obilježavanjeobljetnice

Sigetske bitke

1508. - 1566.Nikola Šubić Zrinski

ČAKOVEC, ŠENKOVEC, PEČUH, SIGETVAR,

SISAK, HRVATSKA KOSTAJNICA, OSIJEK, BUDIMPEŠTA, ZAGREB

Nikola Šubić Zrinski6. augusta 1566.

"Ja, Nikola knez Zrinski, obećajem najprije Bogu velikom, zatim njegovu veličanstvu,našemu sjajnom vladaru i našoj ubogoj domovini i vama vitezovima da vas nikada neću

ostaviti, nego da ću s vama živjeti i umrijeti, dobro i zlo podnijeti.Tako mi Bog pomogao!"

Povijesni mač Nikole Zrinskog korišten u Sigetskoj bitci 1566.

Matija PosavecŽupan Međimurske županije

U 2016. godini izrazito smo ponosni jer imamo priliku obilježiti 450. obljetnicu Sigetske bitke, ali i jubilej koji označava veliku pobjedu Nikole Šubića Zrinskog. 1556. godine naš je vojskovođa upravo iz Međimurja krenuo u zaustavljanje pohoda Turaka na Beč, stoga je iz Međimurske županije i pokrenuta inicijativa da ovaj ključan trenutak u hrvatskoj povijesti i dostojno obilježimo aktivnostima tijekom cijele godine, „Godine Nikole Šubića Zrinskog“.

Naime na moju inicijativu tako ju je jednoglasnom odlukom proglasio Hrvatski sabor, jer smatram kako je time svaki naš rad i trud u nastojanju da naši sugrađani, ali ponajviše mladi ne zaborave slavnu prošlost, dobio još veći značaj. Ujedno, proglašenjem 2016. spomen godinom, Međimurje je dobilo jedinstvenu priliku jače se pozicionirati na karti Europe, predstavljajući se kao „Županija Zrinskih“ te ističući svoje slavno povijesno nasljeđe, na ponos svih Međimurki i Međimuraca. Značaj obitelji Zrinski za Međimurje je nemjerljiv, kako u povijesnom smislu, tako i onom kulturnom, gospodarskom i političkom. Nikola Zrinski Sigetski, predstavlja simbol heroizma, a upravo je junačkom i hrabrom smrću nadahnuo mnoge nakon sebe u borbi za hrvatsku samostalnost. Unatoč tome, o Zrinskima se danas premalo zna, ali upravo ovakvim obilježavanjem, nizom manifestacija, predavanjima, znanstvenim skupovima i svečanostima uvjeren sam kako će se to u skoro vrijeme promijeniti, kako bi generacije koje dolaze mogle učiti na primjeru koji su nam ostavili.

Na lokalnoj i nacionalnoj razini pritom smo formirali Povjerenstva koja su pripremila nekoliko stotina aktivnosti diljem Hrvatske i Mađarske, bogat program koji se odvija uz potporu triju predsjednika, visoke pokroviteljice obilježavanja predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović, te predsjednika Mađarske Janosa Adera i predsjednika Republike Turske Recepa Tayyipa Erdoğana.

Poštovani!

3

Bitka kod Sigeta jedan je od najpoznatijih i najhrabrijih događaja hrvatske povijesti, a upravo je junačka pogibija Nikole Zrinskog Sigetskog čin koji je ostavio duboke tragove u europskoj povijesti, na čijim se temeljima danas gradi suradnja između dviju država, Hrvatske i Mađarske. Stoga Vas pozivam da se zajedno prisjetimo slavne bitke koja je postala simbol želje i stoljetne borbe za slobodu i samostalnost, te žrtvu našeg Hrvatskog Leonida.

