(NE)ZAPOSLENOST MLADIH U CRNOJ GORI mladih u Crnoj Gori...nezaposlenost mladih je bila visoka i iznosila je 38,3% (2007). Dinamične tehnološke promjene koje mijenjaju ustaljene obrasce

(NE)ZAPOSLENOST MLADIHU CRNOJ GORI

Politike za povećanje zaposlenosti mladih

Autor: Milorad Katnić

Empowered Lives. Resilient Nations.

3

(Ne)zaposlenost mladih u Crnoj Gori: Politike za povećanje zaposlenosti mladih


Autor: prof. dr Milorad Katnić

Podgorica, aprila 2017.

4


UNDP, u partnerstvu s ljudima na svim nivoima društva, podržava razvoj nacija kako bi bile u stanju da podnesu krize, ali i da pokrenu i održe onu vrstu razvoja koja unapređuje kvalitet života svih. U oko 170 zemalja i teritorija svijeta u kojima smo prisutni, nudimo globalnu i lokalnu perspektivu da bismo osnažili život pojedinca, ali i stvaranje izdržljivih nacija.

Kratki izvodi iz ove publikacije mogu se nepromijenjeni reprodukovati bez odobrenja autora, pod uslovom da se navede izvor.

Ovo je nezavisna publikacija, rađena pod okriljem UNDP. Mišljenja iznesena u ovoj publikaciji stavovi su njenog autora i ne predstavljaju nužno stavove UNDP, kao ni stavove projektnih partnera.

AutorProf. dr Milorad Katnić

Recenzenti

Prof. dr Mihail ArandarenkoProf. dr Jadranka Kaluđerović

LekturaSanja Marjanović

Dizajn i prelomDPC, Podgorica

ŠtampaDPC, Podgorica

Tiraž200

Mjesto i godina izdanjaPodgorica, 2017.

Copyright © 2017Izdavač: Kancelarija Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP) u Crnoj GoriEko zgrada UN, Stanka Dragojevića b.b.81000 PodgoricaCrna Gora

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna biblioteka Crne Gore, Cetinje

ISBN 978-9940-614-30-0COBISS.CG-ID 33894672

5


AKRONIMI I SKRAĆENICE

BDP – Bruto domaći proizvod

BLS – Bureau of Labour Statistics

BRIIC – Brazil, Indija, Indonezija, Rusija, Kina i Južnoafrička Republika

EU – Evropska unija

FREN – Fondacija za razvoj ekonomske nauke

ISSP – Institut za strateške studije i projekcije

KILM – Ključni indikatori na tržištu rada

Monstat – Zavod za statistiku Crne Gore

MOP – Materijalno obezbjeđenje porodice

NEET – Ne rade, ne traže posao i ne obrazuju se

NHDR – Nacionalni izvještaj o razvoju po mjeri čovjeka – „Neformalni rad: od izazova do rješenja”

OECD – Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj

OKU – Opšti kolektivni ugovor

PDV – Porez na dodatu vrijednost

SAD – Sjedinjene Američke Države

UK – Ujedinjeno Kraljevstvo

UNDP – Program Ujedinjenih nacija za razvoj

7


Sadržaj

Predgovor 9

Spisak grafika 11

Spisak tabela 11

Rezime i osnovni zaključci 12

Uvod i struktura materijala 21

Globalni trendovi (na tržištu rada) 22

Tržište rada u Crnoj Gori 34

Mladi na tržištu rada – trendovi u Crnoj Gori 40

Aktivnost mladih u Crnoj Gori, u međunarodnom kontekstu 43

Percepcije i stavovi mladih u Crnoj Gori s osvrtom na zapošljavanje 45

Barijere za (formalno) zapošljavanje mladih 46

Uticaj zakonske zaštite zaposlenja na nezaposlenost mladih 47

Zapošljavanje studenata 53

Minimalna zarada, neformalni rad i nezaposlenos mladih 55

Minimalna zarada u Crnoj Gori 60

Poresko opterećenje i zapošljavanje mladih 64

Poresko opterećenje i zapošljavanje u Crnoj Gori 65

Paušalno oporezivanje 67

Unapređenje poslovnog ambijenta kao instrument za smanjenje nezaposlenosti mladih 72

Kvalitet regulacije i poslovnog ambijenta u Crnoj Gori 73

Analiza procjene uticaja propisa (Regulatory Impact Analysis – RIA) 74

Regulacija tržišta proizvoda u Crnoj Gori 76

Plaćanje poreza 78

Profesionalne usluge 79

Sistem socijalne zaštite i nezaposlenost mladih 80

Penzijski sistem 80

Naknada za majke s troje djece 84

Politike i programi u cilju povećanja (formalne) zaposlenosti mladih 85

Literatura 98

Bilješka o autoru 102

8


Zahvalnost

Ova studija nastala je uz podršku zajedničkog fonda Ujedinjenih nacija (Delivering Results Together Fund – RT-F), a njen autor je prof. dr Milorad Katnić, koji je angažovan kao glavni ekspert na projektu UNDP za zapošljavanje mladih. Pomoć i podršku u pripremi studije pružio je mr Vojin Golubović, koji je angažovan kao ekspert na projektu. Recenziju studije izvršili su prof. dr Mihail Aradarenko i prof. dr Jadranka Kaluđerović.

UNDP želi da iskaže zahvalnost svima koji su doprinijeli njenoj izradi, a naročito predstavnicima Vlade Crne Gore, koji su učestvovali u stručnoj raspravi i svojim korisnim komentarima doprinijeli unapređenju kvaliteta materijala. Posebnu zahvalnost dugujemo ministru rada i socijalnog staranja Kemalu Purišiću i njegovom timu na podršci, uvidu i savjetima datim tokom pripreme ovog materijala. Veliki doprinos saradnji između UNDP i Ministarstva rada i socijalnog staranja dala je Edina Dešić, generalna direktorica Direktorata za tržište rada i zapošljavanje. Korisne komentare i sugestije na radnu verziju materijala uputili su Nina Vujošević, savjetnica predsjednika Vlade i Ana Krsmanović, generalna direktorica Direktorata za centralnu harmonizaciju u Ministarstvu finansija. Veliku zahvalnost za dostavljene podatke iskazujemo Zavodu za statistiku Crne Gore (Monstatu) i posebno Gordani Radojević, direktorici Monstata.

Komentare na finalnu verziju izvještaja uputili su i predstavnici akademske zajednice i privatnog sektora prof. dr Igor Lukšić i dr Marina Banović, izvršna direktorica Societe Generale Montenegro banke, na čemu im iskazujemo iskrenu zahvalnost. Tomica Paović, Miodrag Dragišić i Igor Topalović, ispred UNDP, dali su relevantne savjete i komentare u svim fazama izrade ove studije.

9


Predgovor

Mladi su vitalnost jednog društva. Sa sobom nose veliku energiju i neslućene mogućnosti. Da li će i koliko iskoristiti svoje potencijale i doprinijeti svom i prosperitetu društva umnogome zavisi od institucionalnih pravila i podsticaja u kojima odrastaju, obrazuju se i stvaraju.

Ujedinjene nacije su prije pola vijeka, kroz usvojenu Deklaraciju o promovisanju među mladima ideala mira, međusobnog poštovanja i razumijevanja među narodima, ukazale na značaj kreativnosti, mašte i energije mladih osoba za dalji razvoj društva u kojem žive. U narednim godinama osnažena je posvećenost mladima usmjeravanjem odgovora međunarodne zajednice na nove izazove kada je u pitanju razvoj mladih i njihov doprinos ukupnom razvoju. Kao rezultat takvih težnji, kreirana je i međunarodna strategija – Svjetski program akcije za mlade, koji sadrži predloge za akciju, čiji je cilj stvaranje uslova i mehanizama kojima se promovišu poboljšanje blagostanja i životnih uslova za mlade ljude, a koji bi omogućili mladima da ispolje svoj potencijal kroz potpuno, efikasno i konstruktivno učešće u društvu. Prioritetne oblasti u okviru akcije za mlade su: obrazovanje, zapošljavanje, puno i efikasno učešće mladih u životu društva i donošenju odluka, globalizacija, informacione i komunikacione tehnologije, međugeneracijska pitanja i sl.

U prethodne dvije decenije dešavale su se brojne političke, ekonomske i sociokulturološke promjene na globalnom nivou one koje nijesu zaobišle ni mlade, koji predstavljaju „nosioce, korisnike i žrtve velikih društvenih promjena”, koje se, između ostalog, u velikoj mjeri osjećaju i na tržištu rada. Te promjene odrazile su se na društva u različitim fazama razvoja, s različitim društveno-ekonomskim parametrima, pa i na crnogorsko. Društveno-ekonomske promjene kroz koje je Crna Gora prolazila uslovile su produbljavanje postojećih problema niske radne aktivnosti i visoke nezaposlenosti, a posebno mladih. Stopa aktivnosti ukupnog stanovništva je za 10 procentnih poena niža u odnosu na prosjek država članica EU, a slična situacija je i sa stopom nezaposlenosti. Stopa nezaposlenosti mladih je na visokom nivou (35-40%). Gotovo 10.000 mladih u Crnoj Gori je nezaposleno. Broj mladih koji su nezaposleni povećan je nakon ekonomske krize, međutim, i u godinama dinamičnog rasta nezaposlenost mladih je bila visoka i iznosila je 38,3% (2007).

Dinamične tehnološke promjene koje mijenjaju ustaljene obrasce rada i ponašanja odraziće se i na život mladih u Crnoj Gori. Za neke će one biti prijetnja, a za neke šansa. Posljedice tih promjena dominantno će zavisiti od spremnosti mladih da u njima budu aktivni sudionici, da se prilagođavaju promjenama, ali i da unaprjeđuju institucionalni ambijent u kojem rastu, obrazuju se i pripremaju za rad i život. U ovoj studiji se pitanje zapošljavanja mladih posmatra kroz različite prizme – pitanja zakonske zaštite zaposlenja, poreskog opterećenja, unapređenja poslovnog ambijenta i sistema socijalne zaštite i daju se preporuke za unapređenje zakonske regulative, ali i praktičnih politika i mjera. Stoga ova studija, pored ostalog, ima cilj da obezbijedi optimalan kontekst za razmatranje različitih politika kada su u pitanju mladi na tržištu rada, ali i da otvori nove teme za istraživanje i analizu.

10


Profesor Mihail Arandarenko u recenziji ovog materijala istakao je: „Osim standardnog pristupa analize ponude i tražnje na tržištu rada i identifikovanja institucionalnih prepreka efikasnom djelovanju tržišta rada, u studiji se tema nezaposlenosti mladih stavlja u globalni i dinamički kontekst. U svijetu koji karakterišu sve brže promjene, koje bitno transformišu tržište rada i strukture i odnose zaposlenosti kakvi su se uspostavili u XX vijeku, potrebno je radikalno mijenjati kako institucije tržišta rada, tako i svijest i stavove individualnih učesnika na tržištu rada o sigurnosti radnog mjesta, prirodi samog rada, kvalifikacijama, vještinama i obrazovanju.“ Drugi recenzent studije, profesorka Jadranka Kaluđerović, takođe primjećuje da ova studija predstavlja pokušaj da se „primijeni značajno širi i savremeniji pristup, koji problem zapošljavanja posmatra u kontekstu definisanom savremenim globalnim trendovima, ali i originalnim lokalnim problemima, s jedne strane, kao i ekonomsko-teorijskim načelima, ali i rezultatima empirijskih analiza, s druge”.

UNDP je zahvalan Vladi Crne Gore na mogućnosti da ovom studijom, ali i realizacijom drugih projekata, da doprinos na unapređenju najvažnijih društvenih pitanja i politika koji se tiču mladih i njihove budućnosti. Vjerujemo da će, kako su to i naši recenzenti istakli, studija predstavljati izvor informacija, prije svega za donosioce odluka u Crnoj Gori, ali i za one koji se bave pitanjima zapošljavanja mladih i uopšte javnih politika s istraživačkog ili praktičnog stanovišta.

11


Spisak grafika

Grafik 1: Trendovi na tržištu rada Crne Gore 1991–2015. godineGrafik 2: Struktura zaposlenosti u Crnoj GoriGrafik 3: Zanimanja s najvećim promjenama u zaposlenosti Grafik 4: Starosna struktura stanovništva Crne GoreGrafik 5: Ekonomska aktivnost mladih Grafik 6. NEET stopa mladihGrafik 7: Stope aktivnosti, zaposlenosti i nezaposlenosti mladih Grafik 8: Aktivnost stanovništva Crne Gore starosti 5–24 godine (u hiljadama)Grafik 9: NEET stopa u odabranim zemljama (u %)Grafik 10. Ilustracija efekata minimalne zaradeGrafik 11: Stepen regulacije u Crnoj Gori i OECD državamaGrafik 12: Barijere za trgovinu i investicije u Crnoj Gori i OECD državamaGrafik 13: Plaćanje poreza

Spisak tabela

Tabela 1: Sumarni pregled preporuka politika i aktivnosti za donosioce odlukaTabela 2: Promjene u broju zaposlenih u industrijskim preduzećima koja su početkom 1990. zapošljavala preko 1000 zaposlenihTabela 3: Ključni indikatori nezaposlenosti mladih za odabrane zemlje Evrope (KILM 10), u 2015.Tabela 4: Pregled odredbi koje se odnose na pojedinačne otkazeTabela 5: Minimalna zarada u Crnoj Gori, u eurimaTabela 6: Korelacije – poresko opterećenje i zaposlenost u formalnom sektoruTabela 7: Korelacije – poresko opterećenje i zaposlenost u neformalnom sektoruTabela 8: Primjer paušalnog oporezivanja za odabrana zanimanjaTabela 9: Poređenje obveznika paušalnog oporezivanja i DOOTabela 10: Obaveze za doprinose poljoprivrednikaTabela 11: Poreske olakšice za posebne kategorije zaposlenihTabela 12: Broj korisnika penzija koji su pravo ostvarili po osnovu posebnih uslova za penzionisanje (kumulativno po godinama)Tabela 13: Sumarni pregled aktivnosti i preporuka za donosioce odlukaTabela 14: Predlog konkretnih promjena Zakona o radu

12


REZIME I OSNOVNI ZAKLJUČCI

Industrijska revolucija pokrenula je društvenu i ekonomsku revoluciju. Njena dostignuća omogućila su ogroman napredak. S ekonomskim i tehnološkim razvojem, čitav svijet je postao otvoreniji, uvezaniji i međusobno zavisan. Promjene su se ubrzale, a svijet postaje sve kompleksniji. Nekada je trebalo da prođe više generacija da se promijene uslovi života i rada, a time i znanja i vještine koje su potrebne i tražene. Danas se te promjene dešavaju tokom jednog radnog vijeka i to više puta. Za pojedince koji su na tržištu rada otvorene su nove mogućnosti, ali su i izazovi i potencijalni rizici veći.

Blagostanje je veće nego ikada u istoriji, ali i osjećaj nepravde. S ekonomskim razvojem i dostignutim progresom, većina ljudi živi duže, zdravije i bogatije nego njihovi preci. Međutim, sve je više i onih koji gube vjeru u globalni ekonomski sistem, zbog osjećaja rastuće nejednakosti. I dok najbogatiji povećavaju svoje bogatstvo, mnogima dohodak, u posljednjih deset godina, stagnira, a ima i onih kojima se smanjuje ili im se umanjuju prilike da ostvare dohodak. Negativni ekonomski trendovi najviše pogađaju mlade, a posebno one koji su manje obrazovani. Dostupnost i vidljivost „činjenica” o nejednakim mogućnostima i ogromnim razlikama u dohotku i bogatstvu čini da je osjećaj nepravednosti sve snažniji. Političke, društvene i ekonomske posljedice vrlo su opasne.

Paradigma rada i radnog mjesta ubrzano se mijenja. Mnoge fizičke poslove već tri vijeka preuzimaju mašine. Razvoj tehnologije, robotike i vještačke inteligencije donosi stvarnost u kojoj napredne mašine mijenjaju čovjeka u mnogim intelektualnim poslovima. Pored toga što su podrška u radu ka ostvarenju veće produktivnosti, mašine postaju sve više samodovoljne, istiskujući ljude s njihovih radnih mjesta. Napredne mašine zamijeniće „ljudske ruke”, ali i „ljudske glave” u mnogim osjetljivim i sofisticiranim poslovima. Zato je sve veći strah od rasta nezaposlenosti i trenda opadajućeg dohotka.

„Sigurna” radna mjesta nestaju. Tradicionalna zaposlenost – uz puno radno vrijeme kod jednog poslodavca, duži niz godina – iako još uvijek dominantno zastupljena, uskoro će postati prije izuzetak nego pravilo. Džon Mejnard Kejns je 1930. godine predviđao da će „naša unučad raditi tri sata dnevno” i to po vlastitom izboru. Ekonomski razvoj i tehnološke promjene omogućili su da se radi kraće (manje) i na fizički manje zahtjevnim poslovima. I vjerovatno će se taj trend nastaviti. Ipak, stvarnost je da mnogi pojedinci rade više poslova za više poslodavaca. Kao i da su svi ovi poslovi kratkoročni i nesigurni.

Promjene načina ponašanja su radikalne. Svaka ljudska aktivnost ubrzano se transformiše, težeći manjim transakcionim troškovima, „praktičnijim” i udobnijim rješenjima (Uber taxi, Airbnb platforma za smještaj, digitalne valute i sl.). Tradicionalni organizacioni modeli evoluiraju tako da pojedincima omogućavaju više slobode i fleksibilnosti. Sve više usluga obezbjeđuju pojedinci, mikro-preduzetnici, koji koriste sopstvenu imovinu i vrijeme i ne zavise od „velikih” poslodavaca. Tehnološka rješenja omogućila su da je sve više onih koji mnogima mogu nešto ponuditi i prodati. Koncept tradicionalnog radnog mjesta i ekonomija zasnovanih na korporacijama zamjenjuje se samozapošljavanjem – freelancingom, kapitalizmom gomile – crowd-based capitalism i ekonomijom dijeljenja – sharing economy. Da li počinju da se ostvaraju predviđanja još jednog velikog ekonomiste, Džona Stjuarta Mila, koji je još 1848. zapisao da će odnos radnik – kapitalista (gazda) „biti vremenom prevaziđen partnerstvom, a možda i definitivno zamijenjen međusobnim udruživanjem radnika?”

13


„Crni labudovi” su svuda oko nas. Nepredvidljivost je sve izraženija. Neizvjesnost je postala jedina izvjesnost. Ali, u ovom svijetu dinamičnih promjena i neprekidnih prijetnji istovremeno je sve više i šansi, posebno za mlade kreativne ljude. Znanje i inovacije postaju sve značajniji i vrjedniji. Kapital je dostupniji i jeftiniji, a za mnoge nove kompanije nije dominantno presudan. Brojne start-up kompanije koje danas vrijede milijarde eura nijesu dominantno nastale na kapitalu već na inovacijama i znanju. Digitalne tehnologije mijenjaju ukupan biznis model. One su odavno izašle iz uskog kruga digitalnog biznisa i sada fundamentalno mijenjaju poslovanje gotovo svih sfera biznisa: hotelske industrije, bankarstva, transporta, putovanja, zdravstvene zaštite. Novi biznisi i novi sektori nastaju bez posebnog plana i najave – neočekivano. U sektoru digitalnih industrija kreira se na desetine novih zanimanja i hiljade radnih mjesta, a mnoga od njih do nedavno su bila nezamisliva.

Obrazovanim i talentovanim pojedincima dostupno je globalno tržište. Dovoljno je da posjeduju pametni telefon ili računar s pristupom internetu, pa da imaju mogućnost jednostavnog transfera znanja, novca i kapitala. To omogućava da rad bude ugovoren, izvršen i plaćen bez neposrednog kontakta i formalnih evidencija. Promjene i nove prilike će najbolje iskoristiti pojedinci koji posjeduju znanja i vještine koje mogu upotrijebiti da zadovolje potrebe globalnog tržišta. Istovremeno, konkurencija na ovom tržištu je, po pravilu, globalna. Za njih se takmiče podjednako mladi iz SAD-a, Indije i mladi iz Crne Gore. Kao što se lokalno tržište rada utapa u globalno tako su i posrednici na tržištu rada sve više globalni i digitalni. Društvena mreža Facebook je u februaru 2017. godine objavila mogućnost da se kroz njihovu digitalnu platformu ponude i traže poslovi, a članovi mreže će automatski dobijati ponude koje odgovaraju njihovim profilima. Za razliku od društvene mreže LinkedIn, koja je specijalizovana za ovu vrstu usluga, i uglavnom fokusirana na visoko obrazovane pojedince i velike kompanije, tržište Facebooka je šira populacija i mali i srednji biznisi.

Nezaposlenost mladih predstavlja globalni problem. Oko 75 miliona mladih ljudi je nezaposleno, a 290 miliona mladih ljudi ne rade, ne traže posao i nijesu u obrazovnom sistemu (tzv. NEET). Dodatno, polovina radno aktivnih mladih ljudi je angažovana van formalne ekonomije ili na manje produktivnim poslovima. U državama Evrope, nezaposlenost mladih je, po pravilu, dvostruko veća od opšte stope nezaposlenosti. U pojedinim državama Evrope (Španiji, Grčkoj, Makedoniji), stopa nezaposlenosti mladih kreće se i preko 50%. Kao uzroci problema nezaposlenosti, najčešće se identifikuju: nepovoljni ekonomski trendovi, visoko poresko opterećenje na tržištu rada, visok stepen zaštite zaposlenja, visok stepen regulacije tržišta i nedovoljan kvalitet obrazovnog sistema. Zemlje s najnižim stopama nezaposlenosti među mladima (Njemačku – 7,7%, Holandiju – 10,5% i Austriju – 10,3%) karakteriše povoljna opšta ekonomska situacija, povoljan poslovni ambijent i dobra povezanost obrazovnog sistema i poslodavaca.

Na tržištu rada u Crnoj Gori, posljednjih decenija, došlo je do krupnih promjena. Transformacija privrede uticala je na smanjeno učešće industrije i poljoprivrede, a povećano učešće sektora usluga i trgovine. Rastući broj poslova u uslužnom sektoru zahtijeva ljudske ruke, ali i intenzivniju ljudsku interakciju (vozača taksija, autobusa, jedrilica, jahti, kuvara; konobara; pružaoca kozmetičkih usluga, manikira, sportskih i fitness instruktora, onih koji brinu o djeci, starima, kući). Ove poslove neće zamijeniti tehnologije i roboti, odnosno neće ih zamijeniti u vidljivoj budućnosti. Istovremeno, sve je više prilika da se vlastita imovina stavi u poslovnu funkciju (izdavanje zemlje, stanova, soba, automobila; izgradnja apartmana za prodaju i izdavanje, zajednička ulaganja imovine i sl.) i ostvari (dodatni) prihod. Pitanje je da li regulatorni okvir, tržište rada i obrazovni sistem mogu adekvatno odgovoriti ovim promjenama.

14


U Crnoj Gori prisutni su negativni demografski trendovi, a nezaposlenost mladih je izražena. Stanovništvo stari, a značajno je smanjen udio mladih u ukupnoj populaciji. Mladi starosti 15–24 godine u Crnoj Gori u 2015. godini čine jednu petinu stanovništva radnog uzrasta. Manje od jedne trećine njih aktivno je na tržištu rada. Većina neaktivnih, njih preko 83%, u obrazovnom je sistemu, dok preostali broj neaktivnih mladih niti se obrazuje, niti radi, niti traži posao. Nezaposlenost mladih iznosi preko 35%.

Evidentna je neusklađenost ponude i tražnje na tržištu rada i niske mobilnosti. U situaciji visoke nezaposlenosti, a posebno nezaposlenosti mladih, veliki broj nerezidenata angažovan je na deficitarnim poslovima. To ujedno govori i o niskoj mobilnosti domaće radne snage i podsticajima za prekvalifikacije i formalizaciju radnog angažmana.

Suštinski izazov nezaposlenosti (mladih) jeste kreiranje novih poslova i prilika. Institucionalni i posebno poslovni ambijent imaju ključnu ulogu. Empirijske studije ukazuju na pozitivnu vezu između bolje biznis regulacije i ekonomskih performansi. Ukoliko su propisi nestabilni i nepredvidivi, a njihovo tumačenje diskreciono, uspjeh zavisi više od ličnih veza, a manje od zalaganja i rezultata. Kada je regulativa jasna i transparentna, a njena implementacija efikasna, tada pojedinci imaju priliku da se takmiče na ravnopravnim osnovama, što ih motiviše da tragaju za uspjehom.

Međunarodne organizacije i investitori u Crnoj Gori prepoznaju iste slabosti poslovnog sistema u Crnoj Gori, a koje se u najvećem dijelu odnose na: vladavinu prava; korupciju; zaštitu imovinskih prava – izvršenje ugovora; registraciju nepokretnosti; izdavanje građevinskih dozvola; fiskalne slobode – veličinu države, predvidivost poreskog sistema i plaćanje poreza; radno zakonodavstvo; korporativno upravljanje – finansijsko izvještavanje, revizorska praksa i regulativa iz oblasti stečaja. Poseban problem poslovnog ambijenta u Crnoj Gori tiče se neefikasne i selektivne primjene regulative. Iako je u prethodnih deset godina ostvaren značajan napredak kroz unapređenje regulative, primjetno je usporavanje reformskih napora na unapređenju poslovnog ambijenta. Kao mala i otvorena ekonomija, Crna Gora ima potencijal da se svrsta u države s najboljim poslovnim ambijentom. Za to je potrebna politička volja i koncentrisanje administrativnih napora za implementaciju jasnog plana unapređenja poslovnog ambijenta.

Regulativa na tržištu rada i podsticaji u poreskom sistemu i sistemu socijalne zaštite nijesu prilagođeni ekonomskim i društvenim prilikama. Posebno nijesu prilagođeni brzim promjenama koje mijenjaju ustaljene obrasce rada i poslovanja. U eri četvrte (digitalne) revolucije, regulatorna pravila koja su bila svojstvena industrijskom društvu i nacionalnim državama postaju anahrona. Postojeća regulativa proizilazi iz paradigme ekonomskog sistema kojeg poznajemo, ne uviđajući da se on ubrzano mijenja. Mnogima izgleda kao da je postojeća regulativa u interesu zaposlenih i djeluje kao nešto što mora ostati takvo kakvo jeste. Ne vide da se svijet, društveni i ekonomski odnosi radikalno mijenjaju i da postojeći regulatorni okvir ograničava i demotiviše rad, kreativost i preduzetništvo, da je na štetu pojedinaca koji žele da koriste svoje vrijeme, znanje i svoju imovinu. Jasno je da ne znamo kako će novi sistem izgledati u budućnosti, ali je sigurno da stara regulatorna pravila predstavljaju okove za pojedince u njihovom pokušaju samostalnog traganja za vlastitom srećom i boljim životom.

Kriza države blagostanja traži redefinisanje čitavog skupa socijalnih benefita. S promjenom koncepta radnog mjesta i sve većom primjenom tehnologije i robota sistemi socijalne sigurnosti pretrpjeće značajne promjene. Krizu socijalnih sistema država blagostanja dodatno produbljuju već prisutni negativni demografski trendovi. Donosioci odluka moraju prepoznati da se svijet radikalno promijenio. Politike i pravila koje donose moraju se takođe prilagoditi.

15


Vlade mogu da pomognu svojim građanima tako što im neće ograničavati kreativnost i preduzimljivost rigidnom regulativom i visokim porezima. Pojedincima treba dozvoliti da rade i zarađuju. Ograničavajuća lokalna regulativa, fokusirana na zaštitu postojećih radnih mjesta, možda će učiniti da neki poslovi sporije nestanu, ali će isto tako ograničiti i otežati kreiranje mnogih novih poslova. Zato ona treba da bude prilagođena novom vremenu i novim okolnostima. U kontekstu ekonomskih i tehnoloških megatrendova, postavlja se pitanje transformacije radnog zakonodavstva i sistema socijalne zaštite, kako lokalna regulativa ne bi bila barijera za konkurentnost mladih ljudi iz Crne Gore i za njihov radni angažman, odnosno sticanje prihoda na bazi vlastite imovine. Ako su propisi previše ograničavajući, rigidni i skupi, a pravna, socijalna i zdravstvena zaštita neefikasna, tada će pojedinci „glasati nogama” ili izbjegavati lokalne obaveze. Time će na gubitku biti i lokalno stanovništvo i ukupan ekonomski sistem, uključujući i budžet.

Potrebne su sistemske, obuhvatne i konzistentne promjene ukupnog sistema radnih odnosa, poreske i socijalne politike, kako bi se smanjile barijere za zapošljavanje, a posebno zapošljavanje mladih. Ove promjene prvenstveno podrazumijevaju novi koncept ugovora o radu i osnovnih pravila koja regulišu ugovorni odnos poslodavca i zaposlenog. Komplikovanu i slojevitu regulativu kolektivnog pregovaranja treba preispitati i pojednostaviti. Socijalna davanja ne smiju motivisati neaktivnost, nerad i neformalan rad. Društvena i porodična uloga i „zahtjevan” radni angažman ne smije biti kompenzovan doživotnim naknadama i penzijama. Posebno ne ako su usmjerene na određene društvene ili socijalne grupe. Treba razmotriti postepeno smanjenje poreskog opterećenja rada i mogućnost da mladi, a posebno studenti, biraju da li će da doprinose obaveznom penzijskom osiguranju. Ukupan penzijski sistem treba reformisati, jer je dugoročno neodrživ i destimulativan za formalno radno angažovanje mladih.

Ove promjene bi trebalo da prati i izmjena regulative – koja će ohrabrivati, a ne obeshrabrivati studente da rade i stiču iskustvo. Preispitivanje politike minimalne zarade, posebno minimalne zarade za mlade, trebalo bi da bude dio sveobuhvatnih dugoročnih strukturnih reformi na tržištu rada.

Da bi pojedinci našli svoje mjesto na globalnom tržištu rada, presudno je obrazovanje. Zato ni obrazovanje ne treba ograničavati i sputavati, već prepoznati i ohrabriti njegove razne oblike (poput open on line courses, obrazovanja u porodici, koncepta dualnog i cjeloživotnog obrazovanja i sl.). Ovo iz razloga jer standardno obrazovanje ima sve manju komercijalnu vrijednost. Državno obrazovanje mora da se mijenja s globalnim promjenama ili će (p)ostati samo trošak i za državu i za pojedince čije se kreacije u njemu sputavaju, a potrebna znanja, vještine i kompetencije nedovoljno podstiču i afirmišu.

Vještine su potrebne, ali je attitude važniji. Nakon dvesta godina u kojima su vještine bile presudne, a stav (attitude) se trenirao, sada se traže pojedinci sa stavom, a vještine se treniraju i prilagođavaju potrebama. U Crnoj Gori, kao i u većini država u regionu, nakon decenija fokusiranosti na teorijsko znanje, u svijetu u kojem su bili potrebni praktična znanja i vještine, sada je sve više onih koji zagovaraju usku specijalizaciju. Međutim, u kontekstu brzih promjena, posebno okolnosti da specijalizovane i rutinske poslove sve više preuzima tehnologija (kompjuterski programi i platforme, roboti, vještačka inteligencija), a da je sve više prilika u uslužnom sektoru, grubi prelaz ka specijalističkom obrazovanju može značiti osposobljavanje vještinama koje u budućnosti neće nikome trebati. Stoga je potrebno obrazovanje koje će podsticati razvoj socijalnih i emotivnih vještina i ohrabriti mlade ljude da budu kreativni, da rješavaju problem, da sarađuju s drugima, ali i da samostalno donose odluke, da postavljaju pitanja i traže odgovore, kao i da razvijaju organizacione vještine i vještine upravljanja.

16


Prosto kopiranje tuđih modela obrazovanja je rizično i nedjelotvorno. Dobre primjere modela dualnog obrazovanja (razvijeni u Njemačkoj, Austriji, Švajcarskoj i nekim drugim evropskim državama) treba prilagoditi lokalnim ekonomskim potencijalima i, svakako, utemeljiti ih na razvoju kognitivnih vještina – znanja iz matematike, čitanja, pisanja, naučnog razumijevanja, logičkog povezivanja. Potrebno je obrazovanje koje postavlja dobar temelj, sačinjen od generalnog i opšteg znanja na koje se mogu nadograđivati različite vještine koje zahtijeva tržište. Dodatno, kako bi se smanjio potencijalni trede-off, neophodno je promovisati koncept cjeloživotnog učenja.

Promjene neće doći same od sebe niti su lake. Biće to teška borba protiv sile inercije sistema i ukorijenjenih pojedinačnih ili grupnih interesa. Potrebno je i vrijeme kako bi se pojedinci motivisali da budu samostalniji, kreativniji i radniji. Neko sjeme promjena proklijaće odmah, a neko tek za buduće generacije. Ali je svakako potrebno pripremiti teren i posaditi sjeme. Suština je u podsticanju i njegovanju stvaranja i kreacije. Tako će se stvarati i više mogućnosti i prilika. Posebno za pojedince, kojima je to najpotrebnije. U krajnjem, stvaraće se više dohotka, a tada će biti i više za raspodjelu.

Tabela 1: Sumarni pregled preporuka politika i aktivnosti za donosioce odluka

STRUKTURNE REFORME, U FUNKCIJI POVEĆANJA (FORMALNE) ZAPOSLENOSTI MLADIH

I OBLAST: TRŽIŠTE RADA – UREĐIVANJE RADNIH ODNOSA

Aktivnost 1 Preispitati i pojednostaviti komplikovanu i slojevitu regulativu radnih odnosa

Preporuka

Regulativa radnih odnosa treba da omogući veću fluktuaciju zaposlenih, što je povoljno za mlade, čak i pri nepromijenjenim opštim indikatorima tržišta rada. U tom smislu, potrebno je:Preispitati više slojeva kolektivnog ugovaranja (opšti kolektivni ugovor, sektor-ski kolektivni ugovor, pojedinačni kolektivni ugovor), kako bi se izbjegla nepo-trebna preklapanja, a posebno protivrječnosti i nekonzistentnosti regulisanja radnih odnosa. Najvažnije institute treba da reguliše Zakon o radu, a specifičnosti pojedinih privrednih grana mogu biti regulisane sektorskim kolektivnim ugovorima. Pojedinačnim ugovorima mogu se definisati pojedinosti odnosa konkretnog poslodavca i zaposlenih kod tog poslodavca, ukoliko postoji potreba za takvim vidom definisanja odnosa poslodavca i zaposlenih.

Aktivnost 2 Analiza i predlog izmjena Zakona o radu

Preporuka

Promijeniti koncept ugovora o radu i osnovnih pravila koja regulišu ugovorni odnos poslodavca i zaposlenog, kako bi mladima pružali više mogućnosti. Promjene u konceptu ugovora o radu i konceptu zaštite treba da obuhvate:Zaštitu zaposlenih od diskriminacije po bilo kom osnovu – pola, etničke, nacio-nalne i vjerske pripadnosti, zdravstvenog stanja ili drugih ličnih karakteristika, nekorektnog postupanja poslodavaca, mobinga i sličnih neprimjerenih pos-tupaka poslodavaca.Fleksibilniji odnos po pitanju odredbi o trajanju ugovora o radu. Trajanje ugovo-ra o radu treba da je pitanje individualnog ugovaranja. Ugovori o radu trebalo bi da se lako zasnivaju i lako raskidaju, jednostavnom izjavom volje poslodavca ili zaposlenog. Kolektivni otkazi i pojedinačni otkazi, koji se moraju opravdati bilo kome ne bi trebalo da budu pravilo. Potrebno je definisati šta ne može biti razlog za raskid ugovora o radu, a to su prvenstveno razlozi koji se tiču diskriminacije, korišćenja zakonom zagarantovanih prava, zdravstveni status i sl. Ostale odredbe, prava i obaveze treba prepustiti pojedi-načnim ‒ individualnim ugovorima između poslodavca i zaposlenog.

II OBLAST: SISTEM SOCIJALNE ZAŠTITE

17


Aktivnost 3Analiza i predlog izmjena Zakona o zapošljavanju i osiguranju prava po osnovu nezaposlenosti, uloge i programa Zavoda za zapošljavanje

Preporuka

Zakon o zapošljavanju i osiguranju prava po osnovu nezaposlenosti treba da definiše jasnu ulogu Zavoda za zapošljavanje. Zavod bi trebalo da bude os-lobođen birokratske uloge registracije nezaposlenih lica s ciljem ostvarivanja nekih drugih prava, kako bi mogao da se oslobodi potencijal za ostvarivanje osnovne uloga Zavoda za zapošljavanje (berze rada i sprovođenja programa aktivnih mjera na tržištu rada). Dodatno, potrebno je analizirati ukupan admin-istrativni kapacitet i administrativni trošak Zavoda u vršenju svojih funkcija, kao i preispitati ulogu Zavoda u finansijskim programima podrške. Jasan monitoring programa podrške je potreban, kao i evaluacija rezultata programa podrške, kako bi se utvrdila njihova djelotvornost i svrsishodnost i tako preispitali posto-jeći i definisali budući programi podrške.

Aktivnost 4Analiza uticaja minimalne zarade, uz poseban osvrt na regionalne disparitete i politiku minimalne zarade za mlade

Preporuka

Sprovesti istraživanje usmjereno na regionalne disparitete u nivou zarada, kao i detaljnu analizu efekata minimalne zarade na sistem socijalne zaštite, na zapošl-javanje i fiskalne parametre. U kontekstu negativnog uticaja minimalne zarade na nezaposlenost i rad u ne-formalnom sektoru, potrebno je reformisati politiku minimalne zarade, posebno za samozaposlene. Potrebno je razmotriti mogućnost uvođenja niže minimalne zarade za mlade.

Aktivnost 5 Analiza „socijalnog zakonodavstva”

Preporuka Teret socijalne sigurnosti zaposlenih ne treba da je na poslodavcu. Troškovi socijalne sigurnosti treba da se finansiraju iz fondova koje poslodavac/zapos-leni finansira iz svoje zarade. Ovo se posebno odnosi na otpremnine za lica s invaliditetom. Ukoliko je opredjeljenje da poslodavac treba da finansira ovu vrstu zaštite zaposlenja lica s invaliditetom, onda doprinose usmjerene za ove namjene treba ukinuti. Potrebna je sveobuhvatna analiza propisa koji tretiraju socijalnu pomoć, poseb-no naknada za majke i njhovog uticaja na aktivnost/neaktivnost i zapošljavanje mladih i njihovo preispitivanje.Brojne sisteme socijalne pomoći treba analizirati s aspekta njihove efikasnosti (rezultata, administrativnih troškova i sl.) i razmotriti mogućnost njihove konsol-idacije ka manjem broju sistema koji su djelotvorniji i efikasniji.

III OBLAST: PORESKI SISTEM

Aktivnost 6 Analiza poreskog okvira iz ugla troškova poštovanja propisa, poreskih stopa i parafiskalnih nameta s ciljem kreiranja ambijenta za razvoj biznisa i novih rad-nih mjesta, posebno za mlade

18


Preporuka Analiza poreskih propisa treba da pokaže da li su procedure za poštovanje propisa adekvatne i koliki su troškovi poštovanja propisa. Dodatno, potrebno je ocijeniti da li sve procedure koje postoje služe boljoj kontroli i naplati ili su neke od procedura Ii neka od pravila suvišni.Analiza poreskog sistema, opštih stopa i izuzetaka treba da sadrži pregled pos-tojeće poreske politike u oblasti rada i tretman različitih radnih aranžmana, da ocijeni mogućnost i modalitete smanjenja poreskog tereta na rad, kao i njegovo pojednostavljivanje. Analizirati sve parafiskalne namete na centralnom i lokalnom nivou, njihovu svrhu i efikasnost, s posebnim osvrtom uticaja na mlade.Reformisati sistem paušalnog oporezivanja dohotka u pravcu da se omogući da svaki preduzetnik može biti predmet paušalnog oporezivanja. Razmotriti mo-gućnost da obveznici paušalnog oporezivanja imaju mogućnost da biraju koje usluge države će da koriste i koji obim usluga žele da koriste. U tom kontekstu treba pojednostaviti (što je više moguće unificirati) procente odbitaka, a doz-voliti izbor (ne)plaćanja određenih kategorija osiguranja. Reformom paušalnog oporezivanja trebalo bi da budu obuhvaćeni i registrovani poljoprivredni proiz-vođači, koji trenutno imaju posebnu regulativu koja reguliše plaćanje doprinosa za zdravstveno i penzijsko osiguranje.

IV OBLAST: PENZIJSKI SISTEM

Aktivnost 7 Analiza penzijskog sistema ‒ opcije za reformu

Preporuka Ukupan penzijski sistem u Crnoj Gori treba preispitati u kontekstu njegove održivosti i podsticaja za zapošljavanje, posebno mladih. Za dugoročnu perspektivu, a u cilju pojednostavljivanja ukupnog sistema socijalne podrške, potrebno je analizirati mogućnosti uvođenja jedinstvenog minimalnog penzijskog benefita i penzijskog sistema koji je zasnovan na uni-verzalnom benefitu za sve, uz istovremeno ukidanje drugih brojnih socijalnih davanja. Potrebno je analizirati mogućnost da mladi i samozaposleni imaju izbor plaća- nja obaveznog penzijskog osiguranja u sistemu međugeneracijske solidarnosti, što bi značilo manje opterećenje njihovog troška rada i podsticanje individualne odgovornosti za budućnost (starost).

