12
OBEćANJE ANđELA Frederik Lenoar Violet Kabezo Prevela Vladana Stanojević

Obećanje anđela - Laguna andjela.pdf · 10 Frederik lenoar i Violet Kabezo Obećanje anđela 11 „Što ti je suparnik! ljubomoran si na Iga Semirskog, glavnog opata manastira Klini,

  • Upload
    others

  • View
    6

  • Download
    0

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: Obećanje anđela - Laguna andjela.pdf · 10 Frederik lenoar i Violet Kabezo Obećanje anđela 11 „Što ti je suparnik! ljubomoran si na Iga Semirskog, glavnog opata manastira Klini,

Obećanje anđela

Frederik lenoarViolet Kabezo

PrevelaVladana Stanojević

Page 2: Obećanje anđela - Laguna andjela.pdf · 10 Frederik lenoar i Violet Kabezo Obećanje anđela 11 „Što ti je suparnik! ljubomoran si na Iga Semirskog, glavnog opata manastira Klini,

4 5

Copyright © edi ti ons al bin Mic hel S.a. – 2004.Pu blis hed by ar ran ge ment with li te rary agency Agen ce de l’Est.Translation Copyright © 2009 za srpsko izdanje, laGUna

naslov originala

Frédéric le no irVi o let te Ca be sosla pro mes se de l’an ge

„Mo ra mo pre tra ži ti ze mlju ka ko bi smo sti gli do ne ba.“

Page 3: Obećanje anđela - Laguna andjela.pdf · 10 Frederik lenoar i Violet Kabezo Obećanje anđela 11 „Što ti je suparnik! ljubomoran si na Iga Semirskog, glavnog opata manastira Klini,

6 7

Page 4: Obećanje anđela - Laguna andjela.pdf · 10 Frederik lenoar i Violet Kabezo Obećanje anđela 11 „Što ti je suparnik! ljubomoran si na Iga Semirskog, glavnog opata manastira Klini,

8 9

be to ve no va sim fo ni ja za vr ši la se tre skom li me nih in stru­me na ta. Žo a ni je od tog kra ja od zva nja lo u gla vi, te je mo ra la da na ču lji uši ka ko bi ču la no te sle de ćeg ko ma da.

Me lo di ja se kri šom uvu kla u unu tra šnjost auto mo bi la, a Žo a ni se ste glo gr lo od nje nih tu žnih to no va. jed no lič na i pro dor na ža lo poj ka bi la je na lik na jed no sta van i na pa dan re fren, ko ban kao sam ži vot.

Mla da že na pre po zna la je Ra ve lo vu Pa va nu za umr lu in fant­ki nju. Okre nu la je gla vu k pro zo ru auto mo bi la ka ko vo zač ne bi ugle dao su ze ko je su joj na vi ra le sva ki put ka da bi se me lo di ja po no vi la.

Upr kos sep tem bar skom sun cu, kra jo lik kroz ko ji su pro la­zi li po pri mio je si vu ni jan su. Žo a ni ne oči uto pi le su se u ta la su mu zi ke.

Pje ro, bra te moj, po mi sli la je, ovo je tvoj pev. Pev tvog ta ko krat kog ži vo ta, ži vo ta li še nog be sa, is pu nje nog ne žno šću u ko joj se već na zi re tu ga…

na lik na Pje ra, Ra ve lo va in fant ki nja se ni je po bu ni la. Do pu­sti la je da je od ve du u snu, uz an đe o ske zvu ke fla u ta i če žnji vu i ozbilj nu mu zi ku vi o li na. Za klju čak kom po zi to ra bio je ču dan: na kon ma znog po sko ka de lo vao je kao pri hva ta nje bez bor be, te

1

Page 5: Obećanje anđela - Laguna andjela.pdf · 10 Frederik lenoar i Violet Kabezo Obećanje anđela 11 „Što ti je suparnik! ljubomoran si na Iga Semirskog, glavnog opata manastira Klini,

Frederik lenoar i Violet Kabezo10 Obećanje anđela 11

„Što ti je su par nik! lju bo mo ran si na Iga Se mir skog, glav nog opa ta ma na sti ra Kli ni, pre mi nu log 1109! Pod se ćam te da te bi mo gu bi ti za hval na što je moj ži vot usme ren k nje mu!“

„e, pa da sam znao da će do te me re da ti od u zi ma vre me… Tvoj lju bav nik je mo žda pre mi nuo u XII ve ku, ali te ipak vi še za ni ma nje go vo ras pad nu to te lo od mog!“

„U Kli ni ju sam sa mo dve go di ne, ali ne od u sta jem. Ube đe­na sam da je grob tu i pro na ći ću ga pa ma kar to me po sve ti la ceo svoj ži vot“, od go vo ri la je Žo a na, „što ne zna či da ne ce nim i tvo je te lo…“

„Zar že liš da pro ve deš ži vot u toj ru pi od Kli ni ja, s mr tva ci­ma? Za vr ši ćeš kao tvoj obo ža va ni Ig!“

Žo a na je is pu sti la Fran so i nu ru ku.„Sa mo se ti spr daj! a šta ako ga se na kra ju do če pa mo, od no­

sno is ko pa mo taj ma u zo lej…“, na sta vi la je, a bo ja nje nih oči ju po sta la je još iz ra že ni ja. „Mo žeš li da za mi sliš po sle di ce, pa čak i za se be? Grob iz gu bljen već sto ti nak go di na, ni ko ne zna gde se na la zi ni ti da li po sto ji. Grob opa ta, ta ko re ći kra lja, ko ji je upra­vljao ma na sti rom u do ba nje go vog naj ve ćeg pro cva ta. Sred njo­ve kov ni Tu tan ka mon! Za mi sli ka kvo bla go se kri je u grob ni ci… Mo gli bi smo da sa zna mo mno go o tom pe ri o du…“

„evo je, sa da za mi šlja da je Ha u ard Kar ter u Do li ni kra lje­va*… i sa nja o sla vi!“

„baš kao i Kar ter, uop šte ne ma rim za sla vu“, od go vo ri la je od seč no. „Po red to ga za bo ra vljaš da sam po moć ni ca, a ne di rek tor ka ar he o lo ških ra do va. Da kle, ne ću ja pro na ći grob ako ga ika da ot kri je mo. baš me bri ga, ja sa mo ho ću da ko pam, ko pam i ko pam da lje!“

„na to sam i mi slio. jed nog da na ćeš se pre tvo ri ti u kr ti cu!“Žo a na se za mi sli la. Pro fe si ja ar he o lo ga ni je bi lo nje no dru go

ja, već ona sa ma. Gde god da je bi la, uvek je raz mi šlja la o po ru ci

* Howard Carter, britanski arheolog i egiptolog s kraja XIX i početka XX veka, otkrio je Tutankamonovu grobnicu u Dolini kraljeva. (Prim. prev.)

se dah mu zi ke po la ko, sko ro spo koj no ga sio, a slu ša lac bi uza lud če kao po na vlja nje. bi lo je go to vo, a Žo a na je ipak če ka la. Uti hle no te u nje noj gla vi zvu ča le su kao na da u vas kr se nje.

