juristički pojam privatnog vlasništva sadrži dvije radikalno različite koncepcije : 1) moć nad dijelom izvanjske prirode-apsolutno pravo2) moć nad drugim ljudima na temelju moći nad prirodom. Političkog znanstvenika zanima samo drugi moment: vlasništvo sredstava za proizvodnju.

3 su funkcije privatnog vlasništva obično institucionalizirane u 3 organizacijska tipa: 1. za tržište radne snage udruženje poslodavaca2. za robno tržište kartel3. za politički sektor teritorijalno trgovačka komora

- Značenje privredne pozicije moći različito je u svakoj zemlji i obzirom na historijsku situaciju, stoga sredstva i putovi pretvaranja privredne moći u političku jako variraju. U Europi, primjera radi, sindikat je puno snažniji, ali i on na mnogo mjesta zapada u političku oprečnost.

Uspon politike i birokracije, klasični odnos politike i privrede se mijenja; politička se moć počinje oslobađati svojih privrednih korijena i sve više postaje bazom za stjecanje privredne moći. - Napredujuća birokratizacija ima dva korijena: 1) transformaciju parlamentarne demokracije u masovnu demokraciju 2) preobrazbu konkurencijske privrede u bitno organiziranu privredu. - Ti razvoji ne znače da je birokracija preuzela političku moć, već da danas vladajuće grupe trebaju sve više birokratskih instrumenata da bi mogle izvršavati političku vlast.- Postoje 3 različita problema birokratiziranja: 1. birokratsko ponašanje, 2. birokratska struktura i 3. birokratska moć- Birokratsko ponašanje se sve više širi, od toga nije izuzeto niti jedno područje djelovanja, no to ne znači da je moć, privatna i javna, prešla na birokraciju.- Politička moć, demokratska, aristokratska ili monarhistička, može biti zloupotrebljena; upitno je samo može li zloupotreba biti spriječena liberalnim ustavom (konstitucionalizmom?)- Problem moderne demokracije manje je u ograničenju političke moći, no u njezinoj razumnoj primjeni i u nužnosti da mnogi djelotvorno sudjeluju u njezinu izvršavanju.- Demokracija nije načelo većine već donošenje politički odgovornih odluka - mogu se donijeti ako svi imamo volju, pravo i želju u tome sudjelovati


Identificiranje političke moćiu liberalnoj demokraciji, općenito konstitucionalnim sistemima, teško utvrditi gdje je politička moć

- Forma vladavine uopće ne pokazuje mjesto moći- ustavno pravo slabo pomaže, to su samo okviri- povremeno ima situacija koje kao munja iznenada osvjetljuju političke moći: Carl Schmitt (poznati nacionalsocijalistički ustavni pravnik) ustanovio je da je suveren onaj tko raspolaže izvanrednim stanjem, tj, onaj tko ima pravo izgovoriti (odlučiti) da je izvanredno stanje

Politička moć i slobodapolitika je borba grupa moći; konflikti se rješavaju porazom, pobjedom ili pregovorima

- unatoč tome, grupa u borbi za moć može zastupati više no partikularni interes- može zastupati ideju slobode, odlučujuću ideju političke teorije- zadaća političke teorije je odrediti u kojoj mjeri jedna grupa moći izlazi iz svojih partikularnih interesa i zastupa - u Hegelovu smislu - opće interese-za političkog znanstvenika razlikovanje istine i ideologije postaje sve težim, a poteškoće proizlaze iz ideologijskog karaktera politike u demokraciji

Documents

Neumann Fix