Objavljeno u "Sluţbenom glasniku BiH", broj 94/09. Komisija za oĉuvanje nacionalnih spomenika, na osnovu ĉlana V stav 4. Aneksa 8. Općeg

okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i ĉlana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za oĉuvanje nacionalnih spomenika, na 45. sjednici odrţanoj od 7. do 13. jula 2009. godine, donijela je

O D L U K U

I

Graditeljska cjelina - Pravoslavna crkva svetog velikomučenika Georgija sa grobljem na Trnovcu u Tuzli proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik ĉine: hram svetog velikomuĉenika Georgija sa ţivopisom koji se sastoji od 29 slika, ikonostas sa 17 ikona i groblje.

Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru oznaĉenom kao k.ĉ. 3033 (novi premjer), posjedovni list broj 1265, k.o. Tuzla II, općina Tuzla, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite utvrĊene Zakonom o provedbi odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Sluţbene novine Federacije BiH”, br. 2/02, 27/02, 6/04 i 51/07).

II

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) duţna je osigurati pravne, nauĉne, tehniĉke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Komisija za oĉuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će tehniĉke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione table sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

III

U cilju trajne zaštite nacionalnog spomenika, na prostoru definiranom u taĉki I stav 3. ove odluke, utvrĊuju se sljedeće mjere zaštite:

dopušteni su radovi redovnog tekućeg odrţavanja, radovi koji će osigurati odrţivu upotrebu objekta, istraţivaĉki radovi, radovi konzervacije, sanacije, te radovi restauracije nacionalnog spomenika i njegova prezentacija uz odobrenje federalnog ministarstva nadleţnog za prostorno ureĊenje (u daljnjem tekstu: nadleţno ministarstvo) i uz struĉni nadzor nadleţne sluţbe zaštite naslijeĊa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nadleţna sluţba zaštite);

prilikom radova restauracije, konzervacije i prezentacije objekta, neophodno je saĉuvati izvorni izgled objekta, uz korištenje izvornih materijala, primjenjujući izvorne metode obrade materijala i njihove ugradnje.

U cilju hitne zaštite nacionalnog spomenika, izvršiti radove sanacije posljedica djelovanja kapilarne vlage, te konstruktivne sanacije ulaznog stepeništa u crkvu, uz prethodno provedena istraţivanja uzroka pojave kapilarne vlage u zidovima, kao i pojave pukotina u konstrukciji stepeništa, uz izradu projekta sanacije, odobrenog od od nadleţnog ministarstva i struĉni nadzor nadleţne sluţbe zaštite.

UtvrĊuju se sljedeće mjere zaštite za pokretno naslijeĎe:

Vlada Federacije osigurat će odgovarajuće fiziĉke i tehniĉke uvjete za ĉuvanje pokretnog naslijeĊa;

izlaganje i ostali vidovi prezentacije pokretnog naslijeĊa na podruĉju Bosne i Hercegovine vršit će se na osnovu uvjeta koje utvrdi federalno ministarstvo nadleţno za kulturu;

nadzor nad provoĊenjem mjera zaštite pokretnog naslijeĊa vrši federalno ministarstvo nadleţno za kulturu UtvrĊuju se sljedeće mjere zaštite za groblje:

zabranjeno je prekopavanje i izmještanje grobnih mjesta i nadgrobnika koji datiraju s kraja

XVIII, XIX i poĉetka XX vijeka (u daljnjem tekstu: stara grobna mjesta i nadgrobnici), kao i njihovo ugroţavanje prilikom izvoĊenja radova na postavljanju novih spomenika;

dopušteno je novo sahranjivanje na groblju, uz poštivanje mjera zaštite iz prethodne alineje;

dopušteno je vršenje arheoloških istraţivanja i konzervatorsko – restauratorskih radova starih grobnih mjesta i nadgrobnika, uz odobrenje nadleţnog ministarstva i struĉni nadzor nadleţne sluţbe zaštite;

nije dopuštena izgradnja objekata, niti postavljanje privremenih ili stalnih struktura ĉija svrha nije iskljuĉivo zaštita i prezentacija nacionalnog spomenika;

nisu dopušteni radovi koji bi mogli utjecati na promjenu pejzaţa;

izvršiti ĉišćenje groblja od samonikle vegetacije;

izraditi geodetsku snimku lokaliteta s precizno ucrtanom pozicijom svakog starog nadgrobnika;

izraditi snimku postojećeg stanja sa evidencijom svih oštećenja za stara grobna mjesta i nadgrobnike;

izvršiti ispravljanje oborenih starih nadgrobnika;

izvršiti ĉišćenje starih nadgrobnika od prljavštine, mahovine, lišajeva i mikroorganizama;

redovno vršiti odrţavanje hortikulturnog ureĊenja groblja;

dopuštena je iskljuĉivo sanitarna sjeĉa stabala;

zabranjeno je odlaganje otpada.

IV

Iznošenje pokretnog naslijeĊa iz Bosne i Hercegovine nije dopušteno. Izuzetno od odredbe prethodnog stava, dopušteno je privremeno iznošenje pokretnog

naslijeĊa iz Bosne i Hercegovine radi prezentacije ili konzervacije, ukoliko se utvrdi da konzervatorske radove nije moguće izvršiti u Bosni i Hercegovini.

Odobrenje u smislu prethodnog stava daje Komisija, ukoliko nesumnjivo bude utvrĊeno da to ni na koji naĉin neće ugroziti pokretno naslijeĊe.

Komisija u svom odobrenju za privremeno iznošenje pokretnog naslijeĊa iz Bosne i Hercegovine utvrĊuje sve uvjete pod kojima se to iznošenje moţe izvesti, rok za povrat u Bosnu i Hercegovinu, kao i zaduţenja pojedinih organa i institucija na osiguranju tih uvjeta, te o tome obavještava Vladu Federacije, nadleţnu sluţbu sigurnosti, carinsku sluţbu Bosne i Hercegovine i javnost.

V

Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

VI

Svako, a posebno nadleţni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske sluţbe, suzdrţat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

VII

Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, federalnom ministarstvu nadleţnom za prostorno ureĊenje, federalnom ministarstvu nadleţnom za kulturu, nadleţnoj sluţbi zaštite i općinskim organima uprave nadleţnim za poslove urbanizma i katastra, radi provoĊenja mjera utvrĊenih u taĉ. II – VI ove odluke i nadleţnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

VIII

Sastavni dio ove odluke je obrazloţenje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web stranici Komisije (http://www.aneks8komisija.com.ba).

IX

Prema ĉlanu V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konaĉne.

X

Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u «Sluţbenom glasniku BiH» .

Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadţimuhamedović, Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo. Broj: 06.1-2-40/09-41 8. jula 2009. godine Sarajevo

Predsjedavajuća Komisije Amra Hadžimuhamedović

O b r a z l o ž e n j e

I – UVOD

Na osnovu ĉlana 2. stav 1. Zakona o provedbi odluka Komisije za oĉuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za oĉuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu sa ĉl. V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Sluţbeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konaĉnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograniĉenje i bez obzira da li je za dotiĉno dobro podnesen zahtjev.

Srpska pravoslavna crkvena općina tuzlanska podnijela je, dana 4. marta 2008. godine, prijedlog/peticiju Komisiji za oĉuvanje nacionalnih spomenika za proglašenje Hrama svetog velikomuĉenika Georgija na Trnovcu nacionalnim spomenikom BiH.

U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovu ĉlana V Aneksa 8. i ĉlana 35. Poslovnika o radu Komisije za oĉuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila provoĊenju postupka za donošenje konaĉne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom. Izjava o znaĉaju dobra

Crkva sv. Georgija na Trnovcu (1899-1900) je izvanredna graĊevina neobiĉnog likovnog rješenja, vaţan i maštovit primjer historicistiĉke arhitekture koji ilustrira stapanje razliĉitih srednjovjekovnih regionalnih stilova. Darovana je kao zaklada od strane porodice Jovanović (braća Jovo, Pero i Lazo), bogate pravoslavne trgovaĉke porodice iz Donje Tuzle, velikih dobrotvora koji su osnovali i mnoge druge ustanove i vjerske objekte, pa su zato i ostali ugledni i poštovani graĊani Tuzle i tuzlanskog kraja. Crkva je, zapravo, porodiĉni mauzolej koji se koristi i za javna bogosluţenja.

Crkva na Trnovcu predstavlja zanimljivo likovno rješenje u duhu historicizma sa asocijacijama na graditeljske odlike srpske srednjovjekovne sakralne arhitekture.

Grobljanska cjelina na Trnovcu predstavlja najveće groblje u Tuzli, a njena zanimljivost leţi u ĉinjenici da, iako je u vlasništvu Srpsko-pravoslavne općine tuzlanske, na njoj se, unutar jedinstvene parcele, sahranjuju i pripadnici drugih konfesija, što je rijedak naĉin ureĊenja grobalja u Bosni i Hercegovini. U groblju su sahranjene poznate liĉnosti iz javnog ţivota Tuzle i Bosne i Hercegovine, poput ĐorĊa Mihajlovića (prvog tuzlanskog i bosanskohercegovaĉkog akademskog slikara), slikara Ismeta Mujezinovića i drugih. U groblju postoji veliki broj saĉuvanih starih nadgrobnika, od kojih se, najstariji datiraju u kraj 18. vijeka. II – PRETHODNI POSTUPAK

U postupku koji prethodi donošenju konaĉne odluke o proglašenju, izvršen je uvid u:

podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, ukljuĉujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji i drugoj vrsti radova na dobru, itd.;

historijsku, arhitektonsku i drugu dokumentarnu graĊu o dobru, koja je data u popisu korištenja dokumentacije u sklopu ove odluke.

Na osnovu uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrĊeno je sljedeće:

1. Podaci o dobru Lokacija

Graditeljska cjelina Pravoslavne crkve svetog velikomuĉenika Georgija sa grobljem nalazi se na brdu na lokalitetu-toponimu Trnovac u Tuzli. Nadmorska visina na kojoj je izgraĊena crkva iznosi cca 292 m.n.v., a udaljena je cca 860 metara zraĉne linije sjeveroistoĉno od pješaĉke zone Tuzle, odnosno cca 250 m zapadno od bolniĉkog kompleksa na Slatini.

Ukupna površina parcele na kojoj su smješteni crkva i groblje iznosi cca 35,70 hektara. Teren grobljanske parcele je u padu od zapada prema istoku, a nagib padine iznosi cca 1m /visina/: 10 do 11m/širina/, odnosno cca 5 do 6 stepeni u odnosu na horizontalu. Sama crkva je sagraĊena na manjem zaravnjenom platou na vrhu brda, uz zapadnu granicu parcele k.ĉ. br. 3033 (novi premjer), posjedovni list broj 1265, k.o. Tuzla II.

Grobljanska parcela sa svoje istoĉne strane ima dva kolska pristupa iz ulice Trnovac, a sa juţne strane jedan kolski ulaz. Samoj grobnoj crkvi je omogućen kolski pristup makadamskim putem koji se od ulice Trnovac do crkve uspinje prateći istoĉnu, odnosno juţnu i jugozapadnu granicu grobljanske parcele. Historijski podaci

Reforme koje su u Osmanskom carstvu provedene sredinom XIX vijeka olakšale su tuzlanskim kršćanima dobijanje dozvola (carskih fermana) za gradnju crkava (Tanzimat - gilhanski hatišerif iz 1839. godine o ravnopravnosti i slobodi svih vjeroispovijesti u Turskoj, te Hatihumajun iz 1856. godine, novi ustavni zakon za Bosanski vilajet, kojim se, izmeĊu ostalog, kršćanska crkva u Turskoj stavlja pod zaštitu meĊunarodnih prava).

Uporedo sa premještanjem sjedišta zvorniĉkog kajmekama(1) iz Zvornika u Tuzlu, godine 1852, episkopska stolica je iz Zvornika prenesena u Tuzlu, a eparhija promijenila naziv u Zvorniĉko-tuzlanska(2).

Hram svetog velikomuĉenika Georgija je zaduţbinska crkva bogate trgovaĉke pravoslavne porodice Jovanovića (braća Jovo, Pero i Lazo) iz Donje Tuzle. Temelje za gradnju crkve su postavljeni 02.08.1899. godine (na praznik Svetog Ilije Proroka), a gradnja crkve je dovršena 14.10.1900. godine (na praznik Pokrova Presvete Bogorodice), kada ju je i osveštao mitropolit zvorniĉko-tuzlanski Grigorije Ţivković, te posvetio svetom velikomuĉeniku Georgiju, a Bogorodiĉin Pokrov je crkvena slava.

Porodica tuzlanskih Jovanovića je porijeklom iz Jerovog Luga, iz Spreĉanske doline, odnosno današnje općine Kalesija, odakle su se doselili u Tuzlu. U Tuzli su se afirmisali i postali jedna od najznaĉajnijih graĊanskih srpskih porodica.

Od tri kina, koja su prije Prvog svjetskog rata postojala u Tuzli (Korzo, Kino Josipa Priţanda i Koloseum), jedno (Koloseum) je bilo u vlasništvu porodice Jovanović.