V OBLAST: POSLOVNI AMBIJENT

Aktivnost 8 Priprema i usvajanje strategije za unapređenje poslovnog ambijenta, s poseb-nim fokusom na mjere koje se odnose na stvaranje prilika za zapošljavanje i ostvarenje dohotka za mlade

Preporuka Uvažavajući činjenicu da je za implementaciju aktivnosti na unapređenju poslovnog ambijenta na državnom i lokalnom nivou odgovorno više institucija, a da se pojedinačne aktivnosti nerijetko preklapaju, da nijesu sinhronizovane, a nekada budu i protivrječne, potrebno je formulisati strateški dokument kojim bi bile definisane prioritetne aktivnosti za unapređenje poslovnog ambijenta, odgovornosti institucija i njihova koordinacija.

Aktivnost 9 Uvođenje online sistema administrativnih procedura s ciljem da se olakša osni-vanje i vođenje biznisa

19


Preporuka Kreiranje elektronskih sistema za online pružanje administrativnih usluga važan je preduslov dalje modernizacije državne administracije. Online usluge na državnom i lokalnom nivou u obavljanju različitih administrativnih usluga neophodan je segment u podizanju efikasnosti prema krajnjim korisnicima. Posebno je važno naglasiti neophodnost sprovođenja reformi s ciljem uvođenja online registracije preduzeća, online registracije nepokretnosti, online izdavanja građevinskih dozvola. Poseban preduslov unapređenja poreske politike jeste uvođenje sistema elektronske komunikacije s poreskim obveznicima i obveznicima plaćanja doprinosa.

Aktivnost 10 Uvođenje analize uticaja propisa (RIA) u skladu s OECD principima, uz mo-gućnost sagledavanja uticaja efekata na mlade

Preporuka Kada je u pitanju kvalitet izvještaja o sprovedenoj analizi procjene uticaja propisa, uočeno je da najveći izazov predstavlja vršenje same analize uticaja koji propis može izazvati na privredu i na građane, posebno u dijelu definisanja pozitivnih i negativnih, direktnih i indirektnih uticaja. Takođe, poseban izazov predstavlja i definisanje troškova koji proizilaze iz primjene propisa, s ciljem da se utvrdi opravdanost njihovog uvođenja. U velikom broju slučajeva resor-na ministarstva dostavljaju samo grubu procjenu troškova administrativnih opterećenja i biznis barijera. S tim u vezi, u narednom periodu posebna pažnja treba da bude posvećena: unapređenju kvaliteta samih izvještaja o sprovedenoj analizi procjene uticaja propisa, kroz definisanje standarda kvaliteta u skladu s OECD principima; vršenju obuka državnih službenika u cilju razvijanja vještina za obavljanje, prije svega, ekonomskih i finansijskih analiza (Standard Cost Mod-el); kao i postepenom uvođenju tzv. potpune RIA-e kroz poboljšanje kvaliteta izvještavanja, u cilju razumijevanja konteksta i uticaja propisa na ekološka, socijalna i druga pitanja. Posebno je važno kontinuirano raditi na unapređenju kvaliteta analiza koje pripremaju donosioci regulatornih rješenja u dijelu uvaža-vanja uticaja propisa na poslovnu klimu u cjelini.

Aktivnost 11 Reforma poslovnog ambijenta na lokalnom nivou

Preporuka Eliminisanje fiskaliteta na lokalnom nivou jedan je od preduslova kreiranja po-voljnijih uslova za poslovanje, prije svega uvažavajući postojanje velikog broja različitih fiskalnih obaveza privrede i preduzetnika prema lokalnim zajednica-ma. Fiskaliteti na lokalnom nivou najčešće se ogledaju u nizu sitnih fiskalnih obaveza na mjesečnom ili godišnjem nivou, čiji su obveznici privreda i građani, a ovi nameti najčešće predstavljaju obaveze s karakteristikama dvostrukog oporezivanja po istom osnovu.

Aktivnost 12 Analiza regulative profesionalnih i poslovnih usluga, kako bi podržale radnu aktivnost i ostvarenje dohotka mladih

Preporuka Analiza propisa koji regulišu oblast profesionalnih usluga: registracija, potrebni uslovi za rad i poreski tretman ‒ s ciljem da se relaksiraju odredbe i pojednos-tave okviri za mlade, buduće pružaoce profesionalnih usluga.

VI OBLAST: OBRAZOVNI SISTEM

Aktivnost 13 Reforma obrazovnog sistema u funkciji bolje povezanosti znanja i vještina s potrebama na tržištu rada i pripreme mladih ljudi za neizvjesnu budućnost

20


Preporuka Poboljšati kvlalitet opšteg obrazovanja i posebno staviti naglasak na razvoj generalnih akademskih vještina (pisanju, čitanju, matematici, razumijevanju), kako bi mladi ljudi bili osposobljeni da steknu šira znanja i skup vještina, koje će im omogućiti dugoročnu mobilnost i perspektivu na tržištu rada.Izvršiti detaljnu analizu Programa stručnog osposobljavanja visokoškolaca. Podaci o visokoškolcima i poslodavcima koji su učestvovali u Programu mogli bi biti predmet detaljne analize, koja bi dala elemente za ocjenu stvarnih potreba na tržištu rada i nedostajućih obrazovnih profila. Podaci iz Programa mogli bi biti korisni inputi za upisnu politiku na postojećim visokoškolskim obrazovnim ustanovama u Crnoj Gori, za otvaranje novih studijskih programa za deficitarne struke, odnosno za kontinuirano praćenje potreba na tržištu rada. Unaprijediti Program stručnog osposobljavanja visokoškolaca na bazi analize dosadašnjeg iskustva u implementaciji. Poseban naglasak staviti na pitanja: mogućnosti odabira visokoškolaca od strane poslodavaca; mentorstva; ocje-njivanja; zajedničke participacije u troškovima od strane poslodavaca i sl. Analizirati mogućnost implementacije dualnog modela obrazovanja (paralelno teorijsko i praktično sticanje znanja u obrazovnoj instituciji i konkretno ospos-obljavanje van obrazovnih institucija ‒ u biznis sektoru), u srednjoškolskom i visokoškolskom sistemu.

Aktivnost 14 Otkloniti barijere i definisati podsticajan okvir za formalno radno angažovanje studenata i njihovo obučavanje

Preporuka Analizirati mogućnost da se za studente i visokoškolce koji su u redovnom režimu studija, a koji obavljaju radnu praksu u kompanijama, ne obračunavaju porezi i doprinosi na nadoknadu koju dobijaju. Razmotriti mogućnost zaključenja fleksibilnijih formi ugovora izneđu poslo-davaca i studenata. Omogućiti da studenti koji imaju formalno zaposlenje mogu biti korisnici državnih programa stipendiranja i drugih privilegija (studentski dom, ishrana u studentskim menzama i sl.).Analizirati mogućnosti uvođenja tzv. mini poslova za mlade.Analizirati postojeći sistem stručne prakse za visokoškolce, njegove efekte i mogućnosti unapređenja.Analizirati i unaprijediti regulativu koja se odnosi na osnivanje i rad studentskih zadruga, u Crnoj Gori, jer je postojeća zastarjela i podložna zloupotrebama.

VII OBLAST: AGENDA

Aktivnost 15 Dizajnirati Agendu za reforme, s posebnim fokusom na stvaranje više mogućno-sti za mlade

Preporuka Agenda za reformu treba da bude dokumenat u kojem će se definisati: re-formske mjere, prioriteti, vremenski okvir, nosioci aktivnosti za primjenu i moni-toring primjene i efekata reformskih mjera.

21


UVOD I STRUKTURA MATERIJALA

Problemi na tržištu rada i posebno problemi mladih, u Crnoj Gori, prepoznati su od strane donosioca odluka i od strane međunarodnih organizacija. U ekspozeu mandatara Duška Markovića prilikom predstavljanja programa rada nove crnogorske Vlade, 28. novembra 2016. godine, istaknuto je: „Nezaposlenost mladih i visokoobrazovanih ljudi ostaje najteži izazov društveno-ekonomskog razvoja naše države.” U nastavku izlaganja, mandatar je saopštio da je jedan od najvažnijih ciljeva nove Vlade „stvaranje više šansi za zapošljavanje, naročito mladih ljudi i osjetljivih grupa stanovništva”, a u dijelu politika naglasio potrebu „mijenjanja razuđenog sistema socijalno-zaštitnih mjera, koje ne stimulišu radnu aktivnost”, kao i definisanje mjera koje će motivisati formalizaciju radne aktivnosti.U Izvještaju Evropske komisije o napretku Crne Gore, za 2016. godinu, između ostalih, naglašeni su problemi: visoke stope nezaposlenosti, posebno nezaposlenosti mladih; slabe mobilnosti radne snage; rigidnosti na tržištu rada; nepodudaranja ponude i tražnje za vještinama; destimulišuće regulative za učešće žena na tržištu rada.

Ovaj materijal traga za odgovorima na ova krupna pitanja i probleme crnogorskog društva. Polazište za analizu je očekivanje da donosioci odluka treba da kreiraju institucionalni okvir na tržištu rada koji će omogućiti i podstaći pojedince u njihovim naporima da realizuju svoj potencijal, da pokušaju da uspiju, da tragaju za srećom i uživaju u dignitetu uspjeha koji je rezultat napornog rada. Za donosioce odluka materijal može biti provokativan, pa čak i radikalan. U njemu su prepoznati problemi s kojima su suočeni mladi, a pojedina predložena rješenja su nestandardna i usmjerena protiv sile inercije sistema. Materijal je, prije svega, usmjeren na stvaranje mogućnosti i na ukidanje ograničenja. U tom kontekstu je potrebno da se prepoznaju uzroci problema, a ne puko suočavanje s posljedicama. Zato je potrebno promijeniti ukupnu paradigmu i suočiti se s ustaljenim pravilima. Iako su za pojedine oblasti predložene konkretne izmjena regulative i ukazano na konkretan član zakona koji je potrebno promijeniti, ukupan materijal može se posmatrati više kao platforma za raspravu i podsticaj za buduće promjene.

Radi preglednosti, materijal je predstavljen po poglavljima. Kao kontekst ovog istraživanja uzeti su globalni megatrendovi, koji mijenjaju postojeću paradigmu rada i radnog mjesta, kao i uzroci problema rastuće nezaposlenosti mladih. Bez prepoznavanja megatrendova i razumijevanja uzroka, nacionalne reforme su traganje za rješenjima s povezom preko očiju. Ova pitanja obrađena su u prvom poglavlju istraživanja.Drugo poglavlje istraživanja analizira tržište rada u Crnoj Gori. Istorijske promjene strukture na tržištu rada predstavljene su u kontekstu ekonomske tranzicije. Posebno su analizirana pitanja demografskih promjena i aktivnosti mladih, uz poređenje s međunarodnim parametrima.Barijere za (formalno) zapošljavanje mladih predstavljene su u trećem poglavlju. Najprije su predstavljeni nalazi referentnih istraživanja koji se mogu povezati sa situacijom na tržištu rada u Crnoj Gori. Ključni fokus ovog poglavlja usmjeren je na institucionalna-regulatorna pitanja, koja ograničavaju zapošljavanje mladih u Crnoj Gori. Posebno je analizirano pitanje radnog angažovanja studenata i ograničenja primjene i tumačenja pravila.

Četvrto poglavlje analizira uticaj minimalne zarade na tržište rada. Nakon teorijskog prikaza i međunarodnog iskustva, posebno su analizirane specifičnosti modela minimalne zarade koji je primijenjen u Crnoj Gori i njegovog uticaja na (ne)formalno zapošljavanje, posebno mladih. Oporezivanje dohotka i ukupno poresko opterećenje troškova rada, uz analizu uticaja na zaposlenost mladih, predmet je analize u petom poglavlju.

Šesto poglavlje analizira pitanja poslovnog ambijenta i uticaja na mlade, dok sedmo poglavlje analizira sistem socijalne zaštite iz ugla zapošljavanja i podsticaja za rad i zapošljavanje. Osmo poglavlje, na osnovu analiza predstavljenih u prethodnim poglavljima, daje predlog mjera i politika koje bi doprinijele unapređenju okvira za rad i zapošljavanje, a posebno za mlade.

22


GLOBALNI TRENDOVI (NA TRŽIŠTU RADA)

“Četvrta industrijska revolcija će voditi ka dugoročnim promjenama u svim djelatnostima, preoblikovaće proizvodnju, potrošnju, transport i sisteme isporuka…”

Svjetski ekonomski forum u Izvještaju o ljudskom kapitalu za 2016. godinu

Čovjek je uvijek mijenjao okruženje. Prilagođavao ga sebi i svojim potrebama. Djeluje i obrnut uticaj. Čovjek se prilagođavao okruženju i promjenama u njemu. U interakciji s okruženjem čovjek se i sam mijenjao. Istovremeno, čovjek zadovoljava svoje potrebe i kreira nove. Oni koji su kreirali promjene i koji su im se brzo prilagođavali obično su bili dobitnici promjena. Oni drugi, nesposobni ili nespremni da mijenjaju i da se brzo prilagođavaju, ostajali su na marginama društvenih procesa.

Od početka industrijske revolucije, kada je prva parna (Njukomenova) mašina, 1712. godine1, zamijenila ljude, ispumpavajući vodu iz dubokog rudnika uglja u Dadliju, ekonomske promjene su se ubrzale. Kao i ekonomski razvoj. Umjesto ljudi, teške fizičke poslove počele su da obavljaju mašine.2. Nerijetko, zaposleni su ih lomili u strahu da im ne preuzmu (sigurna) radna mjesta. Mašine su učinile da brojna radna mjesta i mnoga zanimanja nestanu. Ali, ekonomski progres, zajedno s promijenjenim navikama i novim potrebama, donosio je nove poslove i nova radna mjesta. Novi poslovi zahtijevali su više znanja i obrazovaniju radnu snagu, a manje fizičkog rada i ljudske snage. Tako su, po pravilu, poslovi koji su nastajali bili humaniji i produktivniji od onih koji su nestajali. I po pravilu, kreirano je više novih zanimanja i bolje plaćenih poslova nego što je nestajalo. Ipak, boljitak od tehnoloških promjena nije došao preko noći i nije bio jednako raspodijeljen. Trebalo je da prođu godine, a ponekad i decenije, da bi socijalne revolucije kreirale veći dohodak i više radnih mjesta. U međuvremenu su unesrećile mnoge pojedince i njihove porodice, ostavljajući ih bez posla i dohotka. Kako je, u svojoj kolumni za Bloomberg, Tyler Coven primijetio, zarade u Velikoj Britaniji su četiri decenije opadale na početku industrijske revolucije, prije nego što je započet njihov konstantni rast.3

U dugom roku, ekonomski i tehnološki razvoj donio je mnoge pogodnosti. Većina ljudi danas živi mnogo duže, zdravije i bogatije nego prije industrijske revolucije. Prosječan životni vijek 1900. godine bio je 31 godinu, a danas je preko 70 godina. Nivo i kvalitet blagostanja veći je nego ikada ranije u istoriji. Nekada je čista voda bila privilegija, a danas koristimo mogućnosti i uživamo u onima koje naši preci nijesu mogli ni da zamisle. Letimo u avionima preko okeana, možemo istovremeno da se gledamo i razgovaramo s ljudima koji su hiljadama kilometara daleko od nas, imamo mašine koje nam pomažu ili potpuno samostalno rade poslove umjesto nas. Naši preci, kada bi mogli na trenutak da se suoče s današnjom stvarnošću, bili bi zbunjeni i/ili zadivljeni. Ugledali bi raskoš izbora, počev od raznovrsne ukusne hrane, dizajnirane odjeće, blještave tehnike, super brzih, udobnih i sigurnih prevoznih sredstava, koji ljude čak mogu odvesti na mjesec. Većina njih – naših predaka radila je više za manje. I kada su imali više nijesu imali posebnu mogućnost izbora da potroše zarađeno. Njihovi životi bili su ne samo materijalno siromašniji, već i manje bezbjedni. Bili su izloženi raznim prirodnim nepogodama i neizlječivim bolestima, ugroženi čestim borbama za život i ratovima. Danas, živimo bolje nego što su živili nekadašnji kraljevi, a da toga gotovo nijesmo svjesni. Istovremeno, danas većina onih koji ne žive u krajnjem siromaštvu može da koristi najnovija tehnološka rješenja, slična ili ista koja koriste kraljevi, predsjednici kompanija ili država. I prosječan građanin i „predsjednik” danas imaju gotovo jednak pristup internetu, isti ili slični mobilni telefon i kompjuter, voze se sličnim prevoznim sredstvima, večeraju u istim restoranima. Ranije su samo odabrani uživali u inovacijama i određenim udobnostima života.1. Njukomenova mašina bila je preteča Vatovoj iz 1775. godine, koja je bila, za to vrijeme, mnogo efikasnija.2. Prve primitivne mašine-robote, koje su pokretali padajući tegovi, osmislio je grčki matematičar Heron, koji je živio u 1. vijeku prije nove ere. Istovremeno Heron je osmislio i prvu parnu mašinu aeolipil koja je služila isključivo za zabavu.3. Tyler Cowen (2017), Industrial Revolution Comparisons Aren't Comforting, https://www.bloomberg.com/view/arti cles/2017-02-16/industrial-revolution-comparisons-aren-t-comforting

23


Nemali je broj i onih koji osjećaju da je svijet danas nepravedniji. S ekonomskim razvojem i progresom, ali i s većim pristupom informacijama, nejednakost, odnosno osjećaj nejednakosti se povećao. Mnoge frustrira informacija koju saopštavaju pojedine organizacije4, da jedan procenat najbogatijih posjeduje gotovo polovinu ukupnog svjetskog bogatstva, a da ostalih 99 procenata svjetske populacije dijeli drugu polovinu, pri čemu 80 procenata stanovnika, onih najsiromašnijih, raspolaže sa svega oko 5% svjetskog bogatstva. Povećanje globalnog bogatstva neproporcionalno se raspodjeljuje. Štaviše, najbogatiji povećavaju svoje bogatstvo, čak i u godinama krize, dok dohodak ostalih stagnira ili se smanjuje. Ovo je karakteristično i za najbogatije države, u kojima je za većinu domaćinstava smanjen realni dohodak u posljednjih deset godina. Ovi negativni trendovi najviše pogađaju mlade, a posebno one koji su manje obrazovani. Pored recesije, najznačajniju ulogu u rastu nejednakosti igraju demografski trendovi i smanjenje udjela zarada u BDP-u. Političke, društvene i ekonomske posljedice vrlo su opasne. Sve je više onih koji gube vjeru u globalni ekonomski sistem, a što posljedično vodi rastu populizma, nacionalizma i protekcionizma.

S ubrzanim tehnološkim promjenama povećao se i strah od (nepredvidljive) budućnosti. Brojni naučnici i istraživači vjeruju da će napredne mašine – roboti i vještačka inteligencija zamijeniti najveći broj poslova na kojima su ljudi danas angažovani. I da će taj proces ubrzano voditi dugoročnom gubitku radnih mjesta, posebno nisko i srednje plaćenih. Na ovu opasnost upozorio je Kejns, još 1930. godine, kada je predvidio ubrzani tehnološki progres, koji će se desiti u narednih 90 godina, a koji će nas unesrećiti novom bolešću zvanom tehnološka nezaposlenost.

Za razliku od Petera Gaskella koji je još 1836. godine predviđao da će mašine zamijeniti obrazovanije i vještije radnike, jer će umjesto njih vršiti superviziju nad less silled radnicima5, danas su sve brojnija istraživanja koja upozoravaju da će najugroženija radna mjesta biti ona gdje je potrebna manje socijalna i emotivna inteligencija.

Daron Acemoglu sa MIT-a i Pacual Restrepo sa Univerziteta Boston u svom radu „Roboti i poslovi” analizirali su efekte rastuće upotrebe robota u industrijske svrhe u periodu od 1990. do 2007. godine, na tržištu SAD-a. U svojoj regresionoj analizi oni su utvrdili da roboti imaju snažan negativan efekat na zaposlenost i zarade. Njihova je procjena da svaki dodatni robot na hiljadu zaposlenih smanjuje odnos zaposlenih u ukupnom broju stanovnika za 0,18-0,34 pp i zarade za 0,25-0,5 procenata. U svojim zaključnim razmatranjima, autori navode da će automatizacija, robotika i vještačka inteligencija imati transformativan efekat na tržište rada u SAD-u i vjerovatno mnogim drugim razvijenim ekonomijama. Roboti, posebno industrijski roboti, rapidno će se proširiti u narednih nekoliko decenija i preuzeti poslove koje sada obavljaju ljudi.6

Umjesto situacije, kao do sada, u kojoj su mašine bile sredstvo za povećanje produktivnosti ljudi, one postaju sredstvo samo po sebi – potpuno zamjenjujući ljude. Istraživanje McKinseyja ukazuje da će automatizacija u narednim decenijama uticati na sva zanimanja, a da će brojna zanimanja i radna mjesta potpuno nestati. Postojeće tehnologije već sada mogu automatizovati 45% aktivnosti za koje su ljudi plaćeni, a kod preostalih poslova značajan segment takođe može biti automatizovan.7 Automatizacija prijeti ne samo rutinskim poslovima već i onima koji zahtijevaju znanje i rasuđivanje, kao što su poslovi u zdravstvenom sektoru, finansijama i sl. Vještačka inteligencija, uparena s velikim bazama podataka i potpomognuta snažnim kompjuterima, obavljaće mnoge intelektualne poslove brže i jeftinije od ljudi.

4. Pogledati npr. izvještaj organizacije Oxfam: https://www.oxfam.org/en/pressroom/pressreleases/2017-01-16/just-8-men-own-same-wealth-half-world5. Tyler Cowen (2017), What can we learn from the history of The Machinery Question? http://marginalrevolution.com/mar-ginalrevolution/2017/04/can-learn-history-machinery-question.html6. Acemoglu D., Restrepo P. (2017), http://www.nber.org/papers/w232857. Slično, Boston Consulting Gropu predviđa da će do 2025. godine četvrtinu sadašnjih poslova raditi ili pametni programi ili roboti.

24


Napredne mašine zamijeniće „ljudske ruke”, ali i „ljudske glave” u mnogim osjetljivim i sofisticiranim poslovima.8 Predsjednik kompanije Alibaba Džek Ma predviđa da će roboti u bliskoj budućnosti – za trideset godina, biti bolji generalni direktori nego ljudi. Tehnološke promjene i globalizacija doprinijeli su da svjetska ekonomija bude manje radno intenzivna. Brojne nove digitalne kompanije izrastaju na kreaciji i umrežavanju. Za njihov nastanak važnije su ideje nego ljudski rad. Digitalne kompanije nude usluge milionima korisnika, vrijede milijarde dolara, a zapošljavaju mali broj ljudi. Aplikacija Instagram, koja pruža servis dijeljenja fotografija, imala je 13 zaposlenih kada je preuzeta od Facebooka za jednu milijardu dolara, 2012. godine. Digitalni servis za razmjenu poruka i komunikaciju WhatsApp imao je preko 450 miliona korisnika kada ga je Facebook kupio za 19 milijardi dolara 2014. godine. U vrijeme prodaje WhatsApp je imao 55 zaposlenih.

Paralelno s tehnološkim promjenama, mijenja se i odnos pojedinaca prema poslu. Ekonomista Lari Samers je predvidio da će polovinom ovog vijeka više od jedne trećine muškaraca u SAD-u koji su u životnoj dobi od 25 do 54 godine biti van tržišta rada. Jedno od objašnjenja je i u promjeni generacijskog odnosa prema poslu. Novije generacije više na formalnu zaposlenost ne gledaju kao centar svog socijalnog identiteta. I dok je ovaj trend već više decenija prisutan kod muškaraca, među ženama je nakon II svjetskog rata snažno rasla participacija na tržištu rada, što je kompenzovalo smanjenje radne participacije muškaraca. Krajem prošlog vijeka i žene su se pridružile muškarcima u smanjenju participacije na tržištu rada. Nije samo smanjen procenat radno aktivne populacije već i vrijeme provedeno u radu. Sve više je prisutno radno angažovanje part-time, što je uslovilo da za američku populaciju 25–54 godine broj radnih sati u nedjelji opadne sa 41 na 40. Jedno od objašnjenja za smanjenje učešća na tržištu rada i smanjenih časova rada je i u programima socijalne sigurnosti i progresivnom odnosno marginalnom oporezivanju koje smanjuje podsticaje za rad, posebno među siromašnima.

Pored tehnoloških promjena i promjene odnosa pojedinaca prema poslu, zamjeni ljudskog rada mašinama doprinosi rigidna regulativa, koja sve tehnološki savršenije, a jeftinije, mašine čini dodatno konkurentnijim. Za razliku od ljudi, mašine i roboti nemaju (još uvijek) standard zaštite na radu, ograničenja za prekovremeni rad, socijalne benefite, poreze na rad ili dodatnu vrijednost koju stvaraju, ne žale se i ne štrajkuju.

U intervjuu za online publikaciju Quartz, milijarder Bil Gejts izrazio je skepticizam u odnosu na mogućnost da ljudsko društvo može upravljati rapidnom automatizacijom. Kako bi se preduprijedila socijalna kriza, on

je pozvao vlade da razmotre uvođenje poreza na robote, na način što bi se oporezovala njihova instalacija ili profit koje firme ostvare kao uštedu na troškovima angažovanja robota umjesto ljudi.9 Time je aktuelizovao

staru ideju o oporezivanju mašina i stavio je u fokus političke i ekonomske debate.

Predlog da se oporezuju roboti otvara brojna pitanja. Jedno od njih je kako razdvojiti mašine koje pomažu ljudima od mašina koje zamjenjuju ljude u njihovim poslovima. Da li to znači da treba oporezovati traktore, koji mijenjaju ljude u teškim poljoprivrednim poslovima ili da li treba oporezovati veš mašine, koje mijenjaju ljude u neproduktivnom poslu pranja tekstila? Da li oporezovati ATM bankarske automate, koji mijenjaju bankarske službenike i softverski program google translate, koji uzima poslove prevodiocima? Za one koji podržavaju ovu ideju, kako bi zaštitili radnike koji ostaju bez posla, možda je osjetljivije pitanje da li oporezovati robote koji preuzimaju posao od ljudi, ali istovremeno spašavaju ljudske živote? U medicini se već koriste instrumenti i roboti koji vještije i preciznije obavljaju mnoge funkcije zamjenjujući ljude. Da li i njih treba oporezovati i obeshrabriti njihovu upotrebu?

Kako god da ih definišemo i svrstamo, roboti su kapital, a uobičajena ekonomska logika je da investicije i kapital ne treba oporezovati kako bi se povećala produktivnost. Tako bi se oporezivanjem robota usporile inovacije i dodatno uticalo na usporen trend rasta produktivnosti.

8. Za detaljnije pogledati: http://www.mckinsey.com/business-functions/business-technology/our-insights/where-machines-could-replace-humans-and-where-they-cant-yet?cid=other-eml-ttn-mkq-mck-oth-16099. Za detaljnije pogledati: https://qz.com/911968/bill-gates-the-robot-that-takes-your-job-should-pay-taxes/

25


Ako oporezivanje robota nije najsrećnije rješenje, postoje li djelotvornije politike kojima bi se premostile socijalne tenzije i problemi koji se ogledaju u gubitku radnih mjesta? Dostignuti nivo ekonomskog razvoja, sve izraženija nejednakost i sve manji značaj rada za globalne kompanije čine da su sve glasniji zagovornici koncepta univerzalnog garantovanog dohotka. Garantovani dohodak bi pojedinci dobijali od države bez obzira na njihov (radni) status i da li imaju prihode od rada ili imovine. I bez obzira da li su bogati ili nijesu. Neke od varijacija garantovanog dohotka uključuju davanje većih iznosa „ugroženijim” kategorijama (invalidima, starima, siromašnima) ili isključivanje pojedinih članova (osuđenika za kriminalna krivična djela, onih koji imaju imovinu ili dohodak iznad nekog novoa).

Zagovornici univerzalnog dohotka smatraju da, s ekonomskim i tehnološkim progresom i ukidanjem mnogih poslova, dohodak takođe treba da bude odvojen od rada. Tako bismo se približili idealu Marksovog društva u kojem će sve karakteristike kapitalizma nestati, ali će izobilje kao rezultat kapitalizma opstati. U takvom društvu, kako je to Marks objasnio, „niko nema ekskluzivnu sferu aktivnosti, već svako može da se ostvari u bilo kojoj grani, ako to želi”. Biće moguće „da loviš ujutro, pecaš ribu popodne, gajiš stoku uveče i baviš se kritikom poslije večere… a da nikada ne postaneš lovac, ribar, stočar ili kritičar”. U 21. vijeku podržavaoci ideje univerzalnog dohotka su brojni. Ljevičari smatraju da je to nužan instrument u borbi protiv siromaštva i iskorjenjivanja siromaštva, a desničari u univerzalnom dohotku vide priliku za obračun s birokratizovanom državom blagostanja, pozivajući se na Miltona Fridmana i Fridrika Hajeka kao zagovornike ove ideje. Cato Institut, liberalni think thank iz SAD-a, koji propagira manju državu, 2015. godine objavio je analizu u kojoj zaključuje, ako već mora da postoji državna redistribucija, onda je univerzalni dohodak najjednostavniji, najmanje nametljiv i najmanje snishodljiv način da se ona izvrši.10 Danas je sve više uticajnih pojedinaca, ekonomista, ali i bogatih preduzetnika iz Silikonske doline, poput Marka Andersena, Tima O’Rejlija, koji zagovaraju uvođenje univerzalnog dohotka, kao „socijalne vakcine 21. vijeka”. Oni pokušavaju da, objedinjujući donatorska sredstva, sprovedu konkretne eksperimente u pojedinim oblastima afričkih država, kako bi dokazali pozitivne efekte ovog modela socijalne podrške.11 I u nekima od bogatih država, poput Finske, Norveške i Škotske, započeti su ili se planiraju ovi eksperimenti. Međutim, nijedan od njih nije potpun, jer se ne odnosi na ukupnu zajednicu (sve građane države) niti na neodređeno vrijeme.

U Švajcarskoj je sredinom 2016. organizovan referendum o uvođenju garantovanog dohotka. Njemu je prethodila akademska rasprava, koja je započeta još 1980-ih. Konkretne inicijative započete su početkom 2000. godine, kada je nekoliko organizacija započelo kampanju za implementaciju ovog koncepta i do oktobra 2013. godine prikupile su više od 130 hiljada potpisa za odžavanje referenduma. Podržavaoci ovog plana obrazlagali su da se poslovi sve više automatizuju i da je sve manje prilika za radnike, pa je potrebno definisati primanja za sve koja neće zavisiti od zaposlenja. Ideja nije našla podršku među političarima i nju nije podržala nijedna parlamentarna stranka. Švajcarska Vlada je izdala jasno negativno zvanično mišljenje. U njemu je navedena zabrinutost da će UBI biti pogubno skup i moralno korozivan, ostavljajući državu s neodrživim javnim finansijama i društvo s nemotivisanim besposličarima. Na referendumu, održanom početkom maja 2016. godine, građani su većinom glasova (77%) odbili predlog da svi punoljetni Švajcarci dobiju 2.500 švajcarskih franaka, a svako dijete po 625 švajcarskih franaka.

Univerzalni garantovani dohodak ima mnoge teorijske prednosti. Ako je minimalni dohodak definisan dovoljno visoko, putem njega se na jednostavan način i uz niske transakcione troškove svim pojedincima jedne zajednice obezbjeđuje minimum egzistencije, čime se rješava problem ekstremnog siromaštva. Istovremeno, s garantovanim minimalnim prihodima pojedinci imaju 10. Pogledati: https://www.cato.org/multimedia/cato-daily-podcast/defense-universal-basic-income11. Pogledati: https://www.theguardian.com/technology/2016/jun/22/silicon-valley-universal-basic-income-y-combinator i https://medium.com/basic-income/universal-basic-income-as-the-social-vaccine-of-the-21st-century-d66dff39073; Annie Lowrey (2017), The Future of Not Working, https://mobile.nytimes.com/2017/02/23/magazine/universal-income-global-in-equality.html?rref=collection%2Fsectioncollection%2Fmagazine&action=click&contentCollection=magazine&region=rank&-module=package&version=highlights&contentPlacement=4&pgtype=sectionfront&referer=https://www.nytimes.com/sec-tion/magazine

26


mogućnost da izaberu dokolicu, ali isto tako i da rade i zarađuju bez negativnih podsticaja, jer će u svakom slučaju dobijati garantovani prihod od države.

Dodatno, za državu i državnu administraciju ovo je vrlo jasan, jednostavan i administrativno jeftin način transfera sredstava prema pojedincima umjesto najčešće komplikovanih i teško sprovodivih socijalnih šema koje postoje u državama blagostanja. Time se omogućava smanjenje birokratije, njene moći i nerijetko diskrecionih ovlašćenja. Za mnoge, ovaj sistem je i moralniji od postojećih sistema socijalne pomoći, jer su pojedinci slobodni da garantovani prihod potroše na potrebe za koje oni cijene da su im najvažnije.

Oni koji podržavaju UGD smatraju da će u takvom sistemu pojedinci imati podsticaj da preuzimaju više rizika, da će više stvarati, inovirati i biti kreativniji. Skeptici smatraju da će većina ljudi, kada ima garantovani prihod, jednostavno izabrati da ne radi. Kritičari takođe ukazuju da UGD nije pravedan, jer omogućava da se poreskim sredstvima podržavaju i oni kojima pomoć nije potrebna (koji su bogati). U njemu oni vide put kojim bi se političari riješili brige o stopama nezaposlenosti, a kompanije dobile mogućnost da opravdaju otpuštanja radnika. Oni smatraju da je to ćorsokak, koji ne samo da vodi finansijskim rizicima već ljudima na marginama društva donosi korist na račun srednje klase, a među siromašnima i dugotrajno nezaposlenima ukida motivaciju za aktivno traženje posla. Time se, po njihovim riječima, smanjuje društvena mobilnost. Dodatno, oni smatraju da je koncept univerzalnog dohotka suprotan ideji o solidarnosti s ugroženim članovima društva.12

Najčešći praktični problem s univerzalnim dohotkom je što on, da bi obezbijedio minimum egzistencije za sve građane, zahtijeva ogromna sredstva, obično veća nego što države u postojećim programima troše na socijalne programe. Tako je ključno pitanje kako obezbijediti sredstva za njegovu implementaciju.

Bilo kako bilo, s globalizacijom i ekonomskim razvojem, svijet je postao otvoreniji i povezaniji, a mnogi poslovi dostupniji. Iako živimo u vremenu rastućeg protekcionizma i ograničavanja slobode kretanja ljudi, tehnologija je obezbijedila da talentovanim pojedincima bude otvoreno i dostupno globalno tržište. U digitalnoj ekonomiji fizičke granice postaju irelevantne. Dovoljno je da pojedinci posjeduju “pametni” telefon ili računar s pristupom internetu, pa da imaju jednostavan transfer znanja, novca i kapitala. To omogućava da rad bude ugovoren, izvršen i plaćen bez neposrednog kontakta i formalnih evidencija.

Nacionalnim vlastima je sve teže da regulišu i oporezuju rad i prihod. Svijet, život i poslovanje su sve više virtuelni i digitalni. Globalne digitalne kompanije rastu zahvaljujući mreži – spajanju proizvođača i korisnika proizvoda i usluga. Što je veći broj članova mreže to više ljudi želi da se priključi, a broj članova je važan parameter za određivanje vrijednosti ovih kompanija. Dodatno, sve je više neopipljive i „neuhvatljive” vrijednosti, koja je sadržana u inovacijama, idejama i patentima. Tako koncept oporezivanja prihoda na bazi mjesta proizvodnje ili potrošnje postaje sve teže primjenjiv. Istovremeno, kompanije tragaju za regulatornim okruženjem, koje im omogućava veću fleksibilnost i mogućnost prilagođavanja brzim promjenama. Proizvodnja i prodaja ideja registruje se bez ograničenja i troškova – izmješta ka državama koje imaju fleksibilniju regulativu i niže poreze. Offshoring je postao novi globalni trend slobodne trgovine – slobodne prekogranične trgovine ljudskog znanja i rada.13 Takođe, velike kompanije i bogati pojedinci tragaju za zakonskim mogućnostima i računovodstvenom „gimnastikom” koje umanjuju njihove poreske obaveze. Dakle, iako fizičke granice postoje, iako su one iscrtane na mapama, u virtualnom (poslovnom) okruženju one su sve manje ograničenje i prepreka biznisu. Tehnološka rješenja omogućavaju pojedincima da rade i primaju dohodak zaobilazeći državne regulative, evidencije i poreznike.

12. Hassel, Anke (2017), Protiv univerzalnog prihoda, Social Europe, 1. 3. 2017, Preveo Đorđe Tomić, Peščanik.net, 5. 3. 2017, http://pescanik.net/protiv-univerzalnog-prihoda/13. Offsoring je izmještanje pojedinih segmenata rada u druge države zbog nižih troškova ili povoljnijeg regulatornog okružen-ja. Kao primjer, najčešće se navodi Indija gdje armije ljudi rade u IT sektoru, sektoru računovodstva i sličnim zanimanjima za potrebe američkih i britanskih kompanija.

27


Sve brže promjene i mijenjanje tradicionalnih tržišnih struktura uslovljavaju da je sve manje radnih mjesta „za čitav život”. Tradicionalna zaposlenost – uz puno radno vrijeme kod jednog poslodavca, duži niz godina, iako još uvijek dominantno zastupljena u razvijenom dijelu svijeta, uskoro će postati prije izuzetak nego pravilo.

Danas tradicionalna zaposlenost podrazumijeva čitav skup benefita, koji u krajnjem plaćaju poslodavci – penzijsko osiguranje, zdravstveno osiguranje, osiguranje od nezaposlenosti, otpremnine, plaćeni odmor i sl. S promjenom koncepta radnog mjesta i sistemi socijalne sigurnosti pretrpjeće značajne promjene. Donosioci odluka moraju prepoznati da se svijet radikalno promijenio. Politike i pravila koje donose moraju se takođe radikalno prilagoditi. Najbolji način kako vlade mogu da pomognu svojim građanima jeste da im ne ograničavaju kreativnost i preduzimljivost, rigidnom regulativom i visokim porezima. Pojedincima treba dozvoliti da realizuju svoje ideje i investiraju, da rade i zarađuju. Od takve politike svi će imati koristi, posebno mladi. To je put za srećnije i bogatije i pojedince i ukupno društvo

• Nova stvarnost na tržištu rada

Globalni trendovi na tržištu rada i ubrzane tehnološke promjene (automatizacija, digitalizacija, vještačka inteligencija i robotika) mijenjaju paradigmu rada i radnog mjesta. „Sigurna” radna mjesta nestaju. Isto kao i „sigurna” znanja. Sve manje se traži uska specijalizacija, a sve više stav (attitude) uparen sa skupom znanja i vještina.

Umjesto sigurnih radnih mjesta i tradicionalnih poslodavaca, na tržištu je sve više prilika da se u funkciju stave znanje, vještine, inovativnost i kreativnost. Sve više šansi i prilika stvaraće se za visokoobrazovane čije vještine se mogu „upariti” sa sofisticiranim softverima, bazama podataka i robotima. Istovremeno, u doglednoj budućnosti, svaka vrsta kreativnog rada, koja, između ostalog, uključuje i upravljanje ljudima, donošenje odluka, planiranje i organizovanje – ostaće dominantno vezana za ljude.

Dok se u mnogim sektorima, posebno industriji i poljoprivredi, smanjuje potražnja za radnom snagom, podaci ukazuju da je sve više poslova i radnih mjesta u sektoru usluga. Ovo se posebno odnosi na intelektualne usluge. Sektor profesionalnih i poslovnih usluga, koji uključuje djelatnosti računovodstva, revizije, marketinga, istraživanja tržišta, advokata, poreskih savjetnika, inženjera, arhitekata, obezbjeđenja, privatnog obrazovanja, posredovanja u zapošljavanju i sl. – jedan je od najbrže rastućih. U Evropskoj uniji, u periodu od 1999. do 2009. godine, prosječan godišnji rast zaposlenosti u ovoj djelatnosti bio je 2,4%, nasuprot rastu od 1,1% u ostalim djelatnostima. Rastu zaposlenosti u ovom sektoru doprinosi politika smanjenja obima regulative tj. deregulacija profesija. Shodno Direktivi o uslugama, koja reguliše ovu oblast na nivou EU, zemlje članice treba da deregulišu tržište usluga kroz smanjenje barijera za ulazak (smanjenje broja zahtjeva, sertifikata, članstva u profesionalnim tijelima i sličnih zahtjeva) i ukupno smanje broj regulisanih profesija.

S rastom značaja obrazovanja i znanja, kreacije i inovacija, uz nova tehnološka rješenja i dostupnost širokog tržišta, za nove biznise i poslove, sve manje ograničenje je nedostatak kapitala. Brojne start-up kompanije, koje danas vrijede milijarde eura, nijesu dominantno nastale na kapitalu već na inovacijama i znanju. U sektoru IT i digitalne industrije rađa se na desetine novih zanimanja i hiljade radnih mjesta, a za mnoga od njih kapital gotovo da nije ni potreban. U slučajevima kada je kapital potreban za nastanak i razvoj biznisa, postoje inovativni kanali njegovog prikupljanja (razni fondovi koji ulažu u start-up biznise). Istovremeno, prirodno niske kamatne stope i politike kvantitativnih stimulansa centralnih banaka čine novac dostupnijim i jeftinijim. Ove krupne promjene utiču na to da sve više usluga obezbjeđuju pojedinci, mikro-preduzetnici, koji koriste sopstvenu imovinu i vrijeme i ne zavise od tradicionalnih poslodavaca.

