NORBERT ELIAS: Teorija figuracije

Socioloke teorije II

Norbert Elias: ciljevi temeljnu okosnicu Eliasova djela ini postavka: potrebno je stvoriti sveobuhvatni model razvoja ovjeanstva

takav cilj je mogue ostvariti jedino interdisciplinarno i kao sintezu ve postojeih radova

Elias se poziva na klasike sociologije

udaljava se od KTD (jer je slijepa za postojeu zbilju), ali i od teorije sustava (jer je prevuie statina)

razdvajanje izmeu teorije djelovanja i strukturalnog funkcionalizma postaje suvino zbog isprepletenosti individuuma i strukture (poretka) dotine drave

Vierazinski model i sociologija procesa

vierazinski model integrira:

ekonomski procesi

procesi kontrole sile (nasilja)

razvoj u znanstvenom podruju

razvoj u samokontroli

koncentriranost na promjenu: iz ega proizlazi nejgova kritika ondanje sociologije s koncentracijom na statiku

usmjeren je primarno makrosocioloki

povijest je neplanirani, ali u svakom sluaju ureeni proces s usmjerenjem prema razvoju

Drutvo kao proces

pristup sa stajalita sociologije procesa je potreban, jer se kod drutvenog razvoja uvijek susreemo s odnosima meu ljudima

strukture odnosa meu ljudima podlijeu uvijek povijesnim oblicima i nije ih mogue objasniti s uvijek vaeim (vjenim) zakonitostima

samo je preko modela procesa mogue objasniti zato se u nekom odreenom povijesnom trenutku javlja neka odreena pojava integracija: u meusobnom suodnosu nalaze se promjene struktura osobnosti i promjena drutva

Slika ovjeka

distanciranje u odnosu na metodoloki individualizam

ovjek samo u mnoini (pluralu), meutim Elias odbija makro jedinice kao djelujue instance

cilj analize je djelovanje u zajednitvu s drugima

Figuracija ili ispreplenost neovisnog individuuma i drutva

ljudi mogu egzistirati samo kao pluraliteti, jer samo tako mogu podnjeti individualno i kolektivno

Elias: funkcionalno preivljavanje, funkcionalne potrebe

funkcionalno potrebni uvjeti manifestiraju se u odnosima i strukturama odnosa koji upuuju na meusobne suovisnosti individuuma

oblici struktura koji povezuju individuume su figuracije

Znaajke figuracije upuenost ljudi jednih na druge pokazuje se u sljedeem:

1. socijalno strukturalni uvjeti (podjela rada, mo)

2. vrijednosti, afekti, nagonske strukture

3. prostorna povezanost

= model vie razina u odnosima interdependencije

interdependencijski odnosi stvaraju interdependencijske lance koji tada stvaraju figuracije

Figuracije su:

1. labilni balansi moi na temelju njihove viestruke paralelnosti

2. dinamike strukture napetosti na temelju stalnih nezaustavljivih procesa

interdependencijski lanci koji se permanentno kreu

Definicija figuracije (Annette Treibl)

figuracije su mree odnosa izmeu ljudi koje s njihovom rastuom meusobnom zavisnou postaju uvijek sve kompleksnije

temeljem mnogih takvih meusobnih suovisnosti (interdependencijskih lanaca) lanovi jedne figuracije su vezani jedni za druge

Figuracije: etablirani autsajderi, domoroci doljaci

stajalite o figuracijama prikladno za istraivanje moi kao socijalnog procesa

figuracijama se moe ''isto'' razdvojiti potpuno mone od potpuno nemonih

analize vrio na temelju razliitih vidova isprepletenosti

zajedno s Johnom L. Scotsonom proveo istraivanje

tema: figuracija etablirani (domoroci) autsajderi (doljaci)

drugi tip figuracije etablirani autsajderi, npr spolova

Elias i Scotson utvruju hijerarhiju, 'rang-listu' obitelji

doseljenici ele svoju situaciju poboljati, starosjedioci svoju poziciju ele zadrati

starosjedioci vide u novo pridolicama ugrozu svoga statusa i svojih normi

domorodake obitelji uspostavile nove kriterije koji odluuju o ugledu u zajednici, zapravo novu statusnu ideologiju

kod domorodaca razvija se snaan mi-osjeaj

za Eliasa: kod domorodaca visok stupanj samokontrole, prisila drutva na samokontrolu, a to je sredinja znaajka procesa civilizacije: ambivalencija

stvarna svojstva doseljenika imala drugorazrednu ulogu

Od figuracije do moi

sve figuracije imaju za integrirane lanove drutva funkcionalno znaenje: reciprocitet odnosa

mo = integrirana znaajka procesa ljudskih odnosa

mo poiva na snazi ovisnosti u meusobnim odnosima i razumijeva se kao monopolistika kontrola resursa prema balansima u moi pri funkcionalonoj interdependenciji openito vrijedi: ljudi nisu nikada slobodni u izvedbi svoga djelovanja, oni su uvijek vezani za druge ljude

Pojam drutva

drutvo krovni pojam za velik broj figuracija koje su umetnute jedna u drugu pojedinci i grupe izdvajali se iz konteksta, ili vlastitim ''individualnim'' putem

i drugi ih zamjeivali kao relativno autonomne osobe

individualiziranje = izdvajanje iz kolektiva (naputanje zajednice)

rastua individualizacija znaajka modernih drutava

stare sveze u zajednici propadaju

pozicija u drutvu na temelju steenih, a ne pripisanih znaajki

individualiziranja potrebni sastavni dijelovi svakoga civilizacijskog procesa

popratne pojave posmaka individualizacije:

1. visok stupanj samokontrole

2. poveana mobilnost

3. poveana mogunost donoenja odluke, ali i prazni hodovi

4. ljudi vie usmjereni na sebe, istupaju iz zatitnih saveza

5. pojaava se ja-identitet, slabi mi identitet

6. mnogi se mi odnosi mogu mijenjati, dragovoljni su

za Eliasa: koncepcija fuguracije zabranjuje polaziti od izoliranih ljudi, od ja odnosa

danas mi ja balans tendencijski postao ja mi balans, balans u korist Ja

Drutveni mehanizmi procesa civilizacije

1. proces koji uope nije planirao ovjek

2. drutveni proces jer dolazi od ovjeka

3. njime upravljaju posljedine suovisnosti

4. neplanirani zakonski mehanizam

5. jedino, smanjenje uraunljivosti okoline dolazi izvana i ima utjecaj na taj proces

Proces civilizacije

dugotrajne promjene u ponaanju pojedinanih ljudi i drutvenih figuracija

poticaj = nastaje iz konkurencije interdependentnih ljudi u borbi za mo

podskreta: strah od gubitka prestia i moi

vie nije problem razdvojenosti izmeu individuuma i sustava, ve povezanost poretka i individuumaELIAS NJEGOVA SOCIOLOGIJA

Nobert Elias (1897-1990), napisao je djela O procesu civilizacije, Drutvo individuuma Eliasa se prihvaa kao utemeljitelja teorije procesa civilizacije. Zanimalo ga je i podruje socijalne promjene i proturjenosti, bavio se i pitanjem sociolokih pojmova i instrumenata koji su potrebni da bi mogli initi perspektivu suvremenog drutva. U svom djelu O procesu civilizacije (koje se smatra jedno od 10 najznaajnih sociolokih djela 20. st.) Elias istie kako se drutveni razvoj (sociogeneza) i individualni razvoj (psihogeneza) ne mogu prouavati razdvojeno nego zajedno. Elias je svoje shvaanje o sociologiji razvio u svoja tri djela: to je sociologija?, lanak Teorija socijalnih procesa, i Angairanje i distanciranje. Znanost i drutvo su dvije analogne injenice, to su povijesni procesi. Elias za sociologiju postavlja zahtjev da ona mora imati relativnu autonomiju. Budui da je sociologija dio povijesnog procesa i dio drutva, ne moe biti potpuno autonomna (takva da nitko na nju utjee), ali moe o svakodnevnim politikim zbivanjima donositi svoje sudove. Sociologija nema razloga smatrati sebe podreenom znanosti (kao npr. kod Homansa, on smatra da treba biti podreena znanost). Znaajke Eliasove sociologije: 1) sociologija kao relativno autonomna znanost; 2) treba ii od dihotomije do balansa; 3) drutvo i civilizacija kao procesi koji traju, koji se mijenja.ELIAS ZAMJERKE TRIMA TRADICIONALNIM TEORIJAMA

U donosu na druge sociologije Elias zauzima tri stajalita: 1) odbija teoriju kritikog racionalizma i stajalita teorijskog individualizma; Doprinos diskusiji filozofa slijepih za stvarnost, za Eliasa su slijepi oni koji zastupaju koncept jedinstvene znanosti; 2) Elias smatra da je Parsonsova teorija teorija postojeeg stanja; no kad je u pitanju Parsonsova teorija sustava, nasuprot toj teoriji Elias je razvio teoriju procesa ta procesna sociologija nastaje iz njegove temeljne teze da postoji permanentna mijena drutva. Elias smatra da su ljudi na temelju jednog dugog razvoja ljudske povijesti spremni napraviti jednu sintezu; 3) teorija kritike drutva (Frankfurtska kola) Elias nije jako otro nastupao protiv te teorije; smatra da je zadaa sociologije ukinuti mitove, a teorija Frankfurtske kole je (prema Eliasu) proizvodila mitove.

Eliasova kritika se moe saeti: dosadanja sociologija je bila i jest ahistorijska, davala je kriva shvaanja o biu ovjeka i na neki nain onemoguavala stvaranje generaliziranog miljenja o ovjeku time to je sociologiju dijelila na makro i mikro. Elias smatra da sociologiju treba pretvoriti iz sociologije postojeeg stanja u sociologiju procesa. Koristi se neuobiajenim pojmovima on radije govori o ljudima nego o ovjeku (''sociologija plurala''), koristi model zamjenica. U svojoj teoriji Elias govori o ljudima u mnoini, ne eli govoriti o individuumu kao pojedincu.

ELIAS FIGURACIJE

U svojoj teoriji Elias govori o pojmu figuracije i o balansu moi. Zajedniko ivljenje ljudi u drutvu ima odreeni oblik figuracije. Figuracije su odnoajni spletovi, isprepletenosti ljudi koji rastuom obostranom ovisnou meusobno ostaju kompleksniji. Dijelovi (lanovi) figuracije vezani su meusobno lancima interdependencije (suovisnosti).

Shema egocentrine slike drutva (nije njegova):

Eliasova shema:

otvorene valencije

(neostvarene)

ostvarene valencije

balans moi

Eliasov modelski prikaz svakog ovjeka predstavlja kao bie s mnogo valencija koje se mogu vezati (vaan pojam afektivnog vezivanja). Valencija oznauje vrijednost, time on oznaava znaaj zahtjevnosti koji posjeduju objekti opaanja. Figuracije su model socijalnih procesa, samo ljudi mogu stvarati figuracije. One nastaju tako to ljudi ue specifian drutveni jezik. Temeljna misao Eliasovog poimanja figuracije je to da ljudi nisu potpuno autonomni, a ni potpuno ovisni. Individue nisu rtve drutvenih odnosa, ali nisu ni potpuno autonomne. To njegovo shvaanje ima za posljedicu i specifino shvaanje moi. Mo je ekonomska kontrola resursa. Mo nije nita statino, ona se mijenja, u procesu je, u razliitim vremenima dobiva razliite oblike. Postoji i protumo. Nikada ne postoji jednostrana ovisnost nego su balansi moi sr meuljudskih odnosa. Ti neprestani odnosi meu ljudima nikada nisu stalni, nego se mijenjaju. U konkurentskim borbama moi i prestia anse nikada nisu jednake. Za Eliasa figuracije imaju svojstvo plastinosti. On istrauje odnose meu ljudima kao drutveni pojam koji slijedi vlastitu dinamiku.

Empirijsko istraivanje figuracija

Elias je radio istraivanje u malom mjestu (1958/59): domoroci (etablirani) i doljaci (outsideri); postojale su tri grupe stanovnika koje su stanovale u tri razliite zone:

Postojala je napetost izmeu zone A i zone B sve dok se nisu pojavili doljaci (zona C) koji su na istoj razini kao i B, ali se ne dogaa da se stvara suovisnost izmeu B i C, nego se A i B udruuju protiv C (etablirani protiv doljaka). Granica izmeu tih dijelova ne ide po klasnoj osnovi, nego se odvaja na temelju toga tko je etabliran, a tko doseljenik. Taj odnos izmeu ''starih'' i ''novih'' je temeljna ljudska figuracija. Novopridoli ele poboljati svoju situaciju, a domoroci ele sauvati stare pozicije, oni u novopridolicama vide ugroavanje svojih socijalnih odnosa. Domoroci utemeljuju novu statusnu ideologiju: 1) oni smatraju da je duinom boravka u nekom mjestu temeljna oznaka da li e netko biti domorodac (bar 2-3 generacije); 2) vea je zdruenost domorodaca, nasljeuju se odreena pravila; 3) zajednika povijest; 4) uspostavljaju se tabui, nema druenja s novopridolicama; 5) visok stupanj samokontrole.

