Noel Malcolm - Povijest Bosne

  • View
    121

  • Download
    61

Embed Size (px)

Text of Noel Malcolm - Povijest Bosne

Noel Malcolm POVIJEST BOSNEBy cilibu@hotmail.com

ZAHVALA Najvie alim to nisam imao prilike raditi u sarajevskim knjinicama dok je to jo bilo mogue. Duboko sam zahvalan osoblju knjinica u kojima sam obavio vei dio istraivanja potrebnih za ovu knjigu: Bibliotheque Nationale u Parizu, Bodleian Library u Oxtfordu, Cambridge University Library, School of Oriental and African Studies u Londonu, a nadasve School of Slavonic and East European Studies u Londonu. Za pomo u dobavljanju ili pronalaenju publikacija do kojih je teko doi, posebice sam zahvalan An-thonyju Hallu. Johnu Laughlandu, Johnu Londonu, Branki Maga i Georgeu Starnkoskom. Isto tako dugujem zahvalnost Andrewu Gwatkinu to mi je pomogao oko kompjutorske obrade, a Marku Willingaleu i Chrisu Burkeu to su nacrtali i izradili zemljovide za ovu knjigu. Moje dugovanje onima koji su prije mene pisali o Bosni razvidno je iz mojih napomena na kraju knjige, ali bih elio ovdje posebno spomenuti lucidnog znanstvenika Johna Finea koji mi je pruio dragocjenu potporu. Isto bih tako elio izra/iti zahvalnost Johnu Yarnoldu, Sabi Risaluddinu, Benu Cohenu, Georgeu Starnkoskom i Maji Topoloveu za sve ono to su u posljednjih godinu dana uinili da ponude tone informacije britanskim medijima i svijetu o onome to se doista zbivalo u Bosni. Za ovo izdanje, unio sam neke manje ispravke u sam tekst i dodao vie posebnih napomena. U tom poslu oko ispravaka i dopuna pomogli su mi svojim komentarima mnogi itatelji koji su mi dali svoja miljenja i zapaanja o izvornom engleskom tekstu. Posebno bih elio zahvaliti Slavku Goldsteinu, Danielu Ivinu, Ivanu Lovreno-viu, Branki Maga, Anti Kneeviu, Vladimiru Jamnickom, Maji Topoloveu, Branku Franoliu, Billu Tribeu i Dimitriju Obolenskom. Rije je, naravno, o zemljovidima u izvornom, engleskom izdanju knjige (op. ur.).

