NOĆI Eksperimentalni Putopis Unutrašnjom Stranom Trougla Velibor Stančić

NOĆI

Velibor Stančić

NOĆIEKSPERIMENTALNI PUTOPIS

UNUTRAŠNJOM STRANOM TROUGLA

Velibor Stančić

“Svagda za kukavicu postoji mogućnost da više ne bude kukavica,

a za heroja da prestane biti heroj.”

Jean- Paul Sartre

1.

NOĆ PRVALET IZNAD KUKAVIČIJEG GNIJEZDA

Imam skoro 33. I pišem. Svaki dan. Ponekad sam sebi ličim na Šeherzadu iz Hiljadu i jedne noći. Ne znam ko je car Šahrijar u ovom slučaju, ni šta je razlog sva-kodnevnog pisanja, ali valjda će se, kasnije, samo kazati...

Nisam baš od onih ljudi koji se stalno i bez potrebe osvrću unazad i nadgledaju vlastiti minuli rad, ali, eto, i to se mora nekad...

Tamo nekad sredinom tamnih devedesetih poželio sam da pišem. Valjda pod pritiskom ranog puberteta i nestabilnog pogleda u budućnost.Naravno, kao i kod svih adolescentnih skribomana, želja za orginalnošću je bila želja koja je samu sebe pretvarala u stereotip.

Zbog tog sam čitao sve što mi je došlo pod ruku u strahu da ne po-novim nešto što je neko već jednom rekao, napisao, pomislio...Taj panični strah se povećao kad sam u Rakovoj obratnici Henri Milera nabasao na još jednog takvog lika. Skoro da mi je obesmislio cijelu radnju...

Noći Velibor Stančić

��

Susrevši se , tamo negdje na raskrsnici između kasnog romatizma, modernizma i simbolizma sa Dučićem, probudio sam se iz sna, i SILOM PRILIKA poželio biti diplomata, ambasador ili bar ataše za kulturu i obrazovanje u nekoj bratskoj, po mogućnosti nesvrstanoj zemlji.

I ta želja nije bila cilj, već je više mirisala na sredstvo...

Upisao sam pravo, bavio se tom mišlju par godina, odustao...Upisao političke nauke, bavio se tom mišlju par godina, odustao...

Onda je život preuzeo stvar u svoje ruke i počeo da okreće stranicu za stranicom, da me provlači kroz najrazličitije profesije i zanimnja, da me razvlači od sjevera do juga, od čekića do nakovnja, Od smisla do besmisla...Letio sam iznad vlastitog kukavičijeg gnijezda, ne priznajući ni sebi ni ostatku čovječanstva ko sam i šta želim.

Šeherezada u meni niti jednog trenutka nije utihnula i riječi, rečenice i misli su se svakodnevno rasipale okolo...

Za cara Šahrijara...

Njega ne prepoznah...do nedavno.

Iza ugla naletih na Sartra. Reče mi kako je čovjek čudna biljka koja uvijek prvo primjeti ono što nema!

Dok je odlazio, nasmija se, i onako, kao za sebe, dobaci:

„Svagda za kukavicu postoji mogućnost da više ne bude kukavica, a za heroja da prestane biti heroj.”�

Sledih se. Imam 33. I pišem. Dobro, nije 66, ali opet…Istinu sebi u lice?!

�� Jean Paul Sartr


��0

Neko mi je jednom rekao kako je istina najgora poza.

Nisam ljubitelj mekih glagolskih vremena, ali stadoh pred samog sebe, zauzeh pozu i zapitah se!

Zar nije ljubav, još uvijek, jedina istina?


��

��2

NOĆ DRUGAPAD U KUKAVIČIJE GNIJEZDO

Visoko tamo na nebu – Moj Mjesec. Duboko dole ponor. Jama. Bezdan.Mjesec mi reče: „ Kukavice ne lete noću! „Šetao sam sinoć po Starom gradu. Šeherzada je sakupljala riječi po kaldrmi. Šahrijar prijetio iz daljine. Sjeo sam u Drugu violinu... Mala kafana na uglu Gornjeg trga..... Pomislih kako je naziv adekvatan. Druga violina. Iza je muzička akademija. Nazad niz ulicu su Romeo i Julija. Naprijed na Trgu prava amsterdamska panorama. Puno Engleza. Gužva. Jun mjesec. �2 stepeni. Leden vjetar.Iz untrašnjosti Janis Joplin i Summertime:

„…Child, your living’s easy.…”�

�� “...dijete, živiš lako...”


��3

Gledao sam niz ulicu i čekao da se isprazni...bar za trenutak.

Mučio me sinošnji let iznad kukavičijeg gnijezda. Istine.„One of these mornings You’re gonna rise, rise up singing...”� - Janis je nastavljala.

Ukus malvazije otkopčava jezik. Pitao sam konobara da neće kiša...Pokazao je rukom neodređeno prema gore...

„Samo on to zna!“

Ja sam pogledao u mjesec. On je mislio na Boga.

„Zar je on još uvijek gore?“ – pitao sam.

Usne je okrenuo u ukus piranske malvazije, slegnuo ramenima i izgubio se u unutrašnjosti Violine.

Očekivao sam visoki C iz unutrašnjosti...

Ništa.Janis je cvilila u zvučniku:

„So hush little baby, Don’t you cry!”2

Kiša je počela da pada. Sitna. Ledena.Niz ulicu se spustio jedan stariji čovjek.

Zvuk njegovih koraka je govorio:

„Sve će proći.Proći će i radost, proći će i ljubav, proći će i život.“3

�� “…Jedno jutro ćeš ustati, ustati i pjevati…”2� “…Zato šuti i ne plači…”3� Mehmed Meša Selimović


��4

Ne volim mekana glagolska vemena, ali se, u zvuku njegovih koraka, zapitah!

„Zar je nada u tome da sve prođe?“�

�� Mehmed Meša Selimović


��5

��6

NOĆ TREĆA U KUKAVIČIJEM GNIJEZDU

Na nebu ništa novo - Moj Mjesec. Duboko dole – „plima banalnosti“.

Tražio sam račun. Kafanu sam napustio taman u trenutku kada su Janis i Druga violina počele da grcaju pod naletom neke alpske poskočice iz komšiluka.Kiša je prestala. Englezi izčezli. Moj mjesec je negdje daleko lovio sijenke.Ja koračao. Sustizao Šeherazadu.Tamo negdje na pola Starog trga presreo me je beskućnik. „Imaš li vatre..?“ – iskašljao je.

Napipao sam upaljač. U nevjerici je klimao glavom, odmahnuo rukom široko prema gore i otišao niz ulicu.

„U sebi! U sebi!“ – vikao je iz daljine.


��7

Još nisam ni stisnuo zube, a na Robovom vodnjaku, ispred Magistrata me je čekao Šahrijar i mrmljao sebi u bradu:

„Kukavice! Gnjido! Crkni!“ – birao je najsuptilnije mirise.

„Samo da znaš, život nije bajka! Ni američki film! Život je tragedija...I to ruska!“ – pljuštali su šamari.

Taman sam zaustio da mu ponovim rečenicu sa kraja PRVE NOĆI, kad me visoki C iz Druge Violine probudio iz sanjarenja. Negdje u unutrašnjosti su se pomiješali ukusi, konobar se spaleo i pro-suo prezent po podu...Noć je mirisala na deja vu. Kaldrma opet presretala kišne kapi. Ja lelujao na vrhovima futura prvog.Ispred hotela Antiq pas s mojim glasom je lajao na mjesec.Iz Violine je neko vrištao:

„Ništa ne mogu da učinim, ali mislim! Toliko mogu!“�

Učinilo mi se da tamo pod krovom Muzičke akademije čujem kukavicu kako pjeva.

Ku-Ku, Ku-Ku, Ku-Ku!

Nisam ljubitelj mekih glagolskih vremena, ali se zapitah!

Da mi to ne lupa srce, opet?!

�� Mehmed Meša Selimović


��8

��

�20

NOĆ ČETVRTAU KUKAVIČIJEM GNIJEZDU

Veče.Tamno. Najtamnije.Tu i tamo poneka svijetla misao.Ostavih Šahrijara ispred magistrata.Nalakćen na Robbov vodnjak uči nemušti jezik. Razgovara sa kukavicama noću.Spustim se od Magistrata do Tromostovja. Udahnem Ljubljanicu . Sjednem s Prešernom.Nekoliko Kineza na trgu. Duplo više fotoaparata. Jedan pas. Tri konobara.On tih i zagledan u Juliju. Pribičevu. Još uvijek.Priča kaže da je njena majka primjetila kako se gledaju...Raščupani pjesnik i Julija. Primjetila je i kako se Julija probećarila i poslije pooodužeg provodadžisanja uspjela ju je udati za nekog papirnog advokata s jako ozbiljnim pedigreom i neozbiljnim imenom. Jožef von Scheuchenstuelom. Sin bavarskega pravnika, kasnije službenik na Višem državnom sudu u Gratzu. Rodila mu je petoro djece. I umrla. Mlada.


�2�

“Lažu…” – dovikivao je neko iza leđa.

Prešern se okamenio tu na Tromostovju…I ostao zagledan u Julijine prozore.

“Lažu…” – Kinezi su već poćeli da škljocaju koljenima. Pas zalajao.

“Lažu…ja i danas razgovaram sa njom” – vikao je bronzanim glasom Prešern iznad mene.

Dosta kasnije jedan kipar je nju okamenio u prozoru preko puta pjesn-ika.

“Tamo je na prozoru i razumije svaki sonet, svaki stih…”- smirivao se stari pjesnik.

Ostao sam bez argumenata.Piranska malvazija u većim količinama izaziva halucinacije. Provjereno.Ustao sam i hodao unazad. Prema početku.Skrenuo na Cankarjevo nabrežje. Nizvodno. Gledao rijeku. Hladio misli. Pratio me mjesec i nekoliko noćnih ptica.Rijeka je donosila glasove.

“Glavna stvar u životu je ljubav!” – šaputao je bronzani pjesnik.

“…A, voljeti se ne može ni u prošlosti, ni u budućnosti”� – odgovarala je

Julija sa prozora.

Tolstojevi stihovi - pomislih.

Ne volim mekana glagolska vremena, ali u njihovo ime se zapitah!

“Voljeti se može samo u sadašnjosti?”

�� Lav Nikolajevič Tolstoj


�22

�23

�24

NOĆ PETAU ZMAJEVOM GNIJEZDU

Već treću noć ne spavam. Hodam po Starom gradu. Premišljam Noć prvu. Razgovaram sa spomenicima. Izmišljam javu. I svaka noć je stvarnija...Tu sam na mostu. Zmajevom. Gledam u rijeku. Primjećujem prazninu. Nešto čega nema.Jedna mačka prijeđe preko mosta. Bijela. Čupava. Zastade, i pogleda me...To se Šahrijar, opet, prerušava...Nigdje nikog. Ljubljana prazna.Priča se da je gore na brdu živio zmaj Lakotaj. Sa ženom i sedam malih zmajeva. Dok je išla po hranu za male, tu na Golovcu, ženu mu je presreo vitez na bijelom konju i zario joj koplje u srce. Na tom mjestu iz njene krvi su izrasle crvene ruže. Ovdje ih danas zovu zmajevke. Mladi zmajevi su se razišli po svijetu. Lakotaj i danas živi gore na brdu. Kasno noću ili rano ujutro silazi u Ljubljanu i traži ljude...Da im se osveti.


�25

Zato je Ljubljana prazna u gluho doba...

„Otud praznina“ - pomislih...

„Stvarnost je stvarnija ako joj dodaš nestvarnog.” �

– prosikta kameni zmaj na mostu.

Pravim se da ga ne čujem. Gledam u rijeku. Uzvodno.Na obali pored tržnice opet ona mačka. Šahrijar opominje. Prijeti persijskom šapom iz daljine.I priča ide dalje…

„Nije bitno koliko se sporo krećeš sve dok ne staneš...“2

– ponovo šapuće kameni.

Instinktivno okrećem glavu. Voda Tamna. Na vrhovima talasa vidim Jazona i argonaute. Bljeska se zlatno runo na mjesečini. Argonauti pjevaju.

“Na Ljubljanskem graduje živel, je živel hudi zmajLakotaj.Sedem zmajčkovje imel, je imel hudi zmaj Lakotaj.”

3

Rasklapaju lađu i na leđima je prenose do mora. U barju ih dočeka zmaj Lakotaj i poslije ljutog boja Jazon ga ubije.Jazon je prvi Ljubljančanin.

Priča se da je njega i Medeju Zeus kaznio olujom koja je Argo oduvala na pogrešan put.

Kad su ukrali zlatno runo od Eta, kralja Kolhide, umjesto prema Egejs-kom moru, otišli su Dunavom i Savom sve do izvora Ljubljanice.

�� Miroslav Mika Antić2� Konfučije3� Slovenačka narodna pjesma


�26

Ovdje i vrijeme računaju od Jazonove posjete na ovamo... Vrijeme! Kad bolje pogledam – sada je noć. Peta.

„Noći ti kasne za danima.“ - siktao je kameni zmaj na mostu.

Ovaj put sam ga pogledao. U oči.

„Postoje dva svijeta. Jedan smo izmislili, a na drugi nas tjeraju“�

- šaputao je u povjerenju.

Nisam ljubitelj mekih glagolskih vremena, ali se zapitah:

“Od koje si ti vrste”?

�� Miroslav Mika Antić


�27

�28

NOĆ ŠESTAU SNU TRAŽIM SAN

Zaspim. I sanjam.Više te ne prepoznajem.Ma, znam, rekla si mi ime...No, svi znaju da se Ti tako ne zoves...To nisi Ti!Jednom ćeš mi reći svoje pravo ime,Tako da mogu da zovnem kad pozelim.I zvacu Te dugo i jako,Gromoglasno...Odzvanjaćeš između planinaI prolaziti kroz granje,kroz sasušeno lišće...Tvoje ime će da ogoli šumu...Odbijaćeš se o nevidljive talase u močvari...I mirisaće ti ime...Mirisaće kao nevjerovatno velika laž,Kao šupljina između planina,Kao eho koji se nikad ne vrati...Dugačkim koracima se vraćam s kioska i grabim unutra.Zatvaram vrata.Otvaram kutiju cigareta.Pušim je.Udišem te...


�2�

Važno je da sam unutra,Zatvoren i zatrovan.Obilazim stan.Sobu po sobu.Bježim od sebe.Perem sudove...Krvne!U drugoj sobi sviram po papiru.Pušim i prosipam pepeo oko sebe.Stenjem i škripim.Dobro je da sam unutra.Da sam vani neko bi pomislio da sam kakvo suvo stablo.Nedovršena greda nečeg nedovršenog.Buljim kroz prozor i namjerno šutim.Možda bih rekao kakvu društveno prihvatljivu lažKada bih uspio otvoriti vilice!!!Možda je i bolje što te ne znam.Što se dvoumim između krajnosti.Što te razvlačim između Sjevernog i Južnog pola.Kažu da je na oba hladno..I bijelo...I nema života...Samo led koji se pretvara da je nedodirljiv,I hladan,I bijel...A, topi se...Svaki dan.I nestaće ga brzo,kažu,Tog leda na polovima...nestaće.I onda će biti besmisleno što je uopšte bio.Biće besmislen taj led, tada.Možda je bolje što te ne znam...Tužni su ljudi koji puno znaju...I razočarani...A i ta razočarenja su glupa i besmislena.Bitno je ne znati ničije ime!Zaboraviti i svoje!Šta ako nas jednom negdje, sasvim slučajno,Neko zovne tim imenom..?Šta ako nas jednom,Na pijaci Nekog Dalekog Istočnog grada,


�30

Neko zovne pravim imenom?Tad bi se morali okrenutiI vjerovatno bismo se suočili sa ogromnim ogledalomU kome je neko drugi...I , ne bismo se poznali...I onda bismo naglas plakali,I urlali,I ridali,I vrištali ne znajući ko je to tamo,Ko je to unutra...S kim smo to putovali cijelo vrijeme...A, možda bi putu bio kraj?A ja, ja volim putovati...Samo se tada uistinu poznajem...Samo tada ne misli ko si ti,I šta tražiš unutra...Samo tada mi je dovoljno da je unutrašnjost popunjenaStaklenim stvarčicama iz onog istog Istočnog Grada...Staklenim stvarčicama koje se mrve svaki put kad se okrenemDa vidim koga to zovem...I, koga puštam unutra!Govorim ti da te ne znam...Da mi je drago što ne mogu da zavirim u tebe...Govorim da ti ne znam ime...Možda i ne znam šta se krije iza tog osmijeha...Ali mi je uloga sasvim poznata.Preuzeta iz klasičnih melodrama...Poznata mi je i ta škola glume...Prag, Moskva, Pariz ili neki drugi, manje poznat grad.Poznat mi je i način na koji se uživljavaš u ulogu...Način na koji se topiš...Način na koji otičeš nizvodno...Način na koji te uloge donose do ušća...Sve mi je to poznato.Riječi koje izgovaraš...I one koje ostaju ispod.Gestovi i način na koji lažeš cijenjeno gledateljstvo...Sve me to podsjeća na neke uloge koje sam već imao.Koje imam.Samo mi je krivo što sam bio slabo plaćen za iste.Potplaćen sujetom.


�3�

Potplaćen nečim što nisam i što se ne nalazi unutra.Ali, kao da je to važno cijenjenoj izbečenoj publici...Njima je samo bitno to da su tu,Da su izbečeni i zadivljeniNečim što čak i nije istina.Bitno je da mogu i sutra doćiDa gledaju predstavu,Da se cerekaju tuđem porazu,Tuđem odrazu...Bitno je samo da zaborave sebeI ono što jesu...Nažalost.Da uzimaju potpise, autograme od cijenjene i poznate glumice.Naravno, uopšte nije bitnoOdakle dolazi mastilo za te potpise.I, ako, im kažeš još koju,mimo predstave,Pomisliće da su ti bliski,I da te poznaju...I dolaziće ti još češće na tu predstavu,Da bulje,Da se dive,Da šušte u pomrčini dvorane,Da prisustuju tom uzvišenom poduhvatu tebe...A, Ti češ toliko obviknuti na salve aplauzaDa ćeš na kraju predstave igrati samo za sebe,I izlazićeš na pozornicu na vlastiti bis!I neće ti biti važno što nema nikoga u publici,Što je publika otišla da se beči na neku drugu priču...I neće biti važno ko si bila prije prvog aplauza,I zašto si , uopšte, preuzela ulogu...Sad si ti postala neko drugi.Neko koga si sanjala u djetinjstvu,U onim trenucima kada si se plašila onoga što jesi.Možda kad si čula prvu grmljavinu...Možda kad si čula, prvi put, povike iz kuhinje koji su bili neobično glasni...A, možda, taj trenutak nikada i nije bio.Pa, zaboga, svi znamo da postoje ljudi –rođeni glumci,Iznimni talenti,Ljudi koji čak i ne glume,nego to jesu.


�32

Kažem, možda te i ne znam,Ali mi je poznat taj način na koji trčiš na predstavu...Nesigurni korak , koji će te bar za trenutak pretvoriti u božanstvo...U ljepši, bolji, veći, jači primjerak tebe same.Znam taj korak.I ja ga često koristim.Znam te uloge.I ja ih često igram.Samo me uvijek razočara kraj predstave,Činjenica da na kraju glumac ostaje sam...Do sledeće.A onda se upinješ da svaki komad odigrašSa što više žara i strastiKako bi predstava ostala što duže na repertoaru.I iznova, svaki put, treba još više snageDa se publika ubijedi,Da povjeruje...Jer, što si duže na sceni, oni izbečeni posjetitelji sve više zatvaraju oči.Tek kad ih potpuno zatvore ugledaju pukotine u karakteru koji igraš.Pukotine koje ti ne vidiš jer si zauzeta čekanjem aplauza.Iz njih se probija svjetlo neobično jarkih bojaKoje ih podsjećaju na vlastite...Na vlastite boje,Na sumorne boje njihovih života.To ih plaši!Oni odlaze!Žurno odlaze!Napuštaju teatar!Kašljucaju na izlazu,Protežu ukočene vratoveI stidno se osvrću,Plašeći se da će vidjeti bijes na licu glavne glumice...Bijesa nema.Reakcija je izostala.Svjetlo je na pozornici.Sala je u mraku.Ti ih ne vidiš dok izlaze...A,i... čekaš aplauz...Teka kad svoju ulogu maestralno privedeš kraju,I kad se upale svi reflektori


�33

Postaješ svjesna da će aplauz izostati,I da je sala prazna...Tvoja je publika pobjegla u drugo pozorišteGdje igra neka druga pričaU kojoj se još uvijek slabo razaznaju pukotine,Gdje se još uvijek slabo razaznajemo,Gdje je manje straha...Ali, ti nisi ljuta na bezobličnu gomiluI na to što je aplauz izostao...U ušima ti još odzvanjaju neki prošli aplauzi...Doduše, sve su tiši i tiši,Dalji i dalji...Ali, još su tu...Tvoja uloga traje...Sve dok aplauzi u potpunosti ne utihnu.A tad će i gluma i uloga postati apsurdneJer su samo aplauzi i samoobožavanjeIstinska nagrada za tvoj trud.I onda ćeš morati potražiti drugo zanimanje...I sebe...Ja ću za svo to vrijeme biti biće lišenoOvozemaljskog konteksta...Biće van konteksta,I vrlo jadna, moram priznati,Referenca u korist tvoje uloge,Tvoje predstave...Barem onog dijela koji sam odgledao...Ili možda samo jedan pristrasni pozorišni kritičarKoji se zaljubio...I koji će reći svašta samo da bi završio svoj radni danI sutradan čitao vlastite riječiIz nekog pseudoprofinjenog magazina sumnjivog tiraža.Ili, redovni posjetitelj tvog pozorišta sjenki,Koji uvijek sjedi u zadnjem redu,Svjesno prihvata tvoju opsenu,I uživa u tome da zaboravi ko je,Ko si,Ko su ljudi oko njega,Samo da bi vlastita obmana bila što ubjedljivijaI da bi što duže trajala...


�34

Ti i opsena.Vlastita laž koja mu je već dosadila.Ili, možda, neki drugi izbečeni gledalac tvoje predstave,Naravno , opet, van svakog konteksta,Gledalac koji je tvoju predstavu gledao samo jedanput,I lažno je dirnut tvojim glumačkim sposobnostima,Gledalac koji cijelo vrijeme blesavo aplaudiraI samo ti smeta da čuješ ono što izgovaraš na sceni.Gledalac, koji je već na pola predstave, ugledao pukotine u karakteru koji igraš:I , koji se tako uplašio, mogućnosti da prepoznaVlastitu tugu u njima,Da te neuobičajenim ,budalastim aplauzomSamo tjera da što prije završiš prvi činNe bi li pobjegao glavom bez obzira.Od sebe.Tebe.Svakog konteksta.Ali bez obzira na to što te ne znam,Što niko nikog ne zna, zapravo,I što što stalno protičemo jedni kraj drugih,Znajući samo ogromne laži o sebi i drugima,Što na kraju utičemo u one Hladne PoloveNe znajući niti jednu istinu o svijetu kroz koji smo prošli,Bez obzira na sav apsurd,Jednom ćeš mi reći...Zašto ti se toliko sviđa uloga koju igraš,Jednom ćeš mi reći...Svoje pravo ime,Tako da mogu da te zovnem kad poželim.Jako i gromoglasno,Tako da odzvanjaš između planina,Da prolaziš kroz granjeI sasušene drvorede,Da dotičeš oblakeI njihove prozračne tajne,Tako jako, kao eho koji se nikad ne vrati.Jednom ćeš mi reći svoje pravo ime,Tako da mogu da te zovnem kad poželim,Tako da mogu prestati da te........


�35

�36

NOĆ SEDMAIZNAD ZMAJEVOG GNIJEZDA

Probudim se tačno poslije zalaska sunca. Popnem se na brdo. Pogledam. Grad.Pomislim. Gradovi.Svi liče. Samo su ljudi...Zagledam se. Dole lijevo – Tromostovje. Tri mosta.Jedan prema gore. Jedan prema vani. Jedan unutra...Mravi prelaze preko i opkoljavaju Prešerna.Bljeskaju fotoaparati u noći. Pjesnik okreće glavu. Uzima kofer. Crveni.Odlazi prema nejasnom horizontu. U prošlost...Marijin Trg je prazan. I Marijin.Tamo po Starom gradu Kaligula i nekoliko rimskih legija juri Jazona. I argonaute.Povodni mož krade Uršku sa plesa ispred Violine. Prešern je razočaran. Ponovo.Osvrće se sa horizonta događaja.Jul. Noć.Emona. Liebech. Ljubljana.Moj Šahrijar je opet tu. Sjedi na gradskoj kapiji. Muku muči sa identitetom.


�37

Neznani autor mu je pobrkao datum rođenja sa imenima roditelja.Promiješao je nekoliko glagolskih vremana i perifrastičnom konjugaci-jom ustanovio da se ne sjeća...Sebe.Šeherazada mu pomaže. Priča...

„Naučila sam, da tako kažem, živjeti s mišlju da nikada neću naći mir i sreću.”

�– zaplete ona.

Šahrijar se promeškolji i pomilova mačku u krilu.

“Ali još uvijek ću sve od sebe dati između ta dva trenutka.”2 – nastavljala

je očajnica.

Dole u gradu Huni, Goti i Langobardi. Preskaču glagolska vremena i vrte se u sadašnjosti.Kupe ostatke vlastitog nemara. Osmatraju Alpe.Kaligula je stigao Jazona. Argonauti su u lanicma. Zlatno runo putuje u Rim.

„Ne trudi se… Svijet je nevažan! Onaj koji to uviđa zadobija slobodu”3

– vrišti Kaligula na Jazona.

“Mrzim vas jer niste slobodni! Vi koji vrlinu prodajete a sanjate o sig-urnosti kao što djevojka sanja o ljubavi, vi koji ćete umrijeti u strahu ne znajući da ste lagali cijelog života.”� – okreće se Argonautima.

Šahrijar odlazi sa kapije. Prati ga mačka. Šeherzada je preživjela noć.

“Kao po platnu Raffealla Santija” – pomislih!

Pogledam.

�� Albert Camus2� Albert Camus3� Albert Camus4� Albert Camus

�38

Grad.Pomislim. Gradovi.Svi liče. Samo su ljudi...Ljudi i njihove slobode. Istine. Noći.U grad je ujahala tišina. I tamo negdje na tržnici šapuće.

„U svijetu bez iluzija čovjek je stranac.”�

“…Sam sebi…” – dodadoh.

�� Albert Camus


�3�

�40

NOĆ OSMAU GRADU SVJETLOSTI

Vrištim. Tiho. Najtiše.Svaki korak je vrisak za sebe. Puštam ih prema obali.Tu sam na gradskom ostrvu. Ile de la Cite. Zaustavim korake pored bistroa na ostrvu nesnađenih.Le Soleil d ‘ Or. - Zlatno Sunce. Zlatan naziv.Sjednem.Konobar sa španskim akcentom i tužnom glavom Pabla Nerude mi kaže:

„Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.“ Napisati, na primjer: “Noć je posuta zvijezdama, trepere modre zvijezde u planini.”�

„Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.“2 – odgovorih mu šifrovano.

Razumio je.

�� Pablo Neruda2� Pablo Neruda

�4�


Nestaje među stolovima. Ulazi u Sunce.Volim ovo mjesto. Dovučem se predveče. Sjednem i gledam kako se zlatno sunce utapa u Seni.Podsjeća me na tebe. Sena mi liči na tebe.Bistro je pored mosta. Pont Saint – Michele. Zaklonjen i zatvoren ljudima. Tijelima.Ljudi romore. Klize na lijevu obalu. Utapaju se u grad. Posmatram ih...Vrtim u glavi riječi Španca sa tacnom.

„Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.Volio sam je, a ponekad je i ona mene voljela.“�

Kad padne noć spustim se ispod mosta i zahvatim rijeku rukom. Rukama.Klizi niz prste. Otiče. Protiče crno pored mene...

„ Noći prolaze, ostaje samo crn trag na dlanovima...Taj trag je kalup njenog poljupca.” – vikao je konobar iz Zlatnog Sunca.

Zove me.Vratim se i sjednem. Razgovaram sa njim.Riječi mu prosipam po tacni.

„ Nedostaju mi, pomalo, ta dva mjeseca...I sijenke ispod očiju, i pogled koji se naseljava ispod kože...Kako zaboraviti probuđenog sebe? Kako?”– upitah.

„Zaborav je lijek od kojeg se umire!”– suosjećajno dodade Neruda.

Zovu ga. Ostajem sam. Primoran na unutrašnje monologe.

�� Pablo Neruda�42


Ta noć je bila prije dva vijeka. Ti. Sa dva Ljiljana u očima i mrakom iza leđa.Smejala si mi tugu u lice. Pričala. Usne su ti se micale u ritmu neohlađene graševine.Ja sam gledao prema brdu i presuđivao pretke po bezizlaznim dilema-ma.Davno je to bilo...Nekoliko vječnosti daleko...

Tamo gdje stoji putokaz na mostu, na autobuskom stajalištu, dvoje su šaputali.Ona u bijeloj haljini. S maskom. On zagledan u bjelinu. Mračan.Gledao sam preko njih, na drugu stranu mosta, u restoran sa crvenim ružama.Le Depart de Saint Michel. Slušao njihove šapate.

„Ponovo je noć, a ti se gubiš među zvijezdama...” – govorio je mračni.

„Idem. Tamo je sve zvjezdano. Sve. Gledaj, daljina spava u tvojim očima..”- primjećivala je djevojka s maskom.

Tamo sa desne strane iz Avenije Grand Augustinis približavao se auto-bus. Neumoljivo, čini mi se.Žurio sam da čujem ostatak razgovora.

„Želim te dotaći, ali ruke mi se skraćuju kao zimski dani...Gledaj....Moj zagrljaj je u dalekom snijegu!” – očajavao je zagledan u bjelinu.

„Ljeto je u nama. Mi gorimo vatrenim suzama noćnog sunca.U mene ulazi mrak, ali putujem prema visinama...” – vikala je maski-rana sa praga autobusa.

On je ostao pored putokaza. Zagledan u Senu.Autobus je prošao pored Zlatnog Sunca. Zavio prema bulevaru Palais.

�43


Jasno sam je vidio na drugom sjedištu, iza vozača. Pokušavala je da skine masku. Krajem haljine je brisala bukete iz očiju.

„Više je ne volim, sigurno, ali koliko sam volio! Moj glas je tražio vjetar da takne njeno uho. Drugome, pripast će drugome. “�

– pjevao je zagledani na mostu Saint Michel.

Pjesma me je vratila nazad. Nekoliko vječnosti unazad.Noć je bila slična ovoj u Zlatnom Suncu.Na desnoj obali Sene... Možda i ista.Zvonio ti je telefon. Zjenice skupljene u odgovor na nečije pitanje s druge strane.

„Ne, ne, više ga ne volim, zaista, no možda ga ipak volim? Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug.“

2

– prosipala si melodramu u slušalicu.

Gledao sam te.Baš kao što večeras gledam svjetiljke na mostu Saint Michel.U noćima poput ove sam te držao u naručju...Tu na ostrvu nesnađenih...Gledao sam te i govorio:

„Ovo je poslednja bol koju mi zadaješ I poslednji stihovi koje za tebe pišem.“

3

Lagao sam.Opet.

�� Pablo Neruda2� Pablo Neruda3� Pablo Neruda

�44


�45

�46

�47


NOĆ DEVETANA MARSOVOM BRIJEGU

Svijet je kavez s otvorenim prozorom u moju sobu.Apartman broj �3 na drugom spratu. Rue de Martyrs 75.Ulica kao rijeka. Sa tri dimenzije. Dugačka. Uska. I duboka.Bez vazduha. Obješena sa Montmartra dole prema gradu.Nekoliko restorana. Japanski. Kineski. Tajlandski...Oronuli hotel u kome je i ljeti i zimi zima.Jedan bistro. Sa staklenim očima.Noćni klub sa sjenovitim crvenim pročeljem. Madam Artuhr.Na sredini duboke ulice se gušim u dnevnoj matici.Vrata kaveza na drugom spratu gledaju u prozore hotela Andre Gill.Prosipam perje prema hotelu...Otpada svakodnevno. Uporno.Čekam noć. Osluškujem.U apartmanu pored živi par.

Došli su iz različitih uglova iste istočnoevropske zemlje. Pobjegli svako od sebe. I našli se u podnožju Marsovog brijega.Na Trgu Noćnih Ptica. Na rasprodaji uvelih mirisa.Svaki dan od njih čujem muziku. Uče francuski.Recituju jedno drugom Prevera.

“Išao sam na trg željeza I kupio sam okove Teške okove Za tebe ljubavi moja” �– govori je on.

“Griješila sam priznajem znala sam ostati duge godine ne vraćajući se kući..”

2

– odzvanjao je drugi sprat u altu nevidljive.

Ja sam bio daleko. Unutra. Zagledan u vrata kaveza.Obuzet crnom i bijelom bojom u isto vrijeme.Zasivljen. Obješen iznad neke daljine…

“A zatim sam otišao na trg robova I tražio tebe Ali te nisam našao ljubavi moja” 3

– roptao je bariton iz susjednog aprtmana.

Obješen iznad daljine odbrojavao sam poslednje taktove…Sačekao predveče. Sunce je zašlo za Montmartre.

�� Jacques Prévert2� Jacques Prévert3� Jacques Prévert


�48

Izašao sam i popeo se uz ulicu.Među parkiranim automobilma video sam djevojčicu sa mudrim imenom.Kćerka onih “izbjeglica iz besmisla”. Sofija.Bosa. Sa velikim istočnoevropskim očima i plavičastim gnijezdom na glavi.Sanjarila je uvijek na sjenovitoj strani ulice.Igrala se sa izmišljenim prijateljem koga su joj roditelji nabavili u pra-domovini.Zašao sam već prema bulevaru de Clichy kad sam je čuo kako mu govori:

“Ti imaš petnaest godina I ja imam petnaest Udvoje to je trideset…”�

“ Trideset života čekam tvoje ruke. Ljubi me!”– odgovorio joj je nevi-dljivi.

