O kompoziciji pisanih sastava

O kompoziciji pisanih sastava

Opi uvjetii za dobru pismenost

Obino se misli da je dobro i teno izraavanje i pisanje uglavnom stvar prirodne nadarenosti i da se pismenost ne moe nauiti. S druge strane, ima ljudi koji smatraju da je pismenost samo stvar gramatike i da onaj ko naui sva gramatika pravila moe odmah lijepo i da pie. Oigledno je da je tano i jedno i drugo miljenje, pismenost se moe i nauiti, ali ne moe se svesti samo na gramatiku. Koji su sve uslovi od kojih zavisi pravilno i dobro pisanje? Mnogo ih je. Za prosjenu korektnu pismenost potrebni su sljedei uvjeti:

1. Jasna i pravilna misao. Reenica moe biti gramatiki ispravna, ali moe postojati

mogunost da nije logiki ispravna. Prvo pravilo je dakle: jasno u glavi jasno u izrazu, i obrnuto.2. Samostalnost u pisanju i graenje reenica prema svojim sposobnostima. Piite

kratkim, jednostavnim reenicama. Ne piite dugakim reenicama i nemojte nastojati da vam reenica bude bogata, zvuna, nakiena, da uini utisak na itaoca i da mu pokae kako ste duboki i misaoni. Treba pisati prosto, jednostavno, prirodno, sa onolikom duinom reenice koliku nam doputa naa misao.

3. itanje dobrih pisaca. Treba imati na umu da itamo, ne kako bismo se strogo

Pridravali onoga to oni piu, nego da bismo itanjem obogatili svoj rjenik.

4. to ee stavljati na hartiju svoje misli i zapaanja o bilo kom predmetu. Kako ostvariti ovaj uslov? Ukoliko ste proitali neku knjigu, napiite kritiku. Moete biljeiti neke svoje dogaaje, rasprave...

5. Red u izlaganju napravite plan svoga pisanog rada. Moemo imati sjajne misli o

nekom pitanju, ali ako su te misli nabacane bez ikakvog reda, ako se iste ili sline misli ponavljaju, onda nae pisanje nee vrijediti mnogo.6. Pregledajte i ispravljajte paljivo ono to ste napisali. Kada itamo neku lijepu

pripovijetku, ne slutimo koliko je truda i napora uloio pisac u ispravljanju i dotjerivanju teksta.

Ovo su glavni uvjeti za postizanje dobre pismenosti.

Kompozicija pisanog sastava

Pisati o neemu to znai razvijati svoje misli o postavljenoj temi tako da se predmet o kome je rije ili prikae, ili objasni, ili dokae. Ako elimo da postignemo jedno, ili drugo, ili tree, potrebno je da prije svega znamo cilj kome teimo i put kojim emo se kretati do tog cilja. Potreban nam je plan naeg pisanog sastava, kojim postiemo pravilnu kompoziciju tog sastava. Tri najtee greke protiv dobre kompozicije su: a) promaaj teme, b) nesreeno izlaganje i c) nepotpunost odgovora.

Vrste pisanih sastava. Kompozicija jednog pisanog sastava zavisi od toga koju vrstu pisanog sastava hoemo upotrijebiti da bismo odgovorili na neku temu. Izbor vrste pisanog sastava zavisi od samog predmeta teme, jer nam sama materija o kojoj tema govori nalae u kome emo obliku dati odgovor na nju. Tako da moemo izvriti podjelu na teme koje govore o: a) konkretnim predmetima i pojavama i b) apstraktnim predmetima i pojavama. Pisani sastavi o prvoj grupi bit e uglavnom: opis (portret, slika) i prianje (naracija), a sastavi o drugoj grupi: predavanje (govor) i rasprava (lanak). Drugi oblici pisanog sastava: pismo, dijalog, izlaganje (izvjetaj) mogu govoriti i o konkretnim i o aptraktnim predmetima.

Nauna proza. U nauci nain raspravljanja moe imati razne oblike, od kojih su najpoznatiji: biljeka, lanak, esej, rasprava ( u naunom smislu), i studija, to se sve zajednikim imenom naziva nauna proza. Svi ovi oblici slue se metodom dokazivanja. Ali se razlikuju svojom veliinom. Po obimu od ve pomenutih oblika su biljeka i lanak. U lanku se raspravlja ili neko manje pitanje, ili jedna strana nekog veeg pitanja, ili se daj opi pogled na neko vee pitanje. U biljeci se jo ue obrauje neko pitanje s navoenjem nekog karakteristinog i novog podatka.

Esej i rasprava su vei po obimu od lanka i ulaze dublje u ocjenu nekog pitanja. Da bi se pisao esej ili rasprava potrebna su prethodna ira i dublja ispitivanja i paljivo prikupljanje materijala. U eseju pisac, poto je prethodno dobro prouio pitanje, vie daje svoje definitivne zakljuke negoli to dokumentuje svoja svoja tvrenja pozivanjem na druge knjige. Pisac eseja, takoer, pazi na ljepotu stila u svom izlaganju.Studija je rasprava veeg obima, u kojoj pisac raspravlja o nekom veem pitanju.

Etape pri izradi plana za kompoziciju

I Analiza teme

Prva i osnova etapa pri izradi plana za kompoziciju jeste paljivo udubljivanje u smisao teme i tano odreivanje onoga to tema trai, drugim rijeima paljiva i detaljna analiza teme. Analiza teme nas osigurava i od kretanja krivim putem, od promaaja teme, i daje nam pravilnu orijentaciju za postavljanje plana za kompoziciju naeg pisanog sastaba.

Analiza teme se sastoji u tome da iz naslova teme utvrdimo: a) predmet o kome tema govori i b) smisao ili pravac u kome treba odgovoriti na temu, odnosno; a) materiju teme i b) teite teme.

II Prikupljanje materijala

U ovoj etapi je potrebno da skupimo to vie injenica kojima emo objasniti i potvrditi postavljenu temu. Kako bismo ostvarili ono to je potrebno koristimo se svim sposobnostima naeg duhovnog ivota: ulima, pamenjem, matom, miljenjem, emocijama itd.

III Izrada planaDa bismo izradili plan potrebno je da ispunimo tri osnovna naela:

a) Naelo jedinstva sastoji se u tome da itav sastav, u svim svojim dijelovima, govori otemi, tj. da odgovara na materiju i teite teme. Ovo naelo smo postigli samom analizom teme.

b) Naelo progresije sastoji se u tome da naa misao stalno napreduje, da prelazi na sve

nove i nove stepene, i da nas sa svakim stepenom sve vie pribliava definitivnom i potpunom odgovoru na temu. Nema nieg gore nego kada ovjek tapka u mjestu i vrti se u krug.

c) Naelo ravnomjernosti trai da svakoj misli u sastavu bude posveeno onoliko mjesta koliko njena vanost trai. Svaka misao nije istog znaenja.

Plan za kompoziciju pisanog sastava moe biti prostiji i sloeniji, jednostavniji i detaljniji, ui i iri. Za poetnike preporuuje se najprostiji plan: 1) uvod, 2) razrada, 3) zakljuak, pri emu se svaki od ovih dijelova u jednoj ili dvije kratke reenice formulie sadrina svakog od tih dijelova.

a) UvodUvod je prvi dio u svakom pisanom sastavu i njegova je uloga da zaiteresuje itaoca za predmet naeg izlaganja i da ga privede samom izlaganju pitanja koje tema postavlja. Uvod treba da ispuni uslove: jasnou, ivost i kratkou. b) Razrada

Razrada je centralni, najdui i najvaniji dio svakog pisanog sastava. U njoj se odgovara na postavljenu temu u smislu odgovora na teite teme i u njoj dolazi do punog izraaja naelo progresije.

Odjeljci. Najire grupe u dijeljenju teme nazivaju se odjeljci. Uglavnom ih obiljeavamo rimskim brojevima: I, II, III...

Pododjeljci. Svaki odjeljak se moe smatrati novom zasebnom temom. Tako da odjeljke dijelimo u manje grupe koje se nazivaju pododjeljcima.

Paragrafi. Najue cijeline u pisanom sastavu se paragrafi.c) Zakljuak

Zakljuak je posljednja etapa u svakom pisanom sastavu. Za njega se, kao i za uvod, ne pravi nikakav detaljan plan, ve se u planu za itav pisani sastav, u odjeljku pod zakljuak, samo notira glavna misao zakljuka.IV Provjera plana

Posljednji posao u pravljenju plana za pisani sastav jeste provjera, kontrola napravljenog plana. Provjeravamo da li smo ispunili tri osnovna naela za dobar plan:

a) Naelo jedinstva provjeravamo na taj nain tako to gledamo da li svi naslovi odjeljaka po svojoj materiji ulaze u sadrinu teme...

b) Naelo progresije provjeravamo tako to pokuavamo da u okviru teme promijenimo mjesta pojedinih odjeljaka, u okviru odjeljaka mjesto pododjeljaka, i u okviru pododjeljaka mjesto paragrafa.

c) Naelo ravnomjernosti provjeravamo na taj nain to gledamo da li nam je broj paragrafa u okviru jednog pododjeljka ili odjeljka srazmjerno toliki koliki je znaaj misli koje smo formulisali kao naslov tog pododjeljka ili odjeljka.