PREDGOVOR HRVATSKOM I BOSANSKOM IZDANJU Ovu sam knjigu pisao u augustu i septembru 1993. obuzet gotovo posvemanjim oajem zbog budunosti Bosne. inilo se daje vanjski svijet odustao od svakog ozbiljnijeg pokuaja da spasi Bosnu od propasti; inilo se isto tako da su srpski politiari i vojni zapovjednici koji su isplanirali osvajanje teritorija i masovno protjerivanje puanstva gotovo postigli sve svoje ciljeve. Pa ipak, danas, u veljai 1995., kad piem ovaj predgovor, Bosna je jo tu. Njezina budunost, iako neizvjesna, ulijeva sada vie nade nego prije 18 mjeseci. Zasluga je to hrabrosti i odlunosti samih naroda Bosne i Hercegovine - Muslimana, Hrvata, demokratskih Srba i ostalih - koji su odbili posluati savjet vanjskog svijeta neka se pomire s "neminovnim" porazom. Prva i posljednja lekcija koju odatle moe izvui svaki povjesniar glasi: nita nije uistinu neminovno u ljudskoj povijesti. Kako je jedan britanski povjesniar uope doao na to da pie o povijesti upravo ove balkanske zemlje? Odgovor se krije u spoju mojih povjesniarskih i publicistikih interesa koji su se iznenada poklopili zbog traginih okolnosti ovoga rata. Gotovo od prvoga dana ratovanja u Bosni, zapadni su mediji bili puni mitova, lai i zabluda o naravi povijesti Bosne openito i o uzrocima rata posebice. Dok sam prouavao te mitove (nastojei ih suzbiti lancima koje sam pisao za britanske novine), uoio sam da se u mnogima od njih odraava slian nain razmiljanja; svrha im je bila opravdavanje srpskog napada na Bosnu i osporavanje bosanske vlasti, tovie, osporavanje i same ideje bosanske drave. Tako se zbog tvrdnje da su ovaj rat izazvale vjekovne etnike mrnje ne samo inilo da je rat neminovan (kao rezultat prastarih povijesnih sila) nego je bosanska vlast svedena na isti status kao i agresor - na status obine "etnike skupine". (Jo i danas, nakon gotovo tri godine rata. na vojnim zemljovidima UNPROFOR-a u Sarajevu, poloaji bosanske vojske oznaeni su kao "muslimanski".) Isto tako, miljenje da je Bosna "umjetna tvorevina" koju je "izmislio" Tito, osporavalo je bosansku dravu i stvaralo dojam da bosanska vlada ne predstavlja pravu dravu nego samo arbitrarno podruje na zemljovidu. (Prije svega dva-tri tjedna prosrpski zastupnik u Britanskom parlamentu, Harold Elletson, rekao je u govoru svojim kolegama da je Bosna "umjetna drava kojoj je granice odredio Tito".) Stoga je opa tendencija svih ovih mitova bila da opravda srpski napad na Bosnu i Hercegovinu i ujedno pribavi kakvo-takvo opravdanje politici zapadnih zemalja, iji je stav podrazumijevao da treba prihvatiti osvajanje 70 posto ukupnog bosanskog teritorija kao svreni in i izvriti pritisak na bosansku vladu da prizna poraz. Najprije sam kanio napisati knjiicu pod naslovom "Mitovi i zablude o povijesti Bosne", u kojoj sam se htio okomiti na najekla-tantnije primjere tih pogreaka. Ali, kako je vrijeme prolazilo, sve sam vie uvi ao da toliki mitovi slobodno krue zapadnim medijima zato to nema jednostavnog, objektivnog i koliko-toliko iscrpnog pregleda sveukupne povijesti Bosne i Hercegovine na engleskom jeziku (pa ni na drugim jezicima, koliko znam). Stoga sam nakanio napisati takav pregled. Smatrao sam da je takva nakana u isti mah i nuna i pomalo paradoksalna. Da nije bilo rata, ja ne bih napisao ovu historiju Bosne. Pa ipak, mislim da su jedine bitne historijske injenice koje treba znati da bi se razumjeli uzroci ovoga rata injenice iz politike povijesti Jugoslavije (nadasve politike povijesti Srbije) u posljednjih sedamosam godina. Osnovni razlog radi kojeg piem i o drevnoj povijesti Bosne jest taj to mislim da se uzroci ovoga rata ne kriju u drevnoj povijesti Bosne - i daje stoga potrebno opovrgnuti sve one pseudohistorijske teorije koje tvrde suprotno. Iznosim ove injenice zato to elim da itatelji u Bosni i Hercegovini (pa, nadam se, i u drugim dijelovima bive Jugoslavije) shvate i okolnosti u kojima sam pisao ovu knjigu i vrstu itateljstva kojem sam je namijenio. itateljstvo kojem sam se obraao nije bilo struno, akademsko, nego iroko itateljstvo u Engleskoj i Americi. Imajui na umu takve itaoce,

morao sam tumaiti neke osnovne injenice iz jugoslavenske povijesti koje su dobro poznate gotovo svakome u republikama bive Jugoslaviji. Iz istog razloga, u nekim sam dijelovima ove knjige posvetio vie prostora kazivanju o bosanskim muslimanima nego o ostalim vjerskim zajednicama. Mnogi itatelji na Zapadu nisu uope znali, prije nego to je izbio rat u Bosni i Hercegovini, da tako brojno muslimansko puanstvo ivi u bilo kojoj europskoj zemlji: za takve je itaoce kulturna i politika povijest muslimana bila neto kao tamna strana Mjeseca - neto nevi eno i nepoznato. Istodobno, moj oaj zbog ugroenog opstanka Bosne naveo me je na miljenje da e muslimani, od svih naroda u Bosni i Hercegovini, izgubiti najvie kad ta zemlja bude zbrisana sa zemljovida. Stoga svoju knjigu nisam zamislio samo kao pokuaj da suzbijem mitove i zablude, nego i kao svojevrstan spomen na povijest i kulturu kojima prijeti unitenje. Ova je knjiga u biti politika historija i ne moe biti sveobuhvatna kad je rije o kulturnoj historiji. Ipak, za ovo sam izdanje naknadno dopisao stanovit broj napomena (oznaenih zvjezdicama i dodanih uz tekst pojedinih poglavlja), od kojih neke sadre preporuke za itanje nekih drugih djela o podrujima kulturne povijesti Bosne koja nisu dostatno obuhvaena u mom prvobitnom tekstu. Moda se okolnostima u kojima sam pisao ovu knjigu moe objasniti jo neto to je izazvalo kritiku nekih italaca: nain na koji piem o Titu. Svi oni na Zapadu koji govore o "vjekovnoj etnikoj mrnji" i "neminovnosti" rata u Bosni i Hercegovini svagda su skloni govoriti i o Titovim zaslugama, o kome tvrde da "barem nije doputao da se odigne poklopac s kotla". Po tome bi se reklo da je Tito naao pravo rjeenje za jugoslavenske probleme; i zaista, sve do posljednjeg mogueg trenutka u lipnju 1991., europski i ameriki politiari nastojali su ouvati Titov jugoslavenski sistem na okupu zato to su mislili da je to jedino rjeenje koje moe funkcionirati. Moje me vlastite analize upuuju na suprotan zakljuak. Ja ne mislim da je Tito naao pravo rjeenje; naprotiv, on je stvorio dobar dio problema. Vienacionalne federacije mogu funkcionirati samo ako posjeduju istinske demokratske institucije i tradicije. A ono to je Tito stvorio bilo je sve duboko nedemokratski. Politika struktura koju je on stvorio pripremila je najmanje na tri naina teren za nasilje u devedesetim godinama. Prvo, oduzela je obinim nacionalnim osjeajima pravu demokratsku mogunost izraavanja; stoga su se neke vrste nacionalizma, poglavito u Srbiji, na kraju izrodile u ekstremizam i nasilje. Drugo, upravo je komunistiki sistem proizveo onaj tip politiara manipulatora koji nastupa s pozicija moi, iji je karakteristini predstavnik Slobodan Milosevic. I tree, gospodarski neuspjesi Titova sistema ostavili su za sobom siromano i razoarano puanstvo, savren materijal kojim se politiar kao Milosevic mogao posluiti da provede u praksi svoju demagoku politiku. Prouavajui Titovu karijeru kao politiara koji je nastupao s pozicija moi, doao sam do zakljuka da njegovu ulogu u ratu ne treba prikazivati u onom herojskom svjetlu kako je bilo uobiajeno u jugoslavenskoj historiografiji. I dalje vjerujem da sam u biti ispravno prikazao u ovoj knjizi i njegovu strategiju i njegove zasluge. Me utim, za ovo sam izdanje naknadno dopisao vie napomena u kojima sam pokuao proiriti i objasniti svoje prethodne komentare. Ja drim da je Tito od samog poetka ratovanja u Jugoslaviji bio najvie zaokupljen borbom za vlast s potencijalnim politikim suparnicima u Jugoslaviji, i da mu je ta borba bila vanija od ratovanja s okupatorom. (Ovo moje miljenje dotie i historijski mit kojim se politiari na Zapadu slue u posljednje tri godine kao isprikom za nepoduzimanje vojne akcije u Bosni: mit prema kojem je Tito "vezao" u Jugoslaviji 30 do 40 njemakih divizija.) Gledana u ovom svjetlu, Titova moralna superiornost nad njegovim protivnikom Mihailoviem nije vie tako oigledna. Ipak, htio bih istaknuti da se moji komentari u ovoj knjizi o toj dvojici u Drugom svjetskom ratu odnose iskljuivo na politiku i vojnu strategiju te dvojice vo a kao pojedinac