NOVELA ZAKONA O PRAVOSUDNOJ

SURADNJI U KAZNENIM STVARIMA S

DRŽAVAMA ČLANICAMA

EUROPSKE UNIJE

Priručnik za polaznike/ice

Izrada obrazovnog materijala:

mr. sc. Danka Hržina,

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske

Zagreb, svibanj 2018.

2

Copyright 2018.

Pravosudna akademija

Ulica grada Vukovara 49, 10 000 Zagreb, Hrvatska

TEL 00385(0)1 371 4540 FAKS 00385(0)1 371 4549 WEB www.pak.hr

http://www.pak.hr/

3

SADRŽAJ 1. Uvod .................................................................................................................... 4

2. Opće odredbe - novine koje donosi ZPSKS-EU /17 ............................................ 5

a) Temeljna načela za postupanje .......................................................................... 5

b) Troškovi postupka izvršavanja naloga i naknada štete nastala izvršavanjem

naloga ..................................................................................................................... 7

3. Europski uhidbeni nalog ...................................................................................... 8

a) Transpozicija Direktive 2013/48/EU .................................................................... 8

b) Izmjene uvjetovane praksom ............................................................................ 10

(1) Izmjene odredaba o postupku izvršenja EUN-a u Republici Hrvatskoj ......... 11

(2) Izmjena odredbe članka 38. ZPSKS-EU (načelo specijalnosti) .................... 13

4. Nalog za osiguranje oduzimanja imovine .......................................................... 14

5. Europski istražni nalog ...................................................................................... 16

a) Europski istražni nalog ...................................................................................... 17

b) Republika Hrvatska kao država izdavanja ........................................................ 18

c) Republika Hrvatska kao država izvršenja ......................................................... 20

1. Zaprimanje europskog istražnog naloga i postupak njegovog priznanja ....... 20

2. Dokazne radnje koje se provode na temelju europskog istražnog naloga ..... 21

3. Dokazne radnje zatražene europskim istražnim nalogom ............................. 22

4. Razlozi za odbijanje priznanja i izvršenja europskog istražnog naloga ......... 23

5. Razlozi za odgodu izvršenja europskog izvršnog naloga .............................. 25

6. Ovlast i razlozi za podnošenje žalbe ............................................................. 25

6. Zaključak .............................................................................................................. 27

7. Pravni izvori i literatura ......................................................................................... 28

4

1. Uvod

Cilj ovog rada je prikazati novi pravni okvir u postupanju u predmetima

pravosudne suradnje s državama članicama Europske unije, a koji je okvir na snazi

od 26. listopada 2017., odnosno od dana stupanja na snagu Zakona o izmjenama i

dopunama Zakona o pravosudnoj suradnji s državama članicama Europske unije

objavljenog u Narodnim novinama broj 102 / 17 (dalje u tekstu: ZPSKS-EU/17).

ZPSKS-EU/17 transponira u hrvatsko zakonodavstvo Direktivu 2013/48/EU

Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2013. o pravu na pristup odvjetniku u

kaznenom postupku i u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga te o pravu

na obavještavanje treće strane u slučaju oduzimanja slobode i na komunikaciju s

trećim osobama i konzularnim tijelima (SL L 294, 6.11.2013.) i Direktivu 2014/41/EU

Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o europskom istražnom nalogu u

kaznenim stvarima (SL L 130, 1.5.2014.).

Osim transpozicije navedenih Direktiva kroz odredbe glave II. i glave II.A

ZPSKS-EU/17, ovim Zakonom su izmijenjene i odredbe koje propisuju postupanje po

europskom uhidbenom nalogu i nalogu za osiguranje imovine kako bi se preciziralo

postupanje u predmetima izvršavanja europskog uhidbenog naloga, premostile

pravne praznine i otklonile nejasnoće proizašle iz općenitih odredbi pretočenih iz

mjerodavnih Okvirnih odluka1 u domaće zakonodavstvo. Nadalje, zbog potrebe

povećanja učinkovitosti, kao i jačanja načela neposredne suradnje promijenjena je

odredba članka 7. Zakona koja propisuje nadležnost za izdavanje, odnosno

prosljeđivanje odluka domaćih tijela. Dok jačanje transnacionalnog kriminala nameće

potrebu jačanja neposredne pravosudne suradnje na području Europske unije bez

unutrašnjih granica, razlike u pravnim standardima država članica Europske unije

ograničavaju opisanu suradnju obvezom odbijanja izvršavanja odluka koje bi

rezultirale povredom obveze poštivanja temeljenih prava i sloboda definiranih

Poveljom o temeljnim pravima Europske unije. Iz opisanih razloga ZPSKS-EU/17

definira načelo poštivanja temeljenih prava i načelo razmjernosti kao kamene

temeljce pravosudne suradnje. Samo one strane sudske odluke koje udovoljavaju

kriterijima koje uključuju navedena načela mogu biti predmet postupka priznanja i

izvršenja.

Opisane izmjene bit će obrađene primjenom povijesne metoda, kao i

kazuističkom i komparativnom metoda, ovisno o razlozima koji su inicirali same

izmjene.

1 Okvirna odluka Vijeća 2002/584/PUP od 13 .lipnja 2002. o europskom uhidbenom nalogu i postupcima

predaje između država članica ( SL L 190, 18.7.2002.) i Okvirna odluka Vijeća 2003/577/PUP od 22. srpnja

2003. o izvršavanju naloga za osiguranje imovine i dokaza u Europskoj uniji (SL.L.196, 2.8.2003.)

5

2. Opće odredbe - novine koje donosi ZPSKS-EU /17

U ovom dijelu rada obradit će se najznačajnije izmjene općeg dijela Zakona koje

se odnose na temeljna načela postupanja u predmetima pravosudne suradnje,

troškove postupka izvršavanja naloga te naknadu štete nastale izvršavanjem naloga.

a) Temeljna načela za postupanje

Kao što je uvodno istaknuto ZPSKS-EU/17 je definirao načelo poštivanje

temeljenih prava kao jedno od tri osnovna načela2 za postupanje u predmetima pravosudne suradnje:

1. Načelo uzajamno priznavanja između država članica Europske unije

2. Načelo poštivanje temeljenih prava

3. Načelo učinkovite suradnje

Načelo uzajamnog priznavanja i načelo učinkovite suradnje temelje se na

pretpostavci da su zakonodavstva država članica Europske unije u velikoj mjeri

usklađena kroz implementaciju akata Europske unije koji reguliraju ne samo kazneno

procesno i materijalno pravo, već i pravosudnu suradnju u kaznenim stvarima u

područjima od posebnog interesa za Europsku uniju. Usklađenost zakonodavstva

država članica rezultira visokim stupnjem uzajamnog povjerenja kao temeljnim

preduvjetom za primjenu načela uzajamnog priznavanja kao kamena temeljca

pravosudne suradnje u kaznenim stvarima. Nažalost, navedena teoretska pozadina

načela uzajamnog priznanja i načela učinkovite suradnje daleko je od stvarnosti i

postojeće prakse država članica EU i Suda Europske unije. Kako je osnovni

preduvjet postojanja visokog stupanja povjerenja između različitih država članica

uspješna implementacija mjerodavnih Okvirnih odluka/Direktiva EU i njihova primjena

u praksi, nepravovremena ili pogrešna implementacija navedenih odluka, kao i

izostanak primjene u praksi dovodi u pitanje primjenu načela uzajamnog priznanja.

Zanimljivo je kako je i europski zakonodavac bio svjestan navedenih prepreka

uspješne primjene načela uzajamnog priznavanja te je u preambuli svih svojih akata3

2 Načelo uzajamnog priznavanja između država članica Europske unije općenito je definirano člankom 3.

ZPSKS-EU/17 : „Načelo uzajamnog priznavanja temelj je pravosudne suradnje u kaznenopravnim stvarima

Europske unije.“ Načelo učinkovite suradnje definirano je člankom 4. ZPSKS-EU/17: „ U postupcima prema

ovom Zakonu nadležna tijela Republike Hrvatske u okviru svoje nadležnosti i u skladu s temeljnim načelima

pravnog poretka Republike Hrvatske obvezna su postupati tako da se u najvišoj mogućoj mjeri postigne svrha

pravosudne suradnje.“ 3 Točka 12. Preambule Okvirne odluka Vijeća od 13. lipnja 2002.o Europskom uhidbenom nalogu i postupcima

predaje između država članica Europske unije (2002/584/PUP):” Ova Okvirna odluka poštuje temeljna prava i

načela priznata u članku 6. Ugovora o Europskoj uniji, koja se odražavaju i u Povelji o temeljnim pravima

Europske unije (1), a posebno u njezinu poglavlju VI. Ništa u ovoj Okvirnoj odluci ne smije se tumačiti kao

zabrana odbijanja predaje osobe za kojom je izdan europski uhidbeni nalog, ako postoji razlog za uvjerenje, na

temelju objektivnih elemenata, da je spomenuti uhidbeni nalog izdan u svrhe progona ili kažnjavanja osobe zbog

njezina spola, rase, vjere, etničkog podrijetla, državljanstva, jezika, političkih uvjerenja ili spolnog usmjerenja,

6

propisao kako obvezu poštivanja temeljenih prava ima primat pred načelom

uzajamnog priznanja, kao i mogućnost suspenzije primjene određenog oblika

suradnja u državi članici Europske unije koja ozbiljno i neprekidno krši načela iz

članka 6. stavka 1 Ugovora o Europskoj uniji.4(10) Mehanizam europskog uhidbenog

naloga temelji se na visokoj razini povjerenja između država članica. Njegova

primjena može biti suspendirana samo u slučaju da neka država članica ozbiljno i

neprekidno krši načela iz članka 6. stavka 1. Ugovora o Europskoj uniji. Kršenje

utvrđuje Vijeće u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. spomenutog Ugovora, s

posljedicama predviđenima u članku 7. stavku 2. Ugovora.

Iako izričito nije propisao povredu poštivanja temeljnih prava kao osnovu za

fakultativno ili obligatorno odbijanje priznanja stranih odluka europski zakonodavac ju

je prešutno priznao. Ovo je rezultiralo proširivanjem razloga za odbijanje priznanja i

izvršenja stranih odluka od strane nacionalnih zakonodavstava5, kao i praksom Suda

Europske unije koja potvrđuje primat navedenog načela. Sud Europske unije je u

predmetima broj: C-404/15 (Pál Aranyosi) i C-659/15 PPU ( Robert Câldâraru)

zauzeo stajalište:

„Članak 1. stavke 3.6 i 5. i članak 6. stavak 1. Okvirne odluke Vijeća

2002/584/PUP od 13. lipnja 2002. o Europskom uhidbenom nalogu i postupcima

predaje između država članica, kako je izmijenjena Okvirnom odlukom Vijeća

2009/299/PUP od 26. veljače 2009., treba tumačiti na način da u slučaju postojanja

objektivnih, vjerodostojnih, preciznih i odgovarajuće aktualiziranih elemenata o

postojanju sustavnih i općenitih nedostataka ili nedostataka koji se odnose određene

skupine osoba ili na određene ustanove za oduzimanje slobode u državi članici

izdavateljici, pravosudno tijelo izvršenja mora na konkretan i precizan način ispitati

postoje li u slučaju predaje navedenoj državi članici ozbiljni i utvrđeni razlozi za

vjerovanje da će osoba na koju se odnosi europski uhidbeni nalog u svrhe izvršenja

kaznenog progona ili izvršenja kazne oduzimanja slobode zbog uvjeta oduzimanja

njezine slobode biti izložena stvarnoj opasnosti od podvrgavanja neljudskom i

ili ako bi položaj te osobe mogao biti ugrožen zbog bilo kojega od tih razloga. Ova Okvirna odluka ne sprečava

državu članicu da primijeni svoja ustavna pravila o pravu na pravični sudski postupak, slobodu udruživanja,

slobodu tiska te slobodu izražavanja u drugim medijima.“ Nadalje, točka 13. iste Preambule glasi: „Nitko ne

smije biti udaljen, protjeran ili izručen državi u kojoj postoji stvarna opasnost da će osoba o kojoj je riječ biti

osuđena na smrt, podvrgnuta mučenju ili drugom nečovječnom ili ponižavajućem postupku ili kažnjavanju.“ 4 Točka 10. Preambule Okvirne odluka Vijeća od 13. lipnja 2002.o Europskom uhidbenom nalogu i postupcima

predaje između država članica Europske unije (2002/584/PUP):” Mehanizam europskog uhidbenog naloga

temelji se na visokoj razini povjerenja između država članica. Njegova primjena može biti suspendirana samo u

slučaju da neka država članica ozbiljno i neprekidno krši načela iz članka 6. stavka 1. Ugovora o Europskoj uniji.

Kršenje utvrđuje Vijeće u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. spomenutog Ugovora, s posljedicama

predviđenima u članku 7. stavku 2. Ugovora.” 5 Odredba članka 13. Zakona o izručenju Ujedinjenog kraljevstva kao razlog za odbijanje izručenje propisuje: „

Predaja tražene osobe će se odbiti : 1. ako je europski uhidbeni nalog izdan (iako je izdan zbog ekstradibilnog

kaznenog djela) u svrhu kaznenog progona ili izvršenja kazne zbog rasne, vjerske, etničke, spolne, rodne

orijentacije tražene osobe ili njezinog političkog mišljenja;2. ako bi tražena osoba u slučaju predaje bile

kaznenog gonjena ili kažnjena, zadržana ili bi joj bila ograničena osobna sloboda zbog njezine rase, vjere,

nacionalnosti, roda, spolne orijentacije ili političkog mišljenja.“ 6 Članak 1 stavak 3 Okvirne odluke Vijeća 2002/584/PUP glasi: “ Ova Okvirna odluka ne mijenja obvezu

poštovanja temeljnih prava i temeljnih pravnih načela sadržanih u članku 6. Ugovora o Europskoj uniji.“

7

ponižavajućem postupanju u smislu članka 4. Povelje Europske unije o temeljnim

pravima. U tu svrhu ono od pravosudnog tijela koje je izdalo nalog mora zahtijevati

dostavu dopunskih informacija …. Pravosudno tijelo izvršenja mora odgoditi svoju

odluku o predaji određene osobe dok ne dobije dopunske informacije koje mu

omogućavaju da otkloni postojanje takve opasnosti. Ako postojanje te opasnosti ne

može biti otklonjeno u razumnom roku, to tijelo mora odlučiti treba li obustaviti

postupak predaje.“

Zbog navedenih razloga zakonodavac je zadnjom izmjenom ZPSKS-EU/17

propisao dodatno načelo postupanja u predmetima pravosudne suradnje- načelo

poštivanja temeljnih prava. Ovo načelo je propisano na način da isto obuhvaća i

načelo razmjernosti koje je prihvaćeno na razini Europske unije kao temeljno načelo

u primijeni „instrumenata“ pravosudne suradnje7. Tako članak 3. a ZPSKS-EU/17 u

prvom stavku definira načela razmjernosti („Nadležna tijela Republike Hrvatske izdaju

naloge i odluke iz članka 1. ovog Zakona razmjerno naravi potrebe u svakom

pojedinom slučaju.“), a u drugom stavku definira primat obveze poštivanja prava i

temeljnih sloboda pred postupcima priznanja i izvršenja („Provedba postupaka na

temelju ovog Zakona ne utječe na obvezu poštivanja temeljnih prava i sloboda

definiranih Poveljom o temeljnim pravima Europske unije“).

b) Troškovi postupka izvršavanja naloga i naknada štete

nastala izvršavanjem naloga

Novela ZPSKS-EU/17 u članku 13. izričito propisuje podjelu troškova sa

državom izdavanja u predmetima izvršavanja europskog istražnog naloga, naloga

za osiguranje imovine te odluke o oduzimanju imovine. Naime, članak 13. ZSPSK-EU

nije propisivao mogućnost podijele troškova u predmetima priznanja i izvršenja

naloga za osiguranje imovine. Kako su se praksi pojavili problemi oko naknade

troškova čuvanja privremeno oduzetih plovila8, a koja plovila su oduzeta u postupku

priznanja i izvršenja stranog naloga za osiguranje imovine, bilo je potrebno jasno

propisati mogućnost iniciranja podjele troškova s državom izdavanja ako je riječ o

izvanrednim ili velikim troškovima. Ova odredba predstavlja iznimku od temeljnog

načela izvršavanja odluka stranih pravosudnih tijela prema kojem troškove nastale na

7 Načelo razmjernost je općeprihvaćeno načelo svih država članica Europske unije na kojem se temelje odredbe i

kazneno-materijalnog i kazneno-procesnog prava. Konvencija Vijeća Europe za zaštitu ljudskih prava i temeljnih

sloboda izričito ne propisuje navedeno načelo, ali pojedine odredbe Konvencije neizravno propisuju to načelo.

Iako presude Europskog suda za ljudska prava jasno ne definiraju načelo razmjernosti, ali se može zaključiti

kako se razmjernošću primjena sredstava koje su nužne s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja. Mjere koje

poduzimaju nacionalna tijela moraju biti razmjerne legitimnom cilju koji se želi ostvariti. 8 Predmeti u kojima su prilikom priznanja i izvršenja odluke stranog pravosudnog tijela u odnosu na plovila

određene privremene mjere iz članka 557. a st. 1 toč. b Zakona o kaznenom postupku (zabrana okrivljeniku ili

drugoj osobi na koju je imovinska korist prenesena da otuđi ili optereti pokretnine, oduzimanje tih stvari i

njihovim povjeravanjem na čuvanje državnom tijelu nadležnom za upravljanje državnom imovinom).

8

području države izvršenja snosi država izvršenja, odnosno Republika Hrvatska kada

ima položaj države izvršenja.

Nadalje, odredbom članka 15. Novele ZPSKS-EU jasno je propisana

obveza Republike Hrvatske kao države izdavanja da nadoknadi svaki iznos koji

je država izvršavanja nadoknadila pravnim ili fizičkim osobama koje su pretrpjele

štetu priznanjem i izvršenjem odluka koje su donijela pravosudna tijela Republike

Hrvatske.

3. Europski uhidbeni nalog

U ovom dijelu rada prikazat će se najvažnije izmjene ovog oblika

pravosudne suradnje uvjetovane praksom i transpozicijom Direktive 2013/48/EU

Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2011. o pravu na pristup odvjetniku u

kaznenom postupku i u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga te o pravu

obavještavanja treće strane u slučaju oduzimanja slobode i na komunikaciju s trećim

osobama i konzularnim tijelima (SL L 294, 6.11.2013.).

a) Transpozicija Direktive 2013/48/EU

Direktiva 2013/48/EU je transponirana u hrvatsko zakonodavstvo Zakonom o

izmjenama I dopunama Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 70/17)

te ZPSKS-EU/17.

Iako je rok za transpoziciju ove Direktive istekao dana 27. studenoga 2016.

ista još uvijek nije transponirana u zakonodavstva svih država članica Europske

unije9. Unatoč tome domaća pravosudna tijela su dužna prilikom izdavanja

europskog uhidbenog naloga postupati sukladno odredbama Direktive 2013/48/EU,

odnosno mjerodavnim odredbama ZPSKS-EU/17 neovisno o tome što je tražena

osoba uhićena na području države članice EU koja nije implementirala u svoje

zakonodavstvo Direktivu.

Kada se govori o mjerodavnim odredbama ZPSKS-EU/17 kojima je u domaće

zakonodavstvo transponirana Direktiva 2013/48/EU prije svega se misli na odredbe

članka 17. a ZPSKS-EU/17 te članka 24. ZPSKS-EU/17. Dok odredba članka 17.a

ZPSKS-EU/17 propisuje postupanje prilikom izdavanja europskog uhidbenog naloga

odredba članka 24. ZPSKS-EU/17 propisuje prava tražene osobe u postupku

izvršenja europskog uhidbenog naloga.

9 Ovu Direktivu još nisu implementirale Republika Irska, Ujedinjeno kraljevstvo, Kraljevina Danska, Poljska,

Rumunjska, Republika Cipar, Bugarska.

9

Prema odredbi članka 17. a stavku 1 ZPSKS-EU/17 osoba protiv koje je u

Republici Hrvatskoj izdan europski uhidbeni nalog ima pravo, nakon uhićenja u državi

izvršenja, imenovati branitelja u Republici Hrvatskoj po svom izboru. Imenovani

branitelj u Republici Hrvatskoj ima pravo, uz ovlasti u skladu s odredbama domaćeg

kaznenog procesnog prava, poduzimati i sve radnje u vezi s pružanjem informacija i

savjeta branitelju te osobe u državi izvršenja s ciljem učinkovitog ostvarivanja prava

te osobe u postupku predaje.

U predmetima u kojima državno odvjetništvo izdaje europski uhidbeni nalog

protiv tražene osobe je rješenjem određen istražni zatvor i postavljen branitelj po

službenoj dužnosti.10 Po zaprimanju obavijesti o uhićenju tražene osobe državno

odvjetništvo koje je izdalo europski uhidbeni nalog dužno je obavijestiti državu

izvršenja o branitelju po službenoj dužnosti radi ostvarivanja njegove komunikacije s

braniteljem u državi izvršenja. Kako bi se osiguralo pravovremeno obavještavanja

države izvršenja i olakšalo postupanje nakon uhićenja tražene osobe potrebno je

prilikom ispunjavanja obrasca iz članka 18. ZPSKS-EU /17 navesti podatke o

branitelju po službenoj dužnosti ( u dio koji je označen pod točkom (f) Ostale

okolnosti, važne za predmet).

Činjenica da je traženoj osobi postavljen branitelj po službenoj dužnosti u

Republici Hrvatskoj ne isključuje pravo tražene da sama izabere branitelja u

Republici Hrvatskoj. U tu svrhu državno odvjetništvo koje je izdalo europski uhidbeni

nalog dostavlja nadležnom tijelu države izvršenja listu odvjetnika koji pružaju

informacije i savjete u postupcima po europskom uhidbenom nalogu, a koju sastavlja

Hrvatska odvjetnička komora. Radi osiguranja učinkovitog postupanja i ubrzanja

postupka predaje tražene osobe potrebno je prilikom izdavanja europskog uhidbenog

naloga osim podataka o branitelju koji je postavljen po službenoj dužnosti koji se

unose u obrazac iz članka 18. ZPSKS-EU/17 priložiti obrascu listu odvjetnika koji ju

je sastavila Hrvatska odvjetnička komora.

U postupku izvršenja europskog uhidbenog naloga u Republici Hrvatskog

prilikom ispitivanja tražene osobe pred državnim odvjetnikom tražena osoba mora biti

poučena prije samog ispitivanja o svojim pravima prema odredbama domaćeg

kaznenog procesnog prava. Jedno od prava koje pripada traženoj osobi je pravo na

branitelja po vlastitom izboru, odnosno pravo na branitelja kojeg joj postavi sud.

Osim navedenog prava tražena osoba ima pravo ostvariti pravo na branitelja u državi

izdavanja.

Kako bi tražena osoba ostvarila navedena prava državni odvjetnik je dužan

državu izdavanja obavijestiti o tome da tražene osoba želi ostvariti pravo na branitelja

u toj državi, kao i omogućiti joj da izabere branitelja u Republici Hrvatskoj, odnosno

10

Prema članku 66. stavku 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku okrivljenik mora imati branitelja od

donošenja odluke kojom je protiv njega određen pritvor ili istražni zatvor.

10

ukoliko tražena osoba ne uzme branitelja predložiti sudu postavljanje branitelja po

službenoj dužnosti. Postavlja se pitanje ne koji način će državni odvjetnik obavijestiti

državu izdavanja da tražena osoba želi izabrati branitelja u državi izdavanja. U praksi

će državni odvjetnik kontaktirati osobu koja je naznačena kao kontakt osoba u državi

izdavanja ili će nadležno tijelo države izdavanja obavijestiti putem europske

pravosudne mreže u kaznenim stvarima. 11

Od koje trenutka tražena osoba mora imati branitelja u postupku koji se

vodi u Republici Hrvatskoj povodom europskog uhidbenog naloga?

Nesporno je da se ročište pred sucem istrage može održati samo ako je

istom prisutan branitelj tražene osobe te ukoliko tražena osoba nema branitelja

postavit će joj se branitelj po službenoj dužnosti, a sukladno članku 24.a stavku 2

ZPSKS-EU/17. Prema tome gramatičkim tumačenjem odredbe članka 23. i članka

24. a ZPSKS-EU za zaključiti da je obrana obvezna tek od ročišta pred sucem istrage

radi donošenja odluke o istražnom zatvoru radi predaje.

Međutim, odredba članka 23. stavka 2 ZPSKS-EU propisuje kako tražena

osoba ostvaruje pravo na branitelja sukladno odredbama domaćeg kaznenog

procesnog prava. Kako prema članku 66. Zakona o kaznenom postupku okrivljenik

mora imati branitelja od donošenja odluke kojom je protiv njega određen istražni

zatvor ili pritvor, a postupcima povodom europskog uhidbenog naloga protiv tražene

osobe je već donesena odluka o lišenju slobode u državi izdavanja za zaključiti je

kako tražena osobe mora imati branitelja već prilikom ispitivanja pred državnim

odvjetnikom.

b) Izmjene uvjetovane praksom

Pravne praznine, kao i nejasne i nedovoljno precizne odredbe glave II.

ZPSKS-EU rezultirale su neujednačenom sudskom praksom i odlukama koje su

negativno utjecale na postupke koji su se u Republici Hrvatskoj vodili protiv traženih

osobe. Ovi razlozi su potaknuli zakonodavca da izmijeni najspornije odredbe ZPSKS-

EU koje propisuju postupanje po europskom uhidbenom nalogu, odnosno odredbe

koje propisuju : mjere osiguranja prisutnosti tražene osobe u postupku izvršenja

europskog uhidbenog naloga, obustavu postupka izvršenja europskog uhidbenog

naloga, načelo specijalnosti, privremenu predaju tražene osobe te izvršenje rješenja

kojim se odobrava predaja tražene osobe . U nastavku ovog dijela rada prikazat će

11

Europsku pravosudnu mrežu u kaznenim stvarima čine kontakt osobe koje se imenuju na razini sudova,

ministarstava i državnih odvjetništava. Tako u Republici Hrvatskoj, među ostalim, postoje kontakt osobe na

Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu (zamjenica ŽDO Darinka Brđanović), Županijskom državnom

odvjetništvu u Dubrovniku (zamjenica ŽDO Katja Kristović), Županijskom državnom odvjetništvu u Puli

(zamjenik ŽDO Eddy Putigna), Odsjecima USKOK-a u Splitu i Osijeku (zamjenice Ravnateljice Natalija

Petković i Marina Vrcan) te u Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske (viša državnoodvjetnička savjetnica

Danka Hržina).

11

se u čemu se sastoje izmjene navedenih odredbi te koji je cilj zakonodavac

namjeravao postići takvim izmjenama.

(1) Izmjene odredaba o postupku izvršenja EUN-a u Republici

Hrvatskoj

Izmijenjena je odredba članka 26. ZPSKS-EU na način da je izričito propisano

kako u postupku izvršenja europskog uhidbenog naloga sud može umjesto

istražnog zatvora radi predaje odrediti neku od blažih mjera propisanih ZKP

pod uvjetom da se primjenom takve mjere može ostvariti svrha- osiguranje prisutnosti

tražene osobe u postupku izvršenja europskog uhidbenog naloga. Citiranom

odredbom zakonodavac je jasno propisao kako se umjesto istražnog zatvora radi

predaje mogu protiv tražene osobe odrediti mjere opreza i/ili jamstvo ukoliko se tim

mjerama može spriječiti bijeg tražene osobe, odnosno osigurati prisutnost do

okončanja postupka izvršenja europskog uhidbenog naloga. Na opisani način

otklonjene su nedoumice u praksi nastale zbog nedovoljno jasne odredbe članka 26.

st. 3 ZSPSKS-EU12.

Nadalje, izmijenjena je odredba članka 33. ZPSKS-EU koje je propisivala odgodu

predaje i privremenu predaje tražene osobe. Kako je navedena odredba sadržajno

odgovarala članku Okvirne odluke Vijeća 2002/584/PUP13 te nije jasno propisala

kriterije za odgodu predaje tražene osobe, kao ni način postupanja u predmetima

privremene predaje gramatičkim tumačenjem ove odredbe pojedini sudovi su donosili

rješenja kojima se odobrava predaja tražene osobe državi izdavanja unatoč tome što

se protiv iste vodio kazneni postupak u Republici Hrvatskoj ili su iste već izdržavale

kaznu zatvora u Republici Hrvatskoj. Dakle, tzv. eukonformnim tumačenjem

navedene odredbe sudovi su davali prednost predaji tražene osobe državi izdavanja

pred interesom Republike Hrvatske da se protiv te osobe pravomoćno okonča

kazneni postupak u Republici Hrvatskoj, odnosno tražena osoba izdrži kaznu zatvora

izrečenu joj presudom domaćeg suda. Institut privremene predaje tražene osobe

rijetko se koristio u praksi. U rijetkim predmetima u kojima je primijenjen ovaj institut

gramatičko tumačenje odredbe članka 33. ZPSKS-EU rezultiralo je sklapanjem

sporazuma između pravosudnog tijela države izdavanja i domaćeg suda pred kojim

12

Iako su završne i prijelazne odredbe ZPSKS-EU upućivale na podrednu primjene Zakona o kaznenom

postupku čime je stvoren pravni temelj za određivanje jamstva kao zamjenu za istražni zatvor radi predaje, u

praksi je bila dvojbena primjena navedene mjere obzirom da je članak 26.stavaak 3 ZPSKS-EU izričito

propisivao :“ Umjesto istražnog zatvora radi predaje sud može odrediti neku od mjera opreza propisanih

Zakonom o kaznenom postupku pod uvjetom da se primjenom takve mjere može ostvariti svrha iz stavka 1.

ovog članka“ (op.a. u cilju osiguranja predaje osobe) 13

Članak 33. ZPSKS-EU „ (1) Predaja može biti odgođena dok se protiv tražene osobe u Republici Hrvatskoj

ne dovrši kazneni postupak koji se vodi zbog drugog kaznenog djela ili dok tražena osoba u Republici Hrvatskoj

ne izdrži kaznu zatvora na koju je osuđena zbog drugog kaznenog djela.(2) Privremena predaja radi vođenja

kaznenog postupka može biti dopuštena ako takva predaja neće ometati vođenje kaznenog postupka pred

domaćim sudom. Uvjete privremene predaje tražene osobe pisanim sporazumom dogovaraju nadležni domaći

sud i pravosudno tijelo koje je izdalo nalog. Zaključeni sporazum obvezuje sva nadležna tijela države izdavanja.“

12

se vodio postupak izvršenja europskog uhidbenog naloga. Kako institut privremene

predaje tražene osobe, kao i sporazumijevanje u svrhu donošenja odluke o

privremenoj predaji ne ovlašćuju domaći sud na sklapanje pravnog posla sa

pravosudnim tijelima drugih država članica EU čiji predmet je tražena osoba,

zakonodavac je ocijenio potrebnim izmijeniti navedenu odredbu. Opisani razlozi

rezultirali su slijedećim zakonskim rješenjem:

(1) Kada se protiv tražene osobe vodi postupak u Republici Hrvatskoj zbog

drugog kaznenog djela ili se tražena osoba nalazi na izdržavanju kazne zatvora,

postupak izvršenja europskog uhidbenog naloga prekida se rješenjem. Postupak će

se nastaviti kada se postupak zbog drugog kaznenog djela pravomoćno okonča i

osoba izdrži kaznu zatvora koja će joj biti eventualno izrečena, kada istekne kazna

zatvora koju je izdržavala, odnosno odobri joj se uvjetni otpust. Kada sud utvrdi

postojanje razloga za prekid izvršenja europskog uhidbenog naloga, o tome će

obavijestiti državu izdavanja europskog uhidbenog naloga koja može zatražiti

privremenu predaju tražene osobe. Na postupak privremene predaje na odgovarajući

način primjenjuju se odredbe kojima je propisan postupak suda radi izvršenja

europskog uhidbenog naloga radi predaje. Pri donošenju odluke o privremenoj

predaji sud će voditi računa o tome da privremena predaja neće ometati vođenje

kaznenog postupka pred domaćim sudom te će u rješenju kojim se odobrava

privremena predaja naznačiti datum do kojeg tražena osoba mora biti vraćena u

Republiku Hrvatsku.

(2) Vrijeme oduzimanja slobode u državi izdavanja uračunat će se u kaznu koja

će traženoj osobi biti izrečena u domaćem postupku, odnosno u kaznu zatvora koju

je izdržavala u Republici Hrvatskoj prije njezine predaje državi izdavanja. Ako je to

vrijeme uračunano u kaznu izrečenu u državi izdavanja naloga, ono neće biti

uračunano u izrečenu kaznu u Republici Hrvatskoj, odnosno u vrijeme izdržavanja

kazne u Republici Hrvatskoj za čijeg je trajanja privremena predaja odobrena.

Navedenom odredbom ukinut je institut odgode predaje i isti je zamijenjen

prekidom postupka izvršenja europskog uhidbenog naloga. Na ovaj način je dana

prednost postupcima koji se vode u Republici Hrvatskoj, odnosno izvršenju kaznu

zatvora koju tražena osobe izdržava u Republici Hrvatskoj. Prekidom postupka

izvršenja europskog uhidbenog naloga onemogućena je „zlouporaba“ istražnog

zatvora radi predaje u svrhu osiguranja prisutnosti tražene osobe u domaćem

postupku, a samim time i lišavanje slobode tražene osobe protiv koje se vodi

postupak u Republici Hrvatskoj u trajanju dužem od rokova propisanih člankom 130.

Zakona o kaznenom postupku. Kako bi se zaštitili interesi države izdavanja

europskog uhidbenog naloga propisana je mogućnost donošenja odluke o

privremenoj predaji tražene osobe, vodeći pritom računa da privremena predaja

tražene osobe ne ometa vođenje kaznenog postupka pred domaćim sudom.

13

Zaključno je izmijenjena odredba članka 24. c ZPSKS-EU koje propisuje

obustavu postupka izvršenja europskog uhidbenog naloga. Naime, ZPSKS-EU

nije propisao način postupanja u predmetima u kojima su se izmijenile okolnosti

nakon što je rješenje kojim se odobrava predaja tražene osobe postalo pravomoćno,

ali osoba još nije predana tijelima države izvršenja. Kako postupiti kada država

izdavanja stavi izvan snage europski uhidbeni nalog, a rješenje kojim se odobrava

predaja tražene osobe je već postalo pravomoćno? Kako postupiti kada nastupe

razlozi za odbijanje predaje tražene osobe, a već je postalo pravomoćno rješenje

kojim se odobrava predaja tražene osobe ( npr. utvrdi se kako je u drugoj državi

članici ili trećoj državi tražena osobe već bila pravomoćno oslobođena zbog djela

zbog kojeg se traži njezina predaja ili osuđena te je izdržala izrečenu joj kaznu

zatvora)? U praksi se su sudovi donosili rješenje o obustavi postupka izvršenja

europskog uhidbenog naloga smislenim tumačenjem odredbe članka 24.c ZPSKS-

EU ili se na zahtjev državnog odvjetništva donosilo rješenje kojim se dopušta obnova

postupka te je u ponovljenom postupku stavljeno izvan snage rješenje kojim se

odobrava predaja tražene osobe i donosilo rješenje kojim se obustavlja postupka

izvršenja europskog uhidbenog naloga. Radi otklanjanja pravne praznine

zakonodavac je Novelom ZPSKS-EU /17 propisao način postupanja u opisanim

slučajevima:

Ako je rješenje kojim se odobrava predaja tražene osobe postalo pravomoćno, a

nastupile su okolnosti zbog kojih bi se predaja morala odbiti ili obustaviti postupak

izvršenja europskog uhidbenog naloga, sud će po službenoj dužnosti ili na prijedlog

stranaka ponovno ispitati donesenu odluku. Kada sud utvrdi da više ne postoje uvjeti

za izvršenje europskog uhidbenog naloga, svoju raniju odluku stavit će izvan snage

te donijeti rješenje kojim se obustavlja postupak izvršenja europskog uhidbenog

naloga, odnosno rješenje kojim se odbija predaja.

(2) Izmjena odredbe članka 38. ZPSKS-EU (načelo

specijalnosti)

Kako je Zakon o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama člancima

Europske unije nije jasno propisao pod kojim uvjetima se može voditi postupak zbog

djela počinjenog prije predaje tražene osobe Republici Hrvatskoj, a u odnosu na koje

nije zatražena predaja određene osobe izmijenjena je odredba članka 38. ZPSKS-

EU. Novom odredbom jasnije je definirano načelo specijalnosti i njegovi pravni učinci,

odnosno izričito je propisao kako se protiv osobe predane na temelju europskog

uhidbenog naloga može voditi kazneni postupak samo zbog djela a koje ta osoba

predana Republici Hrvatskoj te zbog djela počinjenog nakon njezine predaje.

14

Nadalje, u predmetima zbog djela obuhvaćenog pravnim učincima načela

specijalnosti14potrebno je zatražiti suglasnost države izvršenja kako bi se stvorile

pretpostavke za vođenje postupka (nepostojanje suglasnosti države izvršenje

predstavlja procesnu smetnju za vođenje postupka zbog koje se mora donijeti

rješenje o obustavi istrage, odbaciti kaznena prijava ili donijeti odbijajuća presuda).

Prije nego li se uputi takav zahtjev državi izvršenja potrebno je ispitati traženu osobu

na okolnost vođenja kaznenog postupka zbog djela koje je obuhvaćeno pravnim

učincima načela specijaliteta. Ispitivanje provodi državni odvjetnik koji vodi postupka

ukoliko u konkretnom predmetu nije podignuta optužnica. Ako se predana osoba u

prisutnosti branitelja dragovoljno i u potpunosti svjesna posljedica svoje izjave na

zapisnika izričito odrekne15 primjene načela specijalnosti kazneni postupak se može

nastaviti. U protivnom državno odvjetništvo koje vodi postupak mora državi izvršenja

podnijeti zahtjev za davanje suglasnosti za vođenje postupka koji zahtjev mora

sadržavati podatke o europskom uhidbenom nalogu na temelju kojeg je Republici

Hrvatskoj predana osoba, datum predaje osobe, podatke o vremenu počinjenja djela

zbog kojeg se traži suglasnost. Zahtjevu je potrebno priložiti zapisnik o ispitivanju

tražene osobe na okolnosti vođenja tog postupka te europski uhidbeni nalog. U svrhu

izdavanja ovog europskog uhidbenog naloga nije potrebno predložiti sudu donošenje

rješenje o istražnom zatvoru sukladno čl. 17. stavku 2 ZPSKS-EU/17 budući da je

odnosnoj osobi već oduzeta sloboda u drugom postupku.

4. Nalog za osiguranje oduzimanja imovine

U ovom dijelu rada obradit će se izmijene u području izdavanja, kao i

priznanja i izvršavanja naloga za osiguranje imovine. Odredbom članka 34. stavka 2

Direktive o europskom istražnom nalogu stavljene su izvan snage odredbe Okvirne

odluke Vijeća 2003/577/PUP o izvršavanju naloga za osiguranje imovine i dokaza u

Europskoj uniji koje se odnose na privremeno oduzimanje predmeta koji će se

koristiti kao dokaz u državi izdavanja.

Prema tome, transpozicijom navedene Direktive u domaće

zakonodavstvo, odnosno donošenje ZPSKS-EU/17 izmijenjene su odredbe glave III.

ZPSKS-EU kojima je u domaće zakonodavstvo transponirana Okvirna odluka Vijeća

2003/577/PUP. Tako navedena glava Zakona propisuje samo postupanje po

nalogu za osiguranje oduzimanja imovine (pod pojmom imovine podrazumijeva

14

Pravnim učincima načela specijaliteta nisu obuhvaćeni kazneni postupci zbog djela počinjenog prije predaje

tražene osobe, a u odnosu na koje nije zatražena predaja te osobe, ako je osoba predana po pojednostavljenom

postupku (pristala na predaju Republici Hrvatskoj i odrekla se primjene načela specijaliteta) ili ako se radi o

postupku zbog kaznenog djela za koje je propisana novčana kazna. 15

Smatra se da se okrivljenik prešutno odrekao kazneno-procesnog imuniteta koji mu daje načelo specijalnosti

ako nakon predaje nije napustila teritorij Republike Hrvatske iako je imala mogućnost ili je nakon puštanja na

slobodu napustila Republiku Hrvatsku i potom se vratila. U praksi državno odvjetništvo koje vodi postupak

zbog djela koje je obuhvaćeno pravnim učincima specijaliteta neće čekati da se nastupe okolnosti koje

predstavljaju prešutno odricanje od načela specijalnosti, već se okrivljenog u prisutnosti branitelja ispitati na

okolnosti vođenja tog postupka te ovisno o njegovom iskazu donijeti odluku o daljnjem postupanju.

15

se imovinska korist stečena kaznenim djelom te predmeti koji se imaju oduzeti prema

kaznenom zakonu), dok je privremeno oduzimanje predmeta koji mogu poslužiti

utvrđivanju činjenica u postupku predstavlja jednu od dokaznih radnji čije

izvršenje se može tražiti europskim istražnim nalogom.16

Drugim riječima, dokazna radnja privremenog oduzimanja predmeta iz

članka 261. Zakona o kaznenom postupku u predmetima s međunarodnim

elementom provodi se primjenom naloga za osiguranje imovine ukoliko se radi o

predmetima koji se moraju oduzeti prema kaznenom zakonu, a ukoliko se radi

predmetima koji bi trebali poslužiti pri utvrđivanju činjenica u postupku primjenjuje se

europski istražni nalog.