Osnivaĉ i prvi predsjednik Donjotuzlanskog pjevaĉkog društva Njegoš je bio Risto (Jovana) Jovanović, dok je njegova majka Mara, koja je preminula 1903. godine, jednu petinu svoje cjelokupne imovine zavještala društvu Njegoš, ĉime je postala njegova najveća darovateljica. Zavještanje se sastojalo od nekoliko kuća u kojima su se tridesetih godina 20. vijeka nalazili dućani, u samoj ĉaršiji, u Dţamijskoj i Ĉaršijskoj ulici.

Risto J. Jovanović je roĊen u Tuzli marta 1864. godine. Svršio je nekoliko razreda gimnazije u Novom Sadu. Bio je imućan ĉovjek, a inicijator je osnivanja prvog dobrovoljnog vatrogasnog društva u Tuzli 1883. godine. Pokretaĉ je i akcije za prikupljanje sredstava za osnivanje Fonda za pomoć sirotinji, ranjenicima, ţrtvama rata i svim drugim nevoljnicima. Poduhvat Riste Jovanovića za stvaranje takvog fonda naišao je na znatnu materijalnu i moralnu potporu Tuzlaka.

Danas porodica Jovanovića nema ţivih potomaka, svi su preminuli i sahranjeni u kripti hrama na Trnovcu. 2. Opis dobra Opis crkve

Grobna, crkva na Trnovcu ima trikonhalnu osnovu sa saţetim upisanim krstom, a prema konceptu prostorne organizacije, pripada tipu jednobrodne crkve sa pripratom, naosom, oltarskim prostorom i horskom galerijom.

Svojom poduţnom osovinom crkva je orijentirana u pravcu istok (apsida) – zapad (ulaz). Gabaritne spoljne mjere crkve iznose 9,46 (širina) x 11,61 metara (duţina)(3). Zidovi crkve su debeli cca 65 cm, a malterisani su sa unutrašnje i spoljne strane.

Trokrako prilazno stepenište postavljeno je na zapadnoj strani, u osovini ulaznog portala. Stepenište je gabaritnih mjera cca 274 x 590 cm, stepenišni krak je dimenzija 5x16/30 cm, dok je podest ispred ulaznih vrata dimenzija cca 124x278 cm. Polukruţno zasvedena vrata (dimenzija otvora

vrata je cca 147x267 cm) su smještena u polukruţno zasvedenom ulaznom portalu (cca 250x315 / širina x visina) koji je izveden sa stepenasto profiliranim arhivoltama oslonjenim na kolonete. Horizontalni presjek koloneta ima dijametar cca 13,50 cm, a stope koloneta imaju dva torusa i jedan trohilus i oslonjene su na baze kvadratiĉnog presjeka (25 x 25 cm), dok kapiteli koloneta imaju visinu od cca 40 cm. Ukupna visina koloneta, mjereno od poda do poĉetka arhivolti, iznosi cca 190 cm.

U vertikalnoj osovini ulaznog portala, na udaljenosti od cca 65 cm, pozicionirana je rozeta dijametra cca 175 cm, koja sluţi za osvjetljavanje horske galerije.

Predvorje crkve je dimenzija cca 170x300 cm i zasvedeno je baĉvastim svodom postavljenim po kraćem rasponu (170 cm). Predvorje crkve, u svojoj vezi prema boĉno pozicionirani ugaonim tornjevima crkve, ima dva proširenja zasvedena polukruţnim svodovima (dimenzije proširenja: cca 99 x 114 cm / dubina x širina). U sjevernom proširenju predvorja crkve, na zapadnom zidu je postavljen umivaonik sa sprovedenom tekućom vodom.

Sjeverno proširenje predvorja crkve vodi spiralnom drvenom stepeništu, postavljenom unutar sjevero-zapadnog tornja, kojim se pristupa horskoj galeriji. Dijametar stepeništa (mjereno od zida do zida) iznosi cca 153-155 cm. Stepenište je izvedeno od hrastovog drveta, stoţer stepeništa ima dijametar cca 19 cm, ukupno ima 20 stepenika visine od cca 19 cm, a duţina stepenika iznosi cca 67 cm. Stepenište je osvijetljeno sa ukupno 4 prozora (dimenzija 30x110 cm) koji imaju polukruţne završetke. Dva prozora su postavljena na zapadnoj, a dva na sjevernoj fasadi tornja, a superponirani su jedan drugom u istoj prozorskoj osovini. Prvi prozor je postavljen na koti od cca +2,50 m(4), a drugi na koti od cca +4,70 m.

Juţno proširenje predvorja crkve, preko dva stepenika, vodi niši za paljenje svijeća (niša je dijametra cca 153 cm), postavljenoj u prizemlju jugo-zapadnog tornja. Superponirana niši za paljenje svijeća, u nivou horske galerije od koje je odvojena vratima (otvor vrata 83/179 cm), je platforma zvonika. Zvona se nalaze samo u jugo-zapadnom tornju. Veliĉina i dispozicija prozorskih otvora na jugo-zapadnom tornju (zvoniku), identiĉna je onoj na sjevero-zapadnom tornju.

Horska galerija se nalazi na koti od cca +3,60 m(5) i tlocrtno je superponirana predvorju crkve. Galerija je zasvedena baĉvastim svodom ĉije se tjeme, postavljeno u pravcu zapad-istok, nalazi na koti od cca +7,50 m(6). Horska galerija je vizuelno i funkcionalno povezana sa prostorom naosa crkve, preko polukruţno zasvedenog otvora (dimenzije otvora su cca 2,70 x 1,78 metara / širina x visina). Na njenoj istoĉnoj strani, orijentiranoj prema prostoru naosa, galerija ima postavljenu sigurnosnu drvenu ogradu visine cca 73 cm.

Iz predvorja crkve ulazi se u naos crkve. Središnji prostor naosa, dimenzija cca 5x5 metara, je sa svoje sjeverne i juţne strane proširen sa konhama polukruţnog tlocrtnog oblika (radijusa cca 1,98 metara). Iznad središnjeg prostora naosa je postavljena kupola na osmougaonom tamburu, koja se preko zidanih konstrukcija izvedenih u formi zarubljene osmougaone piramide, oslanja na ĉetiri prislonjena luka(7). Vrh intradosa prislonjenih lukova je na koti od cca +6,50 metara(8).

Konhe, sjeverna i juţna su zasvedene stereotomskim konstrukcijama (u formi pravilne ĉetvrtine lopte; duţina unutrašnjeg perimetra konhe/u nivou poda crkve/ iznosi cca 545 cm), a u središnjoj osovini zidova konhi, na parapetnoj visini od cca +165 cm postavljen je po jedan prozor sa polukruţnim završetkom (dimenzija cca 85/265 cm).

Ikonostasna pregrada od masivnog orahovog drveta dijeli prostor naosa od oltarskog prostora. Ikonostasna pregrada je trodijelna, a u tlocrtu ima poligonalni oblik sastavljen od tri stranice: dvije kraće (duţine cca 103 cm(9)) koso postavljene u odnosu na završetak zidne ravni istoĉnog zida

naosa, te stranice duţine cca 204 cm koja je paralelna istoĉnom zidu naosa i u odnosu na njega pomaknuta u polje naosa za cca 97 cm. Visina od poda naosa do vrha krsta na ikonostasu iznosi cca 4,85 metara.

Oltarski prostor je smješten u konhi (radijusa cca 1,98 metara) na istoĉnoj strani. Duţina vanjskog perimetra konhe (u nivou poda crkve) iznosi cca 830 cm, a unutrašnjeg perimetra iznosi cca 622 cm, dok je debljina zida konhe cca 65 cm.

U sjevernom dijelu zidu konhe na udaljenosti od cca 29 cm luĉne duţine (mjereno od poĉetka konhe) na parapetnoj visini od cca 95 cm, je izvedena proskomidija u obliku udubljene zidne niše sa gornjim polukruţnim završetkom (dimenzija cca 78x119x32 cm / širina x visina x dubina).

U istoĉnom dijelu zidu konhe na udaljenosti od cca 166 cm luĉne duţine (mjereno od završetka niše proskomidije) u zoni parapeta prozora apside, je izvedena udubljena zidna niša sa gornjim polukruţnim završetkom (dimenzija cca 76x183x26 cm / širina x visina x dubina).

U juţnom dijelu zidu konhe na udaljenosti od cca 166 cm luĉne duţine (mjereno od završetka niše na istoĉnoj strani konhe) na parapetnoj visini od cca 95 cm, je izveden Ċakonikon u obliku udubljene zidne niše sa gornjim polukruţnim završetkom (dimenzija cca 777x112x33 cm / širina x visina x dubina).

Oltarski prostor je osvijetljen prozorom sa polukruţnim završetkom (dimenzija cca 85/265 cm), postavljenim na parapetnoj visini od cca +189 cm u središnjoj osovini istoĉne konhe.

U centralnoj zoni oltarskog prostora se nalazi ĉasni presto-trpeza (dimenzije kamenog stola su cca 100 x100 cm, a njegova visina iznosi cca 105 cm).

Svi prozorski otvori za osvjetljavanje unutrašnjih prostora crkve imaju polukruţne završetke, a prodori svih prozorskih otvora kroz tijelo zidova u kojima se nalaze imaju koniĉne forme radi što boljeg osvjetljenja unutrašnjosti crkve.

Podovi priprate, molitvenog i oltarskog prostora prizemlja su izvedeni od keramiĉkih ploĉica kvadratiĉnog oblika (20 x 20 cm), a pod horske galerije od drveta.

Ispod trolisnog dijela crkve (prostor ispod sjeverne i juţne konhe, apsidalne konhe i naosa) je izgraĊena kripta za sahranjivanje ĉlanova familije ktitora crkve, trgovaĉke porodice Jovanovića iz Donje Tuzle. U podu prizemlje crkve je izveden pravougaoni otvor sa kapkom za zatvaranje, koji povezuje crkvu sa kriptom. Na poziciji otvora, odnosno drvenog kapka, u naosu crkve, a u osovini prema carskim dverima ikonostasa, je postavljen posmrtni odar.

Kripta je izvedena sa otvorima za prozraĉivanje koji su, u visinskom smislu izvedeni u nivou ispod meĊuspratne konstrukcije(10), a u poloţajnom smislu u ravni osovina prozora u konhama: na sjevernoj strani otvor ima dimenzije cca 60x32 cm, na istoĉnoj strani otvor ima dimenzije cca 24x15 cm, a na juţnoj strani otvor ima dimenzije cca 43x15 cm.

Dispoziciono rješenje crkve, kao i njeno likovno rješenje, te obrada detalja, ukazuju na uticaje moravske škole (najkarakteristiĉnija odlika tog stila je osnova u obliku trikonhosa).

Crkva, u svom eksterijeru, ima veoma razigran volumen: u njenoj silueti dominiraju centralno postavljena kupola i dva ugaona tornja koji završavaju kupolama, prodor kvadratiĉnog kubusa naosa, ulazni rizalit sa polukruţnim frontonskim završetkom i polucilindriĉne forme konhi trolista koje završavaju polukupolama.

Crkva je na sjeverozapadnom i jugozapadnom uglu flankirana sa tornjevima. Tornjevi su pravougaone osnove, gabaritnih mjera cca 258 x 225 cm. Debljina zidova tornja, na najtanjem dijelu(11), iznosi cca 36 cm, a unutrašnji cilindriĉni prostori, u kojima su smješteni: drveno stepenište (sjeverozapadni toranj), odnosno prostor za paljenje svijeća i zvonik (jugozapadni toranj), imaju dijametar cca 153 cm.

Tornjevi završavaju kupolama postavljenim na tamburu koji ima presjek pravilnog osmougaonika a u svakoj stranici tambura kupole je postavljen prozor. Svi otvori na zvoniku su izvedeni sa polukruţnim završecima. Prelaz sa rektangularne osnove baze tornja na osmougaonu osnovu tambura tornja je isveden preko sferiĉnih trouglova.

Za moravsko graditeljstvo karakteristiĉna je pojava jedne kule nad pripratom, dok se dva tornja-zvonika sreću kod nekih crkava raške škole – utoliko crkva svetog Georgija u Trnovcu stilski odstupa od neomoravskog stilskog odreĊenja.

Rizalitskim istakom (dubine istaka od cca 100 cm), koji završava polukruţnim frontonskim završetkom, kao i centralno postavljenim stepeništem, ulaznim portalom i rozetom, je naroĉito naglašena ulazna, zapadna, fasada, grobne crkve.

Krivinu polukruţnog frontonskog završetka, svojim oblikom prati profilirani vijenac sa radijalno postavljenim nizom stepenasto profiliranih arkadica, a u središtu frontona je postavljen prozorski otvor polukruţnog oblika.

Fasada crkve je u horizontalnom smislu rašĉlanjena krovnim vijencem i frizom sastavljenim od niza arkadica, što predstavlja neoromaniĉki uticaj, odnosno uticaj raške škole. Visina arkadica iznosi cca 40 cm, a ukupna visina horizontalnom vijenca cca 80 cm. Vijenac je postavljen cijelim perimetrom crkve, a kota završetka krovnog vijenca, mjerena od kote terena ispred ulaza u crkvu, iznosi cca + 6,20 metara.

U nivou završetka prodora kvadratiĉnog kubusa naosa, postavljen je obodni vijenac sa frizom sastavljenim od niza arkadica, identiĉan vijencu koji je postavljen obodom crkve.