Negdje iznad Montmartra je sijevnulo.Odkoračao sam bijeg prema Trgu Pigalle…Grmi.

“Znam, sad će kiša…”- pomislih.

�� Jacques Prévert


�4�

�50

NOĆ DESETANA MARSOVOM BRIJEGU

Veliki teški pljusak me natapa.Kiša prolaze kroz mene.Ispire poslednje ostatke svjetlosti. I odnosi ju niz ulicu.Niz Marsov brijeg.Sve dole do rijeke.Nema te misli koju ljetni pljuskovi ne saperu.Pročiste. Savladaju.Osim, možda, misli na Trgu Pigalle.Šezdestsedmica je prošla pored mene i otplutala prema gradu.Pogužvani putnici zagledani u vlastiti dah i kapljice na prozoru.Učinilo mi se da na drugom sjedištu ona djevojka još uvijek svlači masku.Doplivao sam uzvodno do restorana Omnibus.Tu me čekao izdavač.

Lokacija je odgovarala karakteru.Trg Pigall je plastificiran noćnim klubovima.Aux Noctambules. CineX. Le Theatre. Live show.Folies Pigall. Night Club. Peep Show. Table Dance...


�5�

Nisam se prevario...Neonska šizofrenija se kupala u širokom licu dobroćudnog morža.U društvu vlastitog svjetonazora žvakao je neku poluživu životinju.Lupio me je mesnatom lopatom po leđima i progutao zalogaj:

„Volim da sam u zavadi sa svim i svačim. Zaljubljeni ljudi često odlaze u krajnosti, postaju opasni. Gube osjećaj za perspektivu. Gube smisao za humor. Postaju nervozni, patološki gnjavatori. Postaju čak i ubice.”�

– žvakao je izdavač.

Okrenu sam leđa šizofreniji..Sjeo sam.Pričao sam mu o knjizi koju pišem…O Kainu…Zadnjih sedamnaest godina…

“Počeo sam kad sam prvi put čuo za masovne grobnice u mojoj pra-postojbini!”- smarao sam morža. “Volio sam žene u haljinama, podsećale su me na davno prošle dane.”2

- životinji su već krckale kosti.

“Ja više njega ne pišem. Kain piše mene.”- očekivao sam povratak na temu.

Odsrknuo je pivo. U maniru koji je donio u jedinom koferu iz svoje Alzaške pripizdine.Odustao sam.Izdavač me izdao.Nastavio je da žvaće.

Odlutao sam preko morževog ramena prema šanku restorana Omnibus.Djevojka sa licem leoparda ispijala je gutljaje prošlosti.

�� Charles Bukowski2� Charles Bukowski


�52

“Oblijetao je oko mene Za vreme mnogih mjeseca dana i časova I stavio je najzad ruku na moje grudi Nazivajući me svojim malim malim srcem”

�

- otpila je egipatska boginja.

“Pre svega naslikati kavez sa otvorenim vratima naslikati zatim nešto lijepo nešto prosto nešto divno nešto korisno ...”2

- izrecitirao je barmen recept za prošlost.

Zatvorio sam oči.Učinilo mi se da negdje čujem kukavicu.Sjetio sam se…I pao je snijeg.Po jednom davnom parku.I ljubičaste bistrine su počele da se mute…Otvorih oči.Izdavač je odžvakao…Djevojka sa licem leoparda je postala providna.Barmen je brisao čaše.I dalje recitovao recept:

“Neki put ptica dolazi brzo a mogu proći i duge godine pre no što se reši da dođe”

3

Pobjegao sam iz restorana Omnibus. Otplivao bulevarom De Clichy do svog kaveza.Od neonskog Pigall-a mi se zamutilo u glavi.Na samom uglu bulevara i Rue de Martyrs sam zastao.

“Sve su ti noći ljubičaste” – otpjevala mi je ona kukavica u glavi.

“I prolaze dvaput brže nego dani” – odgovorih joj.

�� Jacques Prévert2� Jacques Prévert3� Jacques Prévert


�53

�54

NOĆ JEDANAESTANA MARSOVOM BRIJEGU

Na velikim tamnim prozorima malo bijelo cvijeće.Kiša je pokidala latice.Skidam ih pogledom s prozorskog stakla.Spuštam se niz Rue de Martrys.Vraćam se sa Trga Pigalle – izdan.Vlaga u nozdrvama. Zora u galopu.Tražim oslonac za sledeći korak.Za mnom gazi cio Monmartre. Druidi.Bradati.Ogrnuti u kafanske stolnjake...Zagipsani rudari se izvlače iz utrobe noćnih klubova.Glasno dišu. Onespokojavaju.Madam Artuhr u hodu prebojava nečiju sudbinu...Sa vrha grmi artiljerija Henrija IV...Tjeraju kišu na moju ulicu.Brojim. Tačno 59 koraka do vrata krletke.Višeglasje anarhistične bulumente iza.Urlaju na sunce.


�55

„...usmrćeni u sporednim ulicama sveta promrzli pod zastavama taoci svojih žena odgajani u mraku za mrak odgajani u mraku za mrak …”�

Bole me ruke dok se dobrovoljno predajem unurašnjosti zgrade na broju 75.Skvašen absintom iz restorana Omnibus puzim na drugi sprat.Nestabilno. Izvježbano.Bol iz ruku obuzima ramena.Kukove. Svijest.Dopuzim. Nepovjerljivo se zagledam u broj �3 na vratima kaveza.

“Ostavila me prije par nedjelja i otišla u Jutu. Ja bar mislim da je otišla.”

2

- mjerio je Adrijen kilometre tame po hodniku.

Zabrađen.Sa pola cigare u ustima i pepelom u očima.Zagledan u unutrašnjost nepostojećeg oblaka.Podsjetio me na starog pokvarenjaka.Na Bukovskog.

“Prije neki dan izašao sam da joj pošaljem pismo I ugledao je naautobuskoj stanici, Njena je to kosa bila, Otpozadi, I sve je ponovo prokuvalo u meni…”

3

- dimilo se iz istočnoevropskog susjeda.

“Nije to ona bila…ne...”

�� Charles Bukowski2� Charles Bukowski3� Charles Bukowski


�56

Otvorio sam vilice. Ništa je izašlo.

Samo mi je ruka kliznula u nekakvu bjelinu,Udahnuo sam čist kamen…Zatvorio vrata.Adrijen je nastavljao recitaciju:

“…Onda sam bio na Zapadnoj Aveniji Iz bara u bar I ponovo je video ispred sebe…”�

Navukao sam žaluzine.

“…one tijesne farmerke, znao sam to dupe, I opet kosa, I taj hod…”

2 – pojačavao je Bukovski na hodniku.

Zatvorio sam prozor.

“Nije to ona bila...ne...ruke su mi teškeMisli me izdaju.Oči napuštaju.”

Svalio sam vlastitu planinu u krevet.Pomislio da ustanem…Da izađem…Da mu isčupam glasne žice…

“…Ne vidim, ne čujem, nisam…” – prolazio je kroz zid glasni san djevojčice sa mudrim imenom.

Zagrizao sam čaršaf.Zaspao.I izletio iz kaveza.

�� Charles Bukowski2� Charles Bukowski


�57

�58

NOĆ DVANAESTABIJEG SA MARSOVOG BRIJEGA

Tanki snopovi svjetlosti prolaze kroz žaluzine.Paralelne fotonske tačke padaju po meni.Po ramenima. Koljenima. Rukama.Miran sam.Sjedim na stolici u aprtmanu broj �3.Uspravno.Trudim se da budem što uspravniji.Dokazujem sam sebi da sam kičmenjak.Ne mislim.Kad nešto pomislim – zapisničarski konstatujem misao.I prestane...Leđa prema vratima kaveza.Lice prema svitcima na uskom horizontu.Stopala široko oslonjena na daljinu.Putujem.Poslednji dani na Rue de Martrys su postali nesnosni.


�5�

„Došao sam tebi kao što rijeka ide moru Žrtvovao sam jednim potezom i svoj tok i svoje planine Napustio sam zbog tebe svoje prijatelje i svoje djetinjstvo Svaka kap vode moga života upila je so tvoje neizmjernosti” � - beznađe je prolazilo kroz zidove.

Od misterioznog nestanka Jedinog Alta na našem spratu, istočnoevropski susjed francuski je učio sam. Miješali su se tu Aragon, Breton, Elijar…

“Tvoje sunce uništilo je moju prošlost , pretke Ti vladaš nad mojom krvlju nad mojim snovima nad mojim ludilom…”2- pljuvao je Adrijen po vlastitoj crvotočini u ogledalu.

Pariške dane sam provodio u košmaru susjednog stana.Noći sanjao hodajući.Adrijena sam čuo na svakom uglu…Sretao ga na samom ulazu u košmare…

“Spavam samo u tvojim snjegovima Razvalio sam svoju postelju! Rastjerao svoje dobre vile! Odrekao sam se već davno svojih legendi!”3

Njegovi krici rastjerivali su javu na broju 75…

Zidovi su postali pretanki.Spakovao sam sva tri svoja kofera.Crni za perfekat.Onaj drugi, surovi, za prezent.Treći, bezbojni, po navici, prazan.Još uvijek otvoren...U dubokoj ulici ispod prozora neko je duvao u rog...Taxi.Spas.

�� Louis Aragon2� Louis Aragon3� Louis Aragon


�60

Pokupio sam s poda mršavo naslijeđe i klimavo iskustvo...Izašao sa broja �3.Za mnom je ječala tama u dnu hodnika...Na stepenicama me je jeza pomilovala po vratu…

“Jecaji mojih ptica osvjetljavaju noć.Ti si moj povratk ka ništavilu.Ti si sve na što se praznina ne osalnja...ti si...”- bariton je dozivao alt.

Odbrojao sam stepenice da ne…

“Zovem te ljetom svojih prstiju.Tvoji pečati gore po mome tijelu...”

Izašao sam.

“Zovem te glasom...i tišinom...”

Zalupio vrata nadglasavajući Adrijenov krik. Noć je već bila pala. Montmartr se budio.


�6�

�62

NOĆ TRINAESTAIZ GRADA SVJETLOSTI

Večeras te napuštam. Ostaješ sam.Usamljen u svojoj svjetlosti.Svojoj gordosti.Ostaješ sam sa svojim bijednim slavolucima.Sam sa svojim trijumfalnim porazima. I kapijama...Koje ne vode nigdje.Sam sa svojim parkovima tame...Zasljepljujućim fatamorganama.Prostituisanim ulicamaI besmislenim kafanama.Sam sa uobraženim tornjevima.Smrdljivim rijekama.Prepotentnim mostovima.Samotan i sramotan...Prevaziđen i neshvaćen...Kao i uvijek,Velik i veličanstven...Ostaješ sam.


�63

Ja putujem...I nosim te sa sobom.Zatvaram i zaključavam te...U najdalje i najnepristupačnije Krajeve mog vlastitog sumraka...

Pola sata prije ponoći.Kroz prozor taksija se opraštam s Parizom.Promiču ulice.Svjetiljke.Lica.Mrak.

Taksista vozi veličanstveni slalom pariskim ulicama...Prema Gar de l’Est...Prema početku i kraju u isto vrijeme.Tamo na Jelisejskim poljima promiču jedni za drugim...Lica i ličnosti.Konobar sa ostrva nesnađenih i Pablo Neruda pokazuju rukama u prazninu.

„Ne budi daleko od mene ni jedan dan, jer, ne znam kako bih rekao, dan je dug i čekat ću te na nekoj stanici kad negde daleko usnu valovi.”�

Djevojka s maskom je skinula masku…Stoji poraženo ispred trijumfalne kapije.Rascvjetalim očima govori:

“Ja sam prolaznost, ja sam prolaznost!”

Zagledani fokusira Senu:

“Tvoje nestajanje ponire u krošnje mojih rebara..Usne se suše na vjetru.Tišina ih hrani!”

Gore na Montmartu Adrijan i dalje zapomaže:

�� Pablo Neruda


�64

“Užasne su večeri hladne, Vjetar što drhti od nespokoja, I drumom uznemirujući šum Nestvarnih koraka bez boja.”�

Djevojčica s mudrim imenom pojašnjava nepostojećem prijatelju:

“Nestvarnih koraka bez boja…”

Prever, Breton, Aragon i Elijar na Trgu Pigalle zastrašuju Izdavača.

“Noć donosi nemire. Ne brinite, vaše oluje tek dolaze...”

Djevojka sa licem leoparda zagrlila je barmena.I jedan pas, Andaluzijski , zavija na sredini Trga.Doziva Mjesečinu.

“Zeleno, Volim te, Zeleno. Zelen vjetar, zelene grane. Brod na moru i konj u planini.”

2

Slivaju se vapaji s Marsovog brijega prema Seni.Ostaješ sam.Ja putujem...I nosim te sa sobom.Rugam se Parizu.Zapamtim na brzinu raspored i šemu uličnih svjetiljki ovog jedinstvenog sazviježđa.Za slučaj da me ponese želja...Namignem taksisti i pomislim na polja lavande negdje u Provansi.Nošen tim mirisom ulazim na Gar de l’Est…Na biletaranici željezničke stanice se sagnem kroz okno i zatražim:

“Jednu ljubičastu kartu za srećnije krajeve, molim!”

�� Aleksandar Blok2� Federico Garcia Lorca


�65

�66

�67

NOĆ ČETRNAESTANA PUTU

Vozovi. Vozovi. Vozovi.Čelični konj galopira na Jug.Kroz vinograde...Kroz noć...Kroz mene...U daljini svijetle grozdovi narandži.Noć je projahala pored Orléans - a…I juri prema Bourges - u…Jutro će donijeti Toulous…I nekoliko maslina sa Mediterana…Crnih Kao noć.Zelenih Kao vjetar.DivljihKao voz.Kao voz koji me odnosi preko Pirineja…Kondukter mi je provjerio kartu i smežurao se u ćošku.Rijetki putnici.Glasovi još rjeđi.


“Srce mi je teško od tolikih stvari koje sam spoznao i to je kao da nosim vreću golemog kamenja ili kao da kiša neprestano pada po mome sjećanju.”�- mjesečario je smežurani kondukter s vremena na vrijeme.

Izašao sam na hodnik.Mrak me pratio.Narandže letjele pored prozora.Iz dubokog ofsajda mi je prišao stariji gospodin.Sa očima lasice i brcima Herkula Poaroa.Bez riječi.Ponudio cigaretu.

“Ne, hvala. U mom slučaju to je ravno samoubistvu.” – rješavao sam se Nepoželjnog.

“U našem slučaju, svaki dan je jedno malo samoubistvo” – prodimio je pored mene.

“I noć…” – prigušio me je pisak lokomotive.

Odbrojavao sam njegove korake.Udisao njegov dim.Raspadao se sa njegovim pepelom.Želio daljinu. Zavlačio se pod maglovite bjeline.

Izgurao sam glavu kroz prozor.Iz mrkih vinograda i željezne huke, neko je vikao:

“Čuješ li kako traže stvarnost, rasčupane, divlje, one, sjene, što ih nas dvoje stvaramo u ovom neizmjernom krevetu udaljenosti?”2

�� Pablo Neruda2� Pedro Salinas

�68


Negdje pred samim Toulous – om opet se pojavio onaj čovjek.Meni je more zamirisalo.I so se nakupila u očima…Kondukter se razbudio.

“On uvijek putuje sa nama. U jednom pravcu… I nikada se ne vraća… A, i gdje bi? ” – konspirativno se nakašljao u ćošku.

Na repu noći, u hodniku, govorili su tek razbuđeni ljubavnici:

“Divno je, ljubavi, znati da si ovdje u noći, nevidljiva u svom snu i ozbiljno osamljena dok rasplićem svoje brige kao mreže zapletene.”�

– govorio je on.

“Odsutno, tvoje srce plovi snovima, ali tijelo ti diše tako napušteno, tražeći me uzalud, dopunjujući moj san kao biljka što se udvostručuje u sjeni.”2

– odgovarala je ona.

“Neruda me nije napustio” – pomislih.

Zatvorio sam oči.Noć je postajala sve duža.Škripa željeza bliža.Čelični konj je odkasao u planine.Katalonski vjetar pjevao na prozoru.Zaspao sam.Volio putovanja.Volio daljinu. Noć.Svu sa svim.

�� Pablo Neruda2� Pablo Neruda

�6�


�70

NOĆ PETNAESTAU KADIZU

Tu sam gdje jesam zato što sam bio ono što nisam.Gutao tuđe riječi. Lomio vlastite poglede.Gorko i slano. Metalni okus u ustima.Od suviše morskih plodova. Joda.Lakih metala. Teških večera i s njima vezanih odluka...Maslinastih pejzaža. I osrednjosti...Večeras hodam po Kadizu. Gradu tornjeva, golubova i mjeseca. Krvi i bikova. Crvenog i crnog...Gazim tri hiljade godina starim koracima.Prema obali...Prema ničemu...Prema sebi...Voda me okružuje.

�7�


Mediteran zapljuskuje. Razum izdaje.Čovjek može da laže sebe...Čovjek može da laže cio svijet...Prevari godine laganom gimnastikom uma...Sa svega nekoliko oštrih poteza.Kistom od skalpela. Tragom od nevida. Srcem od željeza.Čovjek može da se zaobiđe ...Potraži uglove i perspektive...Samozadovoljno i samodovljno.Da se smije na sebe samog. I druge...Ali u Noći...Nema bijega...Nema bijega iz okvira zamišljenog...Iz mraka najfinijeg platna. Iz ruku umjetnika. Sa univerzalnog štafelaja...Od sebe...Noć na vratima Sredozemlja. U društvu Saracena i Mavara. Vandala i Sefarda.U društvu sablje i jatagana. Crvenog i crnog. Mora i prašine.Noć na ivici Iberije i narandžaste svjetiljke na obali uvijek otkriju pravu boju...ovih nesigurnih koraka.U Kadiz sam stigao večernjim vozom iz Sevilje.Raspakovao sva tri kofera u hotelu Monte Puertatierra.Prošlost se prva prosula po sobi.Samozadovoljno se ugnijezdila u svaki ćošak.S prezentom je išlo nešto sporije.Onaj treći, po navici, nisam dirao.Progutao sam nešto gorko i slano u restoranu La Marea. Sa lažnim ukusom divljine i dubine...Pokajao se. I pobjegao na obalu.Gledao prema Africi.

�72


Slušao lavež pasa. Pričao s nekim čovjekom.Visok. Crn. S crnim šeširom širokog oboda. Po zanimanju Italijan. Razočaran u ljude. I pokoju ženu.

„Ili se uvijek prave da znaju ko sam... Ili se prave da ja ne znam ko su. I to je jako dosadno...“ – ostavi otvorenu zagradu šeširdžija i izgubi se u Aveniji Fernandeza Laterade.

Mjesec se spustio prenisko. Dodirivao vrhove talasa. Srebrnio plimu.Vjetar je donosio Afriku u oblacima.Pogledao sam unutra. Okrenuo leđa Posejdonu.Pomislio.Tu sam gdje jesam zato što sam bio ono što nisam.

�73


�74

NOĆ ŠESTNAESTAU KADIZU

Veče tik pred kišu. A, kiše nema...Omora.Pijesak u zraku i suhe riječi izlaze iz usta.Prespavao sam cio jedan dan. Svježim snovima isprao putovanje.Recepcioner u predfrankofskom šinjelu me jednostavnim zahvatom ruke uputio u kafanu pored hotela.Bar Mar Tres. Desayanos y Aperitivos. Doručak i grickalice. Doručak se ne služi noću u kafani Tri mora. Ustanova se krije u Aveniji Andalucia iza autobuskog stajališta. Nekoliko prašnjavih žbunova. Istih takvih stolova.Nekoliko žbunastih frizura za stolovima.Utapaju se u ambijent. Ambijent se utapa u Tri mora.Ja u sangriji.

�75


“U krugu pustoši vidim nekoliko blijedih jablanova i bijelu cestu.”�– progovara najžbunastiji od svih.

Zagledan u Zgradu Preko Puta. Sam sa sobom. I sa imaginarnim auditorijem, očigledno.

“On živi u ulici napuštene djece. Calle de los Desamparados “ – proci-jedi konobar novu pošiljku sangrije na moj sto.

“Tu se preselio iz ulice Sveti Milan od vještica. San Millán de las Bru-jas. Njegovo sjećanje na tu ulicu… Toliko je oštro da reže Noć…” – odjaha mornar sa tri mora prema žbunastim gostima.

“Na toj kamenoj ravni — krajolik mjeseca! da li se itko još sjeća?”2

– nastavljao je najredovniji posjetitelj ustanove u kojoj se doručak ne služi noću.

Noć je sve gušća. I suvlja.Kiša – misaona imenica koja izbjegava Kadiz.Dozivam imenice.Utapam se u morima.Žvaćem sangriju.Uspješno izbjegavam misli.I slušam tuđe.

“U ovom stanu u kojem smo svidja mi se kuhinja. Imaćemo ovakvu, dragi. Mislim, kuhinja i nije bitna. Bitan je šank. I bitan je prozor u kuhinji” – dolazilo je sa drugog sprata Zgrade Preko Puta.

�� Antonio Machado2� Antonio Machado

�76


“Imaćemo je. I šank. I prozor ćemo imati, draga, Više prozora, nadam se, Kroz koje ćemo gledati svijet Na jedan sasvim siguran način. Više prozora sa kojih se može skočiti, Sa kojih se može gledati, U svijet. U tebe. Na siguran način, draga” – odgovaro je nevidljivi stanovik Zgrade Preko Puta.

Inače Zgrada Preko Puta je vrlo neprijateljski postavljena prema kafani Tri mora.Zaklanja pogled na sva tri mora.Zaustavlja sve vjetrove iz Afrike.Izaziva priviđenja.I sijenke.Žbunasti samac s imaginarnim auditorijem je to prvi shvatio.

“Februar je i mrzli vjetrovi tumaraju limunovim drvećem. Ne spavam, tako da ne bih sanjao.”�

– mrmljao je prema Zgradi Preko Puta stanovnik Ulice napuštene djece.

“ Ne volim da perem prozore, dragi” – novi stanari su se već useljavali i uveseljavali.

“Ja ću prati prozore, draga… I penjati se visoko. I ispadati kroz prozore U svijet, U tebe, U sebe...

I ponovo se penjati.

�� Antonio Machado�77


I ponovo gledatiU tebe...Na jedan sasvim siguran način draga” - odgovaro je nevidljivi stanovik Zgrade Preko Puta.

Potom smijeh.Pa, katarza.Tišina.Pa, odsutnost…

�78


NOĆ SEDAMNAESTAU KADIZU

Većinom teški oblaci. Na visini od 590 metara.I još se spuštaju.Izazivaju glavobolju. Tjeraju u hod.Hodam.Klaustrofobično se osvrćem po zidovima.Gubim se u uskim ulicama.U vlastitim očima.Tražim raspuknuće.Širinu.Tražim Trg San Antonio. Pronalazim more na fasadama.Saplićem se o zabetonirane školjke.Posrćem po morskim zvijezdama.Pratim one nebeske.Hodam.Skoro uspravno...Na prstohvat sna ispred korača Čovjek Sa Zemljanim Licem.Za sobom vuče dugačak konopac.I mene.Stižem ga.

�7�


Pa ispuštam konopac...Hipnotisan nekim tuđim vjetrom.Nekom vrelom zemljom.Nekim tečnim horizontom.Pored kafea Andaluz razgovaram sa njim.„Zašto vučeš taj konopac?“ – pitam zemljano lice.

„Ovdje sam možda rođen... Noću u krvi. Sve je crveno i crno. A, možda nisam rođen uopšte... Možda sam još u utrobi.. Zovem se Lope de la Vega. A možda mi to i nije ime...“

Trg je prazan.I nebo je prazno.I pogled je prazan.Iza njega prepoznajem glas nove stanarke Zgrade Preko Puta:

“Zar nije to konopac vaše lađe, brodlomiče?”- govorila je kroz prozor na ramenu čovjeka koji je možda rođen ovdje.

Meni, očigledno…

“Baš sam ga sad pitao zašto vuče taj konopac…” – rješavao sam imov-insko pravne zavrzlame u očima stanarke.

“Zovem se Isabel de Urbina. I, imala sam šesnaest godina kada me je oteo… Nedovoljno. Petnaest godina izgnanstva iz Kastilje je njegova na grada. I pedeset kilograma nestilizovanog mesa…” - predstavila se.

“Gorjeti kao svijeća i sagorjeti dižući tornjeve na mekom pijesku. pasti s neba i živjeti muku demona, a ipak, nikada se za to ne pokajati.”�

�� Lope de Vega�80


– za pedalj je pomjerio konopac čovjek koji se možda zvao Vega.

Sa dva mjeseca je svjetlio u Isabel.Oblaci su nestali u dnu Trga. Zrak se pretvorio u vodu.Nebo u more.Noć izrasla u plod šipka.

“Zvala se Elena Osorio. Zbog nje je napustio teologiju. Završio u zatvoru. Pa se zaredio. Potom se jedne noći objesio. Ovim konopcem… Ili, možda, to nije bio taj…” – sjajila je na mjesečini nova stanarka Zgrade preko Puta.

“Baš sam se pitao zašto vuče taj konopac po Kadizu…” – ispovjedao sam se ispred katedrale na Trgu San Antonio.

Čovjek sa zemljanim licem mi je šapnuo na uho:

“Stvarati sumnje i negirati istine — to je ono što se u svijetu zove odsutnost, u duši se zove vatra, a u životu pakao.”�

“A, konopac vučem, jer se konopci ne mogu gurati, brodolomniče!”

Doviknuo mi je sa druge strane trga čovjek koji možda nije imao ime.

Isabel de Urbina još uvijek stajala ispred mene.Kupala se u sjenci Dva Mjeseca.

Oblaci su se spustili nisko iznad mora.Talasi udarali u dno Mjeseca.

�� Lope de Vega�8�


�82

NOĆ OSAMNAESTAU KADIZU

Agadir. Gadira. Gadeira. Gades. Kadiz.Utvrđenje.Zid.Mjesto gdje treba da se pojavi pomoć s one strane.Umjesto nje – zid tišine.Popeo sam se uz jedan tumulus.Brežuljak uz koji je Herakle tjerao mitsko čudovište.I stigao ga…Sjedim na grobu Geriona.Dole u gradu pričaju da je imao tri glave.Tri tijela.Jedan par nogu.Tim jedinim parom nogu je i došao do svog groba.Odavde crn i kamen posmatra noć.Osluškuje.Po šumu talasa prepoznaje Heraklove korake…I lađe na pučini.Za mnom su stigli Isabel i Vega.Andaluzijski slavujiRitualnim glasanjem škrope maslinjak iza mene.

�83


Na mjesečini.Bosi po zemlji.Po lišću.Suhim stazama bijelih zaborava se prisjećaju.

“Nema više fine sjene od vrba, niti mirisa ljiljana nasukanog na tvoja usta.”� – popijevao je Vega u dnu maslinjaka gla-som koji nije njegov.

Masline su se spustile do zemlje.Okrenule lice nebu.Zemlja se škrto nasmijala.

“Saginjući se, kao da sam na izvoru nakon duge žeđi — hoću li ikada više u svojim rukama vidjeti tvoje lice?”2

– suhom granom je zapitala prva od svih.

Isabel je plesala između dva reda maslina.Zelenog i crnog.Između sijenke i mjeseca.Oči su joj žarile mirisom narandži. Ruke se otvarale u širok zagrljaj.Prema daljini.Prema nebu.

“Sviđaš mi se kada šutiš jer si kao odsutna, i čuješ me izdaleka, i glas moj ne dodiruje te.”3

– prekidao je Vega ples Isabel de Urbino.

Ostavio sam ih samo za trenutak…To troje razigrane djece na grobu mitskog čudovišta…

�� Julio Cortázar2� Julio Cortázar3� Pablo Neruda

�84


I već sam plovio svojim morima.Brojao drveće u najgušćim šumama,Slušao skoro zaboravljene pjesme crnih mačaka.Vjerovao…U vjetar.I moć povratkaPodzemnim nebom.Podzemnim nebom Sam napajao žeđU maslinjaku…Na brdu iznad Kadiza.Na grobu mitskog čudovišta.Sa tri glave.Tri tijela.I jednim snom…

Jedinim parom nogu koji sam imao, sišao sam do grada.Do zida.Do mjesta gdje treba da se pojavi pomoć s one strane.Tišina.Kadiz je već sanjao sutrašnje sunce.

�85


�86

NOĆ DEVETNAESTAU KADIZU

Sunca nema. Mjesec ne izlazi.Nevidljiva ruka je pomjerila zavjesu na balkonu hotela Monte Puertati-erra...I počela je da pada kiša...Po maslinama...Andaluziji...Meni...Stalni pratilac melanholičnih transferzala.Duga i crna kao noć.Kao ništa.Vjetar je kroz prozor dodao nekoliko pregršta skoro zaboravljenih mirisa...I projektovao ih po zidovima.Pretvaram se da spavam.Da nisam u Kadizu.I da to nisam ja. Rodio sam se u selu Fuente Vakeros.Zvao sam se Federiko.Sahranili su nas zajedno.

�87


Profesora bez nogu.Toreadora.Mene.Pored izvora suza.

Ubili su me te noći.Odveli u planinu. Daleko i blizu.Guadalquivira je tekla uzvodno.U noći.Na obroncima planine Alfakar.Ubili su me.Kao psa.Na mjesečini.Dok sam pjevao:

„Bojim se mrtvog lišća. Bojim se gaja punog rose. Odoh da spavam Ako me ne probudiš, ostaviću kraj tebe moje hladno srce.”�

Sijenke na zidu su postajale gušće.

Priče i lica su se zaplitaliNa tamnoj strani svjetlosti ulične svjetiljke.Čuo sam recepcionera u predfrankofskom šinjelu kako kašlje.Sklanjao je pokisle stolove iz sijenke Zgrade preko puta…Na drugom spratu nekoliko džinovskih narandži na prozorima.Dvije siluete u naradžama.I nijemi razgovor:

“Šta to zvoni tamo daleko?”2

Ruke ispružene prema mraku. Nesigurno.

“Vjetar u prozorskim oknima, moja ljubavi!”3

�� Federico Garcia Lorca2� Federico Garcia Lorca3� Federico Garcia Lorca

�88


Pogled usmjeren prema planinama. Blizu.

“Stavio sam ti đerdane od zornih dragulja.”�

Jedan cvijet. Crven.

“Zašto me ostavljaš na ovom putu?”2

Samoća šest svijeća na jednom stolu. Loš raspored.

“Ako odeš daleko, moja će ptica plakati i zelena loza neće dati vino.”3

Svjetlo se lomi na kristalnim obroncima. Loš ukus. Bijelo.Vjetar je otvarao balkonska vrata.I zatvarao plač gromaU unutrašnjost Kadiza.Stigla je oluja.Na hodniku sam čuo glasove.I zveket potkovica po mramoru.Srebrni koraci od nara i mjesečineDolazili su po mene.Kiša je padala po zidu sobe u hotelu Monte Puertatierra.Među sijenkama sam te prepoznao…Po glasu.Jasno.Spavao sam.I pretvarao se.Da nisam u Kadizu.I da to nisam ja.Odvela si me te noći.Ubila u planini.

�� Federico Garcia Lorca2� Federico Garcia Lorca3� Federico Garcia Lorca

�8�


Guadalquivira je tekla crvena.Uzvodno.Daleko i blizu.Na obroncima planine Alfakar.Ubila si me kao psa.Na mjesečini.Dok sam pjevao:

“Šta to zvoni tamo daleko? Vjetar u prozorskim oknima, moja ljubavi? Nikada nećeš znati, sfingo od snijega, koliko bih te želio u svitanjima kad pljušti kiša i kad sa suve grane pada gnijezdo.”�

Nevidljiva ruka je pomjerila zavjesu na balkonu hotela Monte Puertati-erra...Spavam.Sunca nema.Mjesec ne izlazi.Kiša pada.Grmi.

�� Federico Garcia Lorca��0


NOĆ DVADESETAIZ KADIZA

Ptice su davno nestale sa horizonta.Noć je progutala poslednje narandže sa stola.Kadiz utonuo u more.Na brod Mee May sam se ukrcao pola sata prije ponoći.Skoro kao slijepi putnik.Recepcioner iz hotela Monte Puertetierra je u zadnjem trenutku pronašao zaboravljenu kartu.Napravio nekakav čudan pokret rukom na obali koji je mogao da znači svašta.Ovaj put bez šinjela.Sindibad u kapetanskoj uniformi mi je poželio sretan put.

“Ostali ste bez titule… Više niste slijepi putnik... Progledali ste. Sada ste samo putnik…” – zatalasa odlazeći niz palubu B.

“Za nigdje…!” – mislio sam da me više ne čuje.“Za nigdje? Za negdje? Koja je razlika?” – govorio je Sindibad licem u vjetar.

��


Gledao sam u mjesto na kojem je torpedo noći potopio Kadiz.U ništa.U mrak.Zamišljao obli horizont…Poput kruga.Mjeseca.Lopte.Poput raspolućenog dječijeg smijeha…Koji traži moje uho..Da se čuje…I da traje…

“Evo ti prozori ,draga… Kuhinje nema. Ni šanka. Ali, prozori su tu… Veliki . Naradžasti. Sa najširim pogledom na jedno more…” – neko se, očigledno, ukrcao sa mnom u Kadizu.

“Odlično! Sad možemo otvoriti prozore… I gledati… I padati… I letjeti prema najširem moru… Prema sebi…” – odgovarala je stanarka Zgrade Preko Puta.

Hodam po palubi B. S jedinim parom nogu dolazim do ivice…Galebovi izlijeću iz podsvijesti.Vrište prema pučini.Svijetle.Zatvaraju noć u jednu jedinu nemoguću boju.Bijelo.

Noć je bijela.Nebo je bijelo.Brod je bijel.I talasi propadaju unutra…

��2


Na vrhovima nekih prošlih sijenkiOtvaram vrata.Otvaram prozor.Puštam vjetarDa slobodno vršlja po unutrašnjosti Broda koji se udaljavao od Kadiza.Koji putuje negdje…Koji putuje nigdje…Pitam te!Pitam se!