4

Bio je prvi gospodar Čakovečkog vlastelinstva iz obitelji Zrinski. Rodio se u gradu Zrinu i odrastao u vremenu koje se drži jednim od najtežih u hrvatskoj povijesti. Njegova je europska slava započela 1. listopada 1542. godine kada je od uništenja spasio vojsku kralja Ferdinanda Habsburgovca u bitci s Osmanlijama pod Peštom. Tada, knez Nikola Šubić Zrinski s postrojbom od oko 400 hrvatskih vojnika pomogao je kršćanskoj vojsci, a suvremenici su držali dolazak kneza kao "pomoć poslanu s neba". Ta mu je pobjeda doista u Europi donijela ratničku slavu. Nikola Šubić Zrinski oženio se 17. lipnja 1543. godine u Ozlju Katarinom, sestrom Stjepana II. Frankopana, posljednjeg muškog potomka ozaljske loze Frankopana. Tom ženidbom združile su se dvije tada najmoćnije hrvatske velikaške obitelji. Pred zagrebačkim kaptolom 1. veljače 1544. godine sastavili su knezovi Nikola Zrinski i Stjepan II. Frankopan znameniti ugovor o zajednici dobara i međusobnom nasljedstvu. Oni su pak nakon gotovo dva stoljeća svojim posjedima izbili na more. Nakon smrti Stjepana II. Frankopana svi su posjedi došli u ruke Nikoli Zrinskom. U braku s Katarinom Frankopankom Nikoli se rodilo trinaestero djece.

Hrvatsko-slavonski ban (1542. – 1556.)

Kapetan lake hrvatske konjice (1550. – 1560.)

Sudac visokih sudova, kraljevski rizničar (1557. – 1566.)

General podunavskog okruga (1563. – 1566.)

Glavni kapetan Sigeta (1561. – 1566.)

Prvi gospodar Međimurja, odnosno Čakovečkog vlastelinstva iz obitelji Zrinski

Nikola IV.Zrinski Sigetski

1508. - 1566.

5

Već 2. siječnja 1547. godine Nikola Šubić Zrinski priredio je u Čakovcu veliku svečanost u povodu uvođenja u posjed Međimurja. Službeni dio uvođenja u posjed održan je na Kaptolu u Zagrebu dan ranije, 1. siječnja. Međimurje je bilo najveći i najbogatiji posjed i zagospodarivši njime Zrinski su znatno povećali svoj ugled te se u velikoj mjeri približili mađarskom plemstvu. Čakovec je odmah postao sijelo mnogobrojne obitelji. Titulu grofa za sebe i nasljednike Nikola Zrinski Sigetski stekao je 1554. godine. Tada su Zrinski dobili i novi grb. Zbog trajne turske opasnosti,a braneći Međimurje i Hrvatsku, Nikola je uz rekonstrukciju tvrđave u Čakovcu započeo izgradnju obrambenog sustava na Muri. Kada mu je brat Ivan (1505. - 1541.) poginuo u opsadi biskupskog grada Novog Vinodolskog, Nikola je postao univerzalnim nasljednikom svih obiteljskih imanja i posjeda. Tako mu je pripao i rudnik srebra i kovnica novca kod Gvozdanskog. Kralj Ferdinand je posebnom poveljom izdanom 28. svibnja 1563. godine imenovao Nikolu Šubića Zrinskog glavnim zapovjednikom Mađarske južno od Dunava.