Is klju či la je ra dio da bi ob u zda la ose ća nja.Glas joj je po drh ta vao dok je iz go va ra la: „Vi di, vi di, pro šli

smo skre ta nje za avr… Zna či da ide mo ka Ka e nu i Do njoj nor­man di ji… na dam se da me ne vo diš u Do vil, uop šte ne že lim da se dru žim sa pa ri skim džet­se tom…“

„Znam“, mir no je od go vo rio Fran soa. „ne bri ni, ne ide mo u Do vil. ne ćeš se raz o ča ra ti, ve ruj mi, ovo će bi ti ta jan stven i ro man ti čan vi kend ka kve vo liš!“

„Ka bur?“, uz vra ti la je Žo a na. „ni si valj da to li ko po kva ren da me od vu češ u svo ju ku ću u Ka bu ru?“

Fran soa je po cr ve neo. Ose ćao je kri vi cu zbog svo je ve ze sa Žo a nom, pa se ni je usu đi vao da mla du že nu vo di u ku ću u Ka bu ru ko ja je pri pa da la nje go voj su pru zi Ma ri jan. Žo a na je shva ti la da je njen ko men tar iza zvao ne pri jat nost.

„Iz vi ni, Fran soa“, re kla je, „ne spret no sam se iz ra zi la, znaš da uop šte ni sam lju bo mor na na tvo ju že nu i de cu… Za ni ma me sve što ima ve ze s to bom. bio si s nji ma me sec da na na od mo ru, a ni šta mi ne pri čaš!“

„I me ne za ni ma sve što je u ve zi s to bom, Žo a na… čak i na po sre dan na čin“, od go vo rio je Fran soa jer ni je že leo da raz go va ra o svo joj po ro di ci. „ali ja, za raz li ku od te be, je sam lju bo mo ran!“

„ni je valj da!“, od glu mi la je iz ne na đe nje.„Da! Tvo je mi sli i po stup ci stal no su usme re ni k dru gom

mu škar cu.“Žo a na se na mr šti la.„le tos zbog nje ga ni si išla na od mor“, na sta vio je Fran soa.

„Tač ni je, ne zbog nje ga. Pre će bi ti zbog nje go vog du ha jer ga svu da tra žiš, a on je i da lje ne vi dljiv…“

Shva tiv ši o ko me Fran soa go vo ri, Žo a na je pra snu la u smeh i po mi lo va la krup nu ru ku svog pri ja te lja.

Page 6: Obećanje anđela - Laguna andjela.pdf · 10 Frederik lenoar i Violet Kabezo Obećanje anđela 11 „Što ti je suparnik! ljubomoran si na Iga Semirskog, glavnog opata manastira Klini,

Frederik lenoar i Violet Kabezo12 Obećanje anđela 13

„Da jem gas!“Za va li la se u se di šte i za žmu ri la. Pi ta la se ko je je nji ho vo

od re di šte. Po vre di la ju je či nje ni ca da Fran soa po no vo spa ja po sao sa za do volj stvom, ali je bi la sve sna da je taj kom pro mis s nje go vim ose ća njem kri vi ce je di ni na čin da se i da lje vi đa ju. Od jed nom je ose ti la umor… mo žda je ipak tre ba lo da ode na od mor, na pra vi od mor, osta lo joj je još mno go slo bod nih da na! nje ni pri ja te lji su, me đu tim, bi li za u ze ti, a ni je že le la da pu tu­je sa ma… Grob ni cu je na slu ći va la, ali ona je iz mi ca la nje nim pre tra ga ma… Šta ako je po gre ši la, ako se na la zi na dru gom me stu… eto, po no vo je raz mi šlja la o svom po slu! ne, ona i Fran soa pro ve šće ovaj vi kend za jed no, ne će bi ti u svom ro vu. Spu sti la je ru ku na vo za če vu bu ti nu i za spa la.

Fran soa je zra čio in te li gen ci jom i ne žno šću, što ju je oča ra lo pri pr vom su sre tu, pre dve go di ne, u blat nja voj ru pi Kli ni ja. On je po ha đao uči telj sku ško lu i stu di je isto ri je, bio je đak na ci­o nal ne ško le za ad mi ni stra ci ju, a sa da je za me nik di rek to ra Od se ka za ar he o lo gi ju u Mi ni star stvu kul tu re.

Ka da je do šao u Kli ni da pre gle da no vo na la zi šte, či je je is pi ti va nje po kre nu la i fi nan si ra la nje go va ad mi ni stra ci ja, svi su već zna li za nje ga. To mu ni je bio po sao. nje go va ulo ga, ko ja je pak iza zi va la za vist i pri ti ske, bi la je iz me đu osta log da odo bri ili od bi je zah te ve za ar he o lo ška is ko pa va nja na na la zi­šti ma od na ci o nal nog in te re sa, i to ume sto mi ni stra u pa ri skoj kan ce la ri ji. On je pak vo leo iz le te me đu sta rim ka me njem i ra do je raz go va rao s lju di ma na te re nu. Tog da na je sam še tao me đu jad nim osta ci ma bur gund skog ma na sti ra. Pol, di rek tor na la zi šta, ni je bio tu pa je Žo a na is ko či la iz ja me ka ko bi s ko le­ga ma do če ka la va žnog dr žav nog zva nič ni ka. Se ti la se da je na nju osta vio do bar uti sak svo jim sta som, bes pre kor nim ode lom i zva njem. Po sti de la se svo je uka lja ne ode će te je sne bi vlji vo sta­ja la pred njim kao ka kav rad nik iz me troa, ni ma lo ne li če ći na ar he o lo ga ko me je spe ci jal nost sred nji vek. Pru žio joj je čvr stu ali ne žnu ru ku i bla go je po gle dao oči ma bo je ći li ba ra. Opu sti la

ka me nja ko je je čo vek uob li čio. a ono joj se obra ća lo. Osta ci zi do va, iako za tr pa ni ze mljom ko ja ih je pre kri la za bo ra vom, pri po ve da li su joj ča rob ne pri če ko je je ne pre sta no po ku ša va la da oži vi. Oda bra la je na čin ži vo ta gde pred nost ni su ima le ne žne ve ze sa ži vi ma, već na klo nost pre ma pred me ti ma. Fran soa je zbog to ga pa tio.