“Koja je razlika, draga, Između padanja kroz prozor U svijet, I padanja u tebe Na sasvim nov i inovativan način, Bez sigurnosti i lažne zaštite morskih talasa?”

Narandže su već počele da se razlivaju u daljiniPo sitnim srebrnim tačkama iznad moje glave.Nepostojeće kormilo je napravilo cio krug.Oko Sunca.Mee May je stalno mijenjala kurs.Siguran znak da je Sindibad u dubokom snu.

“Ovi prozori ne mogu da se otvore, dragi” – tražila se Isabel de Urbino u unutrašnjosti plutajućeg ostrva.

“Naravno draga, pa, na brodu smo” – pronalazio ju je u gustoj vegetaci-ji Lope de la Vega.

“Plovimo!”Zaljuljao sam sve svoje ptice odjednom…Na tečnom horizontuCrnio se samo jedan put.Put iz Kadiza.

��3


��4

NOĆ DVADESETPRVANIGDJE

Tu sam ja negdje. Izbjegao sam domovinu.Sigurnu smrt u rukama voljenih.Za sada.Strah.Ahajci mi sa sjevera duvaju za vrat.Mee May je mirna.Sindibad budan.Miris stereotipne lule se približava.Crni konj u galopu.Po dvadestprvi put...I još uvijekStabilna perspektiva omalenog jahača.Neko mi je jednom rekao kako je istina porozna...Slaba.Neotporna na vlagu.A, ovdje je sve vlažno...I nesatbilno.Povremeno višenamjenski obojeno.Povremeno,

��5


Unaprijed smišljeno Ćutanje...Talasi me zapljuskuju na putu za nigdje:

„Nije to neki put, brodolomniče!“ – sujevjerno nagađaju deja vu.

Smijem im se u lice.I mislim o predvidljivosti mora...Uputim tu i tamo neki višeznačni osmjeh i prema tebi...I potonem...Put je dugI kratakU isto vrijeme...I očekujem na njemu raznorazne opasnosti...I iznenađenja...Draga,Neko je preturao po kabini 59.MeeMay nije ni osjetila...Otvorili su onaj treći kofer...Iz njega je sad već iscurio futur prvi.Razlio se...I smrdi po palubi B...Neko mi je jednom rekaoKako bi bilo dobro da su nam preci jeli više ribe,Na mjesečini,I konzumirali omega 3 masne kiseline...U sutonu futurom ispunjenom..Noćas bi bilo manje dilemaI garantovano više sreće Na svim brodovima koji putuju nigdje...Visoko su podignutaSva jedra na pola koplja,Sa svim bojamaVječnog sumraka,Za sve buduće naraštajeI sreće koje nisu stigle da se ostvare...U ovom moru ribeProklinjem pretke,I pokojeg zamrznutog potomkaStabilnom perspektivom omalenog jahača.

��6


Draga ,Neko je preturao po kabini 59.Sindibad je samo otpuhnuo komad dima prema plafonu...Nebo je napustilo drugi koferI nastanilo se tu iznad nas...Sa svim zamkama,Lisičijim repovima I zečijim šapama,Mahnulo je odzgo na nas,Na ovo što jestI što je oduvijek bilo unutra...Neprepoznatljivo I jedva dočekano jutro jedne davne večeriSvanulo je i zaključalo talase...I sve što je putovalo negdje,Postalo je ništa.Beznačajna nada obojena riječima ProvanseI ljubičastih svitanja... Draga,Neko je preturao po kabini 59.I otpakovao prošlost...Pandorina kutijaSad zahtijeva žrtvu...Veću od žrtve.I od života.Veću od jarbolaI vječnog sumraka...Veću od sterotipnog dima Sindibadove lule...Draga,Nije to neko more,I nije putDug i kratak u isto vrijeme...Samo su Ahajci neumoljiviI domovina se približava...

��7


��8


NOĆ DVADESETDRUGAU PETROGRADU

Jedna bijela golubica je odletjela sa ograde na Plavom mostu.U smjeru suprotnom od kazaljke na satu.Tačno u deset i četrdest.Neva je proticala nezainteresovano.Lijeno.Odsutno.OdsutnoSam prebrojavao sekunde...Sekunde pretakao u trenutke...Trenutke spajao u vječni profil golubice sa Plavog mosta.Na mjestu sa kog je poletjela ostao je samo rukohvat.Metalni.Težak.Plav.I nekoliko pramenova svjetlosti...SvijetlihKao Noć...Nadomak Nevskog prospektaPrisjetio sam se...Od malenog plamena

��

Daleke vatre,Bljeska dviju zvijezdaU padu,Uskovitlanog pramenaSivog dimaI po mjeri sašivenog kostima,Nastala su dva oka,Dvije rukeI dvije noge,Dva oblika...Sasvim dragaI maglovita...I jedan tramvaj bez rukohvata,Što čak i ljeti vozi prema Zimskom dvorcu,Konačnom ishodištu golubice sa Plavog mosta.U ulicu ispred hotela ImperatorLjudi su se sklanjali vjetru...Koračali I ostavljali za sobom utisak dokonog mađioničara...Učinilo mi se za trenutakDa u povijenim granamaIspod crvenog kišobranaPrepoznajem Jedan osmjeh,Presvučen bodljama,I nekoliko nijansi iste želje...Jedan pramen uskovitlanog dimaDopunio je iluzijuI koraci pored galerije Već su šuštali na pločnikuU jednom glasu:

„Uvijek sam voljela stanove pored crkvi . Pored crkvi što cio dan zvone. Svakih petnaest minuta Obavještavaju da sati prolaze Jednostavnije i brže U tim stanovima pored crkvi...“

Kroz zrak je došao zvuk metala.


��00

Neko se objesio o zvono Crkve Svete Krvi...I zagrlio dan...

„Ti znaš da sam ja nekad bi dječak... Onda sam obaviješten da je vrijeme prošlo I da sam sad samo Velik i težak Komad mosta... I bez titule dječaka Uvijek palim jednu svijeću u gornjim etažama U kojima smo još smješteni, U stanovima pored tih crkvi što zvone I obavještavaju da sati prolaze U smjeru suprotnom od kazaljke na satu.“

Deset i četrdeset.U Petrogradu Se noć pretočila u dan.I magle sa sjevera su sa sobom donijele osjećaj nemoći pred snom.Noć je preblijedila.Ulične svjetiljke ostale ugašene...I ja sam hodao...Uspravno.Polako.Prema Petrogradu.Prema požaru.Prema tebi.


��0�

��02

NOĆ DVADESTETREĆAU PETROGRADU

Piter! O, Piter!Osvijetli mi jednu ulicu...Malu Sa velikim ljudimaI tajnama njihove metamorfoze...Sažmi se od gorostasa do zvijeriOd kamena do mesaLjudskog, PulsaMermernih slepoočnicaRazrovanog kroz grmljavinu sa Aurore...Dozivao sam grad u polusnu.Oznojen,U ledenom buniluBijelih noći...Autobus se zaustavio pored hotela Angleterre.Žut kao žuto more...Groznica MetalnaU vrhu katedrale Svetog IsakaI jedan šal svilen...


��03

Sa rukom ispruženom ka unutrašnjosti poštanskog sandučeta...

Serjoža je stigao prvi.S mrakom ispod pogleda.Oslonio se na rame hotelskog spomenika:

„Sviđa li ti se moj šal? To je poklon. Ona mi ga je darivala...“

Negdje na drugom spratu hotela AngleterreCijev centralnog grijanja je ostala hladna.

“Ona mi je pokonila taj šal… Ja ću joj napisati… Pozvaću je, i ona će razdragana dotrčati k meni otuda da mi padne u zagrljaj…”

Na uglu Voznesenskog prospekta niko nije trčao.Jedan svileni šal je zagrlio vlasnika.I jedna pjesma crvena napustila poštansko sanduče.Piter! O, Piter!Otvori crna vrata Petropavlovske tvrđaveI jednim velikim zalogajem progutajMalu dušu,Razderi tijeloNa dvije zaobljeneStrane svijeta,I boghulno se pokloniNesvakidašnjoj željiPotpoljenoj u Aleksandrovu krv prolivenu Po crkvi Hristovog raspeća…

Kricima prema gradu gasio sam praistorijsku žeđ…Glad sakrivaoU naborima jeze,Skladno raspoređeneNa površini vlastite kožeI vrhova nečijih očiju.


��04

Stigla je oko jedan poslije ponoći.Provukla vrhove prstiju kroz gasnu lampu.Kroz plam.Zatim ga poljubila u usne.

“zолотая голова!“�

Dvije ruke su se tražile po unutrašnjoj strani svijeta…Crni automobil se nije zaustavio…Samo je beskrajna škripa točkovaZa sobom povuklaJednu nezavršenu plesnu tačkuI nekoliko kapi čistog sujevjera…Jedan šal svileni je zagrlio vlasnicu…I jedan korak nesavršen Napustio podijum u ateljeu slikara Georgija Jakulova.Otišao sam sa mjesta zločina.Tražio tebe…Tražio sam te na Isakievskom skveru…Osluškivao Metalnu groznicu iz crkve preko putaI zveket potpetica.Njušio bijele noći…I pogled zabadao duboko u BaltikI divljinu…Jedna zvijer mekog licaZarila je nokte u glatku površinu Mjeseca.I Piter je zaspao.

�� zlatna glava


��05

��06

NOĆ DVADESETČETVRTAU PETROGRADU

„Životu je kraj...kraj...nešto me pritišće...“�

I ništa mi drugo nije važno.Ni ova noć.Treća po redu.BijelaI nestabilna.Ni ova ulica nije bitna.Ni Petrograd.Ni maglovita priviđenja. Ni cio svijetZaključan u svojoj oholosti.Čak se i smijem na sve…Besmisleno.Samozadovoljno.Konačno I sa visineSe osvrćemNa Vas…Na sebe…

�� zadnje riječi Aleksandra Puškina


��07

„ Podigni me! Hajde, još malo više! Još više, hajde!“

Dozivao sam Dala.Prijatelja i sapatnika.Tamnu figuru u bijeloj noći….

“Sanjao sam kako se s tobom penjem po policama sa knjigama… Visoko iznad… Granica. Razuma. Čovjeka. Visoko iznad Sve je bilo bezbrižno, Teško I nemoguće… I bilo je toliko visoko da mi se zavrtilo u glavi.“

Uhvatio me je za ruku…Koščatom izraslinom Iz ranog djetinjstva je prošvercovaoNečije oči,Pekmez od šljiva,Nadut trbuh,I nekoliko mornarskih majica…Tražio sam mu ogledalo.I on je donioNeku staklenu stvarKoja boli u dnu stomaka…Posmatrao sam se…Dugo i uporno,Stoički sam istraživaoGenetske predispozicije,BiheviorizamI neke teološke nijanseVlastitog odrazaU snu tvog horizonta…


��08

“Ali, kada je stvar tako Besmislena I konačna Neka to bar bude neki čestit čovjek! I neka od svega prođu dvije godine I jedna noć.. Duga I nedočekana… Dok se zvijeri ne smire I ne utišaju Se poslednji kraci Ovog srebrnog oktopoda. “

Pozdravio sam se već…Doktor Šolc mi ništa nije tajio…

„ Zbogom, prijatelji moji!“

Sa svim policamaI njima pripadajućim knjigamaSam odavno sklopioDžemtlmentski sporazumBez obavezaI straha…Bez ironijeI jadikovkeSvakidašnjeOprostio sam…I samom sebiNacrtao na nebuPlavičast znakI jedan oblak od opijuma,U kome nema kišeNi kapi,Ni grmljavine,Ni bljeska,Ni oluje…

„Jesam li ga ubio? Bravo, Ja!“


��0�

Poslije sam izgubio svijest…I vrlo pažljivoKao staklenu stvar u dnu stomakaSu me prenijeli na ovo ostrvoBez vegetacijeMirisaI veće šanseDa izrastemIz vlastitog odrazaU snu tvog horizonta…I kad smo već tu,Nadomak tebe,Htio sam, ovlaš, da spomenem…Juče sam se zvaoAleksandar…Sergejevič…A, noćas…Noćas su me u slamnatom kovčegu provezli kroz Petrograd.Gdje si ti bila?


��0

NOĆ DVADESETPETAU PETROGRADU

Vrt tišine Na ušću Male Neve.I nekoliko eksponata u vrtu...Zaboravljenih,Teških,U raskorak uhvaćenihPretpostavkiI želja...Petrograd glasno dišeI spava granitnim snomNa kostima gradioca.SanjaSumrak.I nekoliko polusijenki u šetnji Preko mosta,Preko ograde,Preko iviceRazgovaraju.

„Ruke mi se grče i desno oko me boli“


��

„Oko te boli zbog tišine.“

„Dobro, oko...šta je sa rukama?“

„Ruke ti žele noć!“

Barbara...Prvo si bila Barbara.Išla si razdragana, rascvala, ustreptala...Onda je pala kišaPo BrestuI Prever te je preimenovao u Plesačicu flamenka...Pješčanim korakomIz KadizaI Andaluzije,Sa jednim koferomOslobođenim teških glagolskih vremena,Po mjesečevim stazamaI pod širokim kišobranomCarevog zaštitnikaStigla si nadomak BaltikaI Vrta tišine na ušću Male Neve...Preko ivice sam gledao u vrt.Mjesec je lovio sijenkuU orošenom polju...A, sijenka je tražila tišinu.

„Dobro, nije važno... Ako stvarno hoćeš da znaš... Te ruke… I oko… Nije to stalno. Čak nije ni obrazac koji se ponavlja s vremena na vrijeme… Tako je samo zadnjih noći…”

Tišina je plivala u napuštenom moru…

“Te noći? Kako znaš da su zadnje?”


��2

A, more se ulivalo u mjesečinu…

Sad, čini mi se, Nisi razdragana, rascvala, ustreptala…Ne zoveš se BarbaraI ne švercuješ tajne u kovčezima…Na licu ti je izraz od jučeIli od trena kada te ubo onaj nož iz kuhinje…Iz druge ladice je tekla krv…Dvije kapi pijeska u zjenicamaI slano zrno na vrhu usne…Tu je sijao jedan osmjehOslobođen značenja.Sada ga nema.Ne vidim…Opet me boli oko…Desno.Okrećem se I na ušću Male NeveProsipam preostale riječiNizvodno…Ne dešava se to često!Ali, eto ,vjetar okreće tok rijekeI vlastite riječiProlaze pored mene…Ponovo.Prvo plutaju po površini,Smiju se.Kvase.Potom tonu,NestajuI nema ih više…Petrograd glasno diše...I spava granitnim snom...Na kostima gradiocaVrt tišine.


��3

��4

NOĆ DVADESETŠESTAU PETROGRADU

Čitam te priče iz petrogradskih ulica.Iz oronulih zidova istiskujem likove...I njihove zapletePosmatram kroz prizmu providnog neba...

Rodili su se na isti danU gradu sa milion imena.I pretpostavili se jedno drugom...Na neki sasvim nepostojeći načinPronalazili su se na različitim stranama iste ulice...Koračali zajedno,Svako sa svojom sijenkom,Licem u lice,U suprotnim smjerovima...Ispod podnevnog suncaBrisali znoj sa nagomilanih predrasuda...Ponirali u sebeI svoj tok zaustavljali samo na trenutak,Noću,Na tamnoj strani istih dana...


��5

Nisu se poznavali..Nisu čak poznavali ni sve ulice istog grada,Ni raspored telefonskih govornica u njemu...

Prodoran zvuk zvona razbudio je mjesečinu na krovovima...

Podigao sam slušalicu...Pričala je u prošlom vremenu.O opsadi Staljingrada.O beskonačnoj grmljaviniI kratkotrajnim tišinama.O otvorenim prozorimaI polomljenim staklima.O bitkama u untrašnjostiI razorenim ulicama.O gladi...I mogućnosti da se ista prevariTrpajući riječi u ušiSa ove strane telefonske govornice...Zavezao sam odgovor u čvor,Pustio splet svih nerava Da se razigraPo oguljenim fasadama ulice u kojoj svi idu suprotnim stranamaI nikada se ne sreću sami sa sobom...Živjeli su paralelnoPostojanje,Svako u svom uglu grada sa milion imena,Ne srećajući Licem u lice,Ni sebe, Ni ostale prenosnike dubljih osjećanja...U plitkim rovovimaZaklanjali su oznojena čela za grudobran vlastitih sijenki...Nisu se poznavali.Nisu poznavali ni sva imena istog grada,Ni jedinstvenost haosaU rasporedu poštanskih sandučića u njemu...


��6

Telegrafskim korakom otplesao sam Penjanje po krovovima bez mjesečine...Otvorio sam pismo.Raskvašenim stilom,Oblikom od tišineI dijaboličnim tragom grafitaIstiskivala je prošlost iz papira.Pisala o OktobruI vlastitim revolucijama,O bijelim konjanicima sa crnom dušom,O krvi na ulicama Petrograda,Zavjesama crvenimU pozorištu apsurdaI ulogama baš nama namijenjenim...O žeđi...I mogućnosti da se ista prevariPosmatrajući mirise na vrhovima slovaSa ove strane otvorene koverte...Ugušio sam jedan vrisakU željeznom pretincuNa uglu Nevskog prospektaI tihe ulice bez naročitog imena.Pustio ostatak rečeniceDa teče po granitnim kockamaGrada u kome svi pričaju istim jezikomI nikad ne otpjevaju pjesmuJedni drugima.Sanjali su vijekovimaIsti sanNerazmuljiv i neprevodiv U riječi ostalih sanjara grada sa milion imena...Ponekad, čak, ne sjećajući seNi početka,Ni kraja,Ni protagonista priče iz tog sna...Preplitali ruke u tim maglama,Tražeći vlastite vrhove prstiju,Onog drugogI sebe...


��7

Nisu se poznavali.Nisu znali ni imena kojim su se dozivali...Ni značenje suvišnih riječi i glasovaU rasporedu željeNa nebu vlastitog univerzuma...Upoznali su se na kraju,Na dan svog rođenja...Protrčali kroz Petrograd,Razbudili sve ulice,Spustili sve slušalice,Zatvorili sve poštanske pretince,Potrošili riječi,Simbole I znakove,Prebrodili želje,Uspavali mjesečinu na krovovimaI umrliRazličitim smrtimaNa isti dan...U noći... U naručju grada sa milion imena.


��8

NOĆ DVADESETOSMAU PETROGRADU

Ima tih noći...Bijelih.I beskonačnih.Kad čovjek poželi da prilegneI malo umre...Ne stvarnoI ne zauvijek,Nego ,tako, da umre NakratkoI da se odmori...Uistinu.Ležim.Na drugom spratu hotela Anglettere U Petrogradu...Zagrlio samPrazninuSa obije rukeI pomalo se ljuljamLijevo – desno,Kao autistični dječak


��

Ispred neprijatne slike na televizoru...Krevet pretvaram u brod,Čaršaf u talase.Uljuljkavam se u san.Strepim pred sigurnimKošmarom...Stežem nekakvo sječivoU prsimaI na svakih nekoliko sekundiU jastukIspustim jedno slovo,Jedan krik,PrigušenIzdah...I čekamDa košmar prođe...Danas sam šetao pored Admiraliteta...Pored Plavog mostaBijelio jedan osmijeh,I njemu pripadajuće slikeRazbacivao po talasima Neve.Na suprotnoj obaliJedna djevojčica je Pustila brod od papira niz rijeku.Sunce je sišlo nisko iznad njene glave,Zapljeskala je rukamaI s osunčanim licem se popela uz obalu.Onaj brod,Papirni,Ljuljao se još malo na talasimaI skvašen Nedostatkom Aplauza i osmijeha,Potonuo Nadomak Plavog mosta...Pred noćSam se popeoDo sobe na drugom spratu hotela AnglettereSvezao misli Za hladnu cijev radijatoraI legao da malo umrem.


��20

I odmorim...Ima tih noćiBijelihI beskonačnihOvdje u Petrogradu...Kad košmar pobijedi san,Krevet se pretvori u brod,Čaršaf u talase...A, čovjek poželi da malo legneU postelju, Kao u rijeku.Kao u ništa.Kao u grob.


��2�

��22

NOĆ DVADESETDEVETAU PETROGRADU

Znao sam ja to od početka.Znao sam daIstim ulicama koračamo,Iako mijenjamo gradove...Kroz iste prolazeI slavoluke,Predvidljivim korakom,Pronosimo jadI stereotipe,Skrpljene od one višegodišnje biljkeOd koje se bašI kroje zastave po mjeriNaših sumraka...Znao sam ja to od početka.Zato sam i hodao ovim ulicama...KoračaoU smjeru u kojem ti jeZimski vjetar odnosio dah...Ili je to bio dim cigarete...I sobni ventilator


��23

Je dim pretvarao u vrtlog,U pijavicu bez smjeraI putokaza,U isti sivi krug,Bez smislaI nade,Koji sam već viđaoIznad većineNeprilagođenih koračnica...Znao sam...Onog trena kad smo ugazili U petrogradski termafrostDa je svaki korak već progažen,Na isti načinOsuđen,OsmišljenI poražen...Kroz kožu mi je prošla Tiha jeza već viđenog...Znao sam još od početkaDa ovaj širokiObli gradNikada ne sanja isti sanDva putaZaredom ...I obesmišljava Uspravan hod udvojeBaš u trenutkuKada se koraci uskladeI kružni tokNa ovoj mračnoj obali Postane podošljiv...Znao sam...Zato sam ti i skiciraoKartu u jednom smjeruKoja ne vodi na početak,Ne ponavljaNijedan ples,I ne zatvara seU tuđa ciklična iskustva


��24

I postojanjaJadom ukrašena...Znao sam...Jer su noćas,Ovuda,Kroz Petrograd,Prošli svi.Isabel.Vega.Serjoža.Isidora.AleksandarSergejevič...Djevojka sa licem leoparda.Bjegunci iz besmisla.Sofija.Prošli su pored posteljeNa vrhovima prstiju,Kao pored sarkofaga...I šapatimaZatvorili krug...U tom krugu Prepoznao samSve gradove,Ulice,ProlazeI slavoluke,Prepoznao sam sve Prošle boje,Svoje korakeI jedne ruke...I znao sam...Još od početka,Da tako jak zagrljajPodrazumijeva i smrt.


��25

��26

NOĆ TRIDESETAPRVI KOFER

On je crnVelik i težakNajteži od svihSa rukohvatomOd nedosanjanih snovaU njemu nosim Beskraj mekih glagolskih vremenaDavnihSve je tu spakovanoJedan vrisakI moj plačPrvi I poslednjiMnoštvo suzaKasnijih iKamenih Oblika razočarenjaI prvi koraciNa Groblju načinjeniPrvi glasovi


��27

NerazgovijetniJedna govoRna manaI imena njom nazivanaSve je tuMoje neboI kiše metalneI ruke Žicom vezaneI krv Neka prošlaI daleke riječiPripremljeneI neizgovorene Misli spakovane U sebe sameZatvorene I zatrovane Staze progaženeŽelje poraženeNekoliko neispisanih sonetaI jedna velikaCrvenaUdaljenaPlanetaU padu Preko iviceZatvrača na ovom koferuPokušava da se preseliU jedno drugo Glagolsko vrijemeI smanji opterećenjeNajtežeg od svihSve je tuUredno poslaganoI raspoređenoPo rubovima sjećanjaNekoliko poljubacaTrideset dvijeMrtve godineI škola sa tankim zidovima


��28

I neki drvni jezikI prvo pojavljivanje Poluloptastih oblikaMeđu ostalim stanovnicimaOvih izgužvanih pejzažaI moja šetnja kroz te zidoveSakrivenaI nedošetanaPropuštene šanseI propušteni letoviLažni obziriI idealiOd magleZimskeOlimpijadeNekakva katastrofa NuklearnaI samim timUnutrašnjaI zaboravljenaSve je unutraJedan ratI jedan rakPerestorjkaBerlinski zidI TII TISi jednim dijelomU tom koferuDragaVeć neko vrijemePreplićemo prsteNa rukohvatuOd nedosanjanih snovaStežemo obručI rukeJedno drugomI vučemo Se zajedno Sa najtežim od svih


��2�

Željom prema negdjeDo jednogDalekogNovog Sasvim novogGradaDraga


��30

NOĆ TRIDESETPRVAKOFER DRUGI

Težina mu variraZavisnoOd danaNoćiMjesečevih mijenaVeza I rasporedaAvionskih LinijaPutovanjaZidovai njima sličnih stijenaUz koje se penjem Bez moćiBez svijestiSa nešto više HtijenjaI željeObostraneBi se u njemuMogla prepoznati


��3�

I neka druga glagolska vremenaOsim PrezentaI budućnosti raneU začetkuNevidljiveSlabe i razrovaneCesteKojim ga vučemKasnijeJoš više rovimProkopavamI tražimSebe od jučeU sadržajuDanašnjeg koferaNekakvim Budućim jutromSirovimI surovimU isto vrijemeHodam i plovimI popisujemAnatomiju kovčegaKoji je uvijek OrjentisanSvjestanI hipnotisanU trenutku kad seO njegovu unutrašnjostU potpunostiSlomimUnutra pakujemSlažemI krijemSve svoje nemirePo četverougaonim ćoškovimaOve metalne kutijeRaspoređujemTvoje bojeSlikeI jedneČudne oči


��32

Što u bunilu vireKroz ključaonicu od snovaU unutrašnjostZatvaramDanašnja pitanjaTvoje dilemeI svoje rimeTu jeJedna slikaI brod koji odlaziIli brod koji dolaziZavisno od pogledaI perspektiveI jedan šeširŠirokog obodaI crne bojeZa slučaj da počne kišaI da pokisnemBez glaveKao lokomotivePravo u stomakSe širi nedostajenjeIz rašivene daljineTako velikeDa samo tvojeRuke MoguTako veliki zagrljaj da IzkrojeU trenutku dok se o njemu govoriU koferu se nalazeJoš poneka sitnicaJedna pticaPapirnaBez krilaNapravljena od sutrašnjih novinaMolerska kapaI merdevineKojim se Samo noću penjem


��33

Po oblacimaI tražimRijeke od beskrajaBudućnostI snovePo ćoškovima VlažnimU koferu od prezentaKrijem I uputnicu za institutNeizbježne onkološke tematikeSkorijeg datumaI rokom prispjećaNa dan smrtiSvih teoremaI vaskrsnuća Lične matematikeI nekoliko misli Od sinoćPomiješaneSa bocom vina BijelogI samim tim providnogUvijek proizveduI dim CigaretaČiji se naziv ne smije napisati Iz strahaIli sujevjerjaUvijek unutra nosimI neke stvari Koje koriste Nogama bosimZbog higijene Mentalne PredstaveO sadržaju ovog koferaGovoreRukama golimDa mi je drago


��34

I da volimŠto nisam samI što siI TII TIDraga I sva tvoja raspoloženjaBojeI mijeneZajedno sa mnomZatvorenaI zaključanaU ovaj oblakU ovaj koferU Ovo MračnoSadašnje Vrijeme


��35

��36

NOĆ TRIDESETDRUGAKOFER TREĆI

U njemu nema ništaI u njemu je sveMogućeOn je samo okvirZa neke slikeZa nebaZa snoveZa javeBudućeVrijeme Kroz njegaSlobodno tečeU svim pravcimaOdjednomSunce od sutraU njemuSvijetliBlještiI pečeDurkčijom silom


��37

Snagom od snovaI rukohvatomFutura prvogSvako večeU njega zatvaram Naše pticeKoje leteSutrašnjim nebomKroz njegaProlaziSrebrni vjetarI jedna kišaKoja pleteSvilene mrežePo krovovimaTvoje mašteU našim rukamaKljučeve stežemI otključavamTi horizont jedanSakrivenDalekI morskiNa dnuKofera gledamU jedan brodKoji nijeOd jučeI on ne dolaziI ne odlaziVeć samo ploviKao blag smiješakPo usnamaI rukamaTvojimNaziremSloboduBudućnostI gradove Kojim


��38

HodamoUspravnoBaš kao ljudiSa koferimaSvako svojimZajedno PlivamoDragaU jednom moruBez vjetraBez bureKoja pušeIzmeđuNasTebeI meneI naše zajedničkeDušeTo more nosiI ovaj koferI sve SlikeŽeljeNadeBudućeVrijemeNije dalekoTrenutak vječnostiO kome ti jeMogućeVeć pjevao nekoDrukčijom Bojom glasa

GledamKroz ovajOkvirU kojem jeSmještenoMoje nebo


��3�

I TII TIDragaNa tome nebuVječiti nemirI nekoliko talasaJedno more Njegove tajneHridiI stijeneI jedno VelikoProzračnoTvojeI mojeNašeBudućeVrijeme.


��40

��4�

2.

��42

NOĆ TRIDESETTREĆANEW YORK

Imam 33.Godine, naravno.I pišem.U zadnje vijeme nekakve noćne...Hm...putopise.I njih se nakupilo.32.I eto sad sam htio da napravim nekakvu...Rekapitulaciju.Kapitulaciju.Kakogod.Na ovu ovako okruglu cifru.33.Sjedim na balkonu.Pijem vino.Slušam nekakve životinje na parkingu.Bijesne...


��43

Otvaraju vilice.Žvaću riječi.GrizuJedni druge.Smiju se.Divlje.Pušim cigarete.Sjedim.Sasvim obično.Obukao sam džemper.Stavio svoju omiljenu kapu.Toliko o ambijentu...Još malo pa će vino početi da djeluje...Prva noć ovog ljeta u džemperu.Osjetio sam večerasTaj,Tako poznati vonj...Smrad...Truleži...Počinje jesen ...Izgleda...Ovo su prvi znaci...Poslije to uznapreduje.Počinju asocijacijeNa zadatu temu.Jesen.Divno.Pastelne boje.Sivi oblaci.Koji ploveI ploveI ploveSve dokI ja ne otplovimU sivilo.


��44

Romantične kišeKoje padaju,I padaju,I padaju,I u kojim se na krajuUdavim.Lišće koje šušti pod cipelama.I šuštiI šuštiI šušti dalje...I dalje...Pod nogama.Pod rukama.Po živcimaŠušti...Mrzim jesen.Odvratna je.Trula i mrtva.LisicaKoji svake godine možePonovo da vas ujede.I zarazi.I ne može se podnijeti...Niko normalanOvo ne može podnijetiBez alkoholaU količinama kojeMoraju biti proporcionalneDužini trajanjaOvog godišnjeg...Hm..doba...Ili dužini trajanjaBjesnilaKojim nasLisica zarazi


��45

Svaki put iznova...Ja sam,Eto,To prošao33 puta..I još uvijek nisam pelcovan.I imun.I nisam se navikaoDa sve plovi,Pada,Šušti...Da se sve rastače,Trune,Odumire,I odlaziU kanalizaciju.Eto.Imam 33.Godine, naravno.I još se nisam navikaoNa ovo doba.Srećom,Još uvijek je august.I noć.I ne vidim oblake.I ne vidim lišće.I ne vidim kišu.ČujemBjesnilo sa parkinga.Pijem vino.Pušim.Obukao sam džemper.Stavio svoju omiljenu kapu.I, to mi je dovoljno...„Ne možeš tako...“


��46

John D.P. je šuštao sa druge strane razgovora.

„Vage se rađaju u jesen.I ŠkorpijeI Djevice...Pa, ti razmisli,I izvaži nevinost tih svojih otrovnih...“

Uplovio je John u moje sivilo.

„Toliko mržnje pema jeseniDa ti, u stvari voliš jesen!Razmisli!” Psihoanalitičke kiše su su me kvasile.John je imao kišobran.

“Obišao si cio krugI došao…”

Prekinuo sam ga.

“Volim jesen!Volim jesen!Volim jesen!”

Rekapitulirao.Kapitulirao.Kakogod.Zvijeri na parkingu su utihnule.


��47

��48

NOĆ TRIDESETČETVRTANEW YORK

Ti misliš da je lažKorak kojim utabavam ove betonske staze...Samo zato što me bole rukeI koljena mi klecajuNe znači da sam pogriješio smjer,I da ne prepoznajem gradU kome ću se roditiPonovo...Misliš da je lažGlas kojim pjevam o kiši na dokovima Novog Svijeta...Samo zato što je pjesma daleka,PrigušenaI dolazi iz gomile...Ne znači da su joj riječi pogrešne,I da ne nosim kišobranDok hodam noću po krovovima...

Četrdeseta ulica. Zapad.


��4�

Jedan smjer na putokazu.

„Opet je pao mrak, večeras...“

Smračio se čovjek do mene na semaforu.

„Crveno...jače svijetli u mraku...“

Pokušavao sam da osvijetlim prelaz.I da vidim oči sagovornika.

„ I , taj mrak, uopšte ne bira ni kad, ni gdje, ni kome će pasti...A, kome neće...“

Djelovao je kao da se plaši grmljavine.I tuđih pogleda.Dodirnuo je rukom jedan mračan šešir.Otplivao ispod semafora prema Osmoj Aveniji.Htio sam da potrčim.Da ga stignem i kažem.

„Laž, gospodine, laž!Zeleno...se bolje vidi iz daljine...U mraku.Sve ostalo je ništa...Morate mi vjerovati na riječ!Bikovi se vežu za rogove, gospodine...A, ljudi...Ljudi za riječ!“

Mračni šešir je potonuo negdje u sredini Osme Avenije.Ja plutao na semaforu.Još uvijek...Jedna pjesma je prošla pored mene na vrhovima prstiju.Na vrhovima prstiju osjetio sam milion sitnih uboda..I snjegove...


��50

“Ovdje mrak pada grubo...“

„I kiša nas vraća prema početku...Tebi“

Izmišljao sam stihove i zviždao tuđu melodiju.Ti misliš da je lažBrod koji plovi po unutrašnjosti...Samo zato što je more velikoNe znači da ruke ne stežu kormilo,I da se ne lome talasiPo čeličnim obroncimaIznad naših glava...

