-
43
mogu, sa malo ddbre volje i uzajamnog razumevanja, lako reiti.
Inae, ako se bude drukije radilo" izgleda~ nametanje i nasilno
reenje jednog
naina, uobiajenog u jednoj republici, na raun drugog, udbiajen6g
u drugoj.; jedne volje, koja Je u jednofI1 nainu razumevanja
pojava, na raun druge, A to ne bismo ni u kom sluaju eleli; ve -
sporazum i do-govor, ..
o ~RAZLICI IZMEU INFINITIVA I VEZE DA + PREZENT Miroslav
Kravar
Sudbina infinitiva na podruju knjievne tokavtine ide meu vana i
aktualna pitanja nae normativne sintakse. U povodu lanka prof. D.
Bro-
zovia 0 vrijednosti infinitiva. i prezenta s veznikom da, koji
Je izaao u Jeziku 1 (1953) na str, 13. i d., htio bih se na tome
pitanju malo dulje zadrati. Prof. BrozQv[ nastoji da nae razliku u
smislu izmedu dva tipa
izriaja, infinitiva i veze da + prezent, koji seu naem jeziku, i
narodnom i knjievnom, svud~ vie ili manje ukrtaju. Ali meni se ini,
da se rjeenje, to ga on predlae, ne da tako lako potvrdi ti ni
govornom praksom veine tokavaca ni analizom knjievnih primj:era.
Ovdje u pokuaiti da svoj prigovor, koliko budem mogaQ, i
dokaem.
I.
Pojava zamjene infinitiva vezom da + prezent ide, kako joe
poznato, u red sintaktikih crta, koje su naem jeziku zajednike s
ostalim balkan-skim jezicima, u kojima 'se infinitiv ili potpuno
izgubio (u grkom, tosalkoalba'nskom, bugarskom i makedonskom) ili
se djelomino gubi (u rumunj-skom i u tokavskom narjeju naega
jezika) zamjenjujui se u dba sluaja dopunskom reenicom namjernoga
oblika. Pitanje, u emu valja vidjeti uzrok nestajanju infinitiva na
balkanskom tlu i kako je sam proces tekao, nema i:zravne veze s
ciljem ovoga lanka.1 O tome se i ne moe rei nita pouzdano na
temelju podataka samoga naeg jezika, gdje 'se zamjena jJavlja 'll
veem opsegu tek od XVI. stoljea (v. primjere tl ARj. II, str. 180.a
i d.). Ti nam, dakle, podaci ne bi mogli otkriti itava procesa, jer
on prelazi geografske, a sudei po onome, to se zna o nestanku
infinitiva u grkom, i 'Vremenske granice naega jezika.2 Na svemu se
tome ovdje ne
l Isp. o tome Kr. Sandfeld, Linguistique balkanique, 1930., str.
173. j d., gdje se ta pojava, u nauci razliito tumaena, objanjuje
grkim utjecajem.
! U grkom se proces poeo jo u helenistiko doba; ispo E. Schwyzer
i A. De-brunner, Griechische Grammatik II, 195()., str. 383. i
d.
-
44
treba zadravati, samo valja podsjetiti, da s'e pojava ;irila 8
balkanskoga juga prema sjeveru i zapadu.
Ovdje e b:ti dosta, da poemo od dananjega stanja na terenu.
Upo-treba veze da + prezent mjesto infinitiva, poznata pod imenom
dakanja, nije na tokavskom podruju svuda jednako zastupana. Tonije
granice
izmeu dva izriaja trebalo bi tek utvrditi. Ali ne emo mnogo
grijeiti, ako II tom pogledi.: budemo razlikovali tri pojasa:
istoni pojas jakoga dakanja s veoma slabom, gotovo nikakvom
upotrebom infinitiva, zatim I;redinji pojas umjerenoga dakanja, u
kojem veza da + prezent kon-kurira infinitivu, i zapadni pojas
slaboga da1kanja s veoma razvijenom u;Jotrebom infinilttiva. Ta se
tri pojaisa podudaraju grosso modo s podru-jima triju tokavskih
govora: ekavtine, ijekavtine i ikavtine. (akavsko, a osobito
kajkavsko narjeje ostaju izvan jaega utjecaja dakanja.) Ako 'ie
obilje primjera iz starijega jezika (XIV.-XV., a napose XVI.-XIX.
stoljea, sabranih u naim rjenicima, osobito u ARj., bar letimino
pre gleda i usporedi s dananjim stanjem., vide se odmah dvije
stvari: da se dakanje na ~erenu pomicalo s istoka na zapad i da se
p,roces u knji-evnom jeziku polarizirao na crti Beograd-Zagreb,
iako se razlika u upo-trp.bi dvaju izriaja na terenu ne moe oznaiti
kao srpsko-hrvatska. Tome valja dodati, da se dakanje u novije
vrijeme, preko uprave, voj ~ ke, Ikole, tampe, raldija i t. d.,
kretalo i u drugom pravcu: odozgo prema dolje. SVJ je prilika, da
se pojava uope irila iz grada prema selu, a ne obratno.
Na se, dakle, suvremeni jezik, to se 'tie Jlestajanja
infiniti'va, nalazi u poloaju, da se inflnitiv vie ili manje
koleba, tako da se gotovo u svim
sintaktikim poloajima m o e, aH n e m o r a zamjen.jivati vezom
da + prezent, jer ga u isto vrijeme drugi faktori, meu kojima nae
slavensko podrijetlo i kuHurna okolina s postojanim infinitivom
nisu najmanji, nepn~stalno obnavljaju. Svaki na ovjek, koji govori
ili pie tokav ki, stoji pred nesvijesnim izborom izmedu dvije
izraa'j:ne mogunosti: inEnitiva ili veze da + prezent. Ali
nedoumice u tom izboru ima samo kod kolovanih, a najvie valjda kod
j,ezi'no dbrazovanih ljudi. Na terenu, kao i inae, upravljaju
izborom ustaljene govorne navike, koje, dakako, nisu svuda iste.
Time, to se Beograd nalazi na podruju jakoga, a Zagreb, danas ve
prilino tokaviziran, na podruju slaboga daka'I1ja, objanjuje se i
tolika razlika u upotrebi infinitiva i veze da + prezent u
knjievnom jeziku na dvije strane. Ali iroko tokavsko podruje izmeu
dva knjievna centra
os ~aje i danas izvan domaaja krajnjih tendencija . Jer dananje
stanje u ',redinjem pojasu !lije u tom pogledu odmaklo daleko od
klasinc - da je tako nazovemo - tokavtine, kako je normirana u
Vuka, Daniia i Maretia. Bilo bi, dakle, vano znati, to se ondje
dogaa.
ProfaHighlight
ProfaHighlight
-
45
Il.
Prof. Brozovi, pozivajiui se na jedan lanak dra. M.
Moskovljevia, smatra, da se na terenu sredinje tokavtine u upotrebi
infinitiva i veze da + prezent ocrtavaju neke razlike u smislu.
Svoju misao pokuava potvr-diti na nekoliIko knji'evnih primjera, na
kojima se, da ne duljim, ne u zadravati, iako nisu ni odabrani ni
protumaeni tako, dal im ne bi bilo pri-govora. Po njemu bi, ako se
bolje pogleda, razlika izmedu dva izriaja imala biti trojaka:
sitOtaktika, semantika i stilistika.
to se, najprije, Ue sintaktike razlike izmedu dva izriaja.; ona
se, prema tome milJenju, da izraziti u ovom pravilu: Ako dopunski
glagol oznaava to trajno ili openito, bolje je uzeti infinitiv, a
ako oznaava to asovito ili konkretno, b olje je uze ti prezent s
veznikom da.~3 Tako bi SP. reenice ne mogu ustati i ne mogu da
ustanem razlikovale u smislu po tome, to bi prva znaiJa, da ne mogu
ustati uope (jer sam, na primjer, uzet), a druga, da ne mogu ustati
u dalnom asu (jer mi, recimo, trne noga) . Priznajem, da - iako
tokavac - nisam imao prilike da takvu razliku osjetim pa mislim, da
je ili uope ili bar u veem op;5egu nema. Ovdje me zan ima da nadem,
odakle onda prof. Brozoviu utisak (rekao bih, da se ba o tome
radi), da infinitiv valja uzimati, kad se oznauje to trajno ili
openito, a prezent, kad se izrie to asovito ili kon~{retno. ini
mi se, da ta misao polazi od opih predoaba, to ih izazivlju dva
glagolska oblika, infinitiv i prezen t, kao takvi: infinitiv kao
izraz ciste glagolske radnje nosi apstraktni smisao u sebi, a
prezent, bar imperfcktivni, znai pravu, t. j. konk retnu adanjost.
Da ne potjee odatle prividna, po mome udu, razlika izmedu dva
izriaja? Teko je inae vidjeti, po emu hi prva od navedenih
reenica bila open ! ta ili trajna, a druga konkretna ili
asovita. Dnevna tenja za zamjenom apstraktnoga I z riaja konktrenim
mogla
je i dovesti do toga, da se infinitiv ,oa mjenjuje dopunskom
reenicom. Ali gdje oba izriaja ive jedan pored drugoga, kao kod nas
u pojasu umje-renoga dakanja i u knj ievnom dblik u kla sine
tokavtine, tu se oni vie ne od nose kao apstraktno prema
konkretnom. Ista sintaktika funk-cij a, koju vre, potiskuje
pojmovnu razlil\U medu njima, pa prezent II zamjeni ZC1. infin itiv
dobiva isto tako apstraktan smisao kao i sam infinitivo Jer da je
konkretan (to ibi mogao biti samo onda, kad bi se vremenski
odreivao prema nekome momentu), slagao bi se j u vremenu s
glagolom nepotpuna sm:sla. pa u reenici mogu da vidim dva glagola
ne bi vie bila u zavisnom, nego u usporednom odnosu (isp. engl.
come and see me mjesto i pored come to see me), tako da bi reenica,
II kojoj je dva puta
~ Jezik l (1953), str. 150
ProfaHighlight
ProfaHighlight
-
46
dan podatak o licu, 'bila pleonastina i u pogledu vremena
(pogotovu, ako imamo na umu, da e vezniku da osnovno znaenje biti
i4). No veza da '+ prezent u zamjeni za infinitiv ima, kao i sam
infinitiv, ulogu vremenski
neodreene imenice: elim biti zdrav = elim da budem zdrav, a
oboje = elim sebi zdravlje. Drugim rijeIma, prezent ' ovdje Ilije
pravi, nego zavisni indikativ ili relativ.5 Da nije tako, ne bi se
mogao razumjeti proces nesta-janja i zamjene infinitiva uope.
Stoga nije udo, to se inf:nitiv i veza da + prezent
upotrebljavaju bez razlike u smislu.6 Ovdje bih mogao navesti svu
silu primjera, koji to
potvruju, ali u navesti samo nekoliko takvih, koji govore protiv
milje-nja, o kojem je rije. Evo ih najprije nekoEko iz narodnoga
jezika. Nar. prip. 2.39: ima ... orao, koji ne moe da leti (uope);
nar. pj. 1, 39: ne mogahu puta razaznati (u danom asu); posl. 149:
ko ne moe da plati
(uope). valja da moli; nar. pj. 2, 117: ne da vila temelj
podignuti (u danom asu); nar. prip. 91: dou 'Ua more i stanu da se
kupaju; nar. pj. 2, 439: kada Marko bio uz Urvinu, poe njemu arac
postrtati (kako 'bi uope uz glagak poeti i stati mogao smisao biti
openito-trajan?); i'b i'd. 1, 318: ja bih mlada sada naj'Volija, da
ja imam erdan od duka ta; l'bid. 2, 614: n ;g~da ti se poturiti ne
u, no sam radij izgubiti glavu. Nije drukije ni u dana- njem
jeziku. Navodim nekoliko primjera iz pripovijetke I. Andria, Pu1
Alije erzeleza (prema izdanju MH od 1947.). Str. 11: ne dohvati
prvi put nego se moraide zaskoiti (u danom asu); 24: rad ega to
mora ona da se krije 1 stidi (uope, trajno); 19: kad se jednom
zaletio, on se nije mogao zausta;'iti (u danom asu); 27: zato on sa
svojom slavom i snagom ne moe da ga pree (uope); 12: stao je
sedlati konja i puniti bisage; 19: napipa vodu i stade da hladi
ruke i elo.
Te sam primjere, dodue, mogao i m:moii, jer prof. Brozovi tt
svome lanku nekoliko pula napominje, da se infinitiv i veza da +
prezent mogu i izmjenjivati, tako da razi ilke meu njima najee i
nema. Ali nije nam rekao, zato j e onda trai.
Ravnotea, koja u sredinjem tokavskom pojasu postoji izmeu dva
izriaja, oitujie se najbolje u sluaju glagola htjeti. Ako htjeti
stoji u prezentu u znaenju volje, onda e tokavac iz unutranjosti
upotreb :ti svagda vezu da + prezent; na pr. hou da te vidim ili
zato ne e da ui? Ali pri sla'bom dakanju (na primjer u Zag rebu) i
tu se moe uti: hou ie vidjeti i zato ne e uiti? Ako se pak
prezentom glagola htjeti izd6e
4 Isp. A. Musi, Reenice skon junkci jom da u hrvatskom jeziku.
Rad 142 (1900), str. 1. i d.
5 Isp. A. Beli, O jezikoj prirodi i jezikom razvitku, 1941.,
str. 368. i d., a napose 395. i 438. i d.
6 Isp. T. Mareti, Gramatika i stilistika, 193i. , str. bOO. i
d.
ProfaHighlight
-
47
budunost, onda e i ti tokavac upotrelbiti samo infinitiv; na pr.
mj' emo vas ekati ili gdje u vas nai? No pri jakom daikanju (na
primjer tl Beogradu) i te se reenice govore (a i piu): mi emo da
vas ekamo i gde u da vas naem ? U nekim opet sintaktikim poloajima
i ta raJZlika slabi, na primjer u pitanju, pa reenica hoe Ii doi?
moe znaiti jesi li voljan
doi? i stoji li, da e doi?. Rijetko e se uti u prvome smislu hoe
li da doje?, a II drugome gotovo ni~ako. Ali kad se glagol htjeti
javlja u drugim oblicima (t. j. kad se ne moe shvatiti ,kao pomoni
za futur), po-naa se kao i ostali nainski glagoli pa moe staJjati s
infinitivom i vezom ' da + prezent; na pr. htio sam vam neto rei i
htio sam da vam neto ka-em ili ne bih vam htio smetati i ne bih
htio da vam smetam i t. d.
Sve nam to govori, da izmedu dva izriaja nema u na>elu
nikakve sintaktike razlike. Rekao ovjek ne mogu doi ili ne mogu da
doem, stao sam sluati ili stao sam da sluam, daj mi piti ili daj mi
da pijem, u alba slu-
aja osnovni smisao reenica ostaje isti. Razlika je II tome, to e
se zapadni tokavac i.zraziU radije na prvi, a istoni na drugi nain.
Jai utisak o razlici u smislu izmeu dva i'zriaja moe imati onaj,
tko se slui samo jednim od njih. Tko govori svagda moram raditi,
njemu e se izriaj moram da radim u prvi mah initi konkretan, i --
dbratno - tko govo ri svagda nemoj da smeta, on e u izriaju nemoj
smetati osj'etiti n~to apstraktno. Ali tko se izraava sad na jedan
sad na drugi nain, on oba izriaja upotrebljava promiscue. Moda se
na graninim podrujima razlika i osjea, ali je pitanje, treba li
takav prelazni moment razvoja uvoditi u opu upotrebu.
(Svrit e se.)
o TVORBI POSVOJNIH PRIDJEV A NA -SKI OD ZEMLJOPISNIH IMENA
Mate Hraste
Na pisanje ovoga lanka potakao me je up:lt jednoga itatelja
Jezika ~z Istre, da li je pravilno govoriti i pisati pulskI ili
puljski. On mi je tom pril'kom pomenuo, da se II Ist~i danedavno
mogao uti i vidjeti napisan i oblik puljski pored obinijega
pulski.
Na taj bi ~e upit moglo odgovoriti lako i brzo, ali ima mnogo
drugih takvih pridjeva od zemljopisnih imenal, za koje nije lako
odmah odgovoriti, kako se tvore. Poradi toga u nastojati II ovome
lanku dati barem opa pravila za tvorbu pridjeva od zemljopisnih
imena.
ProfaHighlight
ProfaHighlight