„Fran soa…“, re če lju be ći nje go ve pr ste. „Kr ti ca obe ća va da će se bri nu ti o te bi bar ovog vi ken da… da će te mi lo va ti čet ki­com kao da si rim ski ka men i da ne će ko ri sti ti pi juk.“

nag nuo se k njoj po ku ša va ju ći da je po lju bi i od vra tio po gled s auto pu ta.

„Hej, pa zi ma lo!“, uz vik nu la je.Gun đa ju ći se vra tio volanu.Žo a na se na sme ši la i za gle da la u oko li nu. Pri bli ža va li su se

Ka e nu.„Fran soa, ka kav si iz go vor iz mi slio za ovaj vi kend?“„ni šta ja ni sam iz mi slio“, od go vo rio je od seč no, „gnu šam

se da la žem Ma ri jan. Ob ja snio sam joj da mo ram obi ći bu du će na la zi šte, što je ose tljiv i zah te van po sao, da se mo ram sa sta ti s uprav ni kom Isto rij skih spo me ni ka… što je isti na, bez ob zi ra na tvo je pri su stvo!“

Žo a na je ski nu la svo je ma le na o ča re i uz sum nji ča vu gri ma su gric ka la jed nu dr šku.

„Isto rij ski spo me ni ci… O če mu pri čaš?“Fran soa je u tom tre nut ku skre nuo s auto pu ta le vo od Ka e na

na glav ni put u prav cu Sen loa, ko ji je ta ko đe za o bi šao i pro­du žio k ju go za pa du.

„ne ide mo da kle u nor man di ju“, za klju či la je Žo a na. „U bre ta nju? Isto rij ski spo me ni ci… Sen Ma lo?“

Fran soa se ši ro ko osmeh nuo.„Iz ne na đe nje je iz ne na đe nje! ni šta ne ću re ći pre ne go što

stig ne mo!“„Do bro, kad je ta ko, ja ću spa va ti. Ru dar ko ji ni je ko ri stio go di­

šnji od mor, mo ra da se od mo ri ka ko bi ka sni je bio u for mi!“

Page 7: Obećanje anđela - Laguna andjela.pdf · 10 Frederik lenoar i Violet Kabezo Obećanje anđela 11 „Što ti je suparnik! ljubomoran si na Iga Semirskog, glavnog opata manastira Klini,

Frederik lenoar i Violet Kabezo14 Obećanje anđela 15

„ja… ni je to ni šta“, na si lu je iz go vo ri la. „Ve ro vat no mi je mu ka zbog vo žnje, pr vo sam pu to va la vo zom od Ma ko na, pa ovaj put… bo lje da ni sam spa va la… mu ka mi je…“

Fran soa je otvo rio pre gra du i sa put ni ci pru žio osve ža va ju će ma ra mi ce.

„Uzmi, sr ce, osve ži se ovim i bi će ti bo lje. Do bro je što smo sti gli, če ka nas pre le pa ho tel ska so ba… Vi di, vi di!“, odu še vlje­no joj je na lo žio.

Iza kri vi ne, iz su mra ka se po mo lio ne ve ro va tan obris, iz ra­njao je iz po lja lju bi ča stog cve ća. Ko la su ne ko li ko ki lo me ta ra išla duž ima nja, te se ka me na pi ra mi da pri bli ži la. Fran soa je za ne meo od di vlje nja, a Žo a na od stra ha. na jed nom je u pod­nož ju ogrom nog to te ma ze mlju za me ni la ži va vo da. ne ko li ko se kun di ka sni je auto mo bil je skre nuo na na sip.

„’Vi lin ski za mak sme šten u mo re…’“, re ci to vao je vo zač. „’Si va sen ka na oblač nom ne bu. Pri za la ze ćem sun cu pe šča no pro stran stvo bi lo je cr ve no, kao i ceo pro stran za liv; je di no je str ma opa ti ja, od gur nu ta da le ko od ze mlje kao ka kav ne stvar­ni za mak, oča ra va ju ća kao pa la ta iz sno va, ne ve ro vat no čud na i le pa, de lo va la tam no u pur pu ru umi ru ćeg da na!’ Mo pa san, na rav no… U ve li koj pli mi rav no dne vi ce pred sta vljam ti Mons San cti Mic ha e lis de Pe ri cu lo Ma ris, Mon Sen Mi šel,* ko ji mo re ne pre sta no ugro ža va!“

Po la sa ta ka sni je Žo a na je se de la na brač nom kre ve tu. Fran­soa je kle čao pred njom, ste zao joj ku ko ve i lju bio je po vra tu. Pre vr nu la se na le đa. Pla fon je bio uobi ča je ne be le bo je. Ot kop­čao joj je ko šu lju i ot krio doj ke. Ru ka ma je pre šla po nje go vim gru di ma, po ko ži ko ja ju je to li ko uz bu đi va la… sme đa ko ža bez ma lja, mat, glat ka. Pri jat na ko ža, ma lo ma sni ja i svi len ka­sta, pod ma za na ro jem mi lo va nja. be li pla fon de lo vao je ta ko hlad no i glat ko! no, po ste pe no su se po ja vi le sli ke. Po gle da la

* Mont­Saint­Michel, brdo svetog Mihajla, ostrvce u istoimenom zalivu od 1879. povezano s kopnom pomoću nasipa. benediktinska opatija od 966, a manastir od XI do XVI veka. (Prim. prev.)