Ti misliš da je lažSve što se jednom napiše...U riječima,U nevraćenim knjigamaI bibliotekamaKoje su ih pune...Samo zato što su nevraćeneI pune riječi,Ne znači da ničemu ne služeI da ne znam put kojim me vraćajuSvake noći...

Jedan smjer na putokazu.Četrdeseta ulica. Zapad.

Ovim utabanim betonskim stazama,Prigušenim glasom,Kroz gomilu i grad,Koračam prema Tebi...

Nosim ti kišobran...Jer vani pada mrak.


��5�

A, ti, Ti misliš da je lažKada me bole ruke...

I kad mi klecaju koljenaJa mislim da je istina...Očigledna.


��52

NOĆ TRIDESETPETANEW YORK

Veče.Tiho, na vrhovima prstiju prolazim kroz usnuli Central Park.Progutao sam nekoliko tableta.Umrtvio živce.I noć.Pokoji šetač. Pokoji pas.Nekoliko ljudi koji trče. I izgledaju kao da znaju gdje...Došao sam iz Pete avenije.Nebo je bilo još crveno.Iznad krošnji drveća je lebdio jedan vrisak.I prigušen lavež grada.Prošao sam pored bronzanog Morsea.Tišinu su narušavali moji telegrafski koraci.

Tri kratka.Tri duga. Tri kratka.


��53

SOS?SAVE OUR SOULS?

�

Skrenuo desno pored jezera.Tama se sakupljala oko okamenjenog Podnožja Hansa Andersena.I padala po otvorenoj knjizi u njegovim rukama...

„Još jedan bronzani...“ – pomislih.

„Materijal je možda isti, ali glasovi su uvijek drugačiji!“- demantovao me je Andersenov spomenik.

„Prestar si da bi bio živ!“

Pomislih u maniru naivnog čitaoca bajki.Odmahnuo je rukom.Spustio pogled prema knjizi na koljenima.Kao da čita početak neke nove priče.Koja nija bajka.I nije njegova.„Molim te, samo pusti!Pusti korake...Ispred sebe.I, doći će.Doći će, i odvesti te, ti koraci...Unutra.Na mjesto na kojem trebaš biti!Opusti se, živi!Sve će doći na svoje mjesto!“

Zvučalo je kao utjeha.Za trenutak sam htio da zatražim objašnjenje.

�� spasite naše duše


��54

Mislim da sam čak i otvorio usta.Ništa nije izašlo.Samo su usne zauzele oblik razočarenja.I daljine.Iz daljine je dolazio smijeh.Nastavio sam da hodam.Po cesti pored jezera.Po tamnim oblacima iznad svoje glave.Prema naprijed.Smijeh je postajao glasniji.Bol u lobanji jači.Glavu sam oborio prema dnu.Gledao u granit pod nogama.Neko je pažljivo slagao sve ove kocke.Jednu po jednu.Vidio sam njegove ruke.Tri kratke.Tanke, koščate prste na vrhovima granitnih ...Tri duge.Čelo namršteno.Tri kratke. I ben pored lijeve obrve podignut u znak pitanja.

SOS?

Oči skupljene kao da čita iz velike blizine.

SALE OUR SOULS?�

Iznad parka se noć skupljala u pramenove čistog jada.One tablete su prestale da djeluju.Od njih je ostao samo trag...

�� prodajte naše duše


��55

Kreča u ustima.Izolacionog materijala u želudcu.I nejasne slike koje nikad nisam vidio.A od kojih mi se ledi krv...I ubrzavaju koraci...Pratio sam smijeh na drugom kraju jezera...I došao u zemlju čuda...Svi su bili tu.Bijeli zec.Ludi šeširdžija.Alisa.I njena mačka.

“Dinah, pozdravi gospodina!“ – kikotala se Alisa sjedeći na ogromnoj gljivi.

Odmahnula je repom.Spustila pogled prema Alisinom krilu.Kao da čita početak neke nove bajke.Koja nije samo priča...I u kojoj se ne pronalazi.Nenaviknut na blještave noćne prizore i žive bajke, upitah!

„Ta gljiva je obična pečurka, ili...?“

Prasnuše u smijeh.

„Ništa ovdje nije obično, gospodine...Ni gljive.Ni mi.Ni ljubav.Ni ostalo.I, da se razumijemo, ništa nije kao ostalo.Ni Alisa nije kao ostale djevojčice...Uostalom, svijet je pun ostalih, gospodine!“ – prijekorno me poduči


��56

šeširdžija.

Okrenuh se prema jezeru.Preko krošnji drveća dolazio je prigušeni lavež grada.U glavi mi je brujala pneumatska bušilica.Tukla u slepoočnice telegrafskim stilom.Tri kratke.Tri duge.Tri kratke.

SEND OUR SAVIOR?�

�� pošaljite nam spasioca


��57

��58

NOĆ TRIDESETŠESTANEW YORK

Čekam.Još koji dan i reći će mi da li sam dobio ulaznicu.Za gornji pakao.Ili još uvijek mogu da se švercujem sa ovom starom.Po ovom donjem...paklu...Čekam.I u tom čekanju, prirodno, pravim korake, naprijed i nazad, baš kao i da ne čekam.Ili, kao da čekam, pa sam se malo unervozio od čekanja.Jer, tramvaj kasni...Tim polunervoznim koracima napravim , ponekad, i cio krug...Oko sebe.Oko svijeta.Univerzuma.Njujorka.Tebe.Pa opet oko sebe.I to je već nekoliko krugova.


��5�

I, opet, ne mojih, nego onih Danteovih.I moja, počasna loža, u jednom od njih.I njen polažaj koji se mijenja, s vremena na vrijeme...U zavisnosti od širine tvojih zjenica.I ugla posmatranja kroz iste.Hodam po tim krugovima i razgledam okolo.Buljim.Piljim.Zurim.Škiljim.Razgledam...Kuva me nešto.Vruće je.Pakleno.Izmjerim temperaturu.Preventivno progutam neki antipiretik...Pa, nastavim.Da čekam...I hodam.Ima mjesta u ovom gradu do kojih nikad nisam dospio.Mjesta do kojih je teško stići...Mjesta do kojih koraci ne vode...Tako skrovitih mjesta za koje se misli i da ne postoje.Ponekad mi se učini, da u ovom gradu ima još jedan cio grad u kojem nisam bio.Ili, moguće, čak, više njih.I vrlo, vrlo rijetko, skoro kao nikad, uspijem da nabasam na jednog od tih.I to se dešava, prirodno, u zavisnosti od raznih stvari.Položaja moje glave u odnosu na mjesec.Boje,vrste i količine tvog i takvog raspoloženja.Stepena alkoholnog blaženstva koji sam uspio postići prije nego je pala noć.Mjesta na kojem se nalazi ona moja loža u datom trenutku.Ma, milion raznih stvari...


��60

Kriju se, đavoli,k‘o zmija noge...I, kad smo već kod njih...Opet izmjerim temperaturu.Ne saznam ništa novo.Pa, nastavim...

Ponekad, kad se sve zvijezde poklope vjerovatnoćom višemilionskog jack pota, uspijem otkriti poneko takvo mjesto u ovom gradu.Ima tu na Broadway – u , na uglu 223. i �7. ulice, jedno pozorište...Njega , zapravo nema odavno, ali tamo još uvijek igraju jednu pred-stavu koju vrijedi pogledati.Svako veče.Na vratima velikim zlatnim slovima piše :A BRAVE, BOLD, AMBITIOUS WORKFROM WICH YOU CAN NOT TURN AWAYAND STAYS WITH YOU LONG AFTER

�

Odlazim tamo, redovno, kao sumrak...I nikad neće da mi prodaju ulaznice...Kažu, ne prodaju ulaznice pojedinačnim slučajevima...Ja sam im govorio o tebi...Tvojim raspoloženjima.Svojim željama.Ljubavi prema teatru.I umjetnosti...O tome kako neću biti pojedinačan ako mi prodaju te ulaznice.Ne žele ni da čuju.Kažu, da me sijenka izdaje.Vlastita.I da sve dok dolazim ovako sa njom, izrazito usamljen, od ulaznica nema ništa.Ali ja ne odustajem lako...

�� Hrabro, odvažno, ambiciono djelo od koga se ne možete okre-nuti i dugo ostaje u vama


��6�

I idem tamo, iznova, svako veče.Smišljam nove načine.Sakrivam sijenku pod cipelama.Pravim se kao da sam u društvu s tobom.Razgovaram sa prazninom tako da me ne vidi čovjek iz biletarnice.Ali, i oni su se izvještili na meni.I ništa...Još uvijek...Onda me savlada umor.Malaksalost.Grč u stomaku.I nekakva anksioznost.Nije mi nidočeg.Odem na stanicu...I čekam tramvaj koji odavno ne vozi ovim dijelom grada...Da!Sad sam se sjetio!Tenesi Vilijamas!Tramvaj zvani želja!To je predstava koja igra!Da...To sam htio...Ništa...Idem...Hodam polunervoznim korakom.Čekam.Na ulaznice.Još koji dan...


��62

NOĆ TRIDESETSEDMANEW YORK

Petak.Petkom ne spavam.Obično.Predveče progutam sve svoje snove u šolji vrele kafe.Ogrnem najcrnji mrakI ,izađem...Potpuno zatvorenih očiju,Ispod oblaka,Na kišu,I sa širokim nemirom iznad glaveOdkoračam bijeg od samog sebe.Kad dobro utabam sve svoje tameU glatku koru ulice,Nakvasim sve tvoje neonske oblikeNevidljivim kapima iza mračnog paperja noći,I potrošim sve korake koji su pošli sa mnom,Petkom,Obično


��63

Sačekam autobus ,Onaj što vozi od Murray Hill –a prema Harlemu,�0� M , čini mi se.Uđem,Sakrijem raspoloženje u džepoveI sjednem do prvog među Mračnima.Kinez.Porijeklom iz Brooklina.U slobodno vrijeme se prisjeća maternjeg jezika po autobusima.

�– promrmlja Najmračniji.

Odmah mu razriješim dilemu.

„Ne, ja ne razumijem kineski...Da..Nekad tako izgledam, ali ne razumijem.Ne razumijem dosta stvari i još uvijek po sebi tražim providnost obla-ka“

�

Pitanje Mračnog je sjeklo mrak.Skoro da sam ga razumio.

„Ne, ne znam odakle to dolazi.Iz stomaka.Iz mozga.Oblaci su još uvijek puni noći.“

Pokušavao sam govoriti sporo da me razumije.Onda sam ćutao.Naglas.

�� Znam na šta misliš!2� Misliš na želju!


��64

Sanjao.Otvorenih očiju.Gledao.Mrak.Kroz prozor.Nastavio je.

�

I prebacio novine preko glave.

�

Mrmljao.

�

I kroz novine je dopirao košmar u obliku pitanja.

�

I odgovora.

5

Spavao je javno.I naglas, čini mi se...Nisam više mogao.

�� Gledam u ruke.....2� I mislim...3� Zajedno...4� Nije sve pustinja!5� Ti si Sve!


��65

U unutršnjem džepu pronašao sam nekoliko starih koraka.Izašao.Negdje na pola �2. ulice.Hodao.Nestabilno.Po vlastitoj pustinjiPronalazio sam zaboravljene riječi.Zarivao stopala u vreo pijesak.Gorio u mrakuI suhim grlom vrištao prema gore.Prema crnom suncu.Oblacima.Nebu.I onda...Suh eho mi se vratio.

�

Da...Petak...Petkom ne sanjam.Obično.

�� Volim ukus lubenice…


��66

NOĆ TRIDESETOSMANEW YORK

„Donji Manhattn. Sedma Istočna. Pored Kuperove biblioteke, molim!“

Nisam stigao ni zatvoriti vrata...Već smo se kotrljali.Noć.Taksi.Ja.

„...Uvijek gledaj naprijed. Uvijek...“

Nastavljao je taksista davno započeti monolog.„Ja uvijek gledam naprijed. Uvijek.Dobro...razumljivo, moram voditi računa i ko mi sjedi iza leđa...Dani su nesigurni.I noći.Naravno...ali , naprijed , uvijek!“

Palo mi je na pamet da mu kažem nešto o surovosti...


��67

I kako je tišina moja omiljena igračka...Na brzinu sam pomiješao sve boje na semaforu.Stisnuo zube i iskrivio jednu usnu.Noć je škripala.Taksista vozio naprijed.

„Znam sad...tamo su one crkve, ako se ne varam?Vjernik? Da pogađam?Vi ste Ukrajinac? Ili, tako nešto?U svakom slučaju vidi se da ste rođeni Istočno.Ne,ne, znam ja ljude!Vidi se to!Da..rođeni...istočno...od raja...“

Onda je opsovao nešto i bogohulnim pogledom ispratio automobil pored nas.Uključio sam autopilota.Na svakoj raskrsnici mijenjao facijalnu ekspresiju...Pretvarao se da nisam daleko.Da vidim.I da čujem.Unutra sam sklapao beskrajnu slagalicu od tvojih osmijeha, oblika, oblaka...Rješavao rebuse od nerazumljivih riječi i ukrštenih pogleda.Ulične svjetiljke utapao u svjetlost na dnu tvojih zjenica.I kroz te tačke prolazio sa one strane...Vidljivog.I prisutnog.

„Dođi odmah! I nemoj puno sad da razmišljaš!I da me ispituješ!Ionako ću ti sve ispričati kad dođe vrijeme.A, vrijeme je da kreneš.Ako misliš da se do ponoći premišljaš, nemoj ni dolaziti!Sve će se ionako zatvoriti!


��68

Kreni! Naprijed! Požuri!McSorleys Old Ale House!Za sat vemena! Čekam!“

Spustio sam slušalicu.Očima micao lijevo-desno.Kao da čitam riječi od maloprije.Adrijen je uvijek ubrzan.I dramatičan.Za trenutak sam odustao.Krenuo prema fotelji.Predomislio se...Jednom mi je neki drevni mudroser rekao:

„Izlaz je najbolje rješenje!“

I, izašao sam.

„Sitgli smo. Eno je biblioteka. Tu je i crkva.�6.80, molim!Da. Nove tarife...Nafta.Licence...Znate, srećem ja njega stalno!Svaki dan. Više puta.Oči u oči.Oči u potiljak.Kakogod.Tu na zadnjem sjedištu. Tako kao vi!Ćutljiv. Sjedi.Ne govori mnogo.Prelazi iz ruke u ruku.Ne buni se.I, spašava me...često!“

Na izlazu iz taksija sam se pretvorio u uho.


��6�

Slonovo.Sa naušnicom od upitnika.

„Zadržite ostatak...Koga?“

Pogledao je u novac.

„Pa, Boga, naravno....!“

Sa dijaboličnim osmjehom je zatrubio...I nestao na dnu...donjeg Manhattn – a.

Gotovo.Već sam ispravljao sve neravnine...Po svijesti.Podsvijesti.I šire...Kopao sam po unutrašnjosti i tražio ruku.Tvoju.Da se uhvatim.I spasim.Ovog ponora u Sedmoj ulici. Istočno.Ispred crkve Svetog Đorđa.Skrenuo sam lijevo i već sam slušao Adrijena.

„Ne znam šta je istina.Ne znam.Otišla je prije dva dana.Opet.I, nema je.Sofiji sam rekao da je umrla.Ponovo ? – pitala je.Pokušao sam razgovarati...Sa oblacima sam uvijek znao.Čak i onim gradonosnim...


��70

Ali, ovo, ovo...Ale, dodaj još jednu ovdje...Nisam ti rekao...Juče je zvonio telefon...I vidio sam njenu ruku sa druge strane...Čuo glas...Isti...I...hvala, stari...Ček, ček...pazi ovo...Kaaakvo dupe..Jesi vidio?Da...A, ti...ti si još uvijek tu?...Pišeš?Podstanar?Sijenke?Samoća?A, ona?...Znam.Ma, tako ti je i najbolje...Zamisli....“

I već sam se zamislio.Svjetlost je padala preko ruba pepeljare...I pravila pravilan luk na vlažnoj podlozi šanka.Siv.I dalek.Svakog trena je prijetio da nestane.Skoro i da nije postojao već...Kroz njega sam naslutio liniju ispod tvog vrata.I odlutao...Kao da nisam tu...I, kao da nisam, uopšte...Talasi želje su napajali čudovište.U meni...


��7�

Plutao sam nekim sredinama koje samo ja znam...I koje su u tebi nastanjene...I, žive...Adrijen je još dugo mahao rukama.Objašnjavo prirodu svoje nesreće.I boju Sofijinih očiju.Otpio sam još gutljaj...Najcrnjeg piva, čini mi se...Otvorio vrata pub –a.Izašao pred crkvu Svetog Đorđa.I, zagrlio te.Sve je bilo prosto.I lagano.Daljina najteža.U unutrašnjostiNegdje na dnu Manhettn –a je trubio nekakav taksista.Sa dijaboličnim osmjehom na usnamaVratio sam se Unutra.I, čekao...


��72

NOĆ TRIDESETDEVETANEW YORK

Noć.Bez snage.Bez daha.Bez pokreta.Kroz spuštene roletne se uvlači New York.Grad diše.Onespokojava.Pulsira u ritmu svjetla sa semafora.Ležim.

Tebe i nemir u prstima sakrivam ispod jastuka.U svojoj mračnoj komori razvijam neke slike iz prošlog milenijuma.Odškrinuta vrata.Hladan snop fotona po oznojenom čelu.I prelama se na ogromnoj igli zabodenoj u moja prsa.Madison Street.Bolnica.


��73

„Tiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii.....“

Pišti na našem spratu.Već pola sata.Niskofrekvento piskavo upozorenje na kraj.Brojim korake na hodniku.Zastaju.Negdje je u blizini.Vrhovima prstiju dodirnuo sam jedan osmijeh u letu ispod jastuka.Ona igla je potamnilaI potonula nešto dublje u mene...Otpuzio sam ples prema svjetlosti...

„Vratite se unutra, gospodine...“

Ponoćni sprinter u bijelom se zaustavio pored mene.

„Vratite se, unutra...Noć je.Dešava se...To je normalno.Valjda ste se već navikli!?To je onaj iz sobe broj devet.Ovako je bolje.Ionako je bio...Vratite se...“

Gledao sam ga...Onako bijelog i zadihanog.Prekinutog u trku na pedeset metara.Sa preponama.Osjetio sam se kao jedna od nepreskočenih.Zaustio da kažem da sam stalno u unutrašnjosti...Da brojim tvoje osmjehe...


��74

Do beskonačnosti i nazad...Da je to navika...već... i ...Glasom koji nije moj prošaptao sam.

„Devet? Bio?Molim Vas...taj zvuk...samo...“

Driiing....driiing...driiing..dring!

Po zvuku zvona na vratima prepoznao sam Adrijenovu dramtičniju polovinu.

„Znam cijelu istinu!Sve znam...Nemoj se ni truditi..Zvao te je...Ili je već bio ovdje.Znam...On je tako predvidljiv.I dosadan.Pa ta njegova prošlost,Košmari,Buncanja,Oznojena čela i prazni pogledi...“

Jedini alt na našem spratu je prošao pored menei zauzeo dramtičnu pozu na sofi...Istim pokretom je pitala za pepeljaru i zapalila cigaretu...

„Nisam više mogla...Rekla sam mu već prošli put.To me iscrpljuje...Život ide dalje...Ja sam u najboljim godinama...Dupli s ledom, molim te...


��75

A, on...On je sušta suprotnost..Pojavio se niotkuda..Advokat....đavolji...Svjestan.Orjentisan.Providan.Još malo leda, molim te...Dobro, malo je stariji...A ni ja nisam od juče, jel tako?!“

Njen glas je nestao sa one strane dima cigarete.Opet sam bio daleko...I čuo tvoj smijeh...Kako odzvanja između drvoreda na Jelisejskim poljima.Jedan oblak se zaustavioTu iznad nas...I prosuo pregršt svilene prašinePo mojim dlanovima,Sumnjama,Strahovima...Po tvojoj kosiI nedorečenostima...Vidio sam Sofiju sa izmaštanim prijateljem u jednoj ulici ispod Mont-martra...

„U tridesetoj nismo više djecaImamo dovoljno godina za radImamo dovoljno godina za poljupceKasnije već će biti kasnoNaš život je za nas danas...“

�

�� Jacques Prévert


��76

„Kad? Danas?Evo krećem istog momenta!“

Jeidni Alt na našem spratu je završavo telefonski razgovor.Sa rukom napola u vazduhu kao da od mene pravi pauzu.

„Izvini..moram da idem...Idem da poljubim Sofiju..On ionako nije tu..Reci mu...kad ga vidiš...Slobodno mu reci...Da sam...bila!“

Adrijenova dramatičnija polovina je izmarširala i ostavila vrata...Na pola otvorena...Na pola zatvorena...Nisam se pomjerao par sati.Sačekao sam da padne noć i spustio se do kreveta.Snop svjetlosti iz hodnika mi je hladio čelo.Zatvorio sam oči i nemir u tebi dodirnuo ispod jastuka.Sanjao.Smijeh.Tebe.Adrijena...Jedini Alt na našem spratu...Sofiju...Njenog izmišljenog prijatelja...Čovjeka iz sobe broj devet.Svi su se izredali u defileu kroz izmaglicu sa one strane svjetlosti...

„Ko je sledeći?“


��77

Pitao sam se glasom koji nije moj.Kao odgovor, iz hodnika, kroz pukotinu u svijesti, je došao zvuk.

„Tiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii!“


��78

NOĆ ČETRDESETANEW YORK

“Dan kada prestanemo da tražimo, Čarli, to je dan kada umiremo!“�

Ale je stajao za šankom.I brisao čaše…Sa nekom konstantnom nježnošću…Kao da guta bensedine.Ili su te čaše bile meni namijenjene…I nježnost je bila varka u Alovim rukama…Varka koja tjera na sledeću rundu.

“Opet si pobrkao kutije, Ale…Ja nisam Čarli.Ja sam onaj drugi…Sjećaš se?”Izgledao je kao da se prisjeća…Brzinom puža u galopu.

“Da…da!Ti si onaj što dolazi samo noću?

�� iz filma Miris žene


��7�

Čarli je drugačiji.On je više dnevna varijanta.Svjetiji…Svježiji…Znaš, malo mi miriše na jabuke, taj Čarli!”

Nagnuo se konspirativno prema meni.Spustio gard.I glas za jednu oktavu.Gledao u prazninu preko mog ramena.Prema nepostojećem gostu.Prema Čarliju.

“A, kad umremo , Čarli, potraga se završava…Prestaje…Nestaje…Iščezava…Sve se tad završava, Čarli…sve.Nema više ni mirisa jabuka…Ni sunca iznad nebodera…Ni želje…Ni nas, Čarli, nema tad!”

“Tad, već, ništa nije bitno!Ništa!Naspi još jednu, Ale!Noć samo što nije…”

“Sad se sjećam!”

U očima mu je zasvijetlio zimski solisticij.

“Ti si onaj inženjer…arhitekta!?Onaj što zida kuće od snova!?”

I sipao je…


��80

Dugo, predano centrirao grlo čaše…Kao da sipa kišu u grotlo vulkana.Kap po kap.I pokušava da ugasi…

“Govorio sam ti, već…Previše su to snovi…Premalo kuće.A, i, ko će ti živjeti u tim kućama, Čarli?Vidiš da će Noć.Još malo…Ljudi će spavati.Svako sa svojom rukom pod obrazom…I niko neće ni primjetiti…Te tvoje objekte..od snova.Znaš, materijal je porozan…I niko ti, večeras, ne može garantovati da se to neće srušiti!Noću se sve ruši, Čarli…I kuće…I mi…I snovi!Oni, još, i najlakše…To je do materijala, Čarli, govorio sam ti to, već…”

Otpio sam komad kiše iz usta vulkana.Spremio se da zapalim cigaretu.

“Ale, opet si pobrkao kutije…Nisam ja Čarli…Čarli je onaj drugi…sjećaš se?Onaj svjetliji što miriše na jabuke, Ale!A, i, taj materijal…ti snovi…i te kuće…Nijedne kuće, Ale, ne bi bilo, da nema snova…”

Odpuhnuo sam sav svoj dim…


��8�

Preko vulkana…Preko šanka…Prema njemu…Za trenutak je prestao da briše čaše.Kao da se prisjeća gdje se nalazi prava kutija.Pogledao u zid pored mene…

“Imao sam tu iznad jedan sat.Zidni.Na njega sam se uvijek mogao osloniti.On mi je uvijek, nepogrešivo govorio kada će noć.Kada je vrijeme za snove, Čarli…Pokvario se…Ili su baterije…Gosti su se bunili…Zbunjivao ih je…Morao sam ga skinuti.I sad je tamo mrlja, Čarli!Nikako se ne da prefarbati.Ali me još uvijek podsjeća…kada će Noć..I kad će vrijeme…za snove, Čarli!”

“Da, platim!”

Skinuo sam mu pogled sa zida.I već je izgledalo kao da sam ga pronašao.Nekakav osmjeh mu je igrao na licu.Pomalo tvrd.Zgrčen.Mirisao je na kisele jabuke.Ruke su mi drhtale.Prsti ispisivali cijenu noći za šankom.Jedva sam s njima formirao zagrljaj oko brave na vratima.

“Požuri, Čarli!


��82

Sada će Manhattanhenge!Sunce se poravnalo sa ulicama.I sad se sve vidi drugačije.Znaš da se rijetko dešava, Čarli!Požuri!Gledaj u sunce!Osjeti glad!Poželi!Potraži!Potraži jako!Najjače, Čarli!I vidjećeš!Te kuće su u nama, Čarli!Uvijek ih tražimo!Dan kada prestanemo da tražimo, Čarli, to je dan kada umiremo!”

Izašao sam.

Negdje u isto vrijeme kad si i ti čekala noć.Sunce je poljubilo asfalt.Poželio sam da sjednem na ulicu.I da si čupam kosu.Dlaku po dlaku.I da vrištim!

“Ja sam onaj drugi, Ale, sjećaš se!!!”


��83

��84

NOĆ ČETRDESETPRVANEW YORK

„Tvoje misli ne žive u tebi!Tvoje želje su dio mora...One nisu tvoje...I ništa nije tvoje.Sve to stanuje u drugim ljudima...odavno!“

Neko mi je to rekao noćas u snu.I vratio sam se na početak.Četrdeseta ulica. Zapad.Obična raskrsnica.Bez boje.Bez ukusa.Pomalo sa mirisom svježe progutane loše vijesti.O samom sebi.Iznad – betonsko nebo.Ispod – betonski ja.Okolo - mnoštvo nevidljivih uloga.Drama – jednočinka.


��85

Pozorište - apsurda , očigledno.Ti – jedna.Tražio sam te tu unutra po kamenim neboderimaI njihovim sivim kapama,Po parkinzima očaja...PredanoI očajno.U isto vrijemePrimjetih da ne stanuješ u ovoj ulici.Da si napustila gradI da se tražiš po drugim pustinjama.Njujork se sažeo u odsutnost...Istjerao me van, pred samog sebe...I ja sad putujem.Kofere sam poslao ranije.Na nepoznatu lokaciju.Da ih tražim.I da se iznenadim kada se sretnemoNa nekom drugom mjestu...Na raskrsnici sa više neba.I posljedično, manje betona.Zaustavio sam se, tu na uglu, da kupim novine.I svježim olovom skratim daljinu koja me vreba.Čeka...Osujećuje svaki pogled prema gore.

„Malo ste ublijedili ovih dana, komšija!I prije ste bili providni...ali ovih dana naročito...“

Zakleo bih se da gospođu uokvirenu u beskraj odštampanih slova prvi put vidim.

„Znate, ja nisam odavde.U prolazu sam...putujem...Naizgled, ne...


��86

Ali, očigledno...putujem!“

Pokazivao sam prema cipelama.Pogled sakrivao na najvećim naslovima.

„A, ne, ne možete tako na put!Prvo dođite sebi!Zaboga, pogledajte se, već jednom!Ne trebaju vama novine.Vama treba komad ogledala.Da se pogledate izbliza bilo bi vam jasno...Hoćete da vam ja skiciram realnost?Ili ćete sami da siđete sa oblaka...“Silazio sam nevoljno.Polako.Kao sa Olimpa da silazim.Nogu pred nogu.Prilazio sebi.S leđa.

„Nigdje ti ne treba da silaziš.Oblaci...To je tvoje prirodno stanište.Habitat.Evo došao sam ja tebi..I, samo da znaš, ptice ne gledaju u zemlju...Dok lete.Zemlja je škrta.I sebična.Zarobljava i sputava let...“

Taj glas...Dolazio je iza...Okrenuo sam se oko zamišljene ose...I tamo sam bio - ja.


��87

Malo bledunjav...ali ja.Koljena su mi klecnulaPomislio sam kako je gravitacija neobično jaka ovih dana...

„Ako budeš gledao dole...Svaki put..Nigdje nećeš odletjeti...I ta tvoja zvijezda će da se razbije od vrh nebodera...I rasuće se...Svi ti stakleni komadići tebe.Pašće na zemlju...I lice će ti biti uvijek blijedo...Baš kao da si vidio sebe...“

Zamijenio sam strane svijeta na brzinu.Pogledao se...I zario si staklenu oštricu pod rebra.Kao da se pravdam samom sebi.

„Znaš, ne mogu više...Ovdje su košmari gusti...Najgušći.Krenuo sam podzemnom...Da izađem iz grada...Koferi su otišli prije...Stao sam samo da kupim novine...i...Sad mislim da ću na aerodrom...Oblaci su i tako sigurniji!“

Onaj drugi ja me je posmatrao sa visine.

„Bravo Ja!Za zemlju ionako imamo vremena!Cijelu vječnost!Putuj.


��88

I sretno!“

Dovikivao sam sam za sobom na uglu četrdesete ulice.Široko i potpunoSe osmjehnuo prema horizontu.Tebe sam uobličio iznad aerodroma.Poletio.Po meni je padala noć.I veliki komadi neba.Tvog.


��8�

��0

NOĆ ČETRDESETDRUGAIZNAD MORA

Noć je.Na nebu ništa novo.Budan sam.Kroz prozor u tami tražim zvijezde.Iščekujem ih..Ugledam jednu.Smjestim ju negdje tu iznad tvog oka,Zagrizem tamuI pratim je do sledećeg oblaka.Poletjeli smo nešto prije ponoći.Okolo je sve škripalo.Tutnjalo.Raspadalo se...

„Dame i gospodo, dobro veče!Dobrodošli!Upravo smo poletjeli svi zajedno prema nebu.Vrijeme je lijepo iako ga ne vidite.


��

Jeste li možda nekad već vidjeli vrijeme?!Molim vas da čvrsto vežete vaše pojaseve jer je ovo let na kome upozna-jete sami sebe!Samo bez iznenađenja i turbulecija, molim!Noć je u vama.Temperatura ispod nule.Nekoliko kapljica kiše vas čeka...tek.Ali nije strašno...U ime posade i svoje lično ime želim vam prijatan i dug boravak u oblacima...“

Svjetla su se prigušila.Ljudi pogasili.Ostao sam sam.Otvorio vrata kavezaI pustio sam sve naše ptice da se razlete po unutrašnjosti...Jednu po jednu sam zvao nazad...I s njima zajedno krotio noć iznad mora.Ko zna koju.I ko zna kojeg.Negdje unutra je plima zapljuskivala obalu.I dizala se visoko...Tako visoko da nije bilo granice između oblaka i talasa.Neba i mora..I more je postalo nebo...I nebo je postalo more...I sve je postalo ti...Negdje unutraVido sam munjuI čuo sam grom...

Iznad vrata pilotske kabine upalila se crvena lampica.

„Poštovani putnici upravo prolazimo kroz vrijeme koje niko nije očekivao.

Molim Vas, da ostanete mirni i hipnotisani.

Vremenska prognoza kaže da ćemo uskoro naići na jato zvijezda u padu...Pogledajte ih...I zamislite želje.Hvala na razumijevanju!Vaš kapetan!“

Niko se nije pomjerio.Samo se ono naše jato uskomešalo.Bešumnim letom odvojila se jedna ptica.Prišla miI šaputala na uho...Pjesmu koju sam već negdje čuo.

„Zadrhtaću bez sumnjeAko se ikad budemo sreliU drugome životu,U svjetlosti udaljenog svijeta.Zaustavljajući se,Prepoznaću tvoje oči,Tamne kao jutarnje zvijezde,I znaću da su pripadaleZaboravljenom sumrakuPređašnjeg života. “

�

U šumu njenih krila vidio sam starca sa bijelom bradom…I dva cvijeta u očima.Na dlanu je nosio jedan cijeli univerzum,Miris IndijeI našu pticu…

�� Rabindranath Tagore


��2

Molim Vas, da ostanete mirni i hipnotisani.

Vremenska prognoza kaže da ćemo uskoro naići na jato zvijezda u padu...Pogledajte ih...I zamislite želje.Hvala na razumijevanju!Vaš kapetan!“

Niko se nije pomjerio.Samo se ono naše jato uskomešalo.Bešumnim letom odvojila se jedna ptica.Prišla miI šaputala na uho...Pjesmu koju sam već negdje čuo.

„Zadrhtaću bez sumnjeAko se ikad budemo sreliU drugome životu,U svjetlosti udaljenog svijeta.Zaustavljajući se,Prepoznaću tvoje oči,Tamne kao jutarnje zvijezde,I znaću da su pripadaleZaboravljenom sumrakuPređašnjeg života. “

�

U šumu njenih krila vidio sam starca sa bijelom bradom…I dva cvijeta u očima.Na dlanu je nosio jedan cijeli univerzum,Miris IndijeI našu pticu…



��3

“Govorio si da ćeš uvijek voljeti svoju prvu tugu?”�

Prosipao je latice iz očiju prema meni.

“Noć je, starče, još uvijek…Sada je plima visokoI talasi zaklanjaju jutro…Još malo, starče, još malo…I zapaliće se vatre ispred nas…Nebo će da oslikaju krošnje narandžeI taj miris će da ispuni ovu šupljinu unutra…”

Pokazao sam mu rukom neodređeno iza sebe.Okrenuo sam glavu.Gledao kroz prozor.Noć mi je tekla iz očiju…I jedan san…Budan i nedosanjan…Tvoj.U daljini se upalila jedna crvena zvijezda.