Nakon gotovo jednomjesečne opsade Osmanlije su 7. rujna 1566. godine zauzeli tvrđavu Siget. Junačka obrana Sigeta spriječila je ogromnu tursku vojsku pod zapovjedništvom sultana Sulejmana Veličanstvenoga u njezinu pohodu na Beč. Nikola Zrinski Sigetski se s preostalim braniteljima 7. rujna probio iz razrušene tvrđave i junački poginuo. 7. rujna 1566., završila je životna priča Nikole IV. ili Nikole Sigetskog. Život je hrabro okončao pod zidinama mađarske utvrde Siget, danas Szigetvár, nakon više od mjesec dana odolijevanja snažnoj i nadmoćnoj osmanskoj vojsci koja se ovdje zaustavila na svojem pohodu prema Beču. Sultanu Sulejmanu I. sigetski kapetan Zrinski bio je i više nego poznat: u borbi protiv Turaka istaknuo se već 1529. braneći Beč, a 1542. godine je sa svojih 400 vojnika spasio Peštu od sigurne propasti. Zbog svojih hrabrih vojničkih pothvata te je iste godine imenovan hrvatskim banom, a dodijeljeno mu je i Međimurje s utvrđenim gradom Čakovcem. Banske časti se odrekao 1556., vjerojatno u želji da se posveti borbama s Osmanlijama, koji su u 16. stoljeću Hrvatsku sveli na tzv.„ostatke ostataka nekad velikog hrvatskog kraljevstva“. Snaga i upornost kojom su Turci opsjedali Siget u kolovozu 1566. svjedoči koliko silno je Sulejman I. želio smrt svoga neprijatelja Zrinskog – toliko da je u opsadi grada izgubio tisuće i tisuće vojnika, a dan uoči pada utvrde i sam skončao život.

Međimurje, odnosno Čakovečko vlastelinstvo, tadašnji ban Nikola Šubić Zrinski je od kralja Ferdinanda dobio1546. godine u ime naknade za sredstva uložena u obranu zemlje.

Dvorac Zrinskih Čakovec

Autor: mr. sc. Vladimir Kalšan

„Ja, Nikola knez Zrinski, obećavam najprije Bogu velikomu, zatim njegovu veličanstvu, našemu sjajnomu vladaru i našoj ubogoj domovini i vama vitezovima da vas nikada ne ću ostaviti, nego da ću s vama živjeti i umrijeti, dobro i zlo podnijeti. Tako mi Bog pomogao!“, rekao je svojim ratnicima tadašnji gospodar Međimurja i zapovjednik Mađarske južno od Dunava, Nikola Zrinski Sigetski, prije sudbonosne bitke s Turcima koja se odvila 7. rujna 1566. u Sigetu. Jedan od najvećih vojskovođa naše povijesti, zajedno s 2500 svojih suboraca, uspio je zaustaviti napredovanje 100.000 pripadnika osmanlijske vojske s 300 topova, pod vodstvom sultana Sulejmana Veličanstvenog prema Beču, te na taj način spasio Europu od naleta Turaka.

Sulejmanov golemi vojni aparat od 100.000 ljudi opkolio je Siget 5. kolovoza. Novi dio grada je zbog nemogućnosti obrane ubrzo napušten i 8. kolovoza osvojen. Osmanlije su 10. svibnja krenule u prvi juriš na stari grad, no branitelji su ih uspjeli odbiti. Kako bi spriječili isušivanje močvare prokopavanjem nasipa koji je zadržavao vodu potoka Almaša 15. kolovoza iz tvrđave je izašlo 200 husara, ali oba su zapovjednika stradala i Nikola Zrinski naređuje da se od tada grad samo brani. Osmanlije su uspjele sniziti razinu vode u obrambenim jarcima i napravile su dva visoka nasipa kojima će ući u grad. Brojčano premoćni janjičari 19. kolovoza su kroz djelomično razorene zidine upali u stari grad i odsjekli put za oko 1000 branitelja koji su se borili podalje od tvrđave. Nakon pada starog grada Nikola se s preostalih 800 vojnika zatvorio u tvrđavu. Branitelji su odbili nekoliko juriša Osmanlija no tvrđava je neprestano pod topovskom paljbom te se kopaju jame koje se miniraju (lagumi). Zbog kiše nastupilo je nekoliko dana relativnog zatišja, a epidemija dizenterije teško je pogodila obje strane.

6

Sigetska bitka

2500ratnika

32 danaopsade

Nikola je shvaćao da sam neće moći dugo izdržati no nije želio predati tvrđavu i 7. rujna, kad je već sultan Sulejman bio mrtav, s ostalim se vojnicima odlučio za proboj. Zatražio je od svog komornika da ga svečano obuče, lagano da bude pokretljiviji, a u ruke je uzeo očevu sablju i mali okrugli štit. Nakon što je Juraj Horvat topom napravio prolaz Nikola je izašao ispred svojih vojnika iz tvrđave. Hrabro se boreći pao je nakon što je tri puta pogođen iz arkebuze. Pred janjičarskim agom mu je odrubljena glava koja je s odrubljenim glavama njegovih suboraca nataknuta na štap i izložena pred šatorom mrtvog sultana. Iako su Osmanlije zauzele Siget bila je to skupo plaćena pobjeda. Poginulo je oko 30.000 Osmanlija, umro je sultan Sulejman, a Mehmed-paša Sokolović je odustao od pohoda na Beč.

Nakon što su 5. rujna vrlo jakom eksplozijom digli u zrak jugozapadnu kulu, Osmanlije ulaze u tvrđavu, a preostalih 600 branitelja, od čega samo 200 vojnika, povuklo se u unutarnju tvrđavu. U to vrijeme velika kršćanska vojska od 60.000 ljudi utaborila se kod Győra i cilj joj je bio obraniti Beč. Kako su Europljani logistikom jako zaostajali za Osmanlijama i još dugo nisu bili sposobni opskrbljivati ovako veliku vojsku ona ni nije mogla pomoći Sigetu, a štajerske postrojbe kod Radgone i Preloga nisu bile dovoljno brojne.

7

300topova

Bog je visoko,a kralj daleko.

100.000osvajača

Kada su Zrinskog pitali o kraljevskompojačanju i hoće li uspjeti odbiti Turke.

Poginulo je oko 30.000 Osmanlija,umro je sultan Sulejman,

a Mehmed-paša Sokolović je odustaood pohoda na Beč.

Zrinski u Međimurju (1546. – 1691.)Kako bi se riješio ogromnog duga kralj Ferdinand I. je 15. ožujka 1546. godine u Beču s banom Nikolom IV. Zrinskim sklopio ugovor kojim mu u ime naknade duga za uzdržavanje banske vojske za 50 tisuća forinti daje Međimurje s utvrdama Čakovec i Štrigova pod uvjetom da istjera bivšeg hrvatskog bana Petra Keglevića koji je nezakonito držao ovaj posjed. Početkom srpnja Zrinski je sa svojom vojskom došao pod Čakovec, no tek je 2. rujna prilikom pokušaja bijega uspio zarobiti Keglevića i njegove sinove i ući u utvrđeni Čakovec. Već je 2. siječnja 1547. godine Nikola Zrinski u Čakovcu priredio veliku svečanost povodom uvođenja u posjed Čakovečkog vlastelinstva. Međimurje je bilo najveći i najbogatiji posjed Zrinskih i zagospodarivši njime obitelj je znatno povećala svoj ugled te se u velikoj mjeri približila ugarskom plemstvu.

Zbog neposredne opasnosti od Osmanlija Zrinski su gotovo vojnički organizirali život u Međimurju. Nikola je započeo s izgradnjom obrambenog sustava na Muri koji je dovršio njegov sin Juraj IV. Dijelove vlastelinstva davali su u zakup ili pak kao nagradu vazalnom plemstvu te seljacima-vojnicima (Heiducken - Soldatenbauern) za vojničku službu. Kako bi mogao podnositi ogromne financijske izdatke Zrinski je od Ferdinanda I. dobio privilegij da sam prikuplja kraljevski porez (dicu) u Međimurju i zadrži ga za sebe kao dio kraljevog duga kao i privilegij koji mu omogućava naseljavati pusta selišta Čakovečkog vlastelinstva i posjeda u jugozapadnoj Ugarskoj kmetovima iz svojih ugroženih pounskih posjeda.

8

NIKOLA IV. ZRINSKII MEĐIMURJE

Čakovečki castrum koji je postao središtem golemih

obiteljskih posjeda Zrinski je pretvorio je u modernu renesansnu utvrdu, ali i

prikladno mjesto za stanovanje svoje brojne obitelji.

U bogatoj povijesti hrvatskog naroda obitelj Zrinski odigrala je jednu od najznačajnijih uloga. Upravljali su ogromnim bogatstvima, trgovinom, prometom, proizvodnjom i preradom željeza, srebra, drveta, žitarica i vina. Njihovi nasljedni zemljišni posjedi bili su u zemljopisnom rasponu od Mure do Jadranskog mora, od Čakovca do Senja. Gradovi pak su bili centri posjeda, središta uprave i sudišta te pribježišta ljudima u slučaju opasnosti. Ti gradovi postajali su vremenom mjesta ugodna za stanovanje pretvarajući se često u raskošne palače i dvorove kakav je primjerice bio Čakovec. Gospodarski su ojačali posebice za vrijeme Nikole Zrinskog Sigetskog koji je svoju obitelj proslavio uspješnim ratovanjima, kada su opet postali prva i najmoćnija hrvatska obitelj.

Ogromnim feudom zadnjih desetljeća Zrinskog gospodstva upravljali su praunuci Nikole Zrinskog Sigetskog, Nikola i Petar. Oni su međusobno podijelili imanja 1649. godine, a po tragičnoj smrti Nikole 1664. godine Petar je preuzeo upravu i nad njegovim dijelom posjeda. Posljednje generacije Zrinskih preporodile su u gospodarskom smislu život svojih gradova i posjeda. Grčevito su se borili za održavanjem gospodarske aktivnosti kako bi namirili ratne i druge životne potrebe. Koncentracija golemih imanja u njihovim rukama imala je pozitivno značenje za politički razvoj Hrvatske. Zrinski su, nema umnje, bili tada nositelji hrvatske državne ideje i samostalnosti hrvatskog naroda. Zrinski su osobito zaslužni za očuvanje i razvoj hrvatskog jezika. Naime, posebno značenje ima činjenica što se administracija na posjedima Zrinskih vodila na hrvatskom jeziku. Svi su njihovi provizori, španovi, porkulabi, kapetani i drugi službenici pisali hrvatskim jezikom izvješća, pisma i druge dokumente. Na posjedima Zrinskih tako se stvarala hrvatska terminologija, a hrvatski je jezik postao jezikom pismenog komuniciranja velikog broja ljudi na velikom dijelu nacionalnog teritorija.

9

Pavao II.Šubić

Juraj I.Zrinski

Pavao I.

Petar I.

Petar II.Nikola III.

Nikola IV.

Nikola I.Ana I.

Margareta I.MirkoPavao II.

Katarina I.Klara

Margareta II.Ilka

Martin

Ivan II.Jelena

Katarina II.

Juraj IV.

DorotejaKrstoUršulaBarbara

Margareta IV.

Ana II.Vuk

Nikola V.

MagdalenaIvan III.

Jelena

Margareta III.

Ivan I.Juraj III.

Pavao III.Jelena

Margareta III.

Bernard

Elizabeta I.

Juraj II.

Nikola II.

Nikola VI.

Juraj V.

Barbara

Elizabeta II.

Suzana

Nikola VII.

Čakovečki

Petar IV.

Ivan IV.

Antun Baltazar

posljednji muški potomak

knezova Zrinskih

Zrinskiobitelj

10

Kao simbole hrabrosti i ratništva Nikole IV. u Muzeju Međimurja Čakovec po prvi puta će se javnosti prezentirati njegova dva osobna predmeta: kaciga i sablja, pohranjeni u čuvaonici bečkog Kunsthistorisches Museuma.

Nikola Zrinski cijenjen je i poštovan i u dalekom Japanu zbog svoje časne i samurajske smrti.

U počast tom činu, japanski muški zborovi nerijetko izvode ariju iz opere "Nikola Šubić Zrinski" koju su naučili 1919. nakon što su se hrvatski mornari (tada služeći u Austro-Ugarskoj mornarici) povlačili iz Sibira prema domovini, no brod im se nasukao pokraj Shimonoseki, jugozapadno od Honshua u Japanu. Tijekom popravka broda, mornari su bili nastanjeni u Kobeu, nedaleko od Osake, otprilike dva mjeseca, gdje su naučili lokalno stanovništvo pjesmu "U boj, u boj!"

26. veljače 2006. u dvorani Kokugian u Tokiju, japanski muški zbor od 1000 ljudi, vođen maestrom Katsuaki Kozaijem pjevao je "U BOJ", što je bio rekord takve vrste zborskog pjevanja. Ovaj koncert posjetilo je 10.000 ljudi, a pokrovitelj koncerta, između ostalih, bila je i hrvatsko veleposlanstvo u Japanu.

Zanimljivo

Francuski kardinal Richelieunapisao je:

„Čudo je trebalo da HabsburškoCarstvo preživi.

I to čudo se dogodilou Sigetu.“

Junačka smrt Nikole Zrinskogodjeknula je cijelom Europom.Vrlo brzo dobiva nadimak „Sigetski“,a historiografija ga naziva„hrvatskim Leonidom“

Otvorenje izložbe:16.09.2016.

5. Spomendan na pogibiju Zrinskog i Frankopana345. obljetnica pogubljenja Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana470. obljetnica dolaska obitelji Zrinski u Međimurje

2016.godina obljetnica

Navik on živiki zgine pošteno

Program u

Naklada: 500 kom.Izdavač: Međimurska Županija

MeđimurskaŽupanija

www.medjimurska-zupanija.hrinfo@medjimurska-zupanija.hr

Ruđera Boškovića 2, 40000 ČakovecTelefon:+385 (0)40 374 201

Fax:+385 (0)40 374 269

Perivoj Zrinskih:Otvorenje „Zrinski Art Festivala“Organizator: Damir Klaić-Ključ

20:30hČAKOVEC

02.09. - 04.09.2016. PETAK - NEDJELJA

Polaganje vijenaca i prigodni program

Trg Zrinskih, kod crkve:Otkrivanje poprsja Nikole Zrinskog Sigetskog

Župna crkva:Misno slavlje

17:40ŠENKOVEC

18:20ŠENKOVEC

19:00ŠENKOVEC

05.09.2016. PONEDJELJAK

Atrij Starog grada Zrinskih:Postrojavanje povijesnih postrojbi

Muzej Međimurja Čakovec:Otvaranje izložbe Nikola Zrinski SigetskiKaciga i sablja Nikole Zrinskog Sigetskog, u suradnji s bečkim Umjetničko-povijesnim Muzejem, te izložba oSigetskoj bitci

18:30hČAKOVEC

19:00ČAKOVEC

16.09.2016. PETAK

Perivoj Zrinskih:Polaganje vijenaca kod spomenika Nikoli Zrinskom Sigetskom

09:30hČAKOVEC

06.09.2016. UTORAK

„Predaja Međimurja Zrinskima“ projekt studenata MEV-a

11:00hČAKOVEC

Stari grad Zrinskih:Postavljanje spomen-ploče Nikoli Zrinskom Sigetskom na ulaznom bastionu

Kavana Čakovec:Pjesnička večer „Moje drago serce“ - Enes Kišević

18:00hČAKOVEC

19:00hČAKOVEC

19.09.2016. PONEDJELJAK

24.09.2016. SUBOTA

Atrij palače Starog grada Zrinskih:„Tematski putovi Zrinskih“

18:00hČAKOVEC

21.09.2016. SRIJEDA

Zgrada Scheier:Predstavljanje knjige „Sigetski boj u hrvatskoj epici“

19:00hČAKOVEC

22.09.2016. ČETVRTAK

Crkva Sv. Nikole biskupa:Sveta misa

Žive statue i Čakovečke legende - studenti MEV-a

10:00hČAKOVEC

11:00hČAKOVEC

23.09.2016. PETAK

Međimurski informativni centar:MEĐUNARODNI ZNANSTVENI SKUP - otvorenje

12:00hČAKOVEC

23.09. - 24.09.2016. PETAK - SUBOTA

Međimurskojžupaniji