se i po ka za la mu na la zi šte, te su du go raz go va ra li o nje noj je di­noj stra sti, o nje noj ži vot noj ra do sti − ro ma nič koj umet no sti, ko ja je vi so kog funk ci o ne ra ta ko đe odu še vlja va la. Fran soa je me đu tim Žo a nu osvo jio tek po sle go di nu da na. Mla da že na ni je pru ža la ot por jer ju je od mah pri vu kao. Me đu tim, upr kos svom šar mu, on ni je bio za vod nik a još ma nje osva jač, pa je bio za stra šen pri po mi sli da ugro zi svoj brač ni sta tus. Tu ni je bi lo re či o bur žuj skom mo ra lu, već o du bo koj i iskre noj lju ba vi ko ju je ose ćao pre ma svo joj že ni i ni je že leo da joj na ne se bol. Žo a nu ni ma lo ni je obes hra bri la ta ve za nost, već ju je, na pro tiv, umi ri la. U to vre me se mu ko trp no opo ra vlja la od bur ne afe re s dru gim ar he o lo gom i te ži la je smi re noj ve zi. ako je to pod ra zu me va lo da mu škar ca de li s dru gom že nom ka ko bi uži va la u mir noj lju ba vi ko ja ne bi do la zi la u su kob sa smi slom nje nog ži vo ta − a to je bio njen po sao, pri hva ta la je. Ma lo­po ma lo, str plji vo šću i tak tič no šću us pe la je da ga ube di da upr kos ose ća nji ma ko ja je ga ji la pre ma nje mu ni ka da ne će ugro zi ti nje gov brak. Već de set me se ci su bi li lju bav ni ci i vi đa li su se u naj ve ćoj taj no sti. Žo a­na je mir no pre ži vlja va la za ko ne lju bav nog tro u gla, a nji ho vi po vre me ni su sre ti omo gu ća va li su joj je da se po sve ti da ljim is tra ži va nji ma, što je za nju bi lo naj va žni je.

Otvo ri la je oči i ugle da la ta blu zbog ko je je pre ble de la. br zo je sta vi la na o ča re ka ko bi pro ve ri la. Ta ko je, ni je sa nja la…

„Do bro do šla u svet bud nih!“, uz vik nu Fran soa. „još ma lo pa smo sti gli. Da li si le po spa va la?“

Žo a na je ću ta la. ble da kao kreč, tru di la se da sa kri je zbu­nje nost i strep nju.

„Šta je, drem ka ti je po je la je zik?“, upi tao je. „Vi de la si pu to­ka ze, sa da ti je ja sno ku da ide mo!“

Žo a na je sve shva ti la. Pr sti ju zgr če nih na bu ti na ma gle da la je u za mi šlje nu tač ku na ve tro bra nu, ne spo sob na da pro go vo ri.

„Šta je s to bom?“, Fran soa se za bri nu to okre nuo k njoj. „Da li si do bro? Mno go si ble da! Mo lim te, re ci ne što!“

Page 8: Obećanje anđela - Laguna andjela.pdf · 10 Frederik lenoar i Violet Kabezo Obećanje anđela 11 „Što ti je suparnik! ljubomoran si na Iga Semirskog, glavnog opata manastira Klini,

Frederik lenoar i Violet Kabezo16 Obećanje anđela 17

na pi sa la je rad o Kli ni ju III* i la ko je po lo ži la test na kon kur su za CnRS**. De voj ču rak od tri de set tri go di ne, ko ji je s to li kim ža rom pri čao o za o blje nom svo du i po lu kru žnom lu ku, u se bi je no sio ne što iz u zet no. Iz mla de že ne je zra či la strast pre ma umet no sti ko jom se ba vi la, što ga je od mah oča ra lo. Za tim se upla šio, ve o ma se upla šio da se ne za lju bi u nju zbog po gub nih po sle di ca po nje go vu po ro di cu, ko ja je bi la si dri šte nje go vog ži vo ta, nje gov smi sao i iz vor ener gi je. bo rio se pro tiv svo jih ose ća nja ka ko bi za šti tio se be i Ma ri jan, no Žo a na je bi la ja ča. Sva ki put kad bi se sre li ob u zi ma la bi ga neo pi si va že lja, ko ju ni ka da ra ni je ni je ose tio, čak ni pre ma svo joj su pru zi. Te le sni ose ća ji i in te lek tu al na pri vlač nost bi li su to li ko sna žni da se na kra ju pre dao. Te ško je pod no sio za ko ni to sti lju bav nog tro u gla, ali mu je taj nost ve ze sa Žo a nom omo gu ći la da sa ču va po ro di cu, što je bi lo naj va žni je.

Pred ve če ru su iza šli iz ho te la i Fran soa je po veo pri ja te lji cu u šet nju duž utvr đe nja iz do ba Sto go di šnjeg ra ta. Za nju je to bi la pra va iz vid ni ca. Te sne pan ta lo ne i ši ro ke ko šu lje za me ni la je krat kom svi le nom ha lji nom i cr ve nim ba le tan ka ma. no si la je le pr ša vu ode ću, a ipak, od stra ha joj se či ni lo kao da na se bi ima gvo zde ni kor set.

„Pre le pa si“, šap nuo je mla doj že ni. „Ča rob na si kao i ovo me sto. Uz gred, ni sam ti pru žio pri li ku da ka žeš ka ko ti se do pa­da mo je iz ne na đe nje… Ve ru jem da Mon po zna ješ do naj sit­ni jih de ta lja, ali ovog pu ta će mo za jed no uži va ti u nje go vom šar mu.“

Žo a na se na te ra da udah ne a po tom je od go vo ri la:„na me ne je red da te iz ne na dim. Ve o ma ra no sam se usred­

sre di la na Kli ni i Ve zle, a ka ko Mon Sen Mi šel ni je bio kli ni jev­ski ma na stir, sko ro da ga i ne po zna jem…“

Fran soa se iz ne na dio, a po tom ob ra do vao.

* Cluny III, crkva romanske opatije iz XI veka. (Prim. prev.)** Centre national de la recherche scientifique, nacionalni centar za naučna istraživanja. (Prim. prev.)

je Fransou da bi ih iz be gla, za gr li la nje go vu gla vu, po lju bi la mu usne, za gnju ri la nos u nje go va ra me na. Obo ža va la je mi ris Fran so i nog zno ja… še ćer, to plo tu… nje go va sme đa ko ža mi ri­sa la je na pr že ni ce. Pri lju bi la je li ce uz Fran soin vrat, za drh ta la kao mač ka i pri se ti la se uži ne iz de tinj stva. nje go vo te lo bi lo je ši ro ko i ve li ko, ras ko šno raz vi je no, ali čvr sto, me ko i udob no. Žo a ni no te lo pre po zna lo je to neo do lji vo ose ća nje. Do zi vao ju je, ali je njen po gled bio upe ren u be li svod po ko me je pro mi­ca la tam na ljud ska pri li ka ne ja snih obri sa. Za tvo ri la je oči ka da je pro dro u nju. Obra ćao joj se, ali ona ga ni je ču la. Po nje noj gla vi mo ta le su se dru ge re či, jed na re če ni ca stva ra la je bol ne bra zde po nje nom če lu, po tilj ku, vra tu, pu te no uži va nje me ša­lo se s du šev nom pat njom. Ume sto pla fo na po ja vi lo se tam no ka me nje, ste pe ni ce ko je su se uz di za le i ne sta ja le. Po gle dom je pre šla pre ko ste pe ni ca i pri me ti la ta man pro fil ko ji se po la ko okre nuo… Fran soin uz vik vra tio ju je u stvar nost. Iz gu blje nog po gle da, shva ti la je da je još u njoj. Za tim su se raz dvo ji li.

„Žo a na…“, obra tio joj se Fran soa ka da je po vra tio dah. „Žo a na“, po no vio je za gr liv ši je. „Da li je i te bi bi lo le po? Ose tio sam da si od sut na… ni je bi lo do bro?“

„je ste, moj Fran soa“, od go vo ri la je i šću ću ri la se uz nje ga. „Uči ni lo ti se, ča sna reč, sve je u re du. ne pu štaj me, čvr sto me za gr li.“

Po vi no vao se nje nom zah te vu ve o ma ne žno, sre ćan što su za jed no. Se tio se nji ho vog pr vog su sre ta ka da ju je ugle dao u blat nja vim co ku la ma, is pra nim far mer ka ma pla vim po put nje nih oči ju uokvi re nih ma le nim na o ča ri ma, po no sne bra­de, vi so kog če la pre kri ve nog ilo va čom, ljup kih pe ga po no su, sme đe ko se ve za ne i po kri ve ne ame rič kim kač ke tom. Po sao ar he o lo ga bio je ozbi ljan, elit ni, že ne su ne ra do pri hva ta ne te su ret ke bi le one ko je su se nji me ba vi le, a ni jed na le pa kao ona, po mi slio je.

Dok je Žo a na sa stra šću pri ča la o ro ma ni ci, nje go vo iz ne na­đe nje pre ra slo je u sna žnu na klo nost. S dva de set osam go di na

Page 9: Obećanje anđela - Laguna andjela.pdf · 10 Frederik lenoar i Violet Kabezo Obećanje anđela 11 „Što ti je suparnik! ljubomoran si na Iga Semirskog, glavnog opata manastira Klini,

Frederik lenoar i Violet Kabezo18 Obećanje anđela 19

„eto!“, uz vik nuo je Fran soa po ku ša va ju ći da po vra ti dah. „Ov de je sve po če lo pre tri na est ve ko va! Sla žeš li se da uđe mo ka sni je? bo lje ma lo ka sni je, po sle ve če re. a sa da, za mnom!“

Pro du ži li su us pon dru gim ste pe ni ca ma pa su za di ha ni i bol nih gle žnje va sti gli do tr ga is pred opa tij ske cr kve. Mno go po se ti la ca, ma hom pa ro va, uži va lo je u za no snom i iz u zet no ro man tič nom po gle du od ko ga je za sta jao dah. Vo da je pre­kri va la pod nož je Mo na, ko je je zlo kob na bra na po ve zi va la sa ze mljom.

Ta la si su do ti ca li ne bo či ja je pla va bo ja po ste pe no ble de la i bi la pro ša ra na ru ži ča stim tra go vi ma. Žo a na je se la na ni ski zid, za gle da na u cr ve ni ko tur za la ze ćeg sun ca. Fran soa je pro či stio gr lo i gle da ju ći u mo re spu stio ru ke na nje na ra me na.

„na kra ju pu sti nje sa či nje ne od pe ska i vo de, na se lje ne ma gla ma i olu ja ma ko je su bi le po vod za na sta nak le gen di, ne ka da je po sto ja la gra nit na ste na na zva na br do Tomb*. Kao ka me ni kip ko ji se pru žao k ne bu, pla ni na je u VI II ve ku po sta la žr tva pri ro de ka da je šu mu Si si, ko ja ju je okru ži va la a pru ža­la se do bro se li an de, pro gu ta la đa vol ska olu ja. Od ta da se na po ziv sun ca i me se ca mor ski ta la si po di žu dva pu ta dnev no i ste nu op ko lja va ju svo jom be snom pe nom, odva ja ju ći je od ostat ka sve ta.“

Žo a na se na sme ši la, de lo va la je opu šte no. Fran soa je bio ne sa mo do bar isto ri čar već i na da ren pri po ve dač ko ji je bu dio ma štu.

„na gra ni ci iz me đu ne be skih ma gli i ze malj skih oba la“, pro du žio je njen sa put nik, „iz me đu ovo ga ov de i ono ga ta mo, ne be ski ar han đel oda brao je to neo bič no ’ostr vo mr tvih’ da mu bu de dom. Pr va lič nost po sle Hri sta u bož jem kra ljev stvu, glav ni vo đa pre la ska na dru gi svet – sve ti Mi haj lo, pri ka zao se u sno vi ma Obe ru, bi sku pu od avran ša, ka ko bi mu ovaj po di­gao sve ti li šte na br du Tomb. Do sto jan stve ni ku se ar han đel tri

* Tombe, francuski, grobnica. (Prim. prev.)

„ne ve ro vat no je da te Mon ni ka da ni je za in te re so vao! Div­no, mo ći ću da te upu tim u nje go vu mi to lo gi ju! Od de tinj stva me odu še vlja va, mo je zna nje o nje mu je ne is crp no.“

Žo a na je sa zeb njom u sr cu po sma tra la si ve ta la se ko ji su na gri za li upo ri šta na si pa, pre pla vlji va li par kin ge i li za li ku le osma trač ni ce.

„Uzmi mo na pri mer uva lu. Pli me su do sti za le ne ve ro vat nu br zi nu! Me tar u se kun di a ta la si pet na est me ta ra vi si ne! Ka žem ’do sti za le’ jer je hi lja di te go di ne ovo bi lo ostr vo − ni je bi lo na si­pa ni ti isu še nih mo čva ra ko je su ga de li mič no pre kri le pe skom. na sre ću, usko ro će sve po či sti ti i uni šti će taj sme šni ru ka vac ko ji ga po ve zu je s kon ti nen tom. Usko ro, bu de li sve u re du, po no vo će mo ho da ti dov de kao pra vi ho do ča sni ci! Pro kle ta vla da vi na auto mo bi la… Osta vi će mo mo to ri zo va nu ko či ju do le, i pre ći ske lom ili pe ši ce pre ko mo sta na ši po vi ma!“

Žo a na je bi la ne ma. Fran soa je nje no ću ta nje shva tio kao mu dro ne sla ga nje.

„U pra vu si, dra ga, loš sam vo dič, sve ra dim na o pa ko! Tre­ba lo bi kre nu ti iz po čet ka… Zna či da mo ra mo go re… uz ste­pe ni ce, od no sno uz vre me. Do đi!“

Uz bu đe no ju je uhva tio za ru ku i od vu kao kroz po plo ča ne se o ske uli ce i uske ste pe ni ce. S obe stra ne uli ca nat pi si od ko va­nog gvo žđa mno go broj nih pro dav ni ca su ve ni ra, koje su ma nje ili vi še uspe šno opo na ša le svo je pre te če. Se o ske ku će bi le su iz van red no ob no vlje ne, dr ve nih zi do va s ope kom i su ge stiv nih na zi va kao što su Ku ća ar ti čo ka, Ti fe nin* dom, Di Ge slen** ili Ku ća skli ske pa strm ke. Dok su se pe nja li uz ka me ne ste pe ni ke, na i la zi li su na vr to ve, dr ve će sta ro pre ko sto go di na, i naj zad na ono naj lep še: po di gli su gla ve i za ne me li ugle dav ši opa ti ju, go le­mu i ve li čan stve nu, sa zlat nom stre lom upe re nom k ne bu.

* Tiphaine Raguenel, Tifen Ragnel, prva supruga francuskog plemića Di Geslena. (Prim. prev.)** Bertrand Du Guesclin, bertran di Geslen, francuski plemić i vojnik iz XIV veka. (Prim. prev.)

Page 10: Obećanje anđela - Laguna andjela.pdf · 10 Frederik lenoar i Violet Kabezo Obećanje anđela 11 „Što ti je suparnik! ljubomoran si na Iga Semirskog, glavnog opata manastira Klini,

Frederik lenoar i Violet Kabezo20 Obećanje anđela 21

go spo da. Voj vo de su bi le ve li ko du šne pre ma sve šte ni ci ma Mon Sen Mi še la, po kla nja le su im no vac, ze mlju i se la.“

„Zar ka no ni ci ko ji su od VI II ve ka ži ve li u Mo nu ni su bi li bre ton ci?“, pi ta la je Žo a na.

„Ta ko je! nor man ski voj vo da Ri šar I, ko ga su za slu že no zva li Ri šar ne u stra ši vi, za i sta je ve o ma br zo po čeo da sum nja u lo jal nost bre ton skih ka no ni ka, ko ji su zbog ’opu šte nih’ na vi­ka, ka ko tvr de nor man ske le gen de, bi li sklo ni da se bra ti me sa sta nov ni ci ma Mo na vi še ne go da sve tog Mi haj la oba si pa ju pa žnjom…

Za to je 966, uz pa pin pri sta nak, Ri šar si lo vi to ote rao ka no ni­ke Mo na, a sve to me sto po ve rio dva na e sto ri ci mo na ha be ne dik­ti na ca, po re klom iz nor man skih opa ti ja. Ta ko se ro di la zlat na le gen da o Mon Sen Mi še lu, ko ju su be ne dik tin ci ve ko vi ma kro ji li dok je ugled me sta stal no ra stao. Gra di li su ovu ogrom­nu opa ti ju, naj bo ga ti ju u re gi ji, i ona je po sta la zna čaj no me sto kul ta i ho do ča šća u či ta vom za pad nom hri šćan skom sve tu!“

na te re či Žo a na, u let njoj ha lji ni na bre te le, s ko som ko ja joj je pa da la po ra me ni ma, ni je mo gla a da se ne stre se.

„Ti drh tiš!“, za bri nu to je upi tao Fran soa. „Za to što pri čam o be ne dik tin ci ma ne po mi nju ći tvog dra gog Iga Se mir skog, ni ti Kli ni?“

Žo a na je okre nu la gla vu na su prot nu stra nu, ne do ku či vog iz ra za li ca, po gle dav ši iz gu blje no u su mrak.

„O, iz vi ni, ni sam že leo da te uvre dim!“, pro ša pu tao je. „evo, uzmi ovo!“, re kao je i pre ba cio jak nu pre ko nje nih ra me na. „Ha lji na je vr lo ljup ka ali pre tan ka za mor ski va zduh! Šta ti je? ne ose ćaš se do bro?“

„ne baš. Tvo ja pri ča je bi la uz bu dlji va, ali od ju tros ni šta ni sam je la, po zli će mi… Haj de mo na ve če ru“, od go vo ri la je.

Ma lo da lje od gu žve če kao ih je sto na te ra si s ko je se pru žao ne ve ro va tan po gled na uva lu bo je ma sti la. Žo a na se vra ti la iz ku pa ti la, a za tim je klo nu la na sto li cu. bi la je ve o ma ble da.

pu ta po ja vio u snu te je na kon tre ćeg po ja vlji va nja od lu čio da iz vr ši na re đe nje bož jeg gla sni ka.“

„Ka da je to bi lo?“, pi ta la je Žo a na op či nje na Fran so i nim re či ma.

„Sve se de ša va lo u VI II ve ku, dra ga mo ja! Ober je 16. ok to­bra 709. go di ne bla go slo vio ka pe lu po sve će nu sve tom Mi haj lu, hram na pa di ni ste ne na pra vljen od pla nin skog ka me nja. Od ta da, upr kos pre te ćim opa sno sti ma – mo čva ra ma, pli ma ma, olu ja ma, raz boj ni ci ma – ho do ča sni ci su po hr li li u sve ti li šte. Ču va lo ga je dva na est bre ton skih ka no ni ka ko ji su ži ve li od mi lo sti nje hri šća na, ri ba ko je bi mo re iz ba ci lo na oba le, plo do va ze mlje i ču do tvor nog iz vo ra sa ste ne što je bio za slu ga sve tog Mi haj la. Iz vor sve tog Obe ra još po sto ji, po gle daj do le!“

Žo a na je opre zno po gle da la, ali zbog vr to gla vi ce po gled je br zo usme ri la u da lji nu.

„U IX ve ku“, na sta vio je Fran soa po lju biv ši Žo a ni nu ko su, „kralj Fran cu ske je Mon ustu pio bre ton ci ma. Ipak, bre ton ski mir ni je du go tra jao jer je u ta ne mir na vre me na s mo ra na i šla no va opa snost − var var ske vi kin ške hor de sti gle su sa se ve ra na svo jim neo bič nim dra ka ri ma, te je fran cu ski kralj skan di nav­skom gu sa ru mo rao da pre pu sti te ri to ri ju ko ja je po sta la…“

„nor man di ja!“, uz vik nu la je Žo a na.„Da. na sta vak ti je po znat. Go di ne 993. Vi kin zi su po ve li

tru pe pro tiv bre to na ca i po be di li ih na ve li čan stven na čin… Kralj Fran cu ske mo rao je da ustu pi Ko tan ten Vilijamu Du gog Ma ča*, Ro lo no vom si nu, i ta ko je Mon Sen Mi šel po stao nor­man ski, na ve li ko raz o ča ra nje bre to na ca! Gra ni ca iz me đu dve su sed ne, ve ko vi ma ne pri ja telj ske te ri to ri je, na la zi se pred tvo jim oči ma, tač ni je… za vre me ose ke me đu či ni re ka Ku e snon ko ja te če pred ovom ču ve nom ste nom te i da lje pred sta vlja li ni ju raz gra ni če nja iz me đu bre ta nje i nor man di je. Di vlji kr vo loč ni gu sa ri Vi kin zi pre o bra ti li su se u hri šća ne i po sta li nor man ska

* Guillaume Ier de Normandie, Vilijam I od normandije. (Prim. prev.)

Page 11: Obećanje anđela - Laguna andjela.pdf · 10 Frederik lenoar i Violet Kabezo Obećanje anđela 11 „Što ti je suparnik! ljubomoran si na Iga Semirskog, glavnog opata manastira Klini,

Frederik lenoar i Violet Kabezo22 Obećanje anđela 23

da se od mo ri mo od Dro me i mi stra la! Ukrat ko, mo ja po bo žna maj ka za mo li la je oca da 15. av gu sta ode mo na slu žbu u Mon Sen Mi šel. ako si za bo ra vio ka te hi zam, pod se ćam te da se tog da na obe le ža va Us pe nje*: bo go ro di ca je oti šla na ne bo. To je ta ko đe dan na ko ji sam ro đe na, a za me ne i mo je ro di te lje to je bo lan da tum jer je ta da ta ko đe ro đen Pjer, moj brat bli za­nac. On je na glo pre mi nuo kao odoj če, tri me se ca na kon na šeg ro đe nja… Da, znam da ti ovo ni ka da ni sam spo mi nja la. O to me ni ka da ne go vo rim. ja sno je da ga se uop šte ne se ćam. Ukrat ko, nas tro je oti šli smo u Mon Sen Mi šel. Pr vi put smo bi li ta mo i, baš kao i na hi lja de tu ri sta ko ji su se ta ko đe tu za te kli, le po ta me sta osta vi la je na nas sna žan uti sak. Upr kos gu žvi, go re, u opa tij skoj cr kvi, at mos fe ra je bi la ve o ma neo bič na! Cen tral na mi sa, sve ži na unu tar zi do va, ta mjan, te ži na pro šlo sti, is kre ni poj ho do ča sni ka ko ji su pri sti za li s pla ža… kao da je vre me sta lo… do te me re da uop šte ni smo že le li da se vra ti mo u Ku ten vil.“

„Da, ča ro li ja sta rog ka me nja“, slo žio se Fran soa iz ne na đen sa zna njem da je Žo a na ima la bra ta bli zan ca.

„Iz gle da da je ta ko… Maj ka se po sle mi se osa mi la u ma loj hor skoj ka pe li da bi se po mo li la za mog bra ta dok smo otac i ja si šli do se la da po tra ži mo jef i nu ho tel sku so bu da pre no ći mo. Čak se se ćam da mi je ta ta ku pio ve li ku cr ve nu li za li cu u ob li ku sve tog Mi haj la. Us pe li smo da pro na đe mo sme štaj.“

Si pa la je ma lo vi na i na sta vi la:„je dva sam za spa la, bi lo mi je ve o ma vru će… Gu ši la sam se

pod ru ži ča stim jor ga nom… na kra ju sam uto nu la u san i ta da sam ugle da la…“

Žo a na se osvr ta la kao upla še na ži vo ti nja.„Ugle da la sam usku ka me nu pro sto ri ju s mno go uža di, ve ro­

vat no zvo nik… Mo nah je ne po mič no sta jao uz mra čan otvor; a za tim je pao… na kon pa da se čuo od se čan zvuk lo mlje nja ko sti ju. Iz ne na da, na šla sam se do le i pri šla ku li. Ve tar je hu jao, bi lo je mrač no, ali čuo se šum ta la sa… Sta ja la sam po kraj opati je

* Velika Gospojina. (Prim. prev.)

„br zo da po ru či mo“, na ja vio je Fran soa. „Pao ti je še ćer, što je pri rod no“, re kao je i po mi lo vao nje nu go lu bu ti nu. „ne maš mno go za li ha!“

Ma lo ka sni je, mla da že na bi la je usred sre đe na na ze le no me so gr li ce, a bra du, ko ja se nad vi ja la nad ogrom nim po lu­pra znim ova lom mor skih plo do va, uro ni la je u go mi lu ra ko va. njen sa go vor nik jeo je školj ke iz Kan kal skog za li va.

„Si paj mi još ma lo vi na, mo lim te“, za tra ži la je.„Ra do. Re ci mi ne što, Žo a na“, po čeo je. „Po zna je mo se sko ro

dve go di ne, za jed no smo bez ma lo go di nu da na, ali te ni ka da ni sam vi deo u ova kvom ras po lo že nju. Ti si vr lo ja ka i ener gič­na, a osta la si bez tek sta, pre ble de la si… bi la si od sut na dok smo vo di li lju bav, je dva ho daš, pi ješ vi še ne go obič no… Zar ti ni je dra go što sam tu? Že liš li ne što da mi ka žeš? ako je ta ko, ja…“

Žo a na je po di gla gla vu, pre sta la da žva će i po gle da la ga pra­vo u oči.

„ni je reč o te bi“, re kla je.„ne? Šta je on da u pi ta nju?“, za pi tao je i po cr ve neo. „Tvoj

po sao? Ili si… upo zna la ne kog dru gog?“ni je us pe la da za dr ži blag osmeh ko ji je sa kri la ča šom vi na.

Fran soa je stre pe ći če kao ob ja šnje nje. De lo vao je dir lji vo, kao iz gu blje no šte ne.

„Da, upo zna la sam ne ko ga… odav no, baš ov de, i taj su sret mi je iz me nio ži vot.“

Fran soa se na ka šljao od olak ša nja ali i zbu nje no sti.„Is pri čaj mi“, re kao je i uhva tio za ru ku po lo že nu na sto lu.Žo a na se za mi sli la, ali je ubr zo po pu sti la pred zna ti želj nim

po gle dom svog lju bav ni ka.„Pri ča je su lu da. ni ka da je ni ko me ni sam is pri ča la…“, za po­

če la je po ru me nev ši. „no do bro… ne ka da dav no… ima la sam se dam go di na… Tač ni je 15. av gu sta sam na pu ni la se dam. Za vre me let njeg ras pu sta s ro di te lji ma sam bo ra vi la u agon Ku ten­vi lu, u Ko tan te nu, gde smo iz naj mi li pre le pu ku ći cu. Hte li smo

Page 12: Obećanje anđela - Laguna andjela.pdf · 10 Frederik lenoar i Violet Kabezo Obećanje anđela 11 „Što ti je suparnik! ljubomoran si na Iga Semirskog, glavnog opata manastira Klini,

Frederik lenoar i Violet Kabezo24 Obećanje anđela 25

pre po zna la je zik ča rob nja ka iz noć ne mo re, je zik ta jan stve ne re če ni ce ko ji su na zi va li mr tvim. ni sam mo gla da iz dr žim, pa sam po sle ča sa pro fe so ru po ka za la sve sku i re kla da sam iz raz ču la na bo go slu že nju, kod mo na ha. na sme šio se vi dev ši gre ške u tran skrip ci ji. Ti ho je iz go vo rio, li ce mu se oza ri lo. Is pra vio je mo je gre ške na stra ni ci i re kao da je ve o ma le po i ve o ma tač­no, lek ci ja iz ži vo ta, i da mo ram na sta vi ti s ča so vi ma la tin skog. ’Ad ac ce den dum ad ca e lum, ter ram fo de re op por tet’ – ’Mo ra mo pre tra ži ti ze mlju ka ko bi smo sti gli na ne bo.’“

„I ta ko si po sta la ar he o log“, pro ša pu tao je Fran soa.„Da“, ti ho je od go vo ri la. „Znam… To ni je slu čaj nost. Ži vot

pro vo dim pre tra žu ju ći ze mlju i ni ka da ni sam po no vo sre la obez gla vlje nog mo na ha, ni ti sam se vra ti la na Mon Sen Mi šel… sve do da nas.“

Sa su za ma u oči ma, su vog gr la, po pi la je vi no na is kap.„eto!“, re kao je Fran soa dir nut. „Žo a na, ne pre sta no me

iz ne na đu ješ! Mi slio sam da će naš do la zak ova mo za te be bi ti ne za bo rav no iz ne na đe nje! Za i sta si neo bič na, ali sa da te bo lje raz u mem! Žo a na, uspe šni po zna va lac sred njeg ve ka, struč njak za ro ma nič ku umet nost, ar he o log ko ji ko pa po Kli ni ju…“

„Pa šta?“, mla da že na ga je lju ti to pre ki nu la.„Pa šta? Tr čiš za snom iz de tinj stva! Dra ga mo ja, tvoj pre­

le pi po ziv ar he o lo ga, raz di ru ća i is klju či va strast po sle di ca su sna, noć ne mo re iz de tinj stva ko ju je tvo ja ma šta pre u ve li ča la. Po ti snu ta kri vi ca zbog smr ti bra ta bli zan ca ta ko đe je od i gra la zna čaj nu ulo gu!“

Žo a na se uko či la. Po cr ve ne la je od be sa, a glas joj je bio oštar kao ži let.

„Po šte di me svo je po pu lar ne psi ho a na li ze. Do pa lo se to te bi ili ne, od u vek sam ve ro va la da taj san iz ra ža va ne što stvar no, to li ko da još drh tim. Kao da sam pri su stvo va la dra mi iz da le ke pro šlo sti, to li ko sna žnoj da je mo ra la mno go ka sni je da iz ro­ni kroz sno ve jed ne de voj či ce. no, ko zna… mo žda su dru gi to kom ve ko va sa nja li isto… Zar ka me nje ne ma se ća nje?“

ko ja je gle da la na mo re. Mo žda je bi la ona iz Mon Sen Mi še­la, mo žda ne, ni je ima la da na šnji iz gled. ali znam da je go re, na spram me ne, vi si lo te lo ne sret nog mo na ha. lju lja lo se u va zdu hu kao ma ri o ne ta. ni sam mu vi de la li ce, sa mo man ti­ju od čo je ko ju je pri dr ža vao du ga čak ko no pac i nji hao se uz zvo nik. Obe še nik, da, obe še nik! Uža snu to sam spu sti la po gled. Za tim sam se na mah za te kla na dru gom, ne po zna tom me stu, u ka pe li bez sve tla, sa gra đe noj od ci ga la. Ima la je svo do ve od tam nog ka me na.

Ve li ka sve ća go re la je na ol ta ru s nat kri ve nim lu kom, a iz nad nje ga, ste pe ni šte ko jem se ni je na zi rao kraj… Mo nah okre nut le đi ma ob u čen kao onaj leš, po la ko se peo. Od jed nom se okre­nuo k me ni!“

Žo a na je na tre nu tak za žmu ri la. Fran soa je če kao bez da ha.

„Ta da sam shva ti la da on… da ni je imao gla vu… U po dig­nu toj ka pu lja či nje go ve man ti je bi la je cr na ru pa… Po di gao je ru ke, sa sta vio dla no ve kao pri mo li tvi, a on da je ozbilj nim, sve ča nim i du bo kim gla som, iz go va ra ju ći sva ki slog kao pre­su du na sud njem da nu, re kao: Ad ac ce den dum ad ca e lum, ter­ram fo de re op por tet. Ove neo bič ne re či od bi ja le su se o ka me ne zi do ve ka pe le kao eho…“

Fran soa je shva tio smi sao re če ni ce, ali ni šta ni je re kao. Žo a­na je uz dah nu la od olak ša nja.

„Uju tru je pa da la ki ša, ko ja se niz sta klo sli va la u re šet ka­stim mla ze vi ma. Uva la je bi la ne pro zir na i ma glo vi ta. ni ko me ni šta ni sam ka za la. Ta ta je pla tio pre no ći šte, pa smo se vra ti­li u Ku ten vil. Re če ni cu sam br zo za pi sa la u sve sku, fo net ski, ni sam je raz u me la… ni sam po zna va la taj je zik. Mi sli la sam da je to je zik ča rob nja ka iz sno va. Tri go di ne ka sni je ta ta je do bio pre me štaj, te smo se od se li li u re gi ju Se na i Mar na. Ma ma vi še ni je mo gla pod ne ti Dro mu, mi stral joj je pre če sto iza zi vao gla vo bo lju. U še stom raz re du po ha đa la sam po mo dar sku ško­lu u Fon ten blou. Ima li smo ča so ve la tin skog. Po zvu ku sam