28


Sve je više onih koji rade kao samozaposleni – freelancing. Među njima su najčešće pisci, urednici, novinari, fotografi, dizajneri, arhitekte, umjetnici i slična zanimanja. Pojedinci sve više biraju da uz pomoć društvenih mreža samostalno rade, da rade za sebe. U Sjedinjenim Američkim Državama 15,5 miliona pojedinaca je samozaposleno, dok su projekcije da će u narednih desetak godina ova cifra dostići 53 miliona. Ovaj novi trend radnog angažovanja sve više i sve brže se širi, posebno u EU, gdje samozaposlenost postaje najbrže rastući „sektor zaposlenosti”. Pojedina istraživanja ukazuju da će u SAD-u i Velikoj Britaniji do 2020. godine polovina radno aktivnog stanovništva biti samozaposleni.14

Na procvat samozapošljavanja nadovezuje se rast kolaborativne ekonomije ili ekonomije dijeljenja (collaborative economy ili sharing economy). Ekonomija dijeljenja omogućava da se vlastita imovina ponudi na korišćenje drugim pojedincima, uz odgovarajuću nadoknadu, najčešće finansijsku. Mnogi ljudi već su pružali ili koristili usluge ekonomije dijeljenja – iznajmljivanje stanova, auta i usluga u domaćinstvu, putem digitalnih platformi. Najpoznatiji primjeri u Evropi ove nove rastuće djelatnosti su Uber taksi usluge i AirB&B usluge obezbjeđivanja smještaja. Sa svojim prvim autom na ulici, 2010. godine, Uber je postao pionir ekonomije dijeljenja. Za svega šest godina, mobilna platforma Uber narasla je u digitalnu mrežu koja pruža usluge prevoza ljudi i robe u preko 500 velikih gradova i čija vrijednost je, prema procjeni Bloomberga, krajem 2016. godine vrijedjela 68 milijardi dolara. Ovaj biznis model podrazumijeva da pojedinci koriste svoja prevozna sredstva ili (što je rjeđe) iznajmljuju ih od kompanije Uber i u fleksibilnom radnom odnosu, kao pojedinci, a ne zaposleni u Uberu, pružaju uslugu prevoza. Pojedinci (vozači) biraju kada će pružati uslugu prevoza, u zavisnosti od njihovih preferencija i očekivanja. Radno vrijeme najčešće prilagođavaju tražnji za njihovim uslugama i tako maksimiziraju svoj radni učinak. U takvom radnom odnosu pojedinci imaju mogućnost da rade povremeno ili nestandardno radno vrijeme, nerijetko i da sami izaberu da rade kada to njima odgovara, odnosno kada mogu ostvariti najveći prihod. Istovremeno, ovakav radni angažman ne podrazumijeva čitav niz standardnih socijalnih benefita, koji proizilaze iz klasičnog radnog ugovora.15 Slično, digitalna platform AirB&B omogućava vlasnicima nekretnina da ih stave u turističku funkciju čineći ih vidljivim i dostupnim putem ove mreže milionima potencijalnih korisnika.

Dakle, ekonomija dijeljenja omogućava vam da stavite u funkciju svoju ličnu imovinu – da rentirate vlastiti stan/dio stana, prevozno sredstvo, a od nedavno i brodove, bašte, kućne ljubimce, odjeću i sl. Sve više ljudi, posebno mladih, koristi ove mogućnosti. Oni koriste prilike da „podijele” vlastitu imovinu uz finansijsku nadoknadu ili očekivanje slične usluge zauzvrat. Uz podršku novih tehnoloških rješenja i digitalnih platformi, kreiraju se alternativni proizvodi i usluge, koji ne samo da su konkurencija postojećim već stvaraju i novo tržište.

Kolaborativna ekonomija raste brzo i čini da je sve više pojedinaca radno angažovano u „ovom sektoru”. U SAD-u, tokom posljednje decenije, broj pojedinaca koji su svoj radni angažman pronašli u okviru kolaborativne ekonomije porastao je za preko 50% i dostigao 16% ukupne radne snage.

Procijenjeni bruto prihodi kolaborativnih platformi i pružalaca usluga u 2015. godini u Evropskoj uniji iznosili su preko 28 milijardi eura. Iako ovaj iznos predstavlja tek 0,2% BDP-a Evropske unije, dinamika rasta je zapanjujuća. Procjene ukazuju da se prihod u 2015. godini u odnosu na 2014. godinu udvostručio. Eurobarometar 2016. – istraživanje o upotrebi kolaborativnih platfomi pokazuje da je više od polovine EU građana upoznato s terminom kolaborativne ekonomije, dok je jedna od šest osoba već bila korisnik usluga. Skoro jedna trećina korisnika kolaborativnih platfomi16 je već makar jednom pružila uslugu koristeći platforme, dok više od 5% ukupnog stanovništva EU već plasira proizvode i usluge koristeći platforme.

14. Pogledati: https://due.com/blog/state-of-freelancing-in-2015/ i http://clientsfromhell.net/post/148975688298/the-state-of-freelancing-in-201615. Sve je više studija koji analiziraju benefite i negativne aspekte fleksibilnih radnih aranžmana. U svojoj studiji Chen K. i os-tali (2017), su ustanovili da, uz sve nedostatke i nepovoljnosti koje prate fleksibilan radni angažman, vozači Uber-a ostvaruju značajne benefite, zarađujući više nego dvostruku u odnosu što bi zarađivali kada bi imali manje fleksibilan aranžman.16. Dostupno na: http://ec.europa.eu/COMMFrontOffice/PublicOpinion/index.cfm/Survey/getSurveyDetail/instruments/FLASH/surveyKy/2112

29


Kolaborativna ekonomija najčešće pruža mogućnost fleksibilnog radnog odnosa, u kojem pojedinci imaju mogućnost da rade povremeno ili nestandardno radno vrijeme, nerijetko i da sami izaberu da rade kada to njima odgovara, odnosno kada mogu ostvariti najveći prihod. Istovremeno, ovakav radni angažman ne podrazumijeva čitav niz standardnih socijalnih benefita, koji proizilaze iz klasičnog radnog ugovora. Sve je više studija koje analiziraju benefite i negativne aspekte fleksibilnih radnih aranžmana. U svojoj studiji Chen K. i ostali (2017) ustanovili su da, uz sve nedostatke i nepovoljnosti koje prate fleksibilan radni angažman, vozači Ubera ostvaruju značajne benefite, zarađujući više nego dvostruko u odnosu na ono što bi zarađivali kada bi imali manje fleksibilan aranžman.

Nove djelatnosti u okviru kolaborativne ekonomije već izazivaju nezadovoljstvo postojećih učesnika na tržištu. Nove kompanije s novim poslovnim modelima uzimaju dio tržišnog kolača, jer su u mogućnosti da ponude konkurentne cijene i efikasniju uslugu. Nerijetko, ovo im omogućava i odsustvo rigidnih propisa, s kojima se suočavaju postojeći „stari” učesnici na tržištu. Evropska komisija je upravo iz ovih razloga donijela „uputstvo” kako da se postojeća EU pravila primijene na kolaborativnu ekonomiju:

Pružaoci usluga moraju dobiti dozvole ili licence ako je to neophodno za zadovoljavanje javnog interesa.

• Uslužne platforme ne bi trebalo da budu predmet licenciranja, ukoliko im je cilj da povežu pružaoca i korisnika usluga ili prodavca i kupca proizvoda.

• Treba praviti razliku između građana koji pružaju povremene usluge i onih koji to rade profesionalno, pri čemu se razlika pravi na osnovu obima aktivnosti.

• EU članice bi trebalo da pomognu ljudima da imaju koristi od novih mogućnosti za rad i sticanje dohotka, uz obezbjeđivanje fer radnih uslova i socijalne zaštite.

• Kolaborativne platforme treba dobrovoljno da primijene mjere koje će osigurati povjerenje potrošača i koje će olakšati naplatu poreza.

Velike promjene i trendovi u pružanju usluga (kapitalizam gomile i kolaborativna ekonomija) postaju značajan izvor novih radnih mjesta i/ili novih prihoda, posebno za mlade. Povezanost i dostupnost omogućavaju stavljanje u globalnu funkciju vlastitog znanja i vlastite imovine.

Promjene i nove prilike najbolje će iskoristiti pojedinci posjedujući znanja i vještine koje mogu upotrijebiti da zadovolje potrebe globalnog tržišta. Istovemeno, konkurencija za ovim poslovima je, po pravilu, globalna. Za njih se podjednako takmiče mladi iz SAD-a, Indije i mladi iz Crne Gore. Ograničavajuća lokalna regulativa, fokusirana na zaštitu postojećih radnih mjesta, možda će učiniti da neki poslovi sporije nestanu, ali će isto tako ograničiti i otežati kreiranje mnogih novih poslova. Zato ona treba da bude prilagođena novom vremenu i novim okolnostima.

• Globalni ishodi za mlade na tržištu rada – uzroci problema rastuće nezaposlenosti

Nezaposlenost mladih predstavlja globalni problem. Po podacima Međunarodne organizacije rada (MOR), 75 miliona mladih ljudi je nezaposleno, što predstavlja 6% populacije starosti 15–24 godine. Slika ovog problema dodatno se usložnjava kad se uključe mladi koji nijesu u obrazovnom sistemu, ne rade i ne traže posao (NEET). Prema podacima Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD), u bogatim zemljama u NEET statusu je 26 miliona mladih ljudi, dok je u zemljama u razvoju još 260 miliona mladih ljudi u istom statusu. Časopis Economist izračunao je da 290 miliona mladih ljudi ne radi, ne obrazuje se i ne traži posao, što je skoro četvrtina mladih na planeti. Shodno Economist17, u Evropi je gubitak od neangažovanih mladih ljudi u 2011. godini dostigao 153 milijarde eura ili 1% BDP-a.

17. http://www.economist.com/news/international/21576657-around-world-almost-300m-15-24-year-olds-are-not-working-what-has-caused

30


Mnogi mladi ljudi radno su angažovani van formalnog sektora. Gotovo polovina radno aktivnih mladih ljudi na planeti angažovana je van formalne ekonomije ili na manje produktivnim poslovima (Economist, 2013). Starenje populacije bi teorijski trebalo da utiče na umanjivanje ovog problema, međutim, to nije slučaj. Primjer Japana ukazuje da je nezaposlenost među mladima, koja je naglo porasla nakon krize ranih devedesetih godina prošlog vijeka, ostala na približno istom nivou, iako se ukupno radno sposobno stanovništvo značajno smanjilo.

Zemlje s najnižim stopama nezaposlenosti među mladima karakteriše dobra povezanost obrazovnog sistema i poslodavaca. Njemačka je primjer zemlje koja ima dugu tradiciju kvalitetnog stručnog obrazovanja i dobre veze s poslodavcima kroz obuke, prakse i koncept dualnog stručnog obrazovanja. Kompanije su ranije premošćavale neusklađenost obrazovanja i potreba kroz obuku na poslu. Tako su npr. sedamdesetih godina prošlog vijeka kompanije u Americi, prema istraživanju poslovne škole Wharton, obezbjeđivale zaposlenima u prosjeku dvije i po nedjelje obuke godišnje. Do 2011. godine ta praksa je toliko promijenjena da je samo 21% zaposlenih prijavilo da je tokom prethodnih pet godina imalo neku obuku na poslu.

Međunarodne institucije, kroz empirijska istraživanja, duži niz godina analiziraju uzroke problema nezaposlnosti među mladima (OECD, Svjetska banka). Neki od identifikovanih uzroka, koji utiču na povećanje i održavanje nezaposlenosti među mladim ljudima, istovremeno su uzroci i ukupnog problema nezaposlenosti – nepovoljni ekonomski trendovi, recesija, visoko poresko opterećenje na tržištu rada, visok stepen regulacije tržišta, dok drugi posebno pogađaju mlade učesnike na tržištu rada – visok stepen zaštite zaposlenja, propisi o minimalnoj zaradi i nedovoljan kvalitet obrazovnog sistema. Svi ovi uzroci su dobrim dijelom posljedica visokog obima regulacije kako u biznis sektoru tako i u sektoru obrazovanja, ali i pogrešnih podsticaja koje države blagostanja implementiraju kroz svoje socijalne funkcije. Razlike u nivoima nezaposlenosti najčešće se objašnjavaju razlikama u ekonomskom dinamizmu i regulativi, koja o(ne)mogućava prilagođavanje ekonomskim okolnostima. Ako poslodavci ne mogu da smanje zarade zaposlenima, onda će u uslovima recesije odlučiti da ih otpuste. Ako je otpuštanje takođe ograničeno, onda poslodavci neće zapošljavati ni u dobrim vremenima. Visoka nezaposlenost u južnoj Evropi, nakon krize, obično se pripisuje nedostatku fleksibilnosti odnosno preregulisanom tržištu rada.

U cilju obezbjeđenja dostojanstvenog rada, regulatori su, u evropskim zemljama, značajno usložili radno zakonodavstvo, posebno u dijelu zaštite zaposlenja i otpuštanja. Obezbjeđenje dostojanstvenog starenja i odgovarajućeg prihoda u starosti nametnulo je visoke troškove oporezivanja dohotka i visoke doprinose za socijalno osiguranje. Neko može reći da dobre usluge države koštaju, ali, osim troška u novcu koji poreski obveznici izdvajaju, troškovi se ogledaju i u manjem obimu novootvorenih radnih mjesta, posebno radnih mjesta za mlade, kao i u podsticaju neaktivnosti, posebno među mladima. Svi ovi sistemi socijalne sigurnosti globalno obezbjeđuju da je visok procenat mladih ljudi u statusu „vegetiranja” ili neformalnog rada, budući da se mogu osloniti ili na sisteme socijalne zaštite ili na porodičnu solidarnost, odnosno mogu koristiti dohodak od neformalnog rada paralelno sa socijalnom zaštitom.

U Italiji i Francuskoj mnogi mladi ljudi su štrajkovali protiv liberalizacije tržišta rada. Umjesto da je posmatraju kao šansu za više radnih mjesta i brže zapošljavanje, liberalizaciju tržišta rada posmatrali su kao uskraćivanje sigurnih i dobro plaćenih poslova. Sigurnost radnog mjesta je stvar prošlosti, a individualna sigurnost na tržištu rada zavisi, u prvom redu, od samih pojedinaca. Očekivanje da država svojom regulativom i zaštitom zaposlenja može da garantuje nova i zadrži postojeća radna mjesta samo je iluzija i što se prije rasprši to bolje i za mlade i za države.

31


• Obrazovanje kao ključni resurs

Obrazovanje postaje ključan element na tržištu rada i faktor koji dominantno utiče na položaj pojedinaca. Niže i srednje obrazovani pojedinci sve teže će imati prilike da se radno angažuju. Kao i oni visokoobrazovani, koji su tokom školovanja dobili nekvalitetno i nekonkurentno „znanje”. Sama diploma nije garancija sposobnosti i zaposlenja. Na makro nivou, kvalitet obrazovanja je presudno važan za produktivnost i konkurentnost ekonomije.

Istraživanje neformalne zaposlenosti u Crnoj Gori (Katnić, 2016) potvrdilo je opštu zakonitost da viši nivo obrazovanja donosi veću mogućnost zaposlenja i manju vjerovatnoću neformalnog radnog angažmana. Obrazovanje je, takođe, presudno važno za socijalnu mobilnost i smanjenje siromaštva. Međutim, samo povećanje stopa upisa i završetka škole/fakulteta nije dovoljno. U kontekstu brzih tehnoloških promjena i megatrendova na tržištu rada, radni angažman (presudno) ne zavisi od lokalnih ekonomskih prilika. Radni angažman više ne mora da bude vezan za mjesto življenja. Čitav svijet postaje „globalna fabrika“ – živimo u jednoj državi, poslodavac u drugoj, kupac naših usluga u trećoj. To znači da bez obzira na nacionalne ekonomske prilike i perspektive, na broj i kvalitet radnih mjesta, svi mogu da rade, ali je preduslov da imaju potrebna znanja i vještine. Zato je potrebno da pojedinci imaju potreban attitude, da su osposobljeni i motivisani da kontinuirano uče i unaprjeđuju svoje znanje i vještine, kako bi mogli da odgovore neizvjesnoj i nepredividivoj budućnosti.

Dinamične promjene u ekonomiji i tehnologiji nije pratila promjena obrazovnog sistema. Zato se kao jedan od bitnih uzroka visoke nezaposlenosti mladih ističe neusklađenost obrazovnog sistema s potražnjom na tržištu rada. Izvještaj McKinseyja za devet zemalja koje su istraživali (SAD, Brazil, UK, Njemačka, Indija, Meksiko, Maroko, Saudijska Arabija i Turska) pokazuje da samo 43% poslodavaca smatra da mogu naći dovoljno osposobljene pojedince za početne pozicije u kompanijama. Neadekvatan obrazovni sistem je uzrok ovakvog stanja.

Situacija u Crnoj Gori nije bitno različita. U Nacionalnom izvještaju o humanom razvoju 2016. posebno je naglašen problem „neusklađenosti strukturne ponude i potražnje za radnom snagom (mismatch) na crnogorskom tržištu rada“. Kao jedan od osnovnih uzroka neusklađenosti prepoznat je obrazovni sistem i nedovoljna saradnja „između ključnih aktera, odnosno samih ustanova visokog obrazovanja, ministarstava, Zavoda za zapošljavanje, poslodavaca i drugih relevantnih institucija. To je naglašeno i u strateškim dokumentima, u kojima je ocijenjeno da je postojeća saradnja više formalna, a ne sušinska”.18 Ove konstatacije potvrđuju i empirijska istraživanja. U jednom novijem istraživanju, koje je, između ostalog, obuhvatilo vezu između obrazovanja i biznisa (Stešević, 2016), istaknuta je nedovoljna povezanost visokoškolskih ustanova u Crnoj Gori i poslodavaca: „Svega 12,3% anketiranih poslodavaca odgovorilo je da ima redovnu saradnju sa visokoobrazovnim institucijama. Čak 46,2% poslodavaca je odgovorilo da nema saradnju uopšte, od čega je njih 43,3% odgovorilo da nema potrebu da sarađuje sa visokoobrazovnim institucijama.”

Izvještaj Evropske komisije o napretku Crne Gore, za 2016. godinu, identifikuje ovaj problem. U poglavlju Obrazovanje i inovacije, navedeno je: „Prelazak iz škole na posao (iz sistema obrazovanja na tržište rada) nije efikasan za većinu mladih. Potrebno je u prosjeku skoro dvije godine da se dobije prvi posao, koji se smatra bilo stabilnim bilo zadovoljavajućim.” Takođe, u Izvještaju je navedeno da „pružanje praktične obuke u preduzeću u realnom radnom okruženju još uvijek je u početnoj fazi, s manje od 2% zaposlenih koji učestvuju u nekoj vrsti obuke ili razvoja vještina”.

18. Program reforme politike zapošljavanja u Crnoj Gori 2015-2020, (2015), Ministarstvo rada i socijalnog staranja Crne Gore

32


U ekspozeu, koji je krajem 2010. godine mandatar 39 Vlade Crne Gore, Igor Lukšić, predstavio Skupštini, istaknuta je potreba za „snažnijim povezivanjem obrazovanja, nauke i istraživanja, s jedne, i tržište rada, s druge strane”. U tom kontekstu navedeno je da će se inicirati izmjena propisa koji uređuju pitanje pripravničkog staža, kako bi on bio dostupan svim svršenim visokoškolcima po automatizmu. U narednim godinama, Program stručnog osposobljavanja lica sa stečenim visokim obrazovanjem (u nastavku Program) predstavljao je jednu od značajnijih novina koje su uvedene u sistem obrazovanjem19 i osposobljavanja visokoškolaca20.

Cilj Programa je da se nezaposleni visokoškolci, bez prethodnog radnog iskustva, osposobe za praktičan rad u oblasti za koju su se školovali. Program je trebalo da omogući i olakša dobijanje osnovnog radnog iskustva, odnosno da stimuliše tranziciju iz obrazovnog procesa u proces rada kroz sticanje znanja, vještina i kompetencija. Pored toga što je Programom trebalo obezbijediti mladim osobama sticanje prvog radnog iskustva, Program je imao cilj i da pomogne poslodavcima, koji su dobili mogućnost da osposobljavaju visokoškolce traženog profila i da im eventualno, shodno svojim potrebama i interesima, ponude nastavak radnog odnosa. Kao poslodavci, u Program su, pored privatnog sektora, prepoznati i državni organi i javne institucije. Težnja za sigurnim radnim mjestom i percepcija javne uprave kao poželjnog poslodavca motivisala je da se tokom prve godine realizacije Programa oko dvije trećine visokoškolaca opredijeli za plaćenu praksu u javnim institucijama. Međutim, kako najveći broj ovih visokoškolaca, usljed budžetskih ograničenja, nije imao priliku da nastavi svoj angažman u državnim institucijama nakon završenog Programa, narednih godina je smanjen relativni udio onih koji su se opredjeljivali za javni sektor. U prve tri godine implementacije Programa (2013–2015) prosječan broj visokoškolaca koji su bili korisnici ovog Programa iznosio je 3.507. Sredstva koja su tokom prethodnih godina izdvajana za realizaciju Programa kretala su se u iznosu 7,7–8,8 miliona eura, što je činilo 0,20–0,25% BDP-a. Ova sredstva bila su značajno viša od sredstava koja su se u Zavodu za zapošljavanje izdvajala za aktivne mjere (u posmatranom periodu iznosila su 2,6–2,8 miliona eura).

U cilju transparentnosti, čitav proces prijavljivanja i odabira visokoškolaca vrši se isključivo elektronskim putem. Sam Pravilnik o načinu objavljivanja javnog poziva, postupku i kriterijumima za stručno osposobljavanje definiše da se „upućivanje korisnika na stručno osposobljavanje kod poslodavca vrši na osnovu elektronske rang liste, automatski generisane na osnovu rezultata koje su korisnici ostvarili tokom studiranja (iskazanih u obliku prosječne ocjene tokom studiranja) i pet iskazanih preferenci korisnika.” Iako su ova pravila doprinijela ne samo transparentnosti procesa, već i neselektivnom i nediskriminatornom pristupu, jedan broj poslodavaca imao je primjedbu da nemogućnost izbora kandidata predstavlja ograničenje za efikasnost i kvalitet sprovođenja prakse, pa time i relativno veći procenat onih koje će zadržati nakon osposobljavanja. Iako nema preciznih podataka o tome koliki broj visokoškolaca je ostao u kompaniji nakon stečene prakse, rezultati Ankete poslodavaca, koju na godišnjem nivou sprovodi Zavod za zapošljavanje, ukazuju da se taj procenat kreće od 20 do 24%.

Kao jedan od često isticanih nedostataka u implementaciji Programa navođen je i nerazvijen sistem mentorstva u samim kompanijama, kao i slučajevi da su visokoškolci u kompanijama obavljali poslove koji ne odgovaraju njihovom obrazovnom profilu.

19. Ovim programom je predviđeno stručno osposobljavanje mladih visokoškolaca u trajanju od devet mjeseci, tokom kojeg ova lica primaju naknadu u iznosu od 50% od prosječne neto zarade za prethodnu godinu u Crnoj Gori (250 eura). Takođe, lica u programu imaju pravo na zdravstveno osiguranje, ali im za to vrijeme ne ide radni staž.20. Kako bi se omogućila praktična implementacija programa i njegova integracija u obrazovni sistem i sistem radnih odno-sa, donesen je Zakon o stručnom osposobljavanju lica sa stečenim visokim obrazovanjem i Pravilnik o načinu objavljivanja javnog poziva, postupku i kriterijumima za stručno osposobljavanje, 2012. godine.

33


S obzirom na višegodišnju implementaciju Programa, bilo bi korisno izvršiti detaljnu analizu svih njegovih prednosti i nedostataka. Podaci o visokoškolcima i poslodavcima koji su učestvovali u Programu mogli bi biti predmet detaljne analize, koja bi dala elemente za ocjenu stvarnih potreba na tržištu rada i nedostajućih obrazovnih profila. Čini se da postoji veliki potencijal podataka koji se mogu dobiti na bazi dosadašnjeg iskustva s Programom. Između ostalog, podaci iz Programa mogli bi biti korisni inputi za upisnu politiku na postojećim visokoškolskim obrazovnim ustanovama u Crnoj Gori, otvaranje novih studijskih programa za deficitarne struke, odnosno kontinuirano praćenje potreba na tržištu rada.

Zemlje s najnižim stopama nezaposlenosti među mladima karakteriše dobra povezanost obrazovnog sistema i poslodavaca. Podaci sugerišu da države koje imaju razvijen sistem stručnog osposobljavanja i dobru povezanost srednjeg i visokoškolskog obrazovanja s tržištem rada, poput Njemačke, Austrije i Švajcarske, bilježe niže stope nezaposlenosti mladih. Ove države su implementirale sistem dualnog obrazovanja koji podrazumijeva paralelno teorijsko i praktično sticanje znanja u obrazovnoj instituciji i konkretno osposobljavanje (učenje) van obrazovnih institucija (u biznis sektoru).

Kao doprinos dualnog obrazovanja, najčešće se navode: veća produktivnost, inovativnosti i usklađenost obrazovanja s potrebama na tržištu rada. Radna praksa kod poslodavca u funkciji je pripreme mladih ljudi i njihovog uključivanja u tržište rada. Na taj način se mladi ljudi osposobljavaju za konkretan posao. Dualno obrazovanje ima i širu društvenu funkciju. Iskustvo pokazuje da sistemi u kojima je implementirano dualno obrazovanje podstiču kod mladih razvoj vještina i radnih navika bolje ih pripremajući za posao. Dualni sistem obrazovanja može biti koristan instrument za mlade koji pripadaju ranjivim kategorijama da se (ponovo) integrišu u obrazovni sistem i tržište rada.

Ipak, stručno obrazovanje ne smije biti konkurencija akademskom obrazovanju, već prije nadogradnja na kvalitetna generalna akademska i kognitivna znanja i vještine. Neke od njih se stiču u ranom djetinjstvu i predškolskom obrazovanju. U Crnoj Gori, stopa upisa u rano i predškolsko obrazovanje je niska (38%, a cilj EU do 2020. je 95%). Sve više istraživanja ukazuje na važnost znanja matematike, čitanja i pisanja, naučnog razumijevanja, koji imaju snažan uticaj na ekonomski rast. Ova znanja vode ka inovacijama, ali i generalno ka radnoj snazi koja može da se prilagodi brzim promjenama.

Rezultati međunarodnog PISA testiranja ukazuju na nizak kvalitet obrazovnog sistema u Crnoj Gori u poređenju s drugim državama. Nivo znanja matematike, čitanja i nauke, crnogorskih 15-godišnjaka je ispod prosjeka OECD država i većine država regiona. Od 65 država obuhvaćenih istraživanjem, Crna Gora je po pokazanom znanju iz matematike na 51. mjestu, iz čitanja takođe na 51, a iz naučne pismenosti na 59. mjestu. Od država regiona, bolje od Crne Gore rangirani su đaci iz Srbije, Hrvatske i Slovenije. Prosječna ocjena od 31/100 naglašava potrebu za poboljšanjem osnovnog obrazovanja. Ohrabruje da su testirana djeca (njih 5665 učenika iz 64 crnogorske škole) pokazala razvijenu svijest o važnosti nauke i opredijeljenost za oblasti medicine, tehnologije i ICT-a.

U kontekstu brzih promjena na tržištu rada i neizvjesnosti u vezi s poslovima koji će nastajati i nestajati, važno je i pripremiti mlade ljude sa širim znanjem i skupom vještina, kako bi im se omogućila dugoročna mobilnost i perspektiva. Ako su usmjereni samo na obuku za konkretni posao kod konkretnog poslodavca, uskoro mogu biti suočeni sa situacijom da za njih nema „mjesta” na tržištu rada. Stoga je važno da svaka implementacija programa dualnog obrazovanja bude zasnovana na širim i fleksibilnim nastavnim planovima i programima.

34


TRŽIŠTE RADA U CRNOJ GORI

Kao i ukupan društveno-ekonomski sistem, tržište rada u Crnoj Gori, posljednjih decenija, karakterišu krupne promjene. Industrijalizacija i urbanizacija, nakon II svjetskog rata, uslovili su da se značajan dio radno aktivnog stanovništva preseli iz sela u gradove i, umjesto u sektoru poljoprivrede, da se angažuje u industrijskom sektoru.21 Jedna od karakteristika socijalističkog sistema bila je i težnja ka punoj zaposlenosti, što je značilo upošljavanje što većeg broja ljudi, čak i kada to nije ekonomski opravdano. Ekonomska tranzicija, od centralno planske privrede ka tržišnim strukturama, donijela je otvaranje na hiljade privatnih preduzeća i preorijentisanje ekonomije od industrije ka sektoru usluga. Ipak, i nakon više od tri decenije od početka tranzicije, ostalo je sjećanje na velika i „uspješna” socijalistička preduzeća i očekivanje da se mogu obnoviti.

Kreiranje pretpostavki za funkcionisanje privatnog sektora stvorilo je potrebu za dubokim i sveobuhvatnim reformama na tržištu rada. Usvojene su određene reformske mjere kroz koje je unaprijeđena regulacija na tržištu rada, što ga je učinilo više pristupačnim samom biznisu (Zakon o radu iz 2008. godine izmijenjen i dopunjen 2011. godine). Reforme radnog zakonodavstva doprinijele su izvjesnoj fleksibilnosti tržišta, međutim, izostale su sveobuhvatne, uvezane i strukturirane reforme kolektivnog ugovaranja, socijalne politike i sistema obrazovanja, kako bi ukupan sistem bio dosljedan, jasan za primjenu i odgovarao potrebama savremenog načina rada i poslovanja.

Kako je naglašeno i u Izvještaju o napretku za 2016. godinu, Crnu Goru karakteriše visoka stopa nezaposlenosti, niska produktivnost, rigidnosti na tržištu rada i nepodudaranje ponude i tražnje. Stopa zaposlenosti je 12 procentnih poena niža od prosjeka EU, a karakteristiku sistema predstavlja visoko učešće strane radne snage i niska mobilnost lokalne radne snage.

• Trendovi na tržištu rada u Crnoj Gori

Industrijska preduzeća u Crnoj Gori (Kombinat aluminijuma, Željezara, „Radoje Dakić”, „Obod”, „Titex”, „Košuta”, Vunarski kombinat, fabrike elektroda, drvna industrija, fabrika celuloze i papira i sl.) bila su dizajnirana za veliko jugoslovensko tržište i zapošljavala su desetine hiljada ljudi. Teret (pre)velikog broja zaposlenih bio je ograničenje za produktivnost i konkurentnost ovih preduzeća na slobodnom međunarodnom tržištu. S raspadom zajedničke države i jugoslovenskog tržišta, a u uslovima dugogodišnje međunarodne izolacije i sankcija, većina industrijskih preduzeća nije opstala. Smanjenje proizvodnje ili u pojedinim slučajevima njeno potpuno zaustavljanje, dugo vremena nije pratilo otpuštanje zaposlenih. Zbog socijalnog mira i političke oportunosti, kao i rigidnog radnog zakonodavstva, mnoga industrijska preduzeća su čitavu deceniju zadržala, manje-više konstantan broj zaposlenih, a većina njih je bila u nedefinisanom odnosu – imali su radno mjesto, ali ne i posao. Broj zaposlenih u sektoru industrije i rudarstva je 1990. godine činio blizu 35% ukupnog broja formalno zaposlenih i tokom čitave decenije učešće je zadržano na preko 30%, da bi na kraju 2000. iznosilo 32% ukupno zaposlenih.

Prema podacima popisa iz 1991. godine, stopa aktivnosti stanovništva između 15 i 65 godina starosti (radno sposobno stanovništvo) iznosila je 51,6%, stopa zaposlenosti iznosila je 40,1%, dok je stopa nezaposlenosti bila na nivou od 20,5%. U posljednjoj deceniji prošlog vijeka, prema podacima Ankete o radnoj snazi22, stopa aktivnosti stanovništva radnog uzrasta povećava se tako da je 1996. godine iznosila 56,4%, a 2000. godine 60,3%. Povećanje stope radne aktivnosti u tom periodu vjerovatno se može pripisati razvoju privatne inicijative i privatnog sektora, kako u okviru formalnih pravila tako i u sivoj ekonomiji. Razlog za ovakav razvoj je što su neefikasnost i rigidnost institucija, kao i ogromni fiskalni nameti, u velikoj mjeri doprinijeli kreiranju privatnog sektora, koji je opstajao isključivo na nepoštovanju pravila. Stoga ne čudi visok obim neformalne zaposlenosti i neformalnog oblika poslovanja, koji je posebno bio prisutan tokom 90-ih godina prošlog vijeka (Katnić, 2016).

21. Prije II svjetskog rata gotovo 80% stanovništva Crne Gore bilo je poljoprivredno, početkom 1960-ih taj udio je smanjen na ispod 50%, a početkom 1980-ih na ispod 15%.22. Zavod za statistiku Savezne Republike Jugoslavije.

35


Iz prethodno navedenih razloga, dramatičan pad ekonomske aktivnosti nije pratio značajan rast nezaposlenosti – prema podacima Ankete o radnoj snazi stopa nezaposlenosti je povećana sa 17,3% s početka 90-ih na 20% do kraja 2000. godine. Početak suštinske ekonomske tranzicije, koja je započeta posljednjih godina XX vijeka s procesom vlasničke transformacije, privatizacije i uvođenja njemačke marke kao zvanične valute, učinio je vidljivim mnoge probleme. Oni više nijesu mogli biti maskirani monetizacijom, niti se moglo odlagati suočavanje s njima. Jedan od tih problema bila je i situacija na tržištu rada.

Prema podacima o registrovanim nezaposlenim licima u Crnoj Gori, broj nezaposlenih osoba dostigao je svoj maksimum tokom 2000. godine, kada je prosječan broj registrovanih nezaposlenih osoba iznosio 83.583. Nakon toga, nezaposlenost je konstantno opadala, da bi najmanji broj registrovanih nezaposlenih osoba bio zabilježen u 2009. godini, kad je broj nezaposlenih iznosio 28.362. Nakon krize došlo je do porasta broja registrovanih nezaposlenih osoba, tako da je na kraju 2015. godine taj broj iznosio 39.991, da bi na kraju 2016. godine broj registrovanih nezaposlenih porastao na 49.487.

Procjene Zavoda za zapošljavanje Crne Gore iskazane u Nacionalnoj strategiji zapošljavanja i razvoja ljudskih resursa za period 2007–2011. godine, ukazivale su da je od ukupnog broja nezaposlenih lica, 70% stvarno nezaposleno, dok je oko 30% radno aktivno kroz rad „na crno“, a na evidenciji se nalaze zbog zdravstvenog osiguranja i sticanja drugih prava po osnovu nezaposlenosti. Najnoviji podaci ukazuju da neregistrovani zaposleni i zaposleni čija zarada je djelimično registrovana u 2014. godini. u Crnoj Gori čine 32,7% ukupnog broja zaposlenih (Katnić, 2016).

Karakterističan trend na tržištu rada Crne Gore je i rast broj nezaposlenih visokoškolaca. Na evidenciji Zavoda za zapošljavanje na kraju 2006. godine bilo je 2.369 visokoškolaca, što je predstavljalo 6% ukupnog broja nezaposlenih (39.480), da bi krajem 2013. godine to učešće iznosilo 29,02% (10.014). Istovremeno je rastao i broj novoprijavljenih visokoškolaca (sa 4.228 u 2006. godini na 9.944 na kraju 2015. godine). U posljednjih nekoliko godina stalno se povećava broj srednjoškolaca koji se upisuju na visokoobrazovne ustanove (preko 80%), što utiče na znatan rast ponude visokoškolaca na tržištu rada, koja premašuje potražnju i zapošljavanje. Neki od razloga za ovakav trend su identifikovani kao: (i) vertikalna mobilnost od srednjeg ka visokom obrazovanju, (ii) loša ekonomska situacija zbog čega učenici srednjih stručnih škola nemaju mogućnost da pronađu posao i onda se odlučuju da nastave školovanje, (iii) očekivanja učenika da će dobiti bolji posao nakon završetka visokog obrazovanja i (iv) opšta društvena i kulturna klima usmjerena na stvaranje društva zasnovanog na znanju (Kaluđerović, Mirković, 2013).

Grafik 1: Trendovi na tržištu rada Crne Gore 1991–2015. godineIzvor: MONSTAT23

23. Izvor za ARS podatke u periodu 1996−2003. je Statistički zavod Jugoslavije, dok je izvor ARS podataka za period 2004−2014. Monstat.

36


Do značajnog rasta broja registrovanih zaposlenih lica u Crnoj Gori u periodu 2003-2015. godine (s izuzetkom 2010. godine kada se najviše osjetio uticaj globalne ekonomske krize na privrednu aktivnost, a samim tim i na zaposlenost) došlo je, velikim dijelom, i zbog smanjenja poreskog opterećenja rada. Poresko opterećenje troškova rada je sa 50,5% 2000. godine sniženo na 39,8% 2015. godine. Smanjenje poreskog opterećenja podstaklo je ponudu rada na crnogorskom tržištu rada, povećalo priliv domaćih i stranih investicija, dovelo do prenošenja dijela sive ekonomije u zvanične kanale, te s tim u vezi povećalo stopu zaposlenosti i smanjilo stopu nezaposlenosti. Takođe, pozitivnim stopama rasta zaposlenosti doprinijela je i povoljnija makroekonomska situacija u Crnoj Gori i unapređenje poslovnog ambijenta, što je uslovilo i priliv stranih direktnih investicija u infrastrukturne objekte, građevinarstvo, turizam i finansijski sektor.

• Promjene u zaposlenosti po sektorima i djelatnostima

Posljednjih decenija značajno se promijenila struktura crnogorske ekonomije. Učešće sektora industrije je smanjeno, a došlo je do rasta sektora usluga, što je prouzrokovalo strukturnu nezaposlenost i produbilo razlike između ponude i potražnje za radnom snagom. Sa stanovišta tržišta rada, proces tranzicije predstavljao je realokaciju zaposlenosti iz struktura koje su bile svojstvene planskoj ekonomiji tj. samoupravnom sistemu u strukture koje su karakteristične za tržišnu ekonomiju. Usljed takvih kretanja, zabilježen je značajan odliv zaposlenosti iz sektora industrije, državne uprave i velikih kompanija, ka novim, srednjim i malim privatnim preduzećima, koja većinom posluju u sektoru usluga. Takođe, prisutan je i rast samozapošljavanja.

Konkretni podaci potvrđuju očekivanu tranzicionu sliku. Ukoliko se analizira struktura zaposlenih po sektorima u posljednjih 25 godina, može se primijetiti da je došlo do smanjenja zaposlenih u sektoru industrije i poljoprivrede i rast broja zaposlenih u uslužnom sektoru.

Grafik 2: Struktura zaposlenosti u Crnoj GoriIzvor: ISSP, Monstat

Smanjenje broja zaposlenih u sektoru poljoprivrede i industrije očekivana je tendencija, karakteristična i za druge države, posebno razvijene. Tako, na primjer, broj ljudi angažovanih u poljoprivredi i industriji u Engleskoj i Velsu, počev od 1841. godine, dramatično se smanjio. Procenat zaposlenih u poljoprivredi od 1841. godine, kada je iznosio 22%, smanjio se na manje od 1% u 2011, dok se u istom periodu procenat neangažovanih u industriji smanjio sa 36% na 9%.24

Jedna od izraženih karakteristika u slučaju Crne Gore je depopulacija ruralnih područja, odnosno unutrašnje i spoljne migracije koje su uslovile da stanovništvo prestane s ovim djelatnostima i da se aktivira u drugim oblastima zanimanja. Osim migracija, smanjenje broja zaposlenih u sektoru poljoprivrede može se povezati i sa zatvaranjem poljoprivrednih zadruga nakon 1991. godine. Globalnom trendu smanjenja zaposlenih u poljoprivredi u najvećem dijelu doprinosi razvoj tehnologije (Roser, 2016).

24. Za detalje pogledati: http://webarchive.nationalarchives.gov.uk/20160105160709/http://www.ons.gov.uk/ons/rel/cen-sus/2011-census-analysis/170-years-of-industry/170-years-of-industrial-changeponent.html

37


Pored sektora poljoprivrede, koji pokazuje velike promjene u posmatranom periodu, sektor industrije pokazuje još veće razlike evidentirane od 1990. do 2015. godine. Sektor industrije je u 1990. godini upošljavao 55.274 osoba (ili 34,9% ukupne formalne zaposlenosti). Broj zaposlenih se od 1990. konstantno smanjivao, pa je u 2000. godine iznosio 41.623 osobe (ili 32% ukupne formalne zaposlenosti), da bi u 2015. godini taj broj bio gotovo dvostruko manji – 20.973 osobe (ili 11,9% ukupne formalne zaposlenosti). Prestrukturiranje privrede, zatvorenost ekonomije i loša ekonomska situacija tokom 90-ih, uslovili su da veliki broj industrijskih preduzeća bude zatvoren ili pođe u stečaj. Smanjenja broja zaposlenih u industrijskim preduzećima najbolje ilustruju podaci o promjeni u broju zaposlenih u najvećim industrijskim preduzećima, koji su prikazani u narednoj tabeli.