Jedan dio figuracija etablirani/outsideri bile su stare obitelji (u ovom istraivanju). One su se ujedinile kad su dole novopridolice, nisu se druile s doljacima, a ako je netko sluajno to uinio, smanjio mu se socijalni status. Stare obitelji inile su sve da doljaci ne dobiju mo, mo je bila monopolizirana. Stare obitelji uinile su sve da u njihovom krugovima vrijede odreeni kodovi ponaanja. Drugi dio figuracije bile su pridolice. Pridolice nemaju ''mi'' osjeaj, doli su iz razliitih podruja i nisu tvorili nikakvu kompaktnu zajednicu. Oni su sami vidjeli da nisu dobrodoli i taj osjeaj svatko ugrauju u svoju duu i stvara obrambenu situaciju. Kako su ih drugi smatrali outsiderima, tako su se i sami smatrali outsiderima.

Zajedniko ivljenje dvaju razliitih procesa pojaava razliite procese. Grupna karizma i grupna sramota: grupna karizma povezana je s naglaenim "mi" osjeajem, smatraju se boljim ljudima; grupna sramota odnosi se na negativnu stranu, outsidere. U prvu skupini je visok stupanj meusobne kontrole, samokontrole i konformiteta to je potrebno da bi se odri grupna karizma. Za Eliasa je visok stupanj samokontrole prisila drutva na pojedinca, prisila da sam sebe kontrolira. Stvarna svojstva doseljenika nisu vana. Elias smatra da su razni odnosi u osnovi odnosi etablirani outsideri. Balans moi uvijek se mijenja, ponajprije u korist domorodaca. Eliasova teza o tekom prihvaanju doseljenika dola je posebno do izraaja nakon ruenja Berlinskog zida.

ELIAS POPRATNE POJAVE SUVREMENOG PROCESA INDIVIDUALIZIRANJA

Mi-ja balans. Elias smatra da je proces individualizacije koji karakterizira europsku modernu u jednom zaustavljanju. Umjesto njega javljaju se grupne orijentacije (ouvanje jezika, kulture, borba protiv globalizacije), razni fundamentalni procesi. Odnos napetosti izmeu mi-osjeaja i ja-ideala Elias naziva mi-ja balans. Drutvo individuuma naslov tog djela je program za Eliasovu novu sociologiju figuracije i sociologiju procesa. Elias smatra da postoji isprepletenost izmeu pojedinca i drutva. Elias ne negira individualizaciju, ona je uvijek postojala. Individualizacija je znaajka modernih drutava. Elias upozorava na popratne pojave individualizacije:a) visok stupanj samoregulacije

b) poveanje mobilnosti, ovjek nije povezan uz kolektiv

c) lake se donose odluke, ljudi su usmjereni na sebe

d) poveanje "ja" identiteta, slabljenje "mi" identiteta

Sve su vie i vie ljudi ivjeli u poveanoj ovisnosti jedan od drugih. Novi ja-ideal i proces individualizacije povezan je s prisilom identiteta. Smatra da je mi-ja balans pretvoren u ja-mi balans.

ELIAS MODERNO ISKUSTVO VREMENA, VRIJEME KAO SOCIJALNI SIMBOL

U svom djelu O vremenu Elias se bavi temeljnim pitanjima: kako nastaje svakodnevno znanje i kako se ono mijenja s promijenjenim drutvenim uvjetima. Vrijeme nije nikakav objektivirajui vanjski imbenik koji egzistira kao stvar neovisno o individuumu. Vrijeme o kojem raspravljamo nije neto to je tu, nego rezultat socijalizacije (podjela na dane, sate, mjesece). U tih 9 godina (koliko je potrebno da dijete naui na sat), dijete mora nauiti komplicirani simboliki sustav. Elias vrijeme shvaa kao simbol, ono je isti odnoajni simbol (u usporedbi s drutvenim simbolima). Odnos prema vremenu je razliit u razliitim drutvima (npr. Japan, Hrvatska).

Drava

Industrija

kola Drutvo

Obitelj

Ja (ego)

Zona A domoroci, obrazovani

Zona B domoroci radnici, radili u

tvornici, siromani

Zona C doljaci

1