“Poštovani putnici, želim da vas obavijestim…Noć je još uvijekI let protiče prema planu…Iznad vas je nebo.Ispod vas je more.U vama tek treba da prepoznate šta je.Dovoljno smo visoko da ne morate da se brinete o padu…Toliko zasad.Vaš kapetan.”Tišina se još ljepše ugnijezdila u repu aviona.Sve naše ptice već su bile zaspale.Ja sam plivao među oblacima



��4

I čekao zvijezde u padu…Ugledam jednu!Zgrabim je,Smjestim negdje tu iznad tvog oka,Poljubim tamuI žmurim do sledećeg oblaka.


��5

��6

NOĆ ČETRDESETTREĆAPREMA JUTRU

Noćas samNapustio gradI odjahaoSa morskom travom vezanom za prsteSa prstima upletenim u morsku travuZasladjivao sam sutoneRiječima koje kipe iz vulkanskog grotlaUzvikivao prema nebuLajao na mjesecVatrenim grlom proždirao noćNapustio sam gradI sad se pjenim na vrhovima talasaIz mene bije okeanska strujaBez mjere i putaBez pravilnosti se lomim u riječiI izvikujem paroleNatopljene željomOdlomio sam se od planine


��7

I jurim prema doleNa dnu ću postati prahU prahu ću postati sveU svemu ćeš biti tiNapustio sam gradI odjahao prema tebiZagrizao sam oblakeU njima stanuju riječiBeskrajni opisi najslađe daljineSa kojom dijelim raščupane misliProgutao sam komad svjetlaI govorim ti gaVrištim ti sunce na dlanovimaI nosim vjetar u cipelamaNapustio sam gradI odjahao prema tebiU jednom dahu sam popio dno okeanaPožeo maglu iznad talasaI sad u krilu ljuljam trag jesenjeg jutraDivljim bujicama rastačem put kojim jašemI pijem rosu iz gnijezda plamene pticeZaključavam čelične horizonteUnutar zarobljenih pogledaKidam slovo po slovoI slažem u travu ispred tebeObrušavam se naglavačke u sutrašnju olujuI prepoznajem tvoj tragTrag koji slijedim od jučeOd sutraI oduvijekNapustio sam gradI odjahao prema tebiVječnostima sam ispleo put ispred nasI zauzdao ga koncem od beskraja


��8

NoćasSamNapustio GradSa planine je pred tebe stizala lavinaA ja sam došao u njoj


��

�200


�20�

NOĆ ČETRDESETČETVRTALISABON

Otvorio sam oči i pustio mrak unutra.Nisam se ni zapitao gdje sam.Ni ko sam...Ni zašto puštam taj mrak...Nisam se zapitao,Samo sam bio...Miran i prisutan.Tu na kraju sebe,Tu sam prestajao jaI počinjala je tišina...Prestajao sam da se pitamI samo sam ležao u dubokom mraku...Tu na vlastitim obroncimaNatapao sam dušu crnilom iza zatvorenih prozoraU tankoj ulici na vrhu brda Alfamo,U tjesnacu između dvije noći,U Lisabonu...Slušao sam razgovor ispod prozora najtanje ulice na svijetu...

„Došao je jutros.I nije ništa nosio sa sobom.Ništa...Imao je ruke u džepovimaI sunce na potiljku.Dugo se penjao stepenicama iako je očito preskako svaku treću...Izgledalo je kao da je došao s mrakom iako je jutros već bio dan uve-liko...Sad spava...Čujem ga...“

Ženski glas je imao hrapavu kožu na prstima.I na tim prstima svijetlili su se tragovi nekog maslinjaka.Taj maslinjak je bio davno i daleko.Tako daleko kao daleka tužna pjesma koja odzvanja kroz travu...Trava je pokošena negdje iza brda na kraju tanke ulice.

„On sad sanja a mi ne znamo ni odakle su ti snovi...I koliko ih je...Ne znamo ni porijeklo tuge koju krije po džepovima...I zašto preskače svaku treću stepenicu?To su bitne stvari koje bismo morali znati...Ako već nekoga puštamo da tako očigledno i besprizorno zatvara pro-zore ispred nas. „

Muški glas je izgledao kao da se ljulja na vjetru.Dalek i slan.I ta so je bila morska...Iz jednog dalekog moraKoje se odavde ne vidi i ne naslućuje,A koje slušam u mraku.Po njemu plove ogromni brodoviBez duše i jarbola.Na takvim brodovima se svaki glas ljulja na vjetru,Kao tužna pjesma kroz pokošenu travu...„Vidjela sam da nije došao sam!


�202

Vidjela sam mu to u očima!Još nekoga je zatvorio iza tih prozora!Unutra je tišina i on neće vidjeti danI sunce iznad crvenih krovova u našoj tankoj ulici...Napaja se mrakom i samoćom koja to nije.Onaj ko želi tišinu ne krije nikoga u očima.On čak ne hoda ispod sunca..On puzi po mjesečini...I još malo pa ću ga žaliti na jedan poseban način...“

Ležao sam u mraku čekajući noć...Slušao dva daleka glasa iza zatvorenih prozora...Trudio sam se da ne pogledam kroz te prozore...I da ne razumijem prirodu tuge u pokošenoj travi...Tu nakraj sebe,Prisjećao sam se svakog trećeg tvog osmijeha...I samo sam djelićem oka primjetioDa šutiš sa one strane kišnog pejzaža...Ništa ti nisam rekaoDa ne narušim taj trenutak spokojaKoji se sliva sa zvonika na vrhu brda Alfamo...Pored stopala ti je prošla muzikaKoja je pjevala o toplom vjetru na tvojoj kožiI jednom crnom brodu u daljini...O moru koje se možda vidi sa ovih prozora,Slanim talasima na vrhovima mojih prstijuI mjesečini u krošnjama dalekog maslinjaka.Sa one druge strane mene na kojoj se ništa ne nalaziJoš uvijek su dolazila ona dva glasa iz najtanje ulice na svijetu.

„Cio život sam uhodio talaseI kroz buru dovikivao glas sa one strane mora...Taj glas me uvijek vodio ovoj uliciI našem razgovoru o tuđim snovima...Sada tek shvatam da je život sa ove strane tužan...


�203

Iako vidim sunce na zidovima,Ta bjelina me zasljepljuje...Zatvaram oči danju,I strah me da priznam,Ali ponekad sanjam oblake koji donose kišu!Taj stranac je pobjegao iza prozoraJer ne može da gleda u daljinu...To je razumljivo...Na sunce u ovoj ulici još se niko nije navikao...“

„Slušala sam...I čula sam korake...Iza prozora...To su ženski koraci unutra...Meki...Kao da se šire po pokošenoj travi sa one strane brda.Govorila sam ti o vilama i čarobnicama.Biće da je to...On je ionako izgledao opčinjeno i sjenovito...Unutra je vjerovatno mnogo više tuge nego što je ikada stanovalo u našoj tankoj ulici...Slušaj...Čuješ...Kao da noć dolazi.“

Ležao sam iza zatvorenih prozora...I nisam se pitao...Ni ko sam,Ni gdje sam...Samo sam ležao...Sa druge strane sebeSkidao isprepletanu paučinuI posmatrao mrak na zidovima...Kad dođe noć pomjeriću se...Otvoriću prozore...


�204

Pustiću mjesečinu unutra...I jedan srp lune koja će da pokosi travu pod tvojim stopalima...Muzika će doći iz tanke ulice,Baš kao da je vjetar,I kao da dolazi sa mora...Pomjeriće ti pramen kose na čeluA ti nećeš ni primjetiti da je još uvijek vruć kamen na ulicama ispred nas.Neću te ništa pitati...Ćutaću na obroncima sebe...I neću govoriti naglas,Da ne narušim taj trenutak spokojaKoji se sliva sa zvonika na vrhu brda Alfamo...U Lisabonu...


�205

�206

NOĆ ČETRDESETPETALISABON

Kiša pada.Već četvrti dan.Sliva se očaj sa krovova Lisabonskih...I noću pada...Umara...Natapa daske na prozoru...Pokoja kap se prospe po podu,I onda klizi...I susreće se sa drugom kapi,Prave tok zajedničkiTe kapi, očajnice...I gube se u šupljini između dvije daske...I taj tok me umara i odvodi duboko ispod površine...

„Otkud dolazite...ako smijem...Znate, pitali smo se...U našu ulicu ne dolaze često...A, vi ste, tako, odjednom, niotkuda?“


�207

Pitala je starica sa mirisom maslina između prstiju.Razapeta između kiše i radoznalosti.Stajala je na vratima i pravila promaju u mom odgovoru...

„Dolazim izdaleka...Tamo iznad onih oblaka je moj dom.Vidio sam jedan brod crniNa pučini...On me je vodio uzbrdo...Vidio sam jedan brodSa crvenim usnama.I vjetar je tjerao,taj brod, prema obali...Nisam mogao pogriješiti putNe, nisam se mogao prevaritiAko sam pratio brod koji ide prema obali...Ne, tada bih uludo išao,I svaki korak bi već bio izgubljen...Ne razumijete me?Gledajte, maloprije sam slušao jednu pjesmu...Poznajete Amaliju, sigurno...I taj fado...Ta riječ...ne mogu da se sjetim...Slušao sam pjesmu i nisam mogao misliti...Bio sam prazan i bez ičeg,Ruke su mi bile mirneDok sam slušao...Sada sam otvorio vrata i sve je nestalo...Sad ne znam kako ću, dalje...Kroz prozor naslućujem more,Ali mi smo visoko,I ta kiša pada po nama ,Već dugo pada...Sad ne znam kako ću sići do obale...Možda je taj brod već daleko...“


�208

Pomjerila je podvez na marami kao da je steže...Guši...Zrak se slobodno kretao oko nas.I sve je djelovalo jednostavno.

„ Pričate o prošlosti...To je daleko...Sve to već stanuje u vama,Vidim, ne morate objašnjavati...Najtamniji cvjetovi se vide odlično danju...A to što dolazi sa mora,To će, ionako, da se nastani u nama...Samo budite...Zamislite,Tamo je bio jedan potok i jedan most..U mome djetinjstvu...I u njemu su bile srbrne ribe..Ja sam ih gledala dugo, dugo..Dok me oči ne zabole...I onda sam prošla ispod mosta...Žurila sam da spavam...Sanjala sam i ja, tada...To je bilo daleko,Ali sam sanjala...I znala sam da samoća umara...Vi niste sami unutra, zar ne?“

Htio sam da kažem kako ti je fado milovao stopala...I da u toj mizici ima istine..Htio sam da kažem da čekamo da kiša prestane,I da ćemo se tada spustiti do Feira da Ladra.Hodaćemo bosim nogama po mokrim ulicama,I kupićemo svježe cijeće na Tržnici lopova,Jednu srebrnu ribuI mirisne začine iz Smirne...


�20�

Htio sam da kažem kako su iznad nas plakali oblaci cijelu noćI kako nisam mogao da se sjetim te riječi...Pogledao sam u masline u njenim rukama...

„Ta crkva je zvonila cijelu noćI nisam mogao da spavam.Svi mirisu su se spustili prema obali...I tamo je, znate, još uvijek brod...Samo da kiša prestane i stići ću do njega...Mahaću vam sa pučine..I vidjećete odjeke mog glasa iznad oblaka...Samo da kiša prestane...Ta riječ..ne mogu da se sjetim...Ne mogu sad da obrazlažem prirodu slučajaAli nisam sam...Samo sam umoran od ništavila...Došao sam, znate, niotkud,I tamo idem...Ništa ne tražim i ništa neću naći...Malo sam umoran od tog ništavila,Idem da zatvorim očiI da slušam zvuk kiše niz ulicu...“

Odmahnula je rukom ...Namjestila pogled prema stepenicama...Kao da ispituje neki korak ispred sebe...

„Ta riječ...I ja je često zaboravljam...Neprevodiva je, ali se razumije...I ta riječ je i iza nas...I ispred nas se prostire njen sjaj...Ona je u fadu, sigurno..I u oblacima...U toj kiši na prozorima...


�2�0

I u toj sobi iza vas je ta riječ, stranče...Ne pokušavajte je objasniti,Ni sebi,Ni drugima...Ona je posebna,Ona je gubitak,I ona je sreća,Ona je cvijeće na tržnici,I mrtav list u potoku,Ona je brod koji odlazi,I brod koji dolazi,I tuga je ta riječ,I viša je i dublja od tuge,I ne izgovara se često ta riječ, stranče...Zato je se i ne sjećate,Iako je možda sad tu u vamaU svoj svojoj cjelini...“

Noć je došla uz ulicu.Kiša padala po stepenicama.Svaki korak je bio težak.I nemoguć.Pitanje suvišno.

„SAUDADE – stranče - SAUDADE...“ Zatvorio sam vrata.I zatvorio sam oči.


�2��

�2�2

NOĆ ČETRDESETŠESTALISABON

Oblaci su noćas promijenjivi iznad najtanje ulice na svijetu.Baš kao plamen svijeće što pleše na jesenjem vjetru.Čas se žare nekakvim naročitim crnilom...Čas crnilo blijedi,I otkriva nekoliko providnih sazviježđa između nas...Ko zna šta dolazi sa horizonta..?I da li dolazi,uopšte..?I da li je to što dolazi našeIli je svoje po sebi...I ničije...Na početku ulice Largo das Portas ao Sol prepoznao sam starca kojeg nikada nisam vidio.Taj glas se ljuljao na vjetru kao daleki brod na pučini.Sjedio je ispod akacije,Na mjestu na koje sijenke padaju samo noću.Pomalo je ličio na konopce kojim se vežu brodovi.Oni veliki...U velikoj buri...


�2�3

Sjedio je za praznom šahovskom pločomI na noćnom suncu igrao šah sa svojim odrazom u ogledalu...Samo je oči pomjerio prema meni.

„Očekivao sam Vas ranije...Kad sam čuo šum ptica iznad Danta Luzia Belvedere,Znao sam da ih plaše Vaši koraci...Znate, strani koraci ih uvijek uplaše.Na naše su naviknute...Drugačija je to vrsta mekoće, znate...”

Dobrosusjedski sam se opravdao...

„Žao mi je što sam uplašio ptice iznad vidikovca.Nadam se da će se vratiti.Dan je još daleko...Noću je teško naći put nazad...“

Pripalio je nepostojeću lulu,Taj starac sa lelujavim glasom,I miris salse je ispunio ulicu.Kroz taj dim što je obavijao noć oko nas naslućivao sam neobičan pogled sa druge strane ogledala.

„Posmatrao sam Vas ovih dana...Možda Vi i niste izlazili iz te Vaše sobe,Ali sam Vas primjetio...Hodate kao da imate san.Ne, ne, namjerno kažem imate...Ne sanjate...Te ptice sa vidikovca su vidjele razliku...Hodate kao da ste se nasukali na pogrešnu obalu...Obala je obala.I nijedna nije pogrešna,Ako se uspinjete po njenim liticama


�2�4

Da dotaknete oblake iznad nje...Ako JESTE na toj obali, ne može biti pogrešna...Vi, možete, naravno, ali obala, ne.“

Pomislio sam kako je shvatio prirodu samoće u odsustvu,Taj starac,I sad pokušava da te istejera van...Largo das Portas ao Sol.Velika vrata sunca.I noć na njima.Jedan mozaik na poduI Odisej na njemu sazdan od bezbroj kamenih komadića sebe.Dotiče svjetliju strane Itake...I ti kameni komadi njega doalze izdaleka...Sa one strane rijeke TejoNa koju sunce nikada ne zalazi...

„Da, da, sunce je zašlo rano...Jako rano za ovo doba...života...Sad možete slobodno potjerati svoje snove niz ulicu,Kao što dječak tjera izmišljeni točak ispred sebeI osmjehuje se nebu,Zahvalan za svoju maštariju...Potjerajte te snove,Sve tamo do dokovaI provjerite njihovu otpornost na blizinu mora...Znate, more je samo naizgled, pitomo...I ruši najotpornije stijene,Raskida ih sve do tanane sitnostiI pretvara u sebe samo...“

Gledao sam ga netremice...Skrivao more tebe i jedne ruke iza leđa...U noći...Da ne primjeti muziku pod tvojim stopalima...


�2�5

„A, možda, to što sanjate i nisu snovi...Možda je to samo stvarnost lišena nas,Kao što je ova šahovska ploča lišena figuraI borbe...I smisla...I...ako je stvarnost taj Vaš san...Onda smo san mi...I vi...I ja...I Vaša saputnica...I ta muzika pod njenim stopalima...A, stvarnost je Vaš san koji sanja nas...Šta?Strah Vas je?Ve znate da li ste vlastiti san?Ili vlastiti košmar bez kraja...I bez početka....Pazite, možda ta kiša nikad ne prestane da pada po Vama!“

Učinilo mi se da se Odisej otrgao sa onog mozaika i juri prema dnu ulice....U trku se okreće prema nama...Sa nevjericom u očimaI strahom u nogama...Daleko , sa druge strane Alfama,Kao sa druge strane svijetaZvonila je crkva Sao Antonio...Prepoznao sam oblik tvog zvona u noći...Iznad nas su zašumile one ptice sa vidikovca,I nastavile svoj let prema Nazad...Odisej je trčao kroz ulicuKao beskrajni usporeni snimak samog sebe,I njegovi koraci su dolazili kroz zemlju kao talas...Kao ogromni talas čežnjeKoji nas potapa


�2�6

I ruši...I tebe...I mene...I Velika vrata sunca...I noćnu sijenku ispod akacije...I Lisabon...I snove...I sve nas odnosi pema širokom ušću rijeke Tejo,Na onu stranuNa koju sunce nikad ne zalazi...


�2�7

�2�8

NOĆ ČETRDESETSEDMALISABON

Noću, na obali rijeke Tejo, riječi same teku.I što ih je više,Slabije ih vidimI razaznejem...Kao da nisu moje.I kao da ih nemam.Guraju se u tom sumanutom toku prema okeanu,Potapaju jedna druguTežinom sledeće.Jasno vidim,Na ovoj tamnoj mjesečini,Da ti govorimTo što se ne čuje.Od vjetra i talasa,More riječi presušuje...Legnem u pijesak,Na stomak...Na sebe...


�2��

Zabijem glavu u talase,I gledam te svoje riječi...Vidim ih u tišini,Kako tonu na dno okeana,I kakvu brazgotinu ostavljaju...Na tvojim dlanovima mijenjaju oblik...Iako su u pjeni talasaZračileI značile,Na dnu su postale dno...Zemlja,Stijena,Bezoblik...Ustanem,Lica zamrljanog obalom,Mokar od snova...Ustanem,I odem prema brdu...A od svega,Ostane samoMoja sijenka u pijesku...Trag nečega što ne liči na mene...I talasi koji me spiraju sa obale.Okean koji me briše iz tebe.Mokar i blatnjav,Sa nemirom u nogama,Sa svemirom u rukama,Hodam prema Alfamu...Osluškujem Mavare, Saracene, Sefarde...Osluškujem rijeku.I osluškujem more.Osluškujem moje - bilo...I osluškujem moje - biće...Osluškujem – Jesam.Bilo – ta velika pulsirajuća priča iz prošlosti!


�220

O pobjedi sebe nad sobom...O gubitku jednoga...O pronalasku mnoštva ništavila.Biće – ta nevidljiva priča o suštini!O sebi iza horizonta...O sebi poslije sebe...O tebi...Ušao sam u najtanju ulicu kao da ponirem u sebe.

„Vratili ste se rano....“Starica sa prstima od maslina je brojala latice čaja u mojim očima.Zakoračio sam na prvu stepenicu.

„Zavisi sa koje strane mraka posmatrate...“

Bio sam bliže mjesecu.

„Pijetlovi iza ograde.Narandže na nebu.Pa, vi...Ne znam.Već smo se navikli.Čak vas se ni ptice više ne plaše.Fernando mi je rekao da ste bili dole na obali.Vidio vas je.Nemir bez duše.Brazgotine na pijesku.Muzika ispod talasa.Tako je rekao.Ne znam...Još ne vjerujem...Ne vidim dobro, ali...Ta soba gore još nije prazna.Otvorite jednom te vaše prozore.I praznina će doći.


�22�

To znam.“

Stajao sam s jednom nogom u zraku...Obješen ispod mjeseca.Razapet između sebe i druge stepenice.Između želje i manifesta.

„Da.Sreli smo se na ulici...Tamo na Vratima sunca...On je ostao.Ja sam išao do obale.Noć je srebrna.Suvše svjetla je u tim zvijezdama.Sve je tako jasno ...Nisam mogao...Požurio sam...Na moru nema brodova.Samo riječi koje tonu.Tišina.I laž koja ih proždire...Znate, mislio sam da nisam sam, tamo na obali...Ali, samoća je prisutnost...Prisutnost je bijeg prema sebi...Bijeg je praznina.Prozori su zatvoreni.Unutra nema nikog.Svi su pobjegli od pepela.Samo tišina boji zidove...Možda Vam se zato učinilo..?“

S pogledom zakovanim za zemlju starica je štapom dodirivala oblake.I prebirala po sijenkama iznad naših glava.

„Opet mi djelujete...tako...


�222

Kao da će kiša...Shvatite, ljudi su...Oni bježe.Sklanjaju se od kiše.Vatre.Poslije tek prebiru po pepelu...Kad sve prođeTraže seU vatri koja je davno izgorila.Bijeg je prirodna nepogoda.Znam, treba se navići, razumijem...Ali, i navika je nepogoda po sebi.Na kraju uvijek ostane oblak u nama.Nevrijeme.Brodovi se usidre u oluji.Neki ne stignu...Ostane samo ljuska,Ljuštura...Ništa...“

Slušao sam je...Nisam žurio unutra.Znao sam da je soba prazna.Da si izašla.Vidio sam svilen trag mjesečine kako odmiče niz ulicu...I znao sam da se skrivaš,Tu negdje,Nadomak beskrajaProstireš kamene korakeU smjeru suprotnom od najtanje ulice na svijetu.Pomislio sam da siđem sa stepenica.Da krenem za tobom.Da potrčim niz ulicu.I da vičem!Vrištim!


�223

Dozivam mjesečinu!Možda i jesam...Ali, bez glasa...Tišinom.Nijemo.Bez zvuka.Bez riječi...Riječi se ionako ne vide noću...


�224

NOĆ ČETRDESETOSMALISABON

Kiša je počela da pada iznad Alfama u onom trenutku kad sam uskočio u tramvaj broj 28.Noga mi se okliznula na jedan razmazan komad tuge...I pao sam.Ispred vozača.

„Opet sve pada odjednom.I kiša.I noć.I Vi.Šta to radite?Skrivate se po tramvajima?Od kiše..?Noći?Ili, samo žurite?Žurite, naravno...Prestižete vlastitu sujetu, znam ja...Malo su Vam predvidljivi ti koraci.Stižu prije Vas.Čini mi se dva dana i jedan dobar metar nesigurnosti...To je ta razdaljina.I još se žurite!?


�225

Na kraju ćete prestići sami sebe...Izaberite mjesto...Sjedite...Pogled je divan...noću.Unutra.Ako imate šta da vidite?“

Tramvaj je bio prazan.I žut.Oblaci su se slivali sa krovova.Spirali sivilo prema dnu okeana.Jedna ptica je sakrila glavu pod krilom.I jedan čovjek stavio novine na glavu.Na naslovnoj strani kiša je brisala priču o nekom cirkusu...O tužnom klovnuI gutaču sabljiČije su se uloge pomiješale već poslije prvog pljuska...Primjetio sam da je pad bio beskonačan,I da sam u letu prema dole progutao jednu sablju sa naslovne strane novina.I sad me siječe,Rastače ,KomadaNa najsitnije dijelove mog vlastitog nespokoja.Dlanom sam obrisao maglu sa prozora koji to više nije bio.Noć se spustila iznad Lisabona,I sve prozore u gradu pretvorila u ogledala...U tim ogledalima nije bilo ničeg...Bio je šešir...Polucilindar na tamnom nebuI jato ptica uhvaćeno u zamku kišne noći...Jedno odijelo sašiveno od mraka...Lišeno smisla,I oslobođeno vlasnika...I bio je jedan osmijeh,


�226

Ironičan,I zarobljenU retrovizoru tramvaja broj 28.

„Idete prema obali?Tražite nešto u talasima?Ako tražite, već ste izgubili...To je logično.Ako gubite, vječno ćete tražiti...Ako u potrazi izgubite sebe,Smrt će Vas spasiti.Ona je sloboda.Sloboda je daleka.I milosrdna.“

Hipnotisan dalekim osmijehom iz retrovizora,Ustao samI krenuo prema izlazu...

„Rođen sam van svijeta.Odvojen i samodovoljan.Rođen samSamI slobodan...Putovao sam dugo prema sebi.Usput sam se zaboravio.Usput sam izgubio lice.Izgubio sam srce,I postao sam sluga...“

Uz škripu metalaI prasak živaca,Tramvaj se zaustavioNa početku Rua dos Remedios.Vozač me je pogledao,


�227

Kao da me odavno poznaje,I kao da odavno čeka da me prevezeNa onu drugu obalu,,Koja se ne vidi od maglea na kojoj nema ništa...I koja čeka mene.Očima mi je pokazao smijer.Prema vani.

„Ona je unutra.Krenite.Budite slobodni.Doći će za Vama.I lice,I naličje...I sloboda...Sve će doći za Vama,Na kraju...Fernando Vam je rekao -„Otmjeni rob ili inteligentni sluga...“Nije bitno .Gubite svakako!Tek u smrti se ponovo rodimo...To je tužno,Poput pokošenog cvijeća...I to je sreća,Poput mirisa nagaženog karanfila.Požurite sad, ako me razumijete...Budite slobodni!Požurite.“

U žutom tramvaju broj 28,Niz žutu ulicu,Prema žutom moru,Jedan daleki dragi osmjeh je nastavio put...


�228

U retrovizoru.Zatvorio sam prozorska okna na svom nebuI nastavio da hodam po Rua dos Remedios...Zanemario sam ulicu,Obišao svijet,Preskočio sam rođenje,Izbjegao zamku realnosti,Nedostatak lica,BolI daljinu...Za trenutakHodao sam uspravnoI bio slobodan.Čuo sam Fernanda kako viče sa Alfama:

„Sutra ćeš opet biti rob,Sutra...Ali, sad si slobodan!“

Nasmijao sam se njemuI poželio da te zagrlim...Ona sablja unutra je zasjekla malo dublje,I kroz tu bolVidio sam jato ptica uhvaćeno u zamku kišne noći,Kako ti hipnotisano slijeću naRamena,Kosu,I gole ruke...

Pitao sam se:

„Šta li je u njima?I da’l me nema,Ili me ima..?“


�22�

�230

NOĆ ČETRDESETDEVETALISABON

Noći postaju hladne.I snovi postaju hladni u najtanjoj ulici na svijetu.Septembarske ptice nespokoja srebre mi se već na dlanovima.Jesen se naseljava visoko gore pod krovovima.Krovovi blijede i obrušavaju se prema obali.Na obali je vjetar.I ja.Mrtav sam.Iako je noć.Budan sam.Iako hodam.„Rua Jardim do Tobaco 23!Preko puta muzeja!Dođite prije ponoći!Svi će biti tamo.Čekaćemo vas!Ne,ne možete zalutati!Samo pustite tugu da vas preplavi!I naći ćete nas...“


�23�

Fernando je izgledao ubjedljivo.Kao smrt u galopu.Sa smiješkom koji sam sebe skriva.Izaziva dilemeI nesanicu...Raspleo sam sve svoje snove na obali.I pustio sam ih da te traže...Među školjkama i morskom travomUgledao sam zrno mjeseca...I pratio njegov trag.Svaki moj oblik,Prošli demoniSadašnje utvare,I još uvijek nepoznati kracivlastitih sijenaNa horizontu,Koračale su u istom smjeru.

„Ako svi snovi stupaju zajednoNesumnjivo vode prema istom ishodištu.“

Pomislih nešto prije ponoći.I zatvorih vrata Taverne Del Rei za sobom.Svi su bili tu.Sa istim izrazom lica.Za istim stolom.U rasporedu mladog mjeseca.Amalija.Fernando.Alberto.Ricardo.

„Fado u krletci!“ - pomislih.Tišina se odbila od zidova i vratila mi moj glas.


�232

„Kasnite!Opet ne vodite računa o vremenu!?Jesen je i život prolazi.Juče sam vidio jedan suh list kako se spušta sa Alfama.Taj list ste bili Vi.Kiša Vas je odnijela prema obali!To bi trebalo da Vas podsjeti!Vrijeme prolazi!I šuma će uskoro biti bez listova!Sjedite.Ne budite iznenađeni.I slušajte!Sudićemo Vam...U odsustvu...Svakako!“

Fernando je ponovo pripalio nepostojeću lulu.I povukao se duboko u svoj svemir.Amalija se popela uz stepenice pored šanka.Mrak joj je ispunio glas...I pjevala je...O snovima koji nisu našiI koji se ne vide na kraju života,O crnim brodovima izgubljenim na dalekom moru,O krovovima na suncu,O zidovima,I njihovom blještavilu,O parolama na tim zidovimaKrvlju ispisanim,Životima uzalud potrošenim...Sumraku u nama,I rukama koje se tražePo unutrašnjoj strani svijeta.U mraku njenog glasa sijale su se jedino tvoje oči.


�233

Svjetionik za crni brod nasukan na dalekoj obali.Albertov lice se probilo kroz naslage stihova.I progovorilo...„I ja sam sanjao...Možda sam čak i nastao u snu!?Ali to ne znači da nisam stvaran.I da sve moje želje nemaju ruke...Možda sam došao izdaleka...Možda me ne prepoznajete...Ali, ja znam ko sam!Iako me sad samo sanjate,To ne znači da ne čujete ovaj glas!Taj glas jednako stvara,I osjeća ,I diše,Kao i vi koji me sanjate!Ne, ne pokušavajte!Ne pomjerajte se, još...Tek ćemo Vam suditi...U odsustvu...svakako...“

Noć je bila okolo.Napolju.Unutra.U nama.Svuda je bila noć, zapravo...A, ja sam bludio u jednom sunčanom jutru...S gutljajem kafe na tvojim usnama...I jednim velikim zagrljajemKoji se iz univerzuma spuštao pravo na tvoja ramena...Htio sam to i da kažem, čak...Ricardo me je preduhitrio.

„Ja nisam sam.Za mnom će doći još mojih oblika.


�234

Svaki taj oblik, opet ću biti ja.I ja ću biti u svemu.U suncu!U travi!U zemlji!U vodi!Opet ću biti ja!Malo sam umoran...Ali, opet ću biti ja!Možda u travi prepoznam tragove tvojih stopala...Možda se u suncu osmijehne tvoj osmijeh...Možda u zemlji ponovo proklijam...Voda nas nosi,I svaki oblik je naš...I sve smo već bili!I sve ćemo tek biti!Voda nas nosi...I svaki oblik je naš.Ne, ne govorite!Ne, pokušavajte!Tek ćemo Vam suditi.U odsustvu..Svakako!“

Noć je postala hladna.I ja sam postao dalek sam sebi.Kao da opet tonem u san.Ili kao da san tone u meni.U daljini sam vidio svjetla Alfama...I znao sam da je Lisabon daleko.I da sanjam.Crni brod na dalekom moru.I more u nama.Septembar se srebrio na tvojim dlanovima...A, ja sam spavao na njima...


�235

�236

NOĆ PEDESETANA OBALI

Na obali rijeke Tejo stajao sam i čekao.

Umoran.Jako umoran.Od čekanja brodova koji ne dolaze...A čujem ih kako huče na pučini...Plove na drugi kraj svijeta.I skrivaju se u uglu horizonta.Nije mi jasno...

Gdje sam to ja?Ko sam to ja?Šta ja to čekam?I kakva je ovo luka?

Čovjek pored mene se nakašljao.Ugasio cigaretu vrhom cipele.


�237

„Prokleta je ova noć.I prokleta je ova luka...I proklet je brod koji u nju pristane...I prokleti su oni koji čekaju...I nije noć prokleta,Sama po sebi,Zbog svoje tame i okrutnosti...Ne.Ni luka nije prokleta svojim besmislom...Orjentacijom na zemlju,Na kopno,Niko nije daleko stigao...Ne.Ni taj brod, prokleti,Što huči na horizontu,A ne dolazi,Ni on nije proklet svojim uzaludnim smjerom...Tonući u dubinuNiko nije ostao nasukan...Ne.Mi smo prokleti.Ja i Vi!Da, Vi, nasukani čekaču!Mi smo prokleti.Idem da saperem ovo prokletstvo.Noć je sve duža...Brod sve dalje...Rum je hladan...Ali grije ovu šupljinu unutra!Idete?“

Pogledao sam na sat.Pola sata poslije ponoći.Buka na horizontu se pomiješala sa talasima.Nisam znao da li dolazi brod ili nevrijeme.


�238

Ili ništa...Očima sam se složio i pokazao put prema restoranu.

„Vi niste odavde?Vidi se to...Znate, malo izgubljeno djelujete!Malo!Ne previše...Taman toliko da se vidiDa ne znate kud ste krenuli!I odakle idete...Znate, smjer je jako bitan!Jako!Ako nemate nikakav smjer,Nigdje nećete stići...U redu, stići ćete negdje, ali...To negdje je još uvijek nigdje.Ako niste unaprijed mislili na „to negdje“...A, ako jeste,Onda imate smjer...I nebitno je što izgledate izgubljeno,Smjer je prisutan, eto, čak i kad izgledate izgubljeno!“

Ne sjećam se detalja...Ali se sjećam da smo obojica bili pomalo izgubljeni...Izgubljeni,Na pola puta do alkoholnog blaženstva...Na pola puta izmeđuNigdjeI ništa...Na pola putaIzmeđuNoćiI jutra...Na pola puta između sebe...