Tabela 2: Promjene u broju zaposlenih u industrijskim preduzećima koja su početkom 1990. godine zapošljavala preko 1000 zaposlenih

Redni broj

Naziv preduzećaBroj zaposlenihPočetak 1990. 2015.

1. Željezara Nikšić 6.647 3362. „Titex” 5.535 -3. Kombinat aluminijuma 5.159 4174. „Obod” 4.438 -5. Elektroprivreda Crne Gore 3.704 2.3776. Željeznice Crne Gore 3.132 1.6317. „Radoje Dakić” 2.858 -8. Vunarski kombinat Bijelo Polje 2.322 -9. Telefonsko i poštansko preduzeće 2.281 80110. Luka Bar 2.132 60611. Rudnik uglja Pljevlja 2.001 93912. „Košuta” 1.541 -13. „Gornji Ibar” Rožaje 1.533 -14. „Jugooceanija” Kotor 1.382 -Ukupno 38.018 7.107

Izvor: Podaci iz raznih publikacija Monstata i kalkulacije autora

Zbog smanjene ponude radnih mjesta u industrijskom sektoru, ljudi se sve više okreću zapošljavanju u drugim sektorima, gdje se ukazuju nove prilike. U sektoru trgovine, od 1990. godine do 2015. godine broj zaposlenih se udvostručio (rast sa 16.419 osoba na 36.487 osoba). Broj zaposlenih se povećao i u javnom sektoru. Usljed mijenjanja metodologije i obuhvata zaposlenih u javnom sektoru, teško je dati komparativne podatke o procentualnom učešću zaposlenih u pojedinim djelatnostima u ukupnom broju zaposlenih za duži period. Jedini podatak koji se u određenoj mjeri može porediti jeste ukupan broj zaposlenih čije zarade se finansiraju iz budžeta, koji je viši za približno 40% u 2016. godini u odnosu na 1990. godinu. Zbog drugačije klasifikacije djelatnosti, koja se primjenjivala 90-ih godina, teško je razgraničiti zaposlenost po djelatnostima u okviru javnog sektora, ali ono što je evidentno jeste da je porasla zaposlenost u državnoj administraciji, dok je broj zaposlenih smanjen u pojedinim sektorima države, kao što je npr. vojska.

Sektor građevinarstva je imao negativan trend u periodu od 1991. godine do 2003. godine, da bi kasnije uglavnom bilježio rast zaposlenosti, tako da je sa 6.101 (2003) porastao na 9.298 (2015). Razlog tome može se naći u rastu i razvoju tržišta nekretnina u Crnoj Gori uslovljenog izgradnjom novih stambenih i poslovnih objekata u zemlji, kao i turističkih objekata, posebno na primorju.

38


Grafik 3: Zanimanja s najvećim promjenama u zaposlenostiIzvor: Monstat

Veliki broj zanimanja koja su bila aktuelna i popularna 80-ih godina danas ne postoje ili je veoma mali broj osoba angažovan na takvim poslovima. Proizvođači i obrađivači metala su u 1981. godini činili 5,5% ukupnog broja zaposlenih, da bi se početkom 90-ih godina taj procenat blago smanjio na 5%. Usljed novih uslova privređivanja, učešće broja zaposlenih u sektoru proizvodnje osnovnih metala i metalnih proizvoda u 2014. godini iznosilo je 1,2% ili 73,7% manje u odnosu na 1981. godinu. Evidentan je drastičan pad i kad su u pitanju zaposleni u popravci i montaži mašina i opreme (mehaničari i monteri motora, mašina i mehaničkih uređaja) čiji je broj 1981. i 1991. godine iznosio 5.195 i 5.264, respektivno, da bi broj zaposlenih u ovoj djelatnosti pao na 1.070 u 2014. godini (pad od 80% u odnosu na 1991. godinu ili pad sa 3,3% na 0,6% ukupne zaposlenosti). Pad zaposlenosti zabilježen je i kod zanimanja u hemijskoj djelatnosti i srodnim zanimanjima, kao i zaposlenosti u djelatnosti proizvodnje proizvoda od gume i plastike. Broj zaposlenih u sektoru drvoprerade početkom 80-ih iznosio je 2.924 ili 2,1% ukupnog broja zaposlenih.

Taj procenat je 1991. godine bio na nivou od 1,6%, da bi u 2014. godini broj obrađivača i oblikovača drveta pao na 1,1% ukupne zaposlenosti.

Najveći pad u broju zaposlenih ostvaren je u sektoru proizvodnje i prerade tekstila. Od ukupnog broja zaposlenih početkom 80-ih godina, 3,1% njih je radilo u sektoru proizvodnje i prerade tekstila, dok je taj broj smanjen za 96,4% u 2014. godini, kada je učešće zaposlenih u ukupnom broju iznosilo 0,1%. Na listi zanimanja koja su sve manje aktuelna su upravo zanimanja iz oblasti proizvodnje tekstila: tapetari, obućari, krznari, šeširdžije, rukavičari, šabloneri i rezači tekstila, tkači i pletači; iz oblasti štampanja: slovoslagači, štamparski mašinisti, stereotipisti i glavnoplastičari, štamparski graveri, foto-laboranti; zanimanja u oblasti obrade metala i drugi zaposleni u industriji i zanatstvu (ličioci/moleri, dimnjačari i drugi).

Slično je i u sektoru šumarstva, u kojem je početkom 80-ih radilo ukupno 1.510 zaposlenih, da bi se broj smanjio na 1.484, koliko je iznosio u 1991. godini. U poređenju sa 1981. godinom, u 2014. broj zaposlenih u šumarstvu pao je za 88,6% i sada iznosi samo 0,1% ukupne zaposlenosti.

39


Pozitivni trendovi u broju zaposlenih mogu se primijetiti u sektorima trgovine, proizvodnje pića, finansijskim uslugama, konsultantskim uslugama, kao i sektoru zabave i rekreacija. Broj zaposlenih u trgovini povećan je sa 11.179 u 1981. na 16.344 u 1991. godini. Učešće zaposlenih u trgovini u ukupnom broju zaposlenih je u 1981. godini iznosilo 7,9%, a u 1991. godini 10,3%. Broj zaposlenih u trgovini posljednih dvije i po decenije više je nego udvostručen, tako je u 2014. godini iznosio 35.986 ili 21% ukupnog broja zaposlenih. Ako se analizira djelatnost privrednih društava koja su u 2015. godini zapošljavala najveći broj zaposlenih, među prvih 15 je čak trećina ili njih 5 iz sektora trgovine. Nakon Elektroprivrede, kao najvećeg poslodavca, na drugom i trećem mjestu po broju zaposlenih su preduzeća iz sektora trgovine.

U Crnoj Gori su domaćinstva na selu tradicionalno proizvodila alkoholna pića (rakiju i vino), uglavnom za vlastitu upotrebu i u manjem obimu za (neformalno) tržište. Posljednjih godina došlo je do procvata preduzetničkih inicijativa u oblasti gajenja vinove loze i proizvodnje vina i rakije za tržište. U odnosu na 2011, kada je u Crnoj Gori bilo registrovano 4 proizvođača rakije i 20 proizvođača vina, na kraju 2015. godine u Crnoj Gori je registrovano 25 proizvođača rakije i 57 priozvođača vina. U posljednjih trideset godina nastala su brojna nova zanimanja. Broj zaposlenih u oblasti klađenja i kockanja u 2014. godini iznosio je 2.059 ili 1,2% ukupne zaposlenosti, dok 80-ih godina takva zanimanja gotovo nijesu registrovana. Slično je i kod zanimanja vezanih za telekomunikacije, kompjutersko programiranje, konsultantske usluge, koja danas čine 1,6% ukupne zaposlenosti. Sve veći broj zaposlenih angažovan je u oblasti proizvodnje kompjutera, elektronskih i optičkih proizvoda, popravke kompjutera, kao i u oblasti finansijskih usluga, lizinga, poslovanju s nekretninama, reklamiranja i istraživanja tržišta, u filmskoj, video i televizijskoj produkciji i drugo. Zanimanja s ovom formulacijom naziva nijesu postojala 1981. i 1991. godine, tako da nije moguće napraviti komparaciju. Ipak, evidentno je da su nove usluge uslovile nova zanimanja i nova radna mjesta u oblasti finansijskih usluga (na primjer, razne usluge u oblasti osiguranja) i usluga zaštite–obezbjeđenja, dok je, s druge strane, evidentan pad zaposlenih u oblasti računovodstva (prije svega izazvano outsourcing digitalizacijom, razvojem softvera, posljedično prestankom potrebe za obimnom arhivom i sl.)

Posljednjih godina došlo je do razvoja novih zanimanja i u oblasti zabave, rekreacije, sporta i njege tijela. Sve je veći broj sportskih trenera, instruktora fitnesa, plesa i zaposlenih u zanimanjima njege i uljepšavanja tijela. U poređenju sa stanjem od prije više od trideset godina, broj kozmetičara je znatno porastao – 1981. godine broj kozmetičara je iznosio svega 6, a 1991. je porastao na 42. Iako nema preciznog podatka, pretpostavlja se da je danas broj kozmetičara znatno veći.

40


Mladi na tržištu rada – trendovi u Crnoj Gori

Demografski trendovi u Crnoj Gori, posljednjih 50 godina, ukazuju na starenje stanovništva, smanjivanje udjela mlađe populacije i povećanje udjela populacije starije od 65 godina. U okviru ukupne demografske strukture, pozitivno kretanje predstavlja povećanje očekivanog trajanja života, dok je smanjenje mlađih od 15 godina i populacije stare od 15 do 24 godine posebno zabrinjavajuće. Udio mladih, starosti 15-24 godine, u ukupnoj strukturi stanovništva Crne Gore, u periodu od 60 godina, od pedesetih godina 20. vijeka do prve decenije 21. vijeka, smanjio se za 6 procentnih poena. Prema projekcijama stanovništva UN-a, do 2050. godine udio stanovništva starosti između 15 i 24 godine biće upola manji u odnosu na 1950. godinu. Monstat je razvio projekciju kretanja mladih ljudi u Crnoj Gori, po kojoj će njihov udio do 2061. biti manji nego 2011. godine, kada je iznosio 19,2%, i to bez obzira na projekcionu varijantu. Najveće procentualno učešće mladih, odnosno najsporije odvijanje demografskog starenja od baze starosne piramide bilo bi dostignuto u slučaju realizacije varijante visokog fertiliteta (19,0%), a najmanje, odnosno najbrže starenje stanovništva ukoliko bi se nivo fertiliteta ženskog stanovništva Crne Gore kretao u skladu s pretpostavkama koje su predviđene niskom varijantom (12,4% u 2061. godini).

Grafik 4: Starosna struktura stanovništva Crne GoreIzvor: UN Population projections 2015, https://esa.un.org/unpd/wpp/

Ekonomska aktivnost mladih i posebno nezaposlenost mladih predstavljaju značajan izazov, posebno nakon globalne krize 2008. godine, kad je došlo do naglog rasta nezaposlenosti uopšte i posebno nezaposlenosti među mladima. Međunarodna organizacija rada razvila je koncept ključnih indikatora tržišta rada (KILM – key indicators of the labour market), u sklopu kojih indikator KILM 10 prati nezaposlenost mladih. KILM 10 prati nezaposlenost mladih kroz četiri mjere:

• stopa nezaposlenosti mladih – mladi nezaposleni kao procenat mlade radne snage• odnos stope nezaposlenosti mladih i stope nezaposlenosti odraslih• nezaposleni mladi kao procenat ukupnog broja nezaposlenih • mladi nezaposleni kao procenat populacije mladih.

Poseban, dodatni pokazatelj populacije mladih predstavlja tzv. NEET stopa, koja mjeri procenat mladih koji nijesu zaposleni, ne obrazuju se i ne učestvuju u obukama. Ova grupa mladih u stvari je u stanju potpunog mirovanja na tržištu rada.

41


Grafik 5: Ekonomska aktivnost mladihIzvor: Monstat, Anketa o radnoj snazi, 2008–2015.

Podaci Ankete o radnoj snazi pokazuju da, u odnosu na 2008. godinu, aktivnost mladih na tržištu rada u Crnoj Gori je u 2015. godini smanjena sa 33,7% na 30,1%, a učešće mladih u obrazovnom sistemu povećalo se sa 51,4,3% na 58,3%. Ohrabruje podatak i da se smanjio broj mladih koji nijesu u obrazovnom sistemu, ne rade i ne traže posao (NEET stopa) za 3,3 procentna poena, sa 14,7% u 2008. godini na 11,6% u 2015. godini.25 Ovi podaci ukazuju da sve više mladih ljudi bira da se obrazuje umjesto da bude neaktivno i da ne traži posao.

Grafik 6: NEET stopa mladihIzvor: Monstat, Anketa o radnoj snazi, 2011–2015.

25. NEET – Ne rade, ne traže posao i ne obrazuju se.

42


Ekonomska aktivnost mladih26 dominantno je određena mogućnostima za zapošljavanje. Stopa aktivnosti mladih i stopa zaposlenosti mladih imaju skoro isti trend kretanja, samo s malim kašnjenjem, dok rast stope nezaposlenosti prethodi smanjenju zaposlenosti i aktivnosti. Manje mogućnosti za zapošljavanje automatski smanjuju ekonomsku aktivnost mladih.

Grafik 7: Stope aktivnosti zaposlenosti i nezaposlenosti mladihIzvor: Monstat, Anketa o radnoj snazi, 2008–2015.

Nakon početka krize 2009. godine, ekonomska aktivnost mladih se smanjila, što je pratilo smanjenje zaposlenosti za približno 10 procentnih poena, a nezaposlenost je porasla za približno 15 procentnih poena. Posljedica ovakvih trendova jeste povećanje broja mladih u obrazovnom sistemu do 2013. godine, a nakon 2013. godine bilježi se trend smanjenja upisanih studenata i učenika, istovremeno s rastom zaposlenosti i aktivnosti na tržištu rada ove grupe.

Grafik 8: Aktivnost stanovništva Crne Gore starosti 15-24 godine (u hiljadama)Izvor: Monstat, Anketa o radnoj snazi 2015, IPSOS, kalkulacije autora

26. Ekonomska aktivnost mladih pokazuje procenat mladih koji rade ili traže posao u ukupnoj populaciji mladih, tj. sta-novništva starog između 15 i 24 godine starosti.

43


Mladi starosti 15-24 godine u Crnoj Gori u 2015. godini čine jednu petinu radno sposobnog stanovništva, shodno podacima Ankete o radnoj snazi.27 Ukoliko posmatramo ekonomsku aktivnost, jedna trećina mladih je aktivna na tržištu rada dok su ostali neaktivni. U okviru grupe neaktivnih mladih ljudi, njih 83,4% ili blizu 60% ukupnog broja mladih je u obrazovnom sistemu, dok je 16,6% neaktivnih ili jedna desetina ukupnog broja mladih ljudi je u stanju mirovanja – ne obrazuje se, nije zaposleno, ne traži posao (NEET).

Aktivnost mladih u Crnoj Gori, u međunarodnom kontekstu

Visoka nezaposlenost mladih u Evropi prisutna je više decenija, uključujući i visokorazvijene zemlje. Nezaposlenost je izraženija u zemljama s rigidnom regulativom, kakva je u Francuskoj, Italiji, Španiji i Grčkoj. Rigidna radna regulativa najviše pogađa mlade. Oni koji nemaju radnog iskustva teže nalaze mjesto na tržištu rada. Kada regulativa ograničava brzo prilagođavanje ekonomskim uslovima, uključujući i otpuštanje u situaciji manje potrebe za radnom snagom, tada se poslodavci ne odlučuju ni da zapošljavaju u dobrim vremenima. Vlade ovih država dugo vremena pokušavaju da sprovedu reforme na tržištu rada, ali otpori su veliki. Iako postoji svijest da postojeći zaposleni uživaju velike benefite i snažnu zaštitu, čak ni nezaposleni se ne usuđuju da podrže reformu ovog sistema.

Odnos stope nezaposlenosti mladih i stope nezaposlenosti odraslih u Evropi, u 2015. godini, najniži je u Njemačkoj i Holandiji i iznosi 1,7, dok je najviši u Švedskoj (4,0), Italiji (4,0) i Luksemburgu (4,7). Najviša stopa nezaposlenosti među mladima je u Španiji (53,2%), Makedoniji (53,1%), Grčkoj (52,4%), Italiji (42,7%) a najniža u Njemačkoj (7,7%), Holandiji (10,5%) i Austriji (10,3%). Racio stopa nezaposlenosti mladih u odnosu na stopu nezaposlenosti u Crnoj Gori iznosi 2,2, dok je stopa nezaposlenosti mladih u Crnoj Gori u 2015. godini iznosila 35,2%.

Tabela 3: Ključni indikatori nezaposlenosti mladih za odabrane zemlje Evrope (KILM 10), u 2015.

ZemljaStopa nezaposlenosti mladih (%)

Stopa nezaposlenosti odraslih (%)

Racio stopa nezaposlenosti mladih u odnosu na stopu nezaposlenosti odraslih

Udio nezaposlenih mladih u ukupnom broju nezaposlenih (%)

Njemačka 7,7 4,7 1,7 15,7Holandija 10,5 6,1 1,7 23,9Litvanija 19,3 9,9 2,0 16,1Austrija 10,3 4,9 2,1 23,8Grčka 52,4 24,7 2,1 12,6Makedonija 53,1 25,3 2,1 18,7Crna Gora 35,2 16,2 2,2 19,7Estonija 15,0 6,7 2,2 17,0Danska 12,6 5,5 2,3 29,0Slovenija 20,2 8,9 2,3 14,5Malta 11,8 4,8 2,4 29,5Irska 23,9 10,0 2,4 19,3Španija 53,2 22,3 2,4 15,2Slovačka 29,7 11,8 2,5 17,5Francuska 23,2 8,5 2,7 22,0Portugal 34,8 12,3 2,8 18,1Češka 15,9 5,4 2,9 17,4Finska 20,5 7,0 2,9 29,2Mađarska 20,4 6,7 3,0 19,7

27. Monstat – Anketa o radnoj snazi za 2015.godinu, www.monstat.org

44


Poljska 23,9 7,6 3,1 22,2Hrvatska 45,5 14,6 3,1 23,0Belgija 23,2 7,2 3,2 21,9UK 16,9 4,4 3,9 38,2Švedska 22,9 5,7 4,0 37,2Italija 42,7 10,6 4,0 21,4Luksemburg 22,6 4,8 4,7 23,2

Izvor: ILO – Key Indicators of the Labor Market, KILM 10, 2015.

Ukoliko posmatramo podatke o udjelu mladih u ukupnom broju nezaposlenih u Crnoj Gori, mladi čine jednu petinu ukupnog broja nezaposlenih, dok, na primjer, u Danskoj, Malti i Finskoj, mladi čine skoro trećinu ukupnog broja nezaposlenih. Osim podataka koji oslikavaju ekonomsku aktivnost, posebno važan podatak o statusu mladih predstavlja podatak o broju mladih koji ne rade, ne traže posao i ne obrazuju se (NEET).

Grafik 9: NEET stopa u odabranim zemljama (u %)Izvor: ILO –Key Indicators of the Labor Market, KILM 10, 2015.

U većini zemalja je, od početka ekonomske krize, porastao procenat mladih koji su u NEET statusu. Crna Gora se, zajedno s Njemačkom, Luksemburgom, Švedskom i Makedonijom, svrstava u grupu država koje predstavljaju pozitivan izuzetak.

45


Percepcije i stavovi mladih u Crnoj Gori s osvrtom na zapošljavanje

Nedavna istraživanja ukazala su da se mladi u Crnoj Gori ne razlikuju mnogo od svojih vršnjaka širom svijeta, kada se radi o provođenju sopstvenog vremena. To se prije svega odnosi na činjenicu da je mladima u Crnoj Gori omogućen širok pristup internetu, koji oni koriste bez obzira na ekonomski status, socijalno porijeklo, pol i sl., što za posljedicu ima da mladi veliki dio dana (preko 4 sata)28 provode u svrhu razonode preko interneta, uključujući i socijalne mreže, ali i traženje različitih informacija (na primjer o poslu).

Takođe, mladi pri sagledavanju gorućih društveno-ekonomskih problema u Crnoj Gori prepoznaju nezaposlenost kao dominantan problem, ali ipak, veći dio njih smatra da se društveni procesi odvijaju u pravcu razvoja i boljitka. Istraživanja o mladima potvrđuju i da problemu nezaposlenosti među mladima doprinosi neefikasna tranzicija iz obrazovanja ka tržištu rada, koja je praćena i ekonomskim i socijalnim troškovima finansijske podrške mladima u toku same tranzicije, koja traje skoro dvije godine.29

Indikativno je da istraživanja o mladima ukazuju da bi se znatno veći procenat mladih prije zaposlio u državnom nego u privatnom sektoru, što upućuje na mogući uticaj naslijeđenog mišljenja o „sigurnom“ poslu u državnom sektoru. Ipak, ohrabrujuće je da mladi prednost u pronalasku posla daju obrazovanju i stručnosti.

Prema istraživanju agencije Damar „Očekivanja i stavovi studenata u pogledu zapošljavanja u Crnoj Gori“, oko 40% studenata poznaje osobe koji su putem „veze“ našle posao. Takođe, iako mladi visoko procjenjuju svoje sposobnosti, znanja i vještine, više od dvije trećine njih spremno je da prihvati posao ispod svojih kvalifikacija, ukoliko ne budu mogli odmah da se zaposle na željeno radno mjesto. Manje od polovine mladih je spremno na volonterski rad, kako bi stekli nova znanja i vještine. Međutim, ovo istraživanje je pokazalo da 90% anketiranih studenata nije bilo na praksi u nekom preduzeću ili organizaciji.

Problemi na tržištu rada ukazuju na neadekvatnu ponudu radne snage, koja nije usklađena s potražnjom na tržištu rada. Na ovo upućuju i sami stavovi mladih, koji većinski misle da na fakultetima nijesu stekli dovoljno znanja i vještina potrebnih za tržište rada i uspjeh na poslu. Ovaj problem je prepoznat i u ključnim strateškim dokumentima, ali i u dokumentima koji služe za formulisanje politika, kao što je na primjer Bijela knjiga – Preporuke za unapređenje zapošljavanja mladih u Crnoj Gori. Dio tih preporuka upravo se odnosi na poboljšanje relevantnosti ishoda učenja i smanjenje neusklađenosti potražnje za stečenim vještinama.

S druge strane, prisutnost tehnologija omogućava mladima da sami nadomjeste neke od nedostajućih vještina i znanja (npr. web dizajn, statistička analiza podataka), ali i da promovišu sebe putem blogova online marketinga, društvenih mreža i sl. Ovo su ujedno i neke od vještina koje se najviše traže, prema LinkedInu, a pored njih, gotovo sve navedene iz prvih deset odnose se na upotrebu ili upravljanje tehnologijama.

28. Na bazi istraživanja CGO u saradnji s fondacijom FES: Mladi u Crnoj Gori – društveni dekor ili društveni kapital?, 2016.29. Vidjeti: Bartlett, Kaluđerović, Mirković and Strugar (2016) From University to Employment: Higher Educa-tion Provision and Labour Market Needs in Montenegro, European Commission, Directorate-General for Educa-tion and Culture, ISBN: ‎978-92-79-51523-1 i Đurić, D. (2016) Tranzicija na tržište rada mladih žena i muškaraca u Crnoj Gori, Work4Youth, serija br. 34

46


Veliki dio mladih, uprkos generalnim zadovoljstvom uslovima života u Crnoj Gori, u potrazi za boljom budućnošću i kvalitetnijim zaposlenjem spreman je da potraži posao u inostranstvu30, što je izraženije kod onih koji su još uvijek u procesu obrazovanja. Takođe, programi vlada razvijenijih zemalja postaju atraktivni mladima iz Crne Gore, a to se ne odnosi samo na Evropu, već i na ostale razvijene zemlje, poput Kanade, koja ima poziv za stalni boravak, a koji najčešće dobijaju kandidati iz profesija koje su u oblasti finansija i ulaganja, grafičkog dizajna, programiranja i inženjeringa, ali i manje kvalifikovani radnici u ugostiteljstvu. Takođe, radnu migraciju pospješuje i nedostatak kadrova u Njemačkoj i ostalim razvijenijim zemljama Evrope u pojedinim oblastima (kao što su zdravstvo, špedicija, IT i sl.), a koje ovakvu radnu snagu traže i nalaze i u zemljama zapadnog Balkana. Za ove potrebe je otvoren i Virtuelni centar za dobrodošlicu njemačke Centralne agencije za posredovanje stranih radnika i stručnjaka (ZAV), u Bonu, kroz koji se odvija savjetovanje radne snage koja dolazi iz manje razvijenih zemalja. Samo savjetovanje prilagođeno je načinu komunikacije koji mladi koriste, pa je, osim telefonskog, savjetovanje omogućeno i putem sredstava komunikacije koje omogućava internet (putem Skajpa, elektronske pošte i sl.) U skladu s prethodno navedenim očekivanjima i stavovima mladih je i podatak da je na Sajmu legalnih radnih migracija u Njemačku, koji je održan sredinom marta u Podgorici, preko 450 mladih osoba iz Crne Gore izrazilo zainteresovanost za rad u Njemačkoj, a to su upravo lica s kvalifikacijama, vještinama i znanjima koji su deficitarni na njemačkom tržištu rada, a koji, takođe, treba da budu praćeni i poznavanjem njemačkog i(li) nekog drugog stranog jezika.

BARIJERE ZA (FORMALNO) ZAPOŠLJAVANJE MLADIH

Pitanje nezaposlenosti i danas posebno aktuelno pitanje nezaposlenosti mladih uvijek izaziva debate od kojih je veliki broj njih u ravni ideoloških. Ekonomska teorija ne daje jedinstvene i jednoznačne odgovore o uticaju regulative na nivo zaposlenosti u jednoj ekonomiji. Ovo poglavlje, u nastavku, najprije daje teorijski i empirijski osvrt na uticaj regulative na tržište rada, a zatim analizira situaciju u Crnoj Gori.

30. Na primjer, prema nedavnom istraživanju agencije Damar „Očekivanja i stavovi studenata u pogledu zapošljavanja u Crnoj Gori“, u slučaju nezaposlenosti u struci, 43,8% ispitanih studenata rješenje pronalazi u odlasku u inostranstvo.

47


Uticaj zakonske zaštite zaposlenja na nezaposlenost mladih

Pojedini autori smatraju da ne postoji veza između regulative o zaštiti zaposlenja i situacije na tržištu rada (Nikell i Layard, 1999). Istovremeno, brojni autori empirijski dokazuju da rigidna regulativa o zaštiti zaposlenja negativno utiče na demografske kompozicije tržišta rada, mobilnost i nivo nezaposlenosti (Pogledati npr. Heckman i Pages, 2002). Rezultati OECD studija ukazuju da rigidno zakonodavstvo na tržištu rada utiče na održavanje konstantnog nivoa nezaposlenosti, kao i na veću nezaposlenost među pojedinim grupama nezaposlenih – ženama, mladim i starijim muškarcima.

Radni propisi, u prvom redu propisi koji regulišu otkaze ugovora o radu na neodređeno vrijeme i propisi koji se tiču zarada, ograničavaju poslodavca da prilagodi radnu snagu i kontroliše trošak rada. Viši obim zaštite zaposlenja smanjuje otpuštanje tokom ekonomske recesije, ali može uticati i na niže stope zapošljavanja u fazama ekonomske ekspanzije. Prilikom angažovanja radne snage, kompanije uzimaju u obzir vjerovatnoću pojavljivanja troškova otpuštanja u budućnosti. Dodatno, niska elastičnost zarada na niže, kao posljedica kolektivnog pregovaranja, odnosno individualnih ugovora koji proizilaze kao posljedica rigidne regulative i kolektivnih ugovora, utiče na odluke o angažovanju novih zaposlenih. Shodno tome, rigidno zakonodavstvo smanjuje fluktuacije na tržištu rada tokom ciklusa, povećavajući stabilnost poslova, ali i produžavajući nezaposlenost. Jedna novija studija (Sergei Guriev etc., 2016) utvrdila je da se povećanje zarada prije krize u Italiji odvijalo paralelno i u formalnom i u neformalnom sektoru. Zarade su uglavnom rasle paralelno, uz konstantno veće zarade u formalnom sektoru, za 15%. Od početka krize, nivo zarada u formalnom sektoru nije smanjen, dok su zarade u neformalnom sektoru smanjene za gotovo 20%, što je vodilo povećanju razlika između zarada u formalnom i neformalnom sektoru. Kao posljedica, u periodu 2008–2013. zaposlenost u formalnom sektoru je smanjena za 16%, a zaposlenost u neformalnom sektoru je ostala nepromijenjena, štaviše, porasla je za 1,6%. Iako se nalazi ove studije odnose na imigrante, oni potvrđuju ekonomsku zakonomjernost da rigidna zakonska i sindikalna zaštita zarada u formalnom sektoru u uslovima krize vodi smanjenju zaposlenosti i/ili pomjeranju u neformalne forme rada.

Zakonska zaštita zaposlenja ima i šire implikacije, osim uticaja na tokove tržišta rada, budući da ojačava poziciju zaštićenih zaposlenih, tzv. insajdera u procesu pregovora o zaradi, i na taj način negativno utiče na zapošljavanje, preko povećanja troškova rada. Prilagođavanje zaposlenosti je disproporcionalno na štetu zaposlenih na određeno vrijeme, čime se pojačava pregovaračka moć zaposlenih na neodređeno vrijeme i za posljedicu ima povećanje opšteg nivoa zarada, koji može negativno uticati na funkcionisanje tržišta rada.

Na zaposlenost mladih negativno utiče gustina sindikata (postotak udjela zaposlenih koji su članovi sindikata), kao i dužina plaćanja naknade za nezaposlena lica – što je duži period plaćanja naknade, zaposlenost i ekonomska aktivnost nezaposlenih mladih je niža (Milačić, 2016).

• Propisi u Crnoj Gori – barijera za zapošljavanje mladih

Uticaj zaštite zaposlenja na tržištu rada u Crnoj Gori identifikovan je od strane istraživačkih institucija (ISSP, 2007) i od strane donosioca odluka (Ministarstvo finansija, 2013). Prva reforma radnog zakonodavstva, koja je donijela više fleksibilnosti, iz 2008. godine, promovisala je liberalizaciju trajanja ugovora o radu na određeno vrijeme, čime je poslodavcima značajno olakšan proces selekcije i zapošljavanja, kao i prilagođavanja ekonomskim uslovima. Liberalizacija na tržištu rada uticala je na formalizaciju radnih odnosa. Neposredno nakon liberalizacije došlo je do povećanja broja formalno zaposlenih za 4,8% (u 2009. godini u odnosu na 2008. godinu). Ekonomska kriza, koja je uticala na smanjenje investicija, pad proizvodnje i trgovine, kao i ukupne ekonomske aktivnosti za blizu 6% u 2009. godini, reflektovala se na smanjenje broja formalno zaposlenih. Mogućnost brzog prilagođavanja kroz smanjenje broja zaposlenih omogućila je privredi i kompanijama da se brzo oporave i nastave i obnove trend rasta, koji je zabilježen u narednim godinama.

48


Reforme radnog zakonodavstva iz 2011. godine ograničile su trajanje ugovora o radu na određeno vrijeme, ali su relaksirale proces otpuštanja. Ključna relaksacija radnog zakonodavstva odnosila se na regulaciju agencija za privremeno zapošljavanje, tj. agencija za ustupanje zaposlenih. Zbog ograničenja upotrebe ugovora na određeno vrijeme, uz rigidne uslove za otpuštanje zaposlenih, veliki broj poslodavaca usmjerio se na angažovanje zaposlenih posredstvom agencija za privremeno zapošljavanje. One su potpomogle ponovan rast zaposlenosti u formalnom sektoru, koji je u velikom dijelu bio u formi ugovora na određeno vrijeme. Prema podacima Ankete o radnoj snazi, u 2012. godini u Crnoj Gori je bilo 34,8 hiljada zaposlenih s ugovorom na određeno vrijeme. Do 2015. godine taj broj se povećao na 52,9 hiljada.

Prema podacima Ministarstva rada i socijalnog staranja, u Crnoj Gori je 2016. godine bilo aktivno 20 agencija za ustupanje zaposlenih. Interesantno je da su neke od njih postale poslodavci s najvećim brojem zaposlenih. Na spisku 11 najvećih privrednih subjekata, po broju zaposlenih, tri su kompanije čija je osnovna djelatnost privremeno angažovanje – ustupanje zaposlenih.

Kompanije su prepoznale mogućnost i interes da, u uslovima ograničene upotrebe ugovora na određeno vrijeme i još uvijek, u praksi, prilično složene i skupe procedure otpuštanja zaposlenih, angažuju zaposlene posredstvom agencija za privremeno zapošljavanje. Ova fleksibilnost je vodila kreiranju radnih mjesta, koja u situaciji nepostojanja mogućnosti za posredno privremeno angažovanje zaposlenih ne bi nastala ili bi se organizovala u neformalnom sektoru. Međutim, pitanje je koliko je ovakvo zakonsko rješenje u korist (ne)zaposlenih, poslodavaca i ukupne ekonomije. Umjesto neposrednog i direktnog (privremenog) radnog angažmana u kompaniji, zaposleni su formalno angažovani kod agencija za posredovanje u zapošljavanju, suštinski s istom „svrhom”. Angažovanjem preko agencija za posredovanje oni nemaju veća prava i benefite. Štaviše, može biti da su uskraćeni za određena prava koja dobijaju formalno zaposleni u istim kompanijama u kojima oni rade posredno (prava na neradne dane, godišnji odmor, zimnicu i sl.). Istovremeno, formalno u njihovim radnim evidencijama nije evidentiran poslodavac kod kojeg su suštinski radno angažovani, što im može biti važno kao naznaka reference. Tako se čini da od ovog rješenja najveće benefite imaju upravo kompanije za posredovanje, koje naplaćuju naknade za svoje usluge.

Sveukupno, sadašnji zakonski okvir koji reguliše radne odnose u Crnoj Gori veoma je kompleksan. Sastoji se od: Zakona o radu, Opšteg kolektivnog ugovora, Granskog kolektivnog ugovora i Kolektivnog ugovora kod poslodavca. Od početka tranzicije, prije više od 30 godina, regulativa na tržištu rada pretrpjela je brojne promjene. Ipak, promjene su najčešće bile pojedinačne, djelimične, a nikad sveobuhvatne i strukturirane. To je dovelo da toga da, pored toga što je zakonodavstvo višeslojno, postoji veliki broj kontradiktornosti i nedorečenosti u okviru i između pojedinih akata, što usložnjava nihovu primjenu i nerijetko poslodavcima ne omogućava da apsolutno poštuju regulativu, čak i kada postoji čvrsta opredijeljenost da se ona poštuje.

Kako bi sistem bio jasniji, funkcionalniji i efikasniji, potrebno je izvršiti temeljnu izmjenu regulative. S obzirom na to kako je radno pravo izuzetno osjetljiva materija s više stanovišta (zaštite prava zaposlenih, ranjivosti ove populacije u odnosu na trenutnu ekonomsku situaciju u Crnoj Gori, koja se manifestuje kroz ograničene mogućnosti zapošljavanja), izmjenama ne bi trebalo pristupiti parcijalo, kako je do sada to bio slučaj, već sistemski i sistematično, kako bi se izbjegle zamke koje proizilaze iz izmjene jednog segmenta, a zadržavanja drugog, čiji je rezultat jedan okrnjeni sistem, koji nije funkcionalan.

Iz sadašnje strukture regulative iz oblasti radnog prava nedvosmisleno proizilazi da treba smanjiti (pojednostaviti) nivo i stepene regulacije. Jedan od modela mogao bi biti podržavanje decentralizovanog pregovaranja, tako da se umjesto opšteg kolektivnog ugovora preferiraju sektorski kolektivni ugovori. Na ovaj način bi se sva opšta mjesta radnog prava obuhvatila Zakonom, a uvažavanje specifičnosti pojedinih privrednih grana bi se postiglo sektorskim kolektivnim ugovorima. Naravno, treba ostaviti slobodu da pojedinci i poslodavci zaključuju pojedinačne ugovore, koji ne predviđaju manje prava od propisanih zakonom i sektorskim kolektivnim ugovorom.

49


Imajući na umu snažan investicioni ciklus u crnogorskoj ekonomiji, i ukupne promjene u paradigmi rada i radnog mjesta, naglašena je potreba sveobuhvatne revizije regulative u Crnoj Gori (Katnić, 2016). Propisi koji regulišu radni angažman zaposlenih i zaštitu u slučaju nezaposlenosti u Crnoj Gori, u kontekstu nove ekonomske stvarnosti, zastarjeli su i prevaziđeni. Propisi o radu usmjereni su na zaštitu konkretnog radnog mjesta, a ne na zaštitu individualnog prava na rad i produktivno zaposlenje (koje može da uključi promjene radnog mjesta, periode nezaposlenosti, obuke i prekvalifikacije u skladu s konceptom fleksigurnosti), dok je sam način ugovaranja odnosa poslodavca i zaposlenog birokratizovan. Dodatno, propisi o radu podrazumijevaju visok stepen nepotrebnih administrativnih procedura. Kao ilustrativan primjer može se uzeti institut radne knjižice. Svako lice koje stupa na tržište rada nakon završetka obrazovanja treba da se prijavi Zavodu za zapošljavanje i da dobije radnu knjižicu od nadležnih organa lokalne samouprave. Radna knjižica bi trebalo da predstavlja dokument u koji se upisuje radno iskustvo, tj. služi i za evidenciju vremena provedenog kod nekog poslodavca. Međutim, upisano iskustvo u knjižici kasnije, prilikom ostvarivanja socijalnih prava, ne znači puno, ukoliko poslodavac nije izmirio obaveze po osnovu poreza i doprinosa, što je čest slučaj. U digitalizovanom društvu i sve većem broj e-servisa koje država pruža, uz odgovarajuće evidencije, postojanje radne knjižice i obavezne prijave slobodnog radnog mjesta predstavljaju procedure koje su nepotrebne, uzrokuju troškove na strani poslodavaca i na strani države, i potrebno ih je ukinuti. Međuresorska saradnja i bolje korišćenje evidencija i podataka, koje državne i opštinske službe svakodnevno prikupljaju, trebalo bi značajno da smanji nepotrebnu administraciju i ponavljanje opterećujućih postupaka, procedura i evidencija.

Bez obzira na prevaziđenost pravnih normi i terminologije, koja je neprilagođena trenutnim uslovima poslovanja, kojima obiluje tekst važećeg Zakona o radu, mnogo važniji aspekt radnog zakonodavstva predstavlja njegov limitirajući karakter u smislu prevelikih administrativnih opterećenja, kao i negativan uticaj na kreiranje radnih mjesta u formalnom sektoru. U kombinaciji s neefikasnom inspekcijskom funkcijom (Katnić, 2016), Zakon o radu ne daje očekivanu zaštitu zaposlenima, s jedne strane, a s druge strane ograničavajuće djeluje na poslodavce i njihove odluke o zapošljavanju.

50


Da bi se smanjile barijere za zapošljavanje uopšte, a posebno zapošljavanje mladih, potrebne su fundamentalne promjene u zakonskom okviru, koji reguliše zasnivanje i raskidanje ugovora o radu. Ove promjene prvenstveno podrazumijevaju novi koncept ugovora o radu i osnovnih pravila koja regulišu ugovorni odnos poslodavca i zaposlenog. Promjene u konceptu ugovora o radu i konceptu zaštite treba da obuhvate:

• Zaštitu zaposlenih od diskriminacije po bilo kom osnovu – pola, etničke, nacionalne i vjerske pripadnosti, zdravstvenog stanja ili drugih ličnih karakteristika, nefer postupanja poslodavaca, mobinga i sličnih neprimjerenih postupaka poslodavaca.

• Fleksibilniji odnos po pitanju odredbi o trajanju ugovora o radu. Trajanje ugovora o radu treba da je pitanje individualnog ugovaranja. Tvrdnja da su zaposleni na određeno vrijeme u nepovoljnijem položaju u odnosu na zaposlene na neodređeno vrijeme, posebno u pogledu nekih egzistencijalnih pitanja, kao što su kreditiranje, sada je manje relevantna. U vezi s tim pitanjem sve je važnija kreditna istorija, istorija zaposlenja i primanja, kao i kvalitet poslodavca.

• Ugovori o radu bi trebalo da se lako zasnivaju i lako raskidaju, jednostavnom izjavom volje poslodavca ili zaposlenog. Kolektivni otkazi i pojedinačni otkazi, koji se moraju opravdati bilo kome, ne bi trebalo da budu pravilo. Dovoljno je definisati šta ne može biti razlog za raskid ugovora o radu, a to su prvenstveno razlozi koji se tiču diskriminacije, korišćenja zakonom zagarantovanih prava, zdravstveni status i sl. (Za primjere pogledati Tabelu 4). Ostale odredbe, prava i obaveze treba prepustiti pojedinačnim – individualnim ugovorima između poslodavca i zaposlenog.