Pokrivanje krovnih površina je izvedeno u kombinaciji kupola (jedne iznad naosa i dvije iznad tornjeva), polukupola (iznad ugaonih tornjeva), viševodnog kosog krovišta (tlocrtna površina krova iznad naosa, a izmeĊu tambura kupole i streha prepuštenih preko perimetralnih zidova naosa) i baĉvastog krovišta (tlocrtna površina krova iznad priprate). Krovne površine i pripadajući krovni opšavi su izvedeni od bakarnog lima. Strehe po obodima krovnih površina su izvedene, bez oluka, a evakuacija oborinskih voda se vrši preko okapnica. Opis zidnog slikarstva i ikonostasa

O podizanju i osveštenju hrama sv. velikomuĉenika Georgija na Trnovcu pokraj Tuzle svjedoĉe dva natpisa isklesana u kamenu. Jedan je smješten unutar crkve, desno od ulaznih vrata, a drugi izvan crkve na zidu istoĉne konhe, takoĊer s desne strane. Prvi natpis ispisan ćiriliĉnim pismom donosi znaĉajne podatke o darovateljima hrama, te godini izgradnje: „JDFO CDTNB

Drugi natpis na kamenoj ploĉi, s uklesanom 1882. godinom (nekoliko godina prije izgradnje hrama) podigla su pomenuta braća, Jovo, Pero i Lazo, u spomen na svoga oca Ristu Jovanovića, takoĊer trgovca. U nekoliko redaka, ćiriliĉnim pismom ispisano je:

Ovde u ladnom grobu/počivaju smrtni/ostatci/Riste Jovanovića/ovo-mesnog trgovca/i ţitelja, koji poţivi/75. ljeta, a sahranjen/na Vel. petak 26. marta/1882. godine./Iz odanosti prema/svome

roditelju/blagodarni sinovi/Jovo, Pero i Lazo/podigoše mu ovaj spomenik./1882. Enterijer hrama sv. velikomuĉenika Georgija tokom Drugog svjetskog rata devastiran je

nekoliko puta(12). Nakon rata pristupilo se detaljnoj obnovi koja je zahtijevala ponovno ţivopisanje hrama, izradu ikonostasa i ostalog crkvenog mobilijara. Ikonopisanje ikona na zidovima hrama radio je ikonopisac Dragan Bjelogrlić iz Novog Sada u periodu od 1980. do 1981. godine.

Ikonografski program ţivopisanja crkve osmišljen je u skladu s tipom hrama, prema obrascu koji se primjenjuje za oslikavanje hramova s kupolom, tj. u najvišoj tački (kupoli) oslikan je Hrist Pantokrator, a ispod njega, u prostoru osmougaone piramidalne forme, ĉetiri jevanĊelista sa svojim simbolima. U nišama istočne konhe oslikana je Bogorodica Širšaja (odnosno Mati Nebeska), a ispod nje Hrist sa krunom. Hram sv. velikomuĉenika Georgija ţivopisan je s ukupno 29 slika.

Za oslikavanje zidnih slika korištena je tempera, a većina je istih dimenzija (238 x 105 cm). Izuzetak ĉine dvije slike u istoĉnoj konhi (oslikane u nišama ispod prozora), slika Hrista Pantokratora (u kupoli), ĉetiri evanĊelista sa simbolima, po jedna slika u kalotama juţne i sjeverne konhe, te prikaz Starca dana iznad priprate.

Vizualno povezivanje prostora iz središta naosa prema konhama i priprati osmišljeno je oslikavanjem natpisa koji prate luĉnu formu završetaka konhi. Na pozadini koja imitira otvoreni svitak, ćiriliĉnim pismom ispisana su ĉetiri natpisa:

Svet, svet, svet Gospod Savot (istok)

Ja sam s vama do svršetka svijeta (sjever)

Blago onima koji mir grade (zapad)

Ja sam put, istina i ţivot (jug). Analizom ţivopisa utvrĊen je posredni utjecaj zidnog slikarstva s kraja XIX vijeka i

zapadnohrišćanske ikonografije. Slike u donjoj zoni ţivopisa zakljuĉene su luĉno, a figure su prikazane u prednjem planu krupnog kadra. Oslikavanje dostojanstvenih figura svetaca odraţava umijeće ikonopisca posebno uoĉljivo u korektnom anatomskom tretmanu. Sa druge strane, ikonopisac svetaĉke likove tretira portretski, s izraţenim, karakteristiĉnim spoljnim obiljeţjima (dugaĉke, šiljate, sijede brade, mladolika golobrada lica i dr.).

Hrist Pantokrator oslikan u kadru koji ga presjeca do polovine, u rukama drţi otvorenu knjigu s ispisanim tekstom: JA SAM A i ω, koji ima simboliĉko znaĉenje „Ja sam onaj koji jeste“.

Ispod Hrista Pantokratora, oslikana su ĉetiri jevanĊelista koja perom u knjige ispisuju tekstove jevanĊelja. Svaki je oslikan sa svojim simbolom – lavom (sv. Marko), bikom (sv. Luka), orlom (sv. Jovan) i anĊelom (sv. Matej):

Sv. apostol i jevanĊelista Marko zapoĉinje tekstom: „Knjiga rodstva Isusa Hrista, sina Davidova.“

Sv. apostol i jevanĊelista Luka u knjigu ispisuje sljedeće redke: „Budući da mnogi poĉeše opisivati dogaĊaje...“

Sv. apostol i jevanĊelista Jovan: „U poĉetku bješe Rijeĉ i Rijeĉ bješe u Boga.“

Sv. apostol i jevanĊelista Matej ispisuje: „Poĉetak jevanĊelja Isusa Hrista sina Avramova...“ Raznolikost ikonografskog koncepta posebno je uoĉljiva u oslikavanju donje zone hrama,

ispunjene likovima svetitelja, muĉenica, apostola, jevanĊelista, prepodobnih otaca, epizoda Velikih praznika, arhanĊela.

U istočnoj konhi oslikano je ukupno šest slika koje su smještene lijevo, desno i ispod prozora:

Sv. Grigorije Dvojeslav i sv. Vasilije Veliki (lijevo),

Sv. Jovan Zlatousti i sv. ArhiĊakon Stefan (desno),

Bogorodica Širšaja i Hrist s krunom. Južna konha oslikana je likovima sv. Mrate (sveti Stefan Deĉanski), sv. Apostola Petra, sv.

Mati Evgenije i sv. Sisoja Velikog, a sjeverna likovima sv. Vasilija Ostroškog, sv. Oca Nikole, sv. Cara Lazara i sv. velikomuĉenika Prokopija.

U kalotama južne i sjeverne konhe oslikane su epizode sv. velikomuĉenik Georgije ubija zmaja, svetitelja kome je hram posvećen (juţna konha), i Pokrova Presvete Bogorodice – praznika kada je hram osveštan, a obiljeţava se 1. 10.

U uglovima koje tvore zidovi naosa, oslikane su po dvije slike:

Sv. Simeona Mirotoĉac i sv. Jovana Krstitelja (sjeveroistok),

Sv. Save i sv. Alimpija Stolipa (jugoistok),

Sv. arhanĊela Mihaila i sv. velikomuĉenice Nedjelje (jugozapad),

Sv. arhanĊela Gavrila i sv. Petke (sjeverozapad). U ljetopisu tuzlanske crkve pronalazimo vrijedne podatke o majstorima i radionicama

angaţiranim na obnovi hrama, a potpise pojedinih majstora i na samim umjetninama. Na metalnoj ploĉici postavljenoj uz ikonu Isusa Hrista zapisano je: „OVAJ IKONOSTAS IZRADI/MILAN MILOŠEVIĆ, DUBOREZAC/IZ PRELJINE (SRBIJA) GODINE 1980.“

Vješta ruka majstora s lakoćom je rezbarila zahtjevni korpus ikonostasa, a karakteristike orahova drveta, pogodnog za obradu, posebno su uoĉljive u detaljima (bilo da je rijeĉ o okvirima ikona, stupićima oko kojih se obavija vinova loza s plodovima te geometrijskih i floralnih ornamenata).

Simetriĉno tijelo ikonostasa koje se izdiţe od podišta prema vrhu, vizuelno je izdijeljeno na pet vertikalnih traka. Središte ikonostasa, nešto šire, naglašeno je krstom na kome je oslikano Raspeće Hristovo. Ikonografski program ikonostasa koji prikazuje epizode iz Hristova i Bogorodiĉina ţivota, te predstave odreĊenih praznika i svetaca oslikan je na 17 ikona, uljem na drvu s pozlatom. Na ikoni Hristosa, desno od carskih dveri, pronalazimo ćiriliĉni natpis s imenom ikonopisca i datacijom: BRJYT HFLBJ OTHJVF{ GFDKT RFKFS 1980& UJL.

Pavle Kalanj, Sv. arhanĊeo Gavrilo (Carske dveri), 1980, ulje na drvetu, pozlata, 58 x 23 cm. Trnovac: Hram sv. velikomuĉenika Georgija

Pavle Kalanj, Bogorodica (Carske dveri), 1980, ulje na drvetu, pozlata, 58 x 23 cm. Trnovac: Hram sv. velikomuĉenika Georgija Ikona s prikazom sv. arhanĊela Gavrila oslikana je unutar vertikalno postavljenog pravougaonika, ravno zakljuĉenog. ArhanĊeo, oslikan u profilu, pribliţava se Bogorodici. Poloţaj njegovih nogu, odaje ţustri korak. Desna je odignuta od tla, a lijeva već ĉvrsto na njemu stoji. U trenutku kada se pribliţava Bogorodici, arhanĊeo u nevješto modelovanoj lijevoj ruci drţi glasniĉki štap (skiptar) kao simbol nebeskoga poslanstva(13). Zadnji plan ispunjen je

prikazom arhitekture (graĊevine s plavim krovom) i niskog zida s prozorom. Arhitektonske kulise imaju funkciju zatvaranja i intimiziranja ovoga vaţnog dogaĊaja. Vizelno povezivanje kompozicije ostvareno je oslikavanjem snopa svjetlosti koji obasijava Bogorodiĉino uplašeno lice (desno krilo dveri). Ovakav tretman Bogorodiĉina lika umjetnici su oblikovali na osnovu tekstova jevanĊelja (usp. Lk 1, 26 – 35 ) te srednjovjekovnih komentara gdje je neoĉekivano ukazivanje arhanĊela kadkad bilo dovoljno „da je zbuni i uplaši, kao svaku mladu devojku“(14). Snop svjetlosti unutar koga se pojavljuje bijela golubica, simboliĉno oznaĉava trenutak zaĉeća tj. „osjenjenja“ potkrijepljen tekstom jevanĊelja (Lk 1, 35): „I odgovarajući anĊeo reĉe joj: Duh Sveti doći će na tebe, i sila Višnjega osjeniće te; zato i ono što će se roditi biće sveto, i nazvaće se Sin Boţji.“ (15)

Pavle Kalanj, Isus Hristos, 1980, ulje na drvetu, pozlata, 110,5 x 46,5 cm. Trnovac: Hram sv. velikomuĉenika Georgija (natpis, dolje u sredini: BRJYT HFLBJ OTHJVF{ GFDKT RFKFS 1980& UJL.). Na ikoni oslikanoj unutar vertikalno postavljenog pravougaonika, s luĉnim istakom na gornjoj, kraćoj stranici oslikan je lik Isusa Hrista. Središtem ikone dominira uzvišena figura Hrista koji sjedi na prijestolju, oslonjen na jastuke. Umjetnik kompoziciju gradi duţ vertikalne i horizontalne linije, ĉime osigurava sklad, ne samo njezinih pojedinaĉnih dijelova, nego i cjeline. Vertikalna linija pruţa se od vrha kompozicije preko zlatne pozadine i Hristove aureole do naslona za noge, a horizontalna je naglašena tamnozelenom linijom pozadine i jastuka. Isus desnom rukom daje blagoslov, a u lijevoj drţi otvorenu knjigu s ispisanim tekstom koji podsjeća: ja sam/put/istina/i/ţivot.

Pavle Kalanj, Sv. arhanĊeo Mihail, 1980, ulje?? na drvetu, pozlata, 112,5 x 43 cm. Trnovac: Hram sv. velikomuĉenika Georgija Posljednja ikona, smještena krajnje desno od Carskih dveri, oslikava „voĊu vojski nebeskih“, sv. arhanĊela Mihaila. Format ikone je vertikalno postavljeni pravougaonik, zakljuĉen ravno. Kako je umjetnik pozadinu formirao iz svijetlozelene i zlatne horizontalne trake, te na nju „aplicirao“ tijelo arhanĊela, promatraĉ teško išĉitava prostorne odnose. Ipak, masivno tijelo sv. Mihaila dominira prednjim planom kompozicije(16). ArhanĊeo raširenih krila (prema unutrašnjosti plavih, a spolja crvenih) istupa pred posmatraĉa. U desnoj ruci drţi maĉ – svjedoĉanstvo borbe i pobjede nad pobunjenim anĊelima. Tretman lijeve ruke u kojoj sv. Mihailo drţi svitak s ispisanim staroslavenskim tekstom anatomski je nekorektan (na primjer, neproporcionalna šaka u odnosu na ruku, poloţaj šake koja drţi svitak). Akcenat je stavljen na oblikovanje mladolikog lika arhanĊela – izduţenog nosa, sitnih usta i ušiju koje se „skrivaju“ iza valovite kose. Iznad aureole, naglašene crvenom tankom linijom ispisano je: CD& FH{& VB{FBK

Pavle Kalanj, Bogorodica na prijestolju, 1980, ulje?? na drvetu, pozlata, 110,5 x 46,5 cm.