�23�

„Ne, nisam odavde...Iskreno, ne znam ni gdje sam trenutno.Noć je...I ne vidi se baš.I umoran sam.Jako.Od ove tameKoja to nije,I u kojoj se sve vidi...Od očiglednosti mraka sam umoran...Od noći,I staklene mjesečinePo kojoj brodim u zadnje vrijeme...Od sijenki koje me sapliću,Lome,Presreću,Nose...Umoran sam.A, i taj šum mora...I to umara...I stalne oseke,Povremene plime,Pijesak,I kule,I talasi koji me ruše...Sve je to umor...Planina koja raste hiljadu godina.I sad moramo preko...A taj brod ne dolazi...Čujem ga jasno, već neko vrijeme...Ali ga nema, još...Ponekad pomislim da ga vidim kako izranjaIz mraka,Iz mora...Čujem brujanje motora,


�240

Čujem smijeh,Kristalni...I čujem orkestar na palubi,Vidim lulu nečiju,I dim,Katarku,Kormilo,Pramac,I poznate su mi te ruke na ogradi...Vidim galebove kako lete okolo...Vrište u noći...Bijele nebo...I mrak.Potom ništa.Ostanu galebovi...I ništa.Brod ne dolazi.A, svaku noć ga čekam.Evo, ovo je pedeseta noć ispred nas...“

Nisam ga poznavao.I ne mogu da ga se sjetim.Nijednog detalja ne mogu da se sjetim.Ni lica,Ni naličja,Tog čovjeka sa kojim sam čekao na obali.

„Pedeseta?!Kažem ja, nasukani čekač!Znate pedest je zanimljiv broj.Prirodan.Jedni ga pišu kao L.Drugi naprave prstima to „L“ i stave ga na čelo!Rugaju se...L


�24�

Looser.Gubitnik.Onaj koji je izgubio...Onaj koji je izgubio,Traži...Prirodno.I nijeGubitnik,NegoTragač...I to je prirodno.Dakle, mi ne čekamo!Mi TRAŽIMO!“

A, onda je sasvim prirodnim glasom TRAŽIO još jednu bocu ruma...Da skrati daljinu od pedeset noći...Da preskoči beskraj do dolaska broda...Broda koji se čuje na horizontu,A, koji ne dolazi...

„Čujete te pticeTamo u mraku?Ptice prate brodove...Obično.Mora da dolazi brod.Opet.Samo ti glasovi su tako dalekiI ta daljina umara...I mračni su ti glasovi na horizontu...I taj mrak umara...A, i te ptice...Tako su bijele,Djeluju kao da odlaze,Putuju na Jug, čini mi se...Ta jata su tako visoka


�242

I heterogenaI let im je promijenjiv...Ko zna!?Možda brod ne dolazi...Možda nas brod napušta...Noć je .I ne mogu da vidim jasno...Ali čujem...Čujem jesen,I dobovanje zemlje po daskama,Čujem pucketanje malog plamena,I vjetar čujem,Kako ga raznosi kroz mrak...Čujem daleku grmljavinuI kišu kako nas natapaNesvakidašnjom tugom , čini mi se...Čujem, a kao da nijedan zvuk ne dopire do nas...Čujem, iako je noć...Čujem, a brod ne dolazi...Čujem, a mi tražimo,U noći,Taj brod što ne dolazi...“

Ne mogu da se sjetim...Taj čovjek kao da nije imao lice,Ni ruke,Ni ramena...Taj čovjek,Kao da nije bio, uopšte...A, opet, taj glas...Tako poznat...I ta sjena u glasu...Kao da sam je čuo, već...Noć je bila dubokai puna...


�243

Boca prazna.„Te, ptice...To su galebovi...A, oni su bijeli samo na papiru,I pitome su, te ptice,Al, samo u daljini...Tu, blizu,U nama,Su gladne i krvoločne,Nezasite su te bijele ptice sa horizonta...Sijeku,Trgaju,Kidaju,Čupaju,Sve živo u nama...Samo čuvajte oči...Poslije tih pticaMožda Vam neće trebati...Poslije njih ostaje mrak...Iako su bijele,Te ptice sa horizonta,Kažem, bijele su samo na papiru...I pitome su samo u daljini...Vidite, upravo zato,Ta daljina je tako magična...I zato klikćemo ka horizontuČekajući...Tražeći stalno taj brod koji dolazi...Slušajte!Čujete?!Čini mi se da dolazi.Požurite na obalu!Ja ću da platim...Požurite!Stići ću za Vama!


�244

Požurite!Noć je!I možda nas ne vidi da ga tražimo.Požurite!Neko mora biti tamoda ga dočeka!“

Otišao sam do obale.Stajao sam i čekao.Umoran.Jako umoran.Od čovjeka čijeg lica ne mogu da se sjetimA čujem ga kako huči na pučini...I odlazi...Plovi na drugi kraj svijeta.I skriva se u uglu horizonta.Nije mi jasno...Gdje je to on?I ko je?Šta on to čeka?I kakva je ovo luka, uopšte?Odgovora nije bilo.Samo noć...I ptice...

Na obali rijeke Tejo stajao sam i čekao.Onda sam se nakašljao...Ugasio cigaretu vrhom cipele.


�245

�246

NOĆ PEDESETPRVANA PRAGU

Crni plašt je pao po svemu.Crn.Mekan.PoznatI providan.Kroz njega se lako moglo uočiti zvjezdano jato u daljini.Moglo...Ako je bilo ikoga da ga uoči.Na putu, presrela me je noć...

„Kuda ćeš, putniče?Kud ti to ruke žure?Noć je!I ja sam!Pala sam po svemu...Po tebi sam prosula mrakI govorim ti...Odustani od koraka.


�247

I zaspi.Uspavaj želju na mejsečini,Na neodređeno vrijemeRaspusti kosu,I umrtvi tijelo...Stišaj se,I pretvaraj seDa nisi,I da te nema...“

Sišao sam sa puta,Kao sa uma...Zašao u mrak,Kao u sebe...Jedna kuća ,Kamena,Prazna...Bez smijeha i prozora...Bez plafona i smisla.Obješena u noćiKao strašiloZa slučajne prolaznike...I prag drveni,Mjesečevim stopalomUramljen u sijenku vrataKroz koja se izlaziU svijet,U noć,U sebe...Sjeo samNa prag,Kao na oblak...Sanjao,Kao da sam budan...Noć me natapala najfinijom paučinom tišine.


�248

„Kuda ćeš, putniče?Kud ti to snovi blude?Noć je!I ja sam!Prekrila sam te...Pletem po tebiBeskrajnu mrežu nesmirajaI govorim ti...Zastani!Ne nadaj se!Ne osmišljavaj boju nebuAko već boje nemaš u izobiljuZa sve oblake,I za sva jutra...I bez strahaI laveža,Napravi i zaveži čvor na početku puta,Od ognja i čelika...Okreni glavu!I prati trag okovanih snovaSve do nijemih košmara,Do tišine...Do nebitka...I pretvaraj seDa nisi bio,I da te nema...“

Put je bio dug...Iako na početku sapet u bezizražaj,Put je bio dug...I još se,Obješen,Klatim nad prvim korakom...I, iako je noć,Na tom prozoru je dan,


�24�

Miris pokošene trave,I vjetra...Jedna topla i trulaKruška,I nekoliko pčelaZabodenihDubokoU očaj...I ja sam tu.Negdje u svom mraku...Pored prozora,Visim...I na prstohvatu snaPolemišem sa zaboravam...Sjedim na praguI smijem se noći u lice...

„Ti si, možda,Noć,I samim tim siStarija od mene.Dolaziš oduvijek,A ja tek pravimPrve korake...IzdalekaSam se dovukao,Sapleten košuljom od vlastitih snova...Posrnuo sam u tom dolasku,Pokleknuo,Slabo,U mraku...I ispustio kamenPred tvoje noge...Još je bio danI mogao sam jasno da vidim,


�250

Da čujemKako se taj kamen stropoštavaNiz tebe,Prema jutru...Ti si, možda,Noć,I prirodno je sljepilo koje izazivaš...Padaš po svemu....Prosipaš se,Bez svjetla,Po meniI drugima...Dolaziš oduvijekI širiš se,Bez upozorenja...Donosiš sa sobom košmare,PrikazeI snoviđenja...A, ja...Ja sam vlasnik svih sujevjerja...Putujem,S mjesecom u očimaI crnom mačkomZa vratom...Ne vidim noću...Ne vidim daljeOd puta kojim sam došao,PrašineI nesigurnih koraka...Svezan samNebomU klupkoTvog bezizlaza.Zalutao sam...Zalutao sam,


�25�

Tu negdje na kraj tebeI ne znam nazad...Srebrni lavež iz daljineMi ledi krvI oči...Mrak je...Ruke mi drhteOd onog kamenaI ne mogu da te zagrlimJer ti si, možda,Noć,I cijediš mi prazninuKroz prste...Na mjesečini se lomimU pokušaju...Sjedim na pragu,I sanjam jutro...Jer ti si, možda, Noć.Pretvaraš seDa nisi...I da te nema...Dan je moj saveznik,A jutro tvoja uspavanka.“Crni plašt je pao po svemu.Crn.Mekan.PoznatI providan.Kroz njega se lako moglo uočiti zvjezdano jato u daljini.Moglo...Ako je bilo ikoga da ga uoči.


�252

�253

�254

NOĆ PEDESETDRUGAJERUSALIM

Probudio sam se.Već je bila noć.U ovo doba godine noći dolaze rano.I sa sobom obično donose mrak.U tom ranom mraku probudio me je manji srčani udar.Tako je to stalno.Kad god pomislim da spavam,Kad zakoračim u san,Kad prijeđem na onu drugu stranu rijeke,I zaigram valcerPo onom drugom,Pitomijem nebu...Tačno u tom trenutku,Jedna ptica uzleti sa krova,I jedan list padne ,S visoka,Pod moje noge...Na silu otvorim oči,I probode me koplje...


�255

Drveno.Kameno.Tvrdo.Tako je to stalno...I ne mogu da spavam...Tad obično popijem kafu.Jako hladnu. I jako crnu.Kao noć od juče.Kao dan od sutra.Kupim ulaznice za pozorište sijenki.Upoznam se sa prilikama na nebu.I izađem iz sebe.Potjeram se niz ulicuI tražim...Onaj put koji noć u Jerusalimu najbolje sakriva.Tražim...Onaj prostor između dva koraka koji sigurno zna kud idem,I ko sam to ja.Za svaki slučaj,Tebe uvijek ostavim unutra,U onom usnulom dijelu mene,Koji nije otišao niz ulicu,Kao putokaz za jutro,Kao jedini stub u unutrašnjostiKoji može da sačuvaZemlju pod nogama,Nebo iznad nas,Tebe u tebi,Mene u meni,Nas,U nama...

U tunelu,Pored hotela Hashimi,Na pijaci,


�256

Presreo me je čovjekSa dvije ptice u rukama...

Pomislih - „Ecce homo...“�

„Evo me!Zovem se Imanuel!Dolazim s Istoka,I nosim Jerusalim u nozdrvama!Tražite nešto?Evo tu sve imamo...Prodajem školjke Golanske visoravni,Prodajem mirise Mrtvog mora,Smokvu, arašid,I pokoju dušu...Iz Sredozemlja.Ako treba...sve je tu...Samo recite.Naglas.Zovem se Imanuel,I prodajem sve...“

Gledao sam one ptice na njegovim dlanovima.Mislio na dva prozračna oblaka iznad nas,Na topal vjetar,Na jedno stablo narandži,Procvjetalo na drugom kraju svijeta u trenutku kad se o njemu govori...I na jedan blag osmijeh,Zaboravljen u jednom uglu Mediterana.„Ne, ne, niste me razumjeli!Zovem se Imanuel!Dolazim s istokaI nosim dvije ptice na dlanovima.

�� “Evo čovjeka!” Pontius Pilatus


�257

Te ptice su dva svijeta,Obadva, buduća i daleka...Obadva, svijetla i velika...Dva svijeta,Kao dva lotosova cvijetaU Sofijnim očima.Znate, tamo na drugom kraju...Ispod Maslinove gore sad spava jedna djevojčica.Vesela, plava, razigrana...Noću nosi zvijezde u očima.Danju pušta ptice iz kaveza.Voli da sanjaI sluša muziku njihovih krlia...“

Spustio je ptice prema zemlji.Podigao pogled prema meni.

„Zovem se Imanuel!Dolazim s Istoka,Nosim dvije ptice na dlanovimaI jedina je IstinaDa nikom ne prodajem maglu...I poklone...“

Provukao sam se s druge strane izraza na njegovom licu.Izašao iz tunela.Odbrojao tačno četrnaest korakaI već sam bio na Putu suza.Via Dolorosa je u ovo vrijeme pusta.Duga ulica u Starom gradu koja završava na nebu.U ovo doba dana to nebo je tik iznad naših glava.Nisko.Tamno.I teško.Pustio sam mrak u oči.


�258

Okrenuo pogled od njega.Nastavio u smjeruSuprotno od kazaljke na satu...PokleknuoVeć na petom koraku.Pomislih,U padu,Na tvoje ruke...I kako je dobro da si unutra,Da čuvašSreću u pticama,Zemlju pod nogama,I nebo iznad nas...Nasmijah se sebi,U padu...I pomislih - „Ecce homo!“

„Evo me!Zovem se Ismail!Dolazim s IstokaJerusalim nosim na usnama...U tvojim očimaRasplamsavam dvije vatre!Rasplamsavam cio svijet!Evo me!Vidiš!Zovem se Ismail!Donosim zoru na vrhovima prstiju,Kao što vjetar raznosi ezan iz pustinje...Dolazim s Istoka!I ispod oblaka,I iznad talasa,Pružam ti ruku!Kao dar od neba...Kao spas od sebe...


�25�

Zovem se Ismail!I osvjetljavam ti put, čovječe!“Prihvatio sam ruku čovjeka koji je stajao na Putu suza.Podigao se sa ulice kao da ustajem iz groba.Osjetio sam,Zemlju pod prstima.Kamen u zraku.Čuo sam sokola iznad pustinjeKako klikćeI leti suncu u zagrljaj...

Na drugom kraju svijetaJedna trešnja je procvala baš u trenutku dok se o njoj govori...I jedan osmijeh s mirisom livadskog medaOsvijetlio je noć ispred nas.„Ne, ne. Niste me razumjeli!Zovem se Ismail!Dolazim s IstokaI nosim molitve u rukama.Jednu od zemlje.Drugu od kamena.Obije, svijetle i velike.Obije, buduće i daleke.Dvije molitve,Kao dva zlatna mjeseca u njenim očima.Zovem se Ismail.I živim na stijeni.Ispred Al Axe je trag kopita u kamenu.I u taj trag slijeću ptice.Svako jutro u svojim rukamaTe ptice nosim na pijacu.“

Podigao je ruke prema nebu.Spustio pogled prema meni.


�260

„Tamo na drugom kraju...Ispod Maslinove gore sad spava jedna djevojčica.Čupava, mlada, razdragana.Noću nosi snove u očima.Danju te snove pušta iz kaveza.Voli da gleda ptice...I sluša muziku njihovih krila.Niste me razumjeli?!Slušajte!Zovem se Ismail!Dolazim s Istoka,Jerusalim nosim na usnama,I jedina je istina,Da ne prodajem svoje ptice...I poklone...“Provukao se sa druge strane izraza na mom licu.I nestao.Stajao sam u noći...Na samom kraju Puta suza.Sa suzama u očima.Ostao sam sam.Za trenutak.Ispred Zapadnog zida napravih još jedan korak...I ugledah Veroniku.Prišla je s mirisom livadskog meda.„Hej, gdje si ti?Dugo te čekam!I šta ti je to s očima?Opet si pao?“Nasmijala se.„Ecce homo!“

I obrisala mi lice.


�26�

�262

NOĆ PEDESETTREĆAJERUSALIM

„Ja nisam Veronika!Pogledaj malo bolje!Ne prepoznaješ me!To što sam ti obrisala lice...To je ništa.Ja nisam Veronika!Tako se ne zovem!Ja sam zagonetka.A, Ti?Sinoć si, možda, ti bio zagonetka...Mjesec je bio mlad.Noć je imala drugačiju boju.Jerusalim je sinoć spavao.A, večeras...Večeras smo tu kraj Zida.Večeras me ti pogađaš!“Zapalio sam cigaretu i prepustio se igri.Sjedio ispred Zapadnog zida kao ispred Vlastite Kuće.


�263

Gledao u noć.Velike i dalekeDemonske vojske su prošle ovuda.Vidio sam ih kako kidajuSuzu po suzu,Kamen po kamen,San po san...I odnose te u bezobličnu tamu u daljini....Rasčupali su mi kućuI ostavili jedan zid.I tvoju sijenku ispred zida.I sad zajedno uplićemoKosu oko kamena,Tvoja sijenka i ja...I plačemo,I ridamo,I vrištimo u noć...

Druga noć u Jerusalimu.Sjedim ispred Zapadnog zida.Plačem tišinu.Ona plešeJedan drvni plesIspred mene,Kao ispred zida.Koracima ispisuje zagonetku na kamenu.Moj mjesec je tamo visoko.Noć u boji njene haljine.

„Ja nisam Veronika!Ni ti nisi ti!Ti koraci od sinoć...Doveli su te do zida, zar ne?A, još se tražiš?!I ne znaš ko si?!


�264

I ne znaš ko sam ja?!Ja nisam Veronika!Možda sam ti obrisala lice!Ali ja nisam ja!“

Okrenula se oko sebeKao oko noći.Prislonila glavu.Zagrlila Zid.

„Čuješ!To su moji koraci!Dolazim sa druge strane...Iz pustinje.Preko talasa.Za mnom dolazi topot konja,Iskre na kamenu,I jedna oluja...Sunce je moj Bog.I suncem te zavodim.Dolazim u Jerusalim,I razoriću ti dom,Iščupaću ti srce,I dati pustinjskom orlu...Nosiće ga nebom umjesto ogrlice.Slušaj!Čuješ!To je plač!Plač našeg sina!Plač Sina Mudrosti!Vidiš!To je Kovčeg Sunca u njegovim rukama!I biće izgubljen!Baš kao ti sada.“


�265

Hladan vjetar je sušio noć na mom čelu.Odgurnula je zid od sebe.Okrenula se.Meni se okrenulo u glavi.

„Kažeš, voliš zagonetke?“

Nešto u tom glasu mi je ličilo na tebe.

„Evo ti jedna!“

Ili je to bio tvoj glas.

„Tvoje ime je Mir.Sjediš tu noćas.Ispred Zida.Ispred onog što si gradio.Ispred onog što je ostalo od Hrama.I gledaš me kako plešemPo tebi...Ko si ti?I ko sam onda ja...Tebi...“

Noć je bila gusta.I teška.Negdje gore pod Kupolom na Stijeni čulo se komešanje golubova.Cigareta se sama ugasila...Davno...Nekad na sredini plesa.Stajala je ispred mene,A vjetar je raznosio tišinu po oblacima.Htio sam reći da znam ko sam,I da volim zagonetkeČije rješenje si Ti.


�266

Htio sam reći da je noć duga,Da je Jerusalim odlična pozornica,Da je igra tek počela,Da je pomalo tužnoŠto nisi tu,Pa da zajedno pogađamo,U noći,Skrivena licaOnog drugog...Nisam se usudio.Moj glas bi...Prekinuo san,Srušio Zid,Zapalio Noć,Narušio ples...Za trenutak mi se učiniloDa te vidimna licu MjesecaI da mi šapućeš rješenje zagonetke...Okrenula se...Oko mene,Kao oko svijeta.Prislonila mi usne na uho...

„Osjećaš?To je vrelina.I to nije usijani kamenIz gora Jerusalimskih...To je žar pijeska.Škorpija u grlu.To sam ja.Majka Mudrosti.Sluškinja Sunca.Kraljica Pustinje.Vidiš?


�267

Ja nisam Veronika, zar ne?“Tiha jeza mi je prošla vratom.Pomislio sam nešto o radoznalosti...Osjetio sam mačiju šapu na ramenuHtio sam da ustanem,Prekinem ovu igru,I vratim se istim putem kojim sam došao.Možda bi je zadovoljilo moje sujevjere,I sama bi se odala...

„Postoje razne priče o meni.Neke su tačne.A neke smrde...Kao ribe u Crvenom moru.I ti si u tim pričama.Spominju te, s vremena na vrijeme.Ne, ne ljuti se!I ja sam u tvojim pričama, naravno!To je, zapravo jedna priča.I nije o nama.Nego o Kovčegu,U rukama Sina Mudrosti.Kovčegu sa dva anđela...Napravljen od bagrema,Optočen zlatom,Prekriven maramama,I izgubljen...Baš kao ti sada.Ne, ne žuri!Razmisli!Ples je tek počeo.Ko si Ti?I ko sam Ja...Tebi?“I, plesala je...


�268

Sa svojom sijenkom.Po zidu.Po noći.Po meni.Nisam tražio odgovor.Samo sam gledao taj ples i želio da nikad ne prestane.Svaki taj korak bio je jedan drugi...Svaki taj pokret mirisao je na jedan prošli...Svaki taj pogledVeć samVidio...

„Šutiš?“

Gledao sam je.

„Kažeš da voliš zagonetke?“

Šutio sam tebe.

„Evo ti jedna!“

Čekao sam.

„Tvoje ime je Mir.I odrekla sam se Sunca za tebe.Progutala sam tvog BogaU jednom zalogaju,I preplivala more.Plešem tu noćas,Pred tvojom kućom,Pred tobom,Ili onim što je ostalo od tebe.Ko sam Ja, onda?I ko si Ti...


�26�

Meni?“Taj ples me umarao.Plašio sam se šta ću naći na kraju...Šta je na kraju zagonetke.I koji je smisao svega...I Noći,I Jerusalima,I puta...Putovanje je kao igra.Svako počinje u nama.Završava se,Nepredvidivo,Izvan nas.I nije ciljNa kraju puta...Nego u koracima samim.A, i ti koraci...Taj ples...Sve sam toVećVidio...„Pomoći ću ti!Ja sam rođena...Na drugoj strani Mora!Moja majka je bila Duh!Otac ju je spasio.Moja sestra je Sunce.A ja sam Sijenka.I Ti si rođen,Kao i Ja...Na drugoj strani Mora!Tvoje ime je Mir.Tvoj brat je umro za tebe,A ti si sagradio Hram!Demonske vojske su prošle kroz tvoju kuću


�270

I ti sad živiš ispred onog što ti je ostalo...Prosipaš želje po papiru,Grebeš noktima po kamenu,Plačeš pred Zidom,I ne znaš...“Jedan orao je proletio između nas.Osjetio sam njegove kandže na prsima.Oči su mi se zamaglile od bola.U pramenu vjetra iznad Al Axe šuštalo je jato golubova.Kleknuo sam umoran pored Zida.Naslonio čelo na kamen.Kao na Kovčeg.Kao na sebe.Kao na ništa.

„Ko si Ti, onda?I, ko sam Ja...Tebi?“


�27�

�272

NOĆ PEDESETČETVRTAJERUSALIM

Na velikom tamnom nebu zvijezde su se vrtile u krug.Udario sam glavom o Zid Plača.Sve se okrenulo naopačke.I sunce pod mojom kapom počelo je da tamni.Završio sam na drugoj strani.Zida.I sebe.

„Hajdemo odavde!Noć je postala hladna, a Zid neprohodan.Zbog te neprohodnosti je i ostao na mjestu.Dalek, samodovoljan, usamljen.Vidite!A, kažu da taj zid ispunjava želje.On samo ispunjava prostor.Prostor mi trenutno nije želja.A, i taj Zid, je sad već u glavi.Hajdemo odavde!“


�273

Govorio sam kao da govorim jednom drugom sebi.Onom od juče,Ili onom od prije hiljadu godina.Hodao sam u mraku,Unazad,I vitlao rukom kroz prazninu,Tražeći nekog...Veronika se dugo pretvarala da nije Ti,Toliko dugo da je povjerovala u tako neobičnu mogućnost...Za to vrijeme ja sam prestao da sumanjamJedino u prohodnost Zidova u Jerusalimu.Prepoznao sam,U mraku,Put prema hotelu,I taj glas...Rukom.Zvijezde su se ponovo složile na Jerusalimskom nebu.

„Hajdemo odavde!Još dok je Noć.U mraku se, uvijek, najbolje vidi.Još se niko nije izgubio na početku čovječanstva.Hajdemo!Hotel ne može biti daleko!Nekoliko koraka.Jedan pad.Ulica od oblaka.I, tu smo!“

Znao sam da me samo hrabri tim neobičnim kazivanjem,I da je takav gest kontraproduktivan kod kukavica.Znao sam da je taj govor samo sonarKoji ispituje gustinu crnila između nas,I da se taj glas odbija kao eho od kamenaU mojim rukama,


�274

I pada,Kao suh list na dno rijekeU tvojim očima...Sve sam to znaoJoš u prošlom životu,Ali, beskrajno,Beskrajno dugo sam bio stariji od sebe...I jako umoran.Na drugoj strani Noći,Poslušnim korakom,Ispitivao sam mrak ispred sebe.

„Ne može biti daleko,Taj put kojim smo došli!A, i ako ga ne nađemo, jutro nije daleko!Svi putevi, ionaku, završe ujutro...Mrak je saveznik, jutro njegova majka.“

I hodali smo...Ne toliko dugo, koliko, uporno i predano, u različitim smjerovima.Magla se već razliva po Getsimanskom vrtuI iza nas je sijalo jatoOd trideset srebrnih golubova...U hodu,Nismo primjetili da put koji smo ispisivaliU mraku,Završava na različitim stranamaIste želje...

„Kad si ti stigla?I odakle?Znaš, ja noću hodam,I rastem po oblacima...Obično ne primjetim ni svoje prisustvoU toj tišini.


�275

Eto, sinoć, na primjer...Sinoć sam bio otac tvog Boga,A nisam primjetio put kojim si došla!Čuo sam tvoju ruku,U koracima,Ali, još ne znam odakle...Pao sam direktno sa oblaka,Uvis,Pred tvoje noge...I sad se pitam jesi li uopšte TiNa drugoj strani mraka...“

Glasom sam opipavao pomrčinu pored sebe.Očekivao tvoj odjekNa licu mojih riječi,I putokaz ka Hotelu Hashimi.

„Smješteni smo na istom mjestu!Promaja u ušima nas odaje!Vjetar mi govori da smo se već negdje sreli...Moglo je to biti u ovom gradu,Ili u nekom drugom svijetuKroz koji nikad nismo prošli,Držeći se za ruke...Sasvim je mogućeDa odavno hodamo istim ulicama,Iako te ulice još nemaju imena...Evo, vidite!Koračamo,Kao vukovi ,U čoporu vlastitih rečenica...“

Tražili smo to mjesto,Iako je to bio način...A sad ga samo ja tražim,


�276

I mislim da je neprikladno tražiti mjesto,U razgovoru,Da se sakrije drhtavica u rukama...„To je, znate, kao da kapom sakrivate misli!I Meni to sve liči na san.Namjerno kažem san,Jer je sanjarenje košmar od juče...I sigurno ga nismo zajedno poznali,Ili bar nismo na isti načinSanjali različite puteve oko svijeta...Iako smo se cijelo vrijemeDržali za ruke,Na kraju je svako preplitaoVlastite prste,I čežnju pakovao u drugačiju boju,Neba ili papira,Svejedno...Vidite, onih četrnaest koraka,Prerasli suU vječnost slovaKoja su težaOd pjesme koju čine...“

„Sve to što govorite...To je samo zamka za vlastite pticeKoje nikad nećete uloviti...Ako se uvijek služite istim trikovimaKavez vam postane navika...Evo, ja, na primjer...Ja uopšte nisam sa vamaDok vam opisujem put prema hoteluIz kojeg ste nikli...Jerusalim je dovoljno širok za takve stvari!Vidite, problem je u tome,Što je Jerusalim u nama,


�277

A ne mi u njemu...Cijelo vrijeme tumaramo po sebiTražeći vlastitu ruku u pomrčiniTuđih surogata...Hodamo ulicama,Gazimo hramove,Plivamo suzama,A cijelo vrijeme se sakrivamoIza uglova u vlastitim noćima...“

Govorila si mi ViIako smo se zajedno upoznaliSa prirodom bliskostiIspod pamučnog neba na našim dlanovima...Prirodno, još uvijek je bila noćI nisam mogao da vidimIzraz na tvom licu...Samo sam slomio ruku,U laktu,I napravio Bermudski trougaoU kome si se izgubila.Hodali smo tako,Ruku pod ruku,Pravo prema hoteluI vlastitim tišinama...Oboje ispunjniTvojim osmijehomI bezbojnim riječima...

„Vi samo hodate, zalud, po svijetu,I pišete o zagonetkama čije je rješenje,Samo po sebi,ZagonetkaU jutru u kojem želite da se probudite...Možda biste se samo trebali dobro naspavati,


�278

Dopustiti pticama da odmore krilaNa čiviluku,Pored vrataKoja nerado i sami sebi otvarate.Kažem, možda,Jer uopšte nisam sigurnaDa Vam ovo ja govorim...Kad kažem ja, mislim na Veroniku!“

Znao sam da me hrabriš,Iako takve riječi služe samo kuakavicamaKako bi se linijom manjeg otporaNeprimjetno ugnijezdile u tuđim rukama,I zavarale gladKoja izvire u srebrenim snovimaIznad naših glava.Znao sam i da namjerno usporavam korakeKoji me vode premaHotelu Hashimi,Prema krevetuU kome sam zaboravio jednu košulju,Dvije ruke,KapuI glavu ispod te kape,Veliku kao kapijaU tvojim očima,Kroz koju se sva slova i riječiSlivaju u dvije rijeke...Ponornice, čini mi se!Sve sam to znao,I još u prošlom životu sam hodaoHiljadu godina,Usporeno,Ruku pod ruku,S tobom,


�27�

Prema hotelu HashimiI prema srebrnom jutru u tvojim zjenicama...I znao sam,Da će to jutroUspavati naše korake.

„Namjerno ti govorim - TI!I namjerno Ti govorim - Veronika!Zajedno smo se upoznaliSa prirodom bliskostiIspod pamučnog neba na našim dlanovima...Znaš, Veronika, mi hodamo prema hotelu!Prema Hotelu Hashimi,Dole u Starom gradu...A, on...uopšte nije cilj!Taj hotel je samo jedna naivna metaforaKoja se, s vremenom, smuči i onom ko ju je prvi spomenuo...Mi hodamo, sve ove noći,Jedno po drugom...I ne najmanje,Sami po sebi...Po cijelu noć prolazimoNa drugu stranuZapadnog zida,I sa sobomUjutu donosimoUmorne oči,Drhtave prste,Vreće puneStaklenih istina...Vidiš, Veronika!Mi hodamo po Jerusalimu!Po jednom od bezbroj početaka!Naginjemo seIspod mjeseca,


�280

Jedno prema drugom,I sami prema sebi,Osvjetljavajući rukamaPut kojim teku riječi...A ne mi!To je prokletstvo...Veronika, zar ne?“


�28�

�282

NOĆ PEDESETPETAJERUSALIM

Sinoć sam to primjetio.Kad padne noćRiječi postanu gušće.Teže.Izgube prvobitno značenje.I prvotan oblik.I onda samo zrače u pomrčini.I vuku prema dole.Prema dubini.Prema mraku.Tamo i ostaju...Nerazumljive i nepročitane.Nepreslušane i nečujne.Svoje i nedovoljne.Moje.I večeras se to ponavlja.Napustio sam hotelsku sobu.Raspakovao očaj iz svih svojih kofera.


�283

Zatvorio vrata za sobom.Mogao sam da čujem kako se širi iza moji leđa.I izašao.Pritisnuo sam tipku na dnu.Lift je krenuo prema dole.Glava ostala u oblacima.Gledao sam dugo u ogledalo na zidu.Tamo nije bilo nikog.Samo laagani pad prema dole.I grč u stomaku.Onaj Niko mi se obratio.Iz ogledala,Iz svog svijeta,Iz svog sna svijetlio je u meneI govorio...

„Nisi vjerovao da to dolazi tako brzo.Govorio sam ti.Imaš dva uhaOba skrivaš od istina.Govorio sam tiDa samoća dolazi u galopuS jeseni se razgoropadi,Rastrči,Preskoči ogradu,I samo se prospe po nama...Pad je logična posljedica!“

Nije mi bilo do rasprave sa vlastitim odrazom u ogledalu,I već sam pomislio da se tišinom složim,Potvrdim,I presječem svaku narednu...Neko treći je govorio mojim ustima.

„Ti mi govoriš iz ogledala.


�284

Jedan ćuti.Ja ti odgovaram.O kakvoj samoći pričaš?!Nas je gomila,I još u padu rastemo,I raspadamo se na sve strane...Jesen nas samo raznosiPo svijetu,Po Jeruslimu,Po nama,Kako bismo mogli s proljeća ponovo da proklijamo...Da izrastemo iz sebe...A, tad...Beskraj će biti naša konačnost!“

Lift se spuštao kao vječnost.I što je više ponirao,Više je bilo oblaka u razgovoru.Nisam znao da li sam na nebu ili u hotelu.Ili u paklu, možda?I u koji krug se to spuštam.Pomislio sam kako ja zapravo ne vjerujem u crno i bijelo,Zagrobne priče,Pakao i raj...Moje prostranstvo satkano je od riječi i sivila.Njima uspavljujem ptice.Ušutkujem glasoveI hranim bogove.

„To ti je isto!“

Govorio je onaj iz ogledala.

„To ti je isto!Samo ti to još ne vidiš!


�285

Zauzet si samoćom koja to nije.Prisustvom.Tišinom.Odsustvom.I ne vidiš najbolje!Kad bi zatvorio oči,Onako odistinski,Vidio bi!Kraj svijetaNije i kraj duše.I u najdubljoj noćiNešto,Nešto se još može čuti.I to ostaje tu,Da zveči,Da opominje,Da čeka dan,I da nas rađa iznova.Ako tražiš,U noći,Možda ne vidišJer je noć...Ako dodirneš,Svoj odraz,U mraku,Tvoj dan počinje...“

Gledao sam se.Gledao sam ga.Taj odraz...Pomiješao je nekoliko izraza koje prvi put vidim,I pomislio sam kako to nisam ja.Možda je neko zaboravio dio sebe u ovom padajućem kovčegu....I taj odraz je s pravom ljut...On sad ne govori meni,


�286

Nego svom zaboravnom vlasniku.Pomislih...Pad će ga smiriti.Na dnu će uvidjeti grešku.Tišinom ću ga uspavati.Onaj treći mi je pomjerio usne.