• U postojećem sistemu za osiguranje od nezaposlenosti i invalidnosti poslodavci i zaposleni plaćaju doprinose. Shodno tome, troškovi socijalne sigurnosti treba da se finansiraju iz fondova koje poslodavac/zaposleni finansira iz svoje zarade. Ovo se posebno odnosi na otpremnine za lica s invaliditetom, budući da se svake godine prikupi značajan iznos sredstava po osnovu doprinosa za profesionalnu rehabilitaciju i radno osposobljavanje osoba s invaliditetom. Ukoliko je poslodavac taj koji treba da finansira ovu vrstu zaštite zaposlenja lica s invaliditetom, onda doprinose usmjerene za ove namjene treba ukinuti. Istovremeno, odredbe o otpremninama čine da su osobe s invaliditetom u startu u lošijem položaju nego drugi zaposleni, budući da su potencijalni troškovi otpuštanja značajno viši, čime se poslodavci uzdržavaju i od zapošljavanja ove kategorije na tržištu rada.

Promjenom koncepta Zakona o radu ne bi se u potpunosti riješio problem nezaposlenosti mladih, ali bi u svakom slučaju doprinio smanjenju barijera za formalno zapošljavanje i ubrzali tokovi na tržištu rada, od čega bi mladi imali srazmjerno više koristi. Dodatne mjere treba da obuhvate promjene u ukupnom poslovnom ambijentu, a posebno poreskoj politici.

51


Posmatrajući mjere koje države sprovode (Milačić, 2016), politike usmjerene na rješavanje problema nezaposlenosti mladih su manje-više iste, pa ipak nezaposlenost mladih održava se na nivou koji je obično dvostruko viši u odnosu na nezaposlenost ostalih. Imajući na umu troškove rada, koji na globalnom nivou čine od 72% do 86% ukupnih troškova kompanija, osim u prerađivačkoj industriji, gdje se kreću od 40% do 57%, da bi se broj novih radnih mjesta povećao, potrebno je fundamentalno promijeniti koncept zaštite i sigurnosti zaposlenja.31

Tabela 4: Pregled odredbi koje se odnose na pojedinačne otkaze

ZemljaOpravdanje za redovne otkaze

Opravdani otkaz – validni razlozi

Zabranjeni razlozi za otkaz (nefer otkaz)

Austrija Ne Nije regulisano

Godine života, etničko porijeklo, porodične obaveze, podnošenje prijave protiv poslodavca, bračni status,; porodiljsko odsustvo, učestvovanje u vojnoj ili civilnoj službi po pozivu državnog organa, političko mišljenje, trudnoća, vjeroispovijest, pol, seksualna orijentacija, članstvo i aktivnosti u sindikatu

Belgija Ne Nije regulisano

Godine života, boja kože, invalidnost, etničko porijeklo, jezik, bračni status, porodiljsko odsustvo, nacionalnost, političko mišljenje, trudnoća, rasa, vjeroispovijest, seksualna orijentacija, socijalno porijeklo, privremena povreda na radu ili bolest, članstvo i aktivnosti u sind-ikatu, upozoravanje na pogrešno postupanje poslodav-ca

Danska Da Nije regulisano

Godine života, boja kože, invalidnost, etničko pori-jeklo, podnošenje prijave protiv poslodavca, bračni status, porodiljsko odsustvo, nacionalnost, roditeljsko odsustvo, politička opcija, trudnoća, vjeroispovijest, pol, seksualna orijentacija, socijalno porijeklo, privre-mena povreda na radu ili bolest, članstvo i aktivnosti u sindikatu

Finska Da Bilo koji fer razlog

Godine života, invalidnost, etničko porijeklo, zaposle-nost drugih članova porodice kod istog poslodavca, podnošenje prijave protiv poslodavca, jezik, porodi-ljsko odsustvo, učešće u zakonskom štrajku, političko mišljenje, trudnoća, rasa, pol, seksualna orijentacija, privremena povreda na radu ili bolest; članstvo i aktiv-nosti u sindikatu

Francuska Da Bilo koji fer razlog

Godine života, boja kože, invalidnost, etničko porijek-lo, bračni status, nacionalnost, učešće u zakonskom štrajku, političko mišljenje, trudnoća, vjeroispovijest, pol, seksualna orijentacija, socijalno porijeklo, privre-mena povreda na radu ili bolest, članstvo i aktivnosti u sindikatu, upozoravanje na pogrešno postupanje poslodavca

Njemačka Da Bilo koji fer razlog

Godine života, boja kože, invalidnost, etničko porijek-lo, podnošenje prijave protiv poslodavca, porodiljsko odsustvo, nacionalnost, trudnoća, rasa, vjeroispovijest, pol, seksualna orijentacija, članstvo i aktivnosti u sind-ikatu

31. KPMG (2016) – Competitive Alternatives – KPMG Guide to International Business Location Cost, https://www.competi-tivealternatives.com/

52


Grčka Da Nije regulisano

Godine života, invalidnost, etničko porijeklo, pod-nošenje prijave protiv poslodavca, bračni status, učest-vovanje u vojnoj ili civilnoj službi po pozivu državnog organa, trudnoća, rasa, vjeroispovijest, seksualno opredjeljenje, članstvo i aktivnosti u sindikatu

Mađarska Da Bilo koji fer razlog

Godine života, invalidnost, etničko porijeklo, boja kože, finansijski status, jezik, bračni status, porodiljsko odsus-tvo, nacionalnost, roditeljsko odsustvo, učestvovanje u vojnoj ili civilnoj službi po pozivu državnog organa, političko mišljenje, trudnoća, vjeroispovijest, pol, seksu-alna orijentacija, socijalno porijeklo, rasa, zdravstveno stanje, privremena povreda na radu ili bolest, članstvo i aktivnosti u sindikatu

Italija Da Bilo koji fer razlog

Odsustvo zbog usvajanja djeteta, porodične obaveze, bračni status, roditeljsko odsustvo, učešće u zakon-skom štrajku, političko mišljenje, trudnoća, rasa, pol, članstvo i aktivnosti u sindikatu

Luksem-burg

Da Bilo koji fer razlog

Godine života, invalidnost, etničko porijeklo, bračni status, trudnoća, rasa, vjeroispovijest, seksualna orijent-acija

Holandija Da Bilo koji fer razlog

Godine života, invalidnost, podnošenje prijave protiv poslodavca, bračni status, porodiljsko odsustvo, nacio-nalnost, u vojnoj ili civilnoj službi po pozivu državnog organa, političko mišljenje, trudnoća, rasa, vjeroispo-vijest, pol, seksualna orijentacija, privremena povreda na radu ili bolest, članstvo i aktivnosti u sindikatu, upozoravanje na pogrešno postupanje poslodavca

Švedska Da Bilo koji fer razlog

Boja kože, invalidnost, etničko porijeklo, korišćenje pra-va na odsustvo zbog obrazovanja, porodične obaveze, porodiljsko odsustvo, nacionalnost, učešće u vojnoj ili civilnoj službi po pozivu državnog organa, trudnoća, pol, seksualna orijentacija, identitet transvestita

Švajcarska Da Nije regulisano

Godine života, boja kože, invalidnost, korišćenje prava, porodične obaveze, bračni status, porodiljsko odsus-tvo, nacionalnost, učešće u vojnoj ili civilnoj službi po pozivu državnog organa, političko mišljenje, trudnoća, rasa, pol, seksualna orijentacija, socijalno porijeklo, ometanja zahtjeva koji proističu iz zaposlenja, privre-mena povreda na radu ili bolest, članstvo i aktivnosti u sindikatu

UK Da Bilo koji fer razlog

Odsustvo zbog usvajanja djeteta, osuda za krivično djelo i neprijavljivanje presude za krivično djelo, in-validnost, etničko porijeklo, podnošenje prijave protiv poslodavca, porodiljsko odsustvo, roditeljsko odsustvo, učešće u poroti, trudnoća, rasa, isticanje zabrinutosti u pogledu zaštite na radu, vjeroispovijest, pol, seksualna orijentacija, upozoravanje na pogrešno postupanje poslodavca

Izvor: EPL baza Međunarodne organizacije rada, www.ilo.org

53


Zapošljavanje studenata

Važan aspekt tržišta rada iz ugla mladih jeste regulativa koja tretira zapošljavanje i rad tokom školovanja – studija. Zapošljavanje i rad studenata, na sezonskim ili stalnim poslovima tokom studiranja, u Crnoj Gori nije eksplicitno regulisan. Međutim, u praksi, mladi koji imaju priliku da dobiju formalno zaposlenje tokom školovanja, na stalnim ili privremenim i povremenim poslovima, suočavaju se s brojnim preprekama, koje destimulativno utiču na njihov radni angažman.

Propisi koji regulišu radni angažman studenata izazivaju nedoumice i probleme u primjeni. Tako, na primjer, ukoliko poslodavac želi da učestvuje u praktičnoj obuci studenata ili organizuje praksu u saradnji s visokoškolskim institucijama, suočava se s nizom barijera. Prva je odabir pravne forme angažmana. Shodno propisima o radu i obrazovanju, ne postoji pravna forma za praktičan rad studenata tokom studiranja. Ako se prilikom angažovanja studenata ne koristi neka od postojećih formi propisanih radnim propisima, uprkos nepostojanju regulative za ovaj vid angažmana, poslodavci rizikuju da naprave prestup, jer su dozvoljene samo one forme angažmana koje su propisane zakonom, a to znači korišćenje neke od vrsta ugovora o radu i poštovanje svih odredbi propisa o radu. Poslodavci, ukoliko žele da organizuju praktičan rad studentima i nadoknade rad studenata tokom praktične obuke, dužni su da studentu za rad plaćaju dio zarade zaposlenog na radnom mjestu za koje se obučavaju, srazmjerno vremenu provedenom na radu, po ugledu na pripravnički staž, kada je poslodavac obavezan da plaća 80% zarade radnog mjesta za koje se zaposleni obučava.

Zaključivanjem ugovora o radu sa studentom, shodno propisima, student gubi status studenta i spada u kategoriju zaposlenih sa završenom srednjom školom. U tom slučaju, poslodavac je dužan da plaća puni iznos poreza i doprinosa. Radni angažman studenata ne utiče na gubitak prava na stipendiju, tj. studentski kredit, ali utiče na gubitak prava na smještaj u domu, pravo na ishranu u domu i pravo na izdržavanje, ukoliko je jedan od roditelja obavezan da plaća izdržavanje do završetka studija.32

Može se zaključiti da je regulativa koja tretira radno angažovanje studenata, odnosno njeno tumačenje i primjena u praksi, destimulativna – kako za poslodavce tako i za studente. Poslodavci moraju da isplaćuju zaradu studentu čak i kada je na obuci i to u iznosu zaposlenog koji pokriva to radno mjesto, a takođe da na tu zaradu plaćaju pune poreze i doprinose. Istovremeno, studenti s formalizovanjem radnog angažmana gube određena prava i privilegije koje im proizilaze iz statusa redovnog studenta. Stoga je potrebno definisati pravila koja istovremeno ne bi bila destimulativna za poslodavce (omogućila im potrebnu fleksibilnost) i koja ne bi demotivisala studente da formalizuju svoj radni angažman. U protivnom, niti studenti niti poslodavci neće imati interesa za ugovaranjem (formalnog) radnog angažmana.

Dobar uzor za reformu regulative za rad studenata može biti primjer propisa koji tretiraju mini poslove u Njemačkoj. Mini poslovi u Njemačkoj su oni za koje zarada ne prelazi 450 eura mjesečno. U slučaju dugoročnih mini poslova, poslodavac plaća 31,42% fiksnu stopu za poreze i doprinose. Zaposleni dodatno može da plaća doprinos za državno penzijsko osiguranje od 3,7%, a može i da traži izuzeće od plaćanja ovog doprinosa. Ukoliko je mini posao kratkoročan, onda se plaća samo porez na dohodak i osiguranje od nezgoda na radnom mjestu.

32. Reformom penzijskog zakonodavstva, 2011. godine, ukinuto je ograničenje da student, korisnik porodične penzije, zapošljavanjem gubi pravo na penziju, makar to bio i sezonski posao.

54


U Crnoj Gori rad studenata i njihovo udruživanje nijesu posebno regulisani. Na snazi je Zakon o zadrugama, koji se primjenjivao u državnoj zajednici („Sl. list SRJ“, br. 41/96), a koji reguliše sve oblike zadruga (poljoprivredne, stambene, potrošačke, omladinske, studentske i školske). Shodno ovom Zakonu, „omladinske i studentske zadruge obezbjeđuju zadrugarima da na organizovan način za potrebe poslodavaca obavljaju povremene, privremene i slične poslove za koje se ne zasniva radni odnos, radi sticanja sredstava za školovanje i zadovoljavanje osnovnih, socijalnih, kulturnih i drugih ličnih i zajedničkih potreba zadrugara”. Iako studentske zadruge mogu biti okvir za angažovanje radne snage bez plaćanja poreza i doprinosa, ovu mogućnost poslodavci u Crnoj Gori rijetko koriste. Kako je regulativa u Crnoj Gori koja se odnosi na osnivanje i rad studentskih zadruga zastarjela i podložna zloupotrebama, potrebno je da se donese nova, koja će odgovarati potrebi za stvaranjem više mogućnosti za radni angažman mladih. Posebno pitanje u toj novoj regulativi treba da bude oporezivanje rada.

Poresko opterećenje u Crnoj Gori raspoređeno je na način da zaposleni plaća veći dio doprinosa, tako da se ne može direktno primijeniti njemački model za angažman studenata. Poslodavcu nije od posebnog značaja koji dio poreskog opterećenja je obaveza poslodavca, a koji studenta, jer su ukupni troškovi rada za poslodavca isti – u krajnjem spadaju u njegov trošak. Međutim, smanjenje poreskog opterećenja i mogućnost studenata da biraju da li će da doprinose obaveznom penzijskom osiguranju jeste koncept koji bi se mogao primijeniti u Crnoj Gori. Treba razmotriti i politiku da se za studente i visokoškolce koji su u redovnom režimu studija i učenja, a koji obavljaju radnu praksu u kompanijama (posebno ako se primijeni program dualnog obrazovanja), ne obračunavaju porezi i doprinosi na nadoknadu koju dobijaju. Takođe, fleksibilniji radni odnosi i smanjenje ograničenja u pogledu vrsti ugovora i obaveza po ugovorima, posebno u dijelu zarada, podstakli bi poslodavce da učestvuju u programima sticanja praktičnih znanja i vještina za studente. Sličan princip bi se mogao primjenjivati i za srednjoškolce. Ove promjene bi trebalo da prati i izmjena regulative, koja će omogućavati da kategorija studenata koja ima formalno zaposlenje istovremeno može da bude korisnik državnih programa stipendiranja i drugih privilegija (studentski dom, ishrana u studentskim menzama i sl.).

55


MINIMALNA ZARADA, NEFORMALNI RAD I NEZAPOSLENOST MLADIH33

„Avaj, oni ne znaju kako veliku nepravdu čine siromašnima koji ulaze na tržište rada i uskraćeni su za fer startnu poziciju”.34

Vernon L. Smit, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju, o namjerama američke administracije da poveća minimalnu zaradu

Koncept minimalne zarade odomaćio se u regulativi kako razvijenih tako i država u razvoju. Radnici i sindikalni pokreti u minimalnoj zaradi vide spas od beskrupuloznog eksploatisanja korporacija. Političarima je propisivanje minimalne zarade i njeno povećanje nerijetko instrument u funkciji vlastitog (re)izbora, odnosno pozicioniranja na političkom tržištu. I dok za postojeće zaposlene, posebno one s najnižim zaradama, povećanje minimalne zarade može značiti veći dohodak, uticaj na nezaposlene i ukupnu ekonomiju nije jednoznačan. U narednom dijelu ovog poglavlja predstavljen je uvid u koncept minimalne zarade i posljedice njene implementacije, a posebna pažnja posvećena je uticaju minimalne zarade u Crnoj Gori.

• Uvid u koncept minimalne zarade i njene posljedice

Ekonomska teorija sugeriše da broj angažovanih osoba zavisi od marginalne produktivnosti po zaposlenom. S angažovanjem novih zaposlenih marginalni proizvod po zaposlenom opada, i poslodavac će angažovati dodatne zaposlene dok se marginalni proizvod po zaposlenom ne izjednači sa zaradom (cijenom rada).

Prvi ekonomista koji je primijenio teoriju marginalne korisnosti na rad je američki ekonomista Džon Bits Klark. Klark je koristio teoriju marginalne produktivnosti kao argument protiv vještačkog povećanja zarada, mimo „prirodnog zakona”, po kojem su zarade jednake marginalnoj produktivnosti posljednjeg zaposlenog dodatog radnoj snazi.

Grafik 10: Ilustracija efekata minimalne zarade

Izvor: Clark, J. B. (1907). Essentials of Economic Theory. New York: The Macmillan Company

33. Ovo poglavlje bazirano je na radnoj verziji materijala: Minimalna zarada u Crnoj Gori − procjena uticaja povećanja minimalne zarade, koje je, u okviru UNDP projekta Inputi za fiskalnu strategiju Vlade Crne Gore, autor prof. Milorad Katnić pripremio u saradnji s Institutom za strateške studije i projekcije.34. U originalu: „Alas they know not the great damage they do to the entry-level poor who are denied a fair start.”

56


Marginalna produktivnost po zaposlenom izjednačava se sa zaradom u tački Bg i podrazumijeva da je posljednji dodatni zaposleni u tački Ag. Sva radna mjesta od tačke Ag do tačke D su u stvari gubitak zaposlenosti, koji se ne bi desio da nije koncepta minimalne zarade.

Austrijski ekonomista Ludvig fon Mizes proširio je Klarkovu teoriju produktivnosti pokazujući da povećana produktivnost rada ima pozitivne efekte na marginalne zaposlene. Realne zarade, prema Mizesu, ne rastu samo za zaposlene čija produktivnost je porasla već i za one čija produktivnost je ostala ista. Da bi potkrijepio svoje nalaze, Mizes je koristio primjer batlera. U svom primjeru Mizes navodi da batler obavlja za svog poslodavca isti posao kao i prije sto ili dvjesta godina. U poljoprivredi se, takođe, neke vrste rada obavljaju na isti način kao prije sto godina, međutim, zarade takvih zaposlenih danas su mnogo više nego što su bile u prošlosti. One su više jer su određene marginalnom produktivnošću. Poslodavac batlera odvraća od zapošljavanja u fabrici i zato mora platiti ekvivalent u povećanju outputa, koji bi proizvelo zapošljavanje jednog čovjeka u fabrici.

Veliki broj država uveo je koncept minimalne zarade, u namjeri da zaštiti kategorije zaposlenih koje se smatraju posebno ugroženim „niskim” zaradama. Koncept minimalne zarade i njeno povećanje obično zagovaraju sindikati, kao jedan od najvažnijih instrumenata zaštite zaposlenih. Minimalna zarada, posebno ako je veća od zarade određene na slobodnom tržištu tj. određene marginalnom produktivnošću, vodiće gubitku poslova odnosno onemogućiće zapošljavanje onih s najmanje iskustva i vještina. Mladi pripadaju ovoj grupi.

Donosioci odluka, a i javnost, percipiraju povećanje minimalne zarade kao način za povećanje dohotka i smanjenje siromaštva.35 Sve se češće, posebno u SAD-u, u kontekstu trenda smanjenja udjela rada i stagnacije realnih dohodaka nižih i srednjih slojeva, što za posljedicu ima rast nejednakosti, ukazuje na potrebu povećanja minimalne zarade.

Empirijski nalazi uglavnom ukazuju na negativan uticaj minimalne zarade na zaposlenost, posebno kada je ona određena na nivou većem od produktivnosti. Poslodavci na povećanje minimalne zarade reaguju na način da smanjuju broj radnih sati, smanjuju broj zaposlenih ili oboje. Dodatno, budući da se povećava broj onih koji traže posao po novoj minimalnoj zaradi, kreira se veća ponuda rada, dok se broj radnih mjesta smanjuje, pa samim tim raste nezaposlenost, a posebno mladih. Pojedini autori ukazuju da povećanje minimalne zarade ima negativne posljedice na one koji su najmanje produktivni na tržištu, jer ih obrazovaniji i produktivniji istiskuju u konkurenciji za radna mjestima.36 Usljed povećanih troškova rada, poslodavci smanjuju šanse za obuku na poslu, koju su ranije finansirali kroz niske početne zarade, čime se smanjuje akumulacija ljudskog kapitala i smanjuje se dugoročni dohodak.

Podaci iz SAD-a pokazuju da minimalna plata smanjuje zaposlenost, posebno među kategorijama radnika na koje je ova zaštita usmjerena. U periodu od 1948. do 1955. godine, stopa nezaposlenosti među tinejdžerima bijelcima i crncima muškog pola bila je skoro ista, 11,6% i 11,3%, respektivno (Bartlett, 1998). Nakon povećanja minimalne plate sa 75 centi na 1 dolar, stopa nezaposlenosti povećala se za obje grupe – do 1969. godine nezaposlenost među tinejdžerima crncima dostigla je 22,7%, a među tinejdžerima bijelcima 14,6%. Povećanje minimalne plate od 27%, koje se desilo 1990. i 1991. godine (Deere, Murphy i Welch, 2000), smanjilo je zaposlenost među svim tinejdžerima za 7,3%. Istovremeno, jedno referentno istraživanje, sprovedeno 1992. godine, predstavlja drugačije rezultate i zaključke. Riječ je o istraživanju o uticaju povećanja minimalne zarade (Card, Krueger, 1994) u američkoj državi Nju Džersi, sprovedenim u dvije iteracije, prva mjesec prije povećanja i druga osam mjeseci nakon povećanja minimalne zarade. Istraživanje je pokazalo da povećanje minimalne zarade nije uticalo na smanjenje broja zaposlenih u industriji brze hrane, ali je istovremeno pokazalo da je trošak transferisan potrošačima, budući da su cijene brze hrane porasle. Nalazi ovog istraživanja, a i zaključci, ograničeni su činjenicom da je ekonomija Nju Džersija već dvije godine bila u recesiji i da je broj zaposlenih već bio na nižem nivou u odnosu na uobičajeni.

35. Kalenkoski, C. M. (2016) − The effects of minimum wages on youth employment and income, Texas Tech University, USA, and IZA, Germany36. Pogledati: Horton, J., Stern, L. (2017) i Hanke, S. (2016).

57


Neka kasnija istraživanja, sprovedena 1996. godine (Neumark, Wascher, 1996)37, pokazala su da svako povećanje od 10% minimalne plate smanjuje zaposlenost za 2-6%. Novija istraživanja ukazuju na slične rezultate (Long, Vigdor, Plotnick, Roshchina, Wething, 2015). Grad Sijetl u državi Vašington tokom 2014. godine donio je odluku o povećanju minimalne zarade po satu sa 9,96 dolara na 13,0 dolara po satu u 2016. godini, s tim da prva faza povećanja započne 2015. godine u apilu, s povećanjem na 11,0 dolara po satu. Tim za proučavanje minimalne zarade Univerziteta Vašington analizirao je efekte prve faze povećanja zarade, zaposlenost i preduzeća. Ključni efekti ogledaju se u sljedećem:

• Minimalna zarada doprinijela je rastu zarada, pri čemu se 58,8% ukupnog povećanja može direktno pripisati povećanju minimalne zarade, dok je preostalih 41,2% posljedica bolje ekonomske situacije.

• Minimalna zarada smanjila je stopu zaposlenosti zaposlenih s niskim primanjima za jedan procentni poen.

• Akt o minimalnim zaradama doprinio je smanjenju zaposlenosti zaposlenih s najnižim zaradama u odnosu na nivo koji je očekivan.

• Efekat povećanih zarada poništen je smanjenjem zaposlenosti i radnih sati, čime je efekat povećanja minimalne zarade na povećanje prosječne zarade ograničen.

Analizirajući efekte minimalne zarade, koristeći rezultate od preko 20 godina istraživanja, naučnici David Njumark i Vilijam Vaščer38 pokazali su da minimalna zarada ne postiže glavni cilj koji su postavili njeni protagonisti. Minimalna zarada utiče na smanjenje mogućnosti za zaposlenje nekvalifikovanih zaposlenih i smanjuje njihova primanja. Minimalna zarada u dugom roku ima negativan uticaj na zarade i ukupna primanja, budući da utiče na smanjeno akumuliranje ljudskog kapitala, tj. na ulaganje u unapređenje znanja i vještina.

U martu 2015. godine, CATO Institut objavio je rezultate istraživanja uticaja minimalne zarade na zaposlenost i dohodak nisko obrazovanih pojedinaca u SAD-u.39 Istraživanje je obuhvatilo podatke iz panel istraživanja o dohotku i učešću u programima – analizirani su podaci o zaradama nakon povećanja federalne minimalne zarade, od jula 2007. godine do jula 2009. godine, sa 5,15 dolara po satu na 7,25 dolara po satu. Po nalazima istraživanja, povećanje minimalne zarade smanjilo je zaposlenost među nisko kvalifikovanim pojedincima – procijenjeni pad stope zaposlenosti je 8 pp. Procijenjeno smanjenje stope zaposlenosti mladih je 4 pp, s tim da istraživači naglašavaju da su ovako negativni efekti djelimično i rezultat globalne ekonomske krize, kao i sporog oporavka, što je u skladu i s nalazima MMF-a da su efekti povećanja minimalne zarade znatno negativniji u periodima recesije. Osim uticaja na zaposlenost, povećanje minimalne zarade povećalo je za 2 pp vjerovatnoću da će pojedinci raditi bez zarade, posebno visokoškolci, u okviru različitih oblika prakse. Za neobrazovane, nekvalifikovane radnike vjerovatnoća za nedostatak dohotka proizilazi iz nezaposlenosti.

U izvještaju Prospekti zapošljavanja 201540, OECD je analizirao, između ostalog, pitanje minimalne zarade u zemljama članicama. Ključni nalazi studije su:

Zemlje na različite načine implementiraju propise o minimalnog zaradi – u mnogim zemljama minimale zarade su porasle, ali postoji određeni broj zemalja koje su u procesu fiskalne konsolidacije zadržale nivo ili smanjile minimalne zarade (Irska, Španija, Turska, Grčka).

37. Neumark, D. and Wascher, W. (1996b), Minimum wage effects on employment and school enrollment: Reply to Evans and Turner. FEDS Working Paper No. 1996-28. Board of Governors of the Federal Reserve System.38. David Neuman, profesor na Univerizetu Kalifornije, i William Wascher, pomoćnik direktora za statistiku i analizu u Odbo-ru guvernera FED-a.39. Clemens, j., Wither, M. (2015) – The Minimum Wage and Great Recession – Evidence of Effects on the Emplozment and Income Trajectories of Low-Skilled Workers CATO40. Employment Outlook 2015, OECD Pariz

58


• Minimalne zarade imaju snažan uticaj na nivo dohotka na najnižim nivoima distribucije zarada.• Cilj minimalnih zarada je da osiguraju fer nadoknadu, da budu prevencija eksploataciji, a u pojedinim

zemljama služe kao mehanizam za povećanje poreskih prihoda.• Ukoliko se iznos minimalne zarade održava na razumnom nivou, neće izazvati značajan gubitak

poslova, iako će najugroženije grupe osjetiti negativne posljedice. Razuman nivo minimalnih zarada nije isti za svaku zemlju i zavisi od drugih uslova na tržištu rada, poreskog opterećenja, da li je minimalna zarada primjenljiva na nivou nacionalne ekonomije ili se utvrđuje na nivou sektora i drugih faktora.

• Minimalne zarade su relativno loš instrument politike za borbu protiv siromaštva, čak i u odsustvu negativnog uticaja na nezaposlenost.

U Izvještaju o minimalnim zaradama iz 2016.41 godine, Međunarodni monetarni fond analizira regulaciju minimalnih zarada u zemljama centralne i jugoistočne Evrope (CESEE). Tokom perioda od 2011. do 2015. godine realne minimalne zarade porasle su u prosjeku 3% godišnje, dok je u istom periodu produktivnost rada rasla u prosjeku 1% godišnje. Minimalne zarade se primjenjuju na značajno viši procenat zaposlenih u CESEE u odnosu na Zapadnu Evropu, i kreću se od 6% ukupne zaposlenosti u Estoniji do 35% ukupne zaposlenosti u Turskoj. U zemljama CESEE vlade igraju ključnu ulogu u utvrđivanju nivoa minimalne zarade, a korišćenje ekspertskog mišljenja skoro nikad se ne koristi. Dalje, MMF zaključuje da je diferencijacija minimalnih zarada po starosti, tipu ugovora i sektoru rijetka, a ako postoji, veoma je ograničena. Ključni zaključci ove studije su:

• Visok obim neformalnog rada u zemljama CESEE i povećanje minimalne zarade može dovesti do smanjenja raspoloživog dohotka zaposlenih. U zemljama s visokim nivoom sive ekonomije i zarada u kovertama (zaposleni se registruju na minimalnu zaradu, a u kovertama dobijaju iznos preko) uvođenje (povećanje) minimalne zarade dovešće do smanjenja prihoda zaposlenih bez povećanja troškova rada. Istovremeno, poslodavci mogu smanjiti broj registrovanih sati, a ne stvarnih sati provedenih na poslu, i dodatno preseliti određeni dio aktivnosti u neformalnu zonu, tj. smanjiti broj formalno zaposlenih.

• Minimalne zarade utiču na distribuciju prihoda. Povećanjem minimalne zarade ne povećava se ukupna suma zarada u ekonomiji već se redistribuira. Da bi onima koji zarađuju minimalne zarade bilo bolje, nekome mora biti lošije – trošak povećanja minimalne zarade ili se prenosi na potrošače, u vidu viših cijena roba i usluga, ili se smanjuje profit, čime se ograničava rast i razvoj preduzeća, a samim tim i generisanje novih radnih mjesta.

• Minimalne zarade u slučaju konkurentnih tržišta rada utiču na gubitke u efikasnosti, dok u slučaju nekonkurentskih tržišta (dominacije nekoliko poslodavaca) mogu dati pozitivne rezultate – ako koriguju postojeće nesavršenosti tržišta. Kad su tržišta rada konkurentna, povećanje minimalnih zarada iznad tržišnog nivoa negativno utiče na kreiranje novih radnih mjesta, a rast i konkurentnost su ugroženi. Radno intenzivne industrije koje se nadmeću na međunarodnom tržištu najviše su pogođene povećanjem minimalne zarade. Ukoliko je iznos minimalne zarade previsoko utvrđen tj. relativno je visok u odnosu na prosječnu zaradu, to može negativno uticati na karijerni razvoj, napore i investicije u obrazovanje, čime se ugrožava rast. Ukoliko je tržište rada monopolsko tj. postoji nekoliko dominantnih poslodavaca (što je rijetkost u današnjim ekonomijama), minimalna zarada može smanjiti negativni uticaj dominantne pozicije poslodavca.

• Empirijski nalazi za CESEE pokazuju da je povećanje minimalne zarade dovelo do rasta neformalne ekonomije. Budući da je teško mjeriti obim sive ekonomije bez redovnih istraživanja, MMF-ov tim je kao pomoćne (proxy) varijable koristio stope aktivnosti, broj sati rada, rad s polovinom radnog vremena. Zaključak je da više minimalne zarade utiču na nižu aktivnost, manji broj prijavljenih sati rada i povećanje obima rada s pola radnog vremena, što sve ukazuje na povećanje neformalnosti.

• Studije o minimalnim zaradama u CESEE ukazuju na negativan uticaj na zaposlenost, ali je broj studija mali da bi se dali značajni zaključci. U Estoniji je ocijenjeno da 10% povećanja minimalne zarade smanjuje zaposlenost za 0,4-0,66% za grupe na koje se minimalna zarada odnosi. U Mađarskoj je veliko povećanje zarada za 57%, u 2001. godini, smanjilo zaposlenost za 4%, posebno u nerazvijenim udaljenim područjima. U Poljskoj se za 11,5% smanjila vjerovatnoća

41. IMF – Cross-Country Report on Minimum Wages, Washington DC, 2016.

59


da će zaposleni na koga se odnosi nova regulativa o minimalnoj zaradi ostati i dalje zaposlen. Istraživanja poslodavaca pokazala su da bi poslodavci u Rumuniji, Sloveniji, Letoniji i Litvaniji smanjili broj zaposlenih u slučaju povećanja minimalne zarade.

• Statistička analiza efekta minimalnih zarada, kad se posmatra u odnosu na produktivnost, pokazuje negativan uticaj na zaposlenost tako da bi povećanje minimalne zarade od 10% vodilo smanjenju zaposlenosti mladih ljudi za 2%. Analiza podataka na nivou kompanija pokazuje da povećanje u minimalnoj zaradi za 10% smanjuje zaposlenost za 0,4%.

• Zemlje CESEE ugrozile su konkurentnost visokim povećanjem minimalnih zarada. Povećanje minimalnih zarada ugrozilo je konkurentnost kompanija u CESEE zemljama kroz povećanje cijena proizvoda i usluga i smanjenje profita. Kompanije koje su angažovane u tradable sektorima ne mogu trošak povećanja prenijeti na cijene već se povećanje minimalne zarade reflektuje ili u smanjenju troškova/zaposlenih ili kroz umanjenje profita. Zemlje u ovom regionu su dodatno ugrožene imajući na umu da je zastupljenost radno-intenzivnog izvoza viša u odnosu na zemlje Zapadne Evrope, kao i da je rast minimalne zarade bio veći od rasta produktivnosti. Mnoge zemlje CESEE regiona izgubile su udio na globalnom tržištu u periodu od 2011/2012. u odnosu na udio 2005/06. godine – Turska za 8%, Mađarska za 6%, Hrvatska za približno 3%.

• Uticaj minimalnih zarada na kretanje zarada, smanjenje nejednakosti i distribuciju zarada nije jedonoobrazan. Povećanje minimalne zarade u državama CESEE za 1% dovelo je do povećanja prosječnih zarada za 0,01 do 0,15% u naredne dvije godine. Uvođenje koncepta minimalne zarade smanjilo je nejednakost i unaprijedilo distribuciju dohotka u nekim od posmatranih zemalja (Rumunija), ali distributivni efekti minimalne zarade poništavaju se pri značajnim povećanjima minimalne zarade.

U dijelu koji analizira „prikladan” nivo minimalne zarade, analiza MMF-a ukazuje na pojedine studije koje ovaj udio smještaju između 25 i 50% prosječne zarade, podsjećajući da MMF u svojim preporukama za pojedine države nema jednoobrazan pristup. Dodatno, MMF navodi i zajedničku studiju MOR-a, OECD-a i MMF-a iz 2012. godine, koja zaključuje da minimalna zarada treba da bude u nivou između 30% i 40% plate koja predstavlja medijanu plata, što grubo korespondira nivou 25-35% prosječne zarade. Na osnovu analiziranih podataka za države CESEE regiona, MMF zaključuje da se negativni efekti minimalne zarade pojačavaju kada je ona u rasponu od 40% do 50% prosječne zarade. Tako bi, shodno ovoj analizi, povećanje minimalne zarade koja je na nivou od 45% prosječne za 10% (odnosno 4,5 pp) vodilo smanjenju zaposlenosti mladih za 2%, dok bi za nivo minimalne zarade koja je na nivou od 30% prosječne to smanjenje bilo 0,4%. Pri tome, kako dalje MMF navodi, pri visokom nivou minimalnih zarada u odnosu na prosječne treba uzeti u obzir negativne efekte povećanja na neformalnost i poresku evaziju, kao i smanjenje produktivnosti. Na koncu, MMF zaključuje da pogodan nivo minimalne zarade zavisi od specifičnosti same države i stanja ekonomije, a da bi u svakom slučaju minimalna zarada trebalo da prati trend produktivnosti kako ne bi ugrozila ukupnu konkurentnost jedne ekonomije. MMF ukazuje i na potrebu da se proces određivanja minimalne zarade depolitizuje, jer je političarima „teško da odbiju emocionalne zahtjeve da se poveća zarada onima koji su najniže plaćeni”. Pozitivni primjeri depolitizacije određivanja minimalne zarade su države poput Francuske, Njemačke i Velike Britanije, koje uključuju nezavisne eksperte, kao i primjeri država koje kretanje minimalne zarade vežu za određene indikatore, pa je tako indeksiraju shodno formulama, bez upliva politike.

60


Minimalna zarada u Crnoj Gori

Pitanje regulacije zarada u Crnoj Gori je kompleksno, posebno ako se analiziraju posljednje decenije 20. vijeka. U periodu samoupravljanja, po konceptu socijalističkog uređenja SFRJ, čiji je Crna Gora bila konstituent, radnički savjeti bili su kolektivni organi koji su donosili najvažnije odluke o radu preduzeća: zaključke o poslovanju, postavljanje i smjenjivanje uprave, odluke o broju zaposlenih, visini zarade. Sistem utvrđivanja zarada zasnivao se na vrijednosti jednog boda za obračun zarade i na radničkim savjetima se utvrđivala vrijednost boda zavisno od uspješnosti poslovanja preduzeća. To znači da u SFRJ nije bilo jedinstvene minimalne zarade koja se određivala na nacionalnom nivou.

Početkom 90-ih godina prošlog vijeka analiza zarada u Crnoj Gori pokazala je da postoje velike razlike u zaradama i da obrazovanje nije povezano sa nivoom zarada.42 To je uslovilo inicijativu da se zarade regulišu. Dodatno, vjerovatno je jedan od motiva za regulaciju zarada bio i rastući privatni sektor i gubitak kontrolne uloge države, koja je do tada imala ključnu ulogu u ekonomiji.

Opšti kolektivni ugovor Crne Gore iz 1994. godine, koji je primjenjivan na čitavu ekonomiju, uveo je sistem od 10 nivoa koeficijenata za obračun, koji su množenjem s takozvanom osnovnom cijenom rada predstavljali najnižu zaradu po nivou obrazovanja zaposlenih. Osnovna cijena rada predstavljala je najnižu mjesečnu neto zaradu nekvalifikovanog radnika. Sindikati, Vlada i Privredna komora, koja je tada bila predstavnik poslodavaca, pregovarali su o osnovnoj cijeni rada. Ovako utvrđen koncept zarada bio je obavezujući za sve poslodavce u ekonomiji. Povećanjem osnovne cijene rada država je uticala na povećanje svih zarada u ekonomiji, ne samo onih najnižih. Od 1994. godine do 2009. godine, kad je osnovna cijena rada zamijenjena vrijednošću bruto obračunskog koeficijenta, cijena rada je povećana 10 puta, tj. skoro svake godine. Od 2009. godine minimalna zarada povećana je još jedan put – 2013. godine. Dinamiku promjena minimalne zarade u Crnoj Gori najbolje ilustruje poređenje sa SAD-om, gdje je minimalna zarada od 1932. godine promijenjena 22 puta.

Nakon usvajanja Zakona o radu 2008. godine i uvođenja, po prvi put, koncepta minimalne zarade po ugledu na međunarodnu praksu, u Crnoj Gori postoje dva nivoa zaštite zarade. Prvi nivo zaštite predstavlja sistem koeficijenata u Opštem kolektivnom ugovoru i osnovna cijena rada, koja je transformisana u bruto obračunsku vrijednost koeficijenta. Opšti kolektivni ugovor (OKU) i dalje definiše minimalne koeficijente za zaradu za sve nivoe obrazovanja (vještina) i na taj način utvrđuje minimalnu zaradu za sve zaposlene, zavisno od nivoa obrazovanja. Zarada pojedinca određenog nivoa obrazovanja računa se množenjem koeficijenta i bruto obračunskog koeficijenta, koji iznosi 90 eura. Poslodavci ne mogu utvrditi zaradu nižu od zarade koja se dobija na ovaj način. Dodatni nivo zaštite predstavlja uvođenje minimalne zarade, Zakonom o radu, tako da nijedan zaposleni ne može imati zaradu, za puno radno vrijeme, koja je niža od ovog iznosa. Nacionalna minimalna zarada je Zakonom o radu utvrđena kao 30% prosječne zarade i u primjeni je od 2009. godine, dok je sporazumom Vlade, sindikata i poslodavaca postignut dogovor, 2013. godine, da se minimalna zarada utvrdi u nominalnom iznosu od neto 193 eura, što predstavlja približno 40% prosječne zarade u Crnoj Gori.

Tabela 5 prikazuje minimalne zarade po nivou obrazovanja, iznos poreza i doprinosa koji se plaćaju i rezultirajuće neto zarade. Ukoliko je zarada utvrđena množenjem koeficijenta i bruto obračunske vrijednost niža od 288 eura bruto, onda je poslodavac dužan da koristi minimalnu zaradu utvrđenu Zakonom o radu i na taj način isplati zaradu. Posmatrajući koeficijente koji su utvrđeni za nivoe obrazovanja od nekvalifikovanog zaposlenog do visoko kvalifikovanog zaposlenog i uticaj minimalne zarade, jasno je da uvođenje minimalne zarade kao zaštitne mjere izjednačava njihove osnovne zarade. To znači da, uprkos gradaciji zarada, shodno Kolektivnom ugovoru, minimalna zarada izjednačava zarade za nekvalifikovani i kvalifikovani rad – zarada zaposlenog na poslovima održavanja čistoće izjednačava se sa zaradom majstora u nekom zanatu. Po koeficijentima iz Opšteg kolektivnog ugovora, zarada majstora je viša za 87,5% u odnosu na radnika za održavanje

42. ISSP (2004) Intervju sa predstavnicima Zavoda za zapošljavanje.

61


čistoće, dok je s uvođenjem minimalne zarade njihova zarada izjednačena. Ovakav sistem zaštite zaposlenog izaziva prilagođavanje nivoa zarade na više, uslovljavajući da je jedan od ovih nivoa zaštite suvišan. Uvođenje minimalne zarade Zakonom o radu bilo je usmjereno i na smanjenje prakse registrovanja minimalnih iznosa zarada u skladu s Opštim kolektivnim ugovorom i isplatom znatno viših (neregistrovanih) zarada „na ruke” (bez formalnog prijavljivanja dijela zarade, kako bi se izbjegle obaveze plaćanja poreza i doprinosa).

