OBITELJKO I KOLEKTIVNO STANOVANJE

LEJLA KAVAZOVIĆ

Šta je obiteljsko i kolektivno stanovanje?

Svi oblici stanovanja, bez obzira na tip, posjeduju i svojstva individualnog i one kolektivnog. Odnos stepena individualnog i kolektivnog u stanovanju, utiče na prostorno rješenje i kvalitet stana. Analiza svih tipova stambenih objekata jednoporodičnog i višeporodičnog stanovanja pokazuje da se najveća individualnost uočava kod slobodnostojeće jednoporodične kuće, te da se ona smanjuje prema zgradama za višeporodično stanovanje. Suprotno tome, svojstva kolektivnog, koja se mogu identifikovati i u nekim tipovima porodičnog stanovanja, smanjuje se od zgrada za višeporodično stanovanje ka slobodnostojećoj kući.

Obiteljsko stanovanje

Jednoetažna obiteljska kućaDvo i višeetažna obiteljska kućaDvojna i obiteljska kućaKuća u nizu (prizemna i katna)Višekatna kuća sa više stanova

Jednoetažna obiteljska kućaJednoetažna obiteljska kuća vid je najkomotnijeg stanovanja, kao u ostalom i druge stambene organizacije (dvo i višeetažna obiteljska kuća i neki nizovi) kod kojih je osiguran direktan kontakt svake stambene jedinice sa terenom.Razumnljivo je da i ovdje postoje rasponi komfora kvaliteta (odnosno stanovanje najnižeg standarda, vrlo često su građeni na ovom principu, ali bez poštivanja osnovnih kriterija sanitarne higijene i tehnike građenja).Više nego kod bilo kojeg drugog oblika stambene izgradnje važni su upravo kod ovog oblika elementi situacije (položaj, orijentacija i pristup), jer oni su preduslov za dobru organizaciju stana. Pristup u izvjesnom smislu predodređuje odnose grupa i time rješenje tlocrta. Zato se najprije razmotre osnovne mogućnosti situativnog rješenja u odnosu na različite pristupe.

Pristup sa sjeveraSvakako je najpovoljniji pristup, jer omogućuje kratku vezu ulaza na komunikaciju. Lako je postići optimalne odnose i orijentaciju pojedinih grupa. Čitava parcela dobro je iskorištena za funkciju stanovanja. Na sjeveru moguće je riješiti garažu i povrtnjak, a na jugu intimnu rekreaciju. (Slika 1.0)

(Slika 1.0)

Pristup sa jugaVrlo dug pristup, koji se sukobljava sa najintimnijim dijelom stanovanja (dnevni boravak, terasa itd.) Pomicanjem linije pristupa moguće je postići dobre interne i odgovarajuću orijentaciju prostora. (Slika 1.1)

(Slika 1.1)

Pristup s istoka Pristup sa zapada

Osim sjevernog, ovaj pristup je najbolji, Ispoljuje nedostatak pristupa s istoka, samo Jer ima sve pozitivne elemente pristupa ovaj put u odnosu prema terasi dnevnog bora-Sa sjevera, umanjene jedino odnosom vka i blagovanja. Ovaj pristup, međutim, vrlo Ulaza prema spavaćem traktu. često dovodi do odstupanja od idealne šeme.Jednostavno je i lako postići dobre (Slika 1.4)odnose grupa i orijentaciju. (slika 1.3)

(slika 1.3)(Slika 1.4)

Obiteljske kuće u dvije ili više etažaIako je stanovanje u prizemlju neosporno kvalitetno, jer nam omogućuje izravan kontakt s okolinom (uvlači prirodu u stan) i dobru organizaciju tlocrta, ipak se kod spavaće grupe pojavljuje nedostatak koji upravo proizilazi iz te neposredne veze sa terenom. Naime intimnost i osjećaj sigurnosti bitno su smanjeni. Radi toga su česta rješenja koja stambeni dio diferenciraju od spavaćeg na taj način da se spavanje podiže za pola visine ili čak čitavu visinu etaže (smještaj na polukatu ili katu).(Slika 1.5)