„Možda mi dan nije dovoljan.Svjetlo me vrijeđa.Mrak oslobađa.Jesi li pomislio na to?!Ne možemo svi da se oduševljavamoPrisustvomSreće...Neko želi tu sreću i da osjeti,Da proguta svo sunce iznad drvoreda!I da postane buktinja!Da raspakuje noć,I svijetliIznad krovova,Da ruke pretvori u putokaze,I zagrli lutalice...Možda mi dan nije dovoljan.I možda je noćVeć zarobljena u tvom danu.To su mogućnosti, zar ne?“

Lift je padaoPonirao prema dnu.Slušao sam ih.Gledao sam se.Oslonih se na jednu tačku u razgovoru.Čisto da malo odmorim noge.Jednu, pa drugu.Oslonih se na tačku.


�287

Ta tačka bila je samo dio jedne beskonačnosti.A, ona...Ona je poniralaU jednoj ulici kroz koju sam već prošao.Zakoračih na ulicu.Prosuh se po njoj.Širim se po pločniku.Upija me kaldrma.Tonem u mrak.Prodirem u zemlju.Odnosi me rijeka.Plivam prema moru.Talasi me grle.Pjenim se i raspadam.Vjetar me diže.Nebo prisvaja.Sastavljam oblake.Vazduh me nosi.Dijeli.Raskida.Pomjera.I onda padam.Padam.Padam.Po licu.Po kamenu.Po tebi.I ponovo postajem rijeka.U tvojim očimaSputavaju me obale.Zaustavljaju brane.Usmjeravaju me.UdaramČelom o čelične lopate.Propadam kroz turbine


�288

I hidrocentrale.I moja struja se pronosi krozKamenZemljuŽiceI kabloveI dolazim,Do trperećeg svjetlaIznad svoje glave,Do sebe,Do ogledala,Do liftaKoji pada...I govorim si...A, ne čujem seOd bukeRijekeKoja me nosi...

„Ti tamo u ogledalu,Ti si zarobljenU svojoj slobodi!I ti to možeš!Meni ipak nedostaje sve.I ne mirim se lako...I ne mirim se nikako...Treba mi moj mrak,Moje noći,Sa svim,Sa pripadajućim snovima,Sa nedostajućim svjetlima...Sve mi to treba,Sad,Još dok nisamOdraz i sijenka,


�28�

Još dok se vidim,I dok čujemSve boje mojih sumraka...Ti tamo u ogledalu!Možda si ja!Ali ni izdalekaNisi sve...I ne zavaravaj seSvojom samodopadnošćuI slobodom...Još uvijek mogu da zaustavimLet prema dole...Jednim pokretom rukeDa te izbrišemSa ogledala,Izađem na bilo kojem spratu,HotelaIli pakla,Svejedno...Još uvijek moguDa te nagradim tišinomKoju si zaslužio.Još uvijek mogu,Ali mi nedostaje sve...“

Neko se igrao mojim glasom dok sam ja ćutao.Moj odraz u ogledalu se natmurio.Pokazao mi je boreZa koje nisam ni znao da su tu.Već sa ih brojao, kad je progovorio...

„Ne znam da li je to moguće!Ne znam da li me čuješIli moje staklene riječiPropadaju kroz


�2�0

Snove i košmare...Ne znam!Ali, putevi za to služe!Da se po njima sanja,Da se po njima dođe,Da se po njima ide,Iz daljine...Do kraja!Do sebe!Do Tišine!“

GrčI rupa u stomakuMe probudila.Vrata lifta su se otvorila.I ja sam uplivao u mrak.Veronika je čekala ispred hotela.

„Oprosti!Zadržao sam se...Prošla je vječnost, očigledno!“

Haljina se ljuljala na vjetru.Kosa joj je padala preko lica.Kao noć.

„Ništa!Požuri!Imamo samo danas!“

Jerusalim je spavao.


�2��

�2�2

NOĆ PEDESETŠESTA JERUSALIM

„Vidim ti na usnama to...“

Stajali smo u Getsimanskom vrtu.Poliveni maslinama.Osvijetljeni mrakom.

„Vidim ti na dlanovima to...“

Stajali smo u Getsimanskom vrtu.Noć je padala po nama.Mi smo se njihali u krošnjama.

„Vidim ti u očima to...“Stajali smo u Getsimanskom vrtu.Veronika i Ja.

„Vidim ti na usnamaTanak trag Mjeseca,Oštricu mača


�2�3

I jedan tih poljubac,Pun ledaI daljine...Vidim ti na dlanovimaJato ptica,Trideset sivih golubova...I njihovSlijep,Silovit letDo moga licaI nutrine...Vidim ti u očima,SuzuI smijeh.Mnogo ljudi.Davnih.Zlatnih.Metalnih...I koplja vidim njihovaNa vrhovimaTvojih ponora...Znam da su došliDa me poveduI isprateDo kraja putaKoji ne vide...I znam da ih je dozvalaPjesma tvojih usana,Znam!Evo je, ovdje,Zlati se,Tik ispod mog pogleda...Po njoj su me poznali!I sad idem...Dajem,


�2�4

Predajem moje tijeloDa ga povedu,IsprateDo kraja putaKoji ne vide....A, dušu, Veronika,Spuštam u jatoTrideset sivih golubovaNa tvojim dlanovima...Bodu je,Kljuju,I kidajuKoplja i mačeviSrebrne mjesečineU očima...U tvojim ponorima, Veronika...“

Noć je.I u noći je jutro jednog praznika.Mjesec se sliva u kameno kopito zlatne ulice.Čuo sam njene korake.Prošli su pored Omarijske škole.Vidio sam trag od perjaI jastuk od mjesečine kako zamiče iza ugla.

„Pođi za mnom!Vodim te na kraj puta!Pođi za mnom!Ionako si izgubljen,I nemaš većih šansiDa dočekaš jutroNa zastavama svojih praznika!Pođi za mnom!Pokazaću ti,Kraj tebe


�2�5

I početak oblaka!“

Veronikin glas...Iza ugla Vile Antonija počinjao je mrak.I pošao sam...Jedan drugi ja,NepoznatI nenaviknutNa noć,Na miris sumrakaI boju poraza...Budućeg.

„Prati me!Tvoj put je počeo.I tu na početkuVeć slutiš,Već vidiš,PlaninuPored sebe.KamenNa cesti,I kraj.Prati me!“

Sa Sinaja se spuštala noć.HladnaIDugaKaoSmrt.U očima sam ti vidio pticu.TopluIMeku


�2�6

KaoRadost.

„ Vidiš li kišu suncaKako padaIz rašivenih oblakaPo tvojim rukama,Veronika?!Vidiš li,Kako mi prsti drhte?!Pod kabanicom od krvi,Pod šeširom od trnja,SakrivamJednog prošlog sebe,I pratimTvoj zov,Uzbrdo...Vidiš li, Veronika,Tu pored Litostrotusa,Počinje ples,Igra kraljeva...Tu si mi obuklaJedan novi danNa ramena...Tvoje riječi su miIsprale oči,Pokazale put,Dodirnule obraz...Rekla si:„Evo, sad si čovjek!Sad možeš u gomilu!Prati me!“Korakom,Težim od vječnostiHodim po sebi...


�2�7

Isleđujem tvoje tragove...Pored Poljske kapeleSe spuštamU sebe,Krojim daljinuSapetu na tvojim dlanovima...Evo me,Hodam uzbrdo i nosimOblake od olova...Na leđima su miOrlove kandže,Okovi od juče,Mačevi od sutra...Na zadnjem putu,I ne zadnji put,PadamIspod njih,Klizim kroz kamenI upoznajemMajku zemlju,Licem u lice...Nije mi prvi put da vidimSuze u njenom ogledalu;Nije mi nepoznatoTo milo lice,Od topline i zagrljaja...Jedan daleki ja,DjetinjstvoPored pustinje,DječaštvoNa golim rukama,MladostPod korom drveta...I majka zemljaU meni...


�2�8

Nije mi prvi put da je vidim,Ali je nova!I ja sam nov, odjednom!Drugačije meGrliI boliOva ulicaPod dlanovima,DrugačijeTi svijetle tragovi,Dok puzimMjesečevim kopitomPrema izlazu iz grada...Drugi me vjetar nosi...PremaKapiji sudbine,PremaKalvariji se uspinjem,Tobom nošenI opijen...Veronika, čekaj me!Čekaj!Opet sam pao!Na pola putaDo sutrašnjeg nebaPao sam,I ne vidim put.Od trnja u očima,Od skarletne kabanice,Noć je postalaKrvava,Kao sutra;A sutra se čekaU oblacima...U oblacima,


�2��

U nama,Razapinju seBuduće bojeNaših pogleda...Probodeni tišinom,Ranjavaju miKožuMesoKost,Ti pogledi...Čuješ li, Veronika,Kako mi pucajuKostiPod težinom neba!Čuješ li!Slijedim te,Teškim koracimaKa Golgoti...“

Znao sam da je tu negdje...Na ulici,Za korakIli dva,Ispred mene...Čuo sam...Njen glas se uspinjao prema nebu.

„ Ne plači, sineBetlehemski!Ne plači,Iznad padaKoji te čeka!To je poslednji!Možda poletišNa tom putu,


�300

Pravo uMoj zagrljajOd leda...U mojim rukamaSuze nastaju!Požuri!Moj trag te čeka!“

I žurio sam...Još iz daljine,S početka noći,I svijeta,Krajičkom oka gledao sam u Jerusalim.Još tad sam znaoDa jedini put,Jedini izlazIz ovog grada jestTanka ulicaNa širokom nebu,U nama...Znao sam,I opet sam žurio za njenim koracima...Veronika se uspinjala uz Kalvariju.Ja sam trčao za njenim snovima.Nestala je negdje na jugu,U planini,U krošnjama maslinjaka.Dozivao sam je...

„Stani!Zaustavi se!Čekaj me!Obećala siKristalno jutroPoslije duge noći,


�30�

A šalješ mi tišinu!Obećala si dug putDo unutrašnjosti,A prosipaš suzePo površini drvoreda...Obećala si da ćeš roditi DanI jedan novi osmjeh,A plač kriješ u džepovima mojih noći!Čekaj me, Veronika!Zar ne vidiš da mePsi opkoljavaju,Četa zlikovacaIde oko mene,Grizu me,I kidaju me, ti psi, Veronika!Čupaju miNoge i ruke,Snove i javu,I svjetina im aplaudira...Zar ne vidišKako me razvlače,RaznoseMoje meso,Moje tijeloOd pijeska do kamena,Od pustinje do planine...Vidiš li , Veronika,Kako reže , ti psi!Traže mi dušuU tvojim dlanovima nastanjenu...Traže,Bacaju kockuPred tvoje noge,Smiju se nebu,Za opkladu,


�302

Svlače sa mene danKoji si mi ti obukla...Veronika,čuješ li?!Došao sam do kraja.Još malo,I pašće noć.Tačno u podneJednog novog praznikaZemlja će da zadrhti,Da se zatreseI povije šumu ispred nas...Prhnuće jato golubovaSa maslinove graneU tvojim očima,I ja ću da se izgubim u oblacima...Vidiš,Sve moje pticeVeć su daleko,Već stanuju na nebuI ne plaše seMrakaI grmljavine, Veronika...Veronika,Došao sam do krajaSebe,Jerusalima..Oči su mi teškeOd svega što sam vidio...I glas me napušta!Vidiš,Tišina curi iz mene...Račun je plaćen.Krv namirena.I svjetina je zadovoljna...Vidiš,


�303

Sunce je sišlo sa oblaka!Čuješ li , Veronika!Sišlo jeI žari se na mojim prsima, to sunce...Da, baš na tom mjestu,U koje zarivašPosljednje kopljeMojih dodira,Svojih ponora....Došao sam do kraja puta.Bio jeDalek,Dubok,TežakI mekan,Taj put sa kojeg dolazim...Došao sam do kraja,A nikad ti nisam rekaoZašto sam putovao, Veronika!Hajde sad!Popni se na prste!Nasmij se!I cjeluj oblake!Slušaj!Čuješ li?To je Ljubav.Put je Ljubav.I Ljubav je Put, Veronika!“


�304

NOĆ PEDESETSEDMANA SLOBODI

Cio dan sam imao osjećaj da me neko prati.

„Autobus Vam polazi sa glavne stanice.Zapamtite!Estación de Autobuses - Plaza de Armas!”

Osvrtao sam se.Kao da očekujem još nekog iza sebe.

“Stanica je odmah pored rijeke Guadaliquivir.Čuli ste za tu rijeku?Znam, sigurno ste čuli!”

Kad god bih pogledao iza bila je samo sijenka.Moja.Crna i poznata.

“Prijeđite preko mosta.


�305

Ulica Kralja Huana Karlosa.Stanica je odmah pored kanala.Vidjećete, već…”

Sijenka je uvijek ista.Mijenjala se samo gustina mrakaU njoj.I veličina.Zavisno od ulice.Doba dana.I položaja sunca, naravno.

“Autobus polazi tačno u �8 časova.Peron 6.Nemojte da kasnite.”

Sunca je danas bilo mnogo.Jesen je.Noći brzo dolaze.Pogotovo na jugu.

“Ovdje se poštuje vozni red.Ni minut.”

Ili se ovdje lakše primjeti.Previše sunca.Prebrze noći.

“Molim Vas, posebno obratite pažnju…”

Pitanje kontrasta.Vjerovatno.

“Ma, ništa, shvatićete i sami…”


�306

Izašao sam iz govornice.Bila je noć.Još sam se osvrtao.Sad je već sve bilo sijenka.

“Sjećam se!Vi ste pisali o toj rijeci.I još neko, ako se ne varam?”

Slušalica se klatila na mjesečini.Telegrafski glas je ostao iza.Daleko.Znao sam da ta sijenka nije moja.Da ta noć nije moja.Ni zemlja.Ni rijeka.Samo su koraci još bili moje vlasništvo.S njima sam odkoračao bijeg…Prema rijeci Guadaliquivir.Prema autobuskoj stanici.Prema peronu 6.

“Postoji bezbroj načina da izađete iz Sevilje, ali jedan je put kojim se vraćate.”

Šest sati naveče.Onaj osjećaj se samo pojačao.

“Ne brinite!To ja kažem svim putnicima.Uđite!”

U gužvi.Na stanici.Ispod mjeseca


�307

Primjetih…

“Takoje to i u životu.Bezbroj je puteva.Jednim te istim se uvijek vraćamo.”

Tvoje su oči sijale.Danju,Jednu sijenku…Noću,Srebrn trag Lune.

“Kartu smo već provjerili, zar ne?”

Primjetih,Kako okrećeš glavuPored biletarnice…Kupujueš kartuU suprotnom smjeru…

““Vi ste jedini putnik večeras!”

Primjetih,Kako se noć pokreće,MeškoljiIzmeđu DrvoredaSa narandžama…U očima,Sjajio je tvoj tragNa putu ispred nas.

“Kasnili ste na onaj jutarnji?Ili vas je dan izdao?”

Sve je postala noć.


�308

I put je postao sve.Zatvarao sam očiPored svakog novog natpisaU novinama,Na putu,Očekivao samOsmijehOslobođen značenja…

“Često nikoga nemaIza mene.Samo put,Ispred.I znakovi.”

Treptanjem sam prekidao misli.Osvrtao se,Po navici, već…

“Znam ih napametEvo odmah na izlazu je radar.Još jedan pred Alcala de Guadaíra.Sve vidim.Znam.Prepoznajem iz daljine.”

Neko je prosuoMjesecIza nas…I sad nas prati,u retrovizoru…

“Ovaj je baš uporan.Ne prelazi nas.Plaši se.”


�30�

SvjetlostPostaje opsesijaNoću…

“Dugim svjetlima rastjeruje strah.I noć oko sebe.Navikao sam, neka…A, Vi?”

Svjetlost,Prekida san,I prazne pogledeIspunjavaMrakomI Dubinom…

“Jeste li već zaspali?Put nije dug.Još sat, i…tamo smo…Evo, skrećemo lijevo…Prolazimo pored Osune…Jeste li zaspali?”

Tišina je spas.Ćutljivost tvoja vrlina.Sjećam se…Zatvorio sam oči.Neko mi je rekao da se takoIzalzi iz mraka…Zatvorio sam očiNa autoputu A-92…Zatvorio sam očiI pustio sijenke unutra…Ispod nas je proticala Rijeka,Da, baš ta o kojoj sam pjevao!


�3�0

Zatvorio sam očiI sve je postaloTuđe i daleko…

Negdje u retrovizoru još uvijek je govorio mjesec.

“Skrećemo desno!Ograničenje brzine!Usporavamo do maksimuma…”

U snu sam se još pomaloOsvrtao,Ali sve je već bilo tu…Jasno i neprilagođeno.Nisi to bila tiIza;Cio danI vječnost ledenuPratio sam sam sebe;Iz prikrajkaMe vrebalo jato pticaI postepeno sam se navikavaoNa svoje prisustvo,Na prazninuIspunjenu zrakom…Ptice su pjevale mjesečinu,U maslinastoj noćiRijeka se izlivalaIz korita,Buketi svjetlostiPadali su ti po stopalima;I sve je bilo put…I noć je bila sve…

“Još malo…


�3��

Drugi izlaz…Tamo prema Ulici de Cueto…Još malo…Samo spavajte…”

Tražio sam sePo paučinastom sumraku,Otvarao skrivene pretinceIz kojih je curila tišina;Znao sam ,Još juče,Još tamo na planiniIspod zlatnih vodopada,Znao sam da to nisi ti…Tapkao samNa snijegu,Na suncu;U mrakuRukama ispisivo pustinjuPo tvojim bedrima…Odzvanjala jePjesma andaluzijskog slavujau zvučnicima…

“Divna pjesma! Čujete!”

Idem da spavamNe probudiš li meMoje srce će umrijetiPored tebe…

�

“Čujete! Divna pjesma!”

Ili je to bio pas,�� Federico García Lorca


�3�2

Lavež na lancuI lanac oko vrataI prstiju,DalekiI unutrašnjiZovDaljineKoji sam slušao još od djetinjstva;Lavež,Na koji se nikad nisam odazavao.Rika jelenaU proljetnom haosu čeličana…Istina je tu,Ispred nas,Na putu,U čašama,Na stoluOd hrastovine…Od hrastovineSe praveKovčezi,Čamci,I barkeKoje plove uzvodnoUz mjesečinu…Uz GuadaliquiviruDave se kupači negdje na periferijiI pluta njihov smijehKroz kasno popodne,Možda predvečeJednog dalekog mene,Jedne daleke rijekeKoja je tuIspod nas…Njene obale nam dotiču bedra,


�3�3

Njene ribe bijeleNam pomrčinu,A lavež trajeU lancu,U noći,U snu…I s druge strane planineDolaziSamo jekaKao odgovorNa osvrtanje…Bježao samOd sebe tražeći sloboduKao osvrt na odgovore…Tražio samTvoj krik,Svoj zvuk,ZalogajČednog mjesecaI isječen komadProstog padaU kojem sam zarobljenKao lavež…U noći,Tražio samTvoje uhoI školjkuNa dnu mjeseca…

“Budite se!Stigli smo!Rekao sam da neće dugo…Evo tek će osam!Budite se!Tu smo!


�3�4

Zagrizite svoj komad neba!I slobode.Pomirite seSa sobom…I…Dobrodošli u Marinaledu!”

Autobus je izdahnuo.Vrata se otvorila.Ja sam se probudio.


�3�5

�3�6

NOĆ PEDESETOSMAU UTOPIJI

- Previše vi meni tu pjesničarite.Previše!Ništa ja ne razumijem od ovoga što ste rekli.A, to je isto kao i da niste ništa...

- Ne znam šta ste očekivali da kažem...Nešto kao...Očaj u galopu...Pad cijene oblaka...Jesenje sunce svlači zmijsku kožu...?

- O tome vam ja i govorim!Upravo o tome!Ja tu ništa ne razumijem.I ne vidim smisao u tim jezičkim zavrzlamama.Jednostavno ne vidim!- Jeste li pomislili da, možda, riječi za to služe?Da se ne vidimo iz njih.


�3�7

Da se ušuškamo u njihov oblik i da nam bude ugodno u zavjetrini semantike.Ne vidim šta tu ne razumijete.To su sasvim male riječi.Da, male.Obične, svakodnevne riječi.Ne one velike.One velike ionako služe da se iza njih kriju mali ljudi.Evo, recite mi...O čemu razmišljate kad čitate, kad govorite, kad slušate?Razmišljate li, ili se kao stihija obrušavate u riječi?Ili se možda te riječi poput oluje zarivaju u vas?Pazite!Oluje su opasne.To je zrak.Praznina.Ogroman komad opasne praznine.I ta praznina ruši gradove.Razjeda kontinente.Uzdiže okeane u nebesa.

- Pustite sad okeane...I nebesa...Neka ih na svom mjestu.Bolje mi ispričajte kraj priče....

- Kraj priče?

- Dobro, pustite i kraj...Recite mi, s kim ste razgovarali?“

- Kad?

- Tamo u Sevilji. Pred put.Rekli ste da ste sa nekim razgovarali.


�3�8

Spomenuli ste govornicu.S druge strane je bio glas. Telegrafski.Upustva za put u Utopiju...

- Možda ni sa kim.

- Kako to?

- Možda na drugoj strani nikog nije bilo. Možda nije ni bilo druge strane.Možda je strana izmišljena da opravda pad cijene oblaka.- Evo, opet!Pitam vas s kim ste razgovarali pred put...Vi ponovo o oblacima...

- Neko mora i o tome.I samo da znate...Nismo svi rođeni da se izražavamo u metrima, kilogramima i konjskim snagama.Nismo svi ni rođeni, ako već hoćete da idem tako daleko...

- Ponavljam!S kim ste razgovarali pred put u Utopiju.

- Sa plimom...

- Sa plimom?

- Da, sa plimom.

- Sa plimom?Kako?Razgovarali ste sa prirodnom pojavom?Objasnite?


�3��

- Vi možda na plimu gledate kao na prirodnu pojavu,i vjerovatno ste u pravu zbog toga,ali ja u plimi vidimi pronalazim mnogo boljeg sagovornika nego u ostatku svekolikog čovječanstva.I ne samo u plimi...O njoj sad govorimo, ali ona se lako pretvori i pretoči u sve i svašta...U mjesec.U vjetar.More.Sunce.Zimsko jutro.Vrapca na kišni...Vas...Kažem vam, u sve i svašta.

- Pogrešno.Potpuno pogrešno.Vi kažete sve i svašta, pa se onda maskirate iza vlastitih simbola.Zastava.Znakova.Riječima namotate klupko, a onda se i sami gubite u tom vunenom kolopletu tražeći početak niti.

- Ko kaže da ja tražim početak?Ko tvrdi da ja tražim bilo šta?Ja samo budem.I jesam.Ako su riječi simbol prisustva, to je prirodna pojava.Baš kao i vi i ja.I ovaj naš razgovor.

- Ko vas je čekao kad ste doputovali?

- Niko.


�320

- Kako niko?

- Lijepo...jedan veliki, najveći niko.

- Onda nešto?Mora da vas je bar nešto dočekalo?Marmelada?Marinelada, kako se već zove to mjesto?To je ipak Utopija.Tamo postoji nešto.Kuće, zgrade, ulice...Ljudi koji žive tamo...

- Ljudi ne žive u utopiji, oni se tamo utope.Stope.Rastope.Pretope se u prazninu koja može biti opasna...Poput oluje, sjećate se?

- Šta vas je tamo dočekalo?

- A, dočekalo..?Prije bih rekao dočekala...Okrutnost.Ona me je dočekala, primila u naručje i ponudila mi svoj smrtonosni zagrljaj...Šta je sad?Zašto mašete glavom kao zastavom?Vi mene uopšte ne slušate!Već sam Vam to govorio!Jesam sigurno...Da, da, u vašem prisustvu.Dobro!Evo, ponovo.Čitajte mi sa usana ako ne čujete.


�32�

Okrutnost je vrlina siromašnih.Kad kažem okrutnost, mislim na okrutnu laž!Kad kažem siromašnih, milsim na siromašan duh!

- Mislite na okrutnost ili na laž?

- Mislio sam na jednu veliku, ogromnu, bezočnu, okrutnu laž.

- Malo ste mi nejasni! Govorite o okrutnosti, mislite na laž.- Da, da...mislim da ima različitih laži, znate...Različitih vrsta i veličina.One kojima lažemo sebe.One kojima lažemo druge.One kojima zavaravamo nebesa.

- Opet vi o nebu!

- One neophodne.One manje neophodne.Usputne.Svjesne.Buduće.Samilosne, recimo...Postoji i laž iz samilosti...

- Nešto kao ubistvo iz samilost?

- Slično, ali potpuno drugačije.Ubistvo je ubistvo, a laž je samoubistvo.Razumijete?

- Da, kako da ne, od početka Vas razumijem sve...

- Čemu cinizam u vašim riječima?- Cinizam? Nisam primjetio.


�322

- Ja jesam!

- Ne znam, onda. Takav dan , valjda, ili vrijeme.Cinično.Nastavite...Izašli ste iz autobusa,...i, šta?Tamo je bila laž?Pričajate!

- Čim sam izašao na ulicu, primjetih da je duboka i neosvjetljena.Pomalo apsurdna.Bez ljudi.Bez smisla.Kao rijeka bez riba...Nekako zatrovana mrakom, znate...

- Dobro je da ste bar nešto primjetili!

- Prekidate me.Obesmišljavate jedinstvo mjesta, vremena i radnje.

- A, vi smarate beskrajnim unutrašnjim monolozima.I o kakvom jedinstvu sad govorite?Dramskom?Hahaha!U užem smislu!Ama, kakve to veze ima sa cijelom pričom o putu u Utopiju?

- Nikakve.

- U redu.Samo pojednostavite da ne moram da vas dešifrujem u zagrobnom životu.„Nekako zatrovana mrakom, znate...“?

- Da.


�323

Pomislio sam na ljude.Zašto je sve prazno?Gdje su?Teče li išta u toj dubokoj tamnoj rijeci?Ili je čovječanstvo presušilo?Pretvorilo se u vlastiti izduvni gas?Udahnulo se i nestalo...Mora da se nešto događa?Nekakva skrivena nuklearna opasnost prostire se iza noćne kulise...Svi su davno evakuisani na drugi planet...Utopili su se u zvjezdanoj prašini neke druge galaksije...Samo sam ja zapeo na dnu Andaluzije,Zarobljen noćnim pejzažom i mirisom narandži,Ukliješten između neba i maslinjaka na drugom kraju ulice...

- Koješta. Besmislica...Suzdržavam se da vam kažem, ali na kraju ćete ispasti glupi...Ili ste već...Nastavite, baš me zanima!

- Kad kažem nebo, mislim na život.Kad kažem maslinjak, mislim na Isabelu.Na čovjeka sa zemljanim licem.Na noći u jednom drugom svijetu...Onom u kome noći nisu potrebne.Svijetu sa ogromnim suncem u našim glavama.I divljim vjetrom u očima.

Napravio sam svega nekoliko koraka kroz tu pustoš i već sam je postao svjestan.Onda sam napravio još nekoliko...Besmislenih koraka po besmislenim putevima.Negdje na sredini ulice San Lorenzo sve je postalo jasno.Ptice su prekrile nebo.Ovo noćno.


�324

I ovo sadašnje.I te ptice su govorile o putu iza nas.Svaka kuća je bila jedan grad.Svaki prozor jedna noć.Samo poneka naranža u daljini.Vratio sam se na početak.Na kraj prve noći.Revidirao uspomene.Pomeo mirise.Posklanjao slike.Umirio ptice.Tu na dnu Andaluzije,Na sredini ulice San Lorenzo,U Utopiji,Ponovo sam umro.Jedina budna ptica,Zaostala u mojim zjenicamaI zaglavljena na dnu jezika me pitala:

- Istine ne postoje?Vidiš li?Svijet je procvjetao u svoju najlošiju varijantu, a ti još kidaš precvale latice nespokoja.Istine ne postoje?Vidiš li?

- E, sad je previše!Pjesničarite!Mjesečarite!I ne razumijete ni sami sebe!Dobro, primjetili ste.Bili ste.Pola ulice...Šta onda...Dešava li se na tim vašim putevima išta konkretno, ili stalno putujete


�325

istim nemirom?

- Da.U pravu ste.Hodao sam tu noć.I prehodao Utopiju uzduž i poprijeko.Negdje pred zoru, kad su narandže poletjele u nebo,Sreo sam jednog čovjeka na ulici.Iz daljine je izgledao kao ništa.Iz blizine nije izgledao uopšte.Vukao se ulicom kao jučeršnja sijenka.Za njim je išao pas.Malo zaostajao.Zastajkivao pored drvoreda.Njušio blisku prošlost.I daleku budućnost...Onaj čovjek je zastao i doviknuo mu:

- Previše ti meni tu mjesečariš.Previše!Ništa ne razumijem od svega.A, to je isto kao i da nisi...I kao da nisam...

Pas je lajao iz drvoreda.Učinilo mi se kao da kaže:

- Očaj u galopu...Pad cijene oblaka...Jesenje sunce svlači zmijsku kožu...


�326

NOĆ PEDESETDEVETAU UTOPIJI

-Nije istina.- Šta?- To što misliš da jeste.- Otkud ti znaš šta ja mislim?- Znam.- I otkud znaš da to što mislim nije istina?- Znam. Tebe. Tebi slične. Sve znam...- Ne znaš ti ništa!Ti misliš da znaš, i da te to što misliš čini drugačijim, posebnim stanovnikom ni po čemu naročitog i posebnog mjesta.- Misliš?- Da, mislim. I, to često!I što češće mislim, sve se bliži...- Šta?- Spoznaja da sve to što govoriš nije istina.Ni što je bilo, ni što će biti.Ni što misliš da jesam, ni što se nadaš da nisi.Ništa od toga nije istina.


�327

- To sam ti i rekao, zar ne?- Šta?- Pa, da ništa nije istina...- Opet se igraš?Pakuješ strahove u bezbojne riječi.Umotavaš se u modernizam i prolaznost?Poigravaš se smislom?- Da, poigravam se...Da.Misliš da je moguće igrati se nečim čega nema?A, i ako je moguće, kakva je to igra?Stvari ili privida?Naivni ples u sumraku?- Pusti sad!Gledaj!Noć je i jasno osjećam kako sa planine silazi snijeg.Ogroman, hladan, beskrajan, teški...Najteži snijeg mi ulazi pod kožu...Širi se po meni.Ledi mi mozak.Krv.Pod tom težinom pucaju mi kosti.Čuješ taj prasak?Veliki prasak od koga je sve i počelo...- Otkud ti znaš kako je sve počelo?- Pusti, gledaj, opet pada!Neko mi je jednom rekao da je bitan način na koji padam.Od tad vodim računa.Padam koso.Kao kiša.Ne znam, bitno je da u padu ne zakačiš nekog;A, način, manje-više...Na glavu, na noge, na pamet...Nije bitno.Na kraju svijet uvijek posmatramo iz donje perspektive.- Prokletstvo gravitacije?


�328

- Prokletstvo, ili gravitacija, ili samo strah od visine...Visina.Ne znam.Čuo sam da se neki ljudi plaše oblaka.Kao, nije im prirodno stanište...Zemljani znakovi...Oblaci znaju da iznenade...Zavaraju...Donesu poneki ciklon lažne nade.Olujom iznevjere očekivanja.Ledenu propast nam saspu u lice...Kao kišu...Ne znam.Meni se ipak čini da onaj ko zna hodati po oblacima sasvim siugrno umije letjeti po zemlji.Ne tvrdim, mislim.To je isto kao ništa?- Ti znaš?Tako sam i mislio.Ne znam šta bih ti rekao za tvoje najnovije ludorije.Gravitacija.Oblaci.Kose kiše.Krive istine.Htio si nešto da kažeš ili samo prosipaš besmisao po unutrašnjoj strani svijeta?Ti možda i ne primjetiš...Ti možda i ne primjetiš kako besmislicama kitiš besmisao.Hodaš po oblacima.Lebdiš nad zemljom.Širiš poluistine,SijenkeI neprovjerene glasineO nepostojanju dana...O beskrajnoj noći koja nikad ne prolazi...


�32�

O laži...Čovječe, spusti se sa te lelujave visine koja nigdje ne vodi.Zagrizi zemlju.Pomiriši Had.Poslije pričaj o laži i istini...Poslije, ako budeš imao vremena.Kad i kome.Hodaj.Trči.Ili samo postoji.Sad i ovdje.Plaćaj račune.Gutaj knegle.Ljubi brzinu.I prolaznost...Zavij se u današnji sumrak.Ne očajavaj nad jutrom koje nije svanulo.U budućoj rijeci danas se ne možeš umiti.Prilagođavaj se.Plivaj u mutnom.Živi plitko.Potoni...Na kraju...U lažnoj dubini nađi mir.Uživaj u sreći koju su ti drugi skrojiliKao konopac oko vrata,Kao kravatu od karataKoje nikad i nisi držao u rukama...I, živi život, čovječe...- Da...da...da...Možda se ja cijelo vrijeme utapam.U Utopiji.U tvojoj laži.U mojoj laži.U našem ničemu...


�330

Možda me nijedna noć nije promašila.Možda sam potonuo kao brod od papira.U dubini.U lažnom moru tvojih akcenata.A, možda je papirni zmaj nestao u oblacima.Sunce ga je saželo u bezizražaj.Došla je plima.I na vrhu talasa,U pjeni mi je serirvirala bol...I istinu.Život je unutrašnji proces.Unutrašnji proces koji nema veze sa visinom štikle na kojoj se klatimo iznad vlastitih provalija.Unutrašnji, zapamti!I proces, zapamti!I život, zapamti!Ono drugo ionako nema smisla pamtiti.Ili, samo nema smisla...Izaberi!Boju sumraka,Svoj oblak,Dubinu ambisa,Vrstu pogledaI dužinu noći...Okreni list papiraI profil mjesecu...On ionako donosi sve...I plimu i oseku.- Nije istina!- Šta?- To što misliš da jeste.- Odkud ti znaš šta ja mislim?Odkud znaš istinu toga?Odkud?- Slušam te.


�33�

Pratim kako dišeš.I ćutiš.Pažljivo slušaš.Pratiš riječi.Misliš kako su tebi namijenjene,Kako ja tebi govorim,Misliš da prepoznaješ tok,Obalu uz koju se krećem,Misliš da znaš sve o matici koju izbjegavam....Slušaš!Oči ti sijevaju svaki čas.Nagradiš me malim, sasvim malim pakosnim pogledom,Malim, sasvim malim ciničnim osmjehom...Razvrstaš me.Spakiraš na policu koju možeš da dohvatiš.Opereš ruke poslije našeg razgovora.Legneš u postelju.Prekriješ se do glave...Predrasudama.

“O, znam ja njega!Znam ja takve podobe i prispodobe!Znam ja prirodu promašaja...kako da ne!”

Znam.I nije istina.To nisi ti.To sam ja.Sebi govorim.A, ako se i pronađeš, negdje između redova, to sam još uvijek ja.Ne ti.Samo ličimo, jedni na druge...U padu prema gore istim korakom zamećemo trag neuspjeha.Mirisom poraza poništavamo smrad prokletstva.Znam...


�332

- To što govoriš nema smisla!Ja sam tu!I čujem te!Razgovaram sa tobom, a nisam u tebi...- Hej, stani!Gledaj, ako ti se ovi razgovori bar za trenutak učine...Bliski.Poznati.Izrazgovarani,I samim tim besmislenim,To je zato što sebi govoriš.I u meni si.I u tebi sam.I svi smo u svemu.I svi smo već bili.I sve će već biti.I ništa nisam.I ništa nisi.I ništa je sve.Ako iskreno jašeš oblake, padaš samo uvis!Zar ne vidiš?Istina je, kolikogod se trudiš da nije!- Pusti sad, gledaj, sa planine dolazi snijeg!Jasno vidim.Znam.Dolazi.Istina je.


�333

�334

NOĆ ŠEZDESETAIZ UTOPIJE

Tu sam.Još uvijek.Udaram nogama u truloj utrobi postojanja.Tu sam.Stojim.Na kraju Andaluzije i početku čovječanstva.Mrak je.I nestali su svi oblici oko mene.Nestale su i vrijednosti vezane za te oblike.Lažne.Lažni.Oblici i vrijednosti.Mrak je.I ništa ne postoji.Pokoja slutnja prošlih oblika zatetura kroz miris na vrhovima prstiju...I opet mrak.Curi kroz prste kao užarena lojanica.S blagom razlikom odsustva svijesti,


�335

Svjetlosti,Odsustva svega.Tu sam.Na kraju sebe i početku čovječanstva.Stojim.U zjenicama topim horde pahulja.Snijeg je počeo da padaPrije sat vemenaNapustio sam grad.Ostavio sam sve iza.Iza su ostale smežurane posteljeU utrobama toplih narandži,U utrobama toplih narandžiOstao je miris dimaU novembarskoj noći.U novembarskoj noćiOstao je lavež jednog beskrajnog psaKojeg za svaki slučaj još nosimU unutrašnjem džepu kaputaKoji sam zaboravi na dnu plavog autobusa...Autobus je napustio gradPrije sat vremenaKrenuo sam prema planini.Zastao na putu.Pomislio na tebe.U odsustvu jasnih oblikaZažmurio sam,Zagrizao noćI prepustio se ušima da me vode kroz pomrčinu.Sa planine AlfakarDolazili su krici zelenog pjesnika...I nisam znao da li me dozivaPlaši,Ili mi pokazuje putIzgubljen u mraku...


�336

Čujem ga, čujem!U samrtnom ropcuJoš uvijek pjeva...U glasu njegovomNekoliko žica gitareI mjesečina...

„Umrem li,ostavite balkon otvoren.”

�

Zeleni pjesnik meni govori!I svijetli planina AlfakarKao sunce iznad Sahare.Ona je daleko.U zrnu njenih talasa ispijam suhu smrt naiskap.Ona je daleko.I vjetar slobodno šeće po čelu mrtvog pjesnika.Ona je daleko.More je donijelo plimu.Ona je daleko.Ili je pilma donijela more.Ona je daleko.Mrak je počeo da padaPrije sat vremenaKrenuo sam prema njemu.Zastao na putu.Pomislio na tebe.Napustio sam sve.Ostavio Utopiju izaDa se gnijezdi u vlastitom nespokoju.Tu su mi rekli da je zemlja besplatna.“Koliko je trebaš?” – pitao je.“Koliko ta zemlja treba mene.” – pitao sam se.

�� Federico García Lorca


�337

Sagnuo sam glavu na visinu njegovog horizonta.“Ne možeš tako!Ne možešPripitomiti oblak ,Poslije ga pokopati na groblju.Staviti mi krst pod glavuUmjesto smežuranog jastuka,Jastuka od perja ptica,Ptica koje slijeću na moja ramenaI odmaraju očerupana krilaI umorne očiU zemlji koja me ne treba…Da, tih ptica koje su letjele po meni…Ne, ne možeš!Rekli su..“Tu je život skladan…Kao trup kontrabasa !”“Na kojem niko ne svira!” – pomislih.“Škole su besplatne!” – kažu.“Najbolje škole se plaćaju…KrvljuI komadima mesaVlastitog !” – rekoh.“Nedjeljom se svi sastajemo i…”“Nedjeljom sam uvijek zauzet!Sastajem se sa sobomNa tajnom mjestuKoje još nisam otkrio!”“Ostanite tu!“Idem!”“Pomirite se!”“Sa sobom vodim rat!”“Vući ćemo vas za rukav neko vrijeme! Ostanite u zlatnoj dolini!”“Pustite me! Idem prema planini!”“Sačekajte jutro! Pametnije je!”


�338

“Volim Noć!Ludost ne dolazi sama!Donosi je bogU ogromnim količinama!”Onda su riječi obojili mrakomI govorili dugoI nepreciznoO stvarima koje ne znaju,A koje se očigledno odnoseNa priroduJezera u tvojim očima…Tvrdili su nešto okoAkumulacija ,Vještačkih,Brana,Prepreka,SputavanjaPrirodeI njenog pretvaranja u svjetlostKoja je samo posljedično vještačka…Nisam mogao slušati…Mrak je moje prirodno okruženje.Kurjak zanimanje.Napuštam životI skladnu zavjetrinuNarandžastih sunaca…Idem u planinu!Alfakar me čeka.Idem!Ne vidim ništa.Idem!Mirišem snijeg!Idem!Gazim mirise!Idem!


�33�

Utopija je zamka .Idem!Za male živote.Idem!U kojim raste vještačka svjetlost.Idem!Narandže najtužnijih nijansi.Idem!Planina nije daleko.Idem!Zeleni pjesnik me čeka.Šapćem!

“Ako umrem, ostavite balkon otvoren!”�

�� Federico García Lorca


�340

NOĆ ŠEZDESETPRVAU UGLU

Prije nego što stignemU jedan novi,Dobro poznat,Stari grad,Možda bih ti trebao napisati nešto, kao...

- Razumijem!Žao mi je!Riječi su ionako suvišne!

Pomislih...

- Često ćutim iznad njih jer nemaju smisla kad se pročitaju ili izgovore!

Možda bih trebao...Obući svoje najljepše plastično odijeloI zauzeti svečanu busiju


�34�

U jedinom vidljivom uglu svoje sobe.Obići mislima osatale...Jedinim preostalim pogledomSahranitiSve ostaleSkrivene uglove.Preskočiti očimaPreko zamkiKoje se kriju na prozoru...Razmisliti o vakumskom stakluI tišinama koje proizvodi.Pomiješati rukamaSvu dnevnu šminkuKojom se svijet pretvaraU smisleno biće...PregriztiNeku večernju varijantuOko tvog vrata,I zakoračiti u sunceKoje topiJedinu preostalu,Plastičnu pozuPlastične figure,U plastično jasnoj,Svečanoj busiji,U kojoj sačekujem neki budući galop...Prije nego što stignemU jedan novi,Dobro poznat,Stari grad,Možda bih trebaoOtvoriti prozor...I sa drugog sprata,Iz druge policeIzvući drugog mene...


�342

Prepustiti se gravitaciji,SkinutiSat i odijelo...Plastični osmjehZakopatiU plastičnoj vreći,Posljedično crnojU crnoj zemljiDuboko,U crnoj šumiKroz koju niko ne prolazi...Osim poneke bajkeKoja još nijeNapisana i pročitana...Možda bih trebaoTako gol i bezimen,Protrčati kroz tu šumu,I reći nešto, kao:

- Razumijem!Žao mi je!Ne znam od kad si ovdjeI zašto te prećutkujem...

Možda!Ali,Bodu me oveBezlisne grane...I boli...Uboda njihovogOtrov crn...Možda bih trebaoZaboravitiKomade sebe,Razbacane po zgarištima


�343

Jedne unutrašnje domovine...Prosuti zemljuPo dlanovima,I pretvarati seDa nisi rasla na njima...Iz zemlje,U vodu,Prosipam ostatke tvojihPlastičnih obećanja...I ta voda meNosi,Obuzima meKao krajU kome nikad nisam bio,A za trenutakMi se učinio poznatim...Kao kraj,Ili samo kao misaoO kraju.Prije nego stignemU jedan novi,Dobro poznat,Stari grad,Možda bih samo trebaoDa se nakašljem,Pomjerim,PočešemZjenice,Izbodene nebom...Kroz granje te,Kao,NaslutimI potrčim prema sebi...Sa najšire postavljenim rukamaI osmijehom,


�344

ZagrlimVlastitu sijenku na izdisaju,Prizovem jedan krikI mnogobrojne glasove,ZaronimU sumrakeU kojimSakrivaš ruke iza leđa,Nestrpljivo i nespretnoPreplićeš prsteI tišine...OslobođenaSebe...I oslonca...Možda bih samo trebaoDa prekinem tišinuNa trenutak,Na neko određeno vrijemeDa se udaljimKroz lišće,Kroz truležNa đonovimaDa otputujemKa istini...Rekla si...

- Najbolji komadi vremenaUvijek su vječnost!Nikako vrijeme!

Prećutao sam...- I uvijek su ispunjeniTvojim osmijehom,Bez obziraNa njegovu plastičnost!


�345

Da, baš tako...Bez obziraNa nestabilnost simbolike,U vrhovima tvojih prstijuJoš uvijekRastu šumske jagodeKojim se katkad zagrcnemIz navike,I obijesti...Možda bih trebao...Ćutati...Prestati...Ne biti...Možda!Ali, onda bih te pustioDa pobijediš u ratuKoji nismo ratovali,U životuKoji smo samo sanjali,Ili koji je sanjao nas...Prije negoOdem do tog grada,Možda bih samo trebaoZastatiPod granama...U paučini.Na lišću.Na zemlji.RazmislitiO svim prošlim životimaU kojima si ti procvjetalaKao mogućnostLišenaSvake proračunatosti...Možda!


�346

Onda biOva zemlja bila lakša,Podnošljivija,I plastični osmjehKoji zakopavamSa plastičnim odijelom,Izgubio bi na svojoj plastičnosti...Bio bi samo osmjehKoji je pokopanDuboko,U šumi,Pod lišćem,U zemljiPod tvojim stopalima.Možda bih trebao...Ali,Ne pada mi na pametDa kažem :

- Razumijem!

Ili:

- Žao mi je...

Ne...Prije nego što odemDo tog grada,Htio sam samo reći:

- Nije mi ništa!Samo sam jednu riječ izgubio!Vrati mi je!


�347

�348

NOĆ ŠEZDESETDRUGANA IZLAZU

Priprema.Pozor.Pozornica...

Sjećam se.

Sat je počeo da otkucava.Pun mjesec mi je još bio u očima.Neokrnjen zlatnik u džepuI pijesak na usnama...

Sjećam se.Tek sam počeoDa plačem,Bezbroj putaIspjevanu pjesmuDa širimU ovoj okrugloj dolini.


�34�

Sjećam se.Tek sam počeo,A s druge stranePrvog snijegaNeko je pjevao...

„Svijet je pozornica,I svako će odigrati svoju ulogu!Svijet je pozornica,I svako će otplakatiSvojuBožanstvenu tragediju...“


Sjećam se.Mislio sam da je to mjestoNa kojem ljudi uvijek nose maske jer suNa oprezu,I ne smiju se na mjesečinuS razlogomIstimKao ja...Sjećam se.Tek je bilo prošlo podneI lijeno sam bacao pticePrema nebu...Nijedna nije pala prema dole,Čak ni nebo nije sišloNa visinu mojih očiju...Sjećam se.Te ptice su letjele po meni...Oblik leta,


�350

To je izmišljenoKao varkaZa naivnu publikuIz prvih redova....Sjećam se.Sat je već dugo kucao po prozoru,Ja sam tadVeć bio počeo da hodam,Da plešem po oblacima,A s druge stranePrvog padaNeko je plakao:

„ Svijet je u namaI svako će izroniti vlastiti pakao!Svijet je u namaI svako već broji školjke pod tabanima!“


Sjećam se...rekao sam ti:

-Smijem se,Često i bezuspješno...Smijem se,Naglas i u sebi...Smijem se,Licem i naličjem...Smijem se.I u ogledalu...Smijem se,čak i iza ogledalaU kojem se lice ne pojavljuje


�35�

Ni za praznike...

Sjećam se...rekla si:-Muzika je epifenomen pozornice,A vino tek kulisa kratkodlakog laveža...Bez naročitog smisla...I potrebe...

Sjećam se.Sat je već prestao da kuca.I ja sam prestao da kucam,Prestao da gledamU daljinu...Krhotine razbijenog mjesecaNisu ostavile tragaU očima.Samo masku...Nasmijanu predstavu sebeSa nepokretnim pogledom.Zlatnik su zamijenili zlatnici,A ti si plesalaPo unutrašnjosti.Sjećam se...Bilo ti je svejednoDa li je mjesec punSve dok se svijetli na dlanovima.Da, tog se sjećam...Kao sebeOd juče.Kristalno jasnoVidimNepokretni mehanizam...U tvojim rukama,Pretačem seU nešto,


�352

Bez naročitog smislaI potrebe.Sjećam se.Sebe,Kao nerođenogRogatog blizancaIza tvojih leđaKoji ti govoriO smislu,Rasporedu zvijezdaI raspodjeli uloga...Sjećam seI da predstava uopšte nije bila duga...Čak nije bila ni tragedija,Nego nekakavNeukusan mjuziklBez naročitog smisla...I potrebe.Kazaljke su se vrtileUobičajeno sporoI dvosmisleno.

Rekao sam ti:

-Ne zatvaraj krug!

Rekao sam ti to sa pticama u očima.

-Ne zatvaraj krugS osmjehom u pijeskuIspod maske!Možda je vrijeme ciklična vrtšeka,Ali svijet je još uvijek linearni ambis...Iz njega se ne izlazi u baletankama!


�353

Rekla si:

-Sjećam se, sjećam...Kad je sve izgledalo drugačije.Da...Možda nije bilo,Ali se sjećam...

Ispod mjeseca,Golim prsimaNa hladne oštrice,Poslije plačaU ambisu,Se sjećam...Sat je prestao da otkucava,A to na usnama je bila soI more je biloNa koljenima...Na koljenima,I s rukamaDuboko u glibuVlastite propastiIzašao samU svijetSa dva obraza...

Da, sa dva,Za one koji imaju srećeDa ih prepoznaju...Na izlazu.

Priprema.Pozor.Pozornica.


�354

NOĆ ŠEZDESETTREĆANA ULICI

Rušim seDio po dioKidamNoć po noćDrobimSan po sanOdlazimDubokoU plićakNezavršene rečeniceRazaraju meTelevizijske sireneAutomobilske bombePodmećem podSvoja stopalaPernate jastukeNa prirodnoj baziOdbrojavam


�355

TrenutkeNeprobavljivih ulicaMalih gradovaPromašenih životaUskih trgovaSa loše raspoređenimStatistimaTonemI vidimKonstrukcijaSe raspadaUz zaglušujući prasakPraznične idileZubatog suncaSezonske gripeBetonske džunglePopločaneZvukom poluvinilaOd kozijeg mlijekaSpavamPovršnoDanjuNa bodljamaSlučajnih prolaznikaNoćuNa oštricamaPakleneTišineU kojojPrepričavam sebiPriče koje nikad nisam čuoKoje me malo podsjećaju na bajkeA malo na švedske akcioneFilmoveOd kojih


�356

Užasno smrdeRuže u prozoruProzor na prozoruSuh snijeg na prozoruI barutIspod prozoraPogriješio sam korakeI sad plešemJedan obrnuti plesKukovimaKojim seStvaraju nesrećeU tuđimŽivotimaPles je plesI ništa ne prolaziIspred mjesta na kojemMalo sjedimU različitim uglovima sebePonekad promijenimKanalKojim se spustimJako niskoPlivam sa govnimaU visini očijuKroz uliceKoje me žvaćuKoje žvaćemPa ispljunemKomadSebeBez licaKomadKoji nijeUlica


�357

U kojoj je zapeoTeretni kamionU dimuPodsjećanja radiOpet se ugušimU prepričanojPriči sa različitim krajemBez začinaI idiotskih dekoracijaKoje štrčeIz glavnog jelaI moje glaveZbog koje mi se jebeZa dobar ukusPrimjerno vladanjeI pokoji uzdahIsprepadanih čitaocaNaslovaU nedeljnim novinamaSa crno bijelimOsmrtnicamaNa kojim su licaKoja sam možda bio jaKoja možda nisu nikoNi bilaNit će ikad bitiPrimjerenaPulsirajućaŽila na vratuZa koju mi se jebeKoliko i zaHronologijuMetrikuSimetrijuI slobodan pad


�358

Kroz stihoveSe bodemSjeverno od ekvatoraU zapadnu hemisferuDirektnoU koru velikog mozgaKoji je zapanjujuće maliU odnosuNa očekivanjaIzbečene maseZa koju mi se jebeU potpunostiIako toga nije svjesnaTa masaMene u meniVeć je mrtvaKao desna rukaKojom obično nosim maskeKojom obično dižem slušaliceTelefonaKoji iritantno zvoneNaučenim monologomI mrtvom prirodom u glasuGlavnih akteraNa putu prema nigdjeObično se zaklanjam odSuncaVjetraI glupostiU lijevoj poloviniŽivotaKoji meSvaki danIzvučeIz kreveta


�35�

Gdje se budimIzrezanOštricamaVlastitih riječiIzrezbarenSlovimaOd kojih se ne može sastavitiPoštena riječDanimaKoji ne podsjećaju na pjesmuNoćimaKoje ne podsjećaju ni na šta živoU rukamaKoje smrdeNa providnostI lažKoja smrdiNa sebe samuIspod prozoraGdje stanuju trule ružeČiji je smisaoDa padajuU zarobljeništvoI pogrešne rukeKoje me pronađuSvaki putKad zaboravim korakeKojim više niko ne hodaKoji su smiješniKad se uporedeSa zveketomVaših potpeticaMojih potkovicaToliko velikihKao svemir


�360

U kojem se svi davimoIstovremenoU vodiMuheKoje misleDa život tek počinjePoslije osam navečeKad padnu prve suzeKad se u mrakuUpali svjetlostTelevizoraSa lažnom slikomKanala koji ostaje kanalI govnima koja kroz njega protičuZarobljenaU tačnom vremenuU pogrešnom terminuNišta nema smislaKad sam zaboravioPočetakMoram da idemNazadDa spavamA već sam zaspao jednomI bilo je toSiguran samJučeIako niko to nije prepoznaoNiti se iko počešao po uhuKojePonekadSluži za slušanjeA češćeZa nošenje teških metalaI lošeg ukusa


�36�

U radioaktivnom želudcuU kojemOdavnoVarimoNeprobavljive lažiO autogenom životuSebiI drugimaGadna noćGadan životLak životLaka noć


�362

NOĆ ŠEZDESETČETVRTANA TRAGU

NoćiKoje slijedeVjerovatno će biti vrloUznemirujućeI agresivneNeprijatnePrazneIBezobličneKarakteristikeDugujuHordi licaINaličjaKoja se nalazeTikUz njihove rasplesane okoveUz njihove rasplamsale bokove


�363

LežimIDijelimINoćILiceINaličjeKoje je prirodna posljedicaNeuigranostiI nedostakaTaktaU pjesmiI u životuDakleNoć jeIAko ti kažemDa je sve samoObična prevaraOdvratna lažNeprijatna istinaUmotanaU smrdljive krpeLičnih pomračenjaI tuđih sumrakaDa to što je noćIŠto ne svijetlišNekim drugim bojamaNe predstavlja ništa

Vjerovaćeš


�364

Ako ti kažemDa samo glumim pjesnikaDa iskorištavamStihoveRiječiI zarezeZa obračunSa narušenim zdravljemMentalnimPredstavamaTi samoPokazujem redU kome sjedišVečerasS osmjehomIli bezZavisnoOd posljedicaKojim se okružuješTaj osmjehMoždaI potraje do krajaRapsodije

Vjerovaćeš

Ako ti kažemDa je sve lažDjelimičnaI da sam i jaTakavDjelimičanI nepotpunSa rukama od slovaSa očima od boja


�365

Tvojih ogledalaAko ti kažemDa me ne interesujeVidi li se štaU tim odrazimaU tim porazimaSastavljam nevjerovatnu slagalicuOd naslova u novinamaI bolaKoji ne dotičeSuvišeDjelimičnoTek

Vjerovaćeš

Da je škorpija izašla na plažuU ružičastim čizmicamaKoje su propadale u pijesakKoje su propadale u tkivoU pjesmu na kojoj sad radimNešto je pristigloSamoA nešto je donijela plimaISve je izgledaloBeznadežnoKao jučeKao sutraKao jaAko ti kažemDa se mjesec samo pretvaraS vremena na vrijemeDa posjeduje svjetlostKoja mu ne pripada


�366

I da su ti koraciKojim me probadašSuviše bučniI ružičastiNa užegloj kaldrmiTi koraciSamo su deja vuI sve je deja vuOsim onog što nas čekaNa dnu plavog autobusaNiko više ne sjediISve liči naBeznačajnoUglavnomPolusunčanoPomaloNeprijatnoSaznanjeO vlastitim trulostima

Vjerovaćeš

Da škorpija o kojoj govorimNe dolazi sa drugog svijetaNego je u svima namaPrisutnaNa neki posebanVrloJalov načinNikada ne spavaIako to jako želimoNikad ne oplodimoNijedan od njenih snovaNe osvijetli noć


�367

Ne preživi danOnaj ko žudi za uspavankomObično samo želiDa zaspiDa ubijeI savladaPoslednji preostaliO sebiMršavSanDo neprepoznatljivostiObesmišljavamoSnažanOtpor u pijeskuSavladavamoSluzavim tragomTrag od jučeKad se plima povučeMore ne ostajeIspod nasOdavno jeIspraoTragoveSa zidaKomšijski pasOd pijeskaOd moraOd lavežaZalazak suncaPodsjećaNa neštoIzrezanoIz dnevne štampeIzrezanoIz nas


�368

Vjerovaćeš

Ako ti kažemDa to što ti se činiUopšte nije istinaDa su istineSame po sebiBijedneOdvratneUglavnomPrecijenjeneMisaone imeniceŽenskog rodaDa uopšte nemaSmislaTragati po unutrašnjostiOvogOdvratnoMesožderskogPodkontinentaU pijeskuNa putuIspod točkovaSe kezimNa smrtKoja ne dolaziA njeni tragoviSmiješno plešuPreko licaPreko zjenicaPreko žicaZagrljen kliještimaIgram sa svemiromNa sveIli ništa


�36�

Vjerovaćeš

Ne isplati se nastavljatiIspod ovih stihovaNe isplati seZavlačiti rukuU dom aligatoraNiko ne ulaziObjeručkeIVidišOvdje nema ništaZa tebeNi za meneOvdje nema ništaNi za kogOdavnoŠkorpija uopšte i ne postojiSamo ružičaste čizmiceKoje se zabadajuU pijesak ispod nasKoje se zabadajuU trag mesaNa obaliPostojeVjerovatnoU nekomZnačenjuPrenesenom

A jaTaj teretNe mogu da prenesem


�370

NOĆ ŠEZDESETPETAIZA NAS

Opet je noć svanulaU deset navečeČujem muzikuKoja ne ličiNa onu što ti volišAli se čujeNedvosmilenoI intenzivnoMislimKako su toKriciBijedniUrliciKoje sam i ranije prepoznavaoKod sebeU sličnim okolnostimaSpoticao sam seGlavomNa kamenSrcem


�37�

Na oblakeObično bacamSamoRiječiKojeSiguran samDolazeSa slikaSa zidaSa potjernicaSa osmrtnicaNa svijetSe kezimOdkad sam stigaoIgrom slučajaI ti si stiglaPred zimuIz dalekih stepaRazmnožava se rikaPolarne nemaniŽive u namaPodvijenog repaU ustima pronalazimNešto gorkoŠto podsjećaNa riječNa riječiNe osvrćem seČestoU liceBez crtaI karakteraNalijem pokojiKroki srećeI osmjeh


�372

TužanOd uha do uhaPronosi se glasNoć je svanulaU deset navečeNeko u komšilukuZapomažeI vičeDa kiša padaA jasno vidimDa nijeIako lijeKao iz kablaTamo iza oblakaNa nebuGuraju se vagoniI kasniTeretniIz NikšićaIli iz PločaZa Vinkovce samPrvi put čuoIz pjesmeKoja podsjećaNa danKojimSi dojahalaIz ruske zimeU praskozorjeČovječanstvaZaključavamTaj susretKoji se nije zbioNi jučeNi danas


�373

NisamMislioO krstovimaKoje nosimoČestoSe spotaknemKad sam pijanI padnemIspred krčmeČetveronoške se vučemPrema zvijezdamaKoje se tameU blatuNekad se zaboravimKao kišobranNoćuU vozuNeko je svanuoU deset navečeDolazišSa oblacimaU naručjuČini mi seNarandžeU snijeguZaboravio samPar korakaDaljeGazimNesigurnoPo rijeciZelenojKoja presušujeNa dohvat rukePod mojim prsima


�374

PretražujemKroz mrakU planinamaU rukamaTvojimLežimGol pod zvijezdamaKoje se razmnožavajuU blatuRežimI lajemNa sijenkuŠto provlači seKroz prsteIza nasVidimOmamljujućeZadivljujućeLiceKoje svijetliLiceKoje podsjećaNa ličnostGodineKoja izmičeA koja je bilaNesumnjivoU prolazuSe naginjemIznad provalijeBespovratnoU tvoje očiNezvaniGosti dolazeKad se udariš u lakat


�375

BrojišPretkeI potomkeZvijezdeIspod noktijuIz kostijuDolazeLažiKojim grebemRascvale laticeZajedničkih snovaO danimaBez mrakaU džepovimaNalazimPotpuno običneCrtežeI oraheIz pričeNevjerovatnePoput bajkeO tebiU ljubičastom sumrakuNegdje na dnuKratera koji nestajeU meniIgraju tvoja bedraPo prozoruSa prvim snijegomPadajuMaskeZamkeKrletkeMišolovkeI muholovke


�376

Koje postavljašPo rubu šumeOd koje ne vidimDrvo na kojemVisimČestoSe prepustimKolotečiniI drugiNjutnov zakonGledamIz prikrajkaKako me ubijaI hrabriDa koračam daljePrema čeličnomZagrljaju iZamciZa zečeveU bijeguNema spasaOd tih prizoraPustošiObično dobijem osipPo kožiNa dlanovimaPrepoznajemTvoje korakeU tišinamaKoje hučeDok hodašObjeručkeKroz riječiKroz muzikuKroz krike čovječanstva


�377

Sat otkucavaU deset navečePopio sam većPola NapoleonaKoji te vučeOd moraOd talasaOd plimeZatvaraš očiNa odsustvoTebe u tebiVeć sam se navikaoNa rubSa koga dolazimUmornim koracimaSamo se osvrćemA iza ne ostaje tragIza ne ostajuPitanjaRiječiUzviciNeboderiSa kojih visimoPrema doleObojeni narandžamaU mrakuJecamoKlecamoPadamo na koljenaDirektnoU noćU noćU noćNa drugoj straniVeć je svanulo


�378

U mjestu sa višeSvjetlostiVještačkeVilice otvaramTek ponekadPo zapovijestiVrhovnog komandantaPrimim šrapnelIz tvojih očijuBezglavoPobjegnemPrije nego je počelaBitka koja trajeOd rođenjaProsipam samo riječiUnutrašnjim nebomZa koje mislišDa vrijediKoliko i tišinaKojom snijeg ne prestaje da padaNebom iznad nasGromoglasnim aplauzomStuštilo seI lijeKvasiNatapaProkletsvoKoje se topiNa dlanovimaZidam neštoŠto je tek podsjećaloNa spasKoji se čekaA ne dolaziSatima


�37�

Poput gradskog autobusaProlazim vještoSve zamkeIskopane u asfaltuKao groboviKoji čekajuU deset navečeOpet je svanuloNečije proljećePoput smijehaNa koji smo navikliKaoNa galopKojiSe vučeAli prolaziKroz olukKroz rijekuKroz prsteIza nas


�380

�382

O AUTORU

Jedan čovjek koji nije umio da govori, govorio je jednom drugom čovjeku koji nije mogao da čuje. Pričao mu je nadugo i naširoko o onom što nije znao. O sebi. Cijelo to vrijeme ih je gledao treći čovjek koji nije mogao da vidi. On je pisao o njima.Jedan od ove trojice, ili, čak, moguće sva trojica se nalaze u autoru ove knjige.On trenutno živi i stvara u svom ličnom trouglastom univerzumu.

�383


SADRŽAJ

PRVI DIO

�.NOĆ - LET IZNAD KUKAVIČIJEG GNIJEZDA 9

2.NOĆ - PAD U KUKAVIČIJE GNIJEZDO �3 3.NOĆ - U KUKAVIČIJEM GNIJEZDU �7

�.NOĆ - U KUKAVIČIJEM GNIJEZDU 2�

5.NOĆ - U ZMAJEVOM GNIJEZDU 25

6.NOĆ - U SNU TRAŽIM SAN 29

7.NOĆ - IZNAD ZMAJEVOG GNIJEZDA 37

8.NOĆ - U GRADU SVJETLOSTI ��

9.NOĆ - NA MARSOVOM BRIJEGU �7

�0.NOĆ - NA MARSOVOM BRIJEGU 5�

��.NOĆ - NA MARSOVOM BRIJEGU 55

�2.NOĆ - BIJEG SA MARSOVOG BRIJEGA 59

�3.NOĆ - IZ GRADA SVJETLOSTI 63

��.NOĆ - NA PUTU 67

�5.NOĆ - U KADIZU 7�

�6.NOĆ - U KADIZU 75



�385



20.NOĆ - IZ KADIZA 9�

2�.NOĆ - NIGDJE 95

22.NOĆ - U PETROGRADU 99

23.NOĆ - U PETROGRADU �03

2�.NOĆ - U PETROGRADU �07

25.NOĆ - U PETROGRADU ��

26.NOĆ - U PETROGRADU ��5

28.NOĆ - U PETROGRADU ��9

29.NOĆ - U PETROGRADU �23

30.NOĆ - PRVI KOFER �27

3�.NOĆ - DRUGI KOFER �3�

32.NOĆ - TREĆI KOFER �37

DRUGI DIO

33. NOĆ - NEW YORK ��3

3�. NOĆ - NEW YORK ��9

35. NOĆ - NEW YORK �53




�386



�0. NOĆ - NEW YORK �79

��. NOĆ - NEW YORK �85

�2. NOĆ - IZNAD MORA �9�

�3. NOĆ - PREMA JUTRU �97

��. NOĆ - LISABON 20�

�5. NOĆ - LISABON 207

�6. NOĆ - LISABON 2�3

�7. NOĆ - LISABON 2�9

�8. NOĆ - LISABON 225

�9. NOĆ - LISABON 23�

50. NOĆ - NA OBALI 237

5�. NOĆ - NA PRAGU 2�7

52. NOĆ - JERUSALIM 255


5�. NOĆ - JERUSALIM 273



57. NOĆ - NA SLOBODI 305

58. NOĆ - U UTOPIJI 3�7

�387


59. NOĆ - U UTOPIJI 327

60. NOĆ - IZ UTOPIJE 335

6�. NOĆ - U UGLU 3��

62. NOĆ - NA IZLAZU 3�9

63. NOĆ - NA ULICI 355

6�. NOĆ - NA TRAGU 363

65. NOĆ - IZA NAS 27� O AUTORU 383

SADRŽAJ 385

�388


NOĆIEKSPERIMENTALNI PUTOPIS UNUTRAŠNJOM STRANOM TROUGLAVelibor Stančić

IzdavačNova POETIKAMilentija Popovića 32A/15, Novi Beograd, BEOGRAD Telefon: +381 61 720 62 69

Za izdavačaMilomir Bata Cvetković

Glavni i odgovorni urednikLazar Janić

IlustracijeVelibor Stančić

Grafička priprema i prelomVelibor Stančić

DizajnVelibor Stančić

Tehnički urednikMilomir Bata Cvetković

Tiraž neograničenONLINEBOOK

www.novapoetika.com

CIP - Каталогизација у публикацијиНародна библиотека Србије, Београд

82�.�63.4�-�

СТАНЧИЋ, Велибор, 1980-Noći : eksperimentalni putopisunutrašnjom stranom trougla / Velibor Stančić; [ilustracije Velibor Stančić]. - Beograd :Nova poetika, 2014 (Beograd : Naučna KMD). -388 str. : ilustr. ; 21 cmTiraž 300.

ISBN 978-86-6317-058-2

COBISS.SR-ID 206586124

Documents

NOĆI Eksperimentalni Putopis Unutrašnjom Stranom Trougla Velibor Stančić