2
NIKOLA ZAVIŠIĆ Rođen 1975. u Beloj Crkvi, Vojvodina. Magistrirao na Kazališnom fakultetu Akademije lijepih umjetnosti u Pragu (DAMU), na Katedri za režiju u alternativnom i lutkarskom kazalištu, 2003. godine. Bavi se kazališnom režijom, dramaturgijom i oblikovanjem svjetla. Režirao u Srbiji, Sloveniji, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, Hr- vatskoj, Rusiji, Češkoj, Njemačkoj i Nizozemskoj. Godine 2002. bio je asistent A. J. Weissbarda, oblikovatelja rasvjete kod redatelja Roberta Wilsona, na operi Osud Leoša Janačeka, u Narodnom kazalištu u Pragu. Ovo iskustvo trajno ga usmjerava ka istraživanju upotrebe svjetla u kazalištu. Režirao je u brojnim kazalištima za djecu i odrasle. Osvajao mnoge nagrade za svoje predstave – festival Zlatni lav, Umag – Hrvatska; Susreti profesionalnih pozorišta Vojvodine; Susreti profesionalnih lutkarskih pozorišta Srbije; TIBA festival; Festival po- zorišta za djecu – Kotor, Crna Gora; Festival ASSITEJ-a Hrvatske, Čakovec – Hrvatska; Festival antičke drame STOBI – Makedonija; TEATAR fest, Banja Luka – BiH; Dani komedije, Jagodina itd. DORA GOLUB Rođena je 1990. godine u Virovitici. Paralelni BA studij dramaturgije na Akademiji dramske umjetnosti i kom- parativne književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu završava 2013., a 2018. diplomira na Odsjeku za komparativnu književnost. Od 2014. godine surađuje s Kazalištem Virovitica kao dramaturginja na brojnim predstavama, od kojih su neke i nagrađivane. Kao asistentica dramaturgije i snimanja sudjelovala je u multimedijalnim projektima Cijankalij §218 i Ljubav i ekonomija umjetničke skupine Montažstroj, a kao asisten- tica dramaturgije u opernoj produkciji Romeo i Julija u režiji Marina Blaževića u HNK Ivan pl. Zajc u Rijeci. Njezin dramski tekst Klasa iznad ušao je u užu selekciju na Hartefaktovom natječaju za najbolji suvremeni angažirani dramski tekst. Objavljivala je kritike, intervjue i znanstvene radove u Filmonautu i Književnoj smotri. Predstava Trojica u Trnju njezina je prva suradnja s Dječjim kazalištem Branka Mihaljevića u Osijeku. SUNA KAŽIĆ Modna dizajnerica s iskustvom u modi, umjetničkom dizajnu i kostimografji. Izrađivala je i dizajnirala kosti- me u mnogim kazališnim predstavama, igranim flmovima, kratkometražnim flmovima, glazbenim i rekla- mnim spotovima i modnim editorijalima. Surađivala je s brojnim kazalištima u Srbiji, Crnoj Gori, Hrvatskoj, te uglednim festivalima i na flmovima. 2013. godine osvojila je prvu nagradu za najbolji kostim na festivalu Dani komedije za kostim u predstavi Izbiračica Narodnog pozorišta, Beograd. WILLEM MILIČEVIĆ Rođen 24. siječnja 1975. godine. Završio srednja Elektrotehnički Škola - Tšc Mirko Dumanić Split te Audio Engineering - SAE Institute London. Skladao, svirao te producirao glazbu, oblikovao zvuk za četrdesetak kazališnih produkcija. Oblikovao video projekcije za dvadesetak dramskih, opernih i baletnih produkcija. Masterirao i miksao nekoliko komercijalnih CD izdanja za razne hrvatske izdavače. U razdoblju od 1998. do 2002. godine radio kao “kućni ton majstor/producent” u jednom od najproduktivnijih hrvatskih studija, TM u Splitu te snimio oko 200 pjesama. Radio u Londonu u bivšem Olympic te u Pierce Rooms studiju kao programer i aranžer na Maksim Mrvica i Bond projektima tijekom 2002. godine. Realizirao mnoge koncerte te komercijalne evente , u zemlji i ino- zemstvu. Surađuje sa ADU kao vanjski suradnik, a radi i u vlastitom audio video studiju u Zagrebu. MAJA HUBER Rođena 1986. u Osijeku. Plesnu naobrazbu započinje u klasičnom baletu. Nakon klasičnog baleta počinje se baviti suvremenim plesom te je na Akademiji u Ljubljani diplomirala suvremeni ples i koreografju u klasi prof. Branka Završana. Kao koreograf i suradnik za scenski pokret surađivala je u dramama, mjuziklima, komedijama, lutkarskim predstavama te predstavama za djecu i mlade. Osim na kazališnom, djeluje i na pedagoškom području klasičnog baleta i suvremenog plesa. Nakladnik Dječje kazalište Branka Mihaljevića, Ravnatelj Ivica Lučić, Urednica Tatjana Grganović, Fotografja Dubravka Perić, Oblikovanje Davor Vrandečić, Tisak STUDIO HS INTERNET, Naklada 500 primjeraka

NIKOLA ZAVIŠIĆ · 2019. 7. 4. · NIKOLA ZAVIŠIĆ Rođen 1975. u Beloj Crkvi, Vojvodina. Magistrirao na Kazališnom fakultetu Akademije lijepih umjetnosti u Pragu (DAMU), na Katedri

  • Upload
    others

  • View
    2

  • Download
    0

Embed Size (px)

Citation preview

  • NIKOLA ZAVIŠIĆRođen 1975. u Beloj Crkvi, Vojvodina. Magistrirao na Kazališnom fakultetu Akademije lijepih umjetnosti u Pragu (DAMU), na Katedri za režiju u alternativnom i lutkarskom kazalištu, 2003. godine. Bavi se kazališnom režijom, dramaturgijom i oblikovanjem svjetla. Režirao u Srbiji, Sloveniji, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, Hr-vatskoj, Rusiji, Češkoj, Njemačkoj i Nizozemskoj. Godine 2002. bio je asistent A. J. Weissbarda, oblikovatelja rasvjete kod redatelja Roberta Wilsona, na operi Osud Leoša Janačeka, u Narodnom kazalištu u Pragu. Ovo iskustvo trajno ga usmjerava ka istraživanju upotrebe svjetla u kazalištu. Režirao je u brojnim kazalištima za djecu i odrasle. Osvajao mnoge nagrade za svoje predstave – festival Zlatni lav, Umag – Hrvatska; Susreti profesionalnih pozorišta Vojvodine; Susreti profesionalnih lutkarskih pozorišta Srbije; TIBA festival; Festival po-zorišta za djecu – Kotor, Crna Gora; Festival ASSITEJ-a Hrvatske, Čakovec – Hrvatska; Festival antičke drame STOBI – Makedonija; TEATAR fest, Banja Luka – BiH; Dani komedije, Jagodina itd.

    DORA GOLUBRođena je 1990. godine u Virovitici. Paralelni BA studij dramaturgije na Akademiji dramske umjetnosti i kom-parativne književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu završava 2013., a 2018. diplomira na Odsjeku za komparativnu književnost. Od 2014. godine surađuje s Kazalištem Virovitica kao dramaturginja na brojnim predstavama, od kojih su neke i nagrađivane. Kao asistentica dramaturgije i snimanja sudjelovala je u multimedijalnim projektima Cijankalij §218 i Ljubav i ekonomija umjetničke skupine Montažstroj, a kao asisten-tica dramaturgije u opernoj produkciji Romeo i Julija u režiji Marina Blaževića u HNK Ivan pl. Zajc u Rijeci. Njezin dramski tekst Klasa iznad ušao je u užu selekciju na Hartefaktovom natječaju za najbolji suvremeni angažirani dramski tekst. Objavljivala je kritike, intervjue i znanstvene radove u Filmonautu i Književnoj smotri. Predstava

    Trojica u Trnju njezina je prva suradnja s Dječjim kazalištem Branka Mihaljevića u Osijeku.

    SUNA KAŽIĆModna dizajnerica s iskustvom u modi, umjetničkom dizajnu i kostimografiji. Izrađivala je i dizajnirala kosti-me u mnogim kazališnim predstavama, igranim filmovima, kratkometražnim filmovima, glazbenim i rekla-mnim spotovima i modnim editorijalima. Surađivala je s brojnim kazalištima u Srbiji, Crnoj Gori, Hrvatskoj, te uglednim festivalima i na filmovima. 2013. godine osvojila je prvu nagradu za najbolji kostim na festivalu Dani komedije za kostim u predstavi Izbiračica Narodnog pozorišta, Beograd.

    WILLEM MILIČEVIĆRođen 24. siječnja 1975. godine. Završio srednja Elektrotehnički Škola - Tšc Mirko Dumanić Split te Audio Engineering - SAE Institute London. Skladao, svirao te producirao glazbu, oblikovao zvuk za četrdesetak kazališnih produkcija. Oblikovao video projekcije za dvadesetak dramskih, opernih i baletnih produkcija. Masterirao i miksao nekoliko komercijalnih CD izdanja za razne hrvatske izdavače. U razdoblju od 1998. do 2002. godine radio kao “kućni ton majstor/producent” u jednom od najproduktivnijih hrvatskih studija, TM u Splitu te snimio oko 200 pjesama.

    Radio u Londonu u bivšem Olympic te u Pierce Rooms studiju kao programer i aranžer na Maksim Mrvica i Bond projektima tijekom 2002. godine. Realizirao mnoge koncerte te komercijalne evente , u zemlji i ino-zemstvu. Surađuje sa ADU kao vanjski suradnik, a radi i u vlastitom audio video studiju u Zagrebu.

    MAJA HUBERRođena 1986. u Osijeku. Plesnu naobrazbu započinje u klasičnom baletu. Nakon klasičnog baleta počinje se baviti suvremenim plesom te je na Akademiji u Ljubljani diplomirala suvremeni ples i koreografiju u klasi prof. Branka Završana. Kao koreograf i suradnik za scenski pokret surađivala je u dramama, mjuziklima, komedijama, lutkarskim predstavama te predstavama za djecu i mlade. Osim na kazališnom, djeluje i na pedagoškom području klasičnog baleta i suvremenog plesa.

    Nakladnik Dječje kazalište Branka Mihaljevića, Ravnatelj Ivica Lučić, Urednica Tatjana Grganović, Fotografija Dubravka Perić, Oblikovanje Davor Vrandečić, Tisak STUDIO HS INTERNET, Naklada 500 primjeraka

  • Pavao Pavličić

    Režija: Nikola ZavišićDramaturgija i dramatizacija: Dora GolubScenografija: Tončica Knez i Nikola ZavišićKostimografija: Suna KažićGlazba: Willem MiličevićDizajn videa: Willem Miličević i Nikola ZavišićVideo animacija: Willem Miličević Scenski pokret i koreografija: Maja HuberOblikovanje svjetla: Nikola Zavišić i Igor ElekAsistentica redatelja: Areta Ćurković

    Voditelj tehničke službe: Dražen GolubićInspicijentica: Zdenka Kovaček

    Majstor rasvjete: Igor ElekMajstor pozornice: Zoran Grkinić

    Tehničari ton/svjetlo: Josip Ogribić, Hrvoje ĐumlijaPozornički tehničar: Tihomil Čakalić

    Izrada scenografije: Tončica Knez, Siniša Ardalić

    Premijera: 11. srpnja na Osječkome ljetu kulture 2019.

    Sezona 2019./2020.

    Uloge:

    Braco – Srđan KovačevićTut – Kristina FančovićBiba – Ivana VukićevićHrvoje – Gordan Marijanović

    Hvala gospodinu sa Kalenić pijace u Beogradu za poklonjene fiće, Milenku

    Adamovu, čija je mama rođena u Osijeku, za poklonjenog žutog spačeka i Kseniji

    Romstein na poklonjenim Lego čovječuljcima.

    DJEČJE KAZALIŠTE BRANKA MIHAJEVIĆA U OSIJEKUI OSJEČKO LJETO KULTURE

    TROJICA U TRNJU

    Trojica u Trnju popularan je detektivski roman za djecu s kojim su odrasle brojne generacije. Radnja ove Pavličićeve tvrdo kuhane proze za najmlađe odvija se u Zagrebu krajem sedamdesetih godi-na prošlog stoljeća kad su noviji zagrebački kvartovi, poput Dugava, tek nastajali, a Trnje iz naslova predstavljalo je malu zaštićenu oazu usred grada, još netaknutu nadolazećom modernizacijom i ur-banizacijom.

    Potaknuta tom razlikom između Dugava i Trnja, a još više razlikom između prošlosti i sadašnjosti gradova poput Zagreba i Osijeka, naša predstava Trojica u Trnju koristi tehnike videa kao metaforu za sjećanje. Stoga songovi o nekadašnjim simbolima napretka, ali i punopravnim „članovima“ brojnih radničkih obitelji, spačeku, tristaću i fići, evociraju nostalgiju, ujedno mladoj publici ukazujući na ne-kadašnji način života društvenog sloja koji danas neupitno doživljava svoje izumiranje.

    Zato je ova predstava posvećena upravo junacima i junakinjama iz čijih su redova došli i Braco, Tut, Biba i Hrvoje. To su radnička djeca, ona ista koja su odrastala igrajući se kauboja i Indijanaca među stambenim blokovima, dočekujući roditelje pri povratku s posla iz poduzeća i tvornica kojih više nema. Oni su očevi i majke, djedovi i bake malih gledatelja i gledateljica ove predstave.

    Činilo nam se vrijednim poduhvatom kazališnim jezikom ispričati ovu priču njima u čast.

    Pokušali smo napraviti jedan kazališni film ili filmsko kazalište.

    Pokušali smo u njega postaviti nostalgični osjećaj vremena i prostora u kome su junaci romana Trojica u Trnju odrastali. Pokušali smo, igrajući se i isprobavajući mogućnosti raznih tehnologija, progovoriti jezikom koji današnja djeca i mladi lako prate i dobro razumiju. Pokušali smo iz blizine dočarati jur-njavu i potjeru starih automobila po ulicama Zagreba. Pokušali smo produbiti scenski prostor likovi-ma unaprijed snimljenim koji predstavljaju širok spektar zapletenih odnosa i sudbina izvan stvarnog poimanja svijeta naših živih junaka na sceni. Pokušali smo na scenu donijeti iskustvo napetih igara koje se igraju uživo ili na računalima: escape roomova ili hidden objectsa. Igrali smo se i zaigravali mogućnostima dok nismo naučili jezik priče koju pričamo. I jako smo se zabavljali radeći na tome. A želim da se i vi zabavite gledajući, da vam bude napeto, da poželite biti dio tima koji se bori za pravdu i istinu i koji se prijateljskim razumijevanjem i suradnjom na kraju uspijeva pronaći i snaći, svladati negativca – Čovjeka s istetoviranom zmijom. Drago mi je da smo na tom putu i u toj priči zajedno sa Tutom, Bracom, Hrvojem i Bibom. Jedino tako je moguće pobijediti strahove i biti bolji.

    Dora Golub

    Nikola Zavišić

    U filmu:

    Hrvojevi roditelji - Ivica Lučić i Lidija HelajzTutova mama - Inga ŠarićBracina mama - Aleksandra ColnarićPolicajac (debitira u filmu) - Vladimir HamSusjed Cvik – Djordje DukićSusjeda i bolničarka Fanika – Areta ĆurkovićValent – Domagoj Ivanković Inspektor – Igor GolubDoktor Peterlić – Aleksandar BogdanovićČovjek s istetoviranom zmijom – Willem Miličević