Ovakvom dispozicijom nisu poremećeni međusobni odnosi grupa niti je umanjena mogućnost njihove uspješne organizacije. Stanovanje u dvije etaže, a naročito rješenje sa poluetažama, ima sigurno prednosti nad isključivo prizemnom organizacijom. Možda je jedini prigovor to da starije ljude nije poželjno stalno penjanje i spuštanje unutar stana. Mnogo raskošniji objekt rađen je na osnovi istih principa. Novost je silazna i uzlazna rampa koja znatno ublažuje penjanje i spuštanje unutar stana. Budući da se radi o južnoj hemisferi orijentacija je izmijenjena, jer je osunčana sjeverna strana, a ne južna kao na prethodnom primjeru. Upoređujući ovaj tlocrt s prethodnim ponovno dolazimo do potvrde da dimenzije ne odlučuju o kvaliteti tlocrta.

Vrlo rijetko se pojavljuje potreba ili želja da se stan koncipira u tri ili više etaža. Tu se ne misli na izvjesno diferenciranje podova pojedinih grupa, što je vrlo poželjno jer prostorno obogaćuje stanovanje. Takvi primjeri obiteljske izgradnje dosta su česti jedino u stambenoj izgradnji starih gradova što je razumljivo, rezultat što racionalnijeg iskorištavanja skupog grasdkog zemljišta. Danas je teško pretpostaviti potrebu za ovakvom izgradnjom čak i kod velikih obiteljskih zgrada. Sigurno da bi kod ovakve gradnje bilo vrlo teško ostvariti skladan i funkcionalan odnos grupa.

Izgradnja u nizuNiz je moguće ostvariti:-prizemno-katno-kombiniranim odnosima.To proistječe iz organizacije stana i odgovarajućeg ekonomskog gledanja.Unutar ove osnovne podjele moguć je čitav niz varijanti, kod kojih su uticaj konfiguracija terena i nastojanje da se ostvare kvalitetni prostorni odnosi odgovarajuće tretirani.

Praćena konfiguracija terena prikazana je na slici 1.6.Koji put će se kontakt niza ostvaritiPomoćnim prostorijama. Slika 1.7.Bez obzira da li je tip niza prizeman ili katni, njegova racionalnost kod standardnih tipova ovisi prvenstve-No o tri elementa: konstrukciji, rasponu i zajedničkom zidu, iako i drugi faktori (obrada, način vezivanja itd.) Imaju uticaja.Što su konstruktivna rješenja čišća i rasponi bolje prilagođeni raciona-lnosti konstukcije, a zajednički zid veći, takav će niz biti ekonomičniji.Slika 1.8.Nadalje što je Š manji u odnosu na D bit će niz i u urbanističkom smislu ekonomičniji (ušteda na terenu, na dužini ceste, instalaciji itd.).Međutim, faktor ekonomike ne smije biti jedini i isključivi element pri izboru vrste niza, već ga treba Ravnopravno razmatrati s ostalim elementima ( organizacija stana, prostorni kvalitet, arhitektura, prilagođenje pejzažu itd.)

slika 1.6.

Slika 1.7Slika 1.8.

Dvojna obiteljska kuća

Nastaje kao vid racionalizacije obiteljske izgradnje, pri čemu se štedi zemljište (smanjuje parcela),komunalije (ceste, priključci) i ostvaruje ekonomija izgradnje time, što je jedan zid zajednički. Slično kao i kod potpuno slobodne obiteljske kuće i ovdje je moguće projektirati u jednoj i više etaža.

MASOVNO ILI KOLEKTIVNO STANOVANJE

U naše vrijeme koje karakterizira nagle urbanizacije, javlja se potreba za brzom i ekonomičnijom izgradnjom velikog broja stanova. Obiteljska izgradnja i izgradnja u nizu pored visokog kvaliteta stanovanja koji omogućuju, u urbanističkom i ekonomskom smislu su neprihvatljive Kao osnovni tip izgradnje u većim mjestima i gradovima, jesr su urbanističkaI građevinska cijena takvog stana jako visoke, traže se skupe komunikacije i komunalije, tj. Sve to apsobira velike površinen zemljišta itd. Radi svega toga i zbog stalno prisutne stambene krize neophodna je orijentacija na izgradnju stambenih zgrada sa više stanova (uobičajen je naziv kolektivno stanovanje), koje snizuje urbanističku i građevinsku cijenu izgradnje, omogućujući Široku primjenu tipizacije, standardizacije i suvremenih metoda građenja.

Postoji više tipova takve izgradnje (blok slobodno stojeća ili kombinirana), no problematika stana više je vezana na odnos stana prema vertikalnim i horizontalnim komunikacijama nego na sam tip urbanističke izgradnje kolektivnog stanovanja u odnosu prema vertikalnoj i horizontalnoj komunikaciji.U osnovi stambena višekatnica može se rješavati tako da se na jedno stubište (i liftove) veže 1, 2, 3, 4 i više stanova, bilo da se to povezivanje vrši neposredno na stubišne podeste ili s epovezuje na galeriju (vanjsku ili unutarnju). Svaki od tih načina ima određen uticaj na organiziranje stana (tako da su tlocrtne dispozicije stanova kod zgrade od 2 stana gotovo neprimjenljive na zgradu od 3 ili višestanova na stubištu).Iako su kolektivne zgrade objekti kod kojih treba stalno voditi računa o ekonomiji izgradnje i težiti što jeftinijem stanu, to ipak ne smije biti na štetu dobre organizacije stana. Principi ove organizacije, te međusobni odnosi grupa, potpuno isti kao oni koji su već ranije razmotreni.

Ekonomiju treba postiči smišljenim korištenjem prostora, izborom konstrukcije, okupljanjem instalacija, pojednostavljenjem arhitekture objekta, ali uz uvjet dobre funksije stana. Veličina stana je ograničena socijalnom strukturom korisnika (veličina obitelji) i općim standardom. Neke zemlje ograničuju maksimume prema broju stanara, a druge postavljaju ograničenja obratno, propisujući koliko je minimum za odgovarajući broj stanara ( to su zemlje sa visokim standardom i razvijenom ekonomijom. Švedska).Ovi normativi stalno se mijenjaju, prateći ekonomski rast porodice i društva.U daljnjem izlaganju analizirat ću pojedine tipove kolektivnih zgrada na temelju odnosa vertikalnih komunikacija stana.

Jedan stan na stubištuVrlo je rijetko rješenje, i vezano gotovo isključivo za interpolacije i asanacije. Karakteristike su veoma različite i ovise o položaju stepeništa. Sve što je tipično za ovakva rješenje može se sagledati na rješenju 2 stana na stubištu.

Dva stana na stubištuVrlo su česta, jer omogućuje veoma kvalitetnu organizaciju stana. Sve su grupe dobro orijentirane. Osigurana je vrlo važna poprečna ventilacija stana. Omogućeno je izravno ventiliranje i osunčanje svih važnih prostora u stanu. Relativno slaba koristivost vertikalne komunikacije opterećuje cijenu stana. To se naročito negativno odražava kod visokih objekata, gdje je neophodan lift ( iznad P + 3 kata). Vrlo su česta rješenja kod kojih se miješaju grupe ( na ulazni hodnik povezane su sve prostorije), što se međutim može izbjeći bilo otvaranjem dvostruke veze, bilo vezivanjem spavaće grupe preko dijela dnevnog boravka. Problem je jednostavniji kod dvosobnog stana, gdje je relativno lako postići čistoću dispozicije.

Bolja rješenja, no gdje predsoblja još uvijek preuzimaju glavnu vezu među grupama, vidimo na primjerima slika.

Vrlo duhovito je rješeje stana u kojem su grupe apsolutno čiste. Veza spavaće grupe ostavrena je preko dijela dnevnog boravka, ali tako da su funkcije tog prostora neporemećene.

Prije navedeni nedostaci manifestiraju se na ovom primjeru, iako u blažoj formi, jer je blagovanje pripojeno kuhinji.

Usko predsoblje postaje sjecište mnogostrukih funkcija povezujući grupe, ulaz itd., što svakako nije dobro rješenje.

Tri stana na stepeništu

Dosta se često primjenjuje naročito kod nas. Međutim, tri stana na stubištu nije rješenje koje bi trebalo forsirati, jer je srednji stan nejednako vrijedno tretiran. (Nema poprečne ventilacije i grupe poprimaju deformirane unutarnje odnose itd.). Čak i ekonomsko stanovište o boljem korištenju stubišta teško će moći ovladati nedostatke koji se neminovno pojavljuju u organizaciji stana.Na nekoliko primjera koje ću analizirati lako će se uočiti nemogućnost postizanja dobrih rješenja. Srednji stan ispada uvijek manje vrijedan i forsiran, dok se bočni lakse rješavaju. (slika 1.9.)Tipična organizacija koja ispoljuje nedostatke u odnosu na grupa. Pored toga, rješenje stambene kuhinje sa povlačenjem radnog dijela duboko u prostor i format prostorije svakako nije uspjelo.Pozitivno je okupljanje instalacija unutar stana i organizacija stana na slici 1.9.

(slika 1.9.)

Opet poremećeni unutarnji odnosi sa prednjim i prostorno neugodnim hodnicima srednjih stanova. (slika 2.0)

Ovdje je prikazan jedan specifičan slučaj tri stana na stubište, koji je naročito vrijedan zbog organizacije lijevo stana. Budući da se radilo o interpolaciji na uglu, nije bilo moguće i kod drugih stanova postići potpunu čistoću grupa. (slika 2.1)

Isti nedostaci koji su ranije uočeni ovdje dobivaju još jedan, a to je stubište unutar objekta. (Slika 2.2)

(slika 2.0)

(slika 2.1)(Slika 2.2)

Četiri stana na stubištuTo je rješenje koje pored ekonomičnog iskorištenja vertikalne komunikacije i jednakovrijedne organizacije stanova pokazuje i određene nedostatke. U prvom redu je to orijentacija. Naime, da bi se postiglo što izjednačenija kvaliteta stanova, nužno je objekt orijentirati u smjeru sjever-jug, što ograničava primjenu ovih rješenja. Problem se pojavljuje i kod rješenja poprečne ventilacije stanova, tako da je neophodno kombinirati venti-laciju sa prozorima i ventilacionim kanalima.Najčešće su četiri jednaka stana na stubištima što pojednostavljuje rješenje stanova sa čistim grupama. Vrlo uspješno rješenje kako u pogledu funkcije stana, tako i u čistoći konstruktivnog rješenja.(slika 2.3)Rijetko ali negdje se ipak grade i slobodno stojeći objekti rješenja to prije, što je osigurana poprečna ventilacija.

(slika 2.3)

Jedan primjer za njih uobičajenom vezom preko dnevnog boravka. Na relativno maloj površini dobiven je osjećaj prostornosti i dvostruka orijentacija dnevnog boravka.(slika 2.4)

Vrlo uspjela organizacija četiri jednaka stana sa čistim konstruktivnim rješenjem.(slika 2.5)

Kombiniranje raznih veličina stanova mnogo je rjeđe, iako omogućuje bolje rješenja, naročito kod bočnih stanova. Zatvoreno stubište kod manjih visina objekata nije naročit nedostatak, ali je kod većih visina ( iznad P + 5) taj sistem iz vatrosigurnosnih razloga teško prihvatljiv. Međutim u cjelini se može reći da četiri stana na stubištu ispoljavaju znatne prednosti pred rješenjem tri stana na stubište.

(slika 2.4)

(slika 2.5)

Pet i više stanova na stubištu- galerijski stanovi

iako su česta rješenja i jednostrane orijentacije kod skromnijih i manjihstanova. Vanjska galerija, ako je otvorena,Ispoljuje druge nedostatke koji su za naše klimatsko područje teško prihvatljivi. Posljedica, snijeg i izloženost hladnim vjetrovima stalne su neprilike. Ako se pak ostakli, onda se pojavljuju nedostaci unutarnje galerije (buka) i znatno poskupljuje izvedba.Iako se u galerijskom sistemu znatno smanjuje broj vertikalnih komunikacija, ipak se ne može reći da je taj sistem ekonomičniji od klasičnog (dva i više stanova na stubište), jer su povećane horizontalne veze i jer je konstruktivni sistem takvog objekta redovito kompliciraniji i skuplji, a naročito kod dvoetažnog stana.Međutim, u tlocrtnim rješenjima stanova ovog sistema znatno je lakše postići čistoću funkcija grupa i njihovu međusobnu povezanost nego kod drugih sistema. Rdi toga, te radi privlačnih arhitektonskih mogućnosti oblikovanja objekta, za arhitekte su ovi zadaci posebno interesantni i rado ih se prihvaćaju.

Uglavnom se primjenjuju u sistemu galerijskog stanovanja, posebnom vidu kolektivnog stanovanja, gdje se stambene jedinice (stanovi) nižu uz galeriju. Razlikujemo unutarnju i vanjsku galeriju, te jednokratna ili dvokatna rješavanja stambenih jedinica. Ovaj tip stanovanja omogućuje dobru organizaciju stana i kvalitetnu arhitekuru objektaIpak ga treba izbjegavati, jer je intimnost stanovanja upravo samimSistemom onemogućena. Mnogo jedinica na jednu horizontalnu komunikaciju stvara , pogotovo kod unutarnje galerije, velike probleme u vezi sa sprečavanjem prijenosa buke (komuniciranje i igra djece), a sam ćelijski sistem nizanja stanova u suštini je nehuman. Unutarnja galerija zahtijeva i dvoetažno rješavanje stana, kako bi se postigla adekvatna orijentacija i provjeravanje stambenih jedinica,

Odnos vanjske galerije prema rješenju stanaStanovi se mogu rješavati jednoetažno i dvoetažno, što utječe na sistem galerije. Stambena jedinica (ćelija) može se organizirati tako da je uža strana orijentirana na galeriju i pročeljem, a može i tako da je šira strana paralelna sa galerijom i pročeljem. Prvi način svakako je ekonomičniji radi potpunijeg korištenja galerije i pročelja. Galerije se koji puta rade i za manji broj stanova (3-4), ali to je više produženi podest, nego primjena principa galerije. Zato se u ovom izlaganju zadržati na primjerima najtipičnijih elemenata galerijske organizacije stanovanja.S obzirom na etažnost stambene jedinice galerija (vanjskih ili unutarnjih) to može biti u svakoj etaži, svakoj drugoj (dupleks) ili čak u svakoj trećoj (tripleks). Moguće su također i kombinacije tih sistema, što obogaćuje asortiman stanova i oblikovanje objekta.

U nastojanju da iskoriste prednosti sistema i da izbjegnu njegove negativnosti, projektirani su i izvedeni razni oblici i varijante vanjske galerije, od kojih su prikazane samo neke.Američki primjer ustaklene vanjske galerije čijim je spuštanjem omogućeno dobro provjetravanje stanova. (slika 2.6)

(slika 2.6)

ZaključakAnaliza svih tipova porodičnog i višeporodičnog stanovanja pokazuje da se najveća individualnost u stanovanju postiže u slobodnostojećoj porodičnoj kući (jednoetažna), ali da je ona istovremeno najmanje gradotvorni element. Da bi bila potpuno otvorena ka spoljašnjem prostoru (što je jedna od njenih prednosti u odnosu na ostale tipove porodičnih kuća) neophodno je da bude u prirodnom okruženju, udaljena od susjeda. Ostali tipovi porodičnih kuća i dalje imaju bitne odlike porodičnog stanovanja, ali se u njima pojavljuju i odlike stanovanja u kolektivu, i to najmanje izražene kod dvokuće, a najviše kod terasastih i atrijumnskih kuća. Zbog svojih fizičkih i prostornih karakteristika one su u većoj mjeri gradotvorni elementi, ali se samim tim sve više udaljavaju od ideala slobodnostojeće kuće.

Hvala na pažnji!