Trnovac: Hram sv. velikomuĉenika Georgija Ikona na kojoj je oslikana Bogorodica na prijestolju smještena je unutar vertikalno postavljenog pravougaonika s luĉnim istakom na gornjoj, kraćoj stranici. Krupnim kadrom kompozicije dominira Bogorodica koja sjedi i u krilu njeţno pridrţava Mladenca. Smještaj figura u središte kompozicije osigurao je njezinu simetriĉnost, još više naglašenu linijom koja se od vrha, s Bogorodiĉine aureole, spušta prema dnu kompozicije, preko zlatne aureole malog Isusa. Stolica na kojoj sjedi Majka Boţja oblikovana je poput trona, što nam otkriva da je rijeĉ o ikonografskom tipu Bogorodice – Carice Nebeske. U skladu sa ikonografijom, Bogorodica je obuĉena u maforion – plavu dugaĉku haljinu i purpurni plašt. Da bi naglasio skladnu figuru, a izbjegao zahtjevnu anatomiju, umjetnik se posluţio naborima na odjeći koji u najrazliĉitijim smjerovima obuhvataju tijelo Majke Boţje i Mladenca. Desna ruka djeteta Isusa uzdignuta je i daje blagoslov, a u lijevoj je svitak. Lijevo i desno od Marijine glave ispisane su kratice grĉkih rijeĉi MITIR – TEU, odnosno ΜΡ – TY (Mati Boţja).

Pavle Kalanj, Sv. arhiĊakon Stefan, 1980, ulje?? na drvetu, pozlata, 112,5 x 43 cm. Trnovac: Hram sv. velikomuĉenika Georgija Format ikone s likom sv. arhiĊakona Stefana je pravougaonik, vertikalno poloţen, ravno zakljuĉen. Ikonopisac za oblikovanje pozadine i kadra kompozicije koji svetaĉka figura ispunjava u cjelosti, koristi pojednostavljene likovne elemente. Ovakav tretman uvjetovao je potpunu statiĉnost kompozicije, posebno uoĉljivu u nekoliko elemenata:

u tretmanu pozadine koja je formirana iz dvije jednoliĉne horizontalne trake – svijetlozelene koja zauzima ¼ kompozicije u donjoj zoni, te zlatne koja ispunjava ostatak kompozicije, u odnosu na boje – na ikoni su zastupljene ĉetiri boje (bijela – korištena za svetaĉku odoru, zlatna i zelena za pozadinu, te crvena za ispis imena arhiĊakona i naglašavanja njegove aureole); primjetan je potpuni izostanak meĊudjelovanja boja, sjenki i kontrasta, u odnosu na pokret – arhiĊakon stoji, na šta ukazuje poloţaj njegovih nogu; ruke su mirne i pridrţavaju dio crkvene odore, u odnosu na posmatraĉa – kako je arhiĊakon prikazan u profilu, pogleda usmjerenog od posmatraĉa izostaje komunikacija s njim.

Iznad svetitelja nalazi se sljedeći natpis: CD& FH{BMFRJY CNTAFY. Iznad carskih dveri, u nadverju je oslikana Tajna veĉera. Slijedeći usvojeni tematski program oltarskih pregrada, umjetnik je lijevo i desno od nadverja oslikao dvije epizode – Pokrov Bogorodice (lijevo) i Vaskrsenje Hristovo (desno). U produţetku, od ikone Pokrova Bogorodice, s lijeve strane, u samostalnim luĉno zasvedenim okvirima oslikani su sv. Nikola i sv. Jovan Krstitelj. Sa desne strane, od ikone Vaskrsenja Hristovog, oslikani su sv. Georgije i sv. Sava.

Pavle Kalanj, Tajna veĉera, 1980, ulje na drvetu, pozlata, 60 x 68,5 cm. Trnovac: Hram sv. velikomuĉenika Georgija Ikona s prikazom Tajne veĉere smještena je u pravougaonik s luĉnim istakom na gornjoj stranici. Prednji plan kompozicije ograniĉen je horizontalnom linijom stola, koja se, s lijeve i desne strane završava tijelima apostola. Srednji plan širi se iz središta ka kraćim stranicama ikone, a naznaĉen je figurom Isusa Hrista i apostola. Arhitektonske kulise koje „obgrljavaju“ scenu Tajne veĉere ispunjavaju zadnji plan kompozicije s funkcijom zatvaranja scene. Ovakav raspored figura i njihov meĊuodnos (sa ostalim figurama i pozadinom) osigurali su stabilnost i simetriĉnosti kompozicije, bez obzira da li išĉitavanje vršimo u odnosu na vertikalnu ili horizontalnu liniju. Lijevo i desno od Isusa Hrista smještene su grupe od po šest apostola. Zanimljivo je primijetiti da je ikonopisac posebnu paţnju usmjerio ka oblikovanju figure Isusa. Naime, Isus je prikazan nešto većim u odnosu na apostole(17). TakoĊer, jedino je oko Isusove glave oslikana velika zlatna aureola, dok je kod apostola potpuno izostavljena. Kako se oslikani dogaĊaj desio za vrijeme jevrejskog praznika Pesaha, sto je ispunjen ĉinijama i mrkvama, hljebom, ribom koju su apostoli blagovali. U gesti figure koja je prikazana lijevo od Isusa prepoznajemo apostola Jovana. Naime, apostol Jovan poznat je i kao „uĉenik koga je Isus ljubio“, a tekst istoimenog jevanĊelja pominje da je bio „naslonjen na naruĉje Isusovo“ (Lk 13, 23). Za oslikavanje Jude (druga figura desno od Isusa), ikonopisac se takoĊer posluţio tekstom svetog jevanĊelja, ovog puta po Mateju (Mt 26, 23) jer Juda pruţa ruku prema zdjeli iz koje će umoĉiti. Iznad arhitektonskih kulisa, na plavoj pozadini ispisan je ćiriliĉni natpis: NFOYF DTXTHF&

Pavle Kalanj, Pokrov Bogorodice, 1980, ulje na drvetu, pozlata, 60 x 46,5 cm. Trnovac: Hram sv. velikomuĉenika Georgija

Ikona koja oslikava jedan od Bogorodiĉinih praznika oslikana je unutar vertikalno postavljenog pravougaonika s luĉnim istakom na gornjoj, kraćoj stranici. Kadar kompozicije je širok i obuhvata 18 figura i obrise crkve u pozadini. Kao pokušaj predoĉavanja perspektive, umjetnik je izdijelio kompoziciju na dvije horizontalne trake, saĉinjene od tijela prisutnih. Pored horizontalnih traka, umjetnik je upotrijebio i središnju, vertikalnu, koja se spušta od vrha kupole, preko Bogorodiĉina tijela u donji dio kompozicije (time je postignuta simetrija kompozicije). Zbog ovakvog smještaja figura i pozadine koje nemaju jasan oslonac, kompozicija nije u potpunosti ĉitljiva. Tome najviše doprinosi izostanak planova kompozicije, koji su samo naznaĉeni (na primjer, prednji plan poĉinje stopalima prisutnih svetitelja, srednji oblakom na kome stoji Bogorodica, zadnji plavom kupolom crkve). Ikonografija je ovu epizodu oblikovala „u spomen na viziju prepodobnog Andrije Jurodivog i njegovog uĉenika Epifanija u X vijeku, prema kojoj je Bogorodica u ĉuvenoj carigradskoj crkvi Vlaherne, za vreme bdenja u njenu ĉast, nad vernima zaštitniĉki raširila svoj maforion“(18).

Na ikoni iz Trnovca, Bogorodica se spušta meĊu svetitelje na oblaku. U rukama mjesto raširenog maforiona drţi omofor (najvaţniji dio episkopskog ruha, bez koga episkop ne moţe obavljati sluţbu Boţju). Ispod Bogorodice, odvojen od ostalih svetitelja uzvišenjem s ogradom koje liĉi na amvon, prikazan je jedan od najistaknutijih himnografa Roman Melod, poznat i kao Slatkopjevac. Po oslikavanju odjeće koja se razlikuje od ostalih prisutnih svetitelja, prepoznajemo još tri istaknuta crkvena oca i liturgiĉara Pravoslavne crkve: Vasilija Velikog, Grigorija Bogoslova i Jovana Zlatoustog (Hrizostoma). Lijevo i desno od kupole crkve u gornjem dijelu kompozicije ispisano je: GJRHJD <JUJHJLBWB< SPAN>.

Pavle Kalanj, Vaskrsenje Hristovo, 1980. ulje na drvetu, pozlata, 60 x 46,5 cm. Trnovac: Hram sv. velikomuĉenika Georgija Teolozi i istoriĉari umjetnosti jedinstveni su u stavu da je Vaskrsenje Hristovo jedna od centralnih tema hrišćanske umjetnosti. Sa druge strane, ovakav koncept ima snaţno utemeljenje u osnovama hrišćanske religijske misli i vjerovanja u vaskrsenje: „Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Hristu svi oţivjeti“ (1 Kor 15, 22 – 23)(19). Ikona s prikazom ove teme u trnovaĉkom hramu, smještena je unutar vertikalno postavljenog pravougaonika s luĉnim istakom na gornjoj, kraćoj strani. Kadar kompozicije je širok i obuhvata dio krajolika – stijene u kojima se nalazio Hristov grob. Kompozicijom vlada potpuna simetrija. Naime, umjetnik je ikonu podijelio na dva jednaka dijela, smještajući figuru vaskrslog Hrista u središte. Istupajući pred prisutne u svijetloj mandorli, Isus pruţa ruke ka figurama muškarca (lijevo) i ţene (desno) koji kleĉe pod njim u otvorenim sarkofazima. Dakle, za prikaz Hristovog vaskrsenja izabrana je tradicionalna vizantijska ikonografska shema Anastasisa-Silaska u ad, a ne zapadnoevropski obrazac sa prikazom Hristovog uzleta iz groba. Time ikonopisac još jednom pokazuje svoje opredjeljenje za vizantijske uzore. Obuĉen je u dugaĉku bijelu haljinu, a na desnoj nadlaktici nosi traku crvene boje – „boje njegovog dobrovoljnog muĉeništva i prolivene krvi na krstu.“(20) Grupe od po dva sveca, s lijeve i desne strane imaju funkciju zatvaranja kompozicije prema unutrašnjosti. Pri vrhu ikone, ispisan je naziv dogaĊaja: DFCRHCTST {HBCNJDJ

Pavle Kalanj, Sv. Nikola, 1980, ulje na drvetu, pozlata, 60 x 34,5 cm. Trnovac: Hram sv. velikomuĉenika Georgija Format ikone s likom sv. Nikole, vertikalno je postavljeni pravougaonik, luĉno zakljuĉen. Kako bi na kompoziciji ostvario sklad i simetriju, umjetnik je iskoristio djelovanje nekoliko elemenata (dominantna pozadina i smještaj svetiteljeva lika). Ipak, djelovanje zlatne boje kojom je oblikovana pozadina i dominantni poloţaj sveĉeve figure koju kadar presijeca u visini pojasa, uvjetovali su nemogućnost išĉitavanja prostornih odnosa. Preciznim, ujednaĉenim potezima ĉetkice, ikonograf oblikuje portretske crte sveĉeva lika – blage oĉi naglašene izduţenim nosom i vitkim, smeĊim obrvama, te sijedom kosom i bradom. Anatomski neproporcionalna desna ruka, sklopljena je u stavu davanja blagoslova, a lijeva, skrivena ispod odore, drţi uzdignutu zatvorenu knjigu. Sa strana zlatne aureole istaknute crvenim rubom ispisano je: CD& YBRJKF

Pavle Kalanj, Sv. Jovan Krstitelj, 1980, ulje na drvetu, pozlata, 60 x 34,5 cm. Trnovac: Hram sv. velikomuĉenika Georgija Ikona s likom sv. Jovana Krstitelja oslikana je u vertikalno postavljenom pravougaoniku, luĉno zakljuĉenom. Kako bi ostvario vanvremenski karakter kompozicije, umjetnik formira dominantnu zlatnu pozadinu. Sv. Jovan Krstitelj blago je pomaknut ka desnoj strani, a kadar presijeca figuru u visini pojasa. Izvjestan linearizam prisutan je u oblikovanju sveĉeva lika i haljina. Dominaciju ovih oštrih, neprirodnih linija onemogućava sveĉeva aureola naglašena tek tankim crvenim rubom. Iznad aureole nalazi se ćiriliĉni natpis: CD& OJDFY RHCNBNT}

Pavle Kalanj, Sv. Georgije, 1980., ulje na drvu, pozlata, 60 x 34,5 cm. Trnovac: Hram sv. velikomuĉenika Georgija Mladoliki lik sv. Georgija, zaštitnika trnovaĉkog hrama, oslikan je unutar luĉno zakljuĉenog, vertikalno postavljenog pravougaonika. Kao i na prethodne dvije kompozicije, kadar presjeca figuru u visini pojasa. Svetitelj je u skladu sa funkcijom koja mu se pripisuje (borba s zmajem) obuĉen u vojniĉki oklop i tuniku (tzv. hlamidu). U modelovanju desne ruke, u kojoj svetitelj drţi koplje, uoĉljiva je izvjesna nedosljednost (na primjer, neproporcionalni, dugaĉki prsti). Sa lijeve i desne strane svetaĉke aureole ispisano je: CD UTJHUBOT

Pavle Kalanj, Sv. Sava, 1980, ulje na drvetu, pozlata, 60 x 34,5 cm. Trnovac: Hram sv. velikomuĉenika Georgija Svetaĉki lik sv. Save, prvog srpskog arhiepiskopa oslikan je u formatu luĉno zakljuĉenog, vertikalno postavljenog pravougaonika. Kompozicijom dominira svetaĉka figura koju kadar kompozicije presijeca na 1/3. Pozadina je oblikovana meĊudjelovanjem dvije boje – zlatne koja preovladava u gornjoj zoni ikone, te svijetlozelene koja je zastupljena u donjoj zoni. Iz dugaĉke, jednoobrazne crkvene odore istupaju podignute ruke svetitelja. Na taj naĉin, umjetnik je linijama draperije (vertikala) suprotstavio horizontale naglašene poloţajem svetaĉkih ruku i omogućio ravnoteţu kompozicije. Desna je ruka formirana u stavu blagoslova, tj. sjedinjen je palac s ĉetvrtim prstom(21), a u lijevoj je ispravljena zatvorena knjiga. Kako je pogled svetitelja usmjeren nadesno, onemogućena je komunikacija s posmatraĉem. Finoća poteza ikonopisca posebno je uoĉljiva u tretmanu lika sv. Save – duge smeĊe brade i kose, bademastih oĉiju i gustih obrva. Lijevo i desno od aureole, naglašene tankom crvenom linijom, ispisan je ćiriliĉni natpis: CD CFDF.

Pavle Kalanj, Sveta trojica, 1980, ulje na drvetu, pozlata, 60 x 68,5 cm. Trnovac: Hram sv. velikomuĉenika Georgija Format ikone s prikazom Svete trojice je pravougaonik s luĉnim istakom na gornjoj strani. U intimnom, arhitekturom zatvorenom prostoru, oslikana su tri anĊela okupljena oko stola. Dva anĊela sjede na krajevima stola, a treći je smješten iza njega. Ovaj motiv u pravoslavnoj je umjetnosti nastao „na osnovu hrišćanske dogme prema kojoj je Bog u svojoj prirodi jedan, ali je u njemu sadrţana trojiĉnost, trojednost: Bog Otac (Prvo lice Trojice), Bog Sin, odnosno Hristos (kao ovaploćeni Logos, Drugo lice Trojice) i Sveti Duh.“ (22) Ikonografski nukleus za razvoj ove epizode, gdje su Sveta trojica prikazana angelomorfno, nastao je na osnovu starozavjetnog dogaĊaja Avramovog gostoprimstva. Naime, praotac jevrejskog naroda, Avraham, „pred šatorom svojim“ ugošćuje „tri neznanca“, odnosno tri anĊela. Jedan od njih, navijestit će mu roĊenje sina, iako je njegova ţena Sara stara i nerotkinja. Prikazani anĊeli odjeveni su u antiĉku odjeću – hition i himation. Pojaĉavanje efekta nabora na odjeći, postignuto je oslikavanjem raskošnih krila – spolja crvenih, a prema unutrašnjosti plavih. Emocionalna blagost ikone postignuta je obostranim usmjeravanjem pogleda anĊela na krajevima stola te anĊela u središtu, koji gleda u posmatraĉa. Linija meĊusobne komunikacije izmeĊu likova na ikoni i posmatraĉa razvija se u obliku trougla, što je s druge strane, osiguralo stabilnost svih likovnih elemenata. U gornjem dijelu ikone u sredini je ispisan natpis: CD NHJOBWF& Najviša taĉka ikonostasa krunisana je krstom s trolisnim kracima, unutar koga je umjetnik na zlatnoj pozadini, oslikao Raspeće Hristovo. Tijelo preminuloga Hrista oslanja se na supedanej (naslon za noge), u blagoj kontrapostnoj liniji. Glava, ukrašena zlatnom aureolom, pala je na desno rame. Ispod kraka krsta s Hristovim Raspećem, u samostalnim ikonama ovalnoga formata, prikazani su Bogorodica – mirnoća figure naglašena linearizmom nabora maforiona (oslikana lijevo) i sv. Jovan u zgrĉenom poloţaju tijela (smješten desno).

Opis groblja i nadgrobnika Groblje koje se nalazi uz hram sv. velikomuĉenika Georgija na Trnovcu obuhvata prostor od

ukupno 35 689 m2. Od svog nastanka do danas, groblje je multikonfesionalno, ali je pod vlasništvom i upravom Srpske pravoslavne crkvene općine u Tuzli. Zbog toga je dopušteno ukopavanje po obredima svih konfesija, ali i bez obreda. Groblje se kontinuirano koristi od kraja XVIII vijeka, ali je vjerovatno starije u odnosu na najstariji pronaĊeni nadgrobnik datiran u 1800. godinu.

Nadgrobnici se nalaze po cijeloj površini grobljanske cjeline, što upućuje na to da nikada nije izvršena parcelizacija groblja. Zbog toga se ne moţe pouzdano odrediti ukupan broj grobnih mjesta i nadgrobnika.

Analiza nadgrobnika na terenu omogućila je prikupljanje osnovnih podataka o spomenicima. Vremenski raspon starih nadgrobnika najvećim dijelom obuhvata period XIX i poĉetak XX vijeka.

Posmatrajući groblje u cjelini, prema naĉinu obrade nadgrobnika, vrsti kamena te tipu

spomenika, moguće je izdvojiti specifiĉnosti odreĊenog vremenskog razdoblja. Na pojedinim nadgrobnicima, većinom iz XIX vijeka, saĉuvani su podaci o radionicama koje su ih izraĊivale. Ovaj podatak je znaĉajan jer ukazuje da je postojao odreĊeni prototip obrade kamena i izrade nadgrobnika u odreĊenom vremenskom razdoblju, što je potvrĊeno uvidom na terenu.

Oblik nadgrobnika najĉešće ovisi od vremena u kome je nastao. Nadgrobnici s poĉetka XIX vijeka imaju oblik krstaĉe, bez postamenta su, utisnuti u zemlju. Natpis (obiĉno okrenut istoĉno u odnosu na crkvu) sadrţi osnovne podatke o umrlome (godinu smrti, rjeĊe godinu roĊenja), kadkad ispisane skraćenicama. Na ovim nadgrobnicima nerijetko su zastupljeni dekorativni elementi isklesani na kamenoj plohi suprotno od natpisa, najĉešće u obliku krsta na ĉijim je kracima ispisan monogram Isusa Hrista (IS/HS/NI/KA, odnosno Iēsoũs Khristòs Nīkā, Isus Hrist Pobjeda/Pobjednik).

Tokom XIX i poĉetkom XX vijeka oblik nadgrobnika se mijenja, pa susrećemo i nadgrobnike u obliku stuba, obeliska i stele. Nadgrobnici iz ove grupe ĉesto su postavljeni na postamente s ispisanim imenima osoba koje su ih podigle ili nazivima klesarskih radionica koje su ih izradile.

Za izradu nadgrobnika korištene su razliĉite vrste kamena (vrlo ĉesto upotreba odreĊene vrste kamena karakteristiĉna je za odreĊeno vremensko razdoblje): sedra, pješĉar, kreĉnjak. Zastupljeni su, rijetko i nadgrobnici raĊeni u mermeru.

Pored tehniĉkih karakteristika obrade nadgrobnika, djelimiĉni ili u potpunosti oĉuvani natpisi na njima upotpunjuju dobivene podatke, naroĉito one koji se odnose na jeziĉke promjene, tip pisma, prisustvo dekorativnih elemenata i dr.

Matiĉne knjige roĊenih i umrlih koje su vodili sveštenici tuzlanske parohije od njezinog osnivanja, oduzete su nakon Drugog svjetskog rata. Ipak, u arhivu parohije saĉuvana je Matiĉna knjiga umrlih, voĊena od 1904. do 1913. godine, te Matiĉna knjiga roĊenih, voĊena od 1913. do 1935. godine.

U Matiĉnoj knjizi umrlih koja sadrţi obrazac s općim informacijama o umrlome (godina, mjesec, dan i mjesto smrti; uzrok smrti; uzrast; ime i prezime; pol; braĉno stanje; da li je umrli kršten, priĉešćen i ispovijeĊen; bogoispovjedanje i dr.), pronalazimo vrijedne podatke. Ovi podaci mogu pobliţe ukazati na to ko su bili ljudi koji su se sahranjivali na trnovaĉkom groblju, njihovo profesionalno opredjeljenje, porijeklo pojedinih porodica, mogu ukazati na trenutni priliv stranog stanovništva (na primjer, Rusa) i druge društvene fenomene.

Na ulazu u groblje, SPKD „Prosvjeta“ iz Tuzle i MeĊunarodna galerija portreta Tuzla postavile su spomen-ploĉu ĐorĊu Mihajloviću (Tuzla, 4. 02. 1875. – Tuzla, 18. 09. 1919.), slikaru ĉija djela pripadaju poĉetnoj fazi razvoja savremene umjetnosti u Bosni i Hercegovini. ĐorĊe Mihajlović sahranjen je na trnovaĉkom groblju, ali se ne zna gdje mu je grob.

Ismet Mujezinović (Tuzla, 2. 12. 1907. – Tuzla, 7. 01. 1984.), takoĊer istaknuti bosanskohercegovaĉki slikar sahranjen je na ovom groblju uz suprugu Mariju Mujezinović.

Saradnici Komisije za oĉuvanje nacionalnih spomenika na terenu su izvršili identificiranje većeg broja nadgrobnika. Kako ne postoji parcelizacija groblja, saradnici Komisije izradili su improviziranu podjelu grobljanske cjeline na tri zone: zonu oznaĉenu kao A (sjeverno od hrama), B (ispod puta) i C (uz crkvu do puta, odnosno poĉetka zone B).

Tokom dva dana rada na terenu, identificiran je ukupno 321 nadgrobnik. Nadgrobnik br. 1 (A-005) (23) Nadgrobnik je krstolike osnove ĉije dimenzije iznose 71 x 40 x 11,5 cm. Na kamenoj plohi okrenutoj ka istoku bio je isklesan natpis, sada u potpunosti neĉitak zbog prisustva lišaja i mahovine. Sa suprotne strane, nadgrobnik je ukrašen trostrukim krstom koji se rasprostire duţ cijele kamene plohe, a ĉiji krakovi završavaju trolistom. Pored ovog ukrasa, uz rub krsta isklesane su jednake taĉkice i zvjezdice iznad i ispod krakova. Nadgrobnik je zarastao u rastinje, naget je i utonuo. Nadgrobnik br. 2 (A-011) Nadgrobnik je saĉinjen iz tri cjeline: postamenta, ploĉe s natpisom i kruništa u obliku masivnog krsta. Dimenzije spomenika iznose 106 x 40 x 12 cm. Nadgrobnik je pozicioniran sjeveroistoĉno u odnosu na crkvu. Natpis na nadgrobniku ispisan je ćiriliĉnim slovima, upotrebom skraćenica. Nespretnost klesara uoĉljiva je posebno u arhaiĉnim, neujednaĉenim slovima. Nadgrobnik je ispravljen, ali zarastao u mahovinu (pogotovo krunište i postament). Na postamentu su isklesana imena osoba koje su podigle nadgrobnik. Natpis je isklesan arhaiĉnim ćiriliĉnim slovima, u postamentu djelimiĉno neĉitak: MRKONJ Ć./DUŠAN . R. 23-III 1857. G./UMRO 27 X 1862. G. SPOMENIK. PODIŢU OTAC/ NEDELJKO/MAJKA... Nadgrobnik br. 3 (A-012) Nadgrobnik ĉije dimenzije iznose 108 x 40,5 x 17 cm, izraĊen je u formi stele. Vrh

nadgrobnika naglašen je prelomljenim lukom. Gornja zona nadgrobnika ukrašena je krstom koga flankiraju dvije granĉice, a ispod je u formi reljefa prikazana crkva. Reljefno oblikovanje crkve pokazuje izuzetno umijeće majstora-klesara. Postament je takoĊer ukrašen jednostavnim geometrijskim motivom. Nadgrobnik br. 4 (A-025) Na odvojenom prostru ukupnih dimenzija 6,33 m smješteni su nadgrobnici supruţnika Ismeta (1907 – 1984) i Marije Mujezinović (1911 – 1985). Nadgrobnici su jednakih dimenzija (238 x 141 x 46 cm) i izraĊeni su od bijelog mermera. Poloţeni su u vidu sanduka, a na gornjoj mermernoj plohi, izljevena su imena i godine smrti. Prilaz grobnom mjestu omogućen je pomoću tri stepenice. Sa lijeve strane, uz nadgrobnik Ismeta Mujezinovića postavljena je kamena klupa ukupnih dimenzija 141 x 40 cm. Prostor oko nadgrobnika je zapušten, zarastao u rastinje. Nadgrobnik br. 5 (C-001) Nadgrobnik je u obliku krsta, licem okrenut ka sjeveroistoku ĉije dimenzije iznose 131 x 75 x 17,5 cm. Prisustvo lišajeva na kamenoj površini. Ukrašen je floralnim motivima i krstovima. U gornjem dijelu, prije natpisa isklesan je jednostavan krst. Tekst nadgrobnika posebno je zanimljiv zbog karakteristika jezika s poĉetka XX vijeka. Natpis, ispisan ćirilicom donosi sljedeće podatke: OVDE POĈIVAJU/ZEMNI OSTATCI RISTE NEDELJKOVIĆA/NA/IMARA IMAO JE SVOGA ŢIVOTA 62 G. RODOMJE/IZ STARE SVEIJE A PRESTAVIO SE U VIEĈNOST/19 JULIJA 1905. GODINE/OVAI SPOMEN PODIŢE MU NJEGOV KUM/ĐORĐO ERIĆ/VJEĈNA MU PAMJAT. Nadgrobnik br. 6 (C-002) Manji nadgrobnik ukupnih dimenzija 71 x 39 x 12 cm postavljen je uz nadgrobnik br. 5. Nadgrobnik ima formu krsta, naget je i utonuo. Vidljivo je prisustvo lišajeva, ali je natpis ostao ĉitak: OVDE/POĈIVA/RAB/BOŢII/NIKO TOŠIĆ/PRESTAVI SE/1855 GODA. Nadgrobnik br. 7 (C-003) Grobnu cjelinu ĉlanova porodice Erić saĉinjavaju tri nadgrobnika pod kojima je sahranjeno ukupno devet ĉlanova. Nadgrobnici su istih dimenzija: 126 x 66 x 17 cm. U obliku su krsta a izmeĊu njih su postavljene manje kamene ploĉe. Najstarija upisana godina smrti je 1860, ali je nadgrobnik vjerovatno mlaĊi. Nadgrobnik br. 8 (C-005) Nadgrobnik ĉije dimenzije iznose 74 x 52 x 16,5 cm naget je i utonuo. Zbog prisustva lišajeva i mahovine, natpis je u potpunosti neĉitak. Na nagetoj strani, suprotno od natpisa, saĉuvan je neobiĉan ukras – isklesani jednostavni krst ispod ĉijih krakova su dvije stilizirane ruke. Nadgrobnik br. 9 (C-016) Nadgrobnik ima formu krsta, ukupnih dimenzija 136 x 69 x 18 cm. U gornjem kraku izveden je ukras – jednostavni krst ispod koga zapoĉinje natpis ispisan ćiriliĉnim pismom: OVDE/POĈIVAJU ZEMNI OSTATCI/LJUBICE RODOM ERIĆA/A. SUPRUGE OBRENA SIMIĆA/KOIJA/POŢIVI 49.GODINA A PRESTAVI SE/U VIEĈNOST/8/2/1901.G. PODIŢE JOI/SPOMEN NJEZIN/BRAT/ĐORĐO ERIĆ I/SNAA JULKA/VJEĈNA JOI PAMJAT. Nadgrobnik je relativno dobro oĉuvan iako je uoĉljivo prisustvo lišajeva i mahovine, sitne pukotine i površinsko ljuštenje. Nadgrobnik br. 10 (C-017) Nadgrobnik u obliku stele, ĉije dimenzije iznose 116 x 56 x 11 cm sastoji se od kamene plohe s natpisom i postamenta. Vrh nadgrobnika je oštećen, a vidljivo je prisustvo lišajeva i mahovine. Nadgrobnik je zarastao u samoniklu vegetaciju, naget je i utonuo. Pod utjecajem atmosferilija i nabrojenih faktora, natpis na spomeniku samo je djelimiĉno oĉuvan. Upisana godina smrti je 1891. Ipak, nadgrobnik je zanimljiv iz drugog razloga. Naime, u donjem desnom uglu pronalazimo oĉuvan potpis majstora-klesara: GAVRA MARKOVIĆ/REZO U. D. T./ Nadgrobnik br. 11 (C-018) Na grobnom mjestu koga saĉinjavaju ĉetiri nadgrobnika (ukupnih dimenzija 335 x 520 cm), pokopano je sedam ĉlanova porodice Ristić. Najstariji nadgrobnik datiran je u 1892. godinu. Tri nadgrobnika pokazuju iste stilske odlike, jednakih su dimenzija, ukrašeni u vrhu ispod kruništa u obliku krsta drvetom ţivota ili sidrom. Ĉetvrti nadgrobnik, izraĊen u mermeru, mlaĊi je u odnosu na ostale. Nadgrobnik br. 12 (C-019) Ovaj je nadgrobnik zanimljiv jer upotpunjuje podatke o porodici Jovanović ĉiji su ĉlanovi izgradili trnovaĉki hram. Nadgrobnik ĉije dimenzije iznose 162 x 57 x 17 cm sastoji se od tri cjeline: kruništa u obliku krsta, ploĉe s natpisom koju flankiraju dva reljefno oblikovana stupića

te postamenta. Ispod kruništa, a iznad natpisa isklesano je drvo s razgranatom krošnjom. Natpis je ispisan na ploĉi okrenutoj sjeveroistoĉno u odnosu na crkvu i postamentu. Ispisan je ćiriliĉnim pismom, precizno uklesan: POD OVIM LADNIM/I MRAĈNIM GROBOM LEŢU/OSTATCI UPOKOJENE/SAVVKE/SUPRUGE POKOJNOGA ALEKSE OSTOJIĆA/KOJA SE JE U VJEĈNOST/PRESELILA U 28 GODINI MLADOSTI SVOJE TO JEST/1 MARTA 1871. Natpis u postamentu otkriva sljedeće podatke: OVAI TUŢNI I ŢALOSTNI SPOMENIK/PODIŢE OTAC SAVKIN/RISTA JOVANOVIĆ TRGOVAC OVDAŠNJI. Nadgrobnik br. 13 (C-020) Nedaleko od nadgrobnika Savke Ostojić (roĊene Jovanović), nalazi se spomenik njezinog supruga Alekse Ostojića. Dimenzije spomenika iznose 85 x 33 x 17 cm, a ima formu stele. Naget je i utonuo, obrastao mahovinom. Licem je okrenut sjeveroistoĉno u odnosu na crkvu. Iznad natpisa je dobro oĉuvani ukras obraĊen reljefno. Prema trouglastim istacima koji se polukruţno rasprostiru po gornjoj zoni nadgrobnika moţemo zakljuĉiti da je rijeĉ o suncu. Tu tvrdnju potkrijepljuje i krst smješten u središte sunca iznad ĉijih se krakova, u dijagonali rasprostiru sunĉeve trake. Natpis je djelimiĉno oĉuvan. Moguće je razaznati ime pokojnika: GROB ALEKSE OSTOJIĆA, te poĉetak teksta ispisanog ćiriliĉnim pismom: STANI PUTNIĈE I PROĈITAJ OVU REĈ... Nadgrobnik br. 14 (C-021) Nadgrobnik krstolike osnove, ĉije dimenzije iznose 66 x 66 x 21 cm okrenut je jugozapadno u odnosu na hram. Bez postamenta je, utonuo u zemlju, blago naget. Iako je zarastao u mahovinu i lišajeve, ćiriliĉni natpis o umrlome dobro je oĉuvan i ĉitak: OVDE/POĈIVA/UPOKOENI RABZ/BOŢI JOVO LAZAREVI/Ć PRESTAVI SE 24/SEPTEMBRA 1866/U TUZLI. Uz ovaj se nadgrobnik nalazi manji, potpuno utonuo (viri vrh, uzete dimenzije 21 x 37 x 13 cm). Nadgrobnik br. 15 (C-030) Dimenzije krstoliko oblikovanog nadgrobnika iznose 57 x 59 x 18 cm. Naget je i utonuo. Kamena ploĉa s natpisom je u lošem stanju, pa natpis, iako djelimiĉno oĉuvan, nije ĉitljiv. Na suprotnoj strani od natpisa, uklesana je dekoracija u obliku krsta s ispisanim Hristovim monogramom ispod stranica (IS/HR/NI/KA). Nadgrobnik br. 16 (C-033) Po obliku nadgrobnika i naĉinu obrade kamena i ukrasa, ovaj se nadgrobnik svrstava u grupu nadgrobnika koji su nepravilno rasporeĊeni na manjoj meĊusobnoj udaljenosti. Oblik nadgrobnika slijedi krstoliku formu ĉije dimenzije iznose 61 x 61 x 23 cm. Naget je i utonuo, a obrastao je mahovinom i lišajem. Natpis je neĉitak, djelimiĉno oĉuvan. Na kamenoj plohi, suprotno od natpisa, nalazi se ukras u obliku krsta s Hristovim monogramom IS/HR (iznad kraka krsta), NI/KA (ispod kraka krsta). Nadgrobnik br. 17 (C-034) Dimenzije nadgrobnika u obliku krsta iznose 43 x 40,5 x 20 cm. Naget je i utonuo, a natpis je u potpunosti uništen. Sa suprotne strane, nalazi se oĉuvani ukras – krst s Hristovim monogramom. Nadgrobnik br. 18 (C-036) Oblik nadgrobnika je krst ĉije dimenzije iznose 85 x 74 x 25 cm. Nadgrobnik je ploĉom s natpisom naget prema zemlji. Utonuo je i obrastao u mahovinu i lišaj. Natpis, djelimiĉno oĉuvan, otkriva godinu smrti 1867. Iznad natpisa je vješto isklesani krst, takoĊer s Hristovim monogramom IS/HR/NI/KA. Nadgrobnik br. 19 (C-038) Grobnu cjelinu saĉinjavaju ĉetiri nadgrobnika krstolike osnove, naknadno postavljena na zajedniĉki, betonski postament (206 x 43 cm). Nadgrobnici su obrasli u mahovinu i lišaj, a vidljiva su oštećenja i pukotine na kamenu. Natpisi su ispisani ćiriliĉnim pismom, djelimiĉno oĉuvani. Nadgrobnici su s desna na lijevo datirani u 1853, 1851, 1865. i 1870. godinu. Nadgrobnik br. 20 (C-039) Dimenzije nadgrobnika krstolike osnove iznose 74 x 41 x 10 cm. Bez postamenta je, naget i utonuo. Pod utjecajem atmosferilija natpis je u potpunosti izblijedio. Oĉuvan je samo ukras, suprotno od kamene plohe s natpisom, koja sadrţava krst i Hristov monogram ispisan izvan njega IS/HR/NI/KA. Nadgrobnik br. 21 (C-043) Nadgrobnik je izveden u krstolikoj formi ĉije dimenzije iznose 64 x 48,5 x 22 cm. Postavljen je u zemlju bez postamenta, sada naget i utonuo. Kamena ploha s natpisom djelimiĉno je oĉuvana. Natpis, ispisan ćiriliĉnim pismom sadrţi brojne skraćenice. Ipak, razaznajemo

U/POKOJENI RAB BOŢI/LUKA MISILOVIĆ/PRESTAVI SE 1850. Na suprotnoj strani natpisa nalazi se isklesan ukras – krst s Hristovim monogramom IS/HR/NI/KA. Grupa nadgrobnika br. 22 (C-044), br. 23(C-045), br. 24 (C-046) i br. 25 (C-047) Grupa od ĉetiri nadgrobnika pribliţno istih dimenzija (34 x 40 x 17 cm; 26 x 27 x 10 cm; 35 x 33 x 21cm; 40 x 41 x 18 cm) sliĉna je i po naĉinu oblikovanja kamena i ukrasa. Svi imaju krstoliku formu, a suprotno od ploĉe s natpisom isklesan je krst na ĉijim su završetcima upisana slova Hristovog monograma IS/HR/NI/KA. Kod ove grupe nadgrobnika posebno su uoĉljiva oštećenja nastala izgradnjom novih nadgrobnih spomenika. Nadgrobnici su urasli u mahovinu i lišaj, s vidljivim oštećenjima kamena. Prema saĉuvanim dijelovima natpisa, zakljuĉeno je da su bili ispisani ćiriliĉnim pismom. Grupa nadgrobnika br. 26 (C-055), br. 27 (C-056), i br. 28 (C-057) Grupu nadgrobnika saĉinjavaju tri spomenika, raštrkana na manjoj meĊusobnoj udaljenosti. Oblikovani su u formi krsta, pribliţno jednakih dimenzija (48 x 42 x 16 cm; 45 x 31 x 12 cm; 61 x 40 x 16,5 cm). Nadgrobnici su zarasli u rastinje, nageti su i utonuli. Po kamenim plohama vidljivo je prisustvo mahovine i lišaja. Natpisi na njima su uništeni i neĉitki. Razlikuju se po ukrasu, odnosno naĉinu isklesavanja krsta i Hristovog monograma IS/HR/NI/KA: 1. br. 26 i br. 28 – unutar kvadratnog polja uklesan je krst, a ispod i iznad njegovih kraka slova Hristova monograma 2. br. 27 – ukras koga ĉine dvije paralelne linije, prati krake krsta nadgrobnika. Nadgrobnik br. 29 (C-058) Oblik nadgrobnika je krst ĉije dimenzije iznose 94 x 48 x 23,5 cm. Zarastao je u samoniklo rastinje, mahovinu i lišaj. Naget je i utonuo. Kao i prethodni nadgrobnici, ugroţen je izgradnjom novih grobnih mjesta. Natpis je djelimiĉno saĉuvan, ali nije upisana niti godina roĊenja niti godina smrti. Sa suprotne strane nalazi se ukras s krstom i monogramom Isusa Hrista IS/HR/NI/KA. Nadgrobnik br. 30 (C-068) Nadgrobnik ima formu krsta ukupnih dimenzija 85 x 78 x 22 cm. Djelimiĉno je zarastao u nisko rastinje, obuhvaćen mahovinom i lišajem. Naget je i utonuo. Natpis se nalazi istoĉno u odnosu na crkvu, a na suprotnoj kamenoj plohi je ukras (krst i Hristov monogram IS/HR/NI/KA). Natpis je dobro oĉuvan, ĉitak, ispisan ćiriliĉnim pismom: OVDE/POĈIVA/RABA BOŢIA/ANĐA SUPRUGA BOŢE/PAVLOVIĆA PRESTAVI/SE 18 FEBRUARA/1863. G. Nadgrobnik br. 31 (C-069) Nadgrobnik br. 31 takoĊer je zadrţao krstoliku formu ukupnih dimenzija 84 x 75 x 25 cm. Svojim lijevim krakom, naget je prema zemlji. Obrastao je u nisko rastinje, djelimiĉno prisustvo mahovine i lišaja. Natpis je ispisan ćiriliĉnim pismom uz upotrebu kratica. Slova su arhaiĉna, a vidljiva je godina smrti 1850. Na suprotnoj plohi od natpisa saĉuvan je ukras – krst ispod i iznad ĉijih su kraka uklesana slova Hristovog monograma (IS/HR/NI/KA). Nadgrobnik br. 32 (C-071) Grobnu cjelinu saĉinjavaju tri nadgrobnika. Dva su u obliku stele s kruništem u obliku krsta. Treći, u obliku obeliska, postavljen je izmeĊu ova dva. Pod utjecajem atmosferilija slova su djelimiĉno izblijedjela, pa je tekst teško ĉitljiv. U kruništu prvoga nadgrobnika isklesano je Hristovo raspeće s monogramom IS/HR/NI/KA, što predstavlja jedinstven primjer ukrašavanja u odnosu na ostale identificirane nadgrobnike. Datirani su u kasni XIX vijek. Nadgrobnik br. 33 (C-072) Nadgrobnik je postavljen istoĉno u odnosu na crkvu. Blago je naget i utonuo. Kamena ploha s natpisom djelimiĉno je oĉuvana. U gornjoj zoni, prije teksta ispisanim ćiriliĉnim pismom, isklesano je drvo s razgranatom krošnjom. Pri dnu razaznajemo godinu smrti 1896. Naliĉje je ukrašeno linijama koje prate krstoliku formu nadgrobnika. Unutar je isklesan samostalni krst s kruţnim završecima. Nadgrobnik br. 34 (C-076) Nadgrobnik je postavljen istoĉno u odnosu na crkvu. Naget je i utonuo, djelimiĉno zarastao u nisko rastinje. Na nadgrobniku je evidentirano prisustvo mahovine i lišaja. Natpis je neĉitak, djelimiĉno uništen. Otraga je jednostavni ukras – krst i monogram Isusa Hrista IS/HR/NI/KA. Nadgrobnik br. 35 (C-080) Nadgrobnik je u obliku stele koju kruniše masivni krst. Kamenu plohu s natpisom flankiraju dva reljefno izvedena stupića. Nadgrobnik je djelimiĉno zarastao u nisko rastinje, vidljivo je ljuštenje kamena i manja oštećenja. Natpis je ispisan ćiriliĉnim pismom, ali je uslijed djelovanja atmosferilija, a dijelom i zbog kvalitete kamena izblijedio. Ipak, razaznajemo 1819. godinu kao godinu smrti. Nadgrobnik br. 36 (C-082)

Dimenzije nadgrobnika u obliku krsta iznose 58 x 56 x 19 cm. Nadgrobnik je zarastao u samoniklo rastinje. Na većoj kamenoj površini nadgrobnika evidentirano je prisustvo mahovine i lišajeva. Naget je i utonuo. Djelimiĉno oĉuvani natpis, svjedoĉi da je na tom mjestu sahranjena „RAB BOŢIJI“/ANKA (...) 1865. Naliĉje je ukrašeno isklesanim krstom s Hristovim monogramom IS/HR/NI/KA. Nadgrobnik br. 37 (C-084) Dimenzije nadgrobnika isklesanog u formi krsta iznose 90 x 69 x 22 cm. Zarastao je u nisko rastinje, naget je i utonuo. Po ĉitavoj kamenoj površini evidentirano je prisustvo mahovine i lišajeva. Natpis, djelimiĉno ĉitak, ispisan je ćiriliĉnim pismom, arhaiĉnim slovima. Pri dnu je uoĉljiva godina smrti 1800. Naliĉje je ukrašeno jednostavnim krstom. Grupa nadgrobnika br. 38 (C-089), br. 39 (C-090) i br. 40 (C-091) Nadgrobnici su smješteni na relativno maloj udaljenosti jedni od drugih. Prema obliku nadgrobnika koji slijedi krstoliku osnovu, tipu pisma i ukrasu mogu se svrstati u jednu grupu. Nadgrobnici su zarasli u samoniklo rastinje, nageti su i utonuli. Po cijeloj kamenoj površini vidljivo je prisustvo mahovine i lišajeva. Natpisi su djelimiĉno oĉuvani, ali neĉitki. Nadgrobnici su pribliţno jednakih dimenzija 43 x 44 x 13 cm; 35 x 43 x 16 cm i 64 x 48 x 19,5 cm. Na nadgrobniku br. 40 vidljiva je godina smrti 1864. Nadgrobnik br. 41 (C-094) Dimenzije nadgrobnika u formi krsta iznose 53 x 45 x 16 cm. Na površini nadgrobnika uoĉljivo je prisustvo lišajeva i mahovine. Natpis je djelimiĉno oĉuvan, ispisan ćiriliĉnim pismom. U dnu je isklesana 1863, kao godina smrti. Naliĉje nadgrobnika ukrašeno je krstom i monogramom IS/HR/NI/KA. Nadgrobnik br. 42 (C-096) Nadgrobnik je postavljen istoĉno u odnosu na crkvu. Do 2/3 je utonuo u zemlju. Natpis, ispisan ćiriliĉnim pismom, djelimiĉno je oĉuvan. Na naliĉju je vidljiv dio dekoracije – krst i Hristov monogram IS/HR/NI/KA. Nadgrobnik br. 43 (C-097) Nadgrobnik u obliku stele, ĉije dimenzije iznose 96 x 39 x 14 cm postavljen je istoĉno u odnosu na crkvu. Blago je naget i utonuo. Iznad natpisa, nadgrobnik je ukrašen motivom sunca i krsta iz ĉijeg se središta pruţaju zrake. Natpis, ispisan ćiriliĉnim pismom, u potpunosti je ĉitak: OVDE POĈIVA/U POKOJENA/STAKA/JOŠILOVIĆA/RODOM IZ/SARAJEVA UDATA ZA/MAKSIMA JOVANOVIĆ/U TUZLU STUPILA JE U BRAK/16//II 1863. GOD. A PRESTAVILA/SE U VEĈNOST 9//.1892 GOD/POŢIVILA JE 54 G. OVAJ/NADGROBNI SPOMENIK/POSTAVI JOJ OŢALOŠĆENI/MUŢ NJEN MAKSIM I SIN/MIKAILO SA SNAOM. Nadgrobnik br. 44 (C-100) Dimenzije nadgrobnika u obliku stele iznose 77 x 29 x 10,5 cm. Gornja zona je oštećena (nedostaje dio nadgrobnika), ali je saĉuvan dio dekoracije – krst upisan u sunĉev disk. Blago je naget i utonuo. Vidljivo je prisustvo mahovine i lišaja. Natpis je ispisan ćiriliĉnim pismom, izblijedio pod utjecajem atmosferilija. Datacija takoĊer nejasna jer nedostaje posljednji broj 186... Nadgrobnik br. 45 (C-103) Nadgrobnik ima oblik stele, ukupnih dimenzija 107 x 40 x 17 cm. U gornjoj zoni nalazi se dobro oĉuvana dekoracija u obliku sunĉevog diska unutar koga je uklesan krst. Iza stranica krsta rasprostiru se sunĉeve zrake. Nadgrobnik je obrastao u nisko rastinje. Blago je naget i utonuo. Natpis, donosi podatke o još jednom tuzlanskom trgovcu. Ispisan je ćiriliĉnim pismom: OVDE U OVOM LAD/NOM I MRAĈNOM GROBU/POĈIVAUPOKOJENO/TELO/KOSTE/JOVANOVIĆA/TRGOVCA I ŢITELJA/TUZLANSKOG/POŢIVI 31 GODINU A PRESTAVI/O/SE U VEĈNOST 1875 G./20 APRILA/SPOMENIKPODIGO-/ŠEMU BRAĆA NJEGOVA/IZ PREVELIKE LJOBO-/VI SVOE ZA VEĈITI SPOMEN RISTO (...). Nadgrobnik br. 46 (C-104) Dimenzije spomenika u obliku krsta iznose 85 x 62 x 19 cm. Zarastao je u nisko rastinje, naget je i utonuo. Na površini kamena vidljivo je prisustvo mahovine i lišajeva. Natpis je djelimiĉno oĉuvan i ĉitak. U dnu je upisana 1866. godina kao godina smrti. Ukrašen je manjim krstom na naliĉju. Nadgrobnik br. 47 (C-107) Nadgrobnik je manjih dimenzija koje iznose 58 x 29 x 11,5 cm. Naget je i utonuo. Mahovina i lišajevi po površini nadgrobnika onemogućuju išĉitavanje natpisa ispisanog ćiriliĉnim pismom u dva retka. Iznad i ispod natpisa isklesani su floralni motivi.

Nadgrobnik br. 48 (C-111) Dimenzije nadgrobnika u obliku krsta iznose 74 x 58 x 9 cm. Nadgrobnik je zarastao u samoniklo rastinje. Blago je naget i utonuo. Po cijeloj površini uoĉljivo je prisustvo mahovine i lišaja, a kamen je potamnio pod utjecajem atmosferilija. Dio gornjeg kraka krsta nedostaje. Vjerovatno zbog nedostatka prostora, tekst nadgrobnika je zbijen, ispisan bez odvajanja rijeĉi. Iznad natpisa je isklesan jednostavni krst. Ispod je, ćiriliĉnim pismom smješten sljedeći natpis: ..DE U-/OVOMGROBUPOĈIVATIJELO/JOVE B.BLAGOJEVIĆA/PRESTAVIO SE 1885. G. Naliĉje nadgrobnika ukrašeno je krstom koji prati oblik nadgrobnika, a ĉiji se kraci završavaju krugom. Nadgrobnik br. 49 (C-114) Nadgrobnik ima oblik krsta ukupnih dimenzija 151 x 100 x 27,5 cm. Blago je naget i utonuo. Na kamenoj površini evidentirano je prisustvo mahovine i lišajeva. Ipak, ćiriliĉni natpis većim je dijelom oĉuvan i ĉitak: OVĐE U/OVOM LA/DNOM GR/OBU/MIR-/NO/POĈI/VAU/KOSTI RABA BOŢIEG/MANOILA BLAGOIEVIĆA TRGO-/VCA POŢ. 44. G./PRE:1871G./M.JANUAR/SPOMEN P/ODIŢE SIN/ALEKSA. Naliĉje nadgrobnika ukrašeno je krstom i Hristovim monogramom ispod i iznad njegovih kraka. Nadgrobnik br. 50 (C-125) Pod rednim brojem 50 nalazi se deset nadgrobnika pod kojima su ukopani ĉlanovi tuzlanske trgovaĉke porodice Stokanović. Deseti nadgrobnik je iz sredine XX vijeka. Stariji nadgrobnici obuhvataju period od 1849. do 1909. godine. Razliĉitih su oblika i dimenzija i vrsta kamena – od onih koji slijede formu krsta do stela. Pojedinaĉne dimenzije iznose: 1. za nadgrobnik iz 1868., 142 x 92 x 26 cm, 2. za nadgrobnik iz 1849., 109 x 54 x 25 cm, 3. za nadgrobnik iz 1853., 108 x 67 x 24 cm, 4. za nadgrobnik iz 1852., 118 x 54 x 23 cm, 5. za nadgrobnik iz 1872., 107 x 39 x 9 cm, 6. za nadgrobnik iz 1904., 220 x 66 x 15 cm, 7. za nadgrobnik iz 1909., 200 x 79 x 26 cm, 8. za nadgrobnik iz 1885., 210 x 79 x 46 cm, 9. za nadgrobnik iz 1905., 210 x 79 x 46 cm.

3. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

Uz dopis(24) Javne ustanove Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeĊa Tuzlanskog kantona, u kartonu spomenika br. 03-1/08 , naveden je podatak da je crkva oštećena više puta: u II svjetskom ratu je devastiran enterijer crkve, a 1992. godine je pogoĊen granatom i oštećen krov crkve. Dodat je podatak da je krov i saniran.