U Tabeli 5 prikazani su primjeri kako izgleda proces formiranja zarada u skladu s Opštim kolektivnim ugovorom (OKU) i kakav je uticaj uvođenja minimalne zarade na zarade i obaveze poslodavac da obračunavaju i isplaćuju zarade. U koloni Koeficijent su koeficijenti za zarade utvrđeni u OKU. Zarada se dobija množenjem koeficijenta i bruto obračunske vrijednosti (trenutno iznosi 90 eura), na koji se dodaje startni dio zarade, koji je isti za sve zaposlene, od 63 eura.43 Ovako dobijena zarada predstavlja minimalnu zaradu po nivou obrazovanja i služi za obračun poreza i doprinosa. Kad se odbiju porezi i doprinosi na teret zaposlenog (33% zarade), dobija se minimalna zarada bez poreza i doprinosa.

Tabela 5: Minimalna zarada u Crnoj Gori, u eurima

Stepen zahtijevane kvalifikacije obrazovanja

Koeficijent

Minimalna zarada po nivou obrazovanja

Porezi i doprinosi iz zarade, u eurima

Zarada bez poreza i doprinosa

Minimalna zarada definisana Zakonom o radu

Minimalna zarada bez poreza i doprinosa

Kvalifikacija stečena završ-etkom dijela programa osnov-nog obrazovanja (završen najmanje prvi ciklus osnovnog obrazovanja ili program funkcionalnog opismenjavanja)

1,03 151.20 49.90 101.30 288.0 193.0

Kvalifikacija za-vršenog osnov-nog obrazovanja

1,29 174.38 57.54 116.83 288.0 193.0

Kvalifikacija nižeg stručnog obrazovanja (obima 120 kred-ita CSPK-a)

1,65 206.82 68.25 138.57 288.0 193.0

Kvalifikaci-ja srednjeg stručnog obra-zovanja (obima 180 kredita CSPK-a)

2,01 239.27 78.96 160.31 288.0 193.0

43. Startni dio zarade predstavlja naknadu za topli obrok i naknadu za regres za godišnji odmor.

62


Kvalifikacija srednjeg opšteg i stručnog obra-zovanja (obima 240 kredita CSPK-a)

2,27 262.44 86.61 175.83 288.0 193.0

Kvalifikacija ma-jstor (obima 60 kredita CSPK-a)

2,52 285.62 94.25 191.36 288.0 193.0

Zaštita nacionalnom minimalnom zaradom

Kvalifikacija višeg stručnog obrazovanja (obima 120 kred-ita CSPK-a)

2,88 318.06 104.96 213.10 288.0 193.0

Kvalifikacija visokog obra-zovanja (obima 180 kredita CSPK-a)

3,09 336.60 111.08 225.52 288.0 193.0

Kvalifikacija visokog obra-zovanja (obima 240, 180+60, 300, odnosno 360 kredita CSPK-a)

3,40 364.41 120.26 244.15 288.0 193.0

Kvalifikacija visokog obrazo-vanja – magistar (obima 180+120 ili 240+60 kredi-ta CSPK-a)

3,71 392.22 129.43 262.79 288.0 193.0

Kvalifikacija visokog obrazo-vanja – doktor nauka (obima 300+180 kredita CSPK-a)

4,12 429.30 141.67 287.63 288.0 193.0

U međunarodnoj praksi sistem minimalne zarade nije jednoobrazno uređen. U nekim sistemima postoji veza između minimalne plate i ostalih plata, slično crnogorskom slučaju, ali to nije opšte pravilo. Jedan od razloga koji je motivisao donosioce odluka da inicijalno utvrde minimalnu zaradu na nivou od 30% prosječne (2013. godine povećana na približno 40% prosječne) jeste rasprostranjena praksa crnogorskih poslodavaca da zaposlene osiguravaju na jedan iznos zarade, obično minimalan, a da na ruke isplaćuju znatno veće zarade.

Praksa da se porezi i doprinosi plaćaju na minimalni iznos u skladu s OKU posljedica je visokog poreskog opterećenja zarada i potrebe da zaposlenom zarada bude dovoljno konkurentna, dok se minimiziraju troškovi. Poslodavci i zaposleni su visoko poresko opterećenje troškova rada, tj. visoke stope poreza i doprinosa naveli kao jedan od ključnih uzroka neformalne zaposlenosti. Takva praksa je i danas prisutna, budući da, shodno Izvještaju o razvoju po mjeri čovjeka za 2016. godinu, preko 10% svih zaposlenih i dalje dobija jedan dio zarade na ruke (Katnić, 2016).

63


Problem minimalne zarade u Crnoj Gori dobija novu dimenziju imajući na umu tradicionalno visoku nezaposlenost među mladima i neformalnu zaposlenost, kao i prihode ostvarene u neformalnom sektoru. Istraživanje IPSOS-a iz 2014. godine, za potrebe izrade Nacionalnog izvještaja o razvoju po mjeri čovjeka, pokazalo je da su prosječni prihodi neregistrovanih samozaposlenih, koji čine polovinu neregistrovanih zaposlenih, na nivou minimalne zarade (isključujući poreze i doprinose). Formalizacija ovakvih radnih aranžmana, uz plaćanje pripadajućih poreza i doprinosa (opterećenje troškova rada je blizu 40%), smanjila bi raspoloživi dohodak pojedinaca za dvije trećine, tj. dvije trećine dohotka zarađenog u neformalnoj ekonomiji otišlo bi na obaveze prema državi odnosno finansiranje socijalne sigurnosti koju pruža država.

Kad se regionalna dimenzija uzme u obzir, tj. činjenica da sjeverni region Crne Gore značajno zaostaje u ekonomskom razvoju u odnosu na centralni i južni region, minimalna zarada utvrđena na nivou od 40% prosječne zarade može negativno uticati na ionako nisku stopu kreiranja poslova u ovom regionu.

U studiji „Minimalna zarada u Crnoj Gori – procjena uticaja povećanja minimalne zarade” detaljno je analiziran uticaj minimalne zarade i drugih ekonomskih indikatora, za period od 1994. godine. Na osnovu statističke analize, u ovoj studiji se zaključuje da povećanje minimalne zarade ne utiče na kretanje prosječne zarade, a istovremeno utiče na smanjenje zaposlenosti i povećanje nezaposlenosti, odnosno povećanje neformalne zaposlenosti. Podaci ne ukazuju da je povećanje minimalne zarade, nominalno i relativno, prethodnih godina, vodilo povećanju poreskih prihoda od rada, koji su manje-više konstantni, kao procenat BDP-a, i kreću se na nivou od prosječno 15% BDP-a. Statistička analiza raspoloživih podataka o poreskom dugu ukazuje na uticaj minimalne zarade na povećanje poreskog duga, uz postojanje visoke pozitivne korelacije od 0,84 između iznosa poreskog duga i iznosa minimalne zarade. Kao posljedica uvođenja minimalne zarade, jaz u zaradama između muškaraca i žena smanjio se sa 17,6% u 2008. godini na 11,2% u 2011. godini, što ukazuje na to da su zarade žena dominantno bile registrovane na minimalne nivoe zarada. Statističkom analizom ne može se doći do zaključka da je s povećanjem minimalne zarade došlo do smanjenja nejednakosti u Crnoj Gori. Jedan od razloga je gubitak posla ili formiranje nedovoljno novih radnih mjesta za najugroženije na tržištu rada.

Takođe, u istoj studiji izvršeno je ekonometrijsko modeliranje potencijalnog povećanja minimalne zarade, sa 40% na 50% prosječne zarade, koje je pokazalo da bi se troškovi rada na nivou jednog zaposlenog, koji sada prima minimalnu zaradu, povećali za 26,8%, dok bi troškovi poreza i doprinosa bili viši za 10,8%. Za poslodavca koji ima četiri zaposlena koji primaju minimalnu zaradu, povećanje minimalne zarade na 50% prosječne jednako je godišnjem trošku još jednog zaposlenog. Procjenjuje se da bi povećanje troška za poslodavce uslovilo smanjenje broja formalno zaposlenih za 4.330, kao i smanjenje broja radnih sati na koje su zaposleni formalno angažovani. Takođe, procjenjuje se da bi poslodavci dio dodatnog troška prenijeli na zaposlene čije zarade su djelimično registrovane, njih oko 18.700, dok bi se za ostale formalno zaposlene, koji primaju platu manju od nove minimalne zarade – njih 25.500, raspoloživi dohodak povećao. Kada se obračunaju svi efekti povećanja minimalne zarade, procijenjeni neto efekat na budžet je negativan.

64


PORESKO OPTEREĆENJE I ZAPOŠLJAVANJE MLADIH

„Ne možete oporezovati biznis. Biznisi ne plaćaju poreze. Biznisi naplaćuju poreze.” Ronald Regan

Poresko opterećenje troškova rada (tax wedge on labor) indikator je koji prikazuje udio troškova zarada koje se transferišu državi u obliku doprinosa za socijalno osiguranje i poreza na dohodak građana. Poresko opterećenje troškova rada ima tri glavne komponente – udio zaposlenih u doprinosima za socijalno osiguranje, udio poslodavaca u doprinosima za socijalno osiguranje i porez na dohodak građana. Poresko opterećenje troškova rada uzima u obzir sve troškove koje poslodavac ima prilikom isplate zarade, i predstavlja odnos ukupno plaćenih poreza i doprinosa (dio koji plaća zaposleni i dio koji plaća poslodavac) i ukupnog troška rada. Poresko opterećenje mjeri koliko od jednog eura potrošenog na zaposlenog ide državi u vidu poreza i doprinosa, a koliko pojedincu.

Prema empirijskim istraživanjima (OECD, 2003), poresko opterećenje troškova rada ima veći uticaj na zaposlenost u segmentima tržišta rada gdje su zarade relativno niže. Drugim riječima, budući da su razlike među zaradama pojedinaca uglavnom objašnjene nivoom sposobnosti, negativni efekti ovog opterećenja na zaposlenost mogu se najvećim dijelom reflektovati na zaposlene s niskim nivoom kvalifikacija. Ovaj zaključak je potvrđen rezultatima istraživanja koja su sprovedena u Belgiji, Francuskoj i Holandiji. Ove zemlje su uspjele da povećaju zaposlenost među ovom grupom uvođenjem posebnih poreskih olakšica za zaposlene s niskim zaradama.

Povećanje poreskog opterećenja na troškove rada između 60-ih i 90-ih godina u velikoj mjeri objašnjava razlike u stopi zaposlenosti među zemljama OECD-a (Nickell, 2000). Opseg uticaja poreskog opterećenja troškova rada na zaposlenost u zemlji zavisi i od institucionalnog ustrojstva na tržištu rada i države, tj. postojanja minimalne zarade, benefita za nezaposlene, nivoa poreskog opterećenja zaposlenog i poslodavca, prosječnog nivoa vještina radne snage, rigidnosti realnih zarada i preovlađujuće strukture pregovaranja o zaradama. Ekonomska literatura identifikuje niz faktora koji određuju uticaj poreskog opterećenja troškova rada na zaposlenost (CASE, 2006):

• kvalifikovanost radne snage – što je niža kvalifikovanost radne snage, mogućnost negativnog uticaja poreskih opterećenja na zaposlenost je veća;

• alternativni prihod – veći alternativni prihod pod uticajem minimalne zarade i ostalih mogućnosti za sticanjem alternativnih prihoda znači da veći udio onih koji imaju potencijalno niske zarade neće biti zaposlen;

• efektivna poreska opterećenja koja plaćaju poslodavci i zaposleni – porezi koje plaćaju poslodavci imaju veći negativan uticaj na zaposlenost;

• formiranje zarada i relativna snaga pregovaračkih strana i nivo centralizacije pregovaranja – kada su sindikati jaki i kada pregovaranje o zaradama nije centralizovano, negativan uticaj na poresko opterećenje troškova rada je visok, dok, ako je pregovaranje potpuno centralizovano ili potpuno decentralizovano, uticaj je obično manji;

• pravac promjene – negativni uticaji povećanja poreskog opterećenja na troškove rada na zaposlenost mogu biti mnogo jači od pozitivnih efekata koje njihovo smanjivanje ima na zaposlenost, pošto zarade teže da budu fleksibilnije na gore nego na dolje.

65


Poresko opterećenje i zapošljavanje u Crnoj Gori

Korelacija između poreskog opterećenja (udio poreza i doprinosa u ukupnom trošku rada za zaposlenog s prosječnom zaradom) i ukupnog broja formalno zaposlenih u Crnoj Gori negativna je i statistički značajna. Ovo znači da svako povećanje poreskog opterećenja negativno utiče na zaposlenost u formalnom sektoru. Povećanje poreskog opterećenja ne znači samo povećanje za nove zaposlene već i za postojeće zaposlene, tj. povećanje troškova rada, što dodatno može negativno uticati i na smanjenje broja radnih mjesta u formalnom sektoru, kao i na manji broj novootvorenih radnih mjesta. Istovremeno, povećanje poreskog opterećenja na makro nivou utiče na manju konkurentnost. Važi i obrnuta relacija. Negativna korelacija između zaposlenosti u formalnom sektoru i poreskog opterećenja ukazuje da se sa smanjenjem poreskog opterećenja povećava zaposlenost u formalnom sektoru.

Tabela 6: Korelacije – poresko opterećenje i zaposlenost u formalnom sektoru

Poresko opterećenje Formalno zaposleni

Poresko opterećenjePearson Correlation 1 -.909**

Sig. (2-tailed) .000

Formalno zaposleniPearson Correlation -.909** 1


**. Korelacija je statistički značajna na nivou od 0,01 (2-tailed/dvosmjerni).

Broj opservacija N=16

Izvor: Katnić, (2016), Izvještaj o razvoju po mjeri čovjeka – Neformalni rad – od izazova do rješenja

Korelacija između poreskog opterećenja i zaposlenosti u neformalnom sektoru statistički je značajna i pozitivna. To znači da svako povećanje poreskog opterećenja povećava zaposlenost u neformalnom sektoru, dok svako smanjenje poreskog opterećenja ima za posljedicu smanjenje obima neformalne zaposlenosti u Crnoj Gori.

Tabela 7: Korelacije – poresko opterećenje i zaposlenost u neformalnom sektoru

Poresko opterećenje Neformalno zaposleni

Poresko opterećenjePearson Correlation 1 .534*


Neformalno zaposleniPearson Correlation .534* 1


*. Korelacija je statistički značajna na nivou od 0,05 (2-tailed/dvosmjerni).

Broj opservacija N=16

Izvor: Katnić, (2016), Izvještaj o razvoju po mjeri čovjeka – Neformalni rad – od izazova do rješenja

66


Nalazi Izvještaja o razvoju po mjeri čovjeka – Neformalni rad – od izazova do rješenja, iz 2016. godine, nedvosmisleno ukazuju na negativan uticaj poreskog opterećenja na zaposlenost, a posebno na zaposlenost u formalnom sektoru. Prvi korak ka unapređenju mogućnosti za zapošljavanje bio bi postepeno smanjenje poreskog opterećenja. Ukupno smanjenje poreskog opterećenja trebalo bi da bude minimalno 5 procentnih poena, tokom vremena, da bi nivo opterećenja bio na nivou OECD članica, a kasnije treba razmotriti da li postoji prostor za dalje smanjenje opterećenja.

Empirijski nalazi za Crnu Goru (Krsmanović, 2006) ukazuju da smanjenje poreskog opterećenja za 1 procentni poen utiče na smanjenje stope nezaposlenosti za 4% ili, pri postojećim pokazateljima na tržištu rada, za 0,72 procentna poena uz ostale nepromijenjene uslove. Smanjenje poreskog opterećenja za 5 procentnih poena, uz postojeće pokazatelje na tržištu rada, a prema teorijskom modelu za Crnu Goru, smanjilo bi stopu nezaposlenosti za 3,6 procentnih poena. Analizu efekata smanjenja poreskog opterećenja ne treba posmatrati samo kroz prizmu jednokratnog gubitka poreskih prihoda, već bi na tas trebalo staviti i dugoročni gubitak zbog neaktivnosti radne snage ukoliko do smanjenja ne dođe, budući da su efekti povećanja zaposlenosti dugoročno značajno pozitivniji od jednokratnog smanjenja poreskih prihoda. U periodu kad je u Crnoj Gori poresko opterećenje smanjeno za približno 10 procentnih poena, broj formalno zaposlenih porastao je za približno 25%. Iako ovo nužno ne znači i kauzalnost, ovaj odnos je vrlo indikativan.

67


Paušalno oporezivanje

Regulaciju zarada i oporezivanja prihoda dodatno usložnjava paušalno oporezivanje zarada i minimalni iznosi utvrđeni propisima, koji se odnose na samozaposlene koji se bave određenim djelatnostima, a čiji ukupni prihod ne prelazi 18.000 eura na godišnjem nivou. Propisi koji se tiču paušalnog oporezivanja prepoznaju četiri grupe poslova/aktivnosti u kojim se angažuju samozaposleni. Odbitak na troškove znači koliko, prilikom utvrđivanja oporezivog dohotka, poreske vlasti procjenjuju da su ukupni troškovi obavljanja nekog posla. U okviru ove četiri grupe preduzetnici se grupišu na tri nivoa dohotka i shodno tome im se utvrđuje ukupna poreska obaveza. Što je manji procenat odbitka troškova, to je viša poreska obaveza.

Grupe poslova koje se oporezuju po pravilima za paušalno oporezivanje su:

• GRUPA I – odbitak 75%. Prvoj grupi pripadaju: korpari, mrežari, tkači, kapadžije, umjetničko zanatstvo, opravka časovnika, grnčari, paketari, vodeničari, dimnjačari, vunovlačari, kućna radinost, sakupljanje ljekovitog bilja i šumskih plodova, uzgoj voća i povrtlarskih kultura, proizvodnja kreča, cigle i crijepa, proizvodnja ćumura, kovači, mlinari, taksisti, ribari, opančari, obućari, berberi, prodaja kokica, kukuruza, kestena i sl., uzgajivači školjki, pčelari, knjigovesci, uljari i druge slične djelatnosti.

• GRUPA II – odbitak 65%. Drugoj grupi pripadaju: servis tahografa i taksimetara, pružanje usluga turističkog smještaja u domaćoj radinosti u seoskim i planinskim područjima, vinkleri, krojači, opravka vaga, opravka i prodaja časovnika, video klubovi, alatničari, opravka i servis akumulatora, vodoinstalateri, bravari, proizvodnja soda vode i bezalkoholnih pića, tašnari, tesari, autoprevoznici do 8 tona nosivosti, taksi (kombi vozila), proizvodnja lozno-voćnih i drugih sadnica i kalemova, uzgoj i prodaja ukrasnih ptica, izrada pečata i štambilja, precizni mehaničari, metalostrugari, prodaja poljoprivrednih proizvoda na tezgama, koradžije, stolari, usluge stolarskim mašinama, pogrebne usluge, mehaničari, izrada rezanog alata, kamenoresci, cvjećari, vulkanizeri, proizvodnja pilića i jaja, održavanje i servisiranje brodskih motora, servisiranje brodskih tankova, uramljivanje slika, limari, izrada ključeva, izrada kesa, opravka šivaćih mašina, opravka poljoprivrednih mašina i druge slične djelatnosti.

• GRUPA III – odbitak 55%. Trećoj grupi pripadaju: autolakireri, autolimari, automehaničari, autoserviseri, autoelektričari, autoprevoznici preko 8 tona nosivosti, pranje i podmazivanje vozila, elektro-mehaničari, zidari, moleri, parketari, keramičari, teraceri, stakloresci, fotokopirnice, prikupljanje, otkup i prodaja otpada, hemijsko čišćenje podova, održavanje i opravka računara, održavanje i opravka mobilnih telefona, usluge građevinskim mašinama, mašinska obrada auto-djelova, opravka instalacija u domaćinstvima, firmopisci, fotografi, graveri, varioci, dekorateri, održavanje TT mreža, ugradnja alarma, RTV mehaničari, elektroinstalateri, elektromonteri, opravka muzičkih uređaja, opravka aparata u domaćinstvima, pečenjare, sušenje mesa, održavanje centralnog grijanja i liftova i druge slične djelatnosti.

• GRUPA IV – odbitak 35%. Četvrtoj grupi pripadaju: trgovci i ugostitelji koji obavljaju djelatnost na tezgi, u privremenom objektu, sličnom montažnom ili pokretnom objektu, poslastičari, pekari, pržione kafe, kozmetičari i druge slične djelatnosti koje nijesu obuhvaćene I, II i III grupom.

Kako to izgleda u praksi, prikazano je u Tabeli 8 – poreska obaveza se kreće od 10,9% ukupnih ostvarenih prihoda do 28,3% ostvarenih prihoda. Mjesečna poreska obaveza utvrđuje se na način da se oporezivi prihod oporezuje po stopi od 43,5%, koliko iznose ukupne obaveze za poreze i doprinose koje plaća i zaposleni i poslodavac u slučaju ugovora o radu.

Budući da među obveznicima paušalnog oporezivanja postoje djelatnosti u okviru kojih preduzetnik/samozaposleni zapošljava zaposlene (npr. samostalne trgovinske radnje, automehaničari i sl.), zarada koju plaćaju zaposlenim reguliše se opštim propisima o radu i porezi i doprinosi moraju se plaćati shodno tome, najmanje na minimalnu zaradu.

68


Tabela 8: Primjer paušalnog oporezivanja za odabrana zanimanja

Planirani promet

Godišnji oporezivi prihod

Mjesečni prihod

Mjesečni oporezivi dohodak

Mjesečna poreska obaveza

Godišnja obaveza

Poreska obaveza kao % ukupnih prihoda

Taksisti

I podgrupa 6.000.00 € 1.500.00 € 500.00 € 125.00 € 54.37 652.44 10,9%

II podgrupa 12.000.00 € 3.000.00 € 1.000.00 € 250.00 € 108.75 1.305.00 10,9%

III podgru-pa 18.000.00 € 4.500.00 € 1.500.00 € 375.00 € 163.12 1.957.44 10,9%

Majstori

I podgrupa 6.000.00 € 2.100.00 € 500.00 € 175.00 € 76.12 913.44 15,2%

II podgrupa 12.000.00 € 4.200.00 € 1.000.00 € 350.00 € 152.25 1.827.00 15,2%

III podgru-pa 18.000.00 € 6.300.00 € 1.500.00 € 525.00 € 228.37 2.740.44 15,2%

Autome-haničari do

I podgrupa 6.000.00 € 2.700.00 € 500.00 € 225.00 € 97.87 1.174.44 19,6%

II podgrupa 12.000.00 € 5.400.00 € 1.000.00 € 450.00 € 195.75 2.349.00 19,6%

III podgru-pa 18.000.00 € 8.100.00 € 1.500.00 € 675.00 € 293.62 3.523.44 19,6%

Ugostitelji do do

I podgrupa 6.000.00 € 3.900.00 € 500.00 € 325.00 € 141.37 1.696.44 28,3%

II podgrupa 12.000.00 € 7.800.00 € 1.000.00 € 650.00 € 282.75 3.393.00 28,3%

III podgru-pa 18.000.00 € 11.700.00 € 1.500.00 € 975.00 € 424.12 5.089.44 28,3%

Planirani promet predstavlja kategoriju koju ocjenjuju poreske vlasti početkom godine za poreske obveznike i na osnovu tog iznosa utvrđuju iznos poreza i doprinosa koje treba da plaća poreski obveznik, koji se registrovao za paušalno oporezivanje. Nakon završetka fiskalne godine, obveznici predaju prijavu za porez na dohodak fizičkih lica, i ukoliko je prihod viši od procijenjenog, obveznik plaća razliku po porezu na dohodak.

Na osnovu pripadnosti jednoj od četiri grupe paušalnih poslova, utvrđuje se oporezivi prihod na način da se procijenjeni prihod umanji za procijenjene troškove od 35% do 75%. Na primjer, ako taksista (grupa I, podgrupa I) ostvaruje mjesečni prihod od 500 eura mjesečno, njegov oporezivi mjesečni prihod je 125 eura, dok je poreska obaveza 54,37 eura. Ukoliko je poreski obveznik u ugostiteljskoj djelatnosti (grupa IV, podgurpa I), i ako je planirani promet 6.000 eura godišnje, odnosno 500 eura mjesečno, oporezivi mjesečni dohodak je 325 eura, dok ukupne obaveza za poreze i doprinose iznose 141,37 eura.

69


Prednosti paušalnog oporezivanja u odnosu na organizovanje poslovanja kao preduzeća s ograničenom odgovornošću jeste jednostavnija administracija i niže poresko opterećenje u slučaju nižih iznosa prihoda. Ukoliko prihodi pređu 12.000 eura ili 1000 eura mjesečno, obveznicima paušalnog oporezivanja se, po pravilu, više isplati da osnuju društvo s ograničenom odgovornošću, budući da je poresko opterećenje niže. U slučaju paušalnog oporezivanja, bez obzira na procenat umanjenja ukupnih prihoda da bi se dobio oporezivi prihod, obaveze za poreze i doprinose plaćaju se na oporezivi prihod. Kad je u pitanju društvo s ograničenom odgovornošću, minimalne obaveze koje se moraju platiti su doprinosi i porezi na minimalnu zaradu, dok se eventualno ostvarena dobit oporezuje po nižoj stopi nego u slučaju paušalnog oporezivanja, kad se plaćaju porez i doprinosi na čitav oporezivi dohodak. Tabela 9 daje poređenje troškova u slučaju paušalnog oporezivanja i organizacije djelatnosti u okviru društva s ograničenom odgovornošću.

Tabela 9: Poređenje obveznika paušalnog oporezivanja i DOO

DOO Paušalno oporezivanje

GRUPA 2 podgrupa III AUTOPREVOZNICI DO 8 TONA NOSIVOSTI

Troškovi

Stvarni troškovi Priznato umanjenje za trošk-ove od 65% ukupnih prihoda

Mjesečna poreska obaveza za troškove rada

136.22 228.37

Troškovi računovodstva

100 30.00

Ukupni godišnji troškovi poreza i pošto-vanja propisa 2834.64 3100.44

GRUPA 3 podgrupa III AUTOPREVOZNICI PREKO 8 TONA NOS-IVOSTI

Troškovi



136.22 293.62


100 40.00


GRUPA 3 podgrupa III TRGOVCI (samostalne trgovinske radnje)

Troškovi



136.22 424.12


100 70.00


Izvor: Kalkulacije autora

70


Imajući u vidu spisak poslova koji mogu biti predmet paušalnog oporezivanja, prvi korak u reformi sistema trebalo bi da se odnosi na ukidanja kategorija – spiska djelatnosti koje su predmet paušalnog oporezivanja i omogućavanja da svaki preduzetnik može biti predmet paušalnog oporezivanja. U drugoj, zahtjevnijoj i kontroverznijoj fazi reforme, obveznici paušalnog oporezivanja trebalo bi da budu u mogućnosti da biraju koje usluge države će koristiti i koji je obim usluga koje žele da koriste. U tom kontekstu, treba pojednostaviti (što je više moguće unificirati) procente odbitaka, a dozvoliti izbor (ne)plaćanja određenih kategorija osiguranja.

Izbor u plaćanju određenih kategorija osiguranja za samozaposlene i nezaposlene mogao bi da riješi problem i situacije onih koji nemaju i ne traže posao, a žele da se penzijski ili zdravstveno osiguraju. Ukoliko imamo hipotetičku situaciju da je pojedinac naslijedio novac, neće da radi, ali hoće da se osigura i da plaća doprinose, on to u postojećoj situaciji nije u mogućnosti, zato što bi morao da „izmisli” poslodavca ili djelatnost i da u skladu s tim uplaćuje poreze i doprinose. Druga opcija, koja daje samo zdravstveno osiguranje, jeste registracija u Zavodu za zapošljavanje kao nezaposleno lice.

Reformom paušalnog oporezivanja trebalo bi da budu obuhvaćeni i registrovani poljoprivredni proizvođači, koji trenutno imaju posebnu regulativu za regulisanje plaćanja doprinosa za zdravstveno i penzijsko osiguranje. Shodno Uredbi o olakšicama za plaćanje doprinosa za obavezno socijalno osiguranje poljoprivrednika, osnovica za plaćanje doprinosa za poljoprivrednike je 12% prosječne zarade u Crnoj Gori u prethodnoj godini. Razlika sredstava za doprinose za zdravstveno i penzijsko osiguranje za ovu grupu zaposlenih, do osnovice od 20% prosječne zarade, uplaćuje se iz Budžeta Crne Gore. Ukupno fiskalno opterećenje predstavljeno je u Tabeli 10.

Tabela 10: Obaveze za doprinose poljoprivrednika

Iznos u eurima

Prosječna zarada, 2015. godina 725

Osnovica za obračun doprinosa za PIO i zdravstvo 87

Mjesečna poreska obaveza 17,8

Razlika koju doplaćuje država iz budžeta 11,9

Ukupna godišnja obaveza za doprinose za PIO i zdravstvo 214,0

Godišnja razlika koju doplaćuje država iz budžeta 142,7

Posebni propisi u vidu poreskih olakšica postoje i za druge slučajeve, bilo da su dio paketa podrške manje razvijenim opštinama ili podrške „osjetljivim” kategorijama (ne)zaposlenih – predstavljeno u Tabeli 11. Neke od ovih posebnih olakšica su relevantne i za zapošljavanje mladih.

71


Tabela 11: Poreske olakšice za posebne kategorije zaposlenih

Porez na dohodak fizičkih licaPoreska oslobađanja za poreskog obveznika koji otpočne obavljanje djelatnosti u nedovoljno razvijenim opštinama – obračunati porez za prvih osam godina umanjuje se u iznosu od 100%. Ukupan iznos poresk-og oslobođenja za period od osam godina ne može biti veći od 200.000 eura.Poreski obveznik, koji na neodređeno vrijeme ili najmanje na pet godina zaposli lice koje se nalazi na evi-denciji Zavoda za zapošljavanje Crne Gore duže od tri mjeseca, oslobađa se obaveze plaćanja obračunatog i obustavljenog poreza iz zarade za tog zaposlenog, za period od četiri godine od dana zasnivanja radnog odnose, pod uslovom da je ostvaren neto porast broja zaposlenih u odnosu na prosječan broj zaposlenih kod tog poslodavca za posljednjih 12 mjeseci.

Uredba o subvencijama za zapošljavanje određenih kategorija nezaposlenih lica („Sl. list Crne Gore”, br. 11/12 od 22.2.2012, 40/13 od 13.8.2013, 55/14 od 23.12.2014)

Subvencije može koristiti poslodavac koji zaposli, između ostalih:lice koje se nalazi na evidenciji Zavoda duže od pet godina,lice koje je zaposleno na izvođenju javnih radova,lice na neodređeno vrijeme nakon obavljenog pripravničkog staža,lice sa stečenim visokim obrazovanjem nakon obavljenog stručnog osposobljavanja.Za navedena lica, poslodavac ne plaća:doprinos za obavezno socijalno osiguranje na zarade (doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje, dopri-nos za zdravstveno osiguranje i doprinos za osiguranje od nezaposlenosti) i doprinos za Fond rada, iporez na dohodak fizičkih lica.Iz zarade zaposlenog obračunava se i obustavlja se: doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje po stopi od 15,0%, doprinos za zdravstveno osiguranje po stopi od 8,5% i doprinos za osiguranje od nezaposlenosti po stopi od 0,5%.Poslodavac plaća obračunati prirez poreza na dohodak.

Efekti ovih mjera na zapošljavanje mladih nijesu do kraja istraženi, niti se vodi evidencija o osobama koje su zaposlene uz ove subvencije (poreske povlastice). Bilo kako bilo, uvođenje olakšica ukazuje da su donosioci odluka svjesni prevelikog tereta poreskog opterećenja troškova rada u Crnoj Gori, posebno za pojedine kategorije zaposlenih.

Sistem u kojem zaposleni biraju koje usluge države će da koriste djelimično postoji i kod mini i midi poslova u Njemačkoj, s tim da su zaposleni na ovim poslovima izuzeti od plaćanja poreza na dohodak fizičkih lica. Ukidanje obaveze plaćanja poreza na dohodak fizičkih lica smanjilo bi poresko opterećenje troškova rada za jednu četvrtinu u Crnoj Gori, dok je u Njemačkoj to smanjenje značajnije, budući da su stope poreza na dohodak znatno više.

72


UNAPREĐENJE POSLOVNOG AMBIJENTA KAO INSTRUMENT ZA SMANJENJE NEZAPOSLENOSTI MLADIH

„Nema dokaza da više regulacije popravlja stvari. Najviše regulisana djelatnost u Sjevernoj Americi je komercijalno bankarstvo i to nije spasilo te institucije od donošenja katastrofalnih odluka.”

Wilbur Ross44

Empirijske studije jasno ukazuju na negativnu korelaciju između funkcionisanja tržišta i obima njegove regulisanosti. Rigidna i neefikasna regulacija tržišta utiče na troškove obavljanja biznisa, a samim tim i na nivo spremnosti biznisa da raste, širi djelatnosti i zapošljava veći broj ljudi.

Povećanje regulatornih zahtjeva i troškova koji iz njih proizilaze dodatno motiviše privredne subjekte da ostale troškove drže pod kontrolom, pogotovu najveće rashodne kategorije – troškove rada. Podaci o troškovima na globalnom nivou ukazuju da troškovi rada čine od 72% do 86% ukupnih troškova kompanija, osim u prerađivačkoj industriji, gdje se kreću od 40% do 57% (KPMG, 2016). Uz rigidnu regulativu na tržištu rada, poslodavci se uzdržavaju od zapošljavanja novih ljudi i istovremeno zahtijevaju od zaposlenih posjedovanje širokog spektra vještina, koje je u jednostavnijem regulatornom okruženju posjedovalo više zaposlenih. Mogući uzrok neusaglašenosti ponude rada i potražnje za radom, kao i sve veći naglasak na nedostatak vještina, posebno među mladim ljudima, jednim dijelom može se objasniti i intenzivnom regulacijom i potrebom poslodavaca da na taj način smanje troškove. U prilog ovoj tezi ide i činjenica da poslodavci sve manje ulažu u obuke svojih zaposlenih, a očekivanja u pogledu vještina su sve veća.

Uobičajena regulatorna praksa jeste da se obim regulacije značajno uvećava za veće privredne subjekte, sa ciljem zaštite višeg broja stejkholdera i zaštite od tržišnog neuspjeha velikih subjekata, npr. veća obaveza izvještavanja, kontrolisanja. Polazi se i od principa da veliki subjekti mogu priuštiti „skuplje” uslove poslovanja. Istovremeno je primjetan trend pojednostavljenja poslovnog okruženja za manje privredne subjekte, polazeći od principa da su visoki regulatorni troškovi za njih proporcionalno veći teret, koji ne mogu priuštiti.

Realnost je, nerijetko, daleko od teorije i namjere. Početnici u biznisu, preduzetnici i mala i srednja preduzeća u Crnoj Gori suočeni su s nesrazmjerno velikim obimom regulacije, kontrola i kazni, koje ih obeshrabruju i demotivišu na biznis. Nerijetko, usljed visokih troškova licenciranja, poreskog opterećenja i prijetnji kaznama, odlučuju da ne rade, rade u sivoj zoni ili se „deformalizuju” – pređu iz formalnog u neformalni sektor. Anegdotičan je primjer preduzetnika, zanatlije koji je formalno registrovao frizersku radnju i time sebe isključio iz socijalnih evidencija i primanja, krenuvši u rizičan preduzetnički poduhvat. Zakupio je i opremio poslovni prostor, platio takse i sačekao sve dozvole, a nakon otvaranja bio je suočen s brojnim kontrolama inspekcijskih organa. Nakon nekog vremena, primoran na veliki trošak vremena i novca i na administriranje zahtjeva raznih državnih i lokalnih inspekcijskih organa, odlučio je da zatvori frizerski salon, da se prijavi na biro, zatraži socijalno davanje i počne „na divlje” da radi isti posao.

44. Američki investitor, dugogodišnji direkor Rothschild Inc

73


Kvalitet regulacije i poslovnog ambijenta u Crnoj Gori

Jedan broj međunarodnih organizacija razvio je metodologije i indikatore za mjerenje kvaliteta regulacije i poslovnog ambijenta. Ove metodologije obuhvataju različite aspekte regulatornog i šireg institucionalnog okvira, i, u zavisnosti od fokusa, mjere: konkurentnost, poslovni ambijent, ekonomske slobode, kvalitet upravljanja i sl.

Najprepoznatljiviju metodologiju za ocjenu poslovnog ambijenta razvila je Svjetska banka kroz Doing Business izvještaj. Ocjene i indikatore iz ovog izvještaja koriste kao inpute druge organizacije koje mjere nivo ekonomskih sloboda i konkurentnosti: Heritidž fondacija, Frejzer institut i Svjetski ekonomski forum.

Izvještaj Svjetske banke bio je polazište i za reforme poslovnog ambijenta u Crnoj Gori. Zajedno s timom Svjetske banke, Vlada Crne Gore je 2006. godine pripremila reformski akcioni plan za poboljšanje poslovnog ambijenta, čija implementacija je vodila unapređenju pozicije Crne Gore u globalnom izvještaju. Tako je sa 70. mjesta, koje je Crna Gora zauzimala u DB izvještaju za 2006. godinu, prema posljednjem izvještaju rangirana na 51. mjestu od 190 država svijeta. Od zemalja u regionu, bolje od Crne Gore ove godine rangirane su Makedonija (10), Slovenija (30), Hrvatska (43) i Srbija (47), dok su lošije rangirane Albanija (58), Kosovo (60) i Bosna i Hercegovina (81).

Reforme poslovnog ambijenta velikim dijelom su zaslužne i za unapređenje ekonomskih sloboda i konkurentnosti. U izvještaju Frejzer instituta, Crna Gora je popravila svoju poziciju sa 76. mjesta iz 2007. godine (kada je prvi put dobila ocjenu kod ove organizacije) na 59. mjesto u posljednjem izvještaju. U odnosu na prvi izvještaj Heritidž fondacije za Crnu Goru, od prije sedam godina, rang je unaprijeđen za 29 pozicija (sa 94. mjesta na 65). Iako je tokom desetogodišnjeg perioda došlo i do unapređenja konkurentnosti crnogorske ekonomije, nakon značajnog napretka posljednjih godina došlo je do nazadovanja na listi Svjetskog ekonomskog foruma, pa je Crna Gora, prema posljednjem izvještaju, pozicionirana na 82. mjesto, na kojem je bila i 2007. godine.

Ukupno posmatrano, evidentan je značajan napredak koji je Crna Gora ostvarila na polju unapređenja poslovnog ambijenta. Ipak, jasno se uočava da posljednjih godina dolazi do zastoja u reformskom procesu. Najbolji položaj na listama međunarodnih indikatora Crna Gora je ostvarila 2011. godine, s prosječnim rezultatom na 56. poziciji u četiri analizirana izvještaja. U prosjeku, danas je Crna Gora na 64. poziciji, što je od najboljeg rezultata slabije za osam mjesta. Bilo kako bilo, ako se uzme prosjek rangiranja iz ova četiri izvještaja, Crna Gora se nalazi u drugoj trećini liste rangiranih država. Ovo je nezadovoljavajući rezultat, koji ukazuje na potrebu i mogućnost daljeg unapređenja poslovnog ambijenta.

Indikatori i oblasti koji su u kontinuitetu lošije ocijenjeni od strane međunarodnih institucija odnose se na: vladavinu prava; korupciju; zaštitu imovinskih prava – izvršenje ugovora; registraciju nepokretnosti; izdavanje građevinskih dozvola i fiskalne slobode – plaćanje poreza.Ocjenu poslovnog ambijenta, u Crnoj Gori, pored međunarodnih organizacija, daju i investitori u Crnoj Gori, kroz organizaciju Savjeta stranih investitora, a u okviru publikacije Bijela knjiga. Prema njihovim ocjenama, oblasti koje predstavljaju najveći izazov odnose se na: radno zakonodavstvo – Zakon o radu i Zakon o strancima; razvoj nekretnina – izdavanje građevinskih dozvola i katastarska praksa; oporezivanje – predvidljivost poreskog sistema; korporativno upravljanje – finansijsko izvještavanje, revizorska praksa i regulativa iz oblasti stečaja; vladavina prava.

Dodatno, od strane poslovne zajednice u Crnoj Gori, ukazuje se i na neefikasnu implementaciju regulative. U tom kontekstu ističu se: problem loše komunikacije između državnih organa, koji sprovode procedure kao nezavisna tijela, a ne kao sistem u cjelini, neujednačena primjena propisa od strane lokalnih samouprava, katastarskih službi, kao i područnih jedinica državnih organa; otpora službenika u smislu nedostatka volje za sprovođenje reformi u punom kapacitetu.

74


Analiza procjene uticaja propisa (Regulatory Impact Analysis – RIA)

RIA je sistemski pristup kritičke procjene pozitivnih i negativnih efekata predloženih ili postojećih propisa i ne regulatornih alternativa.45 Konkretnije, RIA predstavlja „proces od nekoliko koraka, s ciljem da analitički i sistematski odgovore na pitanje da li je regulatorna intervencija potrebna, i, ako jeste, koja od mogućih regulatornih opcija predstavlja najbolje rješenje za problem”46, čime se ovaj proces analiziranja propisa definiše kao ex-ante kontrolni mehanizam i način procjene troškova i koristi relevantnog propisa.

RIA se uglavnom zasniva na: jasnoj identifikaciji problema zbog kojeg se poteže za regulatornom akcijom (šta su uzroci i posljedice problema, ko je pogođen postojećim problemom…); definisanju ciljeva koji se žele ostvariti predloženim propisom; razmatranju regulatornih i neregulatornih opcija za rješavanje definisanog problema; detaljnoj analizi i ispitivanju pozitivnih i negativnih, direktnih i indirektnih uticaja regulatornih rješenja (na građane, privredu, životnu sredinu…), te na strukturiranim konsultacijama sa zainteresovanim stranama.

RIA je prvi put sprovedena u SAD-u sedamdesetih godina prethodnog vijeka, u cilju sagledavanja i smanjenja administrativnog opterećenja koje nameću zakoni, dok je šira primjena započeta nakon usvajanja OECD-ovih smjernica za RIA-u 1995. godine. Danas skoro sve zemlje koje primjenjuju RIA-u koriste OECD-ovu listu 10 principa ili pitanja:47

• Da li je problem pravilno definisan?• Da li je intervencija opravdana?• Da li je regulacija najbolji način intervencije u rješavanju datog problema?• Da li regulacija ima pravni osnov?• Koji je adekvatan nivo, odnosno koji su nivoi vlasti odgovorni za preduzimanje aktivnosti?• Da li koristi proistekle regulacijom opravdavaju troškove?• Da li je distribucija efekata u okviru društva transparentna?• Da li su propisi jasni, konzistentni, razumljivi i dostupni korisnicima?• Jesu li sve zainteresovane strane imale priliku da iznesu svoje stavove?• Kako obezbijediti primjenu propisa?

Izuzev Albanije i BIH na državnom nivou, ostale države zapadnog Balkana formalno su uvele analizu efekata propisa kao kontrolni mehanizam sagledavanja troškova i benefita regulative, pri čemu Srbija ima najduže iskustvo. Međutim, primjena i obuhvat RIA razlikuje se od države do države.48 Dok je obaveza pripreme RIA-e na zakonska rješenja uvedena u svim državama, priprema RIA-e za podzakonska akta nije propisana kao obavezna u Srbiji i Makedoniji, dok je Federacija BIH, Republika Srpska, Kosovo i Crna Gora primjenjuju na sve vrste propisa.

45. http://www.oecd.org/gov/regulatory-policy/ria.htm 46. Marušić, mr Andreja; Radulović, dr Branko (2011), Priručnik za Analizu efekata propisa (RIA), USAID – Program efikas-nog upravljanja u Crnoj Gori, Podgorica, Crna Gora47. Institut alternativa (2011), Analiza efekata propisa (RIA) u Crnoj Gori – ka „dobrom zakonodavstvu.“48. ReSPA (2016), ReSPA Comparative Study on Better Regulation in the Western Balkans, Preliminary Findings, Branko Rad-ulovic, University of Belgrade, Genc Alimehmeti, University of Tirana.

75


Analiza efekata propisa formalno je uvedena u crnogorski regulatorni sistem stupanjem na snagu Poslovnika Vlade Crne Gore („Sl. list Crne Gore“, br. 03/12 od 13.1.2012), kada je uvedena obaveza predlagača propisa da u postupku pripreme zakona i drugih propisa sprovede analizu procjene uticaja propisa (RIA). Shodno Poslovniku, prilikom dostavljanja predloga zakona, drugog propisa ili opšteg akta Vladi na usvajanje, predlagač je dužan da, između ostalog, dostavi obrazac RIA, kao i mišljenje Ministarstva finansija, koje daje ocjenu o kvalitetu sprovedene analize i istovremeno sagledava predlog propisa s aspekta uticaja na poslovni ambijent, kao i budžet. U Crnoj Gori, priprema RIA-e obavezna je kako za zakone, tako i za sva podzakonska akta (uredbe, odluke, pravilnici, uputstva…). U cilju lakše pripreme analize, pripremljeno je i Uputstvo o sačinjavanju izvještaja o sprovedenoj analizi procjene uticaja propisa (“Sl. list Crne Gore”, br. 09/2012 od 10.2.2012), čiji je sastavni dio obrazac Izvještaja o sprovedenoj analizi procjene uticaja propisa. Od formalnog uvođenja RIA-e do kraja 2016. godine, Ministarstvo finansija dalo je preko 1691 mišljenje na predloge akata i prateće obrasce Izvještaja o sprovedenoj analizi procjene uticaja propisa (299 tokom 2012, 291 tokom 2013. godine, 400 tokom 2014. godine, 380 tokom 2015. godine i 321 tokom 2016. godine), s aspekta implikacija na poslovni ambijent i Budžet Crne Gore. Ministarstvo finansija je u dokumentu „Crna Gora kroz međunarodne ekonomske indikatore49 predstavilo, između ostalog, i probleme u implementaciji RIA-e. U dokumentu je navedeno da dosadašnja praksa pokazuje da predlagači propisa u Crnoj Gori redovno dostavljaju popunjen RIA obrazac, a utisak je da se isti popunjava isključivo formalno i da predlagači ne sprovode detaljnu analizu rješenja koja uključuju u propis. U najvećem broju slučajeva, zahtjevi Ministarstva finansija za dostavljanje uporedne prakse, najboljih iskustava, razloga za uvođenje pojedinih rješenja, ne rezultiraju odgovorom. Dodatni problem je što resori RIA-u doživljavaju kao nametnutu obavezu, a ne i alat koji pokazuje koliko je odgovorno i adekvatno donošenje nove regulative. Kada je u pitanju kvalitet izvještaja o sprovedenoj analizi procjene uticaja propisa, uočeno je da najveći izazov predstavlja vršenje same analize troškova koje propis može izazvati privredi i građanima, posebno u dijelu definisanja pozitivnih, negativnih, direktnih i indirektnih uticaja. U tom smislu, izazov predstavlja i definisanje troškova koji proizilaze iz primjene propisa s ciljem utvrđivanja opravdanosti njihovog uvođenja. U velikom broju slučajeva resorna ministarstva ne dostavljaju ili u izuzetnim slučajevima dostavljaju samo grubu procjenu troškova administrativnih opterećenja i biznis barijera.

U odnosu na istaknute probleme, navedeno je da će u narednom periodu posebna pažnja biti posvećenja unapređenju kvaliteta samih izvještaja o sprovedenoj analizi procjene uticaja propisa, kroz definisanje standarda kvaliteta u skladu sa OECD principima, vršenje obuka državnih službenika u cilju razvijanja vještina za obavljanje, prije svega, ekonomskih i finansijskih analiza (Standard Cost Model), kao i postepeno uvođenje tzv. potpune RIA-e kroz poboljšanje kvaliteta izvještavanja u cilju razumijevanja konteksta i uticaja propisa na ekološka, socijalna i druga pitanja.

49. Ministarstvo finansija Crne Gore (2017), Crna Gora kroz međunarodne ekonomske indikatore

76


Regulacija tržišta proizvoda u Crnoj Gori

Regulacija tržišta proizvoda važan je dio poslovnog ambijenta i utiče na nivo BDP-a per capita i nivo produktivnosti (OECD, 2010). Regulativa koja ne podržava konkurentnost može negativno uticati na usvajanje tehnologija i inovacije i utiče na neefikasnu alokaciju resursa. OECD je razvio kompozitni Indikator regulacije tržišta proizvoda kao pokazatelj ambijenta koji podstiče konkurentnosti ili narušava konkurentnost u jednoj ekonomiji.

Indikator regulacije tržišta proizvoda dobija se na osnovu sveobuhvatnog istraživanja uz pomoć Regulatornog upitnika i sastoji se od 12 podindikatora, koji obuhvataju tri široke oblasti: državna kontrola, barijere za preduzetništvo i barijere za trgovinu i investicije. Ove tri široke oblasti podijeljene su u određene regulatorne domene, za koje se opisuju specifični djelovi regulative, koji na najbolji način predstavljaju stepen regulisanosti date oblasti.50

Oblast državne kontrole u okviru indikatora regulisanosti proizvoda obuhvata sljedeće domene: obim sektora javnih preduzeća, veličina javnog sektora, specijalna prava glasa države, kontrolu javnih preduzeća, upotrebu komandnih i kontrolnih propisa i kontrolu cijena.

U okviru oblasti barijera za preduzetništvo ispituju se administrativna ograničenja za početnike u biznisu, sistem dozvola i licenci, komunikacija i pojednostavljivanje pravila i procedura, barijere za ulazak i antimonopolska politika. Administrativna opterećenja početnika u biznisu posmatraju dva slučaja – slučaj korporacije i preduzetnika, i uzimaju u obzir broj procedura, vrijeme i trošak otpočinjanja biznisa. Treća oblast u okviru indeksa regulative tržišta proizvoda ispituje barijere za vlasništvo, procedure diskriminacije, regulatorne barijere i carine. Ovaj dio upitnika/indeksa u stvari ispituje otvorenost ekonomije i tretman stranih investitora.

Vrijednost indeksa regulacije tržišta proizvoda za Crnu Goru ocijenio je tim Svjetske banke u sklopu izrade dokumenta „Ekonomski memorandum za Crnu Goru – Priprema za prosperitet”, 2013. godine (CEM). U periodu od 2013. godine nije bilo značajnih reformi koje bi uticale na smanjenje vrijednosti indeksa. Po ovom dokumentu, Crna Gora ima manje restriktivno regulisano tržište proizvoda u odnosu na mnoge zemlje sa srednjim nivoom dohotka, uključujući tzv. BRIICS zemlje, ali restriktivnije u odnosu na OECD zemlje.51

Podaci za Crnu Goru pokazali su da postoji velika razlika u stepenu regulacije u odnosu na OECD zemlje kad je u pitanju državna kontrola i barijere za trgovinu i investicije. Obim državne kontrole nad preduzećima, što je uslovljeno i velikim obimom državnog vlasništva, kao i značajno više barijera za trgovinu i investicije, doprinose manje konkurentnom poslovnom ambijentu u Crnoj Gori, i samim tim imaju negativan uticaj na kreiranje novih radnih mjesta. Više barijera automatski znači više troškove za obavljanje posla. Uz sve prethodno navedeno, mala je vjerovatnoća da će poslodavci biti posebno zainteresovani za investiranje u dodatnu obuku zaposlenih.

50. Na osnovu informacija dobijenih u upitniku konstruiše se Indeks regulisanosti tržišta proizvoda (Product market regula-tion index). Indeks ima vrijednost od 0 do 6, što je niža vrijednost indeksa, to propisi manje ograničavaju konkurenciju.51. Brazil, Indija, Indonezija, Rusija, Kina i Južnoafrička Republika.

77


Grafik 11: Stepen regulacije u Crnoj Gori i OECD državamaIzvor: Svjetska banka – Country Economic Memorandum for Montenegro, Preparing for Prosperity, 2013.

Za razliku od država OECD-a, barijere za preduzetništvo su niže, budući da je jednostavno osnovati preduzeće. Ono što ovaj indeks ne mjeri, a što je važan aspekt poslovnog ambijenta, jeste koliko je jednostavno zatvoriti biznis u slučaju neuspjeha i koliki su troškovi neuspješnog biznis poduhvata.

Grafik 12: Barijere za trgovinu i investicije u Crnoj Gori i OECD državama Izvor: Svjetska banka – Country Economic Memorandum for Montenegro, Preparing for Prosperity, 2013.

Kad se detaljnije analiziraju barijere za trgovinu i investicije, jasno je da je Crna Gora otvorena za strane direktne investicije, u čemu bilježi odličan rezultat podindeksa. Ključne barijere za trgovinu dolaze iz diskriminatorskih procedura, a koje se prvenstveno tiču načina zaštite prava investitora, kao i iz regulatornih barijera.

78


Plaćanje poreza52

„Ovo pitanje je preteško za matematičara. Treba pitati filozofa.” (odgovor na pitanje o popunjavanju formulara za porez na dohodak)

Albert Ajnaštajn

Posebno važan dio poreskog sistema, iz ugla formalizacije i zapošljavanja, predstavlja administrativno opterećenje – trošak plaćanja poreza. Bez obzira na to što poreske stope mogu biti niske, ukoliko je administrativno komplikovano i skupo platiti porez, a uz to još važe diskreciona i promjenljiva pravila obračuna, tada je ukupan sistem skup i neracionalan, kako za državu tako i za poreske obveznike.

Relevantne studije ukazuju da je u Crnoj Gori veoma komplikovano platiti porez, posebno ukoliko se radi o pojedincima i samozaposlenima. Jedan od podindikatora indeksa lakoće poslovanja Svjetske banke je indeks plaćanja poreza.53 Ukoliko posmatramo samo ukupnu poresku stopu kao procenat profita, onda Crna Gora zauzima 23. mjesto od 198 zemalja. Međutim, kad se uključe pokazatelji broja plaćanja, procedura i vremena potrebnog da se obračuna, prijavi i plati porez, Crna Gora je na 98. mjestu od 189 zemalja. Za poštovanje poreskih propisa, prosječno malo preduzeće tokom godine potroši 320 sati rada i obavi ukupno 29 plaćanja.

Grafik 13: – Plaćanje porezaIzvor: Svjetska banka, DoingBusiness report, 2015.

Kao jedan od problema s kojima se suočavaju preduzeća u Crnoj Gori, prema istraživanju IPSOS-a (UNDP, 2016), jeste i regulativa koja se tiče PDV-a, a posebno dio koji se odnosi na povraćaj PDV-a i prateće procedure. Ukoliko preduzeće ostvari pravo na povrat PDV-a, rok u kom država vraća novac je 60 dana. Međutim, kako u sklopu procedure prije povraćaja poreske vlasti obavezno šalju kontrolu, povraćaj nekad traje i do šest mjeseci. Istraživanje koje je sprovedeno u Crnoj Gori pokazalo je da primjena PDV regulative, osim navedenog, generiše visoke administrativne troškove, koji se vezuju za potrebu obračuna, dokumentovanja, arhiviranja i prijavljivanja PDV-a, koji su približno na nivou od 18% ukupno ostvarenih prihoda od PDV-a, što znači da kroz poštovanje propisa za PDV preduzeća, osim blizu 500 miliona eura, koliko se godišnje plati u vidu poreza, imaju dodatni trošak od približno 100 miliona eura, koji bi mogli biti upotrijebljeni na mnogo produktivniji način (Bošković, 2015).

52. Preuzeto iz Izvještaja o razvoju po mjeri čovjeka: Crna Gora – Neformalni rad – Od izazova do rješenja, UNDP, 2016.53. Doing Business index

79


Profesionalne usluge

Sektor profesionalnih i poslovnih usluga čine djelatnosti kao što su: poslovno savjetovanje, istraživanje i razvoj, marketing, oglašavanje i istraživanje tržišta, odnosi s javnošću, upravljanje ljudskim resursima, posredovanje pri zapošljavanju i privremeno zapošljavanje, analize podataka i poslovna inteligencija, računovođe, revizori, advokati, privatno obrazovanje i obrazovanje odraslih, privatne zdravstvene i wellness usluge, arhitekti, inženjeri, dizajneri, programeri, organizatori događaja, geodete, logistika, turističke agencije, vodiči i turoperatori, agenti za posredovanje u prometu nekretnina, veterinari, najam i zakup, tehničko održavanje i popravke, upravljanje i održavanje zgrada, čišćenje.

U sektoru profesionalnih poslovnih usluga zaposleno je 13,4% radne snage u EU, dok u Crnoj Gori ove usluge čine 12,7% ukupnog broja zaposlenih u 2015. godini. Profesionalne i poslovne usluge čine oko 12% dodate vrijednosti u ekonomijama EU, a 11,7% u Crnoj Gori u 2015. godini.

U Crnoj Gori, prema podacima Monstata, u djelatnostima koje obuhvataju profesionalne i poslovne usluge, zaposlenost se uvećala za 23% u periodu od 2010. godine do 2015. godine. Na rast ovog sektora najviše je uticao rast zaposlenosti u djelatnosti – stručne, naučne i tehničke djelatnosti, koja obuhvata agencije za ustupanje zaposlenih, kao posljedica uvođenje agencija za privremeno zapošljavanje u Zakonu o radu iz 2011. godine.

Profesionalne i poslovne usluge mogu uticati na povećanje produktivnosti preduzeća, povećanje efikasnosti i pristupa finansiranju, na bolju raspodjelu poslovnih zadataka, bolje korištenje energije, podršku integraciji IT rješenja u poslovne procese i razvoj digitalne ekonomije.54 Korištenje profesionalnih i poslovnih usluga od strane javne uprave, kao i outsourcing javnih usluga, može unaprijediti efikasnost administracije i doprinijeti boljim uslugama države.

Evropska komisija usvojila je Strategiju jedinstvenog tržišta, koja identifikuje šest bitnih oblasti reforme za jačanje sektora profesionalnih i poslovnih usluga:

• Uspostavljanje jedinstvenog tržišta usluga, jačanje konkurencije i ukidanje administrativnih prepreka

• Deregulacija i pametna regulacija • Integracija s politikama podsticaja za mala i srednja preduzeća• Olakšanje razvoja ekonomije dijeljenja i fleksibilizacija tržišta rada• Integracija tržišta usluga s industrijskom politikom • Digitalizacija i reforma javne uprave i javnih nabavki.

Imajući na umu značaj razvoja sektora profesionalnih usluga, posebno iz ugla mladih nezaposlenih visokoškolaca, regulativa u Crnoj Gori u pogledu zahtjeva koji postoje u određenim profesijama, kao advokati, inženjeri, arhitekte, trebalo bi biti pažljivo razmotrena, kako bi se osiguralo da regulacija nema ograničavajući uticaj na razvoj ovih usluga.

54. McKinsey Copenhagen (2010): Creating Economic Growth In Denmark Through Competition http://www.stm.dk/multi-media/Creating_Economic_Growth_in_Denmark_Through_Competition.pdf

80


SISTEM SOCIJALNE ZAŠTITE I NEZAPOSLENOST MLADIH

“Trebalo bismo mjeriti uspjeh programa socijalnih benefita time koliko ljudi više ne dobija benefite nasuprot tome koliko novih korisnika smo dodali.”

Ronald Regan

Sistem socijalne zaštite u Crnoj Gori čine dva osnovna dijela: 1) prava zasnovana na obaveznom socijalnom osiguranju i 2) prava koja su usmjerena na pomoć pojedincima. Socijalna zaštita zasnovana na osiguranju uključuje benefite koji se zasnivaju na penzijsko-invalidskom osiguranju i osiguranju od nezaposlenosti. Kada je riječ o benefitima koji se ne zasnivaju na osiguranju, oni se mogu podijeliti u dvije osnovne kategorije: benefite koji se zasnivaju na testiranju prihoda i imovine (koje čini samo MO, ali djelimično i dodatak za djecu, jer pravo na njega ostvaruje prvo troje djece koji su korisnici MO-a i od nedavno djeca nezaposlenih roditelja) i kategorijske benefite (koji se zasnivaju na pripadanju određenoj kategoriji).

Iz ugla zapošljavanja mladih ljudi, najinteresantniji dio sistema socijalne zaštite je penzijski sistem, kao i novo pravo, uvedeno tokom 2015. godine, a koje se tiče naknade za majke s troje djece. Ove dvije komponente socijalnog sistema bitne su, s jedne strane, kao konstantan fiskalni trošak, koji opterećuje, između ostalog, sredstva koja su mogla biti mnogo produktivnije upotrijebljena, a s druge strane, imaju višestruke negativne posljedice po radnu aktivnost pojedinaca.

Penzijski sistem

Postojeći penzijski sistem, odnosno njegov način finansiranja, jedan je od ključnih uzroka, u kombinaciji sa zdravstvenim sistemom, visokog poreskog opterećenja na tržištu rada. Istraživanje IPSOS-a iz 2014. godine pokazalo je da mladi ljudi nijesu u velikoj mjeri zainteresovani za učešće u javnom penzijskom sistemu, jer ne vide koristi od obećanih prihoda u starosti.

Penzijske reforme u Crnoj Gori započete su 2000-ih godina s donošenjem Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju 2003. godine. Reforma je podrazumijevala promjenu parametara u tzv. prvom stubu penzijskog sistema – stubu međugeneracijske solidarnosti, uz povećanje starosne granice za penzionisanje, promjenu formule za usklađivanje i pooštravanje uslova za invalidske penzije. Dodatno, ova reforma je predviđala uvođenje trostubnog modela: pored I stuba, penzijski sistem trebalo je da bude proširen dodatkom II stuba – obavezne kapitalizovane štednje i III stuba – dobrovoljnog penzijskog osiguranja. Zakon o dobrovoljnom penzijskom osiguranju donesen je 2005. godine, dok su aktuarske studije za II stub pokazale da je neodrživ na crnogorskom tržištu, uzimajući u obzir broj osiguranika i nerazvijeno tržište kapitala. Dobrovoljno penzijsko osiguranje u Crnoj Gori je formalno implementirano, a u praksi postoji društvo koje nudi ove proizvode jako ograničenom krugu korisnika. Dodatno, jedan broj lica koristi proizvode životnog osiguranja, koje ima komponentu dugoročne štednje.

Izmjene penzijske regulative 2010. godine donijele su dalje reforme parametara, s ciljem postizanja održivosti sistema kroz izjedančavanje starosne granice za penzionisanje muškaraca i žena, uz povećanje starosne granice na 67 godina za oba pola i promjenu formule za usklađivanje penzija. Jedna od promjena u sistemu bilo je po prvi put uvođenje eksplicitnih odredbi za rano penzionisanje sa 62 godine starosti i minimum 15 godina staža osiguranja, uz trajno umanjenje penzije. Razlog za uvođenje ove odredbe je bio da se osigura penzionisanje takozvanih gubitnika tranzicije, ljudi koji su iz ugla poslodavaca bili nepoželjni za zapošljavanje, a koji su već bili dugogodišnji korisnici nekog od socijalnih programa koje država obezbjeđuje. Analize reforme, koje je uradio tim Svjetske banke, pokazale su da su reforme iz 2010. godine osigurale fiskalnu održivost sistema. Međutim, u nekolika navrata nakon 2010. godine penzijski sistem je mijenjan na način da su uvođeni posebni uslovi za ranije penzionisanje određenih grupa zaposlenih, uglavnom iz bivših velikih državnih preduzeća, a koji su bez radnog mjesta ostali zbog stečaja, kao i za pripadnike bezbjedonosnih službi (Tabela 12).

81


Obim uticaja posebnih uslova za penzionisanje (na primjer, ranog penzionisanja) na penzijski sistem i tržište rada pokazuje podatak da je svaki deseti penzioner pod povoljnim uslovima otišao u penziju.55 U prethodnih šest godina, računajući i prirodni odliv sa tržišta rada u penziju, blizu 20.000 pojedinaca je otišlo u neaktivnost. Prosječna starost izlaska sa tržišta rada 2013. godine bila je 59 godina starosti. Imajući na umu grupe koje su nakon 2013. dobile pravo na rano penzionisanje, prosječna starost izlaska sa tržišta rada sada je vjerovatno niža. Jedna od uobičajenih zabluda koja prati ovakve programe jeste da se penzionisanjem ovih grupa oslobađa prostor za zapošljavanje mladih ili makar dugoročno nezaposlenih. Međutim, imajući na umu strukturu i iz kojih sistema ovi penzioneri dolaze (bivša velika industrijska državna preduzeća, vojska i policija), jasno je da slobodnih radnih mjesta po ovom osnovu nema i, dodatno, da potreba za finansiranjem ovih penzija i fiskalni pritisak smanjuju mogućnost/povećavaju opreznost kad je u pitanju smanjenje poreskog opterećenja.

Tabela 12: Broj korisnika penzija koji su pravo ostvarili po osnovu posebnih uslova za penzionisanje (kumulativno po godinama)

Ciljna grupa 2010. 2011. 2012. 2013. 2014. 2015.

50 godina života, 20 godina staža, od čega najmanje 10 godina benefi-cirani Grafik 12: Barijere za trgovinu i investicije u Crnoj Gori i OECD drža-vama Izvor: Svjetska banka – Country Eco-nomic Memorandum for Montenegro, Preparing for Prosperity, 2013. ovlašće-na lica –MUP, ZIKS, ANB, profesionalna vojna lica

261 651 812 970 963 963

50 godina života, 20 godina benefi-cirani radni staž – nijesu trenutno na ovlašćenim poslovima

18 26 28 35 37 39

30 godina staža, od čega najmanje 20 godina beneficirani radni staž – rudari

276 472 523 533 537 538

62 godine života i najmanje 15 go-dina staža – prijevremena starosna penzija

0 846 1.677 2.435 3.266 3.918

30 godina staža, od čega najmanje 20 godina beneficirani (od 20.7. do 31.12.2011.g.) – KAP i Željezara

0 993 2.025 2.104 2.103 2.096

Najmanje 20. g. staža – roditelji djece s posebnim potrebama

0 125 202 235 272 322

KAP 426 430 431

Pravni osnov – 224 (Član 197 k) 146

Policajci 301

55. Penzioneri koji su se penzionisali pod povoljnijim uslovima ili su ostvarili pravo na rano penzionisanje, po propisima koji su važili prije 2003. godine, nijesu uzeti u obzir.

82


Zaposleni u ANB-u 66

Zaposleni ostali bez posla zbog stečaja u preduzećima u većinskom državnom vlasništvu

1.573

555 3.113 5.267 6.812 7.705 10.540

Izvor: Fond PIO

Grupa istraživača Instituta za fiskalne studije iz Londona56 proučavala je pitanje međugeneracijske supstitucije na tržištu rada u Ujedinjenom Kraljevstvu i provjeravala tzv. zabludu o ograničenoj ponudi rada. Nalazi njihovih istraživanja pokazuju da, tokom 70-ih i 80-ih godina prošlog vijeka, ekonomska politika i teorija bile su zasnovane na konceptu da visoka stopa zaposlenosti među jednom grupom pojedinaca uvijek je na uštrb zaposlenosti druge grupe pojedinaca. Po ovo teoriji, ukoliko se broj stanovnika jedne zemlje poveća, mlađi pojedinci će biti nezaposleni budući da starije grupe zaposlenih nijesu oslobodile dovoljno radnih mjesta za one koji ulaze na tržište rada. Ranih osamdesetih godina prošlog vijeka politika britanske Vlade prema starijim učesnicima na tržištu rada bila je da se smanji njihova ponuda kako bi se smanjio broj nezaposlenih. U tom periodu, ne samo britanska Vlada već i druge vlade, uvode šeme za rano penzionisanje, s ciljem da se oslobode radna mjesta za mlade. Posmatrajući podatke anketa o radnoj snazi od 1968. godine do 2005. godine, istraživači Instituta nijesu pronašli validne statističke dokaze da smanjivanje ponude rada starijih ili njihova veća ili manja prisutnost na tržištu rada ima uticaja na ishode na tržište za mladu radnu snagu. Zaključak ovog opsežnog istraživanja bio je da obje grupe – i mladi i stariji učesnici na tržištu rada reaguju na opšte ekonomske uslove. U vremenima kad se ekonomska aktivnost smanjuje, nezaposlenost mladih i starijih se povećava, dok u periodima ekonomske ekspanzije zaposlenost obje grupe raste. Ključni zaključak analize bio je da, dugoročno, viša stopa aktivnosti starijih zaposlenih ni na koji način ne utiče na višu ili nižu nezaposlenost mladih.

Rezultati istraživanja u Švedskoj, kao i u zemljama članicama OECD-a, ukazuju na slične zaključke. Dodatna istraživanja pokazuju da zadržavanje starijih zaposlenih u radnoj snazi ne utiče negativno na mlade zaposlene već, nasuprot tome, koristi imaju i jedni i drugi. Efekti se mogu sumirati na sljedeći način:

• Nema supstitucije između starijih i mladih zaposlenih – viša stopa zaposlenosti starijih poklapa se s višom stopom zaposlenosti mladih, tj. smanjenje zaposlenosti starijih ljudi ne daje više mogućnosti za zapošljavanje mladih. Primjer je ekspanzija zaposlenosti žena tokom druge polovine 20. vijeka. Žene nijesu zamijenile muškarce u radnoj snazi, nasuprot, tranzicija ka porodici sa dva zaposlena povećala je raspoloživi dohodak i tražnju, čime su kompanije morale zapošljavati nove zaposlene.

• Povećanje starosne granice za penzionisanje povećava zarade mladim zaposlenima. • Stariji i mladi zaposleni nadopunjuju jedni druge umjesto da supstituišu – smanjenje starosne

granice za penziju smanjuje podsticaj za investiranje u dodatne vještine i vodi nižem ekonomskom rastu. Tehnološke promjene mogu dalje smanjiti supstituciju, budući da konstantno mijenjaju potražnju za vještinama.

56. Banks, J., Blundell, R., Bozio, A., Emmerson, C. (2008) - Releasing Jobs for teh Joung? Early Retirenment and Youth Unem-ployment in the United Kingdom, Institute for Fiscal Studies London

83


Dizajn postojećeg penzijskog sistema u Crnoj Gori, uz sve navedene karakteristike, ne odgovara budućim trendovima razvoja, posebno ne demografskim trendovima. Shodno tome, potrebna je fundamentalna reforma javnog penzijskog sistema. U prvom redu je potrebna kako bi se smanjilo fiskalno opterećenje i povećani zahtjevi za finansiranjem u budućnosti. Dodatno, novi model je potreban kako bi se smanjilo poresko opterećenje tržišta rada i samim tim omogućilo generisanje novih poslova.

Klasični sistemi osiguranja uz transformaciju, internacionalizaciju i mobilnost na tržištu, posebno nakon pristupanja EU, zahtijevaju nov pristup štednji za starost. Jedan od modela koji bi mogao biti primijenjen u Crnoj Gori može biti modifikacija holandskog modela penzijskog sistema u kojem svi stanovnici stariji od 65 godina imaju isti nivo benefita iz javnih fondova, a ostatak predstavljaju lične investicije u penzijske fondove ili individualne investicije, koje donose prihode u starosti. Ovaj sistem ne zabranjuje dalji radni angažman pojedinaca, već ga dodatno stimuliše. Ovakav sistem bi podrazumijevao i ukidanje čitavog niza socijalnih prava koja sada postoje kao socijalna pomoć, tuđa njega i pomoć, poljoprivredne naknade. Drugi model za reformu podrazumijevao bi da mladi ljudi imaju izbor koje usluge države mogu da koriste, odnosno imaju obavezu da plaćaju. Ukoliko su zainteresovani za osiguranje od nezaposlenosti, plaćaju doprinos za osiguranje od nezaposlenosti, ukoliko žele samo zdravstveno osiguranje, onda mogu da plaćaju samo taj doprinos.

84


Naknada za majke s troje djece

Novinu u sistemu socijalne zaštite u Crnoj Gori predstavlja pravo za majke s troje i više djece, utvrđeno kroz dopune Zakona o dječjoj i socijalnoj zaštiti. Zakon se primjenjuje od januara 2016. godine. Shodno dopunama Zakona, majke s troje i više djece ostvaruju pravo na doživotnu naknadu u iznosu od 70% prosječne zarade u Crnoj Gori, ukoliko imaju 25 godina radnog staža, ili naknadu od 40% prosječne zarade u Crnoj Gori ukoliko su 15 godina bile registrovane kao nezaposlene kod Zavoda za zapošljavanje.

Zakon je diskriminatorski i ugrožava prava ne samo drugih žena koje ne zadovoljavaju navedene kriterijume, već i drugih zaposlenih osoba – muškaraca. Dodatno, ukoliko uzmemo u obzir da je postojeća stopa zamjene (odnos prosječne penzije i prosječne zarade) 56,8%, ovo pravo postaje još apsurdnije. Prosječan zaposleni muškarac i žena koji su radili puni radni staž (35 ili 40 godina) i stekli pravo na penziju po redovnim uslovima za penzionisanje mogu očekivati da će imati penziju koja će u prosjeku činiti 65% njihovih primanja prije penzionisanja57, dok će majka koja je rodila troje djece i radila 25 godina ostvariti doživotnu naknadu od 70% prosječne zarade u Crnoj Gori.

Prema podacima Monstata, 87.000 žena u Crnoj Gori rodilo je troje i više djece, od čega se preko 20.000 žena prijavilo za korišćenje prava. Preko 3.000 žena se do kraja februara 2016. godine odreklo prava na penziju, dok se približno 11.000 žena prijavilo za naknadu po osnovu registracije od 15 godina u evidenciji nezaposlenih lica Zavoda za zapošljavanje. Značajan procenat preostalog broj žena sa troje i više djece vjerovatno pripada grupi žena koje imaju 25 godina staža i još uvijek rade, ali ne mogu očekivati ovako visok iznos penzije kad se penzionišu. Ovo znači da je preko 15.000 žena izašlo sa tržišta rada, ili da je približno 5% ukupnog broja radno aktivnih prešlo u neaktivnost. Dodatno, imajući na umu da su postojeći sistem socijalne zaštite i institucionalni okvir neefikasni u sprečavanju korisnika da uživaju benefite i neformalnog rada i socijalne zaštite, s ovim pravom neformalno angažovane žene će imati još manji motiv da formalizuju radni angažman, budući da mogu koristiti prednosti oba „sistema”.

Efekti primjene prava na naknadu za majke s troje i više djece u Crnoj Gori krajnje su negativni, ne samo s budžetskog stanovišta. Ovo pravo je diskriminatorno, uvodi distorziju na tržištu, obeshrabruje formalno zapošljavanje tokom punog radnog vijeka i ohrabruje neformalan rad. Zato je potrebna njegova suštinska revizija.

Krajem 2016. godine donijet je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti kojim su naknade po osnovu rođenja troje ili više djece smanjene za 20%, s početkom primjene od 1. 1. 2017. godine. Potencijalni uticaj može se ogledati u mogućem smanjenju broja zahtjeva za korišćenje prava u narednom periodu. Takođe, očekuje se da će se zbog smanjenih naknada pojedine korisnice odreći prava i vratiti na tržište rada.

57. Odnos prosječne starosne penzije i prosječne neto zarade.

85


POLITIKE I PROGRAMI U CILJU POVEĆANJA(FORMALNE) ZAPOSLENOSTI MLADIH

„Želja za radom je tako rijetka vrlina da treba biti ohrabrena.” Abraham Linkoln

Izvještaj „Usmjereni na rast 2016.” OECD-a58 pokazao je da je obim strukturnih reformi, koje bi doprinijele oslobađanju potencijala za rast i povećanje zaposlenosti, posebno među mladim ljudima, značajno manji među članicama u periodu nakon izbijanja krize. S ciljem smanjenja nezaposlenosti mladih i dugoročne nezaposlenosti, članice OECD-a su tokom posljednje nekolike godine sprovele reforme usmjerene na liberalizaciju tržišta rada i proizvoda, kao i reforme ka ostvarivanju tzv. koncepta povećanja isplativosti rada (making work pay). Mjere su uključivale:

• Uvođenje nezavisnog regulatora za pravne profesije u Irskoj• Povećanje efikasnosti civilnih sudova i pojednostavljenje procedure bankrotstva• Pojednostavljenje licenciranja biznisa u Španiji i liberalizacija prevoza• Smanjenje administrativnih barijera u čitavoj administraciji u Mađarskoj i Izraelu• Smanjenje barijera za ulazak za profesionalne usluge• Smanjenje direktnog oporezivanja rada i preusmjeravanje na oporezivanje potrošnje (Mađarska

i Poljska) • Smanjenje poreskog opterećenja rada u Holandiji.

Mjere na rješavanju nezaposlenosti mladih, koje su zemlje do sada preduzimale (za detalje pogledati Milačić, 2016), više se odnose na liječenje posljedica, a manje na tretiranje uzroka. Ukoliko se tretiraju neki od identifikovanih uzroka formalnog (ne)zapošljavanja, onda se mjere koje se sprovode zasnivaju na kreiranju izuzetaka od promjene pravila za mlade i sličnim inicijativama.

Analiza predstavljena u prethodnim poglavljima identifikuje najvažnije uzroke (formalne) nezaposlenosti među mladim ljudima, s posebnim fokusom na Crnu Goru. Na nezaposlenost mladih, osim istorijskog nasljeđa i kulturnih obrazaca ponašanja, nivoa razvijenosti i faze ekonomskog ciklusa, presudnu ulogu ima regulatorni i poslovni sistem koji kreira država. Po značaju i uticaju, posebno se izdvaja regulativa na tržištu rada, sistem socijalne zaštite, poreski sistem i prava vezana za imovinu (sigurnost imovine, mogućnost građenja, efikasnost prometa i evidencije). Značajan uticaj na nezaposlenost mladih takođe ima i kvalitet obrazovanja i posebno njegova veza s tržištem rada.

Nisko učešće na tržištu rada domaćeg stanovništva, uz veliki broj aktivnih nerezidenata (zaposleni iz inostranstva), upućuje da državna regulativa i državni intervencionizam daju loše podsticaje mladima. Mladi u Crnoj Gori su, kroz obrazovni sistem i „veliku državu”, usmjereni na poslove u javnom sektoru i davanja iz javnog sektora. Većina njih nije spremna i motivisana za preduzetništvo, ličnu inicijativu ili rad u privatnom sektoru. Da bi se ovo stanje promijenilo, presudno je mlade naučiti da pecaju, a ne davati im ribu. Ako mladi bez napora dobijaju ribu, onda neće biti motivisani da pecaju, pa čak i onda kada znaju. Zato je i dio rješenja uskratiti im „javne” fondove, od kojih postaju zavisni i razmaženi, kako bi bili motivisani sami da love.

58. OECD (2016) – Going for Growth 2016, OECD, Paris

86


Stoga se mjere i aktivnosti na povećanju (formalne) zaposlenosti mladih u Crnoj Gori mogu grupisati u nekoliko važnih oblasti:

• Regulacija tržišta rada – uređivanje radnih odnosa i propisa o zaradama• Poreska politika – poresko opterećenje na tržištu rada i efikasnost poreske administracije• Sistem socijalne zaštite i podsticaji koji se tiču motivacije na rad i formalizacije rada• Penzijski sistem• Obrazovni sistem i njegova veza s tržištem rada• Opšti poslovni ambijent. Bez obzira na obim reformskih aktivnosti, jasno je da se problem visoke nezaposlenosti mladih ne može riješiti preko noći. Za dugoročno rješavanje problema treba sprovesti sveobuhvatne strukturne reforme, unapređenje regulative na tržištu rada i tržištu proizvoda i unapređenje obrazovnog sistema. Smanjenje poreskog opterećenja, jednostavnije procedure prijave i plaćanja poreskih obaveza i veća upotreba koncepta e-uprave, uz veće investicije i brži ekonomski rast, značajno bi unaprijedili mogućnosti mladih da nađu posao ili da započnu sopstveni biznis.

Bilo kako bilo, kolaborativna ekonomija i korišćenje kolaborativnih platformi, snažno promovisanje mladih preduzetnika i promjena društvene klime ka vrednovanju preduzetništva značajno bi unaprijedili okvir za poslovanje i kreiranje poslova. Digitalizacija i depersonalizacija usluga države značajno bi doprinijeli efikasnosti i smanjenju „ćutanja” administracije i moralnog hazarda. Fleksibilnije forme ugovora o radu, pojednostavljenje poreskih postupaka i njihova modernizacija i tehnološka dostupnost, uz smanjenje diskrecije poreskih organa, osim smanjenju neformalne ekonomije, doprinijeli bi generisanju novih poslova. Već sad postoji veliki broj poslova koje je u smislu propisa jako teško registrovati i plaćati poreze. Neadekvatnost poreskih evidencija i njihova neažurnost ponekad dovode poreske obveznike u situaciju da plaćaju kazne i zatezne kamate samo zbog neefikasnosti poreskih vlasti u registrovanju poreskih obaveza. U Crnoj Gori, osim smanjenja administrativnog i poreskog opterećenja, bolja saradnja i ažurniji rad državnih organa značajno bi unaprijedili poslovni ambijent, omogućili kreiranje novih radnih mjesta, posebno za mlade, i smanjili troškove poslovanja.

Predlog aktivnosti na rješavanju problema nezaposlenosti mladih trebalo bi da obuhvati mjere koje se tiču uzroka nezaposlenosti mladih. Takve politike moraju biti sistemske i dugoročne, a treba da budu propraćene setom mjera koje se mogu implementirati u kratkom roku. Predlog aktivnosti i oblasti koje treba obuhvatiti u procesu kreiranja reformi dat je u Tabeli 13.

87


Tabela 13: Sumarni pregled preporuka politika i aktivnosti za donosioce odluka

STRUKTURNE REFORME, U FUNKCIJI POVEĆANJA (FORMALNE) ZAPOSLENOSTI MLADIH

I OBLAST: TRŽIŠTE RADA – UREĐIVANJE RADNIH ODNOSA

Aktivnost 1 Preispitati i pojednostaviti komplikovanu i slojevitu regulativu radnih odnosa

Preporuka

Regulativa radnih odnosa treba da omogući veću fluktuaciju zaposlenih, što je povoljno za mlade, čak i pri nepromijenjenim opštim indikatorima tržita rada. U tom smislu, potrebno je:Preispitati više slojeva kolektivnog ugovaranja (opšti kolektivni ugovor, sektorski kolektivni ugovor, pojedinačni kolektivni ugovor), kako bi se izbjegla nepotrebna preklapanja, a posebno protivrječnosti i nekonzistentnosti regulisanja radnih odnosa. Najvažnije institute treba da reguliše Zakon o radu, a specifičnosti pojedinih privrednih grana mogu biti regulisane sektorskim kolektivnim ugovorima. Poje-dinačnim ugovorima mogu se definisati pojedinosti odnosa konkretnog poslo-davca i zaposlenih kod tog poslodavca, ukoliko postoji potreba za takvim vidom definisanja odnosa poslodavca i zaposlenih.

Aktivnost 2 Analiza i predlog izmjena Zakona o radu

Preporuka

Promijeniti koncept ugovora o radu i osnovnih pravila koja regulišu ugovorni odnos poslodavca i zaposlenog, kako bi pružali mladima više mogućnosti. Prom-jene u konceptu ugovora o radu i konceptu zaštite treba da obuhvate:Zaštitu zaposlenih od diskriminacije po bilo kom osnovu – pola, etničke, nacio-nalne i vjerske pripadnosti, zdravstvenog stanja ili drugih ličnih karakteristika, nekorektnog postupanja poslodavaca, mobinga i sličnih neprimjerenih postupa-ka poslodavaca.Fleksibilniji odnos po pitanju odredbi o trajanju ugovora o radu. Trajanje ugovora o radu treba da je pitanje individualnog ugovaranja. Ugovori o radu trebalo bi da se lako zasnivaju i lako raskidaju, jednostavnom izjavom volje poslodavca ili zaposlenog. Kolektivni otkazi i pojedinačni otkazi, koji se moraju opravdati bilo kome, ne bi trebalo da budu pravilo. Potrebno je definisati šta ne može biti razlog za raskid ugovora o radu, a to su prvenstveno razlozi koji se tiču diskriminacije, korišćenja zakonom zagarantovanih prava, zdravstveni status i sl. Ostale odredbe, prava i obaveze treba prepustiti pojedi-načnim – individualnim ugovorima između poslodavca i zaposlenog.

II OBLAST: SISTEM SOCIJALNE ZAŠTITE

Aktivnost 3Analiza i predlog izmjena Zakona o zapošljavanju i osiguranju prava po osnovu nezaposlenosti, uloge i programa Zavoda za zapošljavanje

Preporuka

Zakon o zapošljavanju i osiguranju prava po osnovu nezaposlenosti treba da definiše jasnu ulogu Zavoda za zapošljavanje. Zavod bi trebalo da bude oslo-bođen birokratske uloge registracije nezaposlenih lica s ciljem ostvarivanja nekih drugih prava, kako bi mogao da se oslobodi potencijal za ostvarivanje osnovne uloga Zavoda za zapošljavanje (berze rada i sprovođenja programa aktivnih mjera na tržištu rada). Dodatno, potrebno je analizirati ukupan administrativni kapacitet i administrativni trošak Zavoda u vršenju svojih funkcija, kao i preispi-tati ulogu Zavoda u finansijskim programima podrške. Potreban je jasan moni-toring programa podrše, kao i evaluacija rezultata programa podrške, kako bi se utvrdila njihova djelotvornost i svrsishodnost, kao i preispitali postojeći i defini-sali budući programi podrške.

Aktivnost 4Analiza uticaja minimalne zarade, uz poseban osvrt na regionalne disparitete i politiku minimalne zarade za mlade

88


Preporuka

Sprovesti istraživanje usmjereno na regionalne disparitete u nivou zarada, kao i detaljnu analizu efekata minimalne zarade na sistem socijalne zaštite, zapošlja-vanje i fiskalne parametre. U kontekstu negativnog uticaja minimalne zarade na nezaposlenost i rad u ne-formalnom sektoru, potrebno je reformisati politiku minimalne zarade, posebno za samozaposlene. Potrebno je razmotriti mogućnost uvođenja niže minimalne zarade za mlade.

Aktivnost 5 Analiza „socijalnog zakonodavstva”

Preporuka

Teret socijalne sigurnosti zaposlenih ne treba da je na poslodavcu. Troškovi socijalne sigurnosti treba da se finansiraju iz fondova koje poslodavac/zaposleni finansira iz svoje zarade. Ovo se posebno odnosi na otpremnine za lica s invalid-itetom. Ukoliko je opredjeljenje da poslodavac treba da finansira ovu vrstu zaštite zaposlenja lica s invaliditetom, onda doprinose usmjerene za ove namjene treba ukinuti. Potrebna je sveobuhvatna analiza propisa koji tretiraju socijalnu pomoć, poseb-no naknada za majke i njhovog uticaja na aktivnost/neaktivnost i zapošljavanje mladih, kao i njihovo preispitivanje.Brojne sisteme socijalne pomoći treba analizirati s aspekta njihove efikasnosti (rezultata, administrativnih troškova i sl.) i razmotriti mogućnost njihove konsoli-dacije ka manjem broju sistema, koji su djelotvorniji i efikasniji.

III OBLAST: PORESKI SISTEM

Aktivnost 6Analiza poreskog okvira iz ugla troškova poštovanja propisa, poreskih stopa i parafiskalnih nameta s ciljem kreiranja ambijenta za razvoj biznisa i novih radnih mjesta, posebno za mlade

Preporuka

Analiza poreskih propisa treba da pokaže da li su procedure za poštovanje propisa adekvatne i koliki su troškovi poštovanja propisa. Dodatno, potrebno je ocijeniti da li sve procedure koje postoje služe boljoj kontroli i naplati ili su neke od procedura i pravila suvišni.Analiza poreskog sistema, opštih stopa i izuzetaka treba da sadrži pregled pos-tojeće poreske politike u oblasti rada i tretman različitih radnih aranžmana, da ocijeni mogućnost i modalitete smanjenja poreskog tereta na rad, kao i njegovo pojednostavljivanje. Analizirati sve parafiskalne namete na centralnom i lokalnom nivou, njihovu svrhu i efikasnost, s posebnim osvrtom uticaja na mlade.Reformisati sistem paušalnog oporezivanja dohotka u pravcu da se omogući da svaki preduzetnik može biti predmet paušalnog oporezivanja. Razmotriti mo-gućnost da obveznici paušalnog oporezivanja imaju mogućnost da biraju koje usluge države će da koriste i koji obim usluga žele da koriste. U tom kontekstu treba pojednostaviti (što je više moguće unificirati) procente odbitaka, a doz-voliti izbor (ne)plaćanja određenih kategorija osiguranja. Reformom paušalnog oporezivanja trebalo bi da budu obuhvaćeni i registrovani poljoprivredni proiz-vođači, koji trenutno imaju posebnu regulativu koja reguliše plaćanje doprinosa za zdravstveno i penzijsko osiguranje.

IV OBLAST: PENZIJSKI SISTEM

Aktivnost 7 Analiza penzijskog sistema – opcije za reformu

89


Preporuka

Ukupan penzijski sistem u Crnoj Gori treba preispitati u kontekstu njegove održi-vosti i podsticaja za zapošljavanje, posebno mladih. Za dugoročnu perspektivu, a u cilju pojednostavljivanja ukupnog sistema soci-jalne podrške, potrebno je analizirati mogućnosti uvođenja jedinstvenog mini-malnog penzijskog benefita i penzijskog sistema koji je zasnovan na univerzal-nom benefitu za sve, uz istovremeno ukidanje drugih brojnih socijalnih davanja. Potrebno je analizirati mogućnost da mladi i samozaposleni imaju izbor plaćanja obaveznog penzijskog osiguranja u sistemu međugeneracijske solidarnosti, što bi značilo manje opterećenje njihovog troška rada i podsticanje individualne odgovornosti za budućnost (starost).

V OBLAST: POSLOVNI AMBIJENT

Aktivnost 8Priprema i usvajanje strategije za unapređenje poslovnog ambijenta, s posebnim fokusom na mjere koje se odnose na stvaranje prilika za zapošljavanje i ostvare-nje dohotka za mlade

Preporuka

Uvažavajući činjenicu da je za implementaciju aktivnosti na unapređenju poslov-nog ambijenta na državnom i lokalnom nivou odgovorno više institucija, a da se pojedinačne aktivnosti nerijetko preklapaju, da nijesu sinhronizovane, a da nekada budu i protivrječne, potrebno je formulisati strateški dokument kojim bi bile definisane: prioritetne aktivnosti za unapređenje poslovnog ambijenta, odgovornosti institucija i njihova koordinacija.

Aktivnost 9Uvođenje online sistema administrativnih procedura s ciljem da se olakša osniv-anje i vođenje biznisa

Preporuka

Kreiranje elektronskih sistema za online pružanje administrativnih usluga važan je preduslov dalje modernizacije državne administracije. Online usluge na državnom i lokalnom nivou u obavljanju različitih administrativnih usluga neophodan je segment u podizanju efikasnosti prema krajnjim korisnicima. Posebno je važno naglasiti neophodnost sprovođenja reformi s ciljem uvođenja online registracije preduzeća, online registracije nepokretnosti, online izdavanja građevinskih dozvola. Poseban preduslov unapređenja poreske politike ogleda se kroz uvođenje sistema elektronske komunikacije s poreskim obveznicima i obveznicima plaćanja doprinosa.

Aktivnost 10Uvođenje Analize uticaja propisa (RIA) u skladu s OECD principima, uz mo-gućnost sagledavanja uticaja efekata na mlade

Preporuka

Kada je u pitanju kvalitet izvještaja o sprovedenoj analizi procjene uticaja propi-sa, uočeno je da najveći izazov predstavlja vršenje same analize uticaja koji prop-is može izazvati u privredi i kod građana, posebno u dijelu definisanja pozitivnih i negativnih, direktnih i indirektnih uticaja. Takođe, poseban izazov predstavlja i definisanje troškova koji proizilaze iz primjene propisa, s ciljem utvrđivanja opra-vdanosti njihovog uvođenja. U velikom broju slučajeva, resorna ministar-stva dostavljaju samo grubu procjenu troškova administrativnih opterećenja i biznis barijera. S tim u vezi, u narednom periodu posebna pažnja treba da bude posvećena unapređenju kvaliteta samih izvještaja o sprovedenoj analizi procjene uticaja propisa, kroz definisanje standarda kvaliteta u skladu s OECD principima. Takođe je potrebno vršenje obuka državnih službenika u cilju razvijanja vješti-na za obavljanje, prije svega, ekonomskih i finansijskih analiza (Standard Cost Model), kao i postepeno uvođenje tzv. potpune RIA-e kroz poboljšanje kvalite-ta izvještavanja, u cilju razumijevanja konteksta i uticaja propisa na ekološka, socijalna i druga pitanja. Posebno je važno kontinuirano raditi na unapređenju kvaliteta analiza koje pripremaju donosioci regulatornih rješenja u dijelu uvaža-vanja uticaja propisa na poslovnu klimu u cjelini.

Aktivnost 11 Reforma poslovnog ambijenta na lokalnom nivou

90


Preporuka

Eliminisanje fiskaliteta na lokalnom nivou jedan je od preduslova kreiranja povoljnijih uslova za poslovanje, prije svega uvažavajući postojanje velikog broja različitih fiskalnih obaveza privrede i preduzetnika prema lokalnim zajednicama. Fiskaliteti na lokalnom nivou najčešće se ogledaju u nizu sitnih fiskalnih obave-za na mjesečnom ili godišnjem nivou, čiji su obveznici privreda i građani, a ovi nameti često predstavljaju obaveze s karakteristikama dvostrukog oporezivanja po istom osnovu.

Aktivnost 12Analiza regulative profesionalnih i poslovnih usluga, kako bi podržale radnu aktivnost i ostvarenje dohotka mladih

PreporukaAnaliza propisa koji regulišu oblast profesionalnih usluga: registracija, potrebni uslovi za rad i poreski tretman – s ciljem relaksiranja odredbi i pojednostavljenja okvira za mlade, buduće pružaoce profesionalnih usluga.

VI OBLAST: OBRAZOVNI SISTEM

Aktivnost 13Reforma obrazovnog sistema u funkciji bolje povezanosti znanja i vještina s po-trebama na tržištu rada i pripreme mladih ljudi za neizvjesnu budućnost

Preporuka

Poboljšati kvalitet opšteg obrazovanja i posebno staviti naglasak na razvoj gen-eralnih akademskih vještina (pisanju, čitanju, matematici, razumijevanju), kako bi mladi ljudi bili osposobljeni da steknu šira znanja i skup vještina koje će im omogućiti dugoročnu mobilnost i perspektivu na tržištu rada.Izvršiti detaljnu analizu Programa stručnog osposobljavanja visokoškolaca. Podaci o visokoškolcima i poslodavcima koji su učestvovali u Programu mogli bi biti predmet detaljne analize, koja bi dala elemente za ocjenu stvarnih potreba na tržištu rada i nedostajućih obrazovnih profila. Podaci iz Programa mogli bi biti koristan inputi za upisnu politiku na postojećim visokoškolskim obrazovnim ustanovama u Crnoj Gori, za otvaranje novih studijskih programa za deficitarne struke, odnosno kontinuirano praćenje potreba na tržištu rada. Unaprijediti Program stručnog osposobljavanja visokoškolaca na bazi analize dosadašnjeg iskustva u implementaciji. Poseban naglasak staviti na pitanja: mo-gućnosti odabira visokoškolaca od strane poslodavaca; mentorstva; ocjenjivanja; zajedničke participacije u troškovima od strane poslodavaca i sl. Analizirati mogućnost implementacije dualnog modela obrazovanja (paralelno teorijsko i praktično sticanje znanja u obrazovnoj instituciji i konkretno osposobljavanje van obrazovnih institucija – u biznis sektoru), u srednjoškols-kom i visokoškolskom sistemu.

Aktivnost 14Otkloniti barijere i definisati podsticajan okvir za formalno radno angažovanje studenata i njihovo obučavanje

Preporuka

Analizirati mogućnost da se za studente i visokoškolce, koji su u redovnom režimu studija, a koji obavljaju radnu praksu u kompanijama – ne obračunavaju porezi i doprinosi na nadoknadu koju dobijaju. Razmotriti mogućnost zaključenja fleksibilnijih formi ugovora između poslo-davaca i studenata. Omogućiti da studenti koji imaju formalno zaposlenje mogu biti korisnici državnih programa stipendiranja i drugih privilegija (studentski dom, ishrana u studentskim menzama i sl.).Analizirati mogućnosti uvođenja tzv. mini poslova za mlade.Analizirati postojeći sistem stručne prakse za visokoškolce, njegove efekte i mo-gućnosti unapređenja.Analizirati i unaprijediti regulativu koja se odnosi na osnivanje i rad studentskih zadruga u Crnoj Gori, jer je postojeća zastarjela i podložna zloupotrebama.

VII OBLAST: AGENDA

Aktivnost 15Kreirati Agendu za reforme, s posebnim fokusom na stvaranje više mogućnosti za mlade

PreporukaAgenda za reformu treba da bude dokumenat u kojem će se definisati reformske mjere, prioriteti, vremenski okvir, nosioci aktivnosti za primjenu i monitoring primjene i efekata reformskih mjera.

Tabela 14. daje predlog odredbi Zakona o radu koje bi trebalo promijeniti da bi se na adekvatan način odgovorilo na nove trendove na tržištu rada, a i na problem nezaposlenosti mladih.

91


Tabela 14: Predlog konkretnih promjena Zakona o radu

Odre-dba zakona

Pro-mje-na

Tekst odredbe i obrazloženje

Čla

n 2

1 st

av 1

Pref

orm

ulis

ati

Tekst odredbe:„Radni odnos zasniva se zaključivanjem ugovora o radu.”Zamijeniti tekstom:“Radni odnos zasniva se zaključivanjem pisanog ugovora o radu.”

Čla

n 9

2 i 9

3

Bris

ati

Tekst odredbe: Član 92

(1) Ukoliko poslodavac utvrdi da će zbog tehnoloških, ekonomskih i restrukturalnih promjena u periodu od 30 dana doći do prestanka potrebe za radom zaposlenih na neodređeno vrijeme i to za najmanje:

1) 10 zaposlenih kod poslodavca koji ima u radnom odnosu više od 20, a manje od 100 zaposlenih na neodređeno vrijeme;2) 10% zaposlenih kod poslodavca koji ima u radnom odnosu najmanje 100, a najviše 300 zaposlenih na neodređeno vrijeme;3) 30 zaposlenih kod poslodavca koji ima u radnom odnosu preko 300 zaposlenih na neodređeno vrijeme, dužan je da o tome odmah, pisano obavijesti sindikat, odnosno predstavnike zaposlenih i Zavod za zapošljavanje Crne Gore (u daljem tekstu: Zavod).

(2) Obavještenje iz stava 1 ovog člana dužan je da dostavi i poslodavac koji utvrdi da će doći do prestanka potrebe za radom najmanje 20 zaposlenih u periodu od 90 dana, bez obzira na ukupan broj zaposlenih.

(3) Obavještenje iz stava 1 ovog člana sadrži:

1) razloge za prestanak potrebe za radom zaposlenih;2) broj i kategoriju zaposlenih koji su zaposleni na neodređeno vrijeme;3) kriterijume za utvrđivanje zaposlenih za čijim je radom prestala potreba;4) broj i kategoriju zaposlenih za čijim je radom prestala potreba;5) period u kome će se sprovesti mjere za zapošljavanje iz člana 93 stav 2 tačka 5 ovog zakona;6) kriterijume za izračunavanje visine otpremnine.

(4) Ako poslodavac utvrdi da će zbog tehnoloških, ekonomskih i restrukturalnih promjena doći do prestanka potrebe za radom zaposlenih na neodređeno vrijeme u broju manjem od cenzusa utvrđenog u st. 1 i 2 ovog člana, dužan je da o tome pisano obavijesti tog zaposlenog, najkasnije pet dana prije donošenja odluke o prestanku radnog odnosa.

(5) Sindikat, odnosno predstavnici zaposlenih i Zavod dostavljaju poslodavcu svoje mišljenje u vezi s obavještenjem iz stava 1 ovog člana u roku od 15 dana od dana dobijanja tog obavještenja.

Član 93(1) Nakon pribavljenog mišljenja sindikata, odnosno predstavnika zaposlenih i Zavoda poslodavac iz člana 92 st. 1 i 2 ovog zakona je dužan da donese program mjera za rješavanje viška zaposlenih (u daljem tekstu: program).

(2) Program iz stava 1 ovog člana sadrži naročito:

1) razloge prestanka potrebe za radom zaposlenih;2) kriterijume za utvrđivanje zaposlenih za čijim je radom prestala potreba;3) ukupan broj zaposlenih za čijim radom prestaje potreba;4) broj, kvalifikacionu strukturu, godine starosti i staž osiguranja zaposlenih za čijim radom prestaje potreba i poslove koje obavljaju;5) mjere za zapošljavanje: raspored na druge poslove kod istog poslodavca u stepenu stručne spreme zaposlenog, raspored kod drugog poslodavca u stepenu stručne spreme zaposlenog, uz njegovu saglasnost, stručno osposoblja-vanje, prekvalifikacija ili dokvalifikacija za rad na drugo radno mjesto kod istog ili drugog poslodavca i druge mjere u skladu sa kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu.(3) Kriterijumi iz stava 2 tačka 2 ovog člana ne mogu biti u suprotnosti s odredbama ovog zakona koje se odnose na zabranu diskriminacije zaposlenih.(4) Program iz stava 1 ovog člana donosi nadležni organ poslodavca, odnosno poslodavac.(5) Poslodavac nije dužan da donosi program iz stava 1 ovog člana ako je došlo do prestanka potrebe za radom zaposlenih iz člana 92 stav 4 ovog zakona.Obrazloženje:Ukidanje procedure kolektivnog otkaza olakšava prilagođavanje troška rada tokom recesije ili problema u pre-duzeću, kako bi preduzeće opstalo na tržištu i, na kraju, da se ne bi završilo s gubitkom svih radnih mjesta, što se desi-lo velikom broju državnih/društvenih preduzeća tokom procesa tranzicije u Crnoj Gori. Pitanje socijalog programa i drugih prava koja se nude treba da je predmet brige države i fondova, koji su predviđeni da se bave ovim pitanjima i za koje se plaćaju porezi i doprinosi – doprinos Fondu rada, doprinos za profesionalnu rehabilitaciju.

92


Čla

n 9

4 st

av

1 i

3

Pref

orm

ulis

ati

Tekst odredbe:Član 94 (1) Zaposlenom za čijim je radom prestala potreba, a nije mu obezbijeđeno nijedno od prava iz člana 93 stav 2 tačka 5 ovog zakona, poslodavac je dužan da isplati otpremninu u visini od najmanje 1/3 njegove mjesečne prosječne zarade bez poreza i doprinosa u prethodnom polugodištu za svaku godinu rada kod tog poslodavca, odnosno 1/3 mjesečne prosječne zarade bez poreza i doprinosa u Crnoj Gori, ako je to povoljnije za zaposlenog. (3) Zaposlenom licu s invaliditetom koje je proglašeno tehnološkim viškom, a nije mu obezbijeđeno nijedno od prava predviđenih programom iz člana 93 stav 2 tačka 5 ovog zakona, poslodavac je dužan da isplati otpremninu: 1) najmanje u visini 24 prosječne zarade, ako je invalidnost prouzrokovana povredom van rada ili bolešću; 2) najmanje u visini 36 prosječnih zarada, ako je invalidnost prouzrokovana povredom na radu ili profesionalnom bolešću. Novi stavovi treba da glase:„(1) Zaposlenom za čijim je radom prestala potreba poslodavac je dužan da isplati otpremninu u visini od najmanje 1/3 njegove mjesečne prosječne zarade bez poreza i doprinosa u prethodnom polugodištu za svaku godinu rada kod tog poslodavca. (3) Zaposlenom licu s invaliditetom koje je proglašeno tehnološkim viškom, Zavod za zapošljavanje Crne Gore iz sredstava fonda za profesionalnu rehabilitaciju lica s invaliditetom dužan je da isplati otpremninu: 1) najmanje u visini 24 prosječne zarade, ako je invalidnost prouzrokovana povredom van rada ili bolešću; 2) najmanje u visini 36 prosječnih zarada, ako je invalidnost prouzrokovana povredom na radu ili profesionalnom bolešću. “

Obrazloženje: Ukoliko je prestala potreba za radom zaposlenog, poslodavac je dužan da isplati otpremninu, koja je relativno razumne visine. Međutim, ukoliko je u pitanju lice s invaliditetom, trošak isplate otpremnine ne treba da snosi poslodavac već treba da se finansira iz sredstava koja izdvajaju poslodavci koji ne zapošljavaju osobe s invalid-itetom i koja treba da se koriste za profesionalnu rehabilitaciju ovih lica. Na taj način pitanje socijalne sigurnosti se smješta u okvir institucija koje su osnovane da se bave ovim pitanjima.

93


Čla

n 1

43 s

tav

1 i 3

Pref

orm

ulis

ati

Tekst odredbe:Član 143(1) Poslodavac može otkazati ugovor o radu zaposlenom ako za to postoji opravdani razlog, i to:1) zbog neostvarivanja rezultata rada koji su utvrđeni kolektivnim ugovorom, aktom poslodavca ili ugovorom o radu, u periodu koji ne može biti kraći od 30 dana; 2) zbog nepoštovanja obaveza koje su predviđene zakonom, kolektivnim ugovorom i ugovorom o radu, koji mora biti usaglašen sa zakonom i kolektivnim ugovorom;3) ako je njegovo ponašanje takvo da ne može nastaviti rad kod poslodavca u slučajevima propisanim zakonom i kolektivnim ugovorom ili aktom poslodavca, koji mora biti usaglašen sa zakonom i kolektivnim ugovorom;4) ako odbije da zaključi aneks ugovora o radu iz člana 40 stav 1 tač. 1 i 2 ovog zakona;5) ako odbije da zaključi aneks ugovora o radu iz člana 40 stav 1 tačka 3 ovog zakona;6) ako zloupotrijebi pravo na odsustvo zbog privremene spriječenosti za rad;7) zbog ekonomskih problema u poslovanju;8) u slučaju tehničko-tehnoloških ili restrukturalnih promjena usljed kojih je prestala potreba za njegovim radom.(2) Poslodavac može otkazati ugovor o radu u smislu stava 1 tačka 1 ovog člana ukoliko je zaposlenom prethodno dao instrukcije za rad.(3) Poslodavac može otkazati ugovor o radu bez obaveze poštovanja otkaznog roka iz člana 144 ovog zakona, u slučaju iz člana 143 stav 1 tač. 2 i 3 ovog člana.(4) Zaposleni iz stava 1 tač. 5, 7 i 8 ovog člana ima pravo na isplatu otpremnine iz člana 94 ovog zakona.Što se ne smatra opravdanim razlogom za otkaz ugovora o raduČlan 143aOpravdanim razlogom za otkaz ugovora o radu, u smislu člana 143 ovog zakona, ne smatra se: 1) privremena spriječenost za rad zbog bolesti, nesreće na radu ili profesionalnog oboljenja;2) korišćenje porodiljskog, odnosno roditeljskog odsustva, odsustva sa rada radi njege djeteta i posebne njege djete-ta;3) članstvo u političkoj organizaciji; sindikatu; različitost prema ličnom svojstvu zaposlenog (pol, jezik, nacionalna pripadnost, socijalno porijeklo, vjeroispovijest, političko ili drugo uvjerenje ili neko drugo lično svojstvo zaposlenog);4) djelovanje u svojstvu predstavnika zaposlenih u skladu sa zakonom; “

Novi član 143 Član 143 (1) Poslodavac može otkazati ugovor o radu zaposlenom. (2) Ugovor o radu sa zaposlenim ne može se otkazati zbog: privremene spriječenost za rad zbog bolesti, nesreće na radu ili profesionalnog oboljenja;korišćenja porodiljskog, odnosno roditeljskog odsustva, odsustva sa rada radi njege djeteta i posebne njege djeteta;članstva u političkoj organizaciji; sindikatu; različitost prema ličnom svojstvu zaposlenog (pol, jezik, nacionalna pri-padnost, socijalno porijeklo, vjeroispovijest, političko ili drugo uvjerenje ili neko drugo lično svojstvo zaposlenog);djelovanje u svojstvu predstavnika zaposlenih u skladu sa zakonom;obraćanje zaposlenog sindikatu ili organima nadležnim za zaštitu prava iz radnog odnosa u skladu sa zakonom i ugovorom o radu;obraćanje zaposlenog nadležnim državnim organima zbog opravdane sumnje na korupciju ili u dobroj vjeri pod-nošenje prijave o toj sumnji;obraćanje ili ukazivanje zaposlenog poslodavcu ili nadležnim državnim organima na ugrožavanje životne sredine u vezi sa poslovanjem poslodavca.

Obrazloženje: U novim uslovima poslovanja poslodavac može jednostavno otkazati ugovor o radu zaposlenim iz bilo kog nediskriminatorskog razloga. Međunarodna praksa (Tabela 3) pokazuje kako je pitanje otkaza ugovora o radu regulisano u najrazvijenijim svjetskim ekonomijama.

Čla

n 1

69 i

170

Bris

ati

Tekst odredbe:Član 169(1) Zaposleni ima radnu knjižicu.(2) Radna knjižica je javna isprava.

(3) Sadržinu radne knjižice, postupak izdavanja, način upisivanja podataka, postupak zamjene i izdavanje novih rad-nih knjižica, način vođenja registra izdatih radnih knjižica i obrazac radne knjižice propisuje ministarstvo.(4) Radnu knjižicu izdaje nadležni organ lokalne uprave.

Član 170(1) Zaposleni predaje radnu knjižicu poslodavcu na dan početka rada.(2) U radnu knjižicu je zabranjeno unošenje negativnih podataka u vezi sa radom zaposlenog. (3) Poslodavac je dužan da zaposlenom vrati uredno popunjenu radnu knjižicu, na dan prestanka radnog odnosa, odnosno ugovora o radu.

Obrazloženje:U svijetu digitalizacije i sve više servisa koji su online, posjedovanje radne knjižice koja je u papirnoj formi je nepo-trebno. Bez obzira na to šta piše u radnoj knjižici, državni organi se oslanjaju na svoje evidencije. S uvođenjem e-vlade, JMB i lična karta treba da budu jedino identifikaciono sredstvo kojima se dokazuju prava i obaveze.

94




Literatura

Acemoglu D., Restrepo P. (2017). Robots and Jobs: Evidence from US labor markets, NBER Working Paper 23285, http://www.nber.org/papers/w23285

Banks, J., Blundell, R., Bozio, A., Emmerson, C. (2008). Releasing Jobs for the Young? Early Retirenment and Youth Unemployment in the United Kingdom, Institute for Fiscal Studies, London.

Bošković, B., (2015). The Administrative Costs of VAT Legislation in Montenegro (the Model Applied in the European Union), University of Donja Gorica, Podgorica.

Burton, A., Butkiewicz, J. (2007). The Political Economy of Wage and Price Controls: Evidence from the Nixon Tapes, University of Delaware,https://www.researchgate.net/publication/4809815_The_Political_Economy_of_Wage_and_Price_Controls_Evidence_from_the_Nixon_Tapes

Bijela knjiga – Preporuke za unapređenje zapošljavanja mladih u Crnoj Gori. (2016). Međunarodna organizacija rada, Ministarstvo rada i socijalnog staranja Crne Gore, Podgorica.

Card, D., Krueger, A. (1994). Minimum Wages and Employment: A Case Study of the Fast-Food Industry in New Jersey and Pennsylvania, The American Economic Review, Vol. 84, No.4. (Sep.,1994), pp.772-793

Chen, K., Chevalier, J., Rossi, P. and Oehlsen, E. (2017). The Value of Flexible Work: Evidence from Uber Drivers NBER, Working Paper No. 23296, March 2017 JEL No. J22, L91, http://www.nber.org/papers/w23296.pdf

Eurobarometar Survey (2016). [online] Available at:http://ec.europa.eu/COMMFrontOffice/PublicOpinion/index.cfm/Survey/getSurveyDetail/instruments/FLASH/surveyKy/2112

Evropska komisija, Izvještaj o napretku Crne Gore. (2016). Brisel, Aviailable at: http://ec.euro-pa.eu/enlargement/pdf/key_documents/2016/20161109_report_montenegro.pdf

Lowrey, (Annie 2017), The Future of Not Working,//224https://mobile.nytimes.com/2017/02/23/magazine/universal-income-global-inequality.ht-ml?rref=collection%2Fsectioncollection%2Fmagazine&action=click&contentCollection=maga-zine&region=rank&module=package&version=highlights&contentPlacement=4&pgtype=section-front&referer=https://www.nytimes.com/section/magazine

Hanke, S. (2016). Two minimum wage sharts for Andy Puzder, https://www.cato.org/blog/two-minimum-wage-charts-andy-puzder

Horton, J., Stern, L. (2017). Price Floors and Employer Preferences: Evidence from a Minimum Wage Experiment, Stern School of Business New York University, http://john-joseph-horton.com/papers/minimum_wage.pdf

Heckman, J. and Pages, C. (2003). Law and Employment: Lessons from Latin America and the Caribbean, National Bureau of Economic Research, Working Paper

ILO (2016) – Key Labour market indicators, [online] Available at: http://www.ilo.org/global/statistics-and-databases/research-and-databases/kilm/lang--en/index.htm

Institut alternativa. (2011). Analiza efekata propisa (RIA) u Crnoj Gori – ka „dobrom zakonodavstvu.“

96

ISSP (2001-2008) – Crnogorski ekonomski trendovi, ISSP, Podgorica.

Kaludjerovic, J. and Mirkovic, M. (2013). Mapping of VET educational policies and practices for social inclusion and social cohesion in the Western Balkans, Turkey and Israel – Country report Montenegro, European Training Foundation.

Katnić, M., Golubović, V. (2016). Neformalni rad, od izazova do rješenja, UNDP, Podgorica.

Katnić, M. (2017). Minimalna zarada u Crnoj Gori – procjena uticaja povećanja minimalne zarade (radna verzija), UNDP, Podgorica.

KPMG. (2016). Competitive Alternatives – KPMG Guide to International Business Location Cost, [online] Available at: https://www.competitivealternatives.com/

Krsmanović, A. (2006). Determinante nezaposlenosti u Crnoj Gori uz poseban osvrt na poresko opterećenje troškova rada, Tržište rada, Zavod za zapošljavanje.

McKinsey, Copenhagen. (2010). Creating Economic Growth In Denmark Through Competition, [online] Available at: http://www.stm.dk/multimedia/Creating_Economic_Growth_in_Denmark_Through_Competition.pdf

Milačić, K. (2016). Međunarodne prakse i najbolji primjeri zapošljavanja mladih u Evropi, UNDP.

Ministarstvo finansija. (2013). Analiza efekata progresivnog oporezivanja dohotka fizičkih lica, dobiti pravnih lica i nepokretnosti, Podgorica. [online] Available at: www.gov.me

Ministarstvo finansija Crne Gore. (2017). Crna Gora kroz međunarodne ekonomske indikatore.

Monstat. (2004–2016). Anketa o radnoj snazi.

Monstat. (2015). Statistički godišnjak, Podgorica.

Monstat. (2016). Mjesečni statistički pregled, Podgorica.

Nickell, S., Layard, R. (1999). Labor market institutions and economic performance, [online] Available at: https://ideas.repec.org/h/eee/labchp/3-46.html

Nicoletti, G., Scarpetta, S. i Boyland, O. (2000). Summary Indicators of Product Market Regulation with an Extension to Employment Protection Legislation, OECD, unclassified.

OECD. (1999). Employment Outlook 1999, OECD, Paris.

OECD. (2004). Employment Outlook, OECD, Paris.

OECD. (2006). Employment Outlook – Boosting Jobs and Incomes, OECD, Paris

OECD. (2016). Going for Growth 2016, OECD, Paris.

ReSPA. (2016). ReSPA Comparative Study on Better Regulation in the Western Balkans, Preliminary Findings, Branko Radulovic, University of Belgrade, Genc Alimehmeti, University of Tirana.

Roser, M. (2016). Agricultural Employment, World Bank, Washington DC.

Statistički zavod Jugoslavije. (1996–2003). Anketa o radnoj snazi, Beograd.


Stešević, Ivana. (2016). Metodologija istraživačkog rada sa primjerom: Rezultati primjene Bolonjske deklaracije u Crnoj Gori (doktorska disertacija), Univerzitet Donja Gorica, Podgorica.

Sundararajan, A. (2016). The Sharing Economy –T he End of Employment and the Rise of Crowd-Based Capitalism, MIT press.The Economist. (2013). Generation Jobless. [online] Available at: http://www.economist.com/news/international/21576657-around-world-almost-300m-15-24-year-olds-are-not-working-what-has-caused

Tyler, Cowen. (2017). Industrial Revolution Comparisons Aren’t Comforting, https://www.bloomberg.com/view/articles/2017-02-16/industrial-revolution-comparisons-aren-t-comforting

Tyler, Cowen. (2017) What can we learn from the history of The Machinery Question? http://marginalrev.olution.com/marginalrevolution/2017/04/can-learn-history-machinery-question.html

UN. (2016). Population projection. [online] Available at: http://www.un.org/en/development/desa/population/

UNDP. ( 2016). National Development Report for Montenegro – Informal Work – From Challenge to Solution, UNDP, Montenegro.

Vigdor, J., Long, C. M, Romich, J., Allard, W. S., and others. (2015). Report on the impact of Seattle’s minimum wage ordinance on wages, workers, jobs, and establishments through 2015, University of Washington.

Vlada Crne Gore. (2007). Nacionalna strategija zapošljavanja i razvoja ljudskih resursa za period 2007–2011. godine, Podgorica.

World Bank. (2013). Ekonomski memorandum za Crnu Goru – Priprema za prosperitet, Washington DC.

World Bank. (2015). Doing Business Report, Washington DC.

98


https://www.oxfam.org/en/pressroom/pressreleases/2017-01-16/just-8-men-own-same-wealth-half-world

http://webarchive.nationalarchives.gov.uk/20160105160709/http://www.ons.gov.uk/ons/rel/census/2011-census-analysis/170-years-of-industry/170-years-of-industrial-changeponent.html

https://qz.com/911968/bill-gates-the-robot-that-takes-your-job-should-pay-taxes/

https://www.cato.org/multimedia/cato-daily-podcast/defense-universal-basic-income

https://www.theguardian.com/technology/2016/jun/22/silicon-valley-universal-basic-income-y-combinator

https://medium.com/basic-income/universal-basic-income-as-the-social-vaccine-of-the-21st-century-d66dff39073

99


100

Bilješka o autoru

Milorad Katnić (1977) vanredni je profesor Javnih finansija i ekonomskog razvoja na Fakultetu za međunarodnu ekonomiju, finansije i biznis, Univerziteta Donja Gorica. Doktorirao je na Ekonomskom fakultetu u Podgorici, gdje je bio gostujući predavač. Održao je gostujuća predavanja na prestižnim univerzitetima: Harvard’s Kennedy School of Government; London School of Economics; The George Washington University’s i Elliott School of International Affairs.

Svoju profesionalnu karijeru započeo je u Institutu za strateške studije i projekcije, gdje je radio kao ekonomski analitičar. U periodu 2004–2010. godine, tri puta je biran na dužnost pomoćnika ministra finansija. Od 2010. do kraja 2012. godine obavljao je dužnost ministra finansija u Vladi Crne Gore, nakon čega je bio savjetnik predsjednika Vlade za oblasti ekonomije i finansija. Kao predstavnik države, bio je član Administrativnog savjeta Razvojne banke Savjeta Evrope i guverner u Svjetskoj banci i Evropskoj banci za obnovu i razvoj. Od 2014. godine, predsjednik je Odbora direktora Societe General banke Montenegro.

Tokom rada u Vladi Crne Gore bio je uključen u sprovođenje strukturnih reformi, prije svega, fiskalnog, finansijskog i socijalnog sistema. Bio je rukovodilac tima za pregovore s Evropskom komisijom za ekonomska, finansijska pitanja i statistiku, kao i koordinator tima za pregovore sa Svjetskom trgovinskom organizacijom za oblast finansijskih usluga. Bio je i rukovodilac Tvining projekta Evropske komisije “Jačanje regulatornih i supervizorskih kapaciteta finansijskih regulatora”. Od 2007. do 2011. bio je rukovodilac tima za izradu Ekonomskog i fiskalnog programa Crne Gore. Učestvovao je u izradi strateških dokumenata, Agende ekonomskih reformi i Crna Gora u XXI stoljeću – u eri kompetitivnosti.

Od 2015. godine angažovan je od strane UNDP-a Crna Gora, kao vodeći ekspert na projektima rješavanja problema neformalnog rada i stvaranja uslova za zapošljivost mladih. Glavni je autor UNDP nacionalnog Izvještaja razvoja po mjeri čovjeka: “Neformalni rad, od izazova do rješenja”, Podgorica, 2016.

Autor je brojnih naučnih i stručnih radova u domaćim i stranim publikacijama u oblasti ekonomskog rasta, fiskalnih kriza, poreskih sistema, državne potrošnje.

Član je Predsjedništva Društva ekonomista i menadžera Crne Gore i prestižne međunarodne organizacije Monte Pelerin Society. Bio je član Centra mladih naučnika Crnogorske akademije nauka i umjetnosti.


104


Izvodi iz recenzije:

Problem nezaposlenosti mladih jedno je od najvažnijih pitanja koje već duže vremena zaokuplja najširu javnost, donosioce odluka i, naravno, ekonomsku struku. Međutim, najveći broj analiza koje se bave ovim problemom ograničen je na analizu nepodudaranja ponude i tražnje na tržištu rada i politika kojima bi se ovo nepodudaranje smanjilo. Za razliku od njih, ova studija ima značajno širi i savremeniji pristup, koji problem zapošljavanja posmatra u kontekstu definisanom savremenim globalnim trendovima, ali i originalnim lokalnim problemima, s jedne strane, kao i ekonomsko-teorijskim načelima, ali i rezultatima empirijskih analiza, s druge. Upravo ovakav pristup omogućio je da analiza bude kompleksna i informativna, ali i veoma interesantna.

Prof. dr Jadranka Kaluđerović

Ova studija pruža jedan svjež, dovoljno obuhvatan i po mom mišljenju optimalan kontekst za razmatranje politika prema mladima na tržištu rada, otvara i najavljuje mnoge nove teme za istraživanje i analizu. Van svake sumnje je da će ona biti vrijedan doprinos domaćoj i regionalnoj javno-političkoj literaturi o ovoj ključnoj temi za Crnu Goru i region Zapadnog Balkana.

Prof. dr Mihail Arandarenko

Empowered Lives. Resilient Nations.

Documents

(NE)ZAPOSLENOST MLADIH U CRNOJ GORI mladih u Crnoj Gori...nezaposlenost mladih je bila visoka i iznosila je 38,3% (2007). Dinamične tehnološke promjene koje mijenjaju ustaljene obrasce