Definicija pojma naloga za osiguranje oduzimanje imovine također je

izmijenjena. Tako se prema članku 2. točci 10 ZPSKS-EU/17 nalogom za osiguranje

oduzimanja imovine smatra odluka nadležnog pravosudnog tijela države članice

donesena u kaznenom postupku u cilju sprječavanja uništenja, izmjene, uklanjanja,

prenošenja ili prodaje imovine /predmeta uz koju je priložena potvrda iz članka 44.

stavka 3. Zakona. Prema tome, u predmetima u kojima državno odvjetništvo izdaje

nalog za osiguranje oduzimanja imovine kako bi se osiguralo oduzimanje imovinske

koristi koja je stečena kaznenim djelom17 taj nalog čine: rješenje suda o privremenim

mjerama iz članka 557. a st. 2 Zakona o kaznenom postupku i ispunjena i ovjerena

potvrda iz članka 44. stavka 3 ZPSKS-EU/17.

U postupku izdavanja naloga za osiguranje oduzimanja imovine odredom

članka 44. ZPSKS-EU/17 izmijenjena je nadležnost za izdavanje naloga. Naime,

nalog za osiguranje oduzimanja imovine izdaje nadležno državno odvjetništvo i

neposredno ga dostavlja nadležnom tijelu države izvršenja. 18

Prilikom izdavanja naloga za osiguranje oduzimanja imovine potrebno je

prethodno predložiti sudu donošenje rješenje kojim se određuju privremene mjere

radi osiguranja oduzimanja imovinske koristi ostvarene protupravnom radnjom. Ovo

rješenje prema članku 557.a stavku 2 ZKP mora biti dostavljeno protivniku osiguranja

(okrivljeniku /osobi na koju je imovinska korist prenesena). Međutim, s obzirom da se

radi o imovinskoj koristi koja se nalazi u drugoj državi članici rješenje iz članka 557.a

stavka 2 ZKP ne proizvodi pravne učinke u drugoj državi članici te se mora priznat

kako bi se stvorili uvjeti za njegovo izvršenje. Iako je država izvršenja obvezna u roku

16

Članak 42. ao stavak 1 ZPSKS-EU/17:“ Kada postoji bojazan da bi predmeti koji mogu poslužiti kao dokaz, a

nalaze se u nekoj od država članica, mogli biti uništeni, izmijenjeni, preneseni ili sakriveni, nadležno pravosudno

tijelo može u skladu s domaćim pravom izdati europski istražni nalog kako bi ti predmeti bili privremeno oduzeti

i bilo osigurano njihovo čuvanje.“ Članak 42. ap stavak 1 ZPSKS-EU/17:“ Kada nadležno županijsko državno

odvjetništvo zaprimi europski istražni nalog za privremeno oduzimanje predmeta koji će poslužiti kao dokaz, bez

odgode poduzima radnje potrebne za njegovo izvršenje u skladu s domaćim pravom.“ 17

Članak 557. b stavak 1 Zakona o kaznenom postupku: „ U postupku osiguranja privremenom mjerom

pretpostavlja se postojanje opasnosti da tražbina Republike Hrvatske glede oduzimanja imovinske koriti

ostvarene protupravnom radnjom neće moći biti ostvarena ili će njezino ostvarenje biti otežano ako privremena

mjera ne bude određena.“ 18

Nadležno tijelo u državi izvršenja utvrđuje se primjenom „alata“ na stranici Europske pravosudne mreže u

kaznenim stvarima: https://www.ejn-crimjust.europa.eu/ejn/EJN_Home.aspx

https://www.ejn-crimjust.europa.eu/ejn/EJN_Home.aspx

16

24 sata donijeti odluku o priznanju i izvršenju navedenog rješenja u praksi taj

postupak traje znatno duže. Iz navedenog razloga, članka 44. stavak 3 ZPSKS-

EU/17 ovlašćuje državnog odvjetnika da predloži sudu odgodu dostave rješenja o

privremenim mjerama ako je to nužno da se ne ugrozi svrha oduzimanja imovine.

Dostava rješenja može se odgoditi najdulje 30 dana od njegovog donošenja.

Za zaprimanje i pokretanje postupka priznanja i izvršenja naloga za

osiguranje oduzimanja imovine i dalje su nadležna županijska državna odvjetništva

koja bez odgode poduzimaju mjere za njegovo priznanje i izvršenje. Prilikom

predlaganja priznanja naloga za osiguranje oduzimanja imovine državni odvjetnik

predlaže određivanje privremenih mjera iz članka 557. a stavka 1 ZKP-a. Ako je

nalog izdan u odnosu na mjeru koja nije predviđena ZKP-om pokrenut će postupak

njegovog priznanja te ukoliko smatra da bi priznanje takvog naloga bilo u suprotnosti

s temeljnim načelima domaćeg pravnog poretka ukazat će na to sudu koji će donosi

odluku o priznanju takvog naloga.

Trajanje privremenih mjera osiguranja oduzimanja imovinske koriti

ostvarene protupravnom radnjom određuje se sukladno domaćem pravu. Ako prema

domaćem pravu istječe rok trajanja privremenih mjera državni odvjetnik je dužan o

tome izvijestiti tijelo koje je izdalo nalog radi očitovanja. Nadležni županijski sud

može odrediti i drugačije trajanje mjera osiguranja cijeneći okolnosti slučaja i

zahtjeve države izdavanja19.

Nadalje, odredbom članka 48. stavka 1 ZPSKS-EU/17 jasno je propisan

način postupanja u predmetima u kojima postoje okolnosti koje opravdavaju odgodu

izvršenja naloga za osiguranje oduzimanja imovine20. Izvršenje naloga se odgađa

rješenjem koje donosi tijelo nadležno za donošenje odluke o priznanju i izvršenju

naloga, odnosno sud. Rješenje mora sadržavati razloge odgode i očekivano

trajanje odgode. Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalbe. Čim prestanu razlozi za

odgodu državni odvjetnik je dužan predložiti sudu priznanje i izvršenje naloga za

osiguranje oduzimanja imovine. O svim opisanim okolnostima državni odvjetnik je

dužan obavijestiti tijelo koje je izdalo nalog.

5. Europski istražni nalog

19

Ovakvim zakonskim rješenjem zakonodavac je omogućio određivanje privremenih mjera osiguranja

oduzimanja imovinske koristi ostvarene protupravnom radnjom u trajanju duljem od rokova propisanih

odredbom članka 557. e Zakona o kaznenom postupku ako je takvo trajanje predviđeno nalogom za osiguranje

oduzimanja imovine koji se priznaje i izvršava, a uzimajući u obzir okolnosti slučaja i zahtjeve države izdavanja. 20

Razlozi za odgodu izvršenja naloga propisani su člankom 48. Stavkom 1 ZPSKS-EU/17: ako bi izvršenje

naloga moglo ugroziti istragu koja je u tijeku pred nadležnim domaćim tijelom, i to za ono vrijeme u kojem je

imovina iz naloga nužna za provođenje te istrage; ako je imovina već osigurana nalogom tijekom kaznenog

postupka pred domaćim pravosudnim tijelom, do ukidanja tog naloga; ako je imovina već osigurana u postupku

pred domaćim tijelom, ili do ukidanja tog naloga, a nakon toga će izvršiti nalog dajući mu prednost pred

eventualnim budućim nalozima domaćih tijela.

17

U ovom dijelu rada obradit će se europski istražni nalog kao novi oblik

pravosudne suradnje propisan Direktivom 2014/41/EU Europskog parlamenta i

Vijeća od 3. travnja 2014. Najprije će se definirati pojam europskog istražnog nalog,

kao i komparativno usporediti države članice koje su transponirale Direktivu

2014/41/EU i one kod kojih zakonodavni postupak koji nije dovršen i donesen zakon

kojim se prenosi u njihov pravni poredak navedena Direktiva. Potom će se ukratko

prikazati postupanje po europskom istražnom nalogu s aspekta Republike Hrvatske

kao države izdavanja i države izvršenja.

a) Europski istražni nalog

Direktiva o europskom istražnom nalogu stavila je izvan snage Okvirnu

odluku Vijeća 2008/978/PUP o europskom dokaznom nalogu, djelomično stavila

izvan snage Okvirnu odluku Vijeća 2003/577/PUP o izvršenju naloga za osiguranje

imovine i dokaza u Europskoj uniji te stavila izvan snage odgovarajuće odredbe

Konvencija koje se primjenjuju između država članica Europske unije koje obvezuje

Direktiva o europskom istražnom nalogu.21

Naime, nakon donošenja Okvirne odluke o izvršenju naloga za osiguranje

imovine i dokaza i Okvirne odluke o europskom dokaznom nalogu, uz važeće

Konvencije Vijeća Europe i Konvencije EU pravni okvir za pribavljanje dokaza u

predmetima prekograničnog kriminala postao je jako složen i fragmentiran. Stoga se

nametnula potreba uvođenja novog oblika pravosudne suradnje zasnovanog na

načelu uzajamnog priznavanja i opće prihvaćenim načelima pružanja tzv.

tradicionalne međunarodne pravne pomoći. Preambula Direktive o europskom

istražnom nalogu govori o horizontalnom području primjene europskog istražnog

naloga koji bi se stoga trebao odnositi na sve dokazne radnje usmjerene na

pribavljanje dokaza.

Ovaj novi oblik suradnje je europski istražni nalog koji je zamijenio sve

tradicionalne oblike međunarodne pravne pomoći (međunarodna pravna pomoć

ispitivanjem okrivljenika, svjedoka, vještaka, privremenim oduzimanjem predmeta koji

mogu poslužiti pri utvrđivanju činjenica u postupku, provođenjem posebnih dokaznih

radnji) osim:

- ustupa, odnosno preuzimanja kaznenog progona,

21

Članak 34. Direktive o europskom istražnom nalogu: „1. Ne dovodeći u pitanje njihovu primjenu između

država članica i trećih zemalja i njihovu privremenu primjenu na temelju članka 35., ova Direktiva, počevši od

22. svibnja 2017., zamjenjuje odgovarajuće odredbe sljedećih konvencija koje se primjenjuju između država

članica koje obvezuje ova Direktiva: (a) Europska konvencija Vijeća Europe o uzajamnoj pravnoj pomoći u

kaznenim stvarima od 20. travnja 1959., kao i njezina dva dodatna protokola, te bilateralni sporazumi sklopljeni

na temelju članka 26. te konvencije; (b) Konvencija o provedbi Schengenskog sporazuma; (c) Konvencija o

uzajamnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima među državama članicama Europske unije i protokol uz

navedenu konvenciju.

18

- dostave pismena

- zajedničkih istražnih timova

U odnosu na navedene dokazne radnje i dalje se primjenjuju mjerodavni

međunarodni ugovori, odnosno Okvirna odluka od 13. lipnja 2002. o zajedničkim

istražnim timovima (2002/465/PUP).

Europski istražni nalog sadržajno je obuhvatio ne samo europski dokazni

nalog22 budući da se isti može izdati i za dostavljanje dokaza koje će već pribavila

država izvršenja, već i nalog za osiguranje imovine i dokaza kada je riječ o

osiguranju dokaza23 kao što je ranije navedeno u tekstu.

Vezano uz prostorno područje primjene Direktive o europskom istražnom

nalogu potrebno je istaknuti kako ova Direktiva ne obvezuje Kraljevinu Dansku i

Republiku Irsku. Tako da se u odnosu na te države i dalje primjenjuju mjerodavni

međunarodni ugovori i nalog za osiguranje imovine i dokaza u cilju osiguranja

predmeta koji mogu poslužiti za utvrđivanje činjenica u postupku. U odnosu na ostale

države članice europski istražni nalog se primjenjuje jedino pod uvjetom da je

konkretna država članica transponirala u svoje zakonodavstvo Direktivu o europskom

istražnom nalogu. Ovu Direktivu još nisu transponirale Kneževina Luksemburg,

Republika Austrija, Kraljevina Španjolska i Češka Republika. Prema tome u odnosu

na ove države članice dalje se primjenjuju mjerodavni međunarodni ugovori.

b) Republika Hrvatska kao država izdavanja

Državno odvjetništvo koje vodi postupak izdaje europski istražni nalog na

propisanom obrascu te ga dostavljaju neposredno nadležnom tijelu države

izvršenja.24

22

Članak 11. Uredbe (EU) 2016/95 Europskog Parlamenta i Vijeća od 20. siječnja 2016. o stavljanju izvan snage

određenih akata u području policijske i pravosudne suradnje u kaznenim stvarima (stupila na snagu 22. veljače

2016.): „Okvirna odluka Vijeća 2008/978/PUP o europskom dokaznom nalogu (EEW) zamijenjena je

Direktivom 2014/ 41/EU Europskog parlamenta i Vijeća o europskom istražnom nalogu (EIN) jer je područje

primjene europskog dokaznog naloga bilo previše ograničeno. Budući da će se europski istražni nalog

primjenjivati između 26 država članica, a da će europski dokazni nalog ostati primjenjiv samo između dviju

država članica koje ne sudjeluju u europskom istražnom nalogu, europski dokazni nalog izgubio je stoga smisao

kao instrument suradnje u kaznenim stvarima te bi ga trebalo staviti izvan snage.“ Nadalje, odredba članka 34.

stavka 2 Direktive o europskom istražnom nalogu propisuje kako se Okvirna odluka 2008/978/PUP zamjenjuje

se Direktivom o europskom istražnom nalogu u odnosu na države članice koje obvezuje ova Direktiva (sve

države članice Europske unije osim Republike Irske i Kraljevine Danske). 23

Članak 34. stavak 2 Direktive o europskom istražnom nalogu propisuje kako se odredbe Okvirne odluke

2003/577/PUP, kad je riječ o osiguranju dokaza, zamjenjuju se ovom Direktivom u odnosu na države članice

koje obvezuje ova Direktiva. Prema tome, odredbe Okvirne odluke 2003/577/PUP koje se odnose na osiguranje

dokaza se i dalje primjenjuju u odnosu na države članice koje ne obvezuje Direktiva o europskom istražnom

nalogu, odnosno na Republiku Irsku i Kraljevinu Dansku. 24

Op.cit. (bilj. 15.)

19

Izdavanje europskog istražnog naloga može državnom odvjetniku predložiti i

okrivljenik, a u kojem slučaju se primjenjuje odredba članka 234. Zakona o

kaznenom postupku.

Europski istražni nalog može se izdati u svrhu provođenja svih dokaznih

radnji propisanih Zakonom o kaznenom postupku na području druge države

članice Europske unije poštujući pritom načelo razmjernosti (dokazna radnja

zatražena europskim istražnim nalogom mora biti razmjerna svrsi koja se njome želi

postići) i postojanje pretpostavki propisanih Zakonom o kaznenom postupku

(dokazne radnje zatražene europskim istražnim nalogom mogu biti provedene u

domaćem postupku). Prema tome, ukoliko se europski istražni nalog izdaje u svrhu

provođenja dokazne radnje pretrage državni odvjetnika mora prethodno zatražiti od

suca istrage donošenje naloga za pretragu sukladno čl. 242. Zakona o kaznenom

postupku. Nadalje, prema članku 42. aj ZPSKS-EU/17 nadležno županijsko državno

odvjetništvo može, nakon što pribavi odluku suca istrage, izdati europski istražni

nalog u svrhu provedbe dokazne radnje upotrebom prikrivenog istražitelja na

području države izvršenja. Slično je zakonsko rješenje predviđeno i za dokaznu

radnju pribavljanja podataka o bankovnom, odnosno financijskom poslovanju od

financijske institucije koja se nalazi u drugoj državi članici Europske unije. Takva

dokumentacija se može zahtijevati europskim istražnim nalogom samo ako je

prethodno pribavljeno rješenje suda istrage iz članka 265. Zakona o kaznenom

postupku.

Vezano uz pitanje izdavanja europskog istražnog naloga potrebno je istaknuti

kako prema Direktivi 2014/41/EU o europskom istražnom nalogu ovlaštene osobe

mogu osporavati u državi izdavanja postojanje pretpostavki za izdavanja europskog

istražnog naloga (izdavanje europskog istražnog naloga je nužno i razmjerno svrsi

postupka i ispunjene su pretpostavke za provođenje zatražene dokazne radnje u

domaćem postupku).

Stoga, prilikom donošenja odluke o izdavanju europskog istražnog naloga

potrebno je postupiti sukladno načelu razmjernosti te zatražiti provođenje dokazne

radnje koja je nužna i razmjerna svrsi te zatražiti primjenu blaže mjere ako se njome

može postići ista svrha kao s težom mjerom.

Odluka o priznanju i izvršenju europskog istražnog naloga može se pobijati

žalbom samo iz razloga koji se odnose na postupak priznanja i izvršenja naloga, ali

ne i radi osporavanja postojanja uvjeta za izdavanja europskog istražnog naloga u

smislu članka 42c ZPSKS-EU/17. Dakle, ovlaštena osoba ne može podnijeti žalbu

protiv odluke o priznanju i izvršenju naloga tvrdeći kako izdavanje europskog

istražnog naloga ne predstavlja razmjernu mjeru u postupku koji se vodi u državi

izdavanja, odnosno dokazna radnja koje je zatražena europskim istražnim nalogom

ne može biti provedena u postupku koji se vodi u državi izdavanja (npr. europskim

istražnim nalogom je zatraženo provođenje posebnih dokaznih radnji u drugoj državi

članici Europske unije, a u domaćem kaznenom postupku nisu ispunjene

pretpostavke iz članka 332. Zakona o kaznenom postupku). Kada je Republika

20

Hrvatska država izdavanja žalba zbog navedenih razloga može se podnijeti samo

državnom odvjetništvu koje je izdalo europski istražni nalog.

Prilikom izdavanja europskog istražnog naloga državno odvjetništvo koje vodi

postupak može zatražiti od države izvršenja:

1. provođenje dokaznih radnji sukladno odredbama Zakona o kaznenom

postupku Republike Hrvatske,

2. obavijest o mjestu i vremenu provođenja dokazne radnje

3. suglasnost za prisutnost državnog odvjetnika koji postupa u predmetu te

okrivljenika i njegovog branitelja ukoliko je riječ o dokaznoj radnji čije provođenje je

zatražio okrivljenik.

Kada izvršenje europskog istražnog naloga iziskuje iznimno visoke troškove

(npr. vještačenje, ispitivanje putem video-konferencijske veze, privremeni premještaj

osobe kojoj je oduzeta sloboda radi provođenja dokazne radnje) državno

odvjetništvo može u potpunosti ili djelomično povući izdani europski istražni nalog ili

zadržati izdani nalog te snositi dio troškova nastalih u državi izvršenja.

c) Republika Hrvatska kao država izvršenja

U ovom dijelu rada obradit će se postupanje županijskog državnog

odvjetništva u predmetima priznanja i izvršenja europskog istražnog naloga.

1. Zaprimanje europskog istražnog naloga i postupak njegovog

priznanja

Za zaprimanje europskog istražnog naloga nadležna su županijska

državna odvjetništva prema mjestu provođenja zatražene dokazne radnje, odnosno

prema mjestu gdje se dokazi nalaze.

Po zaprimanje europskog istražnog naloga formira se KR-DO predmet te

po istom postupa županijsko državno odvjetništvo neovisno o tome je li djelo zbog

kojeg je izdan europski istražni nalog predstavlja kazneno djelo ili prekršaj u

Republici Hrvatskoj25.

O priznanju europskog istražnog naloga ne donosi se posebna odluka,

već se provođenje dokazne radnje zatražene europskim istražnim nalogom

predstavlja njegovo priznanje. Ako se europski istražni nalog odnosi na dokazne

radnje koje su prema ZKP u nadležnost državnog odvjetništva iste će provesti

županijsko državno odvjetništvo koje je zaprimilo nalog. Međutim ako se europski

istražni nalog odnosi na dokazne radnje koje su nadležnosti suca istrage tada će

25

Članak 42. a stavak 1 ZPSKS-EU/17: “Kada je u kaznenom ili prekršajnom postupku potrebno provesti

dokazne radnje na području druge države članice Europske unije, izdat će se europski istražni nalog.”

21

županijsko državno odvjetništvo sukladno odredbama ZKP, a na temelju europskog

istražnog naloga, predložiti sucu istrage donošenje rješenja/naloga kojim se nalaže

ta dokazna radnja.

Nadležno tijelo države izdavanja može zatražiti provođenje dokazne radnje

sukladno odredbama njezinog procesnog zakonodavstva. U tom slučaju će

državni odvjetnik/sudac istrage postupiti u skladu s tim zahtjevom, osim ako bi takvo

postupanje bilo protivno temeljnim načelima domaćeg pravnog poretka. Na sličan

način će se postupiti kada nadležno tijelo države izdavanja zatraži da njegovi

predstavnici prisustvuju izvršavanju europskog istražnog naloga. Predstavnici tijela

države izdavanja dužni su poštivati pozitivne propise Republike Hrvatske i nemaju

ovlasti samostalno poduzimati dokazne radnje, osim ako bi takvo poduzimanje

radnje bilo u skladu s domaćim pravom i u mjeri usuglašenoj s državnim odvjetnikom

/sucem istrage koji izvršava europski istražni nalog.

2. Dokazne radnje koje se provode na temelju europskog istražnog

naloga

Državno odvjetništvo nije uvijek obvezno provesti dokaznu radnju zatraženu

europskim istražnim nalogom, odnosno ovlašteno je provesti drugu dokaznu radnju

ako :

1. zatražena dokazna radnje uključuje primjenu prisilnih mjera, a nije propisana

Zakonom o kaznenom postupku,

2. zatražena dokazna radnja uključuje primjenu prisilnih mjera, propisana je

Zakonom o kaznenom postupku, ali se ne može provesti u usporedivom domaćem

postupku (u nisu ispunjene zakonske pretpostavke za njezino provođenje),

3. provođenje druge dokazne radnje u skladu s načelom razmjernosti (dokazna

radnja koja je po svojoj prirodi blaža od zatražene dokazne radnje, a njome se

postiže isti rezultat).

Kada nije moguće izvršiti europski dokazni nalog jer nije ispunjena niti jedna

od navedenih pretpostavki državni odvjetnik o tome obavještava nadležno tijelo

države izdavanja.

Zakonodavac nije definirao pojam dokazne radnje koja ne uključuju

primjenu prisilnih mjera, već ih je taksativno su naveo u odredbi članka 42.i st. 2

ZPSKS-EU/17. Riječ je o slijedećim radnjama:

a) pribavljanje informacija ili dokaza koji su već u posjedu nadležnih tijela Republike

Hrvatske, a te informacije ili dokazi mogli bi se pribaviti, u skladu s domaćim pravom,

u okviru kaznenog postupka

b) pribavljanje informacija sadržanih u bazama podataka koje vodi policija ili

pravosudna tijela i izravno su dostupne pravosudnom tijelu izvršenja u okviru

kaznenog postupka,

22

c) ispitivanje svjedoka, vještaka, oštećenika i žrtve, osumnjičenika ili okrivljenika ili

treće osobe na državnom području države izvršenja,

d) bilo koja dokazna radnja koja se prema domaćem pravu provodi bez sudskog

naloga;

e) podatke o identitetu osoba koje imaju pretplatu na određeni telefonski broj ili IP

adresu.

Specifičnosti navedenih dokaznih radnji očituje se u slijedećem:

- državno odvjetništvo nije ovlašteno provesti drugu dokaznu radnju, osim ukoliko

se radi o primjeni načela razmjernosti,

- izvršenje europskog istražnog naloga kojim je zatraženo provođenje jedne od

navedenih radnje ne može se odbiti iako djelo zbog kojeg je izdan europski istražni

nalog nije kažnjiva radnja prema domaćem pravu, a ne radi se o tzv. kataloškim

dijelima iz članka 10. ZPSKS-EU/17,

- izvršenje europskog istražnog naloga kojim je zatraženo provođenje jedno od

navedenih dokaznih radnji ne može se odbiti jer se ista ne bi mogla provesti u

usporedivom domaćem postupku.

Zatražena dokazna radnja provodi se u rokovima propisanim Zakonom o

kaznenom postupku poštujući pritom rokove propisane člankom 42. k ZPSKS-EU/17.

Prema navedenoj odredbi odluka o provođenju dokazne radnje donosi se bez

dogode, a najkasnije u roku od 30 dana. Dokazna radnja o kojoj je donesena odluka

provodi se bez odgode, a najkasnije u roku od 90 dana od donošenja odluke o

njezinom provođenju. Navedeni rokovi se mogu produljiti pod uvjetima propisanim

ZSPSKS-EU/17.

Ako se europski istražni nalog odnosi na dostavljanje dokaza koji su već

pribavljeni u postupku koji se vodi/o u Republici Hrvatskoj tada se europski istražni

nalog izvršava bez odgode, osim ako nisu ispunjeni uvjeti za odgodu izvršenja

europskog istražnog naloga.

3. Dokazne radnje zatražene europskim istražnim nalogom

Osim dokaznih radnji propisanih Zakonom o kaznenom postupku ZPSKS-

EU/17 propisuje i dokazne radnje koje su specifične za predmete pravosudne

suradnje u kaznenim stvarima, a koje propisuje ZPSKS-EU/17.

Tako ZPSKS-EU /17 propisuje način izvršavanja, odnosno uvjete pod kojim se

izdaje europski istražni nalog kojim se zahtjeva provođenje posebnih oblika

pravosudne suradnje:

- Privremena premještaj osobe kojoj je oduzeta sloboda u jednoj državi

članici radi provođenja dokazne radnje u drugoj državi članici EU : ovaj oblik

suradnje za koji se izdaje europski istražni nalog potrebno je razlikovati od europskog

uhidbenog naloga, a obzirom da se osoba koja je lišena slobode u jednoj državi

23

članici predaje drugoj državi članici radi provođenje dokaznih radnji koje je uključuju

dokaznu radnju ispitivanja okrivljenika

- Privremeni premještaj osobe kojoj je oduzeta sloboda u jednoj državi

članici radi osiguranja njezine prisutnosti u postupku koji se vodi u drugoj

državi članici: ovaj oblik pravosudne suradnje za koji se izdaje europski istražni

nalog potrebno je razlikovati od privremene predaje na temelju europskog istražnog

naloga, a obzirom da se ovaj oblik suradnje ne odnosi na premještaj osobe koja je

lišena slobode u jednoj državi članici u drugu državu članicu u kojoj ta osoba ima

položaj okrivljenika;

- Ispitivanje svjedoka, vještaka i okrivljenika putem video-konferencijske

veze ili druge vrste audiovizualnog prijenosa: europski istražni nalog u svrhu

ispitivanje okrivljenika putem video-konferencijske veze ili druge vrste audiovizualnog

prijenosa može se izdati prije podizanja optužnice;

- Ispitivanje svjedoka i vještaka putem telefonske konferencije;

- Dokazne radnje prikupljanja dokaza u realnom vremenu, neprekidno i

tijekom određenog razdoblja: zakonodavac općenito definira navedene radnje

propisujući kako se pod navedenim pojmom podrazumijeva praćenje bankovnog ili

drugog financijskog poslovanja preko jednog ili više računa, provođenje kontroliranih

isporuka te drugi slučajevi prikupljanja dokaza u realnom vremenu, neprekidno i

tijekom određenog razdoblja;

- Posebne dokazne radnje upotrebom prikrivenih istražitelja na području

druge države članice Europske unije;

- Posebne dokazne radnje presretanjem računalnih podataka te nadzora i

tehničkog snimanja telefonskih razgovora i drugih telekomunikacija na daljinu :

zakonodavac razlikuje slučajeve u kojima se ova dokazna radnja provodi uz tehničku

pomoć države izvršenja od slučajeva u kojima nije potrebna tehnička pomoć te

države, već se samo njezina tijela o tome obavještavaju obzirom da se predmet

nadzora nalazi na području te države;

- Dokazna radnja provjere uspostave telekomunikacijskih kontakata

ostvarenih na području druge države članice Europske unije.

4. Razlozi za odbijanje priznanja i izvršenja europskog istražnog

naloga

Kada se u konkretnom predmetu utvrdi postojanje okolnosti koje predstavljaju

razloge za odbijanje i izvršenje europskog istražnog nalog donosi se odluka o

odbijanju priznanja i izvršenja europskog istražnog naloga.

Ovu odluku donose državni odvjetnik ili sud. Državni odvjetnik donosi odluku u

predmetima u kojima se radi o dokaznoj radnji čije provođenje je u nadležnosti

državnog odvjetništva. U ostalim predmetima odluku donosi sudac istrage.

Prije donošenja odluke o odbijanju priznanja i izvršenja europskog istražnog

naloga pravosudno tijelo koje provodi dokaznu radnju o postojanje navedenih

okolnosti obavještava nadležno tijelo države izdavanja te po potrebi zatražiti

dostavljanje potrebnih informacija

24

Državni odvjetnik ne donosi odluku o formalnom smislu već samo obavještava

nadležno tijelo države izdavanja o postojanju okolnosti zbog kojih se ne može izvršiti

europski istražni nalog.

Za razliku od državnog odvjetnika koji ne donosi odluku u formalnom smislu,

sudac istrage donosi rješenje kojim se odbija priznanja i izvršenje europskog

istražnog naloga. Protiv navedenog rješenja državni odvjetnik ima pravo podnijeti

žalbu u roku od tri dana od dostave rješenja. O podnesenoj žalbi državni odvjetnik

obavještava nadležno tijelo države izdavanja.

Vezano uz same okolnosti koje predstavljaju razloge za odbijanje priznanja i

izvršenja europskog istražnog nalog zakonodavac razlikuje obligatorne i

fakultativne razloge za odbijanje izvršenja europskog istražnog naloga.

U predmetima u kojima je utvrđeno postojanje okolnosti koje predstavljaju

fakultativne razloge za odbijanje izvršenja europskog istražnog naloga odluka o

odbijanju izvršenja donosi se primjenom načela učinkovite suradnje, svrhovitosti i

prava na pošteno suđenje.

Za razliku od fakultativnih razloga za odbijanje izvršenja europskog istražnog

naloga u predmetima u kojima tijelo koje provodi dokaznu radnju ima diskrecijsku

ovlast odlučiti hoće li izvršiti europski istražni nalog, u predmetima u kojima je

utvrđeno postojanje okolnosti koje predstavljaju obligatorne razloge za odbijanje

izvršenja europskog istražnog naloga postoji obveza odbijanja izvršenja europskog

istražnog naloga.

Fakultativnim razlozima za odbijanje priznanja i izvršenja europskog

istražnog nalog smatraju se slijedeće okolnosti:

- prema domaćem pravu postoji imunitet ili povlastica koja onemogućuje

izvršenje europskog istražnog naloga ili postoje pravila o utvrđivanju i ograničenju

kaznene odgovornosti u odnosu na slobodu tiska i slobodu izražavanja u drugim

medijima, a koja onemogućuju izvršenje europskog istražnog naloga,

- europski istražni nalog je izdan u postupku koji vode upravna ili pravosudna

tijela zbog djela koja predstavljaju kršenje domaćeg prava, a zatražena dokazna

radnja se ne bi mogla provesti u usporedivom domaćem postupku.

Obligatornim razlozima za odbijanje priznanja i izvršenja europskog istražnog naloga zakonodavac smatra slijedeće okolnosti :

- kada bi izvršenje europskog istražnog naloga štetilo bitnim interesima nacionalne sigurnosti, dovelo u opasnost izvor informacija ili značilo korištenje povjerljivih informacija koje se odnose na određene obavještajne aktivnosti;

- kada bi izvršenje europskog istražnog naloga bilo u suprotnosti s načelom ne bis in idem, osim ako je tijelo izdavanja dalo jamstvo da dokaz pribavljen europskim istražnim nalogom neće biti korišten u svrhu kaznenog progona ili kažnjavanja osobe za djelo za koje je već pravomoćno presuđena u državi članici;

- kada se europski istražni nalog odnosi na kazneno djelo za koje se tvrdi da je počinjeno izvan državnog područja države izdavanja te je djelomično ili u cijelosti

25

počinjeno na državnom području Republike Hrvatske, a postupanje u vezi s kojim se izdaje europski istražni nalog nije kažnjivo djelo u Republici Hrvatskoj;

- kada postoje opravdani razlozi koji ukazuju da izvršenje dokazne radnje navedene u europskom istražnom nalogu ne bi bilo u skladu s obvezama iz članka 6. Ugovora o Europskoj uniji i Povelje o temeljnim pravima Europske unije;

- kada postupanje zbog kojeg je izdan europski istražni nalog nije kažnjiva radnja prema domaćem pravu, osim ako se odnosi na kazneno djelo obuhvaćeno kategorijama kaznenih djela navedenih u članku 10. ovog Zakona. Za fiskalna djela izvršenje europskog istražnog naloga ne može se odbiti samo iz razloga što domaće pravo ne propisuje istu vrstu poreza ili pristojbi ili što ne sadrži iste odredbe o porezima, pristojbama, carinama ili mijenjanju valute, kao i pravo države izdavanja;

- kada je europski istražni nalog izdan u odnosu na dokaznu radnju čija je primjena po domaćem pravu ograničena na katalog kaznenih djela ili na kaznena djela sa zapriječenom određenom najnižom sankcijom, a koji katalog ne uključuje kazneno djelo zbog kojeg se vodi postupak u državi izdavanja.

5. Razlozi za odgodu izvršenja europskog izvršnog naloga

Državno odvjetništvo će odgoditi izvršenje europskog istražnog naloga kada bi

njegovo izvršenje moglo dovesti u pitanje postupak koji je u tijeku ili ako se predmeti,

isprave ili podaci na koje se nalog odnosi već koriste u postupcima u Republici

Hrvatskoj. Čim prestanu razlozi za odgodu državno odvjetništvo poduzima radnje za

izvršenje europskog istražnog naloga.

6. Ovlast i razlozi za podnošenje žalbe

Najprije je potrebno utvrditi odluke protiv kojih je dopuštena odluka, a potom

učinak žalbe, kao i razloge za podnošenje žalbe.

Zakon razlikuje dvije vrste odluka protiv kojih se može podnijeti žalba:

a) Protiv odluke o provođenju dokazne radnje zatražene europskim istražnim

nalogom žalba se podnosi sukladno odredbama Zakona o kaznenom postupku koje

reguliraju tu dokaznu radnju.

b) Prema članku 42.m ZPSKS-EU/17 rješenje kojim sud odbija priznati izvršiti

europski istražni nalog može se pobijati žalbom koju državni odvjetnik može

podnijeti u roku od tri dana. O podnesenoj žalbi državni odvjetnik je dužan izvijestiti

državu izdavanja.

Postavlja se pitanje postoji li pravo na žalbu protiv odluka o provođenju

određene dokazne radnje zatražene EIN-om, a protiv kojih ne postoji pravo na žalbu

prema Zakonu o kaznenom postupku (npr. nalog za pretragu doma, nalog za

provođenje posebnih dokaznih radnji) pozivom na odredbu čl. 14. ZPSKS-EU/17.

26

Kada govorimo o pravnom učinku žalbe potrebno je istaknuti kako prema

članku 14. ZPSKS-EU/17 žalba podnesena protiv odluke o priznanja europskog

istražnog naloga odgađa njezino izvršenje. S obzirom da se takva odluka ne

donosi, već se donosi odluka o određenoj dokaznoj radnji protiv koje se podnosi

žalba pod uvjetima propisanim Zakonom o kaznenom postupku u slučaju podnošenja

takve žalbe ista ima suspenzivan učinak.

Zaključno, ZPSKS-EU/17 razlikuje žalbene razloge koji se ističu u državi

izdavanja i žalbene razloge koji se ističu u državi izvršenja.

Tako prema odredbama čl. 14. st. 3 i čl. 42.m st. 2 ZPSKS-EU /17 žalba

kojom se osporavaju materijalno-pravni razlozi za izdavanje europskog istražnog

naloga nije dopuštena u Republici Hrvatskoj kao državi izvršenja. Takva žalba može

se podnijeti samo u državi izdavanja.

Prema tome, ovlaštena osoba ne može podnijeti žalbu protiv odluke donesene

u postupku izvršenje EIN-a tvrdeći kako izdavanje europskog istražnog naloga ne

predstavlja razmjernu mjeru u postupku koji se vodi u državi izdavanja, odnosno da

dokazna radnje koje je zatražena europskim istražnim nalogom ne može biti

provedena u postupku koji se vodi u državi izdavanja (npr. država izdavanja je

europskim istražnim nalogom zatražila provođenje posebnih dokaznih radnji u

Republici Hrvatskoj, a u njezinom postupku takva radnja ne bi bila određena jer bi se

cilj mogao ostvariti blažom mjerom ili nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za

njezino provođenje). Žalba zbog navedenih razloga može se podnijeti samo

nadležnom tijelu države izdavanja.

U Republici Hrvatskoj kao državi izvršenja žalba se može podnijeti samo zbog

procesno-pravnih i materijalno-pravnih razloga koji se odnose na postupak

priznanja i izvršenja europskog istražnog naloga.

27

6. Zaključak

Novine koje su u naše zakonodavstvo uvedene ZPSKS-EU/17 koji je stupio na

snagu 26. listopada 2017. predstavljaju prekretnicu u postupcima zahtijevanja,

odnosno pružanja međunarodne pravne pomoći u okviru Europske unije. Dosadašnji

pravni okvir i način postupanja koji je s većim ili manjim izmjenama na snazi već sto

godina zamijenjen je novim pravnim okvirom utemeljenim na drugačijim načelima.

Pitanje je koliko će taj novi sustav biti učinkovit i hoće li se njima postići veća brzina u

postupanju, osim što će se skratiti način dostavljanja akata uvođenjem neposredne

suradnje.

Nadalje, osim izmjena uvjetovanih implementacijom Direktive o europskom

istražnom nalogu ostale izmjene ZPSKS-EU koje se odnose na postupak izdavanja i

izvršenja europskog uhidbenog naloga trebale bi otkloniti uočene nejasnoće u praksi,

kao i pravne praznine te jasno regulirati postupanje u predmetima u kojima se protiv

tražene osobe vodi postupak u Republici Hrvatskoj zbog drugog kaznenog djela ili

zbog drugog djela izdržavaju kaznu zatvora u Republici Hrvatskoj. U tom kontekstu

nameće se pitanje koliko će imenovanje branitelja u državi izdavanja ojačati prava

obrane tražene osobe u državi izvršenja, a koliko će pridonijeti kompliciranju i

odugovlačenju samog postupka. Izmjenama u odnosu na nalog za osiguranje

imovine ubrzat će se postupak izdavanja naloga obzirom da će nalog izdavati

državno odvjetništvo koje vodi postupak te se isti neće prosljeđivati Državnom

odvjetništvu Republike Hrvatske.

Stavljanjem izvan snage odredbi Okvirne odluke 2003/5777/PUP i Okvirne

odluke Vijeća 2008/978/PUP koje se odnose na privremeno oduzimanje predmeta

koji mogu poslužiti utvrđivanju činjenica u postupku, odnosno dostavljanje već

izvedenih dokaza u drugoj državi članici te primjena europskog istražnog naloga u

svrhu privremenog oduzimanja predmeta i dostavljanja već izvedenih dokaza ubrzat

će se pribavljanje opisanih dokaza.

Uzimajući u obzir zakonodavne promjene uvjetovane normativnim promjenama u

okviru Europske unije postavlja se pitanje hoće li se njima ostvariti svrha: ubrzanje i

jačanje pravosudne suradnju u kaznenim postupcima s međunarodnim elementom.

Iako europski istražni nalog predstavlja (ili je predstavljen kao) napredak u području

pravosudne suradnje, pitanje je koliko on doista predstavlja napredak obzirom na

razloge za odbijanje izvršenja (bitni interesi nacionalne sigurnosti), kao i pitanje

njegove izvršivosti u odnosu na posebne dokazne radnje. Vrijeme i praksa će

pokazati je li europski istražni nalog korak naprijed ili korak nazad u razvoju

međunarodne kaznenopravne pomoći.

28

7. Pravni izvori i literatura

Pravni izvori :

1. Direktiva 2014/41/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o

europskom istražnom nalogu

2. Direktiva 2013/48/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2013. o

pravu na pristup odvjetniku u kaznenom postupku i u postupku na temelju

europskog uhidbenog naloga te o pravu na obavještavanje treće osobe u

slučaju oduzimanja slobode i na komunikaciju s trećim osobama i konzularnim

tijelima

3. Okvirna odluka Vijeća 2002/584/PUP od 13. lipnja 2002, o europskom

uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica

4. Okvirna odluka Vijeća 2003/577/PUP od 22. srpnja 2003. o izvršenju naloga

za osiguranje imovine i dokaza u Europskoj uniji

5. Okvirna odluka Vijeća 2008/978/PUP od 18. prosinca 2008. o europskim

nalozima za pribavljanje predmeta, dokumentacije i podataka za korištenje u

kaznenim postupcima, SL L 350, 30. 12. 2008.

6. Zakon o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama

Europske unije (Narodne novine broj 91/10, 81/13, 26/15, 102/17)

7. Zakon o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 80/11, 91/12

Odluka USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17)

Literatura:

1. Bachmaier, Lorena „Transnational evidence towards the transposition of

Direcitve 2014/14 regarding the European investigation order in criminal

matters“, EUCRIM The European Criminal Law Associations’ Forum 2015/2,

str. 47-60.

2. Jean Pradel, Geert Corsens, Gert Vermeulen „ Droti pénal européen“, 3.

izdanje, Dalloz, Pariz

3. Peers, Steve „EU Justice and Home Affairs Law“ Third Edition,Oxford EU Law

Library

4. 2017/C 335/01 Obavijest Komisije – Priručnik o izdavanju i izvršavanju

europskog uhidbenog naloga

5. Praksa Suda Europske unije (predmeti broj: C-270/17 PPU i broj: C-271/17)