Prema podacima arhitekte Draţena Koseca(25), crkva je u ljeto 1992. godine bila oštećena

pogotkom granate. Bila je pogoĊena zona iznad krovnog pokrivaĉa spoja konhi (sjeverne i istoĉne) sa zidom, a udar granate je oštetio opšav krovnog pokrivaĉa. Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeĊa Tuzlanskog kantona je evidentirao štetu i naloţio njeno saniranje koje je u jesen 1992. godine izvela firma „Tehnograd“ iz Tuzle. 4. Sadašnje stanje dobra

Objekat je najvjerovatnije izveden bez odgovarajuće vertikalne i horizontalne izolacije, što je prozrokovalo pojavu vlage koja se uspinje donjim zonama zidova crkve uz pomoć kapilarnog efekta. Zbog prisustva kapilarne vlage i vjerovatnog djelovanja soli (nitrata, hlorida ili sulfata), dolazi do efekta „cvjetanja“ na zidovima, i do oštećenja maltera(26). Kako je parapetna zona zidova crkve u enterijeru u visini od cca 1,60 metra (mjereno od poda), pokrivena itisonom(27), koji je polijepljen po zidovima, te imajući u vidu da se osjetom mirisa moţe registrovati prisustvo vlage, vrlo je izvjesno da je objekat izloţen negativnom djelovanju kapilarne vlage.

Na stropu crkve, u zoni površine od cca 1 m2, izmeĊu centralne kupole i apside crkve vidljiva su oštećenja maltera koja su bila prouzrokovana vlagom. S obzirom na mjesto na kojem se nalaze tragovi oštećenja, moţe se pretpostaviti da su oštećenja u enterijeru prouzrokovana oštećenjima krovnog pokrivaĉa od bakarnog lima iznad tog mjesta, ili opšava krova na tom mjestu u eksterijeru objekta, prilikom, gore pomenutog, udara granate 1992. godine.

Prilikom obilazaka objekta 22.04.2009. godine, kao i obilazaka objekta 03.06.2009. godine i 04.06.2009. godine(28), nije evidentirano prokišnjavanje objekta na tom mjestu.

Na spoju ulaznog stepeništa i crkve je vidljiva konstruktivna pukotina širine cca 2 cm, koja se proteţe u pravcu paralelnom sa ulaznim portalom, cijelom njegovom duţinom. Pukotina je najvjerovatnije posljedica neravnomjernog slijeganja temelja stepeništa u odnosu na temelje crkve.

Sadašnje stanje zidnog slikarstva, korpusa ikonostasa i ikona Uvidom u postojeće stanje zidnog slikarstva, drvenog korpusa ikonostasa i ikona na

ikonostasu utvrĊen je visok stepen oĉuvanosti. Sadašnje stanje grobljanske cjeline

Redovno odrţavanje groblja na Trnovcu onemogućilo je zapuštanje i zarastanje groblja u samonuklu vegetaciju. Većina nadgrobnika s kraja XIX vijeka je nageta, djelimiĉno utonula u zemlju, a odreĊeni broj ima napukline. Pod utjecajem atmosferilija, te zarastanjem nadgrobnika u mahovinu i lišaje, većina natpisa je u potpunosti uništena ili je teško ĉitljiva. 5. Dosadašnja zakonska zaštita

Prema podacima Zavoda za zaštitu spomenika pri Federalnom ministarstvu kulture i sporta, Hram svetog velikomuĉenika Georgija u Trnovcu, Tuzla, nije bio evidentiran ni zaštićen od Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeĊa BiH(29).

III – ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (“Sluţbeni glasnik BiH”, br. 33/02 i 15/03), Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:

A. Vremensko odreĎenje (dobra nastala od prahistorije do 1960. godine) B. Historijska vrijednost (veza graĊevine, cjeline ili podruĉja sa historijskom liĉnošću ili znaĉajnim dogaĊajem u historiji) C. Umjetnička i estetska vrijednost

i. Kvalitet obrade, ii. Kvalitet materijala, iii. Proporcije, iv. Kompozicija, v. Vrijednost detalja, vi. Vrijednost konstrukcije.

D. Čitljivost (dokumentarna, nauĉna, obrazovna vrijednost) i. Materijalno svjedoĉanstvo o manje poznatim historijskim periodima, ii. Svjedoĉanstvo o historijskim promjenama, iii. Svjedoĉanstvo o odreĊenom tipu, stilu ili regionalnom maniru.

F. Simbolička vrijednost i. Ontološka vrijednost, ii. Sakralna vrijednost, iii. Tradicionalna vrijednost, iv. Vezanost za rituale ili obrede, v. Znaĉaj za identitet grupe ljudi.

G. Ambijentalna vrijednost i. Odnos oblika prema ostalim dijelovima cjeline, ii. Znaĉenje u strukturi i slici grada, iii. Objekat ili skup objekata je dio cjeline ili podruĉja.

H. Izvornost i. Oblik i dizajn, ii. Materijal i sadrţaj, iii. Namjena i upotreba, iv. Tradicija i tehnike, v. Poloţaj i smještaj u prostoru, vi. Duh i osjećanja, vii. Drugi unutarnji i vanjski ĉinioci.

I. Jedinstvenost i reprezentativnost i. Jedinstven ili rijedak primjerak odreĊenog tipa ili stila.

J. Cjelovitost (cjeline, podruĉja, zbirke) i. Fiziĉka cjelovitost (kompaktnost), ii. Homogenost, iii. Zaokruţenost (kompletnost), iv. Nenarušenost stanja.

Sastavni dio ove odluke su:

kopija katastarskog plana, razmjera 1:1000, k.ĉ. br. 3033 (novi premjer), k.o. Tuzla II, Općina

Tuzla, br. Plana 60 i 71, izdala 27. maja 2008. godine Sluţba za geodetske i imovinsko-pravne poslove, Općina Tuzla, Tuzlanski kanton, Federacija Bosne i Hercegovine;

Identifikaciju ĉestica k.ĉ. br. 3033 (po novom premjeru), k.o. Tuzla II što odgovara k.ĉ. br. 1338/1, k.ĉ.br. 1338/2 i k.ĉ.br. 1340 dio, k.o. Tuzla (po starom premjeru); izdala 27. maja 2008. godine Sluţba za geodetske i imovinsko-pravne poslove, Općina Tuzla, Tuzlanski kanton, Federacija Bosne i Hercegovine;

Izvod iz posjedovnog lista br. 1265 (za kat. parcele 3033, u vlasništvu Srpskopravoslavne crkvene općine u Tuzli), k.o. Tuzla II, izdala 21. maja 2008. godine Sluţba za geodetske i imovinsko-pravne poslove, Općina Tuzla, Tuzlanski kanton, Federacija Bosne i Hercegovine;

fotodokumentacija: fotografije postojećeg stanja Graditeljska cjelina Pravoslavne crkve svetog velikomuĉenika Georgija sa grobljem na Trnovcu u Tuzli snimljene su 22. aprila 2009. godine i 03. i 04. juna 2009. godine; fotografirali su: istoriĉar umjetnosti Aleksandra Bunĉić i arh. Emir Softić (fotografirano digitalnim fotoaparatom Canon PowerShot S3IS i Canon PowerShot A450 );

tehniĉka dokumentacija: tehniĉki snimak Pravoslavne crkve svetog velikomuĉenika Georgija u Trnovcu u Tuzli; dana 22. aprila 2009. godine mjerio i uradio skicu tehniĉkog snimka postojećeg stanja arhitekta Emir Softić.

Korištena literatura

U toku voĊenja postupka proglašenja Graditeljska cjelina Pravoslavne crkve svetog velikomuĉenika Georgija sa grobljem na Trnovcu u Tuzli nacionalnim spomenikom BiH, korištena je sljedeća literatura: 1930. Vojislav Bogićević, Spomenica Prosvjetinog đačkog doma u Tuzli, 1919-1929, Tuzla, 1930. 1949. ĐorĊe Pejanović, Štampa u BiH (1850- 1941), Svjetlost, Sarajevo,1949. 1966. Memoari Ţivka Crnogorčevića, priredio za štampu Milenko S. Filipović, ANBiH, 1966. 1977. Srpska pravoslavna eparhija zvorniĉko-tuzlanska, Šematizam, Tuzla, 1977. 1981. Dragiša Trifković,Tuzlanski vremeplov, 1981. 1984. Brkić, Nemanja, Tehnologija slikarstva, vajarstva i ikonografija, Beograd, Univerzitet umjetnosti. 2005. Zoran M. Jovanović, Azbučnik pravoslavne ikonografije i graditeljstva, Beograd, Muzej srpske pravoslavne crkve, Dina. 2006. Badurina, AnĊelko (ur.), Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, Zagreb, Kršćanska sadašnjost.

Dokumentacija iz arhiva Srpske pravoslavne crkve iz Tuzle.

(1) Viši predstavnik turske vlasti. (2) O nastanku prvobitne Zvorničke eparhije zapisano je sljedeće: „U vrijeme turskih osvajanja, kada je nestalo

Srebreničke mitropolije, vjerovatno je onaj dio koji je potpao pod Turke pripao ariljskom mitropolitu, a onaj koji

je ostao pod ugarskom vlašću ušao je u sastav Sremske eparhije. Padom pod Turke, krajem XV i u prvim

decenijama XVI vijeka, ušla je i sjeveroistočna Bosna i Mačva u sastav nove, Zvorničke eparhije, koja se

teritorijalno poklapala sa Zvorničkim sandžakom i imala sjedište u Zvorniku kao sjedištu sandžaka. U sastav te

eparhije ulazili su krajevi između rijeke Bosne, Save, Spreče i Majevice planine, a na desnoj obali Drine cijelo

Podrinje i Brvenički kadiluk, a od 1528-1533 i Mačva.“ (Srpska pravoslavna eparhija zvorničko-tuzlanska,

Šematizam, Tuzla, 1977, str. 19). Premda nemam primjedbu na podatke iz napomene, ipak kao relevantnu

literaturu preporučujem knjigu Borisa Nilevića o srpskoj pravoslavnoj crkvi u BiH.

(3) U navedenu dužinu crkve nije uračunato stepenište koje ima dužinu od cca 2,74 m. Zajedno sa stepeništem

crkva ima dužinu od cca 2,74 + 11,61 = 14,35 metara (op. E. Softić).

(4) mjereno u odnosu na kotu poda prizemlja crkve (op. E. Softić)

(5) mjereno u odnosu na kotu poda prizemlja crkve

(6) mjereno u odnosu na kotu poda prizemlja crkve

(7) lukovi su prislonjeni uz perimetralne zidove naosa

(8) mjereno u odnosu na kotu poda prizemlja crkve

(9) navedene mjere stranica ikonostasa su osovinski izmjerene, a ne gabaritno (op. E.Softić)

(10) (koja dijeli kriptu od prizemlja)

(11) Unutar četverougla je upisan krug, tako da je zidna masa najtanja u zonama središta stranica tornja (op. E.

Softić).

(12) Prema podacima Zavoda za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa tuzlanskog

kantona.

(13) Zoran M. Jovanović, Azbučnik pravoslavne ikonografije i graditeljstva, Beograd: Dina: 2005, str. 19.

(14) Zoran M. Jovanović, Azbučnik pravoslavne ikonografije i graditeljstva, Beograd: Dina: 2005, str. 15.

(15) Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta, Biblija, Beograd, Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve,

2007.

(16) Napomena: kako je kompozicija oslobođena prostornih odnosa, postojanje prednjeg plana treba posmatrati

uvjetno.

(17) Naglašavanje lika koji je, u kontekstu hrišćanskog učenja, hijerarhijski značajniji od ostalih učesnika u

događaju većim dimenzijama uobičajen je postupak u sveukupnoj srednjovjekovnoj umjetnosti, te tako i u

vizantijskom i postvizantijskom slikarstvu. Premda ikone u Trnovcu ne slijede u potpunosti vizantijsku tradiciju,

ova pojava ciljanog disporoporcionisanja predstavlja njihovu vezu sa vizantijskim obrascima.

(18) Zoran M. Jovanović, Azbučnik pravoslavne ikonografije i graditeljstva, Beograd, Dina, 2005, str. 99.

(19) Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta, Biblija, Beograd, Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve,

2007.

(20) Zoran M. Jovanović, Azbučnik pravoslavne ikonografije i graditeljstva, Beograd, Dina, 2005, str. 126.

(21) Detaljnije u: Nemanja Brkić, Tehnologija slikarstva, vajarstva i ikonografija, Beograd, Univerzitet

umetnosti, 1984, str. 294.

(22) Zoran M. Jovanović, Azbučnik pravoslavne ikonografije i graditeljstva, Beograd, Dina, 2005, str. 377.

(23) Broj nadgrobnika u evidenciji Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika. Za svaki pojedini nadgrobnik

izrađen je evidencioni karton koji pored dimenzija sadrži i stanje očuvanosti, kao i prijedlog za konzervaciju.

(24) Dopis od 23.05.2009-8. godine, Javne ustanove Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i

prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona

(25) zaposlenik Javne ustanove Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa

Tuzlanskog kantona (op. E. Softić)

(26) Povećanjem volumena nastaje pritisak znatne „eksplozivne snage“ koji oštećuje malter, a posljedice su

puknuta i odlomljena mjesta.

(27) Tkanina koja njačešće služi kao topla podna obloga, koja se lijepi za podnu podlogu. Može se aplicirati i na

zidove.

(28) Dani 03.06.2009. godine i 04.06.2009. godine, kada su saradnici Komisije za očuvanje nacionalnih

spomenika, Aleksandra Bunčić i Emir Softić, vršili terenska snimanja na lokalitetu u Trnovcu, su bili veoma

kišni (op. E. Softić).

(29) Dopis Zavoda za zaštitu spomenika pri Federalnom ministarstvu kulture i sporta, br. 07-40-4-1896-1/08, od

21.05.2008. godine upućen Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika.