8
bankarstvo 9 - ���Manager-Magazin.de - 23.09.2008. Ma�hias Kaufmann iz stranih medija I ako su trgovci sa Wall Streeta u svom radu bili vođeni pohlepom - krivicu za krizu finansijskih tržišta snose drugi. To je mišljenje stručnjaka za ekonomsku etiku Friedhelma Hengsbacha. U intervjuu on objašnjava grešku u razmišljanju u koju su upale finansijske i političke elite i zašto krizni plan SAD vredan milijarde leči samo simptome. mm.de: Gospodine Hengsbach, kriza na finansijskim tržištima se dramatično ubrzava. Posmatrači govore o razornim talasima, o zemljotresu, čak i o slomu. Šta upravo doživljavamo? Hengsbach: Ono što se događa na finansijskim tržištima nije se ovako dramatično dešavalo već 35 godina. Sa začuđujućom brzinom su pogrešni proračuni pojedinih finansijskih kompanija prešli na čitav finansijski sistem i sada - s time moramo računati - posledice će uskoro pogoditi i realnu privredu. To će ugroziti blagostanje širokih narodnih slojeva i to veoma uočljivo. Zbog toga u takmičenju između dva stila finansijskih tržišta: anglo-saksonski, koga karakteriše snažna trgovina akcijama i derivatima, orijentacija na kratkoročne Shareholder Value i opijenost velikim rizicima; i kontinentalno-evropski stil, koji je više orijentisan na uobičajeno bankarsko poslovanje, i koji je okrenut ka ulaganju mnogobrojnih privatnih klijenata - građana a sa preduzećima je personalno isprepletano, stanje je 1:0 za klasične univerzalne banke. mm.de: Prethodnica za nastanak krize se lako može objasniti: To su nesigurni krediti tako upakovani da njihov rizik više nije bio prepoznatljiv i masovno su dalje prodavani; tako je nastao naduvani mehur, koji se sada rasprsao. Šta je pozadina ovakvog razvoja? Hengsbach: Upravo kratka naknadna skica pojašnjava da privatne institucije imaju potencijal da poslovne rizike ne lageruju samo unutar finansijskog sistema nego da njime mogu da inficiraju i realnu privredu. Tu se postavlja NEVEROVATNA NAIVNOST Friedhelm Hengsbach

NEVEROVATNA NAIVNOST - ubs-asb. · PDF filedržave i prozvodi veliki rizik za platni bilans zemlje. mm.de: Šta bi bila alternativa? Hengsbach: Ne može se izbeći pojačanje

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: NEVEROVATNA NAIVNOST - ubs-asb. · PDF filedržave i prozvodi veliki rizik za platni bilans zemlje. mm.de: Šta bi bila alternativa? Hengsbach: Ne može se izbeći pojačanje

��

bank

arst

vo 9

- ��

���

Manager-Magazin.de - 23.09.2008.Ma�hias Kaufmann

iz stranih medija

Iako su trgovci sa Wall Streeta u svom radu bili vođeni pohlepom - krivicu za krizu finansijskih tržišta snose drugi.

To je mišljenje stručnjaka za ekonomsku etiku Friedhelma Hengsbacha. U intervjuu on objašnjava grešku u razmišljanju u koju su upale finansijske i političke elite i zašto krizni plan SAD vredan milijarde leči samo simptome.

mm.de: Gospodine Hengsbach, kriza na finansijskim tržištima se dramatično ubrzava. Posmatrači govore o razornim talasima, o zemljotresu, čak i o slomu.

Šta upravo doživljavamo?

Hengsbach: Ono što se događa na finansijskim tržištima nije se ovako dramatično dešavalo već 35 godina. Sa začuđujućom brzinom su pogrešni proračuni pojedinih finansijskih kompanija prešli na čitav finansijski sistem i sada - s time moramo računati - posledice će uskoro pogoditi i realnu privredu. To će ugroziti blagostanje širokih narodnih slojeva i to veoma uočljivo.

Zbog toga u takmičenju između dva stila finansijskih tržišta: anglo-saksonski, koga karakteriše snažna trgovina akcijama i derivatima, orijentacija na kratkoročne Shareholder Value i opijenost velikim rizicima; i kontinentalno-evropski stil, koji je više orijentisan na uobičajeno bankarsko poslovanje, i koji je okrenut ka ulaganju mnogobrojnih privatnih klijenata - građana a sa preduzećima je personalno isprepletano, stanje je 1:0 za klasične univerzalne banke.

mm.de: Prethodnica za nastanak krize se lako može objasniti: To su nesigurni krediti tako upakovani da njihov rizik više nije bio prepoznatljiv i masovno su dalje prodavani; tako je nastao naduvani mehur, koji se sada rasprsao. Šta je pozadina ovakvog razvoja?

Hengsbach: Upravo kratka naknadna skica pojašnjava da privatne institucije imaju potencijal da poslovne rizike ne lageruju samo unutar finansijskog sistema nego da njime mogu da inficiraju i realnu privredu. Tu se postavlja

NEVEROVATNA NAIVNOST

Friedhelm Hengsbach

Page 2: NEVEROVATNA NAIVNOST - ubs-asb. · PDF filedržave i prozvodi veliki rizik za platni bilans zemlje. mm.de: Šta bi bila alternativa? Hengsbach: Ne može se izbeći pojačanje

��

bank

arst

vo 9

- ��

���

aus fremden Quellen

Mögen die Wall-Street-Händler aus Gier gehandelt haben - die Schuld an der Finanzmarktkrise tragen

andere. Das befindet der Wirtscha�sethiker Friedhelm Hengsbach. Im Interview erklärt er, welchem Denkfehler Finanz- wie Politikeliten verfallen sind und warum der milliardenschwere Krisenplan der USA nur an den Symptomen kuriert.

mm.de: Herr Hengsbach, die Krise an den Finanzmärkten hat sich dramatisch beschleunigt. Beobachter sprechen von Schockwellen, von Beben, gar vom Zusammenbruch. Was erleben wir da gerade?

Hengsbach: Was an den Finanzmärkten geschieht, hat es in dieser Dramatik seit 35 Jahren nicht gegeben. Mit erstaunlicher Geschwindigkeit sind Misskalkulationen einzelner Institute auf das gesamte Finanzsystem übergesprungen, und nun - damit müssen wir rechnen - erreichen die Folgen bald die Realwirtscha�. Das wird den Wohlstand breiter Bevölkerungskreise beeinträchtigen, und zwar sehr deutlich.

Außerdem ist damit eine Vorentscheidung im We�bewerb zweier Finanzmarktstile gefallen: Einerseits der angelsächsische, der stark vom Aktien- und Derivatehandel getrieben ist, sich am kurzfristigen Shareholder Value

orientiert und an hohen Risiken berauscht; andererseits der kontinentaleuropäische Stil, der stärker bankenorientiert ist, auf die Einlagen vieler privater Kunden zurückgrei�

und mit den Unternehmen personell verflochten ist. Da lautet der Stand: 1:0 für die klassischen Universalbanken.

mm.de: Vordergründig ist das Entstehen der Krise leicht nachzuvollziehen: Da wurden unsichere Kredite so verpackt, dass ihr Risiko nicht mehr zu

erkennen war und massenweise weiterverkau�; so ist eine Blase entstanden, die nun geplatzt ist. Was aber ist der Hintergrund dieser Entwicklung?

Hengsbach: Gerade die kurze Nachzeichnung verdeutlicht, dass private Institutionen das Potenzial haben, Geschä�srisiken nicht nur innerhalb des Finanzsystems zu verlagern, sondern auch die Realwirtscha� damit zu infizieren. Da stellt sich die Frage: Welche Rolle hat das Bankensystem als Ganzes? Ist es schlicht die Summe einzelner Geschä�sbanken und Investmentgesellscha�en? Oder haben sie auch eine öffentliche Aufgabe? Nämlich die, zusammen mit den Zentralbanken die Geldversorgung und die Geldwertstabilität zu sichern und Wohlstand für alle zu sichern.

mm.de: Welche Antwort geben Sie?

UNGLAUBLICHE BLAUÄUGIGKEIT

Manager-Magazin.de - 23.09.2008.Ma�hias Kaufmann

Page 3: NEVEROVATNA NAIVNOST - ubs-asb. · PDF filedržave i prozvodi veliki rizik za platni bilans zemlje. mm.de: Šta bi bila alternativa? Hengsbach: Ne može se izbeći pojačanje

��

bank

arst

vo 9

- ��

���

pitanje: Koju ulogu bankarski sistem ima kao celina? Da li je to prosto samo zbir pojedinačnih poslovnih banaka i investicionih kompanija? Ili imaju li oni javni zadatak? Naime da zajedno sa centralnim bankama obezbede snabdevanje novcem i stabilnost vrednosti novca i da osiguraju blagostanje za sve.

mm.de: Koji je Vaš odgovor?

Hengsbach: Sasvim je jasno da je bankarski sistem javna institucija. Finansijska stabilnost je javno dobro. I kao što sada postaje jasno, to se ne može razliti u neki individualni menadžment rizika, koji pojedinačne banke uzimaju u ruke.

mm.de: To znači da je za ovo javno dobro država previše kontrole prepustila samim finansijskim tržištima?

Hengsbach: Tako ja to vidim. Stoga mi je teško da se pomirim sa tim da ovu mizeriju pripišem navodnoj pohlepi trgovaca i kupaca. Mnogo veću težinu ima neverovatna naivnost guvernera, da slobodnoj igri tržišta prepuste tako važne zadatke. To je grubi nemar.

mm.de: To morate da objasnite.

Hengsbach: Ključ za ovakvo ponašanje je mit o uspešnom slobodnom tržištu. U mnogim oblastima je uspešno i društveno ukorenjeno tržišno upravljanje. Ali ovaj uspeh nije prenosiv na sve privredne i političke oblasti - a upravo to ne žele mnogi da uvide.

Tada dolaze ovi novi proizvodi sa svojim raspodeljenim i sekjuritizovanim rizicima čiji način funkcionisanja razumeju samo malobrojni akteri. Ipak se ovde dopušta da snaga tržišta sama reguliše stvari - a da se ni ne naslute posledice. To je tačka gde su finansijski eksperti i političari povredili svoju obavezu savesnog obavljanja poslova; to je tačka gde nisu ispunili svoju odgovornost da odmere posledice svog delovanja i da za to odgovaraju.

mm.de: Ali nije li ova odgovornost gurnuta u stranu iz pohlepe?

Hengsbach: Pohlepa je sastavni deo sistema,

stoga se ne može prigovoriti trgovcima, koji su se ponašali prema pravilima sistema. Dalje dolazimo do pitanja: Ko je sistem tako gurao napred? Prigovor se mora postaviti investicionim kompanijama. Sa renditom od 20 do 25% daje se podstrek neodgovornom postupanju, jer se one u realnoj privredi normalno ne mogu postići.

Ovo se uostalom ne ograničava samo na SAD. Odavno se poslovi sa stanovništvom i u Nemačkoj smatraju kao nezadovljavajući i malo rentabilni. Deutsche Bank se hvalila u investicionom bankarstvu za rekordne rendite.

mm.de: Da bi međunarodno bili konkurentni kao što je rekao šef banke Josef Ackermann.

Hengsbach: Upravni odbori investicionih banaka se rado predstavljaju kao motorna snaga. U prvoj liniji stavljaju sebe pod pritisak. Taj pritisak prosleđuju dalje na dole - na kraju trgovci imaju vruć krompir jer su se igrali vatrom.

mm.de: Oni to opisuju kao grupni pritisak pod slabim šefovima investionog bankarstva. Koje

Page 4: NEVEROVATNA NAIVNOST - ubs-asb. · PDF filedržave i prozvodi veliki rizik za platni bilans zemlje. mm.de: Šta bi bila alternativa? Hengsbach: Ne može se izbeći pojačanje

��

bank

arst

vo 9

- ��

���

Hengsbach: Das Bankensystem ist ganz klar auch eine öffentliche Einrichtung. Finanzstabilität ist ein öffentliches Gut. Und wie jetzt deutlich wird, kann dies nicht aufgelöst werden in ein individuelles Risikomanagement, das einzelne Geschä�sbanken in die Hand nehmen.

mm.de: Das heißt, der Staat hat zu viel Kontrolle für dieses öffentliche Gut an die Finanzmärkte abgegeben?

Hengsbach: Das sehe ich so. Deswegen tue ich mich schwer damit, die Misere auf die angebliche Gier der Händler und Kunden zu schieben. Viel schwerer wiegt die unglaubliche Blauäugigkeit der Che�anker, dem freien Spiel der Märkte so wichtige Aufgaben zu überlassen. Das ist eine grobe Fahrlässigkeit.

mm.de: Das müssen Sie erklären.

Hengsbach: Der Schlüssel zu diesem Verhalten ist der Mythos vom freien Markt. In vielen Bereichen und gesellscha�lich eingebe�et ist die Marktsteuerung erfolgreich. Aber dieser

Erfolg ist nicht auf alle wirtscha�lichen und politischen Bereiche übertragbar - genau das will vielen nicht einleuchten.

Dann kamen diese neuen Produkte mit ihren verteilten und verbrie�en Risiken hinzu, deren Funktionsweise nur die wenigsten Akteure verstehen. Dennoch ließ man hier die Marktkrä�e frei spielen - ohne die Folgen auch nur erahnen zu können. Das ist der Punkt, da Finanzexperten wie auch Politiker ihre Sorgfaltspflichten verletzt haben; das ist der Punkt, wo sie ihrer Verantwortung nicht nachgekommen sind, die Folgen ihres Handelns abzuwägen und dafür einzustehen.

mm.de: Aber wurde diese Verantwortung nicht aus Gier hintangestellt?

Hengsbach: Gier ist Bestandteil des Systems, weshalb man sie kaum den Händlern vorwerfen kann, die sich gemäß den Regeln des Systems verhalten haben. Weiter kommen wir mit der Frage: Wer hat das System so vorangetrieben? Den Vorwurf muss man den Investmentgesellscha�en machen. Mit Renditevorgaben von 20 bis 25 Prozent leistet man verantwortungslosem Handeln Vorschub, denn die sind realwirtscha�lich normalerweise nicht zu erreichen.

Das beschränkt sich übrigens nicht auf die USA. Lange Zeit galt das Privatkundengeschä� auch in Deutschland als muffig und wenig einträglich. Die Deutsche Bank hat sich im Investmentbanking für Rekordrenditen feiern lassen.

mm.de: Um international we�bewerbsfähig zu sein, wie der Bankchef Josef Ackermann sagen würde.

Hengsbach: Die Vorstände der Investmentbanken stellen sich gerne als Getriebene dar. Aber in erster Linie setzen sie sich selbst und gegenseitig unter Druck. Diesen Druck geben sie dann nach unten weiter - am Ende haben die Händler den Schwarzen Peter, weil sie die Häuslebauer über den Tisch gezogen haben.

mm.de: Sie beschreiben das als Gruppendruck unter halbstarken Chefs der Investmentgesellschaften. Welche Möglichkeiten hä�e denn eine einzelne

Page 5: NEVEROVATNA NAIVNOST - ubs-asb. · PDF filedržave i prozvodi veliki rizik za platni bilans zemlje. mm.de: Šta bi bila alternativa? Hengsbach: Ne može se izbeći pojačanje

��

bank

arst

vo 9

- ��

���

mogućnosti bi imala pojedina banka, da se odupre ovom pritisku?

Hengsbach: Mogle su se ranije povući mere, koje se sada vuku. I uprava banke je trebala da nastupi protiv ovakve tendencije u radu. A ne tek sada da vapi za državnim regulisanjem tržišta. Zašto su ovakva gledišta zakasnila? Zašto se država nije ranije umešala, gde je sada kao spasilac dobrodošla?

Ne bi bilo tako da su bezuslovno verovanje u tržište i privatizaciona groznica osporavani. Da tržište bez pravnih i političkih ograničenja uopšte funkcioniše, to je sujeverje. Biskup Franz Kamphaus je jednom našao lep opis: U srednjem veku seoski trg (Markt) je bio okružen crkvom, bolnicom, većnicom, gostionicom i školom. Bez ovih institucija ne bi bilo ni trga.

mm.de: Američki ministar finansija Henry Paulson pregovara o programu sa Kongresom, koji treba da mu omogući da kupuje od banaka papire vredne 700 milijardi dolara, da bi stabilizovao finansijski sistem. Država dakle masivno interveniše. Je li to dobar put?

Hengsbach: Tu je skepsa na mestu. Karakteristično je kako se principi koji su vladali finansijskim tržištima sada odsliklavaju i u ponašanju vlade SAD: Kratak dah i preterivanje.

Ukoliko je program jedina alternativa za totalni slom finansijskog sistema onda je to opravdano. Jedan od najvažnijih zadataka je sada da stanovništvo ne izgubi poverenje u finansijski sistem.

Problemi u probijanju međutim leže na stolu. Leče se samo simptomi. Sada će biti nagrađeni kockari koji su sve stavili na jednu kocku. Time će oni biti oslobođeni odgovornosti. To opravdava njihov rad u prošlosti.

Ovaj postupak je fatalan, jer raste zaduženost države i prozvodi veliki rizik za platni bilans zemlje.

mm.de: Šta bi bila alternativa?

Hengsbach: Ne može se izbeći pojačanje međunarodnog nadzora nad tržištima. To znači da se ne kontrolišu samo poslovne banke nego sve institucije koje učestvuju na finansijskim tržištima. Hedžing-fondovi, namenske institucije, bezbankarske zone, sve ostave, u kojima su dosada bili skrivani rizici. Ovde se moraju uvesti pravila za bilansiranje. Da se neko pusti da radi na ovaj način, ono što drugi ne smeju - da manipuliše rizicima bez polaganja računa - to nije fer. Za oštriji nadzor i kontrolu moraju da budu opremljeni MMF i Banka za međunarodno poravnjanje.

mm.de: Da li je zabrana kratkih prodaja razumna?

Hengsbach: To mi je previše paušalna ocena. Nisu sve kratke prodaje za odbacivanje. Kratke prodaje mogu čak da otkriju preterivanja. I ponovo se leče samo simptomi.

mm.de: Nije moguće objasniti da se sve radi u tempu tržišta.

Hengsbach: Niko ne traži tržišta u tempu puža - ali nadzvučna brzina, koju berze tako vole, podstiče pogrešne odluke. Šta se konkretno može učiniti? Razuman predlog bi bio da novi finansijski proizvodi najpre budu podneti Komisiji za superviziju berze, pre nego što se njime sme trgovati. Dobro je da neko razmisli o posledicama uvođenja nekog proizvoda.

I na kraju teško je uvideti zašto prodaja hartija od vrednosti ne podleže porezu - kao

Henry Paulson

Page 6: NEVEROVATNA NAIVNOST - ubs-asb. · PDF filedržave i prozvodi veliki rizik za platni bilans zemlje. mm.de: Šta bi bila alternativa? Hengsbach: Ne može se izbeći pojačanje

��

bank

arst

vo 9

- ��

���

Bank, sich diesem Druck zu entziehen?

Hengsbach: Man hä�e früher die Register ziehen können, die jetzt in der Krise gezogen werden. Auch ein Bankvorstand hä�e als Mahner gegen dieses Treiben au�reten können. Und nicht erst jetzt nach staatlicher Regulierung im Sinne eines geordneten Marktes rufen. Warum kommen diese Einsichten so spät? Warum dur�e sich der Staat früher nicht einmischen, wo er als Re�er jetzt willkommen ist?

Es ist ja nicht so, dass der unbedingte Marktglaube und das Privatisierungsfieber unumstri�en gewesen wäre. Dass der Markt ohne rechtliche und politische Schranken überhaupt funktioniert, ist ein Aberglaube. Bischof Franz Kamphaus hat dafür mal ein schönes Bild gefunden: Im Mi�elalter war der Dorfplatz umrahmt von Kirche, Krankenhaus, Rathaus, Wirtshaus und Schule. Ohne diese Institutionen hä�e es nie einen Markt gegeben.

mm.de: US-Finanzminister Henry Paulson verhandelt ein Programm mit dem Kongress, das ihm ermöglichen soll, den Banken Ramschpapiere für bis zu 700 Milliarden Dollar abzukaufen, um das Finanzsystem zu stabilisieren. Der Staat grei� also massiv ein. Ist das der richtige Weg?

Hengsbach: Da ist Skepsis angebracht. Es ist bezeichnend, wie sehr die Prinzipien, die die Finanzmärkte beherrschen, nun auch das Regierungshandeln der USA prägen: Kurzatmigkeit und Übertreibung.

Wenn das Programm die einzige Alternative ist zum Totalzusammenbruch des Finanzsystems, dann ist es gerechtfertigt. Eine der wichtigsten Aufgaben ist es jetzt, dass die Bevölkerung das Vertrauen in das Finanzsystem nicht verliert. Grundsätzlich dür�e man dafür so viel Steuergeld in die Hand nehmen.

Die Probleme an dem Vorstoß liegen aber auf der Hand. Kuriert werden nur die Symptome. Denn nun werden die Zocker belohnt, die alles auf eine Karte gesetzt haben. Damit werden sie einmal mehr ihrer Verantwortung enthoben. Das rechtfertigt ihr Treiben im Nachhinein. Fatal ist dieses Vorgehen vor allem, weil es die Staatsverschuldung in die Höhe schickt und ein hohes Zahlungsbilanzrisiko erzeugt.

mm.de: Was wäre die Alternative?

Hengsbach: Man kommt nicht umhin, die internationale Finanzmarktaufsicht zu stärken. Das bedeutet, dass dort nicht nur die Geschä�sbanken kontrolliert werden, sondern alle Institutionen, die an den Finanzmärkten teilnehmen: Die Hedgefonds, die Zweckgesellscha�en, die bankfreien Zonen, alle Nischen, in denen bisher Risiken versteckt wurden. Hier müssen Bilanzierungsregeln eingeführt werden. Dass man den einen auf diese Weise durchgehen lässt, was die anderen nicht dürfen - nämlich mit Risiken ohne Rechenscha� hantieren -, das ist unfair. Für eine schärfere Aufsicht und Kontrolle müssen der IWF und die Bank für internationalen Zahlungsausgleich aufgerüstet werden.

mm.de: Ist das Verbot von Leerverkäufen sinnvoll?

Hengsbach: Das ist mir zu pauschal gestrickt. Nicht alle Leerverkäufe sind verwerflich. Leerverkäufe können sogar Übertreibungen abfangen. Und wieder einmal wird nur am Symptom herumkuriert. Nicht diese eine Geschä�svariante ist das Übel, sondern nur die Kurzfristorientierung und die destruktive Wirkung. mm.de: Man wird kaum verordnen können, dass nun alles in Zeitlupe abläu�.

Hengsbach: Niemand fordert Märkte im Schneckentempo - aber die Überschallgeschwindigkeit, die die Börsen so lieben, fördert Fehlentscheidungen. Was kann man konkret tun? Ein sinnvoller Vorschlag ist, dass neue Finanzprodukte erst einer Börsenaufsicht vorgelegt werden, bevor sie gehandelt werden dürfen. Einmal eingeführt, wird der Handel damit nicht langsamer. Aber es ist gut, wenn sich jemand vorher Gedanken über die Folgen des Produkts macht.

Und schließlich ist schwer einzusehen, warum Wertpapierverkäufe nicht einer Steuer unterliegen - wie jeder Supermarkteinkauf, wie jede Großanschaffung, wie jedes andere Geschä� auch. Eine Steuer hä�e sicher eine bremsende Wirkung, die viele Fondsmanager zwar beklagen würden. Sie würde aber den Anreiz

Page 7: NEVEROVATNA NAIVNOST - ubs-asb. · PDF filedržave i prozvodi veliki rizik za platni bilans zemlje. mm.de: Šta bi bila alternativa? Hengsbach: Ne može se izbeći pojačanje

��

bank

arst

vo 9

- ��

���

i svaka kupovina u supermarketu, kao svaka velika nabavka, kao svaki drugi posao. Porez bi sigurno imao efekat kočnice zbog čega bi se žalili mnogi direktori fondova. On bi međutim povećao podsticaj, da se sigurnost, izgledi na dobit i rokovi investicija tačnije preispitaju, pošto bi bili povezani sa većim troškovima.

Neki oblici špekulacija bi tako bili zaustavljeni.

mm.de: Na primer?

Hengsbach: Mislim na neprijateljska preuzimanja ili na uvlačenja u preduzeća. Porez na špekulacije bi mogao da oteža da se efikasna preduzeća degradiraju u proste investicione objekte i ulaganje kapitala. Postoji ipak strah da takvi investicioni objekti dospeju u vrtlog finansijske krize - i time realno ekonomski budu oštećeni. Na štetu radnika, klijenata, njihovog privrednog i regionalnog okruženja.

mm.de: Sa kojim posledicama krize na finansijskim tržištima moramo još računati?

Hengsbach: Kada pogledamo par godina unazad, moglo bi biti da kriza obeležava dublju političku cezuru, naime kraj prevlasti SAD, koje praktično od Drugog svetskog rata određuju međunarodne odnose. Jer bankarski zemljotres se poklopio sa njihovim vojnim, unutrašnjim i spoljnim problemima. Kada autoritet SAD trpi - a to će sigurno biti slučaj - tada se još više ograničavaju mogućnosti dosadašnje supersile.

mm.de: Da li je zbog toga plan spasavanja ministra Paulson-a ispao tako ogroman (700 milijardi dolara)?

Hengsbach: Smatram da se plan spasavanja mora posmatrati u tom kontekstu. SAD ne može da sama plati 700 milijardi oni se zato moraju zadužiti. Tu se postavlja pitanje: Mogu li oni ovaj teret kao strukturni deficit bilansa plaćanja da prevale na ostatak sveta. Ili je došao trenutak, da partneri u Evropi i Aziji više ne prihvataju ovu igru? Ovde će se težišta u narednim godinama pomeriti.

Page 8: NEVEROVATNA NAIVNOST - ubs-asb. · PDF filedržave i prozvodi veliki rizik za platni bilans zemlje. mm.de: Šta bi bila alternativa? Hengsbach: Ne može se izbeći pojačanje

��

bank

arst

vo 9

- ��

���

erhöhen, die Sicherheit, die Gewinnaussichten und die Fristen der Investments genauer zu prüfen, da sie mit höheren Kosten verbunden wären. Bestimmte Formen der Spekulation würde das eindämmen.

mm.de: Zum Beispiel?

Hengsbach: Ich denke an feindliche Übernahmen oder an das Heranschleichen an Unternehmen. Eine Spekulationssteuer könnte es erschweren, leistungsstarke Unternehmen zu bloßen Investitionsobjekten und Kapitalanlagen zu degradieren. Es besteht doch die Sorge, dass solche Investitionsobjekte in den Sog der Finanzkrise geraten - und damit realwirtscha�lich beschädigt werden. Zum Schaden der Mitarbeiter, der Kunden, ihres wirtscha�lichen und regionalen Umfelds.

mm.de: Mit welchen Folgen der Finanzmarktkrise müssen wir noch rechnen?

Hengsbach: Wenn wir in ein paar Jahren zurückblicken, könnte es sein, dass die Krise eine tiefere politische Zäsur markiert,

nämlich das Ende der Vorherrscha� der USA, die praktisch seit dem Zweiten Weltkrieg die internationalen Beziehungen bestimmt hat. Denn das Bankenbeben fällt zusammen mit deren militärischen, außen- und innenpolitischen Problemen. Wenn die Glaubwürdigkeit der USA leidet - und das wird sicher der Fall sein -, dann schränken sich die Möglichkeiten der bisherigen Supermacht noch mehr ein.

mm.de: Fällt deswegen Paulsons Re�ungsplan so gewaltig aus?

Hengsbach: Ich finde, man muss den Re�ungsplan vor diesem Hintergrund sehen. 700 Milliarden können die USA ja unmöglich selbst au�ringen, sie müssen sich verschulden. Da fragt man sich: Können sie wie bisher diese Last als strukturelle Zahlungsbilanzdefizite auf den Rest der Welt abladen? Oder ist ein Zeitpunkt erreicht, da die Partner in Europa und Asien nicht mehr mitspielen? Hier werden sich die Gewichte in den kommenden Jahren verschieben.