Objektiv Br. 17

20. prosinca 2010. • Broj 17/18 • Cijena 9,60 knwww.objektivhr.com

Sretan Božić i Nova godina

plaćajte račune i obavljajte sve financijske

transakcije još brže, jednostavnije i povoljnije

ugovaranje ili redistribuciju mPBZ usluge možete zatražiti u bilo kojoj

poslovnici Banke ili putem PBZ 365@NET usluge

korištenje mPBZ aplikacije je brzo, jednostavno i sigurno

više informacija potražite na www.pbz.hr/mpbz

QR kod — 2D bar kod koji omogućuje pristup određenim sadržajima putem mobilnog uređaja.

Očitajte QR kod svojim mobilnim uređajem i on će Vas odvesti do mPBZ info stranice. Ukoliko

nemate instaliranu aplikaciju za čitanje QR kodova možete je besplatno preuzeti s interneta.

i

Očitajte QR kod

MOBILNO BANKARSTVO ZA VAŠ iPHONE

Apple, Appleov logotip, iPhone i ITunes su robne marke Apple Inc.-a, registrirane u SAD-u i drugim državama. App Store je zaštitni znak usluge Apple Inc.-a.

4 20. prosinca 2010. 520. prosinca 2010.

Glavna i odgovorna urednica: Vedrana [email protected] Izvršna urednica: Sanja Bojović[email protected] Suradnici: Branka Sömen, Miroslav Pavičević, Ivica Radoš, Vlado Zagorac, Dražen Rajković, Iva Dedo, Dubravko Mihić, Ema Henčić, Anita Zlomislić, Jasmin Krpan, Hrvoje Ivančić, Boris Cvetković, Branimir Zekić, Ivana Debeljak

Kolumnisti: Nataša Škaričić, Vilim Ribić, Ines Vrban, Tonka Alujević, Filip Erceg, Dragan TomaševskiGrafički urednik: Goran Stančić [email protected] i korektura: Petra GlavorFotografija: Jovica Drobnjak, Vladimir Bojović, Marin Vajdić, Darko Strosser, Pixsell

Marketing: Tanja Pavlic Tel. +385 1 4810 646 [email protected]: Nina Objektiv d.o.o. Trg N. Š. Zrinjskog 1710000 ZagrebDirektorica: Martina Čović [email protected] Tel: +385 1 4810 664

Adresa uredništva: ObjektivTrg N. Š. Zrinjskog 17 10000 Zagreb Tel: +385 1 4810 664 Fax: +385 1 4810 615Tisak: Znanje d.d. ZagrebDistributeri: Tisak d.d. ZagrebDistri-Press d.o.o. Zagreb

Sljedeći broj objektiva izlazi u ponedjeljak 17. Siječnja!

Sadržaj 20. prosinca 2010. | Broj 17/18

6Psihoprofil

Svi Sanaderovi bjegovi

10Razgovor

Jerko Rošin: Svi su znali za Sanaderov odlazak

14Don Ivan Grubišić

Gdje je Hrvatska u 10 Božjih zapovijedi

18HSS

Feudalci novoga doba

22Razgovor

Ivo Goldstein: Povijest s ‘pjenom na ustima’

28Dragutin LesarSkuhali su nas

kao žabu

32Enigma moćnikaTko je Zdenko

Ljevak

34Dragan Primorac

Hrvatska po izraelskom modelu

44Ina Mol

Mol očekuje optužbu za prijevaru s Podravkom

48Hrvatska

Kako su ubili hrvatsku industriju

54EkonomijaHrvatska

kao Bepina

58Pregled godineDogađaji koji su obilježili 2010.

68Reportaža: Kongo

Fra Ilija Barišić: Moj život u Africi

82Kultura

Izložbena scena u Zagrebu

www.objektivhr.com

Godina izgubljenih šansi i prilika za Hrvatsku je na izmaku, i kako uzrečica kaže: ne ponovila se. Bila je tragična za većinu hrvatskih građana koji su završili na cesti s radnom knjižicom u rukama,

i kojima je elementarna potreba raditi i živjeti od svog rada - uskraće-na. Mnogima je u ovoj godini oduzet i zadnji minimum ljudskoga dosto-janstva. Pokoja nada ostala im je u novu, kao metaforu nečeg novog i do-brog, no kazaljke preklopljene na satu u ponoć nemaju tu moć promjene nabolje.

U svibnju ove godine pojavila se novost na kioscima, novi neovisni politič-ki magazin Objektiv. Od početnih upita - „a gdje je objektiv u logu?“, mi-sleći na dio fotografske opreme, do današnjega dvobroja, ljudi su shvati-li da Objektiv piše objektivno o politici i aktualnim događajima. Zasluga

za novi neovisni dvotjednik pripada i njegovu prvom glavnom uredniku Ratku Boškoviću – Raletu, koji je muški i junački podnio porod novih neovisnih novina, a s njim i svi surad-nici, novinari i tehnička ekipa. Valja upam-titi da bez Raleta i novinara, nepopravljivih idealista, ne bi bilo Objektiva. Malo po malo, iz broja u broj, Objektiv je postajao sve rele-vantniji politički i društveni kroničar na trži-štu, a na svojoj internetskoj stranici dnevno bilježi tisuće i tisuće klikova iz inozemstva. Ne samo zato što piše o politici već zaslugom rada cijele redakcije.

Dijalog koji u demokraciji zamjenjuje borbu u Hrvatskoj ne postoji. Svakodnevno se bo-rimo s komplotom marketinga i politike koji

nas „štopaju“. I sve ostale male izdavače. Agencija za tržišna natjecanja ne želi otkriti dozvoljenu koncentraciju velikih izdavača, kako ne bismo doznali koliko smo oštećeni te tko krši zakone ove zemlje. Prava u kori-jenu zakinuta, kao uostalom i u svim segmentima društva koje bi trebalo služiti malom čovjeku. Sve dok vladajući ne shvate da idealizam nije ne-prijatelj politici, „povlaštena kasta“ koja više voli poslušnost negoli što cijeni žrtve građana njihova jalova posla, nema nam prosperiteta. Nisu niti svjesni koliko su zla nanijeli svojim građanima busajući se u prsa domovinskom ljubavlju.

Srećom da prošlost ne određuje budućnost, već obrnuto. Na to se treba osloniti i slaviti odlazak ove godine. I neka nitko ne pomisli da ako je sam, da je i usamljen, jer nije; ima nas više od četiri milijuna u istom „glibu“.

Vedrana Milas

Bilo jednom u Hrvatskoj... I ne ponovilo se!


presjek događanjaivo sanader

b ijeg bivšega hrvat-skog kancelara Ive Sanadera zgrozio je hrvatsku javnost, ali i vlastodršce koji,

eto, u medijima dijele svoje iznenađenje s običnim smrt-nicima. Olakšanje za hrvatsku javnost i za Sanaderove „pro-gonitelje“ došlo je iznenada i iz „prijateljske“ Austrije, domovi-ne Hypo banke. Nije to, među-tim, prvi Sanaderov bijeg u Au-striju i natrag. Ako se pažljivo analizira njegova biografija, on je uvijek bježao kad bi se našao „pred zidom“, odnosno proble-mom koji ne može lako riješiti. Sanader je, naime, uvijek tra-žio rješenja u koja ulaže mini-mum rada, ali s maksimalnim učinkom. Ustrajnost i upornost nikad mu nisu bile vrline.

boravak u sjemeništuPrvi Sanaderovi bjegovi bili

su djetinji i uobičajeni za split-ske dječake 70-ih godina proš-loga stoljeća, jer su svi masov-no odlazili iz škola kad bi igrao Hajduk na Starom placu. Ali, to se broji.

Sanader je u osnovnoj ško-li, prema sjećanju jedne njego-

ve nastavnice, bio samozatajan i tih. Zbog problema socijal-ne naravi i onih koje je stvarao njegov otac Ante, „pitur“ koji je volio popiti pokoju čašicu više, Sanader se kao dječak po-vlačio u sebe. Kad se formirao u dječarca, zatajenost je pola-ko nestajala. Nakon završet-ka osnovne škole, s obzirom na materijalne (ne)prilike u obite-lji, 1968. nastavio je školova-nje u klasičnoj Nadbiskupskoj gimnaziji. Za vrijeme školova-nja boravio je u sjemeništu, cr-kvenom internatu gdje je imao besplatan stan i hranu. I nje-gova braća – Miro (1955.), Vla-do (1957.), Vinko (1958.), koji je studirao bogosloviju i zaredio se za svećenika - bili su u cr-

kvenom internatu. Sestra Da-nica (1960.) izabrala je život re-dovnice i časna je sestra.

vješt govornik i polemičarNo, za vrijeme boravka u in-

ternatu (sjemeništu), gimna-zijalac Ivica Senader (još nije bio ispravio prezime u Sa-nader, op. a.) često je bježao. Prema sjećanjima njegovih kolega, razlog su bile djevoj-ke. Sanader naprosto nije bio skrušen đak i nimalo nije sli-čio svojim kolegama, pobož-nim dječacima iz sela Dal-matinske zagore, kojima je boravak u sjemeništu bio jedi-na prilika da se školuju. I Sa-naderu je to bila jedina prili-ka, ali je ipak dječake sa sela

prezirao, gledao ih je svisoka. On je bio iz grada, iz Varoši, ži-vio je samo tristotinjak meta-ra od kazališta... Njegove škol-ske kolege, djeca sa sela, imali su problema sa socijalizacijom u gradu, ali on nije imao takve komplekse. Njegov je problem bio taj što mora s njima dijeli-ti učionicu, blagovaonicu, spa-vaonicu... Sanader se od osta-lih sjemeništaraca po svemu razlikovao osim po neimašti-ni. U tome su bili isti. Iako je bijeg od siromaštva u inter-nat (sjemenište) nametnut od majke Ivanke, Sanader je ipak profitirao u sjemeništu. Budu-ći da je dosta čitao i bio vješt govornik i polemičar, ostav-ljao je dojam na sve s kojima se susretao...

U svome razredu uvažavao je samo one kolege koji su u nečem bili bolji od njega. Kad je, primjerice, Radoslav Do-dig, kojem su dobro išli klasič-ni jezici, s lakoćom naučio es-peranto, Sanader to nije mogao podnijeti pa je i on naučio es-peranto.

Godine 1972. Sanader je za-vršio gimnaziju, potom je od-služio JNA i upisao bogo-

SvI SanaderovI

piše ivica radoš

Ako se pažljivo analizira biografija Ive Sanadera, on je uvijek bježao kad

bi se našao ‘pred zidom’, odnosno problemom koji ne može lako riješiti i tražio rješenja u koja ulaže minimum

rada, ali s maksimalnim učinkom

BjegovI

Sanader naproSto nije bio Skrušen đak i nimalo nije Sličio pobožnim dječacima iz Sela dalmatinSke zagore, kojima je boravak u Sjemeništu bio jedina prilika da Se školuju. i Sanaderu je to bila jedina prilika, ali je dječake Sa Sela prezirao, gledao ih je SviSoka

čovjek kojI Se nIje znao noSItI S proBlemIma

8 20. prosinca 2010.

sloviju, zajedno s Anđelkom Kaćunkom. Međutim, Sanader se nije dugo zadržao na bogo-sloviji.

Nije ustrajao. Poželio je stu-dirati filozofiju i teologiju na Gregoriani u Rimu. Dakako, studirao je na račun Splitske nadbiskupije, budući da su mu splitski crkveni oci bili naklo-njeni, a neki od njih su u njega polagali velike nade.

Pa ipak, ni u Rimu Sanader nije izdržao jer mu se, kako je jednom izjavio, tamo „nije svi-djelo“. Vratio se natrag u Split svojoj djevojci Mirjani Šarić. Ni u svome se gradu nije dugo zadržao, otišao je u Innsbruck, u Tirol, gdje je upisao roma-nistiku na Filozofskom fakul-tetu. Za vrijeme studija i dok-torskog studija bavio svime i svačim. Bio je novinar, zatim je radio za Meyer press, agenciju koja je novinskim izdavačima i časopisima, poput Vjesnika i Starta, prodavala fotografije golišava sadržaja itd. Radio je sve i svašta.

politika je unosan posaoZanimljivo je da poslije dok-

torskog studija ni Ivo Sanader, koji je doktorski studij zavr-šio 1983., a ni njegova supruga Mirjana, koja je doktorski stu-dij završila 1984., nisu nastavi-li raditi u struci, u Austriji.

Izabrali su jednostavnije rje-šenje i vratili se u Split. Sana-der je, za početak, budući da je poznavao jezike, radio u jed-noj turističkoj agenciji, dok je Mirjana bila turistički vodič. No, uskoro su dobili bolje po-slove. Sanader je dobio mjesto programskog urednika u izda-vačkoj kući Logos, a njegova je supruga volonterski predava-la Uvod u umjetnost; asistira-la je kod profesora Marasovića na splitskom studiju za likovnu umjetnost koji je bio pri Sveu-čilištu u Zadru.

No, kad je Logos zadesila kri-za i kad je uvedena prinudna uprava 1987., Sanaderu su pre-stale „cvjetati ruže“ u toj izda-

vačkoj kući. Ni tada nije imao snage suočiti se s problemima nego je pokušao drugu kombi-naciju.

On i supruga javili su se na natječaj koje je raspisao Filo-zofski fakultet u Zadru. Sana-der je želio na Odsjek za ger-manistiku, a žena mu Mirjana na Odsjek za arheologiju. Pre-ma obrazloženju komisije nisu primljeni jer, navodno, nisu imali dovoljno znanstvenih ra-dova. Ipak, ne može se pore-ći da je odbijenica u Zadru bila politički motivirana. Supruž-nici Sanader već su imali za on-dašnje prilike solidne radove u akademskoj zajednici, među-tim, nisu bili ustrajni u namjeri

da počnu znanstvene karijere. Baviti se znanošću znači odri-canje, nerijetko i asketizam.

Stoga je Sanaderu i njegovoj ženi bilo lakše ponovno pobjeći u Austriju. Sanader se, nakon povratka u Innsbruck, počeo baviti poduzetništvom. Među-tim, povodom političkih giba-nja u Hrvatskoj, Sanader se že-lio politički aktivirati. Brzo je shvatio da je politika unosniji posao od rizika u poduzetniš-tvu.

Potkraj 1990. Sanader je u Innsbrucku osnovao HDZ, potom je pohvatao konce, na-

pravio vezu prema Tuđmanu te se vratio u Hrvatsku. Mla-dom, naobraženom i ambicio-znom povratniku iz dijaspore dr. Ivi, dodijeljeno je mjesto in-tendanta HNK. No, Split je za njega, pokazalo se, bio prema-len. Sanader je htio i želio više te je, sukladno tomu, smišljao način kako pobjeći u Zagreb. Brzo je, posredstvom Dalma-tinaca u hrvatskoj politici, izlo-birao ministarsko mjesto u Mi-nistarstvu znanosti! No, rad u tom Ministarstvu nije pružao kreativnost nego „šljaku“. Sto-ga se Sanader skrasio u Mini-starstvu vanjskih poslova gdje se, istini za volju, pokazao i do-kazao. Pa ipak, ni diplomaciji

se nije dokraja predao, nego je želio mjesto predstojnika Ure-da predsjednika. I dobio ga je.

neriješeni problemiKako se, s obzirom na tadaš-

nji sustav, u Uredu predsjedni-ka moralo dugo i naporno radi-ti - Sanader se počeo suočavati s problemima. Tuđman je htio radoholičare, a novi predstoj-nik njegova Ureda zacijelo nije bio takav. Kad su Sanaderovi protivnici na Pantovčaku, uz blagoslov Nine Pavića, dokto-ru Ivi smjestili aferu u „Gloriji“, aludirajući na njegove seksu-

alne sklonosti, izgubio je kom-pas. Nije se znao nositi s pro-blemima i pritiskom. Stoga je opet izabrao bijeg, vratio se u zavjetrinu Ministarstva vanj-skih poslova. On, koji voli me-dije i javnost, najednom je za-šutio... Smišljao je način da se osveti HDZ-ovoj desnici koja mu je smjestila aferu. Kad se, nakon smrti Tuđmana, izborio za mjesto predsjednika stran-ke, izabrao je, uz pomoć Vla-dimira Šeksa, osvetu tzv. „pa-šalićevcima“, a ne dijalog i pomirenje. A kad je, pak, osvo-jio vlast, umjesto da se drži po-litike desnoga centra, počeo je voditi neku čudnu politiku koju nitko nije razumio. Pro-bleme s Haagom rješavao je tako što je nemilice izručivao hrvatske generale, dok je pro-bleme u gospodarstvu, bježeći od njih poput zeca od lovačkih pasa, rješavao na osobit način – zaduživanjima, zaduživanji-ma i zaduživanjima.

Krajem 2008. i u prvoj po-lovici 2009. – gomila neriješe-nih problema (Haag, granica sa Slovenijom, otplata dugova, recesija, gospodarski pad, sin-dikati... ) došla je na naplatu – i to sve odjednom!

Tako se Sanader našao pred zidom. Umjesto da pokuša izvući državu iz krize, on je opet izabrao bijeg. Predao je vlast Jadranki Kosor misle-ći da je to samo formalno te da će kao počasni predsjednik HDZ-a moći „povlačiti konce“ i „vladati iz sjene“. Ali, gadno se prevario. Više ga nitko nije že-lio. Budući da se aferama Fimi medija i HEP počelo često i glasno spominjati njegovo ime, Sanader je nanesenu štetu nje-govu ugledu želio anulirati na način da „pobjegne“ u Sabor. Zbog toga je zatražio aktivi-ranje mandata. Na informaci-ju da će ostati bez imuniteta i biti priveden na saslušanje, re-agirao je na svoj karakteristi-čan način - pobjegao je u Au-striju! © copyright Objektiv

auStrija Pobjegao je kada je saznao da će ostati bez imuniteta i biti priveden na saslušanje

Sanader Se, nakon povratka u innSbruck, počeo baviti poduzetništvom. povodom političkih gibanja u hrvatSkoj, želio Se politički aktivirati. Shvatio je da je politika unoSniji poSao od rizika u poduzetništvu

Pixs

ell

ivo sanader


jerko rošInprijatelj najpoznatijega hrvatskog zatvorenika u austriji

za sanadero v odlazak znao je cijeli vrh hdz-a

razgovarala ema henčićJerko Rošin, docent na studiju arhitekture u Splitu, kompozitor, slikar, pisac, pjevač, počasni španjolski konzul, novinar, za Objektiv priča o demokraciji u kojoj smo prihvatili slobodu, no ne i odgovornost, ali o zatvorenom prijatelju za sada ne želi ništa komentirati

J erko Rošin, docent na studiju arhitekture pri Sveučilištu u Splitu, član Društva hrvatskih skladatelja, autor pje-

smica uvrštenih u čitanku za „osmoljetku“, kompozitor, pi-sac, slikar, pjevač, povreme-ni novinar, počasni španjol-ski konzul, saborski zastupnik, član nekoliko parlamentarnih odbora, projektant preko 700 raznih građevina. Paradoks je u tome što ga hrvatska jav-

zastupnice zatječem u zbunju-jućem ali ohrabrujućem i bitno boljem, kvalitetnijem izdanju. Dakle, nailazim i kod oporbe-nih ljudi često puta spremnost da izraze mišljenje koje ljudi unutar stranke nisu spremni izraziti zbog određenog straha - hoće li njihovo mišljenje od-stupiti od, uvjetno rečeno, ofi-cijelne politike.

To se može tumačiti i kao povjerenje stranke da stra-

načkim prvacima ne treba davati posebne upute?

- Čak i u vrijeme dok je Sa-nader bio na kormilu i HDZ-a i Vlade ja nisam bio stranač-ki prvak. Nisam bio član pred-sjedništva, samo sam potpred-sjednik splitske organizacije. Toliko da mi se da jedan pre-stiž i rejting u odnosu na puno mlađe, eventualno ma-nje obrazovane, s manje život-nog iskustva i rezultata itd., a ne zato što sam stranački nešto

više eksponiran. Ja sam samo stranci odan član, važan kao zastupnik u Saboru i ništa više, pogotovo nakon što sam smije-njen s mjesta predsjednika sa-borskog Odbora za prostorno uređenje.

Možemo li malo detaljnije o Vašoj izjavi da želite biti poveznica između bivšeg premijera i stranke te da biste rado djelovali na smi-rivanju strasti?

- To pokušavam sagledati na ljudskoj razini. Unutar naše stranke vjerojatno je postoja-la potreba da se prepozna unu-tarnji neprijatelj. Znam da se stranci ništa zla nije sprema-lo, nikakav puč i imam potre-bu to reći. Žao mi je što Ivi neke stvari nisam imao prigodu reći u vrijeme kad je to bilo potreb-no jer me nije ni pitao za mi-šljenje. Za njegov odlazak znao

kad poStadoh mrga S markova trga

mnogima Sam bio zanimljiv i mioali kada mrga poStane tek kvrgaSva bliSkoSt odšetakvrga Svima Smeta

nost percipira kao dugogodiš-njeg prijatelja i savjetnika biv-šeg premijera Sanadera.

Kada se s malo riječi osli-ka mentalitet i trenutak u kojem živimo, kao što je to Jerko Rošin učinio u „Mrgi“, sama se po sebi na-metne priča o prijateljstvu, lojalnosti i pozitivnim ži-votnim vrijednostima. A kada se pritom javno izja-vi: „Ja mogu biti povezni-

ca između Ive Sanadera i HDZ-a, rado bih djelovao na smirivanju strasti“ - po-vod za razgovor je tu.

- Bez obzira na to što osob-no mislim da bi trebalo poradi-ti na smanjivanju tenzija i po-vjerenju, iako zvuči patetično, i u dijalogu s drugima osjećam tu potrebu. Dnevno politička pragma sabornice služi u bor-bi za prestiž, u borbi za glasače - jer televizija to prenosi. Izvan sabornice mnoge zastupnike i


je cijeli vrh HDZ-a, a ja sam mu prijatelj, a za tu njegovu dra-matičnu odluku nisam znao. A da sam znao svakako bih ga pokušao odgovoriti od toga i ukazati mu na posljedice koje mu, možda, oni koji su znali, nisu htjeli reći, sagledavajući neke svoje druge interese. Hr-vatska je izgubila glasnogovor-nika kojeg će teško netko zami-jeniti. Prođite danas po Europi pa ćete naći malo takvih mar-kantnih osobnosti. On je to ap-solutno bio. Mislim da je Sana-der dužan hrvatskoj javnosti u jednom dužem razgovoru puno toga reći i objasniti. Sutra će povijest reći svoje. I Tuđman je imao svojih nepopularnih odluka, ali da nije bilo njega i takve njegove naravi pitanje je bismo li imali Hrvatsku. Pita-nje je na koji način pristupate čovjeku i njegovu djelu. Uvjet-na pravovjernost je ta koja se prema Sanaderu ponaša loše. Ne mislim da je itko pogrije-šio što je sebi tražio sklonište, novu zaštitu, no ne odobra-vam cirkus. Ne mogu prihvati-ti kad Šeks kaže da je Sanader dno dna jer to ne može reći nit-ko tko je sa Sanaderom bio to-liko vremena. Postoje slabosti kod ljudi koje mogu razumjeti i opravdati, ali zlo u ljudima ne mogu. Bez ljudskosti nema ni-šta. Kao da smo izgubili Boga u sebi kao moralni orijentir i do-zvolili stvaranje kaosa koji će nas sve pomesti.

Puno „bure“ izazvali ste nedavnom izjavom o potre-bi gašenja „Brodotrogira“?

- Nedavno sam bio u Bruxe-llesu, ali nisam dobio instruk-cije što da govorim. Zato sam se osjećao slobodnim govoriti ono što mislim, o općem inte-resu i kako ga ja vidim. Anali-ze pokazuju da Brodotrogir ne može više postojati na način na koji je postojao do sada. Ljudi koji tamo rade moraju misli-ti o svojoj djeci ne samo o sebi. Naravno da je njihovo radno mjesto važno jer od plaće žive,

ali onaj koji dolazi iz Kaštela u Trogir može poći i u Split. A kad se makne trogirsko brodo-gradilište i sagradi nešto dru-go, po potencijalu od 170 tisuća kvadrata - onda vam to znači ulaganje od najmanje oko 250 milijuna €. A ako netko uloži toliki novac, onda želi i da mu se taj novac vrati, za što mu tre-ba bar 20 godina. Čime ste osi-gurali da se na tom mjestu bar sljedećih 20 godina vrši pro-met u istom iznosu, u korist ge-neracija koje neće biti u trlišu.

Jer su se školovali, jer su nešto drugo. Glavna misao jest da ljudima treba kazati za njiho-vo dobro ono što jest, a ne ono što bi voljeli čuti. Kao princip - ja bih se radije suočio s nevolja-ma ako to suočavanje znači rje-šavanje problema pro futuro.

Jesmo li doista u tako bezi-zlaznoj situaciji kako sva-kodnevno prenose mediji?

- Neke stvari izgledaju ner-ješive, a zapravo ovise o dobroj volji da se nešto riješi. Danas, s obzirom na klimu u medijima, mogućnost da te netko prozo-ve i optuži za nešto, svakomu je dano da stoji povučen. Mi smo došli u jednu psihozu, jed-no bolesno stanje, jednu takvu patološku situaciju, atmosfe-ra koja je kroz medije zavlada-la, da je u svima nama zavla-dala jedna određena paranoja da sve što radite, radite samo za svoj džep. Neki ne čine jer ih se filtrira kroz sve moguće ta-kve filtere, a drugi ne čine jer

ih nije ni briga. Govoreći o sebi kako govorimo, sebi proizvo-dimo veliku štetu. Nismo svje-sni kakve signale šaljemo van. Međutim, u tome imamo i jed-nu sreću, a to je da strani diplo-mati koji žive u HR nose jednu drugačiju poruku. Ali mi sami sebi radimo najveću štetu. Pa-tologija je kod nas takva da mediji i oni koji rade u medi-jima nisu svjesni da truju sre-dinu u kojoj sami žive i borave. Ne želim biti vulgaran, ali kad činite „veliku ili malu potrebu“ oko sebe, kao što to čine mediji, onda ste u prigodi da sami prvi ugazite u to. Zato mislim da je potrebno što više ljudi motivi-rati da govore i zrače dobro. Za mentalnu higijenu bilo bi do-bro ponekad ne pratiti neke medije.

Jesu li mediji u Hrvatskoj (dovoljno) slobodni?

- Svako slobodno društvo mora imati slobodne medije pa tako i RH. Ali sloboda po-drazumijeva i odgovornost, u svemu. Mi smo ušli u, uvjetno rečeno, demokraciju, prihva-ćajući samo slobodu, no nismo prihvatili odgovornost. Jer slo-boda medija podrazumijeva i profesionalnost, dobru namje-ru i nekorumpiranost. Ako je čitavo društvo korumpirano, korumpirani su i mediji i kao institucija i kao pojedinac. Ono što treba biti osuđeno je zlo-uporaba medija, a to nitko ne sudi. Demokracija je sama po sebi kao engleska trava - po-siješ, zaliješ i kosiš – ali pro-ces traje 400 godina. A u nama je još uvijek samoupravni so-cijalizam. Mi bismo zadržali sva prava da nam nitko ništa ne može, a iz kapitalizma smo uzeli da možemo drugomu što hoćemo. To je dvokomponen-tna eksplozivna smjesa koja samo može raznijeti, a nikako sagraditi.

No, koliko god se ljuti-li, svakodnevno iz Sabo-ra ide uživo slika polupra-znih klupa, a šira javnost promatra vas kao glasačku mašineriju...

- Na mjesto saborskog za-stupnika trebali bi doći ljudi koji predstavljaju savjest jed-noga društva. Uvijek postoje propusti, izuzeci. U tom bi se smislu trebali pojavljivati ljudi koji nisu poletarci, jer čast, po-štenje i svoju vrijednost nisu imali prigode dokazati. Možda su nadareni, ali nisu dovoljno staloženi i promišljeni. Dakle, trebaju imati jedno iskustvo koje kaže - možeš! Već samim tim poštuje se rad, iskustvo i dob. Ono što može mladi, sta-riji ne može, ali i obrnuto. Za neke stvari, pogotovo za poli-tiku potrebna je staloženost i zrelost, promišljenost i moguć-nost htijenja. Mladi su nestr-pljivi, oni žele sve odmah. Zato oni idu u prve redove, jer žele čim prije i odmah. Bože, daj

mi strpljenja, ali mi ga daj od-mah. Mi gledamo to kao neku privilegiju. Ta moja privilegija saborskog zastupnika meni je donijela materijalnu štetu. Ja primam samo dio plaće, a dio primam u svojoj firmi. Da se imam gdje vratiti i da ne dam otkaz mojim ljudima. Da ne kažem - idem ja u Sabor, a vi se „frigajte“! Zastupnici ima-ju ugovor na određeno vri-jeme. Željana Kalaš ostala je

bez sad posla. Kad sam govo-rio o lojalnosti prema stranci, jer sam dokazao i glasovanjem o proračunu lojalnost stranci i Vladi i parlamentarnoj većini - stranka nije lojalna na isti na-čin prema meni. Ja sam pred-sjednik Europskog foruma parlamentaraca za HABITAT, a nemam ni stolicu ni stola, a kamoli sobu, mail, printer, faks i tajnicu. Nemam ni auto, ni vozača, mobitel je moj, ne uzi-mam saborski dodatak na stan jer živim u svom stanu. Ne ko-štam puno državu. S obzirom na to da sam iz Splita, izgubim dan koji netko tko živi u Zagre-bu ne gubi. Zato mislim da su saborski zastupnici potplaće-ni i da oni svojim ponašanjem, primanjima i odjećom mora-ju pokazati kako predstavlja-ju cvijet ove zemlje i kao takvi mogu prezentirati ovu zemlju. Europski parlamentarci imaju po tri, četiri suradnika koji za njih rade. Ja ovdje nemam gdje pripremiti raspravu nego u pa-

uzi u sabornici jer to je jedino mjesto gdje mogu sjediti i pisa-ti. A onda moram sve prebaci-ti na stick i tražiti tko će mi to isprintati. A to nitko ne želi da ne bi imao neke neugodnosti (?!). I opet se vraćamo na onu paranoju. A to se opet odraža-va na stanje u stranci, stanje u Saboru, stanje u zemlji, to vam sve generira jedno drugo. Ali netko treba imati hrabro-sti i reći - stani! To je gađenje saborskih zastupnika putem novina besmisleno. Ne čitam komentare po portalima. Iza tih anonimnosti kriju se lju-di svakakvih namjera koji ra-dije pljuju i gade. Uvijek ćete naći ljude koji su nezadovoljni vašim radom. Ali ja volim ne-što stvoriti, kad nešto iza tebe ostane, makar to bila pjesma. Iako nisam dobio novac, dobio sam zadovoljstvo kad sam sa tri pjesme iz moje zbirke pjesa-ma za djecu „Te čudnovate pje-smice“, koje su otpjevali Oliver, Gibonni i brojni poznati auto-ri, ušao u čitanku za 2. razred osnovne škole - tamo je Vesna Parun, tamo sam ja, braća Gri-mm - to je zadovoljstvo koje ne možeš kupiti.

Vidite li se u prvoj „garni-turi“ europarlamentaraca iz Hrvatske?

- Mislim da imam iskustvo, sposobnost, način govorenja i ponašanja i praksu koji bi tomu mogli doprinijeti. Ali ne znam kako će se o tome odlu-čivati i tko će o tome odlučiva-ti. A i pitanje je bih li u danom trenutku to i htio.

Imate li recept da se Hrvat-ska pokrene?

- Treba iskrenosti i dobre na-mjere. I širenja pozitivne misli. Ako sijete mržnju, šaljete ne-gativne vibracije, mogu vam se vratiti samo negativne vi-bracije. Ako radite stalno do-bro, onda imate šansu da vam se dobro vrati. A ako zlo šaljete, ono se obavezno vrati. © copyright Objektiv

mi Smo došli u jednu pSihozu,

jedno boleSno Stanje, takvu patološku Situaciju i atmoSferu koja je kroz medije zavladala, da je u Svima nama zavladala paranoja da Sve što radimo, radimo Samo za Svoj džep

ne mogu prihvatiti kad šekS kaže da

je Sanader dno dna, jer to ne može reći nitko tko je bio Sa Sanaderom toliko vremena. poStoje SlaboSti kod ljudi koje mogu razumjeti i opravdati, ali zlo u ljudima ne mogu

‘mentalna higijena’ Rošin kaže da ponekad ne treba pratiti neke medije

jerko rošin smatra da ne košta puno državu i da su saborski zastupnici potplaćeni


n ajlakše bi bilo, u maniru današnjih medijskih klišeja, don Ivana Grubišića označiti kao „kon-

troverznog svećenika“. Istim, osakaćenim novinskim jezi-kom, opisujemo u današnjoj stvarnosti i teatralnog duhov-nika, modernog čudotvorca i „šetača po morskoj površi-ni“, ali i uspješnog biznisme-na Suca, isto kao i ekshibici-onističkog pseudoinkvizitora naših dana, don Kaćunka, po-znatijeg pod umjetničkim imenom Angelo.

Splitski svećenik i sociolog, prisutan u medijima kao neki drugi, još jako, jako daleki, po-zadinski glas Crkve u Hrvata, najbolje je sebe pozicionirao u percepciji našega puka rije-čima: „Jedan dio javnosti ap-solutno prihvaća moje stavove i način rada, a jedan dio, pod utjecajem medija, ne može me nikako ‘smisliti’.“

put hrvatskog pukaI u ovom se razgovoru po-

navlja beskrajan niz afera, krađa, prijevara, razočaranja i osoba koje su vezane uz težak i trnovit put hrvatskog puka s početka 21. stoljeća. Stvari smo postavili na sljedeći na-čin. Neka 10 zapovijedi Božjih budu okvir u koje će don Ivan Grubišić smjestiti Hrvatsku o Božiću 2010., premda on nika-da ne govori ex cathedra. Izri-če ono za što drži da je istina, bez ustezanja. Zato njegove ri-ječi valja čuti i promisliti, mo-gli ga smisliti ili ne.

„U 12 zemalja Europske unije sredinom 80-ih godina prošlog stoljeća provedeno je reprezentativno istraživanje o vrijednostima u suvreme-nom društvu. Bile su istraže-ne i religijske vrijednosti. Po tom istraživanju poredak Bož-jih zapovijedi skroz je promi-jenjen na uzorku od 12 tisuća ispitanika. Tako je na prvom mjestu 5. zapovijed - Ne ubij, ali, to se odnosi na vlastiti ži-

Prva zapovijed u Bibliji glasi: “Ja sam Gospodin Bog tvoj, nemaj drugih bo-

gova uz mene!“ Danas je Bog za mnoge vjernike samo ono što se psuje, „beštima“, a božanstvo je postalo novac i uži-tak. Bog je puka formalnost, bez ikakva značenja, za život „velikih Hrvata i katolika.“

Druga zapovijed glasi: “Ne izusti imena Gospodina svoga uzalud!“

Već sam rekao da smo mi „psovački narod“ i sigur-no bismo u nekom statističkom iskazu dobili prvo mjesto na svjetskom natjecanju iz psovke. Psuju djeca, mladi, srednja dob i odrasli.

Treća zapovijed: “Spomeni se da svetku-ješ dan Gospodnji!“

Po našim istraživanjima, pa i onom koje sam sâm vodio polovicom 80-ih i početkom 90-ih prošlog stoljeća u Splitskoj nadbiskupiji (u dva sasvim ra-zličita društvena odnosa prema religiji) samo 10 do 12 % posjećivalo je nedjeljnu misu nedjeljom i blagdanom u gradu Splitu, a 1995. taj je postotak bio između 12 i 14% vjernika koji redovito posje-ćuju nedjeljnu misu. Hrvati katolici ni ovu zapovi-jed, osim starijih koji to čine iz uvjerenja, ili navi-ke ne poštuju. U svakodnevnom su životu ove tri zapovijedi neprepoznatljive u izvršavanju ili po-štivanju.

Četvrta je zapovijed: “Poštuj oca i majku da ti bude dobro na zemlji.“

Zapovijed ne glasi „slušaj“, nego „poštuj“. Svima nam je poznato da je to poštivanje roditelja i stari-jih osoba posvema zatajilo; da su odnosi sve napeti-ji, ljudi sve živčaniji i svatko svakomu ide na „živce“ ako nije onako kako on to želi i hoće.

Peta zapovijed, veoma kratko izražena: “Ne ubij!“

Nažalost, naša civilizacija ubija začete a nerođe-ne. To rade i vjernici koji se hvale svojom pripad-nošću Crkvi i vjeri, a ne prežu oduzeti život no-vozačetoj osobi, čovjeku. Nisu rijetka ni ubojstva kao i samoubojstva, tzv. crna kronika. Svakim

danom se pune stranice informacijama o nasilno ili pod opijatima izgubljenim životima. Život je čovjeka pao ispod svake cijene. Više se vrednu-ju predmeti, provod ili kućni ljubimci nego djeca i ljudski život.

Šesta zapovijed glasi: “Ne čini prelju-ba!“, a deveta zapovijed glasi: “Ne pože-

li tuđega ženidbenog druga!“ I ove zapovijedi postaju sve više „mrtvo slovo na papiru“, a prevladava mišljenje da osoba ima pra-vo na sve što joj se sviđa, posebno po onoj - “da je zabranjeno voće, najslađe“. Bračna vjernost kao da ne postoji pa slobodno ponašanje i namjerno ki-danje bračne veze iz vlastitih prohtjeva sve su če-šća pojava. Došli smo u situaciju da nam se svaki četvrti ili svaki treći brak rastavlja, a da nove veze isto tako malo traju jer nam nedostaje odgoj za kvalitetan brak u suvremenim izazovima. Narav-no, to se događa i „velikim Hrvatima i katolicima“, dužnosnicima političkih ili društvenih instituci-ja koji iza sebe imaju dvije, tri ili četiri bračne veze koje su propale.

Osma zapovijed glasi: „Ne reci lažna svjedočanstva na bližnjega svoga!“

U suvremenoj skali vrednovanja po navedenom istraživanju na početku teksta, ova je zapovijed na visokom trećem mjestu. No, očito je iz istraživanja da se podrazumijeva: Ne reci lažna svjedočanstva protiv moje osobe! Kod nas, u svakodnevnici, pre-vladava vrlo stara izjava: Snađi se, druže, pa ako treba i lagati, normalno, u svoju korist, a protiv drugoga. Stavili smo i u jednu popularnu pjesmu riječi: “Laži, laži, laži me, ti to radiš najbolje…“

Sedma zapovijed glasi: “Ne ukradi!“, a deseta: “Ne poželi nikakve tuđe stvari!“

Kod nas je lopovluk toliko prevladao da je doveo narod na prosjački štap, na ulicu. Bez posla je pre-ko tristo tisuća ljudi, milijunski broj penzionera koji uglavnom teško spajaju kraj s krajem, dok od proračuna i kriminalnih radnji određeni postotak živi „bogovski“! Zatvori su nam puni lopova i „ve-likih katolika“.

dr. don Ivan grUBIšIĆ

Kod nas je lopovluk toliko prevladao da je doveo narod na prosjački štap, bez posla je preko tristo tisuća ljudi, milijunski broj penzionera teško spajaju kraj s krajem, dok od proračuna i kriminalnih radnji određeni postotak živi ‘bogovski’! Puni su nam zatvori lopova i ‘velikih katolika’

hrvati su bacili božje zapovijedi pod noge!piše dubravko mihić

gdje je Hrvatska u 10 Božjih zapovijedi

o Božiću 2010. ?

Pixs

ell

16 20. prosinca 2010.

vot pojedinca u interpretaciji: ne ubij mene. Na drugom mje-stu je 7. zapovijed - Ne ukradi, u smislu: ne diraj moje... itd. Prve tri zapovijedi Dekaloga, koje govore o odnosu čovje-ka prema Bogu ostale su sve tri na zadnja tri mjesta. Da-kle, suvremeni čovjek čini je-dan izbor, u duhu svoga raz-mišljanja i kulture življenja i moralni relativizam, kako da-nas govorimo, ovdje ima svoj početak. S druge strane, Isus sve zapovijedi sažima za svo-je učenike, kršćane, u novu zapovijed:“Ljubi Boga nada sve, a bližnjega svoga kao sa-moga sebe.“ Opravdano je pi-tanje gdje smo o ovom Božiću

2010. kad se radi kako o De-kalogu tako i o Isusovoj zapo-vijedi ljubavi“, razmišlja don Grubišić.

društvena stvarnost„Možemo reći da smo mi

čudan narod, narod „tvrde šije“ i „neobrezana srca.“ Pre-vladava licemjerje, farizejstvo i formalnost te običaj i obred, a prazne su nam duše, jer smo skoro sve zapovijedi i norme, kao i Ustavom zagarantirana prava, stavili pod noge, kao da ne postoje. U ovakvu je ozrač-ju slavljenje Isusova rođe-nja paradoks i sramota. Boga smo izbacili iz života, a posta-vili ga u izloge, stavili u štali-

ce u kipiće i lampione. Izbacili smo i čovjeka na ulicu, da sku-plja otpatke i prazne plastične boce po kontejnerima. Pretvo-rili smo društvenu stvarnost, gdje nema Boga ni čovjeka, u špilju lopovsku i paradu po-gansku. Što se tiče življenja po Božjim zapovijedima, mi smo već u Europi, formalno prizna-nje i nije potrebno. Jasno da se šalim! U tome nam Europa ne može biti primjerom. Uza sve rečeno poručujem da ne gubi-mo nadu u duhu sv. Augusti-

na. Naime, Augustin shvaća nadu kao nemirenje s posto-jećim i pokušaj da se učini sve da se postojeće, a nevaljalo stanje promijeni. To ovoga Bo-žića želim svim ljudima do-bre volje. Sretno i sreća dola-zi od glagola sresti se. Što više susreta, poštivanja drugoga i drukčijega te djelotvorna lju-bav u slobodi i ljubavi znako-vi su Božje prisutnosti i vrše-nja Božjih zapovijedi“, kaže dr. don Ivan Grubišić. © copyright Objektiv

prevladava licemjerje, farizejStvo i formalnoSt te običaj i obred, a prazne Su nam duše, jer Smo Skoro

Sve zapovijedi i norme, kao i uStavom zagarantirana prava, Stavili pod noge, kao da ne poStoje

Pixs

ell


politička scenaHss i koalicija

p rijeti li Hrvatskoj se-ljačkoj stranci na idu-ćim parlamentarnim izborima opasnost od potpunog marginali-

ziranja ili čak i nestanka na po-litičkoj sceni, kako se može čuti u šaptu unutar same stranke? Potpuni nestanak vjerojatno ne jer, ma koliko na prvi pogled ta stranka bila neaktivna, ona ipak ima svoje tradicionalno i to prilično čvrsto biračko tijelo. Naime, HSS je u pravom smi-slu riječi najobičnija interesna udruga jer za nju praktički ne glasa nitko izvan ruralnog mi-

vrh hss-a su feu dalci novoga doba

piše ivica radoš i vedrana milasOd kada je HSS na vlasti u koaliciji s HDZ-om i SDSS-om, njezino je čelništvo uspješno lobiralo za velike komade proračunskoga financijskog ‘kolača’ te unosna mjesta u državnim poduzećima, dok sami seljaci nemaju prevelikog razloga za zadovoljstvo načinom vođenja stranke koja bi trebala zastupati njihove interese

klIjentelIStIčka organIzacIja

ljea. Koga ona, uopće, može za-stupati osim dijela tih građana Hrvatske? Dakle, po svemu su-deći, opstanak joj je na politič-koj sceni zajamčen, ali dobije li koji postotak manje na sljede-ćim izborima, njezino se čel-ništvo ne bi smjelo iznenaditi. Ono je, uostalom, u ove prote-kle tri godine, od kada je HSS na vlasti u koaliciji s HDZ-om i SDSS-om, isključivo uspješno lobiralo za velike komade pro-računskoga financijskog „kola-ča“ te unosna mjesta u držav-nim poduzećima. I u taj krug odabranih ušla je nekolici-

na podobnih predsjednika Jo-sipa Friščića, No, kako je pre-mijerki Jadranki Kosor sasvim jasno da su joj upravo Friščić i njegova klika najjači savezni-ci (sa SDSS-om se nikada ne zna sigurno), blagonaklono je i sama gledala na HSS-ov gra-bež državnog novca.

priljev novca u hSSIz nekoliko bi razloga HSS,

nekada bogate tradicije, mo-gao završiti na popisu „pre-zrenih“ hrvatskih političkih stranaka; čak se i HSP-u to dogodilo. Od jake stranke pao

je na strančicu s jednim za-stupnikom, ali za pravaše je to donekle bilo i logično. Bor-bena retorika koja im je 90-ih godina osiguravala značaj-nu potporu birača, danas je, 20 godina nakon samostalno-sti države, potpuno neuteme-ljena. Hrvatsku danas muče problemi drugačiji od agresije Srba na njezin teritorij. Kako je Danijel Srb, predsjednik HSP-a, ipak prepoznao vrije-me u kojem živimo, iznoseći u javnost jasne i otvorene sta-vove, počeo je podizati stran-ku, smještenu na desnicu, no

ne radikalnu kao desetljeće i pol ranije. HSS nije prepoznao taj trenutak, a njegovi su čel-nici ostali zarobljeni u vlastitoj taštini i trgovačkom mentali-tetu. HSS je zapravo odustao od smisla svoga postojanja - umjesto zagovaranja svog tra-dicionalnoga političkog pro-grama socijalne jednakosti i državotvorstva, postao je kli-jentelistička organizacija koja, na neki način, već godinama ucjenjuje i „reketira“ državu i glavnoga koalicijskog partne-ra, slično SDSS-u. Izbijanjem novca iz državne kase za tako-

zvane poticaje i inzistiranjem na jakim i dobro plaćenim mjestima u javnim poduze-ćima, HSS je kupovao bira-če i osiguravao ovozemaljsku „socijalnu sigurnost“ stranač-ke vrhuške. HDZ-ova koali-cija s HSS-om, prema upuće-nima, državu košta do deset milijardi kuna godišnje. U vri-jednosti od oko 4,8 milijardi kuna država je dala razne po-ticaje poljoprivrednicima, vo-ćarima, stočarima, dok ostat-kom sredstava, do 10 milijardi kuna, HSS-ovci „gospodare“ kroz resorna ministarstva i

javna poduzeća: Ministarstvo regionalnog razvoja, šumar-stva i vodnoga gospodarstva (ranije kroz Ministarstvo po-ljoprivrede), Ministarstvo tu-rizma, Jadranski naftovod (Janaf), Hrvatske vode i Hr-vatske šume.

poslovi ‘u sjeni’Dva ministarstva i tri jaka

javna poduzeća postala su pravo „feudalno leno“ HSS-ovske političke klike, a pri-ljev novca u te institucije ne-vjerojatno je golem. Tako vrh HSS-a poput novovjekih feu-

dalaca gospodari milijardama kuna poreznih obveza, koje im je jaki HDZ dao na srebrnom pladnju.

Božidar Pankretić drži Mi-nistarstvo regionalnog razvoja, budući da se HSS odrekao Mi-nistarstva poljoprivrede, što je bio prvi veliki poraz Friščićeve „ekipe“. Priznajući praktički da su nesposobni vladati tim kru-pnim resorom, HSS je i sebe sa-mog, a i Vladu, doveo u para-doksalnu situaciju da stranka koja bi trebala zastupati seosku populaciju ne upravlja Mini-starstvom poljoprivrede koje je i

marijana petir, saborska zastupnica, druga frakcija HSS-a

Stipe gabrić jambo, saborski zastupnik i gradonačelnik Metkovića

damir bajS, ministar turizma i Pankretićev rival u preuzimanju čelništva nad HSS-om

darko vuletić, predsjednik Uprave Hrvatskih šuma, spada u modernije političare

friščić i pankretić HDZ-ova koalicija s HSS-om, prema upućenima, državu košta do deset milijardi kuna godišnje

anto markov dokopao se dobre pozicije predsjednika Uprave Janafa

Pixs

ell

Pixs

ell

Pixs

ell

Pixs

ell

Pixs

ell

20 20. prosinca 2010.

zaduženo za problematiku isto-ga društvenog sloja. U HSS-u se nisu htjeli zamjerati izbornoj bazi, seljacima, koji svake go-dine zbog nezadovoljstva pale traktore i blokiraju prometnice. Stoga su se Pankretić i društvo odrekli programa revitalizacije sela i poljoprivrede. Moguće je da su ocijenili da je puno lagod-nije u Ministarstvu regional-nog razvoja, šumarstva i vod-noga gospodarstva, sa sasvim pristojnim proračunom, radi-ti poslove „u sjeni“, negoli se u Ministarstvu poljoprivrede bo-riti za položaj seljaka.

Sukrivci za stanje u državiOsim toga, za uspješno je

vođenje nekog ministarstva potrebno i znanje, a upitno je ima li ga Pankretić, čovjek skromnih političkih vještina i golemih ambicija, čija je naj-veća želja postati predsjednik HSS-a. U HSS-u se neslužbe-no može čuti kako su njegove želje i ambicije okrenute samo jednom; okrenuti leđa HDZ-u i ukrcati se na SDP-ovu po-bjedničku platformu, kao što je to već jednom i učinjeno, 2000. godine, u Račanovoj Vladi. No sadašnji HSS više nije poželjan koalicijski par-tner SDP-u, jer se niti jednom u ove tri godine nisu ogradili od loše HDZ-ove politike vo-đenja države te ih upravo to čini sukrivcima za katastro-falno stanje u kojoj je Hrvat-ska, ne samo gospodarsko već i moralno. Uostalom, zašto bi Milanović uopće otvarao vrata debelo osramoćenom HSS-u, koji radi zadržavanja unosnih sredstava kojima raspolaže „drži ljestve“ HDZ-u u uruša-vanju cijelog sustava?

Pankretić u stranci, zajed-no sa svojim kumom Antom Markovom, čini tzv. „osovinu zla“. Markov se, nakon pobje-de HDZ-HSS koalicije 2007., dokopao fantastično dobre po-zicije predsjednika uprave Ja-nafa, a u Dalmaciji je posebno poznat po tome što, bojeći se

konkurencije, guši svaki po-kušaj obnove i jačanja HSS-a. U medijima je često povezi-van s obavještajnim služba-ma i privatizacijskim afera-ma; oponenti mu prigovaraju da je upravo on izabrao NO Janafa, a ne obrnuto. Primje-rice, Danijel Ropuš u NO Ja-nafa, njegov navodni prvot-ni neprijatelj, nakon izbora u NO postaje prijatelj. Također, Markov je žestoko izlobirao da za člana Uprave Janafa dođe i Ante Dodig, koji je nekoć ra-dio u Hrvatskoj agenciji za te-lekomunikacije, bivši HSLS-ovac, koji se odmah ispisao iz stranke kada je ova napustila vladajuću koaliciju. Naime, od početka rada Račanove Vla-de, od 2000. do 2002. bio je pomoćnik ministra u Upra-vi za pošte i telekomunikaci-je u Ministarstvu pomorstva, prometa i veza; 2003. bio je član Vijeća Hrvatske agenci-

je za telekomunikacije, a od 2002. do 2004. bio je direk-tor Hrvatskog zavoda za tele-komunikacije. Uostalom, još u vrijeme kada je iz Račanove Vlade istupio HSLS, sam Do-dig je, da bi u tom trenutku za-držao poziciju Zavoda za tele-komunikacije, istupio prvi put iz HSLS-a i upisao se u HSS, da bi se kasnije ponovno vra-tio u HSLS. No, Dodig je Mar-kovu i HDZ-u dokazao svoju lojalnost i ovaj put, napustiv-ši ekspresno liberale, ostajući pritom član Uprave Janafa.

frakcije unutar hSS-aDrugu frakciju HSS-a čine

ministar turizma Damir Bajs i saborska zastupnica Marijana Petir na kojoj je Predsjedniš-tvo stranke treniralo stranač-ku stegu jer se prošle godi-ne nije slagala s odlukom da stranka prepusti Ministarstvo poljoprivrede.

Treću frakciju unutar HSS-a predvodi Stipe Gabrić Jam-bo, saborski zastupnik i gra-donačelnik Metkovića, kojeg u HSS-u smatraju stranim ti-jelom, no budući da se zbližio s predsjednikom Friščićem, nema znakova da bi Jambov položaj unutar stranke mogao biti poljuljan. Vladara Metko-vića i neretvanske doline sve frakcije HSS-a ostavljaju na miru - jednostavno je prejak.

Darko Vuletić , predsjednik uprave Hrvatskih šuma, pripa-da mlađoj generaciji HSS-ova-ca. I on je blizak Friščiću, a u prvi ga je plan izbacila stranač-ka kombinatorika, a ne struč-nost, no upravo Vuletić spada u rijetke modernije političare u HSS-u.

Hrvatske šume postale su veliki hrvatski problem. Deset-ljeća su prošla otkako se njima ne gospodari na pravi način. Ogromne količine drveta pro-padaju i nelegalno se sijeku, izvoze se samo trupci, a o kapi-talnom ulaganju, da bi se doš-lo do finalnog proizvoda, nema niti govora.

Hrvatske vode posebna su priča. Jadranko Husarić, nji-hov čelnik, zbog nedavnih je poplava najavio ostavku koju je u tišini – „odnijela voda“. HSS je po svaku cijenu želio zadr-žati utjecaj u Hrvatskim vo-dama, Husarić se „urazumio“. Hrvatske vode svake godine iznajmljuju veliki broj bagera za čišćenje kanala, a davanjem poslova kupuju se glasovi klije-nata.

HSS, posredstvom svojih brojnih državnih tajnika, za-mjenika i pomoćnika u osta-lim resornim ministarstvima i državnim poduzećima, tako-đer ima utjecaj. Kako bi ostali na vlasti, stranački će se prva-ci, po jednoj opciji, na sljede-ćim izborima pokušati ukrca-ti na liste koalicijskog partnera HDZ-a u slučaju da pravovre-meno ocijene opasnost od ne-prelaska izbornog praga. © copyright Objektiv

U međuvremenu se HSS-u pojavila i konkurencija pod nazivom Autohtona hrvatska seljačka stranka (A-HSS).

Predsjednik stranke je Jasenko Stipac. Oko sebe je okupio i desetak bivših saborskih zastupnika HSS-a. Također se čuje i kako na mogućem izbornom fijasku HSS-a na parlamen-tarnim izborima želi profitirati i Zlatko Tomčić, bivši smi-jenjeni predsjednik HSS-a, nekada „alfa i omega“ stranke i bivši predsjednik Hrvatskog sabora. Priče idu toliko dale-ko da kazuju kako se Tomčić nada da će upravo on nakon Fr-iščića rehabilitirati posrnuli HSS, za kojega i vlast i oporba imaju zapravo identično mišljenje - „lihvari“.

autohtona hrvatska seljačka stranka

konkurencija HSS-u

hSS Kako bi ostali na vlasti, na sljedećim će se izborima pokušati ‘ukrcati’ na liste HDZ-a ako ne prijeđu izborni prag

Pixs

ell

Hss i koalicija


i vo Goldstein u hrvatskoj je javnosti jedan od najpo-znatijih povjesničara; re-dovito iznosi svoje jasne stavove, progovara o situ-

aciji u Hrvatskoj i kada mnogi ugledni intelektualci šute. Ne plaši se toga što njegova mišlje-nja često nailaze na podijeljene reakcije, posebice kada govo-ri o pitanjima Židova u Hrvat-skoj, ali i u svijetu ili aktualnoj hrvatskoj politici.

Redoviti je profesor na Filo-zofskom fakultetu u Zagrebu,

Ivo goldSteInprofesor na Filozofskom fakultetu, predsjednik vijeća zajednice Bet Israel i autor nekoliko knjiga

Mnogi pristupaju povijesti s ‘pjenoM na ustiMa’

piše ema henčić | Snimio jovica drobnjak

Ivo Goldstein, profesor koji se bavi bizantologijom i hrvatskom poviješću srednjeg vijeka, kao i poviješću Židova u Hrvatskoj, u knjizi ‘Povijest samostalne Hrvatske’, koja izlazi nakon Nove godine opisuje događaje u zadnjih 20 godina

bavi se bizantologijom i hrvat-skom poviješću srednjega vije-ka, ponajprije ranim srednjim vijekom, kao i poviješću Žido-va u Hrvatskoj te hrvatskom poviješću 20. stoljeća.

Ujedno je i predstojnik Kate-dre za opću povijest srednjega vijeka pri Odsjeku za povijest na Filozofskom fakultetu te au-tor nekoliko knjiga - “Hrvatski rani srednji vijek” (1995.), “Cro-atia: A History” (2000.), “Hr-vatska 1918 - 2008.”(2008.), a upravo ovih dana izlazi mu

i “Povijest samostalne Hrvat-ske”. Također je i predsjednik Vijeća Židovske vjerske zajed-nice Bet Israel.

Ovih Vam dana izlazi knji-ga „Povijest samostalne Hrvatske“. Što je, zapravo, glavna misao tog djela?

- Promatram glavne proce-se i događaje u ovih 20-ak go-dina i pokušavam napraviti in-venturu. Ne postavljam pitanje – „je li nam sve ovo trebalo“, jer nije bilo alternative hrvatskom

osamostaljivanju, ali propitu-jem sve ostale dileme. A izla-zak knjige odgodili smo za tje-dan-dva, poslije Nove godine: naime, na dan kada smo želje-li krenuti u tiskaru, izdan je na-log za uhićenje bivšeg premije-ra Sanadera. Sve to što se s njim i oko njega događa posljednjih dana toliko je važno da zaslužu-je da bude u knjizi kao svojevr-stan zaključak.

Svjedoci smo da je HDZ u stvari punih 17 godina na vlasti, a samo tri i pol go-dine Hrvatsku su vodile li-jeve opcije. Jesu li Hrvati „prirodno“ okrenuti de-snoj političkoj opciji i ne-kakvoj potrebi za jakim vođom?

- HDZ je 1990. došao na vlast u trenucima kada se priprema-la agresija na Hrvatsku. „Zaja-šio“ je domoljubnu retoriku i glasači su se tom zovu spremno odazivali. Ljevica, kao i opozi-cija općenito nisu bili na visini zadatka, ali treba uvijek voditi računa da izbori između 1990. i 2000. nisu bili pošteni, a da je HDZ 2003. i 2007. vrlo tijesno dobio izbore. No, čini se da sada toj priči ide kraj.

Što biste mogli navesti kao dobre strane HDZ-a, a što je u toj stranci „nazadnjač-ko“?

- Teško je na ovo Vaše pitanje odgovarati ne uzimajući u ob-zir ova posljednja događanja. Ivo Sanader prije nekoliko je godina bio uspješan premijer i državnik europskog forma-ta. Kao premijer imao je i vrlo dobrih poteza, osobito na po-četku prvog mandata. Imao je i velikih propusta, osobito tije-kom drugog mandata, kad nije

kada, po Svemu Sudeći, Sdp dođe na vlaSt,

trebat će raščišćavati kataStrofalno Stanje u kojem naS oStavlja Sadašnja vlaSt. tada neće biti Samo dileme koje imaju veze S deSnom ili lijevom orijentacijom, nego kako preživjeti - na kraći i na duži rok


sagledao dolazak krize i nije na vrijeme inicirao pripreme za te nadiruće nevolje. Naposljetku je postao osumnjičenik za kri-minal, da bi sam sebe povaljao po blatu kad je pokušao pobje-ći pred zakonom. No, ovo za što ga se sada sumnjiči, nije sve što ide na dušu HDZ-a: hrvat-ska javnost s vremena na vrije-me saznaje da se vodi istraga o tome kako su deseci miliju-na eura državnog novca otpre-mljeni iz Hrvatske oko 2000. i završili u inozemnim banka-ma, a potom na privatnim ra-čunima. Nagađa se, s manje ili više argumenata, da je „mo-zak“ te operacije bio general Zagorec. No, Zagorec o tome šuti, ali istrage, u suradnji s inozemnim policijama, traju i sada. Pitanje je kada će i hoće li uopće javnost saznati prave razmjere tih događanja i čuti istinu o tome kako su opljačka-ne Hrvatska i njezini građani. Moglo bi se, naravno, govori-ti i o drugim karakteristikama

vladavine HDZ-a, ali mislim da je ovo što sam rekao i sada i inače od ključne važnosti.

Vaše mišljenje o stranka-ma lijeve političke orijen-tacije?

- Pa jedina relevantna lijeva stranka je zapravo SDP. Nala-zimo se u postideološkom vre-

menu, a osim toga, za koji mje-sec, kada, po svemu sudeći, SDP dođe na vlast, trebat će ra-ščišćavati katastrofalno stanje u kojem nas ostavlja sadašnja vlast. A tada na stolu neće biti samo dileme koje imaju veze s desnom ili lijevom orijentaci-jom, nego prvenstveno pitanje kako preživjeti - na kraći i na duži rok.

Kakva je uopće budućnost Hrvatske? Nažalost, uglav-nom smo prečesto okre-nuti prošlosti, a i pitanje je jesmo li išta naučili iz prošlosti.

- Slažem se da smo previše okrenuti prošlosti, ali iz proš-losti ništa nismo naučili. Nai-me, ne postavljamo prava pi-

tanja, pa ne možemo dobiti ni prave odgovore. Jednostavno, mnogi pristupaju povijesti sa suviškom „pjene u ustima“, a osnovno je da se na povijest ne vrijedi ljutiti. Ona je bila kakva je bila. Ne može se promijeniti, a ne može se ni zaboraviti – ni ono što je bilo dobro, ali boga-mi ni ono što je bilo loše. Stoga se valja suočiti i s ružnim epizo-

dama vlastite prošlosti, jer Vam inače, čisto ekonomistički reče-no, završni račun ne „štima“. A ako on ne „štima“, onda ne vi-dimo na realističan način gdje smo, pa ni ne možemo planira-ti budućnost.

No, kakvu Hrvatsku Vi, in-telektualac i građanin, pri-željkujete?

- Hrvatska se 1991. suočila s agresijom pa se uspješno obra-nila, 2000. našla se pred opa-snošću puzajućeg nastupa voj-ne vlasti, pa je predsjednik Mesić energičnim postupkom spasio zemlju od vojne domi-nacije nad politikom. Mislim da takve opasnosti danas više ne postoje, ali zemlja i društvo oči-gledno prolaze kroz dramatične trenutke, koji su plodno tlo i za neslućene nedemokratske opa-snosti. Ipak, vjerujem da će ih Hrvatska prebroditi. Prošli smo već dovoljno nevolja i iskušenja, stekli smo i dovoljno iskustva koja nam nalažu težnju prema

stvaranju države pravde, prava i zdrave demokracije. Imamo i dovoljno potencijala da usko-ro postanemo i relativno boga-to društvo, u svakom slučaju da u tom smislu uhvatimo razvije-nu Europu. A Hrvatska po svo-joj naravi mora ostati negdje iz-među sjevernjačke preciznosti i radišnosti i mediteranske opu-štenosti i vrckavosti – doduše, i ne može drugačije jer bi onda prestala biti Hrvatska.

Možda ovo što ću Vas pita-ti zvuči surovo, ali čuje se i dosta mišljenja da se Ži-dovi prečesto pozivaju na holokaust koji su preživje-li i da im je to svojevrstan alibi za stvaranje poseb-ne „vrste“, kao da ogro-mna stradanja nisu imali i drugi narodi... Kako to ko-mentirate?

- Možda će također zvuča-ti surovo, ali ova Vaša tvrdnja nosi u sebi elemente antisemi-tizma. Naime, nacistički ho-lokaust nad Židovima neus-porediv je s bilo kojim drugim genocidom ili masovnim zloči-nom u 20. stoljeću, pa onda i ti-jekom povijesti. Trajao je najdu-že (punih 12 godina), proveden je na najvećem prostoru (diljem okupirane Europe), prouzročio je najviše žrtava – ako ne pu-nih šest milijuna, onda nebit-no manje. Čitave su zajednice, poput poljske, koja je prije rata brojala oko 3,300.000 članova, nestale. Na tlu Poljske i u logo-rima preživjelo je svega 70.000 Židova, a približno toliko vrati-lo se u Poljsku iz izbjeglištva u Sovjetskom Savezu. Za razli-ku od prije 20-ak i više godina, kada se holokaust negirao, sada negacionisti nastoje izjednači-ti strahote i posljedice holokau-

sta sa strahotama i posljedica-ma drugih masovnih zločina. Neće ići.

O holokaustu se danas u Eu-ropi govori i piše, čini mi se, više negoli ikada, i to najvećim dijelom uopće ne rade Židovi, već nežidovi. Razlog tome jest da holokaust na neki način pro-pitkuje europsku savjest. Na-ravno, ponajprije njemačku i austrijsku, ali i drugih europ-skih naroda – mnogi se pitaju kako se tako monstruozan zlo-čin mogao dogoditi na konti-nentu koji sebe smatra kolijev-kom civilizacije?

Nema nikakve židovske že-lje za stvaranjem posebne vr-ste: često se takva tvrdnja čuje od navodnih poznavatelja bli-skoistočne situacije koji onda žele sugerirati kako Židovi rade Palestincima ono što su nacisti radili njima. Ti ljudi uopće ne vladaju osnovnim činjenicama o sukobu na Bliskom istoku, u

kojem nitko nije nevin. Primje-rice, Gaza se uspoređuje s Aus-chwitzom – možda sam nein-formiran, ali još nisam čuo da su zatočenici Auschwitza ra-ketirali okolne gradove, i to sa 3.400 raketa u godinu dana? Pokolj u palestinskim logorima Sabri i Šatili 1982. počinili su li-banonski kršćani, a u ovih 30-ak godina stalno su „na tape-tu“ Izraelci (o odgovornosti se, ali ne o krivnji izraelske vojske, naravno, može razgovarati).

Nakon afere WikiLeaks, mislite li da će doći do uru-šavanja svjetske stabil-nosti i je li time otvorena „Pandorina kutija“ susta-va sigurnosti kojega danas poznajemo ili možda ne poznajemo?

- Nema se tu što puno pame-tovati: radi se o nedopustivom curenju informacija i svatko onaj tko to čini mora kazne-

no odgovarati. Jedini izuzetak kada se smiju objaviti informa-cije iz državnih struktura jesu one koje otkrivaju direktnu po-vredu ili ugrožavanje temeljnih ljudskih prava, uključujući zlo-čine.

Treba li slati nove kontin-gente Hrvatske vojske u Afganistan?

- Nisam, naravno, upućen u sve vojne i sigurnosne procje-ne, i u opće stanje na ratištu, ali mislim da toj odluci nema alternative. Zapad mora pomo-ći afganistanskoj vladi i naro-du da se oslobodi fundamenta-lističkog zla koje ga ugrožava. Mislim da zapadne javnosti, pa tako ni hrvatska, nisu svjesni opasnosti: ta politička opcija koja prijeti ne samo Afganista-nu i Pakistanu, nego i čitavom svijetu, želi povratak tih dru-štava u neka pretpotopna vre-mena. Primjerice, žene žele lišiti mogućnosti da se obra-zuju pa zato sustavno napada-ju ženske škole u Pakistanu. Ako se Zapad neće od toga zla obraniti u Afganistanu i Paki-stanu, nego će te zemlje napu-stiti, ubrzo bi to zlo moglo Za-padu pokucati na vrata.

Je li Hrvatska danas dru-gačija, i ako jest, u čemu, od Hrvatske 90-ih godina?

- Bez obzira na sve probleme – rat, pljačku, korupciju – Hr-vatska s boljih pozicija nego-li u prethodnim desetljećima, pa i u odnosu na 1990. godinu, očekuje pristupanje Europskoj uniji. No, potrebne su društve-ne i ekonomske reforme, a član-stvo u EU, to je danas svakom jasno, može nam u tome poslu pomoći, ali većinu posla mora-mo obaviti sami. To bi bio pre-duvjet da u sljedećem desetlje-ću konačno ova zemlja doživi svakovrsni uzlet. © copyright Objektiv

jednoStavno, mnogi priStupaju povijeSti Sa Suviškom ‘pjene u uStima’, a oSnovno je da Se na povijeSt ne vrijedi ljutiti. ona je bila kakva je bila. ne može Se promijeniti, a ne može Se ni zaboraviti – ni ono što je bilo dobro, ali bogami ni ono što je bilo loše

hdz je došao na vlaSt u trenucima kada Se pripremala agreSija na hrvatSku. ‘zajašio’ je domoljubnu

retoriku i glaSači Su Se Spremno odazivali. ljevica nije bila na viSini zadatka, ali izbori između 1990. i 2000. niSu bili pošteni

ivo goldStein, autor nove knjige ‘Povijest samostalne Hrvatske’ koja izlazi uskoro


piše Filip erceg

POLITOGRAFgodina dana Ive josipovića

Prošlo je godinu dana od izbora Ive Josipovića za predsjed-nika Hrvatske. Danas, godinu dana poslije, slobodno mo-žemo reći da je Josipović dobar predsjednik. U tih godinu

dana on nije napravio niti jednu veću stratešku grešku. Ustvari, već sada se može reći da je Ivo Josipović bolji predsjednik od Sti-pe Mesića. Ne samo zato što je obrazovaniji i moderniji političar nego i zato što on šire gleda na stvari od Mesića. Mesić nije umio biti predsjednik svih građana Hrvatske, dok Josipoviću to polazi za rukom. Mesić je volio biti „svakom loncu poklopac“, a Josipović je „tiha voda koja brege valja“. Ako se Mesić uvelike razlikovao od Franje Tuđmana, onda se Josipović bitno razlikuje i od jednog i od drugog. Josipović je, ako ništa drugo, prvi predsjednik bez za-tvorskog staža. On je i mlađi od svojih prethodnika, a time i bez repova iz prošlosti. Ako je Tuđman bio predsjednik za ratno doba, a Mesić za postuđmanovsko vrijeme, onda je Josipović predsjed-nik za europsku Hrvatsku. Što reći o prvih godinu dana mandata trećega hrvatskog predsjednika? Prije svega, Josipović je nevje-rojatno vrijedan predsjednik: on je čovjek goleme energije. Uju-tro je u Bruxellesu, a popodne u Donjem Miholjcu, navečer na ne-koj dobroj premijeri, a u 2 sata u noći na Facebooku s građanima. Josipović naprosto zna biti u pravo vrijeme na pravom mjestu. Kad brodogradnji prijeti stečaj, on je u Brodosplitu, kad radnice Kamenskog štrajkaju glađu, on je tamo da im pruži podršku…

On će podržati sindikalne zahtjeve, ali ipak neće potpisa-ti peticiju za referendum, jer zna da nije u istoj poziciji kao Milanović koji je to učinio. Prva godina Ive Josipovi-

ća bila je možda malo previše komemorativna: on je u prvoj go-dini svog mandata bio suviše često na grobovima. S jedne strane, to je pohvalno, a s druge, nije mu baš dobro da se pretvori u ko-memorativnog predsjednika. Josipović je imao potrebu da se po-kloni svim žrtvama, da se svima ispriča, da ode i u Ahmiće i u Križančevo selo, i na Ovčaru i u Paulin Dvor, i u Jasenovac i u Ja-dovno i u Srb… Ipak, Josipović je u samo godinu dana napravio daleko više na planu pomirenja Srba i Hrvata nego njegov pret-hodnik. Josipović se tako već nekoliko puta sastao s Tadićem, što službeno što neslužbeno. Prošetao je Knez Mihajlovom kao Ili-com, i doveo Tadića u Vukovar. Posjetio je Sarajevo, ali i Mostar i Banja Luku, gdje je čak i dobio priznanje kao „ličnost godine“. Za razliku od Mesića, Josipović je shvatio da s Dodikom kakav god da bio treba razgovarati. Mesić je vodio potpuno neshvatljivu po-litiku prema BiH: podržavao je više Bošnjake nego Hrvate. Ljutio se na Dodika, iako se Dodik već godinama zalaže za hrvatski en-titet. Josipović se pak odlučno zalaže za opstojnost i ravnoprav-nost hrvatskog naroda u BiH, a radi i na povratku Hrvata u Re-

publiku Srpsku. Josipović je dokazao da Ljevica nije anacionalna te da u pogledu zaštite nacionalnih interesa – u ovom slučaju Hr-vata u BiH – može napraviti više od gromoglasne desnice. Sve u svemu, Josipović u prvih godinu dana svojeg mandata nije izne-vjerio očekivanja svojih birača. U vrijeme kada političari masov-no gube na kredibilitetu, on je političar koji uživa najveću podrš-ku javnosti. Agnostik Josipović čovjek je kojem danas Hrvatska vjeruje više nego Crkvi u Hrvata na čelu s Bozanićem.

Ivo Sanader: teatrolog hrvatske tragedije

Godina 2010. prošla je u znaku Ive Sanadera. Doduše, Sa-nader je pobjegao iz politike još 2009., naprasno i bez obrazloženja, ali se ipak odlučio vratiti u jeku drugog

kruga predsjedničke kampanje, da bi nakon neuspjelog puča bio izbačen iz stranke. Teatrolog Sanader doživio je sudbinu kralja Leara, lika iz Shakespeareove tragedije. Kao što je kralj Lear prepustio vlast svojim kćerkama po kriteriju vjernosti koja se pokazala lažnom, tako je i Ivo Sanader prepustio vlast Jadran-ki Kosor koja mu je bila „vjerna ko pas“. No, kao što su kćerke izdale svog oca, tako je i Jadranka Kosor izdala svog „dragog Ivu“. Uostalom, Sanader je doista bio kralj hrvatske politike. On je sedam godina bio predsjednik Vlade i predsjednik HDZ-a, obožavani vođa, idol. Svojom pojavom on nije zaveo samo ha-dezeovce, nego i mnoge na ljevici. Očistio je HDZ od radikal-nih desničara, izručio generale u Haag, uveo Srbe u Vladu, re-kao „Hristos se rodi“…

Sanader za kojeg se mislilo da je mudar i pametan, a za ko-jeg se ispostavilo da nije naučio osnovnu stvar u politici, a to je da ne može ujedno i otići i ostati. Sada je sasvim jasno

da on i nije ozbiljno mislio otići, već da je mislio i dalje vladati pre-ko Jadranke Kosor, što ona s pravom nije mogla dopustiti. Ustva-ri, Sanader nije vjerovao da će Jadranka dozvoliti otvaranje afe-ra od kojih se neke tiču i njega, odnosno, Jadranka nije znala da će otvaranjem afera dirnuti i u Sanadera. Međutim, kako Kosor po svemu sudeći nije bila umiješana u korupcijske afere, ona nije imala nikakva osobnog razloga da sprječava njihovo procesuira-nje. Sanader, međutim, nije bio samo kralj Lear, on je očito i glav-ni Kum organiziranog kriminala – hrvatski Al Capone. Pokazalo se da je njegov odlazak iz politike bio samoubilački potez: odla-zeći iz politike, on je povukao kartu nakon koje su se počela uru-šavati kao kule Potemkinova sela koja je gradio godinama. Sve to oko Sanadera, ta njegova proeuropska retorika, znanje jezika, elokventnost, šarm, izgled, sve je to bila jedna dimna zavjesa iza

Kao što je kralj Lear prepustio vlast svojim kćerkama po kriteriju vjernosti koja se pokazala lažnom, tako je i Ivo Sanader prepustio vlast Jadranki Kosor koja mu je bila ¥vjerna kao pas’

Grčka je u 2010. doživjela pravi bankrot, a Hrvatska je ¥na putu za pronalazak puta’ izlaska iz krize. EU je procijenila da joj je jeftinije spasiti grčko gospodarstvo, nego da zbog Grčke propadne euro

koje se kuhao goli kriminal. Što bi narod rekao: izvana gladac, a iznutra jadac! Sanader je sedam godina vladao ovom zemljom, a da mi ustvari nismo znali tko je taj čovjek? Odakle je došao i kuda nas vodi? Tko ga je instalirao i tko iza njega stoji? Znalo se da ima jake veze svuda po Europi. Afera Wikileaks otkrila je da je Sa-nader bio eksponent američke politike na Balkanu. Zahvaljuju-ći njemu, Hrvatska je, na primjer, ostala izvan Južnog toka. Još 2007. saznali smo da Sanader posjeduje luksuznu kolekciju sa-tova u vrijednosti od nekih 150 tisuća eura, ali se na tome stalo. Nitko se, dakako, nije usudio istražiti odakle jednom državnom dužnosniku toliki satovi. Sanader je u politici stekao golemo bo-gatstvo koje se broji u milijunima eura. Hapšenje Ive Sanadera, međutim, nije samo osobna tragedija jednog političara, to je tra-gedija cijeloga hrvatskog društva.

Sada kada je bivši premijer u pritvoru, nužno se otvara pita-nje: na kojim to temeljima počiva hrvatska država? Sana-der je uhapšen na godišnjicu smrti Franje Tuđmana – i u

toj koincidenciji ima neke simbolike. Ovaj kriminal nije od jučer ili samo od Sanadera: njegovi kori-jeni sežu još u devedesete. Pretvor-ba i privatizacija nazvani su „pljač-kom stoljeća“, a i državna revizija utvrdila je da je kod privatizacije u 90 posto slučajeva bilo kršenja za-kona. Tuđman je govorio o „stališi-ma“, o „200 bogatih obitelji“, s tim da je i njegova obitelj u privatizaci-ji „omastila brk“ (sjetimo se samo slučaja tajnog računa Ankice Tuđ-man koji je otkrila Ankica Lepej!). Osim toga, mnogi smatraju da bi Tuđman, da je danas živ, bio u Ha-agu, jednako kao i Šušak. No, zato su u Haagu hrvatski generali koji-ma se sudi za „udruženi zločinački pothvat“. S druge strane, u Hrvatskoj je na vlasti već 16 godina (s prekidom od 4 godine) stranka koju Željko Jovanović naziva „zlo-činačkom organizacijom“. Na dan kad je Sanader uhapšen u Au-striji, u Hrvatskoj je uhapšen Tomislav Merčep, glavni okrivlje-nik za Pakračku poljanu. Kad se tome pribroji i presuda bivšem potpredsjedniku Vlade Polančecu, pa presuda bivšem ministru obrane Rončeviću, pa donekle i činjenica da i sama premijerka Kosor živi u otetom stanu, pa cijela ova ekonomska situacija, ne-zaposlenost, bijeda, zaduženost, rasprodaja „obiteljskog srebra“, čovjek ne može a da se ne zapita: pa u kakvoj mi to, pobogu, dr-žavi živimo!?

konsolidacija neoliberalizma i kraj multikulturalizma

Svjetska ekonomsko-financijska kriza nastavila se i u 2010. Kad je počela, mnogi su se ponadali da je došao kraj neo-liberalizmu, te da je kriza prilika za kritičko preispitivanje

vladajuće ekonomske doktrine. No, u međuvremenu neoliberali-zam se konsolidirao i preživio, a Angela Merkel tvrdi da je došao kraj multikulturalnosti! Ipak, Njemačka je, zahvaljujući Merkelo-voj, jedna od rijetkih zemalja koja je izašla iz krize dok zemlje po-put Hrvatske, koje se oslanjaju na tercijarne djelatnosti, nisu još ni dosegle dno krize. Hrvatska je najsličnija Grčkoj: i jedna i dru-ga zemlja žive od turizma, i jedna i druga su visoko zadužene s ve-likim budžetskim deficitom. Grčka je u 2010. doživjela pravi ban-krot, a Hrvatska je „na putu za pronalazak puta“ izlaska iz krize. EU je procijenila da joj je jeftinije spasiti potonulo grčko gospo-darstvo, nego da zbog Grčke propadne euro.

No, mjere štednje koje je Grč-ka morala uvesti kao uvjet za dobivanje pomoći toliko

su rigorozne da je pitanje kada će i kako ta zemlja izaći iz krize. Ipak, za-nimljivo je da su na izborima u Grč-koj, i pored očajne krize, ponovo pobijedili tamošnji socijalisti iz PA-SOK-a! S druge strane, u Švedskoj, u zemlji „države blagostanja“, koji bi kakti trebao biti alternativa neolibe-ralizmu, socijaldemokrati su prvi put nakon dugo godina izgubili izbore. Inače, u Europi je u 2010. ojačala ek-stremna desnica. S jačanjem ekstre-mne desnice, jača i euroskepticizam. Stoga nije nemoguće da se EU, nakon

što Hrvatska u nju uđe, počne raspadati. Ekstremna desnica jača čak i Americi u vidu tamošnjeg pokreta Tea Party. Nakon početne euforije, došao je kraj i „obamaniji“. Osim polovične zdravstvene reforme i sanacije propalih banaka i firmi s nov-cem poreznih obveznika, on gotovo da ništa drugo nije napravio na oporavku američkoga gospodarstva. Uostalom, Ameriku na globalnoj sceni sve više potiskuje Kina. Prema Forbesovoj listi za 2010. najmoćniji čovjek svijeta više nije Barack Obama, nego kineski predsjednik Hu Jintao! NASA, eto, nije otkrila „male ze-lene“ na drugim planetima, ali bi zato našom planetom lako mo-gli zavladati „mali žuti“.

hu jintao Prema Forbesovoj listi za 2010. najmoćniji čovjek svijeta više nije Obama, već kineski predsjednik

što je obilježilo 2010.?


z astupnik u Saboru i vođa Hrvatskih labu-rista – Stranke rada Dragutin Lesar spa-da u političare koji se

uvijek saslušaju, iako mnogima u sabornici „podiže tlak“. No, u javnosti mu popularnost stalno raste. Posljednje ankete govore o zavidnom 4. mjestu, a njego-vi laburisti, koji su na političkoj sceni tek devet mjeseci, mogli bi prirediti iznenađenje na idućim izborima. Isprovocirao je sta-loženoga guvernera Rohatin-skog zahtjevom za ukidanjem devizne klauzule, njegovo pita-nje o premijerki Kosor izazvalo je dugu pauzu jer se nije mogao sjetiti nekog njezina jakog po-

dragUtIn leSarSvi smo u dužničkom ropstvu: i država, i

gospodarstvo, i građani

teza, korupcija je goruća tema i objašnjava efekt – kuhane žabe.

Na internetskoj strani-ci stranke postavili ste ad-ventski kalendar s neis-punjenim obećanjima vladajućih. Koje je najte-že pogodilo hrvatske gra-đane?

- Da će vladati pošteno. Niz istraga, sudskih postupaka i presuda dokazuju da su u sa-mom vrhu vlasti bili ljudi koji su se, ili osobno okoristili krimi-nalnim djelima ili zbog nezna-nja i nesposobnosti činili propu-ste na štetu poreznih obveznika. Adventskim kalendarom želje-li smo svima pružiti priliku da

u predblagdanske dane odabe-ru „najbolje neispunjeno obe-ćanje koje bi si darovao za Bo-žić i Novu godinu“, a onda ćemo objaviti listu želja.

Koliko je ova vlast korum-pirana?

- Pravosudni postupci i istra-ge državnog odvjetnika Baji-ća pokazuju da je unutar susta-va stvorena mreža koja počiva na korupciji. Kad bi samo če-tvero ili petero bilo korumpi-rano, Bajić bi to lako riješio, ali je u Hrvatskoj cijeli sustav ute-meljen na korupciji. Korupcija nije samo davanje keša, korup-cija je i pogodovanje poslova u materijalnom i nematerijalnom

obliku. A investitori kažu: nee-fikasna državna birokracija, po-rezna nesigurnost i korupcija. Ako pridodate i stalne pritužbe građana, onda i odgovorni mo-raju reći: da, imamo gospodar-sku krizu koju smo najvećim di-jelom sami prouzročili, nismo donosili prave mjere i otklanja-li uzroke koji leže upravo u ko-rupciji.

Sve se češće govori o držav-noj mafiji?

- Ne bih rekao državna, nego vladajuća mafija.

Do kuda seže koruptivna mreža?

- Problem je hrvatskih insti-

tucija što su umrežene u sustav koji počiva na principu „ja tebi, ti meni“. Krunski dokaz: čak je 20 godina prošlo da bi se konač-no predložio zakon o oduzima-nju nezakonito stečene imovi-ne, korupcijom ili počinjenjem kaznenog djela. Tek posljednjih godina počelo se prihvaćati da se jedino oduzimanjem imovi-ne uspješno može boriti protiv onih s druge strane. Prije četi-ri godine, kad smo otvorili tu temu, vladajući su tvrdili da Hr-vatska ima dovoljno zakonskih rješenja, ali pokazalo se da ih nema. Taj zakon bit će prvo pra-vo sredstvo suzbijanja korupcije i organiziranog kriminala. Ništa za što se ne može dokazati kako

je stečeno, na što nije plaćen po-rez, nije legalno i treba oduzeti. Ali treba početi od početka pri-vatizacije 90-ih. Sve ostalo ne-pravedno je prema građanima.

U Saboru ste često usamlje-ni u svojim stavovima?

- Ali to ne znači da nisam u

pravu. Ja sam jedini glasovao protiv ulaska Hrvatske u NATO jer su građani trebali o tome od-lučiti na referendumu. Smijali su mi se. A u nedavnoj raspra-vi o povećanju hrvatskih kon-tingenata u Afganistanu tome su se usprotivili upravo oni koji su glasali za ulazak Hrvatske u

NATO. A što su mislili odlučiva-jući? Rekoše da je to stvar poli-tičke elite, no nisu mislili da ta odluka donosi i obveze. To je šarlatanska, dodvornička i ne-ozbiljna politika. Uvjeren sam u ispravnost svojih stavova, ne za-nima me kako će drugi reagira-ti, ni dodvoravanje, ni stjecanje simpatija. Argumentiram ono što smatram korisnim za hrvat-ske građane.

Otvorili ste pitanje povla-štenih mirovina?

- 2005. podnio sam prijedlog zakona o ukidanju povlaštenih političkih mirovina i to na opće zgražanje svih parlamentarnih stranaka i političke elite koja

napisala đurđica podunajec | Snimio jovica drobnjakDragutin Lesar spada u političare koji se uvijek saslušaju, iako mnogima u sabornici ‘podiže tlak’, a njegovi bi

laburisti mogli prirediti iznenađenje na idućim izborima

pokušavam Se Sjetiti nekoga jakog

državničkog poteza koSor, ali ne mogu. jedino što primjećujem je da Svaki dan prima buket cvijeća i izjavu da joj Se prijeti jer Se bori protiv korupcije. taj problem mora razriješiti unutar Svojih koji joj prijete

ko ŽaBUSkUHalI SU naS


sebi tepa da je najodgovornija u ovoj državi. Danas je to ozbilj-na tema rasprave. Dva su puta smanjivali visinu tih mirovina, pooštravali uvjete i još nema-ju hrabrosti, posebice gospođa Kosor, da kažu: „Sad je dosta, toga nema više.“

Na koje birače računate na idućim izborima?

- Mi smo jedina stranka koja otvoreno kaže da nećemo po-djednako štititi interese svih slojeva društva. Nego samo one koji žive od svog rada i od svog minulog rada. Na njih računa-mo, posebno na one birače koji neće svoju odluku donositi na ideološkoj osnovi, na svrsta-vanje lijevo ili desno. Računa-mo na one koji će razumjeti da je Hrvatska pojavom laburista dobila prvi put, jer svi žele biti neki „treći put“. Ne zanima nas to. Prvi put radnici i umirovlje-nici imaju mogućnost da glasaju ZA, a ne da glasaju protiv da bi onaj drugi dobio.

Što nudite?- Poštenje, istinu, pravednost

i društvenu solidarnost.

Podsjećate na predsjedni-ka Josipovića?

- Zato sam ga podržao u iz-bornoj kampanji.

Stranka ste nepoznatih imena?

- Da, u političkom smislu, ali

to su ljudi koji su priznati i po-znati u svojim zanimanjima i djelatnostima. Čak 84 posto na-ših članova su u dobi od 45 do 60 godina; njima je ovo prvo učla-njenje u neku političku stranku. Želimo politički aktivirati kvali-tetne ljude koji imaju što reći jer su shvatili da se zbog sebe i svo-je djece moraju angažirati.

Kako se financirate?- Nemamo članarine, isklju-

čivo od donacija i dobrovoljnih priloga članova i simpatizera. Iz državnog proračuna ne prima-mo ni lipe.

Imate li veze s britanskim laburistima?

- Ne, nemamo. Mi smo stran-ka koja postoji tek 9 mjeseci, koncentrirali smo se na osniva-nje stranke na nacionalnom ni-vou, sad nam predstoji osniva-nje ogranaka po gradovima. U devet mjeseci osnovali smo 39 gradskih ogranaka, a do izbora 80 gradskih odbora.

Jeste li spremni za prediz-bornu koaliciju?

- Ne, na izbore izlazimo is-ključivo sami. To je čvrsta odlu-ka stranačkog sabora.

Mislite li da ćete prijeći iz-borni prag?

- Da, proći ćemo. Hrvatska je podijeljena u 10 izbornih jedini-ca, a nedavno priopćenje Ustav-nog suda pokazalo je svu nespo-

sobnost vlasti Jadranke Kosor i HDZ-a da na vrijeme rješa-va sve probleme. Ujedno, to je i sramota Ustavnog suda. Zakon o izboru zastupnika u Sabor go-vori da sastav i broj birača po iz-bornim jedinicama ne smije od-stupati više od 5 posto, a imamo odstupanja od čak 20 posto.

Zašto ste rekli da se ni-kada neće saznati istina o INI?

- Zato što to nekomu u Hrvat-skoj ne odgovara. Na istražnom povjerenstvu nije bilo ni jed-nog pitanja vezanog za ugovor o plinskog biznisu i aneksu go-vora, koji nije potpisao Sanader, nego Jadranka Kosor u prosin-cu prošle godine, posebice pita-nja o plinskim poljima Sjever-ni Jadran koji su prodani Agipu i što je još strašnije za šest pro-fitabilnih polja u Siriji. Gospođa Kosor potpisala je aneks ugo-vora s MOL-om da je Hrvatska spremna polovicu svog udjela u sirijskom Hayanu prodati Ma-đarima. Pametnom dosta.

Kako komentirate ponudu MOL-a da otkupi dionice malih dioničara?

- MOL je promišljeno ušao u pregovore s hrvatskom Vladom o plinskom biznisu, a naši su naivci mislili da pregovaraju i, naravno, čim je zapelo, MOL je udario najjačom ponudom. Ima dvije milijarde kuna, digao je ci-jenu dionica do nebesa i naše

uspaničio. To znači da naši nisu unaprijed promišljali o ponaša-nju MOL-a jer da jesu imali bi rezervnu opciju i pola sata na-kon MOL-ove, primjerice, hr-vatski mirovinski fondovi izaš-li bi sa svojom ponudom.

Prilično ste oneraspoloži-li guvernera Rohatinskog idejom o ukidanju devizne klauzule?

- Nije dovoljno da guverner kaže da nešto ne može pa da ne može. Bitno nam je da ukaže-mo na činjenicu da HNB, po za-konu, ima ovlaštenje da podza-konskim propisima regulira i to područje. Devizna klauzula na-slijeđena iz Jugoslavije, ni jedan propis ju ne ozakonjuje. Ban-kari su jednostavno uveli de-viznu klauzulu i postala je obi-čajno pravo banke. A deviznu

klauzulu ne možete osporava-ti jer nemate uporište u nekom pravnom aktu, pa je ne može-mo ni iznijeti na ocjenu Ustav-nom sudu. HNB i guvernera že-lim potaknuti da donesu propis da je devizna klauzula dozvo-ljena i legitimna. Naravno, ako tako misle. Ili osporiti. Ali neka naprave propis.

Odgovorio je prilično neo-čekivano za guvernera Ro-hatinskog?

- Ironično, nervozno i - očeki-vano. Prihvaćam njegov poziv i pozivam građane da nakon li-beralizacije bakarskog sustava koji stupa na snagu početkom 2011. ne iznose devize u ino-zemstvo, nego da štede u hrvat-skim bankama, zapravo, u jedi-noj hrvatskoj banci, to je HPB, jer su sve ostale u stranom vla-

sništvu u Hrvatskoj.

Čulo se da bi to moglo de-stabilizirati bankarski su-stav?

- U prvih šest mjeseci ban-ke su ostvarile 2,2 milijarde kuna dobiti, po našoj procjeni 600 milijuna kuna od devizne klauzule. Špekulacije na tečaj i napad na kunu ne rade štedi-še, nego banke. Upravo one po-sljednjih tjedana pokušavaju destabilizirati tečaj kune.

Moram podsjetiti g. Rohatin-skog i sve bankare da su banke 90-ih godina pljačkale hrvatsko gospodarstvo revalorizacijom već otplaćenih kredita pretva-rajući ih u vlasničke udjele. Tad su „poharačile“ otprilike treći-nu hrvatskoga gospodarstva, a nisu uložile ni dinar, ni marku, ni švicarski franak. Isto tako,

banke su spašene na teret po-reznih obveznika s nekih 8 mi-lijardi kuna.

Osim toga, zaboravlja se da ulazak Hrvatske u EU ne znači automatski ulazak u i eurozonu, a kada ćemo ući, vidjet ćemo. Gospodin Bohaček, predsjed-nik HUB, rekao je da je hrvat-sko financijsko tržište i gospo-darstvo već eurizirano. A zašto je onda 80 posto deviznih klau-zula u švicarskim francima?

Jesmo li dotaknuli dno? Ili dno ima još i rupu?

- Ima! Nismo dotaknuli dno. Godinama si postavljam pita-nje: Zašto je 90-ih, čak i u vri-jeme rata bilo više solidarnosti i spremnosti na borbu protiv ne-pravde? Sjetio sam se velike sin-dikalne akcije u prosincu 1993. godine, kad je tek svaki 20. naš član imao kredit. Danas ne po-znajem nikoga tko nema kredit. Najčešće hipotekarni na kuću, stan ili neku drugu vrijednost. Dobiti otkaz danas znači izgu-biti kuću ili stan. Zašto sve pri-hvaćamo?

Ljudi su upali u dužničko rop-stvo, duguju bankama, kamata-rima, prijateljima, rodbini… Svi smo nekomu dužni. I to nas je blokiralo. Dužničko ropstvo.

Skuhali su nas kao žabu! Kad u lonac vruće vode bacite žabu, ona će iskočiti van, a stavite li je u hladnu pa polagano podgri-javate, ona neće iskočiti i sku-hat ćete je. To se nama dogodi-lo. Stavili su nas u hladnu vodu i 17 godina polako podgrijavali. Skuhali su nas. Svi smo u duž-ničkom ropstvu: i država, i gos-podarstvo, i građani.

Gdje je izlaz?- Ne volim koristiti teške ri-

ječi, ali izlaz postoji. Tako dugo dok se ljudi ne ohrabre, ali ne iz fotelja pa da na internetu pro-testiraju, nego da u doslovnom smislu izazovu promjene. Ja se bojim da će jedino mjesto biti ulica. Svaka vlast boji se samo ulice.

Zastrašujući su naoružani specijalci pred središtem hrvatske vlasti na Marko-vu trgu pred građanima koji samo traže svoja ele-mentarna prava.

- Zastrašujuće izgleda, ali i ti specijalci imaju roditelje, braću, sestre u dužničkom ropstvu. © copyright Objektiv

Skuhali Su naS kao žabu! kad u lonac vruće vode bacite žabu, ona će iSkočiti van, a Stavite li je u hladnu pa polagano podgrijavate, ona neće iSkočiti i Skuhat ćete je. Stavili Su

naS u hladnu vodu i 17 godina polako podgrijavali

Nije li paradoksalno da radnice štrajkaju gla-

đu da bi dobile otkaz kako bi barem na burzi ostvarile osnovna socijalna prava?

- To tinja godinama, a onda

se dogode primjeri koji uzbur-kaju javnost, kao što je nedav-no bio slučaj Kamensko. A ta-kvih priča danas imate barem 20-ak. Još je strašnije da 80 tisuća ljudi svaki dan dolazi

štrajk glađu

neisplata plaća je kazneno djelonije postavilo pitanje odgovornosti! Tko je kriv da poslodavac sa stotinu zaposlenih isplaćuje pola plaće legalno, a pola ispod stola? Kako se dolazi do stotine tisuća kuna koje se svaki mje-sec isplaćuju „na crno“? Može li ministar Šuker reći da on to ne može otkriti? Nikad nitko nije odgovarao za neplaćeni dopri-nos, niti prihvatio da je neisplata plaća kazneno djelo. Čak ni Bajić u svom izvještaju ne spominje kaznena djela protiv rad-nika i kršenja radnih prava. Odnos društva prema radnicima je kao prema roblju.

na posao znajući da neće dobiti plaću; 75 tisuća radnika prima malu plaću, ali firma im ne plaća ni mirovinsko, ni zdravstve-no. Strašno je da Šuker zna za „Kamensko“ i sve drugo po dvije, tri godine. Zna da se ne plaćaju doprinosi i ne primjenjuje pra-vo pokretanja stečajnog postupka, nego se za to moraju izboriti žene štrajkom glađu, prosvjedima po zagrebačkim ulicama.

Ljude se pretvara u brojke, govori se o velikom broju ljudi. A to su pojedinačne sudbine ljudi, koji su propali kroz sve rupe su-stava i od kojih svi okreću glavu. I ono najstrašnije – nikada se

Što reći o budućem stanaru Remetinca

g. Sanaderu?- Kada je dao ostavku na-

pisao sam: „Otišao je kao pizda“ (karakterna osobina čovjeka). Sada je pobjegao kao kukavica. Za to je kriv Bajić jer nije poduzeo tako-zvane „mjere opreza“ (iz Za-kona o kaznenom postupku) poput oduzimanja putnih isprava ili zabrane napušta-nja mjesta boravišta. I vrlo važno: ako će se postupak izručenja u Austriji voditi i sudskim putem, u Hrvatskoj će mu se moći suditi samo za kaznena djela zbog kojih se izručenje traži. Ne i za even-tualno naknadno otkrivena.

o Sanaderu

nema zakona


z1 televizija tko je aktualni vlasnik Z1 televizije: Sout East European Fund iz Singapura (Televizija Sljeme) ili netko drugi?

elektronički medijizdenko ljevak

zdenko ljevak u zeMlji čuda

piše dubravko mihić

Jesu li sve priče o obračunu s korupcijom, sukobima interesa i beskompromisnom obračunu s tim strašnim i zlim aždajama, bez čijeg nestanka i nužnog istrebljenja nema života za europsku Hrvatsku, samo bajke koje nam serviraju na ekranima, Ljevaku toliko dragih, elektroničkih medija?

moĆ Iz Sjene

m ože li jedan čo-vjek u uređenoj državi koja pre-tendira na član-stvo u EU, u isto

vrijeme biti predsjednik Nad-zornog odbora i dioničar veli-ke tvrtke, predsjednik udruge nakladnika, ravnatelj Agencije za elektroničke medije i pred-sjednik Vijeća za elektroničke medije. Naravno da ne, ali u Hrvatskoj to nije nikakav pro-blem. Slijedi još jedna istinita priča iz “Zemlje čuda”.

„Zdenko Ljevak novi je pred-sjednik Vijeća za elektroničke

dovedena politička svakodne-vica. Ili nas gospodin Ljevak sve smatra nedoraslom dje-com koja ne znaju što je sukob interesa? Ili su pak sve priče o obračunu s korupcijom, su-kobima interesa i beskompro-misnom obračunu s tim straš-nim i zlim aždajama, bez čijeg nestanka i nužnog istrebljenja nema života za europsku Hr-vatsku, samo bajke koje nam serviraju na ekranima, Ljeva-ku toliko dragih, elektronič-kih medija.

Zlobnici po stranicama jed-nog elektroničkog medija tvr-de čak i to da je „Ljevak u pre-tvorbi uspio jeftino kupiti i izdavačku kuću Naprijed te ju integrirati u veliko poslov-no carstvo zajedno s vlastitom Nakladom Ljevak. Naravno, da tako strelovit poslovni us-pon nije mogao proći bez “tu-nelarskih” financijskih tran-

medije i ravnatelj Agencije za elektroničke medije, odluči-la je na današnjoj sjednici ve-ćina članova Vijeća, izabravši ga između više kandidata taj-nim glasovanjem, priopćeno je iz Agencije. Ljevak je dugo-godišnji djelatnik u izdavaš-tvu, a javnosti je poznat i kao predsjednik Programskog vi-jeća Hrvatske radiotelevizi-je te predsjednik Zajednice nakladnika i knjižara Hrvat-ske“, izvijestila je kratko naci-onalna novinska agencija 30. lipnja prošle, 2009. godine. Suhu, kratku informaciju pre-

nijele su tiskovine i elektronič-ki mediji kao da ništa nije čud-no niti upitno.

javna moć i utjecajOve je godine donesen novi

Pravilnik o zaštiti maloljet-nika od neprimjerenih me-dijskih sadržaja, kojim se za elektroničke medije, koji krše odredbe, predviđaju kazne od oduzimanja koncesije do mili-jun kuna. Zdenko Ljevak, kao predsjednik Vijeća za elektro-ničke medije, istaknuo je da je pravilnik dorađen i prilago-đen novom Zakonu o elektro-

ničkim medijima, ali da neće imati smisla bez rigoroznog praćenja njegove provedbe, za što će biti zaduženo Vijeće za elektroničke medije. „Pra-vilnik treba pomno raspravi-ti u sklopu javne rasprave, ali kada ga se usvoji, treba ga se striktno pridržavati“, rekao je Ljevak. Brinući za ćudore-đe i moralnu zaštitu naše dje-ce i mladeži, Ljevak istodob-no ne smatra nespojivim svoje funkcije i ne želi odrasle zašti-titi od neprimjerenih i nezako-nitih sadržaja kojima je prože-ta naša javna scena i do očaja

sakcija o čemu zorno svjedoče višemilijunske hipoteke upi-sane na Ljevakov stan u sredi-štu Zagreba na Krvavom mo-stu“.

Možda nije pristojno zavi-rivati u nečiju imovinu, ali je svakako dužnost svakog do-bronamjernoga građanina, a posebice onog koji je izabran i plaćen da brine o javnom do-bru i zakonitosti da se zapita kako tolika javna moć i utje-caj mogu biti skoncentrira-

ni u rukama jednoga čovjeka, ne dovodeći u pitanje njegove nadljudske sposobnosti da ih istovremeno obnaša. Super-mena, trkača ranim jutrom po ledenim sljemenskim stazama i svakakvih drugih Superme-na koji za javno dobro „delaju“ po 24 sata na dan, u nas bar ne nedostaje, tako da to nije ne-kakvo čudo.

pitanja bez odgovoraAli čudno je da upiti koji sti-

žu na Ljevakovu adresu o oči-tom sukobu interesa ne prona-laze odgovore, kako od njega tako ni od nadležnih institu-cija države, koja se trsi da se učestalim hapšenjima uz ve-liku medijsku pompu prikaže

odlučnom u borbi protiv poja-va poput sukoba interesa, ne nalaze odgovor.

Pitanja za koja Ljevak misli da odgovori ne zanimaju jav-nost su: U kojoj je fazi kazne-na prijava za Badel 1862, koja ga tereti za financijske mal-verzacije isisavanja novca iz te kompanije putem višestru-ko napuhanih faktura tiskare Grafpex u njegovu vlasništvu? Koliko činjenica da je pred-sjednik NO-a Badela može do-

vesti pod znak pitanja njegov integritet, odnosno kršenje strogih odredbi Statuta Agen-cije za elektroničke medije te ga staviti u poziciju sukoba in-teresa, odnosno zloporabe po-zicije čelnika Agencije i Vijeća budući da odlučuje kako o sud-bini elektroničkih nakladnika tako i o dodjeli stotina miliju-na proračunskih kuna istima preko AEM-ova fonda? Kako to da su o sudbini kaznene pri-jave u slučaju Badel izvještava-li samo tiskani mediji, ali ne i elektronički te postoji li veza s njegovom pozicijom u AEM-u i Vijeću za elektroničke me-dije? Krši li odredbe Statuta AEM-a i je li u sukobu interesa kad na mrežnoj stranici svoje

privatne tvrtke Naklada Lje-vak reklamira Otvoreni radio, odnosno kada Zagrebački ra-dio bude medijski pokrovitelj događanja u organizaciji Na-klade Ljevak? Krši li odredbe Statuta AEM-a kad se izdanja Naklade Ljevak promoviraju i reklamiraju na nacionalnim i inim televizijama? Kad kao privatni nakladnik izdaje knji-gu Vere Čudine, znači li to da ima i osobni interes za pove-ćanjem naklade, kad ista au-torica producira emisiju na Z1 televiziji? Što ima za reći o po-dacima iz posjedovnice pre-ma kojima je na njegov četve-rosobni stan na adresi Krvavi most 2 u Zagrebu upisano čak 7 glavnih i sporednih hipoteka u iznosima od: 280.000 eura, 190.000 eura, 150.000 eura, 315.000 eura, 155.000 eura, 600.000 eura, 1,000.000 eura? Postupa li Agencija su-kladno odredbama novog za-kona koji nalaže restriktivno kažnjavanje elektroničkih na-kladnika koji krše odredbu o transparentnosti vlasništva? Te tko je aktualni vlasnik Z1 televizije: Sout East European Fund iz Singapura (Televizija Sljeme) kao što stoji u prijavi u Narodnim novinama; stano-vita Ivana Kujundžić kao što piše na mrežnim stranicama AEM-a ili je istinit podatak iz Sudskog registra koji navo-di pet suvlasnika Z1 televizi-je d.o.o. - tvrtke kojoj je dana suglasnost za prijenos konce-sije s TV Sljeme? Je li u suko-bu interesa u odnosu na Z1 te-leviziju? Je li istina da je AEM, na čelu s njim, Z1 televiziji dva puta dodijelio stotine tisuća kuna za nepostojeću emisi-ju Mirovinski odrezak, te je li istinit podatak da on i člano-vi Vijeća primaju naknade od 4.000 eura za rad u AEM-u?

Pitanja lete zrakom, eterom i žicama elektroničkih, Ljevaku tako dragih, medija, a odgo-vora iz “Zemlje čudesa” nema! Zdenko, jaaaviiiii seeeeee! © copyright Objektiv

poStupa li agencija Sukladno odredbama novog zakona koji nalaže reStriktivno kažnjavanje elektroničkih nakladnika koji krše odredbu o tranSparentnoSti vlaSništva?


politikaHrvatsko-izraelski odnosi

D ragan Primorac, biv-ši ministar znanosti, obrazovanja i spor-ta i jedan od kandi-data na proteklim

predsjedničkim izborima, da-nas je aktivan na znanstvenom, gospodarskom pa i političkom planu. Održava bliske kontak-te s brojnim političarima u Hr-vatskoj i u svijetu, a ponajprije s izraelskim premijerom Benja-minom Netanjahuom i izrael-skim predsjednikom Šimonom Peresom.Kako biste opisali političku suradnju između Hrvatske i Izraela?

- U području znanosti i obra-zovanja cijela ideja oko surad-nje s Izraelom nastala je tijekom moga ministarskog mandata, u vrijeme dok je potpredsjed-nik izraelske Vlade bio Shimon Peres. Tada je inicirana i reali-zirana jedinstvena ideja koja se sastojala u tome da obje drža-ve zajedno participiraju u nov-čanom iznosu od oko milijun dolara. Novac je bio namije-njen samo hrvatskim i izrael-skim znanstvenicima. To je pre-sedan koji je Izrael napravio sa svega nekoliko država i to je, za-pravo, bila jedna velika šansa za

hrvatska po izraelskoM Modelu

‘Zajednički nam je interes od početka bio da Hrvatska i Izrael zajedno surađuju i potpomažu

se u jednom iznimno zahtjevnom svijetu globalizma’, Primorac je izjavio za Objektiv

dragan prImoracBivši ministar znanosti i jedan od jačih kandidata

na proteklim predsjedničkim izborimapiše Sanja živković | Snimio vladimir bojović

nas jer su hrvatski znanstvenici mogli raditi s vodećim stručnja-cima, npr. s Weizmann i Tech-nion institute. O našoj bliskosti s Izraelom govori činjenica da je 2005. godine hrvatska nogo-metna reprezentacija bila prva strana reprezentacija koja je za-igrala u Jeruzalemu protiv do-maće reprezentacije nakon više od 11 godina. Danas, Hrvatska i Izrael mobiliziraju sve raspolo-žive snage kako bi sjajnu politič-ku suradnju počela pratiti i ona gospodarska.

Nedavno ste bili s premije-rom Benjaminom Netanya-huom. Do kuda je stigla ta su-radnja?

- Svemu tome naravno poma-žu bliske veze koje imam s pre-mijerom Netanyahuom, jer nas veže jedno dugo i iskreno pri-jateljstvo. Tijekom pet godina mog mandata savjetnik mi je bio Chemi Peres, sin predsjed-nika Peresa, osoba koja danas ima na raspolaganju tzv. „rizič-ni kapital“ u iznosu od oko 1,5 milijardi dolara, koji sustav-no ulaže u znanost i nove teh-nologije. Većina stvari koje se događaju u nas, a koje daju re-zultate, pri transferu hrvatske

tehnologije prema gospodar-stvu, idu po izraelskome mode-lu. Na osnovu tog modela radi i Hrvatski institut za tehnologi-je i Poslovno-inovacijski centar Hrvatske ili Business Innovati-on Centre (BICRO). Uz snažnu potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, BICRO je jedina institucija koja je uspjela mobilizirati ogromnu količinu privatnoga kapitala kao ulaga-nje u znanost, više od 130 mi-lijuna kn samo u razdoblju od 2007. do 2009. godine.

Rohatinski je izjavio da će za godinu dana biti kolaps eko-nomije. Koliko bi taj izrael-ski model gospodarstva po-mogao da se to ne dogodi?

- Nažalost, najsporiji proces gdje se vide rezultati su ula-ganje u obrazovanje i znanost. Od početka svoga nekadašnjeg mandata zacrtao sam da Hr-vatska mora slijediti taj primjer i da nemamo nikakvu šansu osim ako ne mobiliziramo sve resurse u stvaranju „društva znanja“. Tijekom tog razdoblja, kako bismo mogli pokrenuti re-forme u cijeloj vertikali obrazo-vanja, zaposleno je oko 10.000 nastavnika, sveučilišnih profe-

koriSteći cijeli američko-

izraelSki model ubrzanog Stvaranja ‘države znanja’, prema projekciji državnog zavoda za StatiStiku, hrvatSka ima 18,7 poSto oSoba koji imaju završen Sveučilišni ili Stručni Studij


sora, i 2.500 znanstvenih no-vaka, dakle najboljih mladih diplomanata koji bi danas bili izvan granica Hrvatske ili radi-li poslove koji ne zadovoljavaju njihove akademske kapacitete. Koristeći cijeli američko-izra-elski model ubrzanog stvaranja „države znanja“, vjerovali ili ne, prema projekciji Državnog za-voda za statistiku, Hrvatska je danas došla na 18,7 posto oso-ba koji imaju završen sveučiliš-ni ili stručni studij. Najugledni-ji američki tjednik Newsweek Hrvatsku glede obrazovanja smješta na 22. mjesto u svije-tu, ispred SAD-a, Italije, Grč-ke, Norveške, Portugala, Špa-njolske, Izraela i brojnih drugih država.

Misle li izraelski investitori ulagati u Hrvatsku?

- Sve bi bilo lakše kad bi kli-ma za ulaganje privatnog novca bila povoljnija, kad ne bi bilo to-liko administrativnih restrikci-ja. Svima mora postati jasno da investitor ulaže u one države za koje osjeća da mu je kapital si-guran i da prilikom ulaganja u konačnici želi i zaraditi. Naža-lost, poznato je nekoliko sluča-jeva gdje su investitori iz ino-zemstva, prilikom ulaganja u neke projekte, doživjeli neu-godnosti, čak su se protiv njih pokrenule i anonimne prija-ve ili drugi oblici zastrašivanja kako bi odustali od svog pro-jekta. Izrael otvorena srca želi napraviti konkretne investicije u RH i mislim da bi mu se sva vrata morala otvoriti, kao što Izrael to čini hrvatskom gospo-darstvu.

Problem je u tome što je kom-pletna administracija pove-zana s korupcijom. Kako to rješavati?

- Kada bi nekoliko ljudi s kon-kretnim dokazima o korupci-ji ili dokazima o „reketu“ nad

vanjskim investitorima, sve pri-javili nadležnim institucijama, onda vam jamčim da bi se ta hobotnica korupcije preko noći raspala. Mislim da će Hrvatska ove godine pri ulasku u EU, pre-ma svim osobama koje su veza-ne u bilo kom obliku za korup-ciju, biti nemilosrdna i u tome dajem punu potporu nastojanji-ma premijerke Kosor.

Kolika je uloga Vaših partne-ra iz SAD-a što se tiče napri-mjer pomoći u forenzici? I tu ste napravili neki oblik su-radnje.

- Hrvatska je imala jednu ve-liku nesreću, veliki broj strada-lih tijekom Domovinskog rata u masovnim grobnicama. Od po-četka 1993. godine, u partner-stvu prvenstveno s institucija-ma iz SAD-a, razvijali smo nove

postupke i tehnologije i Hrvat-sku pozicionirali kao jednog od lidera u ovom području. Danas ta suradnja dobiva jedan drugi značaj, prvenstveno kroz zajed-ničku borbu protiv međunarod-nog terorizma.

Uveli ste dvogodišnji studij koji školuje magistre forenzič-kih znanosti, prvi u ovom di-jelu Europe. Kakav je odaziv i što mislite kako će se hrvatski forenzičari snalaziti u razot-krivanju korupcijskog lanca?

- Na tom projektu odlično surađujemo s Ministarstvom unutarnjih poslova, Sigurno-sno-obavještajnom agencijom, Državnim odvjetništvom, ni-zom naših sveučilišta i znan-stvenih institucija. Budući ma-gistri forenzičkih znanosti školovat će se kroz četiri mo-dula: Istraživanja mjesta doga-đaja, forenzične kemije i mo-lekularne biologije, forenzike i nacionalne sigurnosti te odne-davno i financijsko-računovod-stvene forenzike. Kad govorimo o razotkrivanju korupcijskih la-naca, budući forenzičari istra-živat će razne oblike gospodar-skih prijevara, manipulacije u području poreza i javnih naba-va, tehnike vrednovanja podu-zeća, stečajno pravo, korpora-tivnu sigurnost itd., a posebno će biti osposobljeni za rad na sustavnom prikupljanju dokaza i izradi forenzičko-revizorskih izvještaja za potrebe sudova. Do ovog je trenutka na studi-ju forenzike uključeno više od 150 doktora znanosti, sam po sebi govori o snazi našega pro-grama.

Kojim će se financijskim kri-minalom posebno baviti stu-dij forenzike?

- Studenti će se posebno ba-viti pitanjima koja su danas hr-vatska realnost poput: stjecanja imovine bez izvora financira-

nja, jedne od najčešćih stvari u Hrvatskoj, zatim manipulacije u poreznom sustavu, izvlačenja gotovine i drugih vrsta imovi-ne iz poduzeća, prijevare na fi-nancijskom tržištu, i još mno-go toga.

Koliko su uopće hrvatski za-koni usklađeni s financij-skom forenzikom?

- Niti jedna ozbiljna financij-ska institucija iz EU neće htje-

ti poslovati s Hrvatskom ako u potpunosti ne uskladi svoju re-gulativu s onom u EU. Treba se okrenuti prema državama koje su s financijskim ili gospodar-skim kriminalitetom raščistile prije 10 ili 15 godina.

Sljedeće godine organizira-te ISABS-ov kongres na Bolu na kojem će također najviše znanstvenika biti iz SAD-a i Izraela…

- Sljedeće će godine u radu skupa sudjelovati oko 500 su-dionika i 70-ak pozvanih pre-davača iz vodećih znanstve-nih institucija poput Mayo Clinic, NIH-a, Harvard Univer-sity, Baylor College of Medicine, Penn State University, itd . Skup tradicionalno okuplja i nobelov-ce, a sljedeće je godine naš pose-ban gost nobelovka Ada Yonath. Teme o kojim će se raspravljati uključuju posljednje trendove iz

područja forenzičkih znanosti, ali i nove oblike molekularne di-jagnostike te staničnu i gensku terapiju.

U medijima ste u srpnju spo-minjali kako bi bilo najbolje napraviti koaliciju između SDP-a i HDZ-a te da je pred-sjednik Josipović tada išao u tom smjeru. Kakva je sada si-tuacija?

- Predsjednik Josipović je ek-stremno mudar čovjek i to je vidljivo iz njegovih nastupa i djelovanja. Digao se iznad inte-resa stranke i nastoji činiti ono što je dobro za Hrvatsku. Dru-ga je stvar što on može napra-viti s pozicije predsjednika i ko-like su njegove ustavne ovlasti. Osobno uvijek sve gledam kroz zajedništvo, i smatram da ako se političke opcije dignu iznad vlastitih političkih interesa i obuhvate sve one kompetentne ljude koji mogu mijenjati Hr-vatsku, ali ne potrošene i vječne političare, onda će se ljudi koji imaju znanje objediniti i stva-rati drugačiju Hrvatsku. Bez ta-kvih ljudi Hrvatska će biti puna političara, no ne i lidera. Lider je osoba kojoj se vjeruje i koja nosi nadu, a za sobom može povući mase čak i u stanjima krize po-put ove koju proživljavamo, te dati ljudima nadu i optimizam.

Koga vidite kao lidera na čelu hrvatske politike u budućno-sti?

- Vrijeme i događaji su ti koji uvijek iznjedre lidere. Sjetite se misli A. Lincolna koji kaže: „Sve ljude možete varati neko vrije-me, neke ljude možete varati sve vrijeme, ali ne možete sve ljude varati sve vrijeme.“ Povežite to s raspravama koje se danas odvi-jaju u Saboru. Gdje tu vidite vi-ziju boljitka, konkretne progra-me i borbu za interes građana? Mislim da će hrvatski narod iz-njedriti svoje buduće lidere koje nitko više neće moći zaustaviti na tom putu stvaranja drugači-je Hrvatske. © copyright Objektiv

niti jedna ozbiljna financijSka inStitucija iz eu neće htjeti poSlovati S hrvatSkom ako ne uSkladi Svoju regulativu S onom u eu. treba Se okrenuti prema državama koje Su S financijSkim kriminalitetom raščiStile prije 10 ili 15 godina

poznato je nekoliko Slučajeva gdje Su inveStitori, prilikom ulaganja u neke projekte, doživjeli neugodnoSti i zaStrašivanja kako bi oduStali od Svog projekta

Nedavno je osnovan i Hrvatsko–izraelski poslovni klub. Imali ste potporu hrvatskih političara?

- Uz vrlo jasnu potporu predsjednika Peresa i premijera Neta-nyahua s jedne strane, te predsjednika Josipovića i premijerke Kosor s druge strane, osnovali smo instituciju koja treba razvi-jati i povezivati gospodarske, znanstvene, tehnologijske, sport-ske i kulturne aktivnosti dviju država. Yosef Amrani, veleposla-nik države Izrael, svesrdno pomaže u realizaciji ovoga projekta,

a bivši veleposlanik Shmuel Meirom član je Kluba. Do-nedavni izraelski ministar Eliezer Sandberg te poča-sni konzul Hrvatske u Izrae-lu, Ran Fuchs, uz niz drugih istaknutih osoba koordini-raju naše aktivnosti u Izrae-lu. Kad pogledate cijelu logi-ku tog sustava, ili kako ga mi nazivamo mrežom buduć-nosti, način kako je on na-

stajao i njegovu dinamiku, jasno je da smo već u prva dva mje-seca bili prisiljeni proširiti djelatnost ne samo na Hrvatsku i na Izrael nego i na SAD, Veliku Britaniju i Južnoafričku Republiku.

Hoće li taj “networking” pomoći pri dogovorima za investi-ranje u Hrvatsku?

- Pogledajte npr. snagu izraelsko-američke gospodarske komo-re, po čijem je modelu nastao i naš Klub, ona je od svog osnutka 1965. godine postala ključnom organizacijom privlačenja ame-ričkog kapitala u Izrael i obrnuto. Prema nekim informacijama, preko ove je institucije, što trgovinskom razmjenom što surad-njom u gospodarstvu, od osnivanja do danas realizirano proje-kata u vrijednosti preko 50 milijardi dolara. Izrael je poznat po sjajnom networkingu koji okuplja njihove najbolje ljude, a sličnu filozofiju ćemo i mi primjenjivati u našem radu. Što se tiče me-đudržavne razine, dobar je znak da izraelski investitori u ovoj i sljedećoj godini, upravo kroz naš Klub, žele maksimalno ulazi-ti u Hrvatsku.

poslovni klub

Izraelski investitori žele ulagati

dragan primorac s premijerom Netanyahuom, s kojim ga veže dugo i iskreno prijateljstvo

politikaHrvatsko-izraelski odnosi


Holdinggrad zagreb

z agrepčanima će se iduće godine stan-dard života vrati-ti godinama unatrag jer gradonačelnik

Milan Bandić ne plaća raču-ne koji su mu uime građana zakonom povjereni. Čišćenje i održavanje cesta, uređenje parkova, sadnja cvijeća i drve-ća, odvoz smeća, kako je suditi po količini novaca koje je osi-gurao za te svrhe, bit će manje nego posljednjih godina. I on je toga svjestan, ali kako preko Holdinga više ne može kupo-vati glasove birača, nije ga bri-ga. Podsjetio je Zagrepčane da se ni u Švedskoj ne čiste ceste kao u Zagrebu pa nek po uzo-ru na Šveđane po ledu hodaju s čarapama preko cipela. Gra-donačelnik je Zagrebačkom holdingu retroaktivno za ovu godinu oduzeo 218 milijuna kuna, odnosno nije platio već obavljene usluge. Komunalni div kojega mu je njegova biv-ša stranka zbog igre političke

luka da se kupi 140 novih ni-skopodnih tramvaja, što je Bandić odlučio dok je bio je-dini član Skupštine Holdinga, stavila je ZET-u omču oko vra-ta jer isti taj Bandić, koji je u liku gradonačelnika odlučio i tko će se besplatno voziti, nije plaćao realne troškove. A real-ni troškovi ZET-a su 1,4 mili-jarde kuna godišnje. Tek nešto više od 300 milijuna kuna na-maknu od karata, a grad bi im trebao platiti razliku. No pla-ća samo dio razlike, odnosno nešto više od sedamsto mili-juna kuna (ove godine 710 mi-lijuna, a za iduću je predvi-đeno tek 600 milijuna kuna) čime se otvara rupa teška pre-ko 300 milijuna kuna godiš-nje. Produbljivala se godina-ma i dovela ZET u situaciju da se neće oporavit u idućih pet-

naest godina. I to ako finan-cijska sanacija počne odmah! Iako je ugovoreno da grad pla-ća spomenutu razliku ZET-u, Bandić to odbija jer za drugu seriju tramvaja i 214 autobusa ne postoji jasno definiran ugo-vor. Njihova nabava ugovore-na je usmeno između Bandića i Slobodana Ljubičića, bivšeg vođe Holdinga.

Samoubilački potezOdnos grada prema ZET-u

prekopiran je i na podružnicu Upravljanje sportskim objek-tima. Grad za korištenje dvo-rana za javne potrebe u spor-tu ne plaća Holdingu tržišnu već samovoljno određenu ci-jenu. Zbog toga je ta podruž-nica kumulirala gubitak od -oko 45 milijuna kuna. Za idu-ću godinu, upozorava Čović, u

proračunu je osigurano 66,7 milijuna kuna manje za pla-ćanje programa sporta kojega je Bandić osmislio, a Skupšti-na prihvatila. Svaljivanje kri-vice na Bandića zbog Holdin-ga na ivici propasti, a to rade političari svih stranačkih op-cija, ali iz usta SDP-ovaca li-cimjerno je i vrijeđa zdrav ra-zum građana. Čak ako ih se opravda da je Bandić lani pri-je lokalnih izbora bio “prejak” da ga se SDP riješi te da su u Skupštini sjedali “bandićev-ci”. Istu su politiku nastavili i u postbandićevskoj eri. “Novi SDP” u Skupštini prihvatio je Bandićev plan financija za ovu godinu, kao i rebalans koji ga je slijedio. A njihovi di-jelovi bili su i subvencionira-nje javnog prijevoza i planovi u javnom sportu. SDP-ova ve-

od velegrada do Mahaleiz džepova zagre pčana

zagreB U ponorU IdUĆIH godIna

nje ulice nikad ni neće doći na red za čišćenje. No nije to je-dini uskraćeni novac Holdin-gu za iduću godinu. Bandić će Holdingu dati manje i za sub-vencioniranje javnog prijevo-za, plaćanje najma Arene Za-greb (Vlada gradu ne uplaćuje uredno svoju polovicu najma od 7,2 milijuna eura godiš-nje), za korištenje sportskih objekata, ukupno 957 miliju-na kuna. Nije ni to sve. Najve-ći i u ovom trenutku nerješivi problem je gubitak ZET-a koji se od osnivanja Holdinga sro-zao na minus od 800 milijuna kuna. Razlog je tome što grad nije prethodnih godina pla-ćao punu cijenu troška za vo-žnju više od polovice građana koji javni prijevoz koriste bez plaćanja (to će se većinu uki-nuti tek 2. svibnja 2011). Od-

nadmoći oduzela iz ruku sada nema odakle platiti izvođa-če i podmiriti ostale troškove. Da im se ne nakupljaju dodat-ni troškovi kamata platit će to sredstvima koja im je grad,

odnosno Bandić, predvidio za iduću godinu. A taj je novac za 24 posto manji nego što je bilo predviđeno (no ne i ispunjeno) za ovu godinu – 471 milijun kuna. Ivo Čović, predsjednik Uprave Holdinga, kojega gra-

donačelnik ignorira od kada je prije dvije godine zasjeo u Holdinogovu fotelju, zava-pio je zbog toga zastupnicima. Svjestan da upravo njegova stranka – SDP- proziva Bandi-

ća za krah Zagreba, a istodob-no u Gradskoj skupštini glasa za njegov proračun koji pota-pa Holding u još veće finan-cijske dubioze, samozatajno je na klupe zastupnika poslao fi-nancijsku analizu budžeta ko-

jeg grad treba dati Holdingu i onoga što stvarno grad plaća. Odlučio se na takav potez jer ne može javno prozvati svo-ju stranku za suodgovornost s Bandićem za evidentno srlja-nje u propast Holdinga.

gubitak zet-a“Kad se iznos predviđen

u proračunu od 471 milijun kuna umanji za nepodmire-ne obaveze iz tekuće godine, Holding u 2011. može za grad izvesti radova u vrijednosti 218 milijuna kuna, što pred-stavlja samo jednu trećinu iznosa iz prethodnih razdo-blja”, upozorava Čović i moli zastupnike da “preispitaju stavke proračuna iz kojih se fi-nanciraju programi komunal-nih podružnica Holdinga”. To u praksi znači da radnici Či-stoće neće šmrkovima čisti-ti ceste svaku večer, da ralice neće snijeg čistiti i sol posipa-ti u roku jednog sata nakon što se počne “hvatati”, da ma-

gradonačelnik Milan Bandić ne plaća račune koji su mu uime građana zakonom povjereni

piše ema henčić

Odluka da se kupi 140 novih niskopodnih tramvaja, što je Bandić odlučio dok je bio jedini član Skupštine Holdinga, stavila je ZET-u omču oko vrata jer isti taj Bandić koji je odlučio i tko će se besplatno voziti, nije plaćao realne troškove

vlada gradu ne uplaćuje uredno Svoju polovicu najma od 7,2 miljuna eura godišnje za korištenje SportSkih objekata, ukupno 957 milijuna kuna. i u je ovom trenutku najvećiproblem gubitak zet-a koji Se od oSnivanja holdinga Srozao na minuS 800 milijuna kuna

Pixs

ell


ćina odlučila je izglasati pre-ambiciozne planove paralelno odobravajući manjak nova-ca za iste. Samoubilački potez kad se zna da time rade štetu tvrtki koju su oduzeli svojoj bivšoj uzdanici Bandiću. Pi-tanje je jesu li to učinili zbog manjka političke inteligencije držeći da će ulaskom u tvrtku i uvidom u njezino raspada-juće stanje skupljati političke poene prozivajući ga (sigur-no nisu imali plan spasa jer u tome ovise o Bandiću) ili su li-nijom manjeg otpora odlučili zadržati se na vlasti pa će lako kasnije naći žrtveno janje da speru odgovornost. Čovića, na primjer. Kad dođe vrijeme za to.

‘omekšani bandić’Logičniji je drugi scenarij:

zadržati vlast i jačati moć bo-reći se za vlast u Holdingu, inače ne bi prihvatili prora-čun koji će se obiti o glavu gra-đanima. Isto će, iako još uvi-jek javno prijete izborima, u konačnici ponoviti za prora-čun 2011. Svjesni da je Bandić “omekšao” (nije još platio du-gove za predsjedničku kam-panju) pristati će na izmjene proračuna amandmanima jer mu se, kao ni njima, ne ispla-ti izlaziti na izbore u godini parlamentarne kampanje. Uz to će prividno pokazati stav i

pohvaliti bivšeg člana za ura-zumljenje. On će populistički okretno to iskoristiti hvaleći svoj optimalni proračun, a za gubitke u Holdingu kriviti nji-hovu lošu Upravu koja je nes-posobna ušparati. Kao da u njegovo vrijeme Holding nije investirao izvan realnih mo-gućnosti (ukupni dug je preko osam milijardi kuna što je više od sadašnjeg gradskog prora-čuna), odgovornost za njego-vu prezaduženost ne preuzi-ma jer više nema doticaja s njim. Usudi se kritizirati Čo-vića što nije smanjio troškove osoblja, a upravo je on potpi-sao kolektivni ugovor u kojem Uprava gubi manevarski pro-stor. K tome, Čoviću nedosta-je političke sposobnosti sna-ći se u takvoj situaciji pa ne uspjeva ni zavaditi sindikate (ima ih 56) i vladati. U sadaš-njoj pat poziciji Holding, koji financijski funkcionira s gra-dom po modelu spojenih po-suda, ostati će dok se ne pro-mjeni gradonačelnik što u ovom trenutku nije izgledno. Zagrepčani će možda i deset-ljećima plaćati danak neodgo-vorne borbe za političku moć. Samo 2017. Holding mora imati spremnih 300 milijuna eura da vrati uludo potrošene obveznice lansirane na Lon-donskoj burzi. © copyright Objektiv

Godinu dana do parlamentarnih izbora „tercet“ Milanović- Čačić-Pusić, neformalni lideri Kukuriku koalicije, ni naj-manje ne sumnjaju u svrgavanje HDZ-a s vlasti. Usporedno

sa svakodnevnim kontaktima i dogovorima oko političke strategi-je, lagano se bistri sastav nove Vlade, odnosno ljudi koji bi preuzeli najvažnija ministarstva. O ambicijama užeg kruga SDP-a i HNS-a, a potom i koalicijskih partnera iz HSU-a i IDS-a, Objektiv je razgo-varao s nekolicinom socijaldemokrata i narodnjaka.

Zasad je, jedina zadana kategorija premijersko mjesto za Zorana Milanovića i gotovo je nemoguće da bi se mogao dogoditi obrat kao na zadnjim parlamentarnim izborima: tada je do zadnjeg trena Lju-bo Jurčić figurirao za prvog ministra u Vladi, da bi mu upravo Mi-lanović „ukrao“ tu poziciju, uz jedan problem - Vladu je naposljetku sastavljao HDZ. U HNS-u već sad postoji ambicija da se Radimi-ra Čačića postavi za zamjenika premijera, no Milanović nije odviše sklon toj ideji. Socijaldemokrati vjeruju da su toliko dominantni u koaliciji da bi „narodnjacima“ ovom pozicijom dodijelili mjesto koje nije proporcionalno njihovoj popularnosti među glasačima.

gužva za pozicijeČačiću, osim toga, kao mač nad glavom visi i skorašnje suđenje

za prometnu nesreću u Mađarskoj u kojoj je smrtno stradalo dvo-je ljudi, a sudski postupak protiv njega HDZ bi mogao koristiti i u predizbornoj kampanji. Sam je Čačić u više navrata najavio da će se potpuno povući iz politike ako bude pravomoćno osuđen. HNS-ov „tehnomenadžer“ bi se mogao, ako se stvari budu odvijale pre-ma njegovu planu, domoći funkcije potpredsjednika Vlade , dok u SDP-u na to mjesto cilja više visokopozicioniranih članova, od Mi-lanke Opačić i Branka Grčića do Nevena Mimice i Gordana Mara-sa. Visoka pozicija sigurno čeka i SDP-ova tajnika Igora Dragova-na, kojemu je prilično ograničenje činjenica što nikad nije završio fakultet.

Najveće bi reformske zahvate Kukuriku koalicija mogla prove-sti u Ministarstvu gospodarstva koje bi najvjerojatnije razbila na tri posebna resora. Bila bi to industrija i energetika, gdje se kao mini-starski favoriti ističu primorsko- goranski župan Zlatko Komadina i koprivnički gradonačelnik Zvonimir Mršić, malo i srednje podu-zetništvo te trgovina. Kako je oživljavanje ekonomije najvažnije po-

litičko pitanje stranaka koje će vladati zemljom naredne četiri godi-ne, logično je da je u tom sektoru najveća gužva.

Među kandidatima za ministra financija najbolje figurira profe-sor sa splitskog Ekonomskog fakulteta Branko Grčić u kojega Mi-lanović ima neograničeno povjerenje i već ga vidi kao glavnoga ekonomskog stratega nove vlasti za izlazak iz recesije. U nekim se kombinacijama spominju i Slavko Linić i Gordan Maras te HNS-ov Dragan Kovačević, iako je teško vjerovati da bi SDP svom koa-licijskom partneru prepustio jedno od ključnih ministarstava. Dio SDP-ovaca smatra kako bi najbolje rješenje za prvu godinu manda-ta bio Slavko Linić, stranački veteran poznat po tome da ne preže od nepopularnih mjera i restrikcija. Riječki socijaldemokrat neće od-više mariti za vlastitu (ne)popularnost među građanima ako bi se odlučivao na socijalne restrikcije i rezanje javne uprave, što je poka-zao i u vrijeme Račanove Vlade.

U resoru zdravstva također je „gužva u šesnaestercu“ i barem tro-je SDP-ovaca računa na tu fotelju. Mirando Mrsić i Rajko Ostojić duže su vrijeme najistureniji kadrovi za ovaj sektor, no iz drugog bi se plana mogla pojaviti i Biljana Borzan, osječka liječnica koja je u vrlo dobrim odnosima s Milanovićem. Mirando Mrsić, osim toga, još uvijek kalkulira hoće li se kandidirati za zagrebačkoga gradona-čelnika bude li se Bandića rušilo referendumom, no izvjesnije je da do izvanrednih zagrebačkih izbora neće ni doći, jer to trenutno ne odgovara ni Bandiću ni njegovoj bivšoj stranci. Ministar zdravstva lako bi mogao postati i Željko Jovanović, koji se žestokim sabor-skim istupima o HDZ-u kao kriminalnoj organizaciji uspeo među pet-šest najvažnijih SDP-ovaca.

Stranačke ‘križaljke’Manje neizvjesnosti od zdravstva nosi kadroviranje za fotelju

vanjskih poslova, gdje će se gotovo sigurno smjestiti Vesna Pusić. Kao najkompetentnija politička figura u vanjskoj politici, Pusić uži-va visok ugled i u svojoj stranci i u drugim strankama koalicije i ne bi čudilo da po ulasku Hrvatske u EU, uhvati mjesto i u EU admi-nistraciji. Kandidat za MVP spominje se i Neven Mimica koji je tu dužnost već obavljao, no njegovi izgledi značajno su manji nego kod prve HNS-ovke. Još jedan bivši ministar, SDP-ov Gvozden Flego, nada se novome četverogodišnjem mandatu u Ministarstvu znano-sti i obrazovanja, a planove bi mu mogao pomutiti jedino Milorad Pupovac. U slučaju tanke izborne pobjede, SDSS bi Kukuriku koa-liciji mogao zatrebati kao partner za sastavljanje parlamentarne ve-ćine, iako su kod potencijalnih suradnika potrošili mnogo kredita ostavljajući na životu Vladu Jadranke Kosor. Za najaktivnijeg SDP-ova saborskog zastupnika Nenada Stazića čuva se mjesto ministra kulture. Manje izgleda daje se Antunu Vujiću, dok bi HNS tamo vo-lio vidjeti Andreu Zlatar Violić. Njoj u prilog ide i činjenica da je u nedavnoj anketi emisije „Pola ure kulture“ proglašena najpoželj-nijom novom ministricom, u glasanju 50-ak istaknutih hrvatskih kulturnjaka. HNS-u su, ipak mnogo privlačnije funkcije u gospo-darstvu. Po jedno mjesto čuva se i za partnere iz IDS-a i HSU-a: Kajinova i Jakovčićeva stranka „pikira“ na turizam, a umirovljenici bi možda dobili socijalnu skrb.

Za prvoga hrvatskog policajca, šefa MUP-a, postoji nekolicina za-interesiranih, a Milanović bi ga mogao povjeriti Ranku Ostojiću. Ovu i još neke kadrovske „križaljke“ ipak valja uzeti s rezervom, jer će mnogo toga ovisiti o izbornom rezultatu u jedinicama koje pred-stavljaju pojedini kandidati za ministre. Ako, npr. Ostojić kiksa u 10.-oj splitskoj izbornoj jedinici, kao što je od Marina Jurjevića iz-gubio u utrci za splitskoga stranačkog šefa, izgledi mu značajno opa-daju. Od ministara iz Račanove koalicijske Vlade, još jedno ime mo-glo bi se vratiti u fotelju - Zlatko Gareljić u MORH. Ovaj Makaranin ima jakog lobista u predsjedniku Ivi Josipoviću, kojemu je trenut-no savjetnik za obranu. Situacija je još uvijek nejasna u Ministar-stvu pravosuđa koje bi moglo imati presudan utjecaj u diktiranju tempa ulaska u EU, dok bi novi ministar branitelja mogao biti Ante Kotromanović. Ipak, od samog kadroviranja Milanovića i partne-re trebao bi više mučiti manjak kompetentnih ljudi. Ako se za go-dinu dana uspne na vlast, trebat će popuniti do tisuću mjesta u jav-nim poduzećima i državnim agencijama pa je stranka trenutačno u grozničavoj potrazi za marljivim i stručnim kadrovima. Kako sada stvari stoje, osvajanje Markova trga bit će lakši dio posla: potonulu Hrvatsku dati u ruke zbilja sposobnima, znatno je veći izazov za „pi-jetlove“ iz Kukuriku koalicije. © copyright Objektiv

političke križaljke za buduĆnoSt hrvatskepiše branimir zekić‘Milanoviću je lakše doći do vlasti negoli skupiti stručne ljude’, za Objektiv komentiraju iz SDP-a i HSS-a

dvorSke Igre ‘odaBranIH’

gradSka uprava Gradonačelnik sa suradnicima na ‘presici’ s temom: prijedlog proračuna za 2011. za drugo čitanje

zoran milanović na prošlim je parlamentarnim izborima izigrao Ljubu Jurčića na kojem je SDP dobio ‘bodove’

Pixs

ell

Pixs

ell

Holdinggrad zagreb

4220. prosinca 2010.

Dva brata ribara imaju francuska imena. Roditelji su in emigrirali s Korčule pa inspirirani novon domovi-non prozvali ih - jednoga Jean Paul, a drugoga Clau-

de. Sve bi bilo u redu da su njih dvojica u Francuskoj ostali za-uvik, ali... I sada umisto da ih Korčulani izgovaraju Žanpol i Klod, oni se odazivaju na Šampon i Klor. Čudno je to u nas s nacionalnin ponoson i imenima. Šta je kraj tvrđi i hrvatskiji to više dici daju strana imena. Evo, da su sa svojon braćon prve na more došle dvi sestrice Hrvatice Tuga i Buga, to znamo, ali još nikad u ovih mojih 46 godin po Dalmaciji nisan trevila niti jednu ženskicu koja se po njima zove. Ali dobro. Da bi do dice uopće došlo najpri-je se roditelji moraju upoznat. Po-jubit se u oba obraza. Žvalit se. Pi-pat se. Bit par. Bit ka dva goluba ili taubeka dva. Za tu je fazu ka-rakteristično da ne traje predugo. Onda se ujedanput osviste, po-gledaju u šta su se to zacopali i re-zimiraju kako su jednostavno re-čeno - dva svita. Pas i maška. Dva bića drukčijih interesa, suprotnih želja, nespojivih afiniteta, različi-tih karaktera.

U međuvrimenu se obično zna pojavit ona druga ili onaj drugi, a to se onda

zove klasični preljub. Ovo je vrlo osjetljivo područje di se astrolo-gija najviše voli umišat. Onda nas astrostručnjaci pokušavaju savje-tovat ko je kome par i koji znak kojemu najboje odgovara. Za nas rođene u znaku blizanca znaju reć kako smo mi malo problema-tični za činit kombinacije jer smo već u paru, u jednome nas već ima dva. Ka izraziti predstavnik toga duploga znaka pri-znajen da nas unutra ispod kože ima puno više, tisno je, ali za sada nema nekih većih problema.

Negdi san slučajno pročitala ako nan ko opali trisku neka

mu ne vraćamo nego neka okrenemo i drugi obraz. Molin? Šta da mu okrenen? Pisac nije normalan, garant. Isti spi-satelj je reka kako tobože nema veze šta je na oveme svi-tu, nego da triba trenirat za drugi svijet. Onaj svijet. Gori. Tamo ćemo skakukat po oblacima i igrat se na male branke s anđelima. Ma nemojte, a šta ćemo učinit ovde, s ovin živo-

ton? Ovde doli... ka nije važno, je li? Odma me te finte podsjetu na ono kad matere lažu dici. Di-čica ih molu - kupi mi ovo, aaa... kupi mi..., a one samo ponavja-ju - drugi put zlato, drugi put dušo... Koji drugi put, koja dru-ga prilika, druga šansa... sve tri-ba odma zgrabit, su obedvi ruke uvatit život, a ne da ga drugi živu za nas. Pa nan posli ispri-čaju kako je bilo. Ne pada mi se u drugi plan i neću igrat u dru-gu ligu.

Jer znate u čemu je problem? Oni šta imaju dvi live ruke i dvi live noge i šta su im-

berlani u glavu, oni učas napra-vu 2. svjetski i svaki drugi rat, pa sve tako, ko zna koliko puti. To je njima ein, zwei. Onda se mi, koji-ma uopće nije do toga da se mlati-mo, moramo branit, vikat „oba su pala, oba su pala“ i širit dva prsta od ruke, činit mot od slova ‘’V’’. A stvarne Viktorije, tj. Pobjede uvik su daleko, puno daleko i uop-će posli ne izgledaju onako kako smo ih zamišljali. To šta smo pa-tentirali hrvatski samokres to mi i nije neka baza, ali ova dva Spli-ćanina šta su izmislili vojničke mudante s pregradon koja odva-

ja penis od testisa, to je izum! Jasno, jer zna se da čovik nema dva penisa i da se s tin nije za zafrkavat. Kršćanstvo ne prizna-je dualizam. Dalmatinski anarhizam ne priznaje podjelu na klase, vire, boju kože i razlikuje jedino dva tipa judi. Moš bit samo ili čovik ili govno od čovika.

To šta smo patentirali hrvatski samokres, to mi i nije neka baza, ali ova dva Splićanina šta su izmislili vojničke mudante s pregradon koja odvaja penis od testisa, to je izum! Kršćanstvo ne priznaje dualizam

piše tonka alujević 2 - dva

abak ili harfa za ludake


mOL je prije neko-liko dana obja-vio iznenađujuću ponudu za kup-nju svih 8 posto

dionica Ine koje drže mali dio-ničari jer na vrijeme želi zaštiti-ti svoja upravljačka prava u Ini koja bi vrlo skoro mogla doći u pitanje.

Naime, aktualno vodstvo MOL-a je, nakon nedavne prav-ne ekspertize svog položaja u Hrvatskoj, potpuno prihvatilo realnost kako bi se, u nastavku beskompromisne antikorupcij-ske kampanje koju vodi Vlada Jadranke Kosor, mogao poni-štiti važeći dodatak ugovora o međusobnim odnosima dioni-

čara Ine, od 29. siječnja 2009., kojim su njihovoj kompani-ji, bez obzira na broj dionica u vlasništvu, zajamčena domi-nantna upravljačka prava.

polančecov tajni planTaj je dodatak ugovora, pod-

sjetimo, kao glavni pregovarač s hrvatske strane, potpisao ta-

dašnji potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva Damir Polančec, najbliži suradnik ta-dašnjeg premijera Sanadera.

Kako se kasnije dozna-lo, Polančec je olako prepu-štanje upravljačkih prava nad najvećom hrvatskom kompa-nijom uvjetovao Zsoltu Her-nadiju, predsjedniku Uprave

MOL-a, prethodnim odobra-vanjem kredita OTP banke od 34,2 milijuna eura radi kupnje 10,6 posto dionica Podravke, u sklopu kompleksnog tajnog plana o nelegalnom preuzima-nju te prehrambene kompani-je od strane grupa menadžera bliskih HDZ-u, uz Polančecovo sudjelovanje i podršku.

Hernadi je, pak, u otvorenom pismu hrvatskoj javnosti od 11. veljače 2010., objavljenom u Jutarnjem listu nakon izbija-nja afere Spice, decidirano izja-vio kako podrška koju je MOL pružio Podravki, „na traženje

najvišeg menadžmenta te kom-panije“, nema nikakve povezni-ce s dogovorom s Vladom oko upravljačkih prava u Ini. Me-đutim, u izjavi koju je u lipnju Hernadi dao mađarskim istra-žiteljima, koja je vrlo brzo došla u posjed njihovih hrvatskih ko-lega, čelni čovjek MOL-a skru-šeno je priznao kako je upravo

Polančec zatražio novac za Po-dravku, i to usred pregovora o novome dioničarskom ugovo-ru za Inu.

dioničarski odnosiMOL je, tvrde dobri pozna-

vatelji situacije u Ini, najveću pogrešku napravio kada je u tom ugovoru pristao na primje-

nu hrvatskog prava. A upravo naše zakonodavstvo, kako su dobro proučili mađarski prav-nici, omogućava pobijanje trgo-vačkih ugovora u točno precizi-ranim slučajevima prijevarnih radnji. Stoga upravo neiskre-no svjedočenje Hernadija iz veljače, razotkriveno u lipnju, postaje ključno u dokazivanju namjere počinjenja prijevare u poslovanju.

Ne prepuštajući ništa slu-čaju, MOL je u zaštiti vlastitih interesa odlučio preuzeti kon-trolu nad sudbinom svoje inve-sticije u Ini, teške 22 milijarde

gospodarstvoprijevare u ini

mol očekUje opt UŽBU za prIjevarU S podr avkom!

piše dražen rajkovićPolančec je prepuštanje upravljačkih prava nad Inom uvjetovao Zsoltu Hernadiju, predsjedniku Uprave MOL-a, prethodnim odobravanjem kredita OTP banke od 34,2 milijuna eura radi kupnje 10,6 posto dionica Podravke

Iznenadna kUpnja dIonIca Ine od malIH dIonIčara

zSolt hernadi, predsjednik Uprave MOL-a, tvrtke koja želi zaštititi svoja prava u INI

damir polančec uvjetovao je prepuštanje upravljačkih prava odobravanjem kredita

mol je najveću pogrešku napravio kada je u tom ugovoru priStao na primjenu hrvatSkog prava. naše zakonodavStvo, kažu mađarSki pravnici, omogućava pobijanje trgovačkih ugovora u točno preciziranim Slučajevima prijevarnih radnji

Pixs

ell

Pixs

ell

46 20. prosinca 2010.

kuna (od čega se 9,6 milijardi kuna odnosi na stjecanje 47,15 posto dionica).

U sklopu tog plana iz kom-panije trebaju otići svi oni koji su imali bilo kakve veze s pre-govorima s hrvatskom Vla-dom. Primjerice, Laszlo Geszti, koji je još u veljači smijenjen s položaja predsjednika Uprave Ine, ovih je dana tiho napustio i MOL. Čak je i pozicija samog Hernadija bitno uzdrmana. Iako je u listopadu on deman-tirao glasine da napušta čelno mjesto u MOL-u, ta je opcija navodno itekako aktualna, bu-dući da mu se traži odgovaraju-ća ministarska pozicija u vladi Viktora Orbana.

Druga je važna točka MOL-ova plana spašavanja vlasničke i upravljačke pozicije u Ini brzo

skim poduzećima i institucija-ma (Adris, mirovinski fondovi) da zadrže većinski dionički pa-ket Ine u hrvatskim rukama.

Međutim, ne treba biti ovla-šteni investicijski savjetnik da bismo iz MOL-ove iznenađu-juće ponude naučili još jednu lekciju o burzovnim ulaganji-ma. Kako je mađarski partner danas spreman za stjecanje ve-ćinskog paketa dionica plati-ti 300 milijuna eura, čime bi zamijenio trenutačna, ali nesi-gurna dominantna upravljač-ka prava stečena govorom, po-stavlja se pitanje zašto toliku istu premiju MOL nije platio i u listopadu 2008.

Upućeni poznavatelji situa-cije u hrvatskoj naftnoj kom-paniji tvrde je takva premija doista i plaćena, ali ne hrvat-skoj državi ili njezinim građa-nima, dioničarima Ine. Nai-me, oni upozoravaju kako je Ina u zadnjem tromjesečju 2008., nakon završetka pre-govora Vlade i MOL-a, ostva-rila rekordni gubitak od 1,5

milijardi kuna. Taj je gubitak najvećim dijelom ostvaren na trgovini naftom. U to je vrije-me Ina, potpuno nepotrebno, kupovala naftu preko posred-nika, slovenske tvrtke Salba-tring, vlasnika Hetema Ra-madanija, s kojim je poslove dogovarao Josip Petrović, član Uprave Ine i čovjek od osobi-ta Sanaderova povjerenja. Čak su se pojavile informacije da je slovenska obavještajna služba Sova snimila dosta otvorene telefonske razgovore Ramada-nija i Petrovića, čiji su se tran-skripti našli u fascikli Angele Merkel kada je u lipnju 2009. Sanaderu otkazala svaku bu-duću podršku.

Dakle, jedino bi detaljna istraga Inina poslovanja sa Sal-batringom mogla doista doka-zati opravdanu sumnju da su neki hrvatski političari i po-slovnjaci već jednom naplati-li svojevrsnu premiju za preu-zimanje Ine, ali ne od MOL-a, nego od sviju nas. © copyright Objektiv

SlovenSka obavještajna Služba Sova Snimila je razgovore ramadanija i petrovića, čiji Su Se tranSkripti našli kod angele merkel kada je 2009. Sanaderu otkazala Svaku podršku

stjecanje nedostajućeg udjela od 50 posto plus jedne dionica, što se upravo realizira kroz pri-vatnu ponudu od 2.800 kuna po dionici. U slučaju otkupa svih preostalih 8 posto dionica, MOL bi za tu operaciju morao isplatiti 2,24 milijarde kuna.

S većinskim paketom dioni-ca u džepu, računaju u MOL-u, puno bi sigurnije i bezbrižnije mogli dočekati novi pravosud-ni rasplet dioničarskih odno-sa u Ini.

trgovina naftomNa premijerki Kosor je da

razmisli želi li imati posla s ta-kvim partnerom, no vjerojatno će prazna državna riznica dik-tirati njezine buduće poteze, koji se malo-pomalo uobličuju kroz moralnu podršku hrvat- Pi

xsel

l

prijevare u ini


hrvats ku industrijujeka za 4 milijuna eura, da bi to isto zemljište i tvorničke zgra-de Merkos preprodao Kauflan-du za 10 milijuna eura. Tvorni-ca autobusa Zagreb izbrisana je iz sudskog registra 21. siječnja 2008. godine.

torpedoMožda je još tragičniji slu-

čaj riječkog Torpeda, tvornice traktora, rovokopača i motora, koja je u ratu za Hrvatsku 1992. i 1993. godine proizvodila oklo-pna vozila i kamione za Hrvat-sku vojsku.

Tvornica je pod nazivom “Lje-vaonica metala” osnovana još 1853. godine (!), a svjetsku sla-vu stekla je 1866., kada je prva u svijetu počela proizvoditi tor-peda, izum Riječanina Iva-na Blaža Lupis-Vukelića, koji je konstrukcijski uobličio engle-ski inženjer Robert Whitehead.

gospodarstvo

strijsku proizvodnju” u Hrvatskoj, pobrojat ćemo tvornice po kojima je Hrvat-ska do 90-ih godina bila pozna-ta u regiji, pa čak i u svijetu, a kojih naprosto više nema, ili su na putu da nestanu.

u listopadu je hrvat-ska industrijska pro-izvodnja bilježila pad od 4,4 posto u odno-su na listopad 2009.

godine, a na godišnjoj razini pad u odnosu na prošlu godinu izno-si 1,8 posto. Kako je svima jasno

da pa-damo, ostaje nejasno na koju se to industrijsku proizvodnju odnosi.

Možda se radi o padu proizvodnje šivaćih stroje-va? A, ne, Bagat je odavno pro-pao. Bit će da je pala proizvodnja traktora? Ne, tvornica Torpedo iz Rijeke više ne postoji. Končar proizvodi manje hladnjaka? Ne, Končar – kućanski aparati uop-će više ne proizvodi hladnjake, nego stavlja svoj natpis na uve-zene iz Turske. Isto tako i TEŽ, Tvornica (samo po nazivu) elek-tričnih žarulja iz Zagreba paki-ra kineske žarulje u ambalažu s uzorkom hrvatskoga grba. Mož-da Croatia baterije ulaze u sta-tistiku pada industrijske proi-zvodnje? Ne bi bilo niti to jer je proizvodnja baterijskih uložaka ugašena još 1997., a ručne svje-tiljke ne proizvode se od 2006., pa je i naziv nekadašnje tvorni-ce samo spomen na davnu pro-izvodnju po kojoj je Hrvatska bila poznata.

Budući da samo najupućeni-ji ekonomski stručnjaci možda znaju što čini današnju “indu-

tazDa danas netko spomene pro-

izvodnju autobusa u Hrvatskoj, gledali bi ga kao da je, u najma-nju ruku, totalno lud. Tko se

više sjeća Tvornice autobusa Zagreb (TAZ), koja je na

vrhuncu proizvodnih uspjeha proizvodila

nekoliko stotina au-tobusa godišnje,

koje je, počet-kom 80-ih

g o d i n a

prošlog stoljeća, izvozila i u Fin-sku.

Preteča TAZ-a je „Radioni-ca Juriša“ u Zagrebu, u kojoj su krajem 30-ih godina proš-log stoljeća na kamionske ša-sije postavljali drvene kosture i prekrivali ih limom. Godine 1948. utemeljeno je poduzeće Autokaroserija Zagreb, koje je 1954. preseljeno na trajnu lo-kaciju TAZ-a u Dubravi, a mo-del autobusa “Raketa” iz 1958., proizveden u suradnji s tvorni-com kamiona FAP iz srbijan-skog Priboja i tvornicom moto-ra FAMOS Sarajevo, bio je prvi veliki uspješan projekt zagre-bačke tvornice. Od 1969. licen-cno se proizvode Daimler-Ben-zovi autobusi, a deset godina poslije proizveden je i prvi pravi domaći turistički autobus, na-zvan “Dubrava 14”, projektanta Ivana Baloga. Tada je Autokaro-

serija promijenila naziv u TAZ - Tvornicu autobusa Zagreb. TAZ je, pored Finske, izvozio auto-buse u Saudijsku Arabiju, Egi-pat, Alžir i druge afričke zemlje, Čehoslovačku, Veliku Britaniju, Dansku, Irsku i Kinu. Za doma-će su se tržište proizvodili i fur-goni za prijevoz namještaja, te

razna posebna vozila. Tvornica je zapošljavala 1.200 radnika.

A onda je došla privatizacija 90-ih godina i vlasništva TAZ-a dokopao se povratnik iz Nje-mačke Ivan Radošević, poznat i kao vlasnik vinkovačke tvornice stočne hrane Krma, te Zagrep-čanke. Sve su te tvrtke završile u

stečaju, a oko prodaje zemljišta Zagrepčanke u centru Zagreba Radošević se sporio s Milanom Bandićem. Za Radoševićem je u vezi s privatizacijskim nejasno-ćama još uvijek raspisana tjera-lica, budući da se već godinama nalazi u Njemačkoj, čiji je tako-đer državljanin.

Pred otvaranje stečaja u si-ječnju 2000. godine u “ostat-ku ostataka” TAZ-a još je uvijek radilo oko 150 radnika, a akti-va poduzeća procijenjena je na 150 milijuna kuna. Nekretni-ne tvornice u zagrebačkoj Du-bravi u stečajnom su postupku prodane tvrtci “Merkos” iz Osi-

Proteklih 20 godina hrvatska industrijska proizvodnja bilježi nestajanje s obrazloženjem da ne može konkurirati jeftinoj kineskoj robi. Je li moguće da Kinezi toliko mrze Hrvate da su nam uništili gotovo svu proizvodnju?

piše miroslav pavičević

naš je temeljni problem društvena produktivnoSt rada. ne možemo Se probiti Svojim proizvodom jer je taj proizvod opterećen Svim mogućim davanjima, porezima i naknadama kojih je preko 300

Hrvatska proizvodnja

kako su ubilijUčer, danaS I moŽda SUtra?

Hrvatska proizvodnja bila je na 6. ili 7. mjestu u Europi po tehnološko-

tehničkoj razini društvene proizvod-nje svijeta stvari i tadašnja je Hrvatska, kao i bivša Jugoslavija, bila respekta-bilna u svijetu po svemu što je proizvo-dila i izvozila. Nitko ne može tvrditi da nismo znali ili nismo imali ljude koji mogu na racionalan način upravljati proizvodnjom.Uništenje svega što smo imali i što smo znali nije slučajno, nego poslje-dica beskoncepcije. Tvrdio sam da su gospodarski odnosi tip socijalnih od-nosa koji traže dugoročnu uređenost, a ne sustav dnevne političke važnosti. Ako je društvu nametnuta trgovačka

umjesto stvaralačke orijentacije, onda to sada i imamo.Može li se industrija obnoviti?- U nas je industrijska i poljoprivred-no-industrijska proizvodnja nestala te-meljem političkog restrukturiranja, radi privatizacije, umjesto da smo imali tehnološko-tehničko restrukturiranje, kako bismo odstranili onu proizvodnju koja nije racionalna. Odbacili smo KV i VKV radnike, a nosili su društvenu pro-izvodnju, kao i proizvodne inženjere. No bez pokretanja proizvodnje ne mo-žemo pričati priču o izvozu. Ne samo da nemamo što izvoziti nego nemamo pro-izvodnju ni za domaće tržište.Prihodi od turizma?

- Tragična je ekonomija koja čeka na prihode od turizma jer on nije privred-na grana, nego relacioni fenomen, koji se događa oko prirodnih i socio-kultur-nih vrijednosti. Analize prihoda od tu-rizma ukazuju da su troškovi tog rela-cionog fenomena do šest puta veći nego dobit, s tim da je prihod u 67 posto pri-vatan, a troškovi su društveni. Turizam nije nešto od čega narod može živjeti.Rast BDP-a treba održavati na stvara-lačkoj orijentaciji, na proizvodnji. Ni-jemci su bili uporni, pregrmili su prve godine takozvanog kriznog stanja i za-držali proizvodnju. Znali su, ako zadr-že proizvodnju i izvoz, njihovi su i Eu-ropa i svijet.

dr. Slavko kulić, ekonomski institut zagrebpropast hrvatske industrije


Tvornica je sve do kraja I. svjet-skog rata bila vodeća u svijetu po proizvodnji torpeda.

Nakon II. svjetskog rata pro-izvodi vlastite diesel-motore, a proizvodnju traktora započi-nje 1969. godine. Vrhunac pro-izvodnje doseže 1990. i 1991., kada je u Torpedu radilo gotovo 3.000 radnika, proizvodeći go-dišnje oko 4.500 komada trak-tora raznih veličina, stotinjak rovokopača i preko 1.500 diesel-motora. Proizvodi su izvoženi u Alžir, Tunis, Daleki istok, SAD, Grčku, Italiju, Mađarsku, Nje-mačku, čak i u Australiju.

Torpedo je još 1997. godi-ne proizvodilo 3.000 traktora i 1.500-2.000 motora, a zaposle-no je bilo oko 500 radnika. Kra-jem je godine račun poduzeća blokiran, proizvodnja presta-

je, radnici odlaze “na čekanje”, a sve što su dočekali jest otva-ranje stečaja 2000. godine i ra-sprodaja imovine.

bagatOno što je Amerikankama

bio “Singer” i Skandinavkama “Husqvarna”, to je Hrvaticama i ženama diljem bivše Jugosla-vije bio – “Bagat”. Šivaći stroje-vi vrhunske kvalitete proizvodi-li su se u zadarskoj tvornici još od 1955. godine. Od kraja 60-ih godina proizvodnja je dosezala i 200 tisuća primjeraka godišnje, a dobar dio plasiran je u izvoz, ponajviše u zemlje istočne Eu-rope, u Rumunjsku, tadašnju Čehoslovačku i Istočnu Nje-mačku, ali i na zapad - u Ameri-ku, Australiju i Novi Zeland.

U Bagatu je 1990. godine, ra-čunajući i pogone u Ninu i Ben-kovcu, bilo 3.500 zaposlenih. Nekadašnja radnica Vedrana Kardum, koja je u stečaju prije nekoliko godina bila predsjed-nica koordinacije bivših radni-ka Bagata, prisjeća se kako se tada na svakoj od tri proizvodne

trake proizvodilo 125 komada šivaćih strojeva po smjeni, a ra-dilo se u dvije smjene. To znači da je pred rat iz Bagatove tvor-nice godišnje izlazilo preko 150 tisuća šivaćih strojeva.

Nakon početka rata slije-di nekoliko godina bez prave proizvodnje, a broj je radnika spao na tristotinjak. Dolaskom Šime Medića na čelo Upra-ve potkraj 1999. godine činilo se kako će se stvari pokrenu-ti. Započela je minimalna pro-izvodnja i potrajala nekoliko mjeseci. Već sredinom 2000. nema proizvodnje niti ispla-te plaća. Temeljem Mediće-vih najava o mogućem ulaga-nju austrijskih tvornica oružja u veljači 2001., u Vjesniku je osvanuo nevjerojatan naslov: “Bagat će za NATO proizvoditi

stingere, topove, puške i stroj-nice”! Govorilo se i o ulaganju Kineza i Japanaca u proizvod-nju šivaćih strojeva, čak su nji-hovi predstavnici u nekoliko navrata obilazili tvornicu. Te godine obećavana je proizvod-nja i izvoz 12 tisuća Bagatovih strojeva i u Srbiju... Od cijelog tog posla, posao se našao samo za stečajnog upravitelja.

Radnici su izgubili strpljenje i zbog neisplaćenih plaća zatraži-li ovrhu nad 2.000 šivaćih stro-jeva sa skladišta, koji su raspro-dani na dražbi, a već u veljači 2002. godine pokrenut je stečaj, koji je doveo do likvidacije Ba-gata - Precizne mehanike, neka-dašnjeg simbola Zadra. Danas je na mjestu tvornice supermar-ket Lidl. Bagat Alatnica otišla je u stečaj 2006. godine.

“Teško je Bagat mogao kon-kurirati kineskim proizvođa-čima, koji nude šivaće strojeve puno jednostavnije izrade i lo-šije kvalitete, već za 50 dolara, ali tvornica se mogla restruk-turirati za proizvodnju nečeg drugog”, govori Stanislav An-

tić, koji je kao tehnički direk-tor šezdesetih godina prošlog stoljeća udario temelje razvoja Bagata, kada je u samo tri go-dine uspio podići godišnju pro-izvodnju s 35 na 95 tisuća šiva-ćih strojeva. Antić je do pred rat bio direktor još jednog ne-stalog proizvodnog diva iz Za-dra: tvornice Specijalni alatni strojevi – SAS, koji je sedam-desetih godina izrastao upra-vo iz Bagata. Novim vlastima Antić nije bio po volji, premda je pod njegovim vodstvom SAS godišnje ostvarivao 20 milijuna dolara čiste dobiti, pa su 1991. “organizirali spontano smjenji-vanje na radničkom referendu-mu”, kaže u polušali. “Za razli-ku od Bagata, koji bez masovne serijske proizvodnje ne može biti konkurentan na svjetskom

tržištu, SAS nije morao straho-vati od takve konkurencije, jer velike alatne strojeve za indu-strijske pogone nitko ne može izrađivati u velikim serijama. Mi smo prije svega prodavali znanje”, reći će Antić.

SaSSAS je u zlatnom razdoblju,

između 1980. i 1990. godine, samo u inozemstvu prodao stro-jeve u vrijednosti pola milijarde dolara, najviše u Rusiju, ali i u druge istočnoeuropske zemlje, a 1990. Antić je sklopio ugovor o isporuci strojeva i Volkswage-novoj tvornici motora. Novca je bilo koliko su htjeli: sponzorira-li su košarkaški klub Zadar, fi-nancirali obnovu dječjeg odje-la zadarske bolnice, izgradnju autobusnog kolodvora, ukrat-ko, kome god je u Zadru trebalo novaca, tražio ga je od SAS-ova direktora. Imalo se, pa je SAS je sa 50 milijuna dolara izgradio i Marinu Dalmacija (Zlatna luka) u Sukošanu, kao i Marinu Bio-grad i Marinu Murter, koje su još prije rata donosile ondašnjih

pet milijuna maraka godišnjeg profita. Naravno da su u priva-tizaciji rasprodane za svega ne-koliko milijuna eura.

Nakon rata SAS je raskućen na nekoliko manjih dijelova, a glavni proizvodni sljednik tre-bala je biti SAS Strojogradnja. U kakvu je stanju ta tvrtka do-voljno govori podatak da je po-četkom 2010. godine samo za komunalne naknade gradu Za-dru bila dužna 1,35 milijuna kuna.

“Najveća vrijednost SAS-a bili su ljudi”, kaže Antić. Do rata, bilo ih je oko 800, od kojih stotinjak visokokvalificiranih strojarskih inženjera. Šestorica od tih strojarskih inženjera su, tijekom promjena u vlasničkoj strukturi unutar dijelova SAS-a, bili raspoređeni na poslove por-

tira i mornara u marini Zlatna luka, vlasništvo SAS d. d. Tako u demokratskoj, uljuđenoj i eu-ropskoj Hrvatskoj postupamo s najvećim vrijednostima.

jugoplaStikaNo, za najupropašteniju pro-

izvodnu industriju u Dalma-ciji glavni je kandidat splitska Jugoplastika, pardon, Diokom. Registrirana u Splitu 1952. go-dine kao poduzeće za proizvod-nju plastičnih masa i tekstilnih proizvoda, u osamdesetim go-dinama zapošljavala je gotovo 13 tisuća ljudi, od kojih 10 tisu-ća izravno u proizvodnji, ponaj-više u Splitu, ali i u pogonima u Sinju, Muću, Zadru i Benkovcu, na Šolti i Visu, u Starom Gra-du na Hvaru, u Makarskoj i Du-brovniku. Svojih preko 3.000 proizvoda Jugoplastika je pro-davala u 200 vlastitih prodava-nica širom bivše Jugoslavije.

Proizvodili su plastične dije-love za više tvornica automo-bila, među ostalim za srbijan-sku Zastavu, francuske Citroen i Renault, talijanski Fiat, rusku

Slovenci Su zadržali koncepciju dugoročnog razvitka, pravilno raSpoređene prerađivačke induStrije, određivali Strategiju za Sve, od obrta do inženjerSkog kadra. održali Su priSutnoSt na tržištima, što mi niSmo uSpjeli. i to Smo izgubili

Ladu, rumunjsku Daciju, kao i za njemački Volkswagen. Za Adidas je Jugoplastika godiš-nje proizvodila četiri i pol mi-lijuna sportskih torbi, izvozilo se i u zapadnu i u istočnu Euro-pu. Samo 1990. godine prodali su svojih proizvoda u vrijedno-sti 350 milijuna dolara.

Slično kao i SAS u Zadru, sponzorirali su koješta u Splitu, a ponajviše ulagali u Jugopla-stiku, čije je ime tada nosio ko-šarkaški klub Split. Jugoplastici može zahvaliti osvajanje tri na-slova europskog prvaka na pri-jelazu između 80-ih i 90-ih go-dina prošlog stoljeća.

Naziv Jugoplastika promije-njen je u Diokom 1993. godine, kada je na čelo Nadzornog od-bora postavljen Šime Đodan, poznati hrvatski ratni huškač. Stečaj je, pak, otvoren 2000. go-dine i dočeka-lo ga je 2363 radnika. Ne-kretnine su rasprodavane do 2006. godi-ne, a glavni proi-zvodni kompleks na splitskoj Broda-rici ugrabio je još 2003. Željko Kerum, koji je tamo, nakon razvaljivanja tvornice eksplozivom, otvorio trgovač-ki centar Joker (u prijevodu: ša-ljivdžija).

Nije, međutim, šala da je od pet proizvodnih cjelina Jugo-plastike, a to su bile: Obuća, Konfekcija, Galanterija, Termo-plastika i Autodijelovi, jedino ova zadnja preživjela i nastavila uspješno poslovati kao AD Pla-stik, s oko 1.000 radnika. U stu-denom 2006. Diokom je konač-no brisan iz sudskog registra.

težČovjeku naprosto “padne

mrak na oči” dok lista podatke o propasti hrvatske industrij-ske proizvodnje. Možda mo-žemo unijeti nešto svjetla u tu tamu hrvatskom žaruljom, pro-izvedenom u TEŽ-u, Tvornici električnih žarulja Zagreb, ute-

meljenoj još 1929. godine? Ne možemo ni to.

TEŽ, naime, od 2006. godi-ne više ne proizvodi, nego samo pakira kineske žarulje u kuti-je s dizajnom sličnim dresu hr-vatske nogometne reprezenta-cije. U bivšoj Jugoslaviji TEŽ je svojim žaruljama pokrivao 43 posto tržišta, a ponešto se i izvozilo, primjerice u Englesku i Belgiju. O razmjerima zamra-čenja u Tvornici električnih ža-rulja najbolje svjedoči javan po-datak iz sudskog registra, gdje u zabilježbi odluke Glavne skup-štine društva od 11. prosin-ca 2006. godine piše: “Temeljni se ka-pital smanju-je s iznosa od 103,118.978,45 kn za iznos

od 75,856.978,45 kn na iznos od 27,262.000,00 kn, radi izravna-vanja vrijednosti i pokrića gubitka”. Tom rečeni-com zamračeno je 10 milijuna eura iz temeljnog kapitala.

Do 1991. godine u tvornici je bilo zaposleno preko 1.500 rad-nika, da bi ta brojka pred kraj proizvodnje 2005. godine spala na njih stotinjak, koji su prima-li mizernih 1.800 kuna plaće. Već tada je glavni izvor priho-da TEŽ-a bilo iznajmljivanje ne-kretnina, ne samo u Zagrebu

nego i u Splitu i na Braču.Inače, vlasnik je TEŽ Trgovi-

ne, kako se sada naziva to po-duzeće, Pogrebno poduzeće Zagreb. Ne znamo kako inače posluju, ali TEŽ su uspjeli “sa-hraniti”. Zbog toga je protiv di-rektorice Zlate Lončarić zagre-bačko Državno odvjetništvo 2007. godine podiglo kaznenu prijavu, navodeći u prijavi da je gospođa Lončarić nezakoni-tim makinacijama Pogrebnom poduzeću omogućila stjecanje vlasništva nad nekretninama TEŽ-a.

croatia baterijeCroatia baterije!

Kako to gordo zvu-či i danas, a ka-

moli u bivšoj Jugoslaviji! Po-nos domaće proizvodnje, prave hrvatske baterije i ručne svje-tiljke. Ugasile su se 2006. go-dine, a baterije su se presta-le proizvoditi još 1997. godine.

Kao i u TEŽ-u, glavni razlog zatvaranja proizvodnje je,

kako tada rekoše u Upra-vi, nemogućnost kon-

kuriranja jefti-noj kineskoj robi.

U obrazlože-

nju zatvaranja proizvod-nje 2006. navedeno je kako je za minimum rentabilnosti po-trebna proizvodnja 3 milijuna svjetiljki, a Croatia je proizvo-dila, ako u “proizvodnju” ubra-jamo i sklapanje svjetiljki za Vartu, tek oko milijun komada godišnje.

A kako Kinezi nikomu nisu bili krivi 80-ih godina? Za ilu-straciju, tada je godišnje proi-zvedeno i do 56,5 milijuna ko-mada baterija i 5,5 milijuna komada svjetiljaka, a vrijed-nost izvoza iznosila je 9 miliju-na američkih dolara na godinu. Dodajmo da je te 2006. godine na mrežnim stranicama podu-zeća bilo je napisano: “Croatia-baterije d.d. jedan je od vodećih europskih proizvođača džepnih svjetiljaka. Na hrvatskom tr-žištu imamo 70-postotni udjel ukupne prodaje džepnih svjeti-ljaka, a 94 posto proizvedenih svjetiljaka izvozi se na inoze-mna tržišta.”

Nakon privatizacije 1993. uprava Croatia baterija konti-

nuirano je zanemarivala proizvodnju i otpuštala radnike, kojih je od pre-

dratnih blizu 1.000 pretkraj proizvodnje

ostalo tek 180. Manji dio rad-nika ostao je

raditi u skladištu Orbico grupe Bran-

ka Roglića, većinskog vlasnika Croatia baterija. Zani-mljivo je da se tadašnja pred-stavnica sindikata Biserka Kralj nije bunila zbog ukidanja proi-zvodnje, a možda razlog leži u tome što je dobila dobru otpre-mninu i otišla u mirovinu. Sin-dikati, općenito, nisu bez udjela u zatvaranju proizvodnih rad-nih mjesta u Hrvatskoj.

Tako je tvornica osnovana 1907. godine pod nazivom “Ivan Paspa i sinovi”, kojoj je nova, so-cijalistička vlast, da ne bude za-bune, nakon nacionalizacije 1945. godine promijenila naziv u Croatia baterije, prestala biti tvornica, pa tvrtka sada priho-de ostvaruje, među ostalim, prodajom sanitarnih proizvo-

da i kozmetike. Iz Kine.

rizNe tako davno u Hrvatskoj

su se proizvodili i televizori, ra-dioaparati i gramofoni doma-će marke. Radioindustrija Za-

gospodarstvoHrvatska proizvodnja

52 20. prosinca 2010.

greb, iliti RIZ bio je naš adut na tržištu elektronike. Dok im te-levizori uistinu nikad nisu bili jača strana, radio i gramofon-ski uređaji, te kazetofoni bili su sasvim prihvatljive kvalitete. Za prihvatljivu cijenu.

RIZ je osnovan 1948., a koju godinu kasnije, točnije 1956., prvi je u tadašnjoj državi pro-izveo televizor, model “TV 101” po licenci Philipsa. Već 1959. iz-bacio je svoj vlastiti model tele-vizora “Kumrovec”.

Jedino za prestanak proi-zvodnje televizora u Hrvatskoj postoji opipljiv razlog: ta RIZ-ova tvornica nalazila se u Slu-nju, i u ratu je poharana i uni-štena. Općina Slunj dala je u zakup poslovne prostore, a u kompleksu bivše tvornice po-vremeno se održavaju i kon-certi.

Od RIZ-a, koji je nekad pro-izvodio sve vrste elektroničkih uređaja, zapošljavajući preko 4.000 radnika, preživio je rat i privatizaciju jedino odjel RIZ Odašiljači, koji i danas, kao i prije, izvozi 80 posto svoje pro-izvodnje, a zapošljava nekih 300 radnika. Preko 1.000 svo-jih radijskih odašiljača isporu-čili su dosad u 50 zemalja svije-ta na svim kontinentima.

riS“Ris-No-Risk” bio je pro-

midžbeni slogan u prodaji pre-zervativa zagrebačke Industrije gumenih proizvoda RIS. U biv-šoj je Jugoslaviji RIS bio jedi-ni proizvođač te vrste zaštitne opreme, imali su shodno tome sigurnu distribuciju po kiosci-ma, a upućeni tvrde da se radi-lo o kvalitetnom proizvodu i da slogan nije bio varka.

Naravno, RIS-ovih je 2.500 radnika puno više zarađivalo na drugim proizvodima, poput gumenih čamaca, koji su se naj-više izvozili, čak i u Ameriku. Gotovo da nema gumenih proi-zvoda koje RIS nije proizvodio: rukavice, brtvila za hladnjake, gume za perilice, brtve i crijeva za automobile...

ACM iz Zagreba, koji 1993. godine stječe većinsko vlasniš-tvo nad RIS-om, nije, kako se pokazalo, imao nikakva intere-sa oživjeti proizvodnju, već ra-sprodati nekretnine, veliki pro-izvodni kompleks od 38.000 četvornih metara u Vrapču, ka-snije doista pretvoren u stam-beno naselje i pogon u Jankomi-ru. Najprije su ACM i ACM-RIS prodali 25 posto dionica AD Plastika slovenskom Preventu. Potom ACM-RIS godine 2001. odlazi u stečaj, a pogon u Jan-komiru otkupljuje - Prevent. Zatim Prevent daje pogon AD Plastiku, koji 2005. godine sve strojeve i prava proizvodnje, osim programa proizvodnje ča-maca, prodaje novoosnovanom Monarisu iz Gornje Stubice, gdje je od 1985. do zatvaranja 1995. godine poslovao izdvo-jeni pogon RIS-a. U međuvre-menu AD Plastik razvija u So-linu svoj program proizvodnje malih brodova i odlučuje vrati-ti Preventu proizvodnju starog programa RIS-ovih gumenih čamaca, a Prevent 2009. proi-zvodnju čamaca Maestral seli u Goražde u BiH.

To nije sve. Bosanski podu-zetnik Koturić otprilike u isto vrijeme pod nazivom RIS-Sportnautika obnavlja proi-zvodnju gumenih čamaca, koji su se u RIS-ovu pogonu u Gra-dačcu proizvodili od 1975. do rata, a započinje i s proizvod-njom prezervativa, pod tvrt-kom RIS-Kondomi. Istodobno, Koturić i u Zagrebu pokreće poduzeće RIS-Marina, za pro-

izvodnju gumenih čamaca, te-meljenih na proizvodnom isku-stvu propalog RIS-a. Mogu se očekivati sporovi oko prava ko-rištenja naziva.

Uglavnom, onaj RIS je, kao, morao propasti, a novonasta-li baštinici RIS-a ne mogu sti-ći udovoljiti svim narudžba-ma proizvoda od gume. Ivan Mirt iz stubičkog Monarisa re-kao nam je da bi, uz sadašnjih 60-ak, odmah mogao zaposli-ti još 100 radnika, kad bi imao novca za širenje i investicije, jer tvrtka izvozi čak 80 posto pro-izvodnje!

končarNa koncu, ponešto o Končaru.

Od nekadašnjih 15 tisuća zapo-slenih spao je na njih oko 4 tisu-će. Osobito je pad vidljiv u odje-lu Končar – Kućanski aparati. Nekada su u pogonu u make-donskoj Bitoli proizvodili hlad-njake, na zagrebačkom Žitnja-ku 290 radnika proizvodilo je štednjake, bojlere i perilice ru-blja, a u Samoboru je 500 lju-di radilo na proizvodnji malih kućanskih aparata, poput mik-sera i glačala.

Sada se pod markom Kon-čar prodaju hladnjaci iz Tur-ske, perilice rublja iz Italije, a mali kućanski aparati više se uopće ne proizvode, pogon u Samoboru je rasformiran. Pre-ostalih oko 300 radnika na Žit-njaku izrađuje još samo bojlere i štednjake. Kako Gorenje nije baš tako pokleknulo? Kako to da Kinezi mrze samo Hrvate, samo nas namjerno uništavaju

jeftinom robom? Zašto nas baš tako neshvatljivo puno mrze ti Kinezi?

tozBit će da su se zbog jeftinih

olovaka s Istoka i u zagrebačkoj tvornici TOZ odlučili na mje-stu tvornice izgraditi stambe-no-poslovni centar. Kažu, ubu-duće će proizvoditi ekskluzivne linije, prepoznatljive u svijetu. S druge strane, češki proizvo-đač Koh-i-noor širi proizvod-nju, kupio je tvornice u Kini i Bugarskoj, ali još proizvodi i u tvornici u Českim Budjejovi-cama, izgrađenoj 1848., nekih 500 metara od najužeg sredi-šta grada. Takvi su Česi. Kod Hrvata, pak, ako je suditi po prethodnim iskustvima, vje-rojatno će TOZ-ove linije usko-ro biti toliko male i ekskluziv-ne da im uopće neće niti trebati radnici za njihovu proizvodnju. To se zove totalna racionaliza-cija poslovanja.

tdrU tome je Tvornica duha-

na Rovinj, odnosno Adris gru-pa, svjetski šampion. Kupili su Tvornicu duhana Zagreb da bi je zatvorili, odnosno racionali-zirali poslovanje, što znači pro-dali nekretnine i dali otkaz oni-ma koji se nisu htjeli preseliti u Istru radi posla u novoj tvornici. Zašto povrh svega spominjemo Tvornicu duhana Zagreb? Kao i prije navedeni, bila je ta tvor-nica svojevrsni simbol Hrvat-ske. Prvi su licencno proizvodi-li Dunhill. Imali su u zapadnom stilu pakirane cigarete Zagreb. Mlađi su voljeli “stošu”. Proi-zvodili su Hrvatima tako milu, premda lošu cigaretu, ali zbog imena ipak dragu, Croatiu.

Nestade Tvornice duhana u Zagrebu, kao da je nikad nije ni bilo. Nema se s čim pripaliti cigareta - Tvornica žigica Dra-va Osijek također je „izgorjela“. Popušena je draga nam Croatia. Koja će se sljedeća tvornica pre-tvoriti u dim? © copyright Objektiv

Hrvatska proizvodnja

Nama je dokolica uzela pamet i razum. Golfska igrališta spadaju u tzv. permisivnu potrošnju pet stotina ili ti-

suću ljudi. Nameće nam se permisivna potrošnja kao nešto što bi nam trebala biti perspektiva, a nitko ne govori koliko ta igrališta stvaraju onečišćenja u okolišu i koliko puno vode troše. U tim je kompleksima igrališta inozemna oprema, a s tom klijentelom moramo uvoziti i proizvode koje oni tro-še, jer mi te proizvode ne proizvodimo. Golfska igrališta ne mogu biti temelj budućnosti ovoga naroda.

golfska igrališta

permisivna potrošnja


gospodarstvohrvatska i eu

nelogičnost odluke Banskih dvora o odr-žavanju referenduma o ulasku Hrvatske u EU nakon potpisiva-

nja Sporazuma o priključenju, “obični” ljudi shvatili su kao do-kaz nepovjerenja vlasti u svoj narod, kojemu se tako indirek-tno sugerira izjašnjavanje “za”. Zašto komplicirati stvari odbi-janjem netom potpisanog spo-razuma? Ako je doista takva logika u pitanju, njezina naiv-nost nije dostojna spomena. Nju može objasniti samo strah od situacije u kojoj će se Hr-vatska naći ako se građani izja-sne protiv priključenja. Naime, podrška pristupanju Hrvat-ske Europskoj uniji je na najni-žoj razini ikada. Samo 25% is-pitanika u Hrvatskoj smatra da je pridruživanje Uniji do-bra stvar, a na referendumu bi ih više glasovalo protiv pridru-živanja (43%), nego za pridruži-vanje (38%).

Ne znavši o čemu se točno radi, većina ljudi ima zdrav in-stinkt koji im ukazuje na poten-cijalnu opasnost pa je takav stav prema članstvu u EU posljedica kolektivnog straha od učlanje-nja u jednu tako golemu, kom-pleksnu i moćnu organizaciju. Ljudi intuitivno osjećaju da je osnovno pitanje ne to što će Hr-

unutar EU. Nakon toga slijedi analiza sva 33 poglavlja u koji-ma se ocjenjuje sposobnost pre-uzimanja obveza koje proizlaze iz članstva.

Začuđuje da kada su u pita-nju buduće zemlje članice poput Hrvatske, EU ne vodi računa o vrlo važnom makroekonom-skom faktoru: odnosu relativ-nih ekonomskih snaga između buduće članice i same EU. Ovo tim više “bode oči” jer EU u od-nosu ekonomskih snaga vodi računa kada su u pitanju njezi-ne članice unutar eurozne s tzv. “perifernim ekonomijama” - Ir-ska, Španjolska, Portugal i Grč-ka. Razlog je da se kod velikih razlika u odnosu ekonomskih snaga svaka asocijacija, uz naj-bolje namjere, brzo pretvori u eksploataciju, i dolazi do veli-kih tenzija koje prijeđu u suko-be. Tako se svaka takva asocija-cija nakraju i raspadne. Raspad se sve čašće najavljuje i eurozo-ni jer malo je vjerojatno da će euro uspjeti opstati. Glavna se odgovornost za to sve otvoreni-je predbacuje Njemačkoj: nje-zin ekonomski rast temelji se na izvozu koji je za njezine trgovin-ske partnere uvoz.

Ova materija izaziva sve više pozornosti pa inozemni poslov-ni časopisi obiluju analizama i grafičkim prikazima relativ-

nih ekonomskih snaga unutar eurozone. Tako, na primjer, re-portaža “Euro u krizi- ekonom-ska disfunkcionalnost unutar eurozone” Financial Timesa, donosi pravu izložbu grafičkih prikaza ekonomskih snaga ze-malja unutar eurozone (rast ili pad njihovih BDP-a, odnosa bi-lanca tekućih plaćanja/BDP i nezaposlenosti) i njihove kon-kurentnosti u odnosu na Nje-mačku. Iz njih je vidljivo da su razlike tolike da su briga za “pe-riferne ekonomije” i opstanak eura, a s njime i cijele EU, pot-puno opravdani. Napose u per-spektivi stalno rastuće Njemač-ke koja sve više dominira kod predlaganja rješenja. Nepotreb-no je reći da u analizama i gra-fičkim prikazima Hrvatske nig-dje nema, a od novih je članica prisutna samo Slovačka. Ovu situaciju itekako dobro osje-ća Slovenija, kako kaže dr. Jože Mencinger - „za nas više uopće nije bitno što kaže Borut Pahor, već Angela Merkel“.

mala i slaba hrvatskaSlužbenih usporedbi Hr-

vatska – Njemačka, jedinič-nih troškova rada u proizvodnji nema pa kao najbliža ostaje us-

HoĆe li članStvo u eu za hrvatsku biti asocijacija ili eksploatacija?

piše dragan tomaševskiHrvatSka kao BepIna

vatska svojim učlanjenjem do-biti, već što će izgubiti. U Hr-vatskoj na to pitanje još nitko nije odgovorio, a nesporazumi oko ZERP-a i brodogradilišta doprinijeli su stvaranju dojma da članstvo u EU donosi uglav-nom trgovinske centre, banke u stranom vlasništvu, stečaje-ve i otpuštanja stotina ljudi u proizvodnoj industriji. Prema mišljenju dr. Jože Mencingera, vodećeg slovenskog ekonomi-

sta, “običnom se čovjeku život ne poboljšava ulaskom u EU, a iluzije o novcu koji ćete dobiti iz EU treba što prije napustiti”.

cijena zaostajanja Rastući broj zatvorenih po-

glavlja, kao i činjenica da je hr-vatski uvršten među službene jezike EU, što ističe glavni hr-vatski EU pregovarač Vladi-mir Drobnjak, neće ništa pro-mijeniti, isto kao ni upozorenje predsjednika dr. Ive Josipovi-ća da će “Hrvatska izgubiti 1,2 milijarde eura ako do 1. siječnja 2013. ne uđe u Europsku uni-ju”.

Pristupanje Hrvatske EU tra-je najduže od svih država kan-didata prije. Sporazum o stabi-lizaciji i pridruživanju između Hrvatske i EU, potpisan u listo-padu 2001., stupio je na snagu u veljači 2005. Njegova proved-ba bila je već od samog počet-ka spora i neujednačena, što se dobro vidi iz godišnjih Izvješća o napretku Komisije EU u ko-jim su dominirale konstataci-je “djelomičan progres”, “slab

progres”, “ograničen progres” “mali progres”, “nikakav pose-ban progres” i sl., a nerijetko i “nikakav progres”. Rijetko su se mogle naći ocjene poput “dobar progres” ili “značajan progres”.

U svakom Godišnjem izvje-šću o napretku analiziraju se kopenhaški politički kriteriji (stabilnost institucija koje jam-če demokraciju, vladavina pra-va, ljudska prava, poštivanje i zaštita manjina) i gospodarski kriteriji; postojanje “funkcioni-rajućeg”, tj. “učinkovitog” tržiš-nog gospodarstva i sposobnost suočavanja s konkurentskim pritiscima i tržišnim snagama

poredba prihod po stanovniku i BDP-u stanovnika. Tako proš-logodišnje Izvješće o napretku (Poglavlje 3, Gospo-darski kriteriji) kaže da je “pro-sječni prihod po stanovniku 2008. porastao na 63% prosjeka EU-27, sa 61% u prethodnoj godini”. Ovogodiš-nje navodi podatke samo za BDP; 2009. porastao je sa 42,5% na 43,2% prosjeka EU-27.

Na pragu članstva, Hrvatska ne ostva-ruje niti pola prosje-ka BDP-a po stanov-niku u odnosu na EU. Odgovor na pitanje koje bi sve pretpostavke tre-balo ostvariti da ona kao nova članica ikada dose-gne njezin prosjek BDP-a i prihoda po stanovniku u EU već ulazi u područ-je mašte. Odnos godišnje umirovljenih, otpuštenih na burzi rada, te broj no-vozaposlenih - takvih po-dataka u Hrvatskoj nema, no može se pretpostaviti da

malo je vjerojatno da će euro uSpjeti opStati. glavna odgovornoSt za to Se Sve otvorenije predbacuje njemačkoj: njezin Se ekonomSki raSt temelji na izvozu koji je za njezine trgovinSke partnere uvoz

Podrška pristupanju Hrvatske Europskoj uniji na najnižoj je razini ikada. Samo 25% ispitanika u Hrvatskoj smatra da je pridruživanje Uniji dobra stvar, a na referendumu bi ih više glasovalo protiv pridruživanja


je odnos danas barem 2 ili 3 : 1 na štetu novozaposlenih i da se konstantno pogoršava. Kada se u to uračunaju demografske promjene, pad nataliteta i strmi rast ljudi starijih od 65 godina u populaciji, mrak je potpun.

Mala i slaba Hrvatska u gos-podarskom smislu toliko je sla-bija od ostalih članica EU da je za pretpostaviti da će se ta ra-zlika u budućnosti još i poveća-ti, zbog nerazmjera ekonomskih snaga u njezinu slučaju asocija-cija će značiti eksploataciju.

položaj banakaNajnovije Izvješće o napret-

ku navodi i statističke podatke o elementarnim pokazateljima funkcioniranja hrvatskoga gos-podarstva, poput pasive bilan-ce tekućih plaćanja i vanjskotr-govinske razmjene u odnosu na BDP. Tako je pasiva bilance te-kućih plaćanja sa 9,2% BDP-a u 2008. godini smanjena na 5,4% u 2009. To je, međutim, najve-ćim dijelom došlo kao efekt ve-likog smanjenja uvoza koji je trgovinski deficit s čak 22,8% BDP-a u 2008. sveo na 16,3% u 2009. No i u ovom se izvje-šću nameće dojam da je pristup osnovnim indikatorima “zdrav-lja i snage gospodarstva” koji pružaju depresivnu sliku stati-stičko-formalistički, jer detalj-no navodi posljedice, bez na-mjere da se analiziraju uzroci.

Osvrt na uzroke dao je, preko guvernera Rohatinskog, osob-no Jean Claude Trichet, pred-sjednik ECB-a (Europske cen-tralne banke) upozorenjem da “uz ovakav rast jediničnih troš-kova rada i budžetskoga deficita u kombinaciji sa stabilnim teča-jem kune Hrvatska ide prema katastrofi”. Treba upozoriti na redoslijed koji odražava uzroč-no-posljedičnu povezanost po-činje jediničnim cijenama rada u proizvodnji, temelju za izra-čun realnih efektivnih tečajeva nacionalnih valuta. Ako su one previsoke u odnosu na zemlje trgovinske partnere, nema di-rektnih stranih ulaganja, nema

izvoza, proizvodnja počinje pa-dati. To znači da se ne može ubrati porez, država se mora zaduživati, a zbog previsokog tečaja nacionalne valute i dalje se “sve isplati uvoziti”.

Naši euroskeptici zamjeraju što se u godišnjim izvješćima ne upozorava na neobičan položaj banaka u Hrvatskoj, ako ga se već ne analizira. Ističe se kako je njihov broj velik u odnosu na veličinu tržišta, no uopće se ne spominje činjenica da banke u Hrvatskoj najvećim dijelom žive od kreditiranja stanovniš-tva i investiranja u državne pa-pire. Ne od kreditiranja gospo-darstva. Niti jedno izvješće, pa tako niti posljednje, ne navodi apsolutne brojke koje daju re-lativne odnose koji se detaljno navode. Neupućeni tako osta-ju prikraćeni za spoznaju sta-nja odobrenih kredita, svake godine oscilira na oko 120 mlrd stanovništvu, a “samo” oko 80 mlrd gospodarstvu. Takav for-malistički pristup EU čudi tim više jer je oslanjanje bankar-skog sektora na stanovništvo a ne gospodarstvo nezamislivo u državama liberalnih industrij-skih demokracija Zapada. Fi-nancial Times više je puta upo-zorio na to da “strani bankari doživljavaju Hrvatsku kao veli-ko jeftino tržište”.

Stanovništvo u Hrvatskoj uzima kredite u velikom broju zahvaljujući stambenoj politici bivše SFRJ. Značajan broj gra-đana ima stanove i kuće u pri-vatnom vlasništvu što im danas služe za hipoteke na kredite. Stoga, zahvaljujući kreditira-nju stanovništva, banke u Hr-

vatskoj danas ostvaruju goleme profite i u uvjetima kada nje-zina privreda stagnira i raspa-da se. U ovogodišnjem izvješću primjećuje se kako se “značaj-

no povećalo kreditiranje Vla-dina sektora koje je više nego kompenziralo sveukupan pad kreditiranja privatnog sektora i rezultiralo u 2,3% rasta u sve-ukupnim kreditima odobrenim tijekom 2009. godine” (Razvoj financijskog sektora, str. 23.).

tamne sjene Godišnja izvješća o napretku

analiziraju i velike rizike koji-ma je izloženo hrvatsko gospo-darstvo; poput ranjivosti doma-ćega netrgovinskog poslovnog sektora na tečaj kune (koji čini oko 40% bruto vanjskoga duga); visoku razinu vanjskoga duga i velikih kreditnih obveza

koje dospijevaju u kratkom raz-doblju što hrvatsko gospodar-stvo čini osjetljivim na vanjske faktore, ali ne tako detaljno kao izvješće misija MMF-a.

Problematičnost budućeg članstva ne brine samo građane Hrvatske već i MMF. U njegovu radnom dokumentu “Ranjivosti novih tržišnih ekonomija Istoč-ne Evrope – koliki razlog za za-brinutost?” iz listopada 2007., ukazano je na pojavu debalan-sa u hrvatskom gospodarstvu. Prema tom je dokumentu Hr-vatska već tada imala veći dug u odnosu na BDP i veću pasivu u bilanci tekućih plaćanja nego zemlje Istočne Azije 1997. go-dine, kada ih je protresla gos-podarska kriza. Unatoč spori-jem gospodarskom rastu, čije su glavne komponente tada a i danas bile trgovina, uvoz i po-trošnja prezaduženog stanov-ništva. Zbog najnepovoljnijeg odnosa vanjski dug, BDP u ze-mljama nečlanicama EU i naj-većim ovisnicama o kreditima strane valute, Hrvatska je već tada bila izložena rastućim rizi-cima financijskog “kašljanja”.

Najzanimljivije je da se u do-kumentu također upozorava i na hallo effect članstva u EU koje “može rezultirati nereal-

nim očekivanjima koja zama-gljuju značajne rizike budućeg članstva” (op. a). Ti “značajni ri-zici budućeg članstva” trebali bi biti predmet analiza domaćih ekonomista, ali oni, po davno uhodanim običajima, šute.

Loše je da Hrvatska ponavlja grešku učinjenu jednostranim “razdruživanjem” od SFRJ, koje se postavilo kao cilj sam za sebe, bez ikakvih analiza i kalkulacija što će ono značiti za gospodarstvo - brodogradi-lišta, rafineriju, željezare, po-ljoprivredu, turizam. Kako se nisu izvukle nikakve pouke, sada se i učlanjenje u EU po-stavlja kao cilj sam za sebe i smatra se da odgovore na niz pitanja što članstvo zapravo donosi treba potražiti kasnije, nakon učlanjenja. Nema ana-liza i kalkulacija što će Hrvat-ska učlanjenjem u EU stvar-no dobiti, a što izgubiti. Iako Hrvatska u EU ulazi sa skoro okončanim procesom “deindu-strijalizacije”, efekti učlanjenja su se “odrazili” na njezina bro-dogradilišta i obje željezare (u

Sisku i Splitu). No i u takvim uvjetima Hr-

vatska si očito može priuštiti velikodušnost poput poklona

od barem 300 milijuna eura godišnje koliko ju je koštalo (nakon četiri odgode) prihva-ćanje ZERP-a. Kako je kon-statirao mr. Miro Kučić, direk-tor tvornice sardina u Postiri i eminentni hrvatski stručnjak za industrijsku preradu ribe, “niti jedna druga zemlja nije toliko bogata”. Norveška i Island nisu članice EU upravo zbog zaštite svojih nacionalnih bogatstava.

Niti u slučaju Hrvatske nisu u pitanju samo “pokloni” u vidu izvoza prirodnih resursa susje-dima, kojima ona zapravo izvo-zi svoja radna mjesta. Opasnost punopravnog članstva u EU za nju je u tome da će, zbog gole-

mog zaostatka u gospodarskom razvoju i opisanog, krajnje ne-povoljnog odnosa ekonomskih snaga, ostale zemlje članice EU na ZERP-ovski način iskorišta-vati i nju samu kao gospodar-sku cjelinu.

naše malo misto Odnos Hrvatske i EU pod-

sjeća na odnos Bepine iz “Na-šeg malog mista” s njezinim nevjenčanim suprugom dr. Lu-iđijem: poput Bepine, Hrvatska ne vidi alternativu za svoju bu-dućnost. Nitko je ne treba, sve je starija, a ona još uvijek ne zna što će sama sa sobom i kamo će. Bepina bi svako malo pitala: “A, Luiđi moj, kad ćeš me odvest prid oltar?”; tako i Hrvatska za-pitkuje EU kada će postati nje-zina članica. No datuma vjen-čanja i dalje nema. EU stalno odgađa datum ulaska i Hrvat-skoj, kao dr. Luiđi Bepini, uvi-jek “pod nos” stavlja uvjete i kriterije, koje ona uporno ne is-punjava. Jednom je to suradnja s Haškim sudom, drugi put to-pnički dnevnici, treći put pra-vosuđe, četvrti put borba pro-

tiv korupcije, peti put povratak prognanika i izbjeglica... “Sva-ko malo” na strani EU (isto kao i kod dr. Luiđija) dolazi do ne-kih novih razočaranja glede is-punjenja postavljenih kriteri-ja, nakon čega slijedi uvijek isto upozorenja da bez njihova ispu-njenja članstva neće biti. I dr. Luiđi bi, naljutivši se, svaki put rekao Bepini: “E, da znaš, neću te odvest prid oltar.”

S kolikim podozrenjem EU gleda na Hrvatsku vidljivo je u pet dosadašnjih godišnjih izvješća o napretku. Njih go-tovo nitko ne čita, što je ra-zlog nemanja službenih poda-taka o njihovoj čitanosti. Nije riječ o poslovičnoj nezainte-

resiranosti i apatiji naših lju-di u spoznaji da izvješća sa-drže niz neugodnih kritika i poražavajućih istina. Iz tih je izvješća vidljivo da u EU zna-ju za sve ključne probleme, no oni se samo konstatiraju, bez namjere da se analizira-ju i riješe. Jedan od najvećih „vječitih“ problema s kojima se susreću nacionalne drža-ve konstatira se kako: “Naci-onalne manjine još uvijek se percipiraju kao posebni enti-teti (op. a), a ne kao integralni dio društva. Negativno stere-otipiziranje u tisku se nastav-lja”. U svim daljnjim godiš-njim izvješćima o napretku (iz 2008., 2009., 2010.,) iz go-dine u godinu, i dalje se samo konstatira da se “glede per-cepcije nacionalnih manjina u medijima negativno stereo-tipiziranje smanjilo”.

Ovakav odnos prema “tre-tmanu manjina”, uz bankarski sektor, jedan od najboljih pri-mjera tipično formalističkog pristupa ključnim problemima koje članstvo Hrvatske u EU ne samo što neće riješiti nego će ih vjerojatno još samo potencirati.

Odnosi EU i Hrvatske upor-no ignoriraju bazu svakog bra-ka iz računa - ekonomiju. No ona očito ne zanima niti EU niti Hrvatsku. Slušajući javne istu-pe nekih političara ispada da je nekima u Hrvatskoj kod učla-njenja u EU bitno samo to da Hrvatska ne bude primljena u EU zajedno sa svojim susjedi-ma, jer se na njih uvijek gleda-lo kao na inferiorne neprijatelje. Rezon u stilu “mi ćemo ući unu-tra, a oni će ostati vani” ne bi bio dostojan spomena da nije o nje-mu govorio čak i bivši predsjed-nik Stipe Mesić. Kako je tek na samrti Bepina dočekala brak s Luiđijem, tako će i Hrvatska u punopravno članstvo EU. Be-pinin je brak s doktorom Lui-đijem bio doduše vrlo kratak, pa se treba nadati da i članstvo Hrvatske u EU neće završiti na isti način. © copyright Objektiv

mala i Slaba hrvatSka u goSpodarSkom SmiSlu toliko je Slabija od oStalih članica eu da je za pretpoStaviti da će Se ta razlika u budućnoSti još i povećati, zbog nerazmjera ekonomSkih Snaga

odnoS hrvatSke i eu podSjeća na odnoS bepine iz ‘našeg malog miSta’ S njezinim nevjenčanim Suprugom dr. luiđijem: poput bepine, hrvatSka ne vidi alternativu za Svoju budućnoSt

gospodarstvohrvatska i eu


2010ljudi i zbivanja koja Su obilježila Svijet

u godini krize

piše jasmin krpanPosljednja godina prvog desetljeća 21. stoljeća protekla je

u nevjerojatnim suprotnostima. Siromašne zemlje poput Haitija pogađale su strahovite tragedije dok su superbogati naftni šeici još

jednom pokazali kako se na bizaran način može trošiti novac

Godina 2010. poče-la je prilično uo-bičajeno. Zvjez-

dana tema u medijima bila je gripa H1N1 koja je dobila ime “svinjska”. Na-kon “ptičje” činilo se kako

“svinjska” neće podići veli-ku prašinu. No, nije bilo tako. U zajedništvu tele-vizija cijeloga razvijenog svijeta pokrenuta je ve-lika buka. Jedni su tvrdili kako je riječ o zavjeri globalnih farmaceutskih kompanija koje su pro-davale cjepivo, drugi su odmahivali rukom i ufa-li se u moć češnjaka. Čovjek, najmoćnije biće na planeti, koji skreće rijeke, ruši planine, šalje ra-kete u svemir, prilično je nemoćan pred najsitni-jim bićem na planetu - virusom. U Pakistanu je na odbojkaškoj utakmici bombaš samoubojica ubio 95 ljudi. No, takve su vijesti postale svakod-nevne. Naslovne stranice zauzele su fotografije otvorenja najviše građevine koju je čovjek izgra-dio, gigantskog nebodera Burj Khalifa u Dubai-ju. Kad se činilo kako će siječanj proći pod zna-kom građevinske ekstravagancije bogatih šeika, 12. siječnja strahoviti je potres pogodio Haiti i od-nio 230.000 života. Jedan od najtežih u moderno doba. Zemlja koja je dugo godina živjela pod su-rovom vladavinom suludoga diktatora François “Papa Doc” Duvaliera gotovo da je izbrisana.

Umro je, potpuno povučen od javnosti, kako je i živio, J. D. Salinger - autor romana “Lovac u žitu”, knjige koja je promijenila svjetonazor mili-juna mladih širom svijeta.

2010

siječanj

M jesec u kome mačke zavija-ju na krovovima započeo je senzacijom iz svijeta umjet-

nina. Na aukciji u londonskoj kući Sot-heby skulptura “Čovjek koji hoda I” švi-carskog kipara Alberta Giacomettija (1901.–1966.) prodana je za nevjerojatnu

sumu od 104,3 milijuna dolara. Ta je skul-ptura postala jedno od najskupljih umjetničkih djela u povijesti. Skulptura prodana u Londonu jedna je od šest identičnih odlje-va. To je obnovilo raspravu - što je originalno umjetničko djelo ili drugačije rečeno - kad umjetničko djelo prestaje biti original, a postaje autorska kopija? Skulpturu koju neki poznaju s novča-nice od 100 švicarskih franka iz 1998. prodala je njemačka Co-mmerzbanka, a kupila Lily Safra, udovica bogatoga libanonskog bankara Edmonda Safre. Na “top-listi” najviše plaćenih umjet-nina vodi slika „Broj 5“ američkog slikara Jacksona Pollocka, prodana 2006. za 140 milijuna dolara, na drugom je mjestu sli-ka Van Gogha “Portret dr. Gacheta“, koja je 1990. prodana za 82,5 milijuna dolara.

Sredinom veljače započele su Zimske olimpijske igre u kanad-skom Vancouveru. Ivica Kostelić se, nakon brojnih povreda i nevolja koje su zaustavljale njegovu karijeru, popeo na pobjed-ničko, olimpijsko postolje. Za razliku od Janice, kojoj je prire-đen veličanstven doček, Ivica Kostelić dočekan je neusporedivo skromnije. Krajem mjeseca snažni potres u Čileu uzrokovao je stvaranje cunamija na Pacifiku koji je uzeo 497 ljudskih života. Tijekom godine još će nekoliko cunamija pogoditi pacifičke oto-ke od kojih će poginuti stotine ljudi. U njima nisu stradali Eu-ropljani, poput onoga u Tajlandu 2004. pa su dobili zanemariv prostor u medijima.

Umro je Malcom McLaren - pank guru, čovjek koji je s gru-pom Sex Pistols donio glazbene i estetske promjene koje su do-prle do svakog kutka planete.

Sa Siromašnog haitija su u svijet otišle fotografije ljudske tragedije (gornja slika), dok je Dubai bio poprište megalomanske gradnje naftnih šeika koji ne znaju što bi s novcem (slika desno)

nakon djetinjStva i mladosti provedenih na skijama, povreda i operacija, Ivica Kostelić na olimpijskom pobjedničkom postolju

2010

veljača

Pixs

ell

Pixs

ell


M jesec su obilježile uobičajene čarke u obli-ku međusobnih potapanja brodova Sjeverne i Južne Koreje. Potopljen je brod južnokorej-

ske mornarice s 104 člana posade od kojih je 46 izgubilo život. Kako iz Sjeverne Koreje ne dolaze nikakve infor-macije o političkom životu uobičajeno je da unutrašnja previranja u Sjevernoj Koreji dobiju vidljivi oblik tek u

vojnim incidentima s Južnom Koreju. Bude li ih i ubudu-će, ne treba brinuti. Rata na Korejskom poluotoku u doglednoj budućnosti neće biti. Niger, zemlja u središtu saharskog dijela Afrike dobila je novu vlast. Narav-no, ne na izborima, već vojnim udarom. Vijest ni po čemu zanimljiva kad je riječ o političkim tranzicijama u Africi. No, ima jedan detalj zbog kojeg s pozornošću treba promatrati što se zbiva u Nigeru. Riječ je o zemlji koja ima jedne od najve-ćih zaliha rudače urana. A s time se baš nije igrati.

S europske strane Atlantika dr-žavnici i šefovi nacionalnih ba-naka, europske centralne ban-

ke, MMF-a, razmatrali su kako spasiti Grčku od propasti. Pokazalo se kako je šteta što se mudrosti u vidu narodnih poslovica ne šire preko jezičnih i kul-

turnih barijera. Tada bi poslovica “du-žan kao Grčka”, koju zna svaki klinac od Gevgelije pa do Zi-danog mosta, bila poznata i na Frankfurtskoj burzi. Bankari koji su Grčkoj davali kredite tada bi, bez sumnje, bili oprezni-ji. Kako poslovica “dužan kao Grčka” ne bi postala sastavni dio njemačkog i francuskog jezika, dogovoren je paket od 110 milijardi eura pomoći. Na američkoj strani Atlantika također je bilo zbivanja s velikim ciframa. Slika Pabla Picassa “Akt, zeleno lišće i bista” prodana je za 106,5 milijuna dolara. Bio je to znak da kriza nije gotova. Novac se i dalje pretvara u nešto sigurnije od bankovnih depozita. Stručnjaci British Petrola ne uspijevaju zaustaviti izlijevanje nafte iz podvodne bušoti-ne. Ekološka katastrofa stoljeća.

S totine poginulih u etničkim obra-čunima između Kirgiza i Uzbeka, no pozornost svijeta usmjerena

je na Južnu Afriku, najveću predstavu na svijetu - Svjetsko nogometno prven-stvo. Favorizirani Englezi i Argentinci do nogu su potučeni od mlade njemač-

ke multietničke reprezentacije. Španjolci osvajaju naslov svjetskih prvaka. Hrvatske tvrtke prvi put raču-naju gubitke zbog neigranja Hrvatske na Svjetskom prvenstvu. Gubici se mjere stotinama milijuna kuna. Nogomet je besmisle-no natjeravanje lopte po travnjaku? Ne, nogomet je visoko profi-tabilna i rastuća postindustrijska ekonomska djelatnost. Mnogi to još ne razumiju. Umro Abou Daoud, jedan od najmilitantni-jih palestinskih lidera. Mozak napada na olimpijsko selo u Mün-chenu za vrijeme ljetne Olimpijade 1972. 11 izraelskih sportaša tom je prilikom ubijeno. Abou Doud bio je najtraženiji čovjek na listi izraelskog Mossada. Njegovom smrću prestao je lov na Pa-lestince, ideologe i egzekutore minhenskog masakra o čemu je Steven Spielberg snimio istoimeni film. poljSka je u avionskoj nesreći u Rusiji izgubila predsjednika države

vojni udar u Nigeru, zemlji bogatoj uranom, donio je nesigurnost u ionako nesigurnu Afriku

naftna kataStrofa u Meksičkom zaljevu pokazala je nemoć tehnologije u nepredviđenim situacijama

2010

ožujak

I dok su se u Kirgistanu sukobile militantne skupine dviju politič-kih skupina, potpomognute svi-

ma kojima nije mrsko razvaljivati izlo-ge i prazniti trgovine, što je izazvalo ozbiljnu nestabilnost u zemlji, u Ru-siji se dogodila avionska nesreća koja

je izazvala šok u Poljskoj. Srušio se avi-on s poljskom delegacijom koja se vraćala iz Moskve u Varša-vu. Poginuli su predsjednik Poljske Lech Kaczynski, njegova supruga, šef poljskoga generalštaba, predsjednik poljske sre-dišnje banke, 12 parlamentaraca, te nekoliko visokorangira-nih svećenika i svi članovi posade. Pobornici teorija zavjere odmah su u tome vidjeli događaj koji bi mogao ponovno po-vući crtu podijele - slobodni svijet na jednoj strani, zla Rusi-ja na drugoj strani. No, od svega toga ništa. Više pozornosti

pobudile su polemike u Poljskoj treba li ili ne Kaczynskog sa-hraniti na mjestu gdje su sahranjeni poljski kraljevi i vojsko-vođe iz povijesti. No, veliki državnički pogreb nije se dogodio zbog erupcije vulkana na Islandu. Oblak pepela prekrio je ve-liki dio neba sjevera Europe i u potpunosti zaustavio zračni promet. U spletu tragedije poljskog aviona i vulkanskog obla-ka pojavila se i jedna naizgled, za hrvatske medije, nevažna vijest; Standard&Poor smanjio je grčki kreditni rejting na ra-zinu - default (bezvrijedan) što je izazvalo poskupljenje nov-ca i još više produbilo financijsku krizu u ekonomski ugrože-nim europskim zemljama poput Hrvatske. U to se vrijeme u Hrvatskoj vođene oštre rasprave je li predsjednik Josipović trebao ići automobilom do Poljske na pogreb Kaczynskog ili ne. Ili je bilo prihvatljivo što nije bio raspoložen za vožnju do Poljske. Iz naftne bušotine BP-a u Meksičkom zaljevu zapo-čelo izlijevanje nafte.

2010

travanj

2010

svibanj

2010

lipanj

2010 ljudi i zbivanja koja Su obilježila Svijet u godini krize

Pixs

ell

Pixs

ell


Pola svijeta, njegov siromašni dio, peče se na paklenim vrućinama ili se muči s poplavama. Razvijeni svi-

jet puni stranice medija izvješćima o su-perjahtama i njihovim vlasnicima. Politi-ka, financijska kriza i druge “uobičajene” vijesti privremeno su zaboravljene. Najbo-

lji nogometaš s prostora bivše države, iz vre-mena kad je nogomet bio samo sport, Zagrepčanin i Beograđanin, Stjepan Bobek umro je u 86. godini. Rođen je u Kraljevini SHS, ži-vio u državama NDH, FNRJ, SFRJ i umro u Republici Srbiji. Sa-hranjen je u Beogradu na Novom groblju na Aleji velikana. Njego-vu smrt hrvatski mediji gotovo da nisu primijetili jer su bili zauzeti praćenjem nježne veze Dolores Lambaše, glumice u puzećem uspo-nu, i njezina partnera u zreloj muškoj dobi, Dikana. Svjetska zdrav-stvena organizacija službeno je objavila da je opasnost od pandemi-je “svinjske gripe” prošla.

Filmska industrija izgubila je velika imena. Umrli su francuski redatelj Claude Chabrol, američki Arthur

Penn. Dva velika američka glumca i za-bavljača Eddie Fisher i Tony Curtis, pove-zani s dvije žene koje su pripadale krugu najljepših žena dvadesetog stoljeća - Eliza-

beth Taylor i Marilyn Monroe. Bombaši sa-moubojice širom islamskog svijeta odrađuju svoje. U borbi islam-skih fundamentalista protiv zapadnog imperijalizma najviše ginu ljudi u muslimanskim zemljama. Od Afganistana do Iraka. Hrvat-ska je ušla pobjedama u kvalifikacije za Euro 2012. Podvodna bu-šotina u Meksičkom zaljevu, čije je nekontrolirano ispuštanje naf-te zagadilo morsko područje veličine manje europske države, 12. kolovoza definitivno je “zapečaćena” i izlijevanje zaustavljeno. Na red dolaze američki odvjetnici s tužbama za nadoknadu šteta.

C ijeli svijet učestvuje u globalnom TV programu, surovom survival showu - 700 čileanskih rudara

zatrpano je u rudniku. Hoće li spasio-ci uspjeti doći do njih, hoće li preživje-ti? Agonija, prenošena uživo putem te-levizije i interneta, trajala je 69 dana.

Cunami u Indoneziji. 400 poginulih, slijedi

i erupcija vulkana s 240 mrtvih. Vrijeme senzacionalnih tele-vizijskih prijenosa iz žanra svemirskih letova davno je prošlo. No, Međunarodna svemirska stanica proslavila je “skroman” jubilej. 22. listopada bio je 3 641. dan otkako je nastanjena. Umrla Milka Planinc - žena koja je u socijalističkoj Jugoslavi-ji preuzela mjesto premijerke u jeku duboke ekonomske krize. Jadranka Kosor druga je Hrvatica koja je na čelu jedne države u krizi, u ovom slučaju Hrvatske.

Znanstvenici u CERN-u u Švi-carskoj uspje-

li su uhvatiti djelić antimaterije. Točnije “zgrabili” su 36 atoma antivodika u vremen-

skom trajanju od šestin-ke sekunde. Golemi napredak znanosti. Poli-tička previranja u Sjevernoj Koreji, ispaljene granate na otok koji je za dvije zemlje ono što je Piranski zaljev za Hrvatsku i Sloveniju. Pa-nične najave mogućega ratnog sukoba, pa čak i nuklearne odmazde Sjeverne Koreje, poka-zale su se neopravdane. Suočena s američkom vojnom silom, Sjeverna Koreja se smirila.

Wikileaks objavio nove tisuće i tisuće, više ili ma-nje, tajnih dokumenata. Neki su vezani uz Hr-vatsku. U njima ništa što hrvatski građani nisu

znali i ranije. Započeo lov na Julijana Assangea, osnivača WikiLeaksa. Uhapšen je u Londonu. Njemačka kancelar-ka Angela Merkel, iziritirana razmišljanjem grčkih politi-čara koji nezajažljivo traže sve više novaca za krpanje svoje

„probušene“ države, razljutila se i zaprijetila da bi, nastavi li se grčko “žicarenje”, Njemačka mogla napustiti klub zvan “euro”. Za zemlje poput Hrvatske, u kojoj su nacionalne valute ovisne o euru, ekonomske posljedice bile bi nesagledive. Hrvatska opet na stranicama uglednih svjetskih medija. Uhapšen bivši hrvatski premijer dr. Ivo Sanader. Prvi lider jedne tranzicijske, demokratske europske države koji je doživio takvu sudbinu. No, budimo pošteni. Neki su tali-janski visokorangirani političari naprosto bili bolje informirani te su ranije kre-nuli na put i tako izbjegli hapšenje. Osnivač Facebooka proglašen je osobom godi-ne prema izboru časopisa Time.

W ikileaks, do tada u najširoj javnosti malo poznata inter-

netska stranica, postala je naj-važnija tema svjetskih medi-ja. Razlog - objavili su 90.000 američkih tajnih dokumenta vezanih uz pripreme i invaziju na Irak. Monsunske kiše koje na indijskom potkontinentu re-dovno izazivaju teške poplave u Bangladešu, ovoga puta pogo-dile su Pakistan. Posljedica - 1.600 poginulih i milijun izbje-glih u poplavi. Razvijeni svijet priprema se za ljetovanje.

2010

srpanj

oSnivač Wikileaksa Julian Assange završio je u zatvoru

znanStvenici u CERN-u dotaknuli su dosad nedohvatne predjele ljudskog znanja i otvorili vrata povratka u budućnost

banalnoSti iz života glumica i kontroverznih poduzetnika preplavile su hrvatske medije

2010

kolovoz

2010

rujan

2010

listopad

2010

studeni

2010

prosinac

2010 ljudi i zbivanja koja Su obilježila Svijet u godini krize

Pixs

ell


brisani prostorGdje je nestao čovjek (?) Znamo svi gdje se nalazi, ali nije

Bare mislio ni na koga posebno u trenutku stvaranja pje-sme. Pitanje je to za opće stanje morala našega društva.

U pritvoru je završio do jučer gazda nad gazdama u Hrvata. Nitko zbog toga ne osjeća neko olakšanje, ne misle ljudi niti da je to pita-nje pravde, više prava nad sudbinom sviju nas. Na godišnjicu smr-ti prvoga hrvatskog predsjednika „uhapšen“ je bivši premijer, koji je nakon smrti tog istog predsjednika na prijevaru zauzeo njegovo mjesto na čelu pokreta/partije. S prijevarom počelo, s prijevarom završilo. U međuvremenu su neki koji su sudjelovali u toj prijeva-ri već na robiji, neki koji su je bespogovorno izvršavali, već su dobi-li nepravomoćne zatvorske kazne ili čekaju odluku suda, mnogi se preznojavaju i pitaju tko je sljedeći u toj selektivnoj eliminaciji iza-branih. Ne znaju hoće li poslužiti za ispunjavanje uvjeta za zatvara-nje „famoznog“ Poglavlja 23 ili kao dio novoga izbornog programa. Ni oporba nije u slavljeničkom raspoloženju jer, ruku na srce, ma-nje-više ista ekipa već dvadeset godina kroji sudbinu svima nama i teško da itko vjeruje da je među njima puno nevinih, naravno ča-snih iznimaka je uvijek bilo i bit će. Svako malo zloduhim šaptom

širi se pukom vijest kako za nekoga političkog uglednika uhidbeni nalog čeka u ladici i iz kvote lijevih i iz kvote desnih. Rado bi ljudi i da pitanje privatizacije i ratnog profiterstva ne ostane samo „mr-tvo slovo na papiru“.

Dok novinari po saborskim hodnicima i uokolo love politi-čare, kako bi od njih izvukli neki suvisao komentar ili od-govor na neizrečeno pitanje tko je tu koga izdao i tko je

komu drug, nad glavama im u oblačiću stoji upit o prekvalifikaciji zanimanja. Isplati li se više biti političar ili treba tražiti neki drugi posao jer pravila igre će se očito morati mijenjati. Možda konačno shvate da su samo prvi među jednakima i da se bave uslužnom dje-latnošću, izabrani voljom drugih da budu „ogledalo“ društva. Iz-borili su se i uvjerili mnoge da za posao koji je neosporno težak i odgovoran zaslužuju razne pa i neke doživotne (tzv. Privilegira-na mirovina visoka u novcu, niska u godinama života i radnog sta-ža) beneficije. Pritom su zaboravili samo na jednu sitnicu: uvjet i preduvjet da krojite sudbinu naroda jest moralna vertikala. Ona je

vrlo jednostavna, u kojoj se god situaciji našli birate samo između biti ili ne biti čovjek, a sudi se uvijek u IME NARODA.Što smo radili proteklih dvadeset godina, u krvi izborili slobodu i nezavisnost, dizali iz pepela dijelove zemlje, gradili ceste, učili se demokraciji, ali i rasprodavali sve što se rasprodati dalo. Pokreta-li brdo reformi od kojih se niti jednoj ne vidi kvalitetan završetak, samo su umotane u neki novi celofan s još više nemoguće birokra-cije i podilaženja određenim skupinama glasača. Teško je oduzi-mati stečena prava, ali kad postanu preskupa, a mnoga su postala, jer su u samom začetku loše postavljana, netko će to morati učini-ti. Pritom smo usvojili neka pravila ponašanja i postavili društvene standarde po kojima je normalno da svatko tko je u prilici iz zajed-ničke kase trpa u svoj džep, samo neka ne pretjeruje, ali pretjerali su mnogi i sad nas je kolektivno sram, a i ispraznila se kasa. Poje-dinci su iskompromitirali razne simbole demokracije, i civilizacij-skog razvoja društva gotovo na svim razinama. (Radio 101, zdrav-stvo, obrazovanje i dr.), moralno devastirali mnoge profesije koje čine stup svakog civiliziranog društva. I sve to samo zbog novca. Očito smo „pregladni“ ušli u proces stvaranja države i izgradnje društva, te pritom sasvim pogrešno shvatili prava i obveze poje-dinca u zajednici koja se zove Hrvatska.

Ivo Sanader je u „hapsu“. Umjesto o njemu valja pisati o nama povodom njegova prolaska kroz naše živote. On je i ovako već obješen pa i osuđen u duhu Divljeg zapada: „Objesite ga danas,

sudit ćemo mu sutra.“ No sudit ću ovdje o njegovim postupcima koje nisu stvar sud-

skog tretmana, kako bih mogao suditi i o nama samima; o hrvat-skim društvenim i moralnim standardima. Stoga ne mogu „fulati“ i da se utvrdi njegova nevinost.

Vremena su zanimljiva, zemlja neosramoćena i postajem pono-san jer u nas u zatvor idu i premijeri. Idu i u uređenim državama, poput Izraela. Trebalo bi se jadno osjećati tamo gdje premijeri ne mogu završiti u zatvoru, ali šverceri iz tramvaja mogu. Trebali smo se, zapravo, jadno osjećati do sada. Stoga o hapšenju premijera tre-ba govoriti bez kompleksa i širom svijeta. U vrijeme komunizma na tim stvarima zavidio sam Zapadu (skandal s Nixonom). Znao sam i tada da svaka vlast lako može postat kvarna. Nakon ovog događaja Hrvatska ima perspektivu naučiti nešto o sebi samoj. Nije stvar da korupciju vlasti guramo pod tepih, već da je naslutimo i naučimo prepoznati svako postupanje koje je u nje-zinu sjemenu, svako nemoralno djelovanje vlasti.

Znanje podrazumijeva činjenice, a naslućivanje indicije. Je li Ko-sorica naslućivala ili znala što don Ivo radi pa čekala svoju prili-

tražio. Stoga je nepristojno što danas Butković drži filipike protiv čovjeka kojeg je njegova kuća podržavala godinama. Ako je zbog njega kriva Kosor, onda je kriv i cijeli EPH i to puno više. Mediji nisu otvarali pitanje pouzdanosti prvog čovjeka u državi već su se njegovom neprincipijelnošću okoristili. Principijelno i neprincipi-jelno postupanje najočitiji je kriterij državničkog postupanja i naj-jača indicija za razlikovanje čestitog od umrljanog političara.

Tako ih nije zasmetao najnemoralniji politički postupak Ive Sanadera u oba mandata - snižavanje stope PDV-a novin-skim izdanjima tri mjeseca prije izbora 2007. Ima li boljeg

primjera otvorene, drske i nemoralne političke kupovine? Ne. Nije smetala javnosti, jer okoristili su se oni koji kreiraju javnost, iako se radi o podilaženju antikulturi, tabloidima, žutom tisku, senza-cionalizmu, medijima koji građanima otežavaju razumijevanje po-litičke i društvene stvarnosti i uglavnom sredstvima javnog dezin-formiranja. Javnost nije u uklanjanju takve mjere vidjela izvor za uklanjanje proračunskog deficita, već se koncentrirala na smanje-nje plaća učitelja.

Jesam li sam prepoznao o kome se zapravo radi kada je Ivo tije-kom pregovora u štrajku prosvjetara 2006. otvorio temu svoje pla-će, koja je kako reče „uvredljivo mala za premijera jedne države“. Tada je od mene zatražio potporu. Okrenuvši pilu naopako, tim po-vodom nešto kasnije lansirao sam ideju i zahtjev da se svaka pla-ća iznad plaće premijera oporezuje s 95% jer je doista premijerska funkcija sigurno najsloženiji posao u zemlji. Njegovo čudno inzisti-ranje na svojoj plaći danas se indikativno razotkriva. Tada nisam slutio dokle takvo razmišljanje može dovesti. Jedan me član Eko-nomskog vijeća prošle godine u pauzi sjednice pitao: „Zar ti doista misliš da on živi od svoje plaće“?

Javna su poduzeća godinama rasla s plaćama preko svake mjere. Željeznica ima veće plaće negoli prosvjeta, iako na željeznici većina snage ima osnovnu školu. U našim štrajkovima i pregovorima bez-broj smo puta ukazivali na statistiku primanja javnih poduzeća, u želji povećanja naših plaća. Reakcija je izostala. Postalo mi je jasno da se time kupuje mir u kojem udobrovoljeni sindikati neće sme-tati permanentnoj pljački. Kada statistika nije odgovarala, tada je Šuker brutalno ukinuo praćenje plaća javnih poduzeća, prekinuv-ši statistiku od 20 godina. Za statistiku nepopravljiv zločin. Mislio sam da je Sanader udaljen od tog problema, ali on je bio sasvim bli-zu. Nikomu osim sindikatima to nije bila indikacija, nitko nas nije slušao, iako su javna poduzeća nametala trku privatnom sektoru u rastu troškova rada.

V ješta kontrola medijskog vanjskog prostora korespondira-la je potrebi za kontrolom unutarnjega stranačkog prosto-ra. Je li ta kontrola bila planski smišljena da bi se moglo

pljačkati ili je ona imala nesvjesni uzrok u bazičnoj nesigurnosti osobnosti? Ili oboje. Jedan naš konflikt, u kojem je on agresivno napao, a ja mu jednako odgovorio, učinio je da se povuče. Nije oče-kivao kontru pa mu se raspao gard.

Javnost mu je oprostila napuštanje politike s Rive. I diktaturu u stranci; držali smo da bez nje ne bi mogao nesmetano reći: „Hri-

Ivo Sanader i mi

Borac za radnička pravaVilim Ribić

Objektiv na ovim stranicama otvara prostor autorima koji žele izraziti svoje mišljenje i stav o ključnim društvenim pojavama i problemima - jasno, zanimljivo i zabavno

Biti li ne biti čovjek

Glasnik pravednostiInes Vrban

ku da stanje promijeni? Da su „svi“ znali što se događa, onda to ne bi bila tajna, još manje urota. Ako je logično, ne znači da je istini-to. Dostojevski bi rekao da logika vidi tri činjenice a život milijun. No, ipak ću se osloniti na logiku i vjerovati da Kosor nije znala. U suprotnom proizlazi da je odlučila u konačnici procesuirati samu sebe omogućivši ovakve procese. Ako je tek naslućivala, je li mož-da trebala žestoko javno istupiti bez dokaza? To bi značilo sebe iz-baciti iz svih daljnjih političkih zbivanja i prepustiti HDZ takvima kao što su bili Ivo i družina. Povijest je puna primjera ljudi „u sjeni“ unutar vlasti, koji se ne slažu s mnogim rješenjima i čekaju strplji-vo svoju priliku s namjerom da to promjene. Da Gorbačov godina-ma nije imao takvo strpljenje, komunizam ne bi propao.

Međutim, nismo li i mi svi ostali, koji smo imali kontakte sa Sa-naderom, to trebali naslutiti? Oporbu ne računam jer svaka oporba uvijek sve zna po defaultu. Uvjerljivost njezinih optužbi oslabljena je vidljivom tendencijom. Ovaj put joj se posrećilo.

Jesam li ja trebao pretpostaviti? Razmišljam ovih dana o pozna-tim indicijama, uvjeren kako bi one bile dovoljan razlog za sumnju i oštru kritiku u zemlji visokih javnih standarda. Brza pomirba jav-nosti s takvim indicijama omogućila mu je rast iluzija o svemoći i amoralnih apetita.

Poznajem Sanadera od 1992., kada je bio na funkciji ministra znanosti na kojoj nije radio baš ništa; mjesecima je izbivao učeći engleski jezik u Londonu, pripremajući se za „visoku

dužnost pomoćnika ministra vanjskih poslova“. Njegov neodgo-vorni karijerizam mjerio sam podcjenjivanjem znanosti iako je on jasno govorio o osobi. Kad je postao premijerom, u vrijeme prvih sukoba oko znanosti, pokušao sam javnost s time upoznati, ali su svi medijski kanali bili zatvoreni. Jesu li medijski profiteri tada tre-bali primijetiti tu činjenicu kao krajnje zabrinjavajuću osobinu za jednoga premijera? Nisu, niti ih se ticalo. Udobnije je bilo previdjeti i zaboraviti. Poznavanje karaktera osobe koja nam je suđena omo-gućuje predviđanje naše budućnosti. Javnost ga nije htjela upozna-ti A mogla je.

Bili smo sretni što mu se politika dijametralno razlikovala od govora na Rivi, pa smo svi potiskivali zapravo skandaloznu nedo-

sljednost za jednog premijera na temeljnim političkim vrijednosti-ma. Oprostili smo mu, misleći kako je manipulacija korisna zbog drugih vrijednosti. No gdje su vrijednosti i ljudi tek sredstvo, cilj je mutan. Javnost se zakratko usudila primijetiti da naš premijer ša-lje razorne moralne poruke i ruši smisao demokratskog postupka. Gdje su bili visoki moralni standardi naših medija? EPH je pet pu-nih godina stvarao i čuvao imidž čovjeka koji ima pozitivne demo-kratske vrijednosti nedopuštajući niti zrno kritike. I dobio je što je

¥Pregladni’ smo ušli u proces stvaranja države i izgradnje društva te pritom pogrešno shvatili prava i obveze

Kada statistika nije odgovarala, Šuker je ukinuo praćenje plaća javnih poduzeća, prekinuvši statistiku od 20 godina

66 20. prosinca 2010.

brisani prostor

Je li sustav usmjeren prema obrazovanju za BBB-e, Torcidu... ili prema odgoju zdrave nacije?

Pitanje postavljeno u naslovu može se mnogima učiniti besmislenim jer naravno da Hrvatski obrazovni sustav ima za cilj razvijanje zdrave i cjelovite osobe. Tako uglavnom piše u svim do-kumentima Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, kada se govori o ciljevima i zadacima odgojno-obrazovnog procesa. To se može iščitati i iz Nacionalnoga okvirnog kurikuluma koji je ove go-dine usvojio i Hrvatski sabor.

O prostornim uvjetima za nastavu tjelesne i zdravstvene kulture (zamislite ambicioznost u nazivu predmeta ) usvo-jena su mjerila u Državnim pedagoškim standardima za

osnovnu i za srednju školu. Tako svaka škola mora imati dvora-nu primjerenu broju učenika. Srednja škola veličine do 16 odje-ljenja treba imati osigurano korištenje dvodijelne dvorane veliči-ne 30x20x7 m sa svim pratećim prostorima, a srednja škola s više od 16 razrednih odjela treba imati osigurano korištenje trodijelne športske dvorane veličine 45x27x8 m sa svim pratećim prostori-ma. Koeficijent izvodljivosti za prostorne standarde je „0“, što znači da standardi stupaju na snagu odmah po donošenju državnoga pe-dagoškog standarda i normativa (donesen 2008. godine).

Ovo sve izgleda bajno.No, ako pogledamo malo dublje, u nastavne planove i progra-

me tjelesne i zdravstvene kulture za pojedine obrazovne faze, uočit ćemo kako je ta silna briga i zalaganje negdje nestala.

Nastavni plan i program za osnovnu školu predviđa po 3 sata tjelesne i zdravstvene kulture i to samo u prva tri razreda, dok je u ostalim razredima planirano po 2 sata nastave tjedno. U srednjoš-kolskom sustavu to je još poraznije. Samo u gimnazijskim i četve-rogodišnjim programima planirano je po 2 sata nastave TZK tjed-no. U ostalim, trogodišnjim i nižim obrazovnim razinama, planira se od 1 do najviše 1,5 sat tjedno. Naročito je zanimljivo da će prema

stos se rodi“ i surađivati s Haagom. Oproštena mu je i kontrola me-dijskog prostora, podzemne i javne kupovine medijske naklonosti na štetu poreznih obveznika, samo neka nas uvede u EU. Podcijenio sam zlokobnost njegove priče o vlastitoj plaći. „Omađijao“ je ljude vrijednostima koje život znače. Imali smo i imamo skromne alter-native i bili smo presretni i s onim što je nudio. Sada smo svi gene-rali poslije bitke. Ali nije pitanje je li Ivo valjao, pitanje je valjamo li mi kao društvo koji smo ga takva proizveli i tolerirali? Zakazali smo navikavajući se na nenormalno kao na normalno. Javnost mu je opraštala jer Hrvatska nema kriterije i orijentire. Svakoga je s ne-čim zadovoljio - obećanjima, budućnošću, vrijednostima - mnoge novcem. Sindikate civiliziranim odnosom prema socijalnom par-tnerstvu. Javnost nije bila sposobna povezati cjelinu indicija, a one su govorile da se radi o karakteru koji ne preže ni pred čim. Feno-men Sanader slika je i prilika hrvatskoga mentalnog stanja.

novom nastavnom programu za medicinske sestre, čije će obrazo-vanje prema direktivama Europske komisije trajati čak 5 godina, nastava tjelesne i zdravstvene kulture biti samo u prve dvije godine i to po dva sata tjedno. Kada pogledamo i stvarne prostorne uvjete za održavanje nastave tjelesne i zdravstvene kulture, a surova real-nost govori o još uvijek značajnom broju osnovnih i srednjih ško-la bez dvorana ili s neadekvatnim dvoranama ili adaptiranim pro-storima za realizaciju nastave, naslov teksta neće nam se više činiti toliko besmislenim.

Pa tako u skladu s tim, prosvjetna inspekcija zabrani srednjoj školi odvojenu nastavu za učenike i učenice, a koja za nasta-vu koristi adaptiran prostor veličine 10x10x2,5m s jednom

svlačionicom. Kao, to je preskupo.Ako zbrojimo nastavne planove i prostorne uvjete, uvidjet ćemo

kako sva ona lijepa priča iz Nacionalnoga okvirnog kurikuluma postaje nemoguća misija.

Nevjerojatna je bila izjava jednog od bivših pomoćnika mini-stra obrazovanja i športa, zaduženog za šport kako, primjerice, učenicima građevinskih zanimanja ne treba nastava tjelesne i zdravstvene kulture jer oni vježbaju kada se penju po skelama. Srećom taj nije dugo trajao, no njegove riječi prešle su u djelo. Tako je upravo učenicima strukovnih trogodišnjih srednjih ško-la smanjena ili gotovo prepolovljena satnica nastave TZK, čime su ti učenici zakinuti za mogućnost normalnoga psihofizičkog razvoja, kakav omogućuje redovito vježbanje i športsko natje-canje. Sustavno tjelesno vježbanje, bavljenje športom i sudjelo-

vanje u športskim nadmetanjima, najbolja su priprema za ži-vot. U športu nema rezultata bez rada. Ne može roditelj nazvati i platiti nekoga da trči umjesto učenika, kao što to rade s pisa-njem lektire, u vrijeme dok njegovo dijete surfa Facebookom i Twitterom.

Športske igre razvijaju timski rad - kad je uspjeh ekipe uspjeh svih članova, jer za uspjeh mora svaki kotačić dobro i sinkronizi-rano funkcionirati. Tu se stvaraju i zdravi odnosi prema suparni-ku, kojeg mi često nazivamo protivnikom. Za sve to su u većoj mje-ri učenici trogodišnjih strukovnih škola djelomice uskraćeni, pa ne čudi velik njihov broj u sastavima navijačkih skupina. Jer tu oni nalaze nadomjestak sustavnom vježbanju.

K ako to rade drugi možemo saznati ako pređemo na drugu stranu Piranskog zaljeva ili na drugu obalu Sutle. U Slove-niji učenici uz 3 sata nastave TZK tjedno imaju i obveznih 5

športskih dana kada se organiziraju razna natjecanja. To su natjeca-nja u kojima sudjeluju svi, a ne samo oni najbolji. Tako se razvija po-zitivan stav prema tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi, kao i pretpostav-ke za bavljenje športskim aktivnostima i kada završi đačko doba.

„Tko ne skače, tko ne smuča, tko ne plava,..., ni Sloven’c“ navija-ju Slovenci. Možemo li i mi Hrvati imati sličan usklik? Ili je dovolj-no vikati „ubij, ubij...!“

nemamo tjelesnu i zdravstvenu kulturu

Glas strukeBranimir Mihalinec

Ne može roditelj platiti nekoga da trči umjesto učenika u vrijeme dok njegovo dijete surfa Facebookom i Twitterom


p et sati. Po rubovima kongoanske prašume nazire se dan. Kroš-nje obavija magla koju će rastjerati jako sun-

ce. Dok narod još spava, čuje se tek pokoji pijetao ili noćna ptica zalutala među blatne ku-ćice sela Kimbulu. No jedno svjetlo u ovo doba uvijek gori - svijeće u kapelici franjevač-kog samostana u kojem fra Ili-ja započinje dan neizostavnom molitvom. Njegova rutina pu-nih 38 godina, njegov je život u Africi i za Afriku. Ne čudi kada

kaže da se kao franjevac lije-po snašao među jednostavnim narodom, otvorenim, direk-tnim i iskrenim, koji ga je pri-hvatio raširenih ruku. Biblijski čovjek, duge sijede brade u za-bačenim brdima istočnog Kon-ga za mnoge predstavlja svjetlo na kraju tunela, a svojom skro-mnošću zadivljuje svakog po-sjetitelja iz Europe. „Uvjeti na početku nisi bili dobri, ali loše je tamo gdje čovjek ne voli ži-vjeti. Tamo gdje voli, tamo mu je lijepo, makar uvjeti bili teš-ki“, kaže fra Ilija o svom dola-

afrika kao novi doM fra ilije barišiĆanapisao i snimio hrvoje ivančić

Otišavši u misiju prije 38 godina fra Ilija je iskreno zavolio afrički narod i ljude za koje kaže da se iskreno smiju i nevolji, što smo mi zaboravili. Pronašao je tamo svoj novi dom, gradi škole i školuje afričku djecu te čvrsto vjeruje u prosperitet afričkog kontinenta

kongoanSka mISIja Fra IlIje BarIšIĆa


sku u selo Kimbulu. Godine 2005. zajedno je sa svojom su-braćom živio u kućici od trsti-ke i blata. Nakon godinu dana započeli su uz pomoć donaci-ja graditi samostan od pečene cigle u kojemu danas stanu-ju. Kimbulu je samo nastavak njegove dugogodišnje afričke misije.

besplatna strujaŽupa Kimbulu nalazi se na

ekvatoru, na nadmorskoj visini od 1.800 metara i u njoj je uvi-jek proljeće. Ima 22 sela i 8 ka-pelanija. Jednom tjedno pada kiša, a zelenilo buja i prožima svaki metar brdovitoga prosto-ra. Grad Butembo centar je po-krajine, udaljen od sela Kim-bulu 35 kilometara. Broj se stanovnika procjenjuje na oko pola milijuna. Iako veliki cen-tar, grad nema asfaltirane ce-ste, ne postoji kanalizacija niti struja. Djeluje kao veliko prlja-vo i prašnjavo selo krajnje ne-ugodno za život. Butembo je personifikacija cijelog istoč-nog Konga i pokazatelj koliko vlada malo brine o svojim sta-novnicima. “Kako vlada Konga ne brine o ljudima, tu je ulogu preuzela Crkva, koja gradi ško-le, bolnice i u tom smislu za-mjenjuje državu“, govori fra Ilija. U selu Kimbulu je, u po-

sljednjih pet godina koliko je tamo, fra Ilija izgradio hidroe-lektranu koja svima omoguća-va besplatnu struju, sagradio desetke škola i crkava i otvorio ambulantu. Fra Ilija tajanstve-nog osmijeha uvijek voli reći kako je „njegovo“ selo napred-nije od velikoga grada jer ima struju besplatnu za sve.

U Kimbulu često dolazi jedi-ni hrvatski vojnik u redovima UN-a za istočni Kongo, Goran Jaman. Njegova je baza udalje-na 30-ak kilometara pa često navrati kod fra Ilije. Kaže kako mu je to “spas” - dođe mu da priča hrvatski, a nema s kim. Inače kritičan prema svakoj sitnici, Goran je pun hvale za fra Iliju. „To je nestvarna slika ovoga kraja, ravna znanstvenoj fantastici, da selo ima besplat-nu struju. No fra Ilija napravio je nešto ni iz čega”, kaže Goran i dodaje kako je fra Ilija sjedi-njen s narodom i da ga djeca kud god krene prate u stopu. Usprkos brojnim projekti-ma glavni je program u Kim-bulu izgradnja škola. Školova-nje mijenja svijest ljudi i bitno je za budućnost izmučene ze-mlje i njezina naroda Banan-de, na čijem se prostoru nalazi. Prolazeći selom malenih kuća slamnatih krovova, izlaze ma-lena djeca sretna i nasmijana.

fra ilija barišić sa svojim štićenicima pokraj škole koju pohađaju tek jedno ili dvoje djece iz mnogobrojnih obitelji

butembo, grad od pola milijuna stanovnika nema kanalizaciju niti struju

bez obzira što Se dogodilo, bio rat ili ne, fra ilija će dan započeti molitvom u pet Sati, obilazit će Svoje župljane, graditi Strpljivo škole i živjeti život u Skladu S vjerom i općim moralnim zakonima


Svi izlaze pozdraviti fra Iliju jer lukavo znaju da u džepovi-ma skriva poklon za svakog od njih - bombone. Obitelji ovdje imaju puno djece, a u školu ide jedno ili dvoje. Nema novaca za sve. No, fra Ilija smatra kako su „njihovo bogatstvo djeca, te da su ona dokaz da je Afrika kon-tinent mladih i da je narod ov-dje plodan“.

profit ide vlasnicimaŠkole se grade od najjed-

nostavnijih materijala jer se svake godine upisuje sve više djece, a novaca za izgradnju nema. O njoj se može razmi-šljati tek kad stignu toliko po-trebne donacije. „Ovaj je kom-pleks izgrađen donacijama iz Hrvatske i Australije. Sagrađe-no je 12 razreda“, ističe fra Ili-ja ispred novosazidane škole u kojoj je osnovna i srednja ško-la. Uče se najpotrebnija zani-manja - pedagogija i građevina. Pedagogija kako bi stariji nara-štaj mogao podučavati osnovce i građevina kako bi sami sebi

mogli izgraditi kuće od čvrstih materijala, ali i da bi znali pro-izvesti ciglu, jer sve što se upo-trijebi u izgradnji dobiva se iz neposredne okoline. „Ne pla-te li roditelji školarinu, djeca se izbacuju iz škole, a to se doga-đa svakodnevno. Djeca u pro-gramu kumstva najmirnija su“, osvrće se Ilija na program koji stanovnicima Hrvatske omo-gućava da školuju jedno afričko

dijete. Donacija za cijelu jednu godinu iznosi samo 100 dola-ra! Veliki su problem i udžbeni-ci kojih uvijek manjka pa uče-nici pišu na malenim pločama kao što su to činili naši djedovi i bake prije više od pedeset go-dina. Stvari koje mi uzimamo zdravo za gotovo u Africi mije-njaju smisao. Tamo je sve real-nije. Sreća i bol izmiješani su u jedno. Narod se puno i iskreno

smije bez obzira na mučnu sva-kodnevicu.

Teško je na prvu loptu odgo-netnuti zašto je narod u zemlji bogatoj rudačama i plodnom zemljom toliko siromašan. Od-govor na to pitanje glasi: moć i korupcija! „Problem Kimbu-lua je što je ukliješten među velikim farmama koje su po-kupovali bogati trgovci i sad na njima drže krave. Naro-du je uskraćeno iskorištavanje plodne zemlje“, kaže fra Ilija, a s njim se slaže i njegov subrat, crni franjevac Jeanpierre i na-dodaje: „Od farmi stanovni-ci nemaju nikakve koristi, sav profit ide vlasnicima.“ Teško je povjerovati, ali u istočnom Kongu još se uvijek osjećaju ostaci feudalizma. Ovdje je na-rod uradio nagli skok s motike do mobitela i u tom se nije sna-šao. Narod Banande u kojem djeluje fra Ilija ima svojeg kra-lja, a kralj ima svoje podanike ili plemiće. Kralj i plemići vla-snici su zemlje koju obrađuje svekoliki puk. No u posljednje

vrijeme plemići ili šefovi, kako ih zovu, rasprodaju zemlju bo-gatim trgovcima i smutljivcima tako da je većina teritorija u stranim rukama. Bogati trgov-ci iskorištavaju šumu, kopaju zlato, dijamante, bave se kri-jumčarenjem robe izvan Kon-ga. Trgovci se nalaze u velikim gradovima poput spomenutog Butemba. Vozeći se Butembom starom toyotom fra Ilija po-kazuje njihove divovske kuće, ograđene bodljikavim žicama. Nestvarni prizor u gradu bez struje, vode i kanalizacije.

plan bogatih zemaljaPogled 20-ak godina unatrag

omogućava lakše razumijeva-nje situacije Konga danas. Fra Ilija, svjedok burne povijesti, vidio je smjenjivanje nekoliko političkih sistema i najbolji je izvor informacija. Njegova pri-ča nadilazi svaku mržnju koja se pojavljuje u ljudi. Kongo je bio belgijska kolonija, no i na-kon osamostaljenja 1960. Bel-gijanci i Amerikanci imali su

veliki utjecaj. „Belgijanci su vo-dili ekonomiju, a predsjednik Mobutu zbog loše je politike poljuljao svoj položaj da bi u ze-mlju uveo u rat”, prisjeća se fra Ilija. Od 1996., kada je započeo rat u Kongu, poginulo je preko 6 milijuna ljudi, pretežno civi-la. Bio je to najveći pokolj po-slije Drugoga svjetskog rata, o kojem se u svjetskim okvirima vrlo malo zna. U tadašnjoj župi fra Ilije ubijeno je 207 ljudi, a i on je sam bio napadnut. Tut-si, ratnici, više su ga puta pro-boli noževima. Preživio je i vra-tio se još jači. Don Danko Litrić iz Ruande kaže za fra Iliju da je veliki zaljubljenik u Afriku i čo-vjek koji se ne boji :„Nakon po-kušaja ubojstva, on je i dalje tu.“ Slično o fra Iliji govori i hr-vatski vojnik u misiji UN-a Go-ran Jaman kad kaže da on na-kon svega što mu se dogodilo ne misli ići kući. Sve će dati za žu-pljane i dobrobit zajednice. Ja-man je na njega pomalo ljut jer Ilija na sebe ne troši niti cen-ta. Kaže: „On nema kontakta sa

svijetom, nema mobilnu vezu niti internet. To mu se mora po-staviti jer ako mu se dâ novac, potrošit će ga na hranu za djecu i na njihovo školovanje.“

Fra Ilija je uistinu zavolio na-rod i njihove običaje. Ne poku-šava ih promijeniti, već pomo-ći. „Vjerovanja postoje i nema ih smisla iskorijeniti; oni su i prije kršćanstva vjerovali u jednoga Boga“, kaže. U 38 go-dina misije navikao se na je-zik i običaje, kulturu Afrika-naca. Njegov je dom Afrika, a

sam je vrstan poznavatelj po-litičke situacije Crnog konti-nenta. O neokolonizaciji go-vori kao o jednom planskom programu bogatih zemalja da zauzdaju Afriku. “Drže zemlje poput Konga, Angole, Nigerije, Sudana. Kada bi imale organi-ziranu kontrolu nad svojim bo-gatstvima, bile bi izravna kon-kurencija Europi i Americi. No njima nije u interesu da se ra-zviju, jer tada ne bi mogli nji-ma manipulirati.“ © copyright Objektiv

na ekvatoru, u klimi vječnog proljeća, naš je suradnik proveo neko vrijeme s Mirom Aščićem i polaznicima škole fra Ilije Barišića

ratovi Se zaiSta i vode zbog bogatih ruda, a Stanje kontroliranog kaoSa traje i danaS. nikad Se ne zna kad će plamen buknuti i zapaliti Sela, gradove i ljude. ilija uSprkoS Svemu oStaje doSljedan ‘novom domu’


politička scenaslovenija

n ezadovoljni rezulta-tima četverogodišnje čvrstorukaške vlada-vine stranaka desnog centra s premijerom

Janezom Janšom, koja je stvo-rila plodno tlo za ubrzanu taj-kunizaciju i uporno rušila insti-tucije za zaštitu ljudskih prava, Slovenci su na općim izborima prije dvije godine spas potražili u strankama lijevog centra i do-bili Vladu Boruta Pahora. De-snica se s takvom odlukom bira-ča nije pomirila i svaki je potez nove vlade unaprijed odbacila, a kada je izgubila parlamentar-nu bitku, tražila je pomoć Ustav-nog suda, pozivala ljude na ulice i referendume. Očekivalo se da će i proljetni referendum o hr-vatsko-slovenskom arbitražnom sporazumu vladajuća koalicija glatko izgubiti i Pahor dati ostav-ku, ali su birači desnici ponovo okrenuli leđa. Uslijedilo je raskli-mavanje ugleda nositelja politič-ke opcije lijevog centra, a uoči lokalnih izbora i nositelja nezavi-snih lista s posebnim naglaskom na listi ljubljanskoga gradonačel-nika Zorana Jankovića. Desnica je lokalne izbore dobila u provin-ciji, urbana su središta glasova-la za ljevicu, a Ljubljančani su po-novno izabrali Jankovića.

razočarani biračiGubitnici su se uplašili da će

se Janković za dvije godine kan-didirati na općim izborima i na-slijediti Pahora pa njihovi an-

gažirani mediji sada barem jednom tjedno preslušavaju Jankovića koji ustraje na svojoj ranijoj izjavi da ga premijerski stolac ne zanima. Dok ju je pro-pagandna mašinerija rasklima-vala, Pahorova se Vlada hvatala ukoštac s naslijeđenom preglo-maznom i preplaćenom javnom upravom, globalnom gospodar-skom krizom, povećanom ne-zaposlenošću i tražila rješenja u nepopularnim reformama platnog, mirovinskog i zdrav-stvenog sustava te vlasništva nekretnina. Zanemarila je po-stulate vladavine prava, u ljude se uvukao osjećaj nemoći i ne-pravde pa su živnule akcije ci-vilnoga društva.

Mladi ekonomist Rado Pezdir osnovao je neformalno društvo za razbijanje kartelnoga dogo-

vora slovenskih elektrodistribu-tera koji su unatoč valjanoj od-luci odbili potrošačima vratiti preplaćenu struju. Odazvalo se stotinjak tisuća potrošača, kar-telni je dogovor pao i potrošači-ma je preplaćeni iznos vraćen. Na isti je način Pezdir razbio i kartelni dogovor slovenskih ba-naka o naplati usluga na banko-matima. Za birače razočarane Pahorovim eksperimentalnim reformama i s još svježim us-pomenama na Janšinu tajku-nizaciju, Pezdir je postao nova nada slovenske političke scene. Tijekom dvogodišnjeg djelova-nja Pahor je s vrha ljestvice naj-popularnijih političara pao na 11. mjesto, a negativnu je ocjenu rada njegovoj Vladi dalo 66 po-sto sudionika ankete lista Delo.

Trenutačno je stanje duha u

Sloveniji prožeto negativizmom, pesimizmom, pasivnošću, sum-njičenjima, urotništvom, nesno-šljivošću, zavišću, škodljivošću i sličnim negativnim kolektivnim osjećajima, ocjena je uglednoga slovenskog psihijatra Slavka Zi-herla koji dodaje da većina Slove-naca o političarima i politici mi-sli samo najgore. Ziherl za takvo stanje slovenskoga duha optužu-je paranoidno ponašanje politič-ke elite desnice ili desnog centra.

Slovensko ‘stanje duha’Njihovu razaranju duhovne

klime pomoću teorija zavjere donekle pomaže i sama ljevica ili opcija lijevog centra koja pre-rijetko ili nedovoljno glasno na-glašava pozitivan odnos prema svakodnevnici i postignuća vla-dajuće koalicije. Dok se vladaju-

ća elita tako ponaša, teoretičari zavjere nas vrlo glasno iz dana u dan uvjeravaju da je u Sloveni-ji sve loše, da je »čovjek čovjeku vuk«, da je uvijek »nešto u poza-dini« i govorom mržnje pokuša-vaju obezvrijediti svakog tko ne misli kao oni, tko ne trubi u isti rog i ustraje na snošljivom i po-štenom odnosu prema građani-ma, zaključuje Ziherl.

Sadašnje stanje duha zabri-njava i uglednoga slovenskog državnika Janeza Stanovnika koji misli da bi, poput sudbono-sne 1990. godine, kada se pri-premala plebiscitarna odluka o osamostaljivanju i odlasku iz jugoslavenske zajednice, stvar u ruke trebao uzeti prvi predsjed-nik države Milan Kučan. Da je trenutak za »treću opciju« uvje-ren je i prvi slovenski premijer i aktualni slovenski eurozastu-pnik Alojz Peterle, čija je stran-ka Nova Slovenija (NSi) vođena Andrejom Bajukom, ministrom financija u Janšinoj Vladi, prije dvije godine ostala pred vratima slovenskog Parlamenta. Izvan-parlamentarna je NSi Peterleu postala pretijesna stranka i gla-sno razmišlja o osnivanju svoje kršćanskodemokratske stran-ke. Oporbeni intelektualci oče-kuju da će se pojaviti slovenski Mesija, a u međuvremenu pred-lažu resetiranje Slovenije. Pri-tom ne govore na kakvo reseti-ranje misle. Glasno kažu da ne žele ni Kučana ni Jankovića, o Janši i Peterleu se ne izjašnjava-ju, no nešto su jasniji kada kažu da se protive političkoj samovo-lji, ali pitanje kako do toga doći i za njih ostaje otvoreno. © copyright Objektiv

‘raSklImana’ paHo rova vlada

kučan i pahor Neki smatraju da je nakon 1990. stvar u svoje ruke trebao uzeti prvi predsjednik Milan KučanPi

xsel

l

piše vlado zagoracTrenutačno je stanje duha u Sloveniji prožeto negativizmom, pesimizmom, pasivnošću, sumnjičenjima, urotništvom, nesnošljivošću, zavišću, škodljivošću, a većina Slovenaca o političarima i politici misli samo najgore

rado pezdir, mladi ekonomist, osnovao je neformalno društvo za razbijanje kartelnoga dogovora elektrodistributera

alojz peterle, slovenski eurozastupnik

pa ranojaslove nSke političke elite


p opularni belgijski strip-junak Tintin doživjet će novu slavu uz pomoć filmaša Stevena Speil-berga i Petera Jackso-

na koji već neko vrijeme udruže-ni rade na realizaciji animirane 3D filmske trilogije, koja se na premijeri prvog filma „Avanture Tintina: Tajna jednoroga“ očeku-je krajem listopada 2011.

„Avanture Tintina“ (Les Aventures de Tintin) naziv je serije stripova belgijskog auto-ra Georgesa Remia (1907-1983) koji je stvarao pod umjetnič-kim imenom Herge. Prvi strip iz serije od 24 albuma, izašao je 1929. i otada Tintin postaje je-dan od najpopularnijih stripova dvadesetog stoljeća koji je adap-tiran za film, televiziju, radio i kazalište. Preveden je na 50 je-zika i tiskan je u više od 200 mi-lijuna kopija knjiga koje su ra-sprodane.

vječno aktualanU Sloveniji je objavljen veći

broj stripova o avanturama Tin-tina, u Srbiji dvije knjige, a u Hrvatskoj se tek očekuje Algori-tmova promocija ovog još uvijek atraktivnog stripa.

Glavni junak ovog stripa je Tintin, mlad i naivan belgij-ski reporter kojeg iz avantu-re u avanturu prati njegov vjer-ni pas, terijer Milou (Snješko). Oni putuju po svijetu u potra-zi za dobrim pričama pri čemu upadaju u neočekivane situa-cije. Ovaj strip, ispunjen ele-mentima fantastike, misterije, političkog trilera i naučne fan-tastike, vječno je aktualan i uz-

kulturafilmska umjetnost

avanture tintina uz stevena spielberga i petera jacksona

piše branka SömenPremijera filma ‘Avanture Tintina: Tajna jednoroga’, belgijskog strip-junaka Tintina, koji je preveden na 50 jezika i tiskan u više od 200 milijuna kopija knjiga, očekuje se krajem listopada sljedeće godine

trojac za 21. StoljeĆe

se ekranizaciji stripa uz koje su milijuni mladih odrastali, pri-tom zajednički obogatiti svjet-sku animaciju uvodeći niz re-volucionarnih novosti u filmsku tehnologiju kojom će zasigurno započeti jedno novo razdoblje za filmsku umjetnost.

moderna tehnologijaZa razliku od mnogih, poseb-

no europskih zemalja, Ameri-ka nije previše marila za Tin-tina. Tako se Spielberg s ovim stripom upoznao tek nakon što su 1981. europski kritičari, ocje-njujući film „Indiana Jones – Otimači izgubljenog kovčega“, ustvrdili kako njegov glavni lik umnogome podsjeća na avantu-re sklonog legendarnog belgij-skog reportera Tintina. Ne zna-jući o čemu se radi, Speilberg se potrudio upoznati s ovim legen-darnim strip-junakom i otkupi-ti prava za ekranizaciju njego-vih doživljaja. U to vrijeme se i Herge, autor Tintina, izjasnio kao jedan od najglasnijih Spi-elbergovih fanova, koji je za ži-vota sanjao da upravo Spielberg režira njegove stripove.

Peter Jackson je pak od svoje četvrte godine u Australiji ludo-vao za stripovima o Tintinu.

Speilberg je u početku pla-nirao napraviti akcijski film, a Jacksona je pozvao da mu nje-gova VFX kompanija kreira CGI Tintinova psa Snješka. Kao veli-ki fan Tintina, Jackson je uvje-rio Speilberga da akcijski film ne bi bio pravilna opcija i ade-kvatan izbor tehnike za stripov-skog junaka.

Prvu verziju scenarija napi-sao je Steven Moffat, ali ga nije stigao popraviti s obzirom na štrajk pisaca 2007. - 2008. Po-slije je postao izvršni producent za „Doctor Who“, pa su angaži-rani Edgar Wright i Joe Cornish da završe njegov posao.

Tako su krenuli u zajedničku pustolovinu ostvarenja nemo-gućeg sna, filmskog oživljavanja Tintina s modernom tehnologi-jom, savršenom animacijom u kombinaciji s glumcima i novim tehničkim dostignućima. Nakon što su postigli gotovo sve u svo-jim karijerama, uspješni i bogati, slavni i priznati, oni su oslobođe-ni ega i zaigrani poput malih dje-

čaka krenuli u avanturu prepu-nu neizvjesnosti i izazova. Plan je bio da naprave trilogiju, da prvi film „Avanture Tintina – Tajna jednoroga“ režira Spiel-berg, dok se Jackson bavi animi-ranim i tehničkim detaljima, da drugi film režira Jackson, a tre-ći Robert Zemeckis. (Producen-ti za sve filmove su Speilberg, Jackson i Kathleen Kennedy). U međuvremenu Zemeckis odu-staje zbog ugovora s Disneyem, a Spielberg i Jackson zbijaju redo-ve planirajući, za sada, da drugi film režira Jackson prema svo-joj najdražoj Tintinovoj avanturi „Sedam kristalnih kugli“. Za tre-ći film još ne znaju koju će pri-ču izabrati, ali ih provociraju one balkanske King Ottokar’s Scep-tre ili The Calculus Affair. © copyright Objektiv

tintin je mlad i naivan belgijski reporter kojeg iz avanture u avanturu prati njegov vjerni pas, terijer Milou (Snješko)

Steven Spielberg je u početku planirao napraviti akcijski film, ali ga je Jackson uvjerio da taj izbor tehnike nije adekvatan

budljiv, provokativan i gledljiv, posebno za filmske sladokusce. Ostali akteri ovog uvijek aktu-alnog stripa su nesposobni de-tektivi Dupond et Dupond koji nisu blizanci, premda sliče je-dan drugomu, zatim dežurni cinik i svađalica kapetan Had-dock i nagluh ali inteligentan profesor Tournesol.

Prepun humora, satire i poli-tičkih, kulturnih i aktualnih ko-mentara onog doba, Tintin je ponekad izazivao kritike zbog ra-snih stereotipa, primjerice strip „Tintin u Kongu“ u kojem su crn-ci prikazani kao priglupa djeca koja moraju klečati pred bijelci-ma. No, zagovornici ovog stri-pa smatraju kako je on u cijelo-sti dragocjen dokument jednog vremena u kojem je nastajao, tim prije što je i sam Remi, au-tor stripa, u kasnijim godinama ovu epizodu nazvao „mladenač-kom greškom koja je bila poslje-dica njegova malograđanskog odgoja“.

Dosad je snimljeno šest fil-mova, igranih i animiranih, dva dokumentarca, dvije animira-ne televizijske serije, dva radio-igrokaza, dvije kazališne pred-stave, te dva mjuzikla.

No, čini se da je sve to bila samo predigra za ono što oče-kuje milijunsku publiku 21. sto-ljeća - film koji zajedno rade dva genija - Steven Speilberg i Peter Jackson. Nakon što je Spielberg režirao hitove „E.T.“, „Jurassic park“, „Indiana Jones“, a Jack-son trilogiju „Gospodar prste-na“, našli su se na zajedničkom zadatku, oživjeti dječačke sno-ve mnogih generacija, predati

Tintina igra Jamie Bell koji je već nastupao

u Jacksonovu King Kon-gu, kao i Jacksonov glumac Andy Serkis (kapetan Had-dock) koji je ranije igrao Go-luma u “Kralju prstena” i King Konga. Daniel Craig, kojeg pamtimo kao najnovi-jeg Jamesa Bonda, igrao je i u Spielbergovu “Münchenu”, a u ovom filmu igra Reda Rackhama.Igraju još Simon Pegg, Nick Frost, Tony Cu-rran, Sebastian Roche, Cary Elwes, Toby Jones, Macken-zio Crook, Daniel Mays.

tintin: jamie bell

glumačka podjela


D a Daliboru Matani-ću radovi neće pro-ći nezamijećeni dalo se naslutiti prije de-setak godina, nakon

njegova prvoga igranog filma “Blagajnica hoće ići na more”, koji je nagrađen Zlatnim arena-ma 2000. na Festivalu hrvat-skoga filma u Puli i nagradom „Breza“ za najboljega režisera debitanta. Matanićev potenci-jal prepoznala je i struka izvan granica Hrvatske; na njemač-kom festivalu u Cottbusu osvo-jio je nagradu za najboljega eu-ropskoga redatelja debitanta. “Blagajnicu” je u domaćim kini-ma vidjelo više od 50 000 gle-datelja, a HTV je imao više od 55 posto gledanosti kada ga je prikazivao. “Blagajnice” su se sjetili i ove godine u New Yor-ku gdje mu je pripala čast otvo-riti jubilarni 30. filmski festi-val “New directors/new films”. U kratkome vremenu uspjehe je doživio i njegov najnoviji film “Majka asfalta”, nastao ove go-dine, koji je premijeru imao u Koreji na „Pusan international film festivalu“. Osvojio je Zlat-nu Arenu za glavnu žensku ulo-gu koju tumači Marija Škaričić te „Balkan Fund“ – nagradu za najbolji scenarij. A scenarij je priča o raspadu braka mladih supružnika. Od 9. prosinca film se može pogledati i u domaćim kinima.

Očekujete li da će Maj-ka asfalta ponoviti uspjeh Vaše Blagajnice?

- To bi bilo čudo jer danas takvu brojku rijetko dosežu i američki hitovi u Hrvatskoj. Namjera mi je bila da ljudi čuju za film i da ih zaintrigira iskren i nemilosrdan prikaz blagdan-skog konzumerizma i pogublje-nih ljudi, obitelji u modernom dobu. Svima onima kojima se pomalo omrznula komercija-liziranost Božića, koji su svje-sni koliko se brakova raspada u Hrvatskoj ovo bi mogao biti do-bar okidač da odu u kino. Film ih neće iznevjeriti.

dalIBor matanIĆIzabran za najboljeg europskog redatelja debitanta

radiM jeftine reklaMe i dobre filMoverazgovarala ivana debeljak |Snimio jovica drobnjak

Dalibor Matanić kojem je prvi igrani film ‘Blagajnica hoće ići na more’ nagrađen Zlatnim arenama osvojio je nagradu ‘Breza’ za najboljega režisera debitanta, nagrađivan je i u Njemačkoj, a nedavno je u New Yorku otvorio jubilarni 30. filmski festival

val širenja ljubavi prema nekom

filmu najvažniji je ‘ključ’ za poSjećene kinodvorane. bitno je da Se o filmu priča, da Ste u publici pogodili neku ‘žicu’, neku emociju


Na početku karijere izjavi-li ste da je Vaš moto „raditi skupe reklame i jeftine fil-move“ kao jedini mogući oblik djelovanja u Hrvat-skoj. Je li se od tada do da-nas što promijenilo?

- Promijenilo se to što radim jeftine reklame i jeftine filmo-ve.

Velika najava filma, usme-na predaja nakon odgle-danog filma ili nešto treće - kakva je reklama naju-činkovitija?

- Naravno da je najbolje sve to zajedno, ali sam uvijek za usmenu predaju. Val širenja lju-bavi prema nekom filmu je naj-važniji „ključ“ za posjećene ki-nodvorane. Već smo s Kino Likom, koja je krajnje umjet-nički, festivalski film, dokaza-li da možemo biti i kinohit. Bit-no je da se o filmu priča, da ste u publici pogodili neku „žicu“, neku emociju.

Pri spominjanju Vašeg imena prva je asocijacija film (Kino Lika, Suša), no radite i reklame. Je li teže pokazati talent u kratkom vremenu koliko traje re-klama ili na filmu?

- Reklama je izvrstan trening u analiziranju filmskog vreme-na i izričaja. Kad imate poseb-no dobre koncepte, onda na-staju mala unikatna djela koja se izdižu iznad forme. Ja ih vo-lim jer me stalno drže budnim, a nisu prostitucija uma - poput sapunica...

Putem režije krenuli ste nakon završene VII. gi-mnazije, upisavši filmsku i TV režiju na ADU u Zagre-bu. Je li to bio Vaš prvi iz-bor?

- Do 13. godine htio sam biti novinar, a onda sam odlučio biti režiser. Povezanost s prvim po-zivom vidi se možda u tome što često za filmove uzimam moti-

ve iz novina. U svakom slučaju, filmovi su od djetinjstva stvar koja me činila najviše sretnim. Tako je i ostalo.

Kada ste upisivali Aka-demiju, jeste li zamišljali da će ta profesija jednoga dana ovako izgledati?

- Nisam imao neke pre-dodžbe, znao sam da je težak rad, ali kako volim raditi, jed-va sam čekao da prođu stu-dentski dani, da mogu napo-kon početi. Prvo predavanje na Akademiji bilo je krajnje stimulirajuće: jedan je profe-sor rekao: „Zaboravite da ćete ikad snimati filmove“. To iza-zove jedan poseban „dišpet“ u vama i jedva čekate da kre-nete...

Cijeni li se/prepoznaje li se hrvatski film više na do-maćem tržištu ili vani?

- U regiji smo postali vrlo bi-tan filmski faktor pa tako po-

lagano i šire. Mislim da su po-malo ljudi i kod nas shvatili da postoji iznimno bitan kvalita-tivan pomak nabolje u zadnjih deset godina. Sve će to doći na svoje, više nitko nema prava na „kiks“, ja sam maksimalni optimist. Drugi je problem što svugdje postoji nezainteresira-nost za kulturu, na tome treba raditi.

Koju biste zemlju izdvoji-li kao pozitivan primjer za filmsku umjetnost i zašto?

- Naravno Francusku jer su tijekom godina uspjeli sačuva-ti dignitet filmske proizvodnje. Tamo se domaći film štiti mak-simalno i svi se upiru ne bi li vlastita proizvodnja bila ponos. Skandinavci su također ozbiljni igrači. Dobro je što zadnjih go-dina počinjemo slijediti baš nji-hove primjere kako se može or-ganizirati filmska scena.

Budući da Vaši filmovi

osvajaju najmanju jednu nagradu, imate li neki pro-vjereni obrazac po koje-mu se ponašate, neke ritu-ale prije ili nakon izlaska filma za koje mislite da će Vam donijeti uspjeh?

- Osim mamur-luka nisam primi-jetio neke veće ri-tuale.

Jednom ste re-kli da je film sin-teza sviju ostalih umjetnosti. Za-što smatrate da je tako?

- Uz pomoć svih ostalih grana umjet-nosti film je sposo-ban na najkomu-nikativniji način približiti se životu. Tu se stvara magija s elementima realnog

koja osvaja sva čula.

Od samih početaka Akade-mije govorili ste za sebe da ste buntovnik. Zbog čega? Smatrate li se i danas ta-kvim?

- Mislim da je svatko tko radi svoj posao maksimalno iz srca na neki način buntovnik. Nikad se nisam htio ukalupiti niti biti dio mase. Vjerujem u svoj in-stinkt i na neki se način volim okružiti ljudima koji su takvi. Što se mene tiče, vrijedi ona - što stariji, to luđi.

Što Vas najbrže može „iz-baciti iz takta“?

- Ljudska glupost. I sve de-vijacije ljudskog ponašanja. Ukratko: ljudi kada krenu u ne-gativnu zonu djelovanja. O tome najviše i pričam u filmovima.

Često surađujete s Va-šom stalnom ekipom. Ko-jim Vas osobinama mogu osvojiti suradnici?

- Napredovanjem. Nitko ni-kad ne može očekivati d a ćemo surađivati isključi-vo zbog mogućih prijatelj-stava, ako to ruši materi-ju. Imao sam sreću da su

ljudi kojima sam okružen slični meni i trudimo se svaki put na-praviti korak dalje.

A koje su Vam ljudske ka-rakteristike bitne za pri-vatni krug prijatelja i ono suprotno - koje Vas odbi-jaju?

- Najvažnije mi je da ljudi imaju i toleriraju loš smisao za humor. Odbija me nemanje bilo kakvog smisla za humor.

Poslovno ste stalno okru-ženi ljudima. Što Dalibor radi kada se želi maknuti od svega i sviju?

- Opet se vrati među ljude i uživa u socijalizaciji. Ljudi su društvena bića i ta vrsta komu-nikacije meni je najvažnije. Tu i tamo pobjegnem daleko.

U horoskopu ste „krea-tivni“ vodenjak; vjeruje-te li u horoskop, u te neke osnovne karakteristike znakova?

- Rođen sam na prvi dan vo-denjaka (21. 1.), a oni stalno

lete iznad, naokolo, ne možete ih uloviti... Volim taj znak, bez obzira na to što ne čitam horo-skope.

Posao, novac, zdravlje, obitelj – kojim redoslije-dom biste poredali te pri-oritete?

- Sve su to elementi koji mora-ju biti u harmoniji da bi čovjek mogao funkcionirati, redoslije-da nema, oni se nadopunjavaju.

Imate li najdraži filmski žanr?

- Kao malom to mi je bio ho-ror. Sad volim sve, „nežanrov-ski“ film, drame, sve što ima veze sa životom i emocijama.

Najdraže jelo?- Kategorija: svejed. Stvar-

no nisam zahtjevan. Predlažem svoj sistem: jedan dan makro-biotika, drugi dan meso.

Što Vas u poslu najviše ve-seli, a što rastužuje?

- Veseli me entuzijazam, ve-selje oko rada, ustrajnost. Ra-

stužuje me površnost.

Biste li jednoga dana voljeli svoje znanje prenositi i na neke buduće re-datelje?

- Radim na dosta radi-onica po filmskim festi-valima. Ove sam godine čak postao i profesor na VŠK Agori gdje mladim dizajnerima i kreativci-ma objašnjavam filmsko veselje. To je snaga fil-ma, komunikacija koja se mora širiti i to stvarno vo-lim raditi.

Vaša dugogodišnja ostvarena želja je – što? A neostvarena želja?

- Ostvarena želja: pje-ščana plaža na Pacifiku. Neostvarena želja, zasad:

transsibirska željeznica do Vla-divostoka. © copyright Objektiv

dalibor matanić kaže za sebe da je maksimalni optimist, a najviše ga nervira ljudska glupost

reklama je izvrStan trening

u analiziranju filmSkog vremena i izričaja. kad imate poSebno dobre koncepte, onda naStaju mala unikatna djela koja Se izdižu iznad forme. ja ih volim jer me Stalno drže budnim


prosinac i sije čanj u zagrebupiše anita zlomislić

Zagrebačke su galerije ove zime priredile niz zanimljivih izložbi od kojih je nekoliko ne samo likovno već i kulturološki značajno. U ovo godišnje doba, možda i više negoli u neko drugo vrijeme, njihov doprinos prerasta okvire stručnih interesa te ujedno postaje blagdanski sadržaj, nudeći tako pravu alternativu uobičajeno grozničavom i potrošački orijentiranome blagdanskom raspoloženju

IzloŽBena Scena

U Modernoj galeriji istovremeno se održavaju čak dvije velike slikarske

izložbe: „Ljubo Babić: Antologija“ i retrospektiva Vasilija Jordana. Ljubo Babić (Jastrebarsko 1890. – Zagreb 1974.) slikar, scenograf, kostimograf, grafičar, likovni pedagog i kritičar, povjesničar umjetnosti, muzealac, književnik, urednik, u razdoblju između dvaju svjetskih ratova jedna od središnjih osobnosti hrvatske likovne scene čiji su stavovi često presudno utjecali na obilježja nacionalne umjetnosti njegova vremena.

Stoga je autorski tim (Ivanka Reberski, Libuše Jirsak, Lada Bošnjak i Biserka Rauter-Plančić) priredio izložbu povodom 120. obljetnice umjetnikova rođenja, koja ga obuhvaća u širokom rasponu stvaralaštva - od slikarstva, grafika, crteža, preko scenografije pa sve do pedagoške i publicističke djelatnosti i teorijskih rasprava. Osim građe iz Moderne galerije u Zagrebu, na izložbi su zastupljena Babićeva djela i iz drugih fundusa diljem Hrvatske kao i dokumentarna sekcija temeljena na izvornoj arhivskoj građi. Izložba ostaje

otvorena do kraja ožujka 2011. Vremensko preklapanje dviju izložbi u Modernoj galeriji podudarnost nalazi i u činjenici da je Vasilije Jordan bio Babićev đak kod kojega je i diplomirao 1958. godine. Nakon samostalne izložbe u Modernoj galeriji 1973. godine, podsjetila je Biserka Rauter Plančić, recentna Jordana retrospektiva s više od stotinu ulja, pastela, akvarela i crteža, dosad je najcjelovitiji prikaz umjetnikova stvaralaštva. Autorstvo izložbe potpisuje Milan Bešlić. Izložba je otvorena do 9. siječnja 2011.

Nezaobilazna je retrospektivna izložba Marijana Trepšea u Umjetničkom

paviljonu. Marijan Trepše (Zagreb 1897. – 1964.) jedna je od ključnih ličnosti hrvatske umjetnosti 20. stoljeća čiji je talent potvrđen na izložbama Proljetnog salona u periodu od 1920. do 1928. Zajedno s Gecanom, Uzelcem i Varlajem, s kojima će kasnije tvoriti „Grupu četvorice“, Trepše je nezaobilazna pojava u hrvatskoj

povijesti umjetnosti. Na retrospektivnoj izložbi izložena su ulja na platnu, akvareli i grafike kao i predlošci za kazališne scenografije. Autor izložbe Zvonko Maković, izložbom je dao doprinos novom čitanju opusa velikog slikara, jer veliki broj slika pokazan i interpretiran na ovoj izložbi nije uopće bio prisutan na posljednjoj Trepševoj retrospektivi 1975. godine. Radovi se mogu razgledati do kraja siječnja 2011.

marijan trepše

Žena prije spavanja, 1921.

Vasilije Jordan, Nedjelja, 1998.

Vasilije Jordan, Pieta iz predgrađa, 1984. Ljubo Babić, Zagorski pejsaž, 1937.

Ljubo Babić, Moj rodni kraj

Maslinik, 1919. Autoportret, 1919. Dama s lepezom, 1930.

ljubo Babić i vasilije jordan



Donacija Murtić – Prema realizaciji vizije – izložbeni je projekt kojim

autorova obitelj, prema njegovoj želji, daruje Gradu Zagrebu i Republici Hrvatskoj reprezentativan izbor iz njegova stvaralaštva. Donacija sadrži više od tisuću 500 radova obuhvaćajući Murtićevo stvaralaštvo od 1941. do

2004., a predstavljena je u Muzeju suvremene umjetnosti s oko tri stotine odabranih djela. Dajući presjek kroz Murtićevo stvaralaštvo, izložba je i svojevrsna retrospektiva koja nam pruža ne samo uvid u golem raspon Murtićeva opusa od preko 60 godina već i njegovo fundamentalno značenje

u formiranju zrelog modernizma u Hrvatskoj i na prostoru bivše Jugoslavije. Izložba u središte interesa postavlja problem zbrinjavanja ove vrijedne donacije jer adekvatan dom ovako velikoj zbirci nije lako pronaći. Izložbu možete pogledati do kraja siječnja.

Izložba kustoskog tima WHW u Galeriji Nova predstavlja troje umjetnika različitih generacija i različitih likovnih

pristupa - Sanju Iveković, Davida Maljkovića i Ivana Picelja - koji pripadaju među najistaknutije hrvatske umjetnike na lokalnoj i na međunarodnoj razini, a povezuje ih sustavno promišljanje kritičkog potencijala i društvenog angažmana umjetnosti. Središnja je tema izložbe preispitivanje socijalističkog modernizma, «njegovih umjetničkih i društvenih mogućnosti, ideoloških pretpostavki i predrasuda, trajanja i sjećanja.» U tom su smislu polemizirajuća djela Sanje Iveković i Davida Maljkovića, dok Ivan Picelj, pionir geometrijske apstrakcije, član i suosnivač grupe „Exat 51“ (1950. - 1956.), te značajan protagonist i promotor međunarodnog pokreta „Nove tendencije“ (1961. - 1973.), svojom „modernističkom“ zaokupljenošću formom polemički usložnjava odnos moderne i konceptualne umjetnosti. Izložba ostaje otvorena do kraja siječnja.

donacija murtić – prema realizaciji vizije

Iveković / maljković / picelj

Klijanje, 1957.

New York, 1952.

Klijanje, 1957. Korijeni crvene zemlje, 2004.

Crveni znak, 1975.

Sanja Iveković, Struktura, 1976.

David Miljković, Prizvani kadrovi, 2010.

Ivan Picelj, Serija remember, 1979. - 1980.

Kao san, 1980.


prosinac i siječanj u zagrebu

86 20. prosinca 2010.

Samostalna izložba Josipa Vanište u Gliptoteci, u čast umjetnikova

polustoljetna djelovanja, ujedno je i prisjećanje na fenomen umjetničke grupe Gorgona - jedne od rijetkih umjetničkih pojava koja je od samih početaka pobuđivala zanimanje međunarodne umjetničke javnosti. „Gorgona je imala jednu distinktivnu dimenziju, htjela je biti slobodna od

vremena, od mjesta i stvari. U njezino doba zbilja je odmicala u odsutnost. Moj udio bio je rad na praznini. Gorgona je za mene bila ono bitno u životu što dolazi sa strane.“ (J. Vaništa). Vaniština umjetnička priča prezentirana na ovoj izložbi obuhvaća radove prije i poslije Gorgone, stoga imamo priliku vidjeti i neka nova djela, kao i nova čitanja starih. Vrlo vrijedan doprinos izložbi

čine dokumenti i fotografije umjetnikova arhiva. Koncept izložbe slijedi nit gorgonaškog humora, tako primjerice katalog, umjesto reprodukcija, sadržava detaljne opise svakog izloška, podsjećajući na intrigantne Vaništine radove u kojima se linija na platnu ironično suprotstavlja verbalnom opisu slike kao svom ekvivalentu. Izložba se može pogledati do kraja siječnja.

josip vaništa - vrijeme gorgone i postgorgone 1961. – 2010.

86 20. prosinca 2010.

prosinac i siječanj u zagrebu

Dvije linije i prolaznik

Izlog. Naslovna stranica prvog broja Gorgone

Polaganje. Skidanje sa zida i vraćanje prirodi

El autor

8720. prosinca 2010.

briga i savjeti

piše đurđica podunajec | Snimio jovica drobnjakPsi, mačke i drugi kućni ljubimci povoljno djeluju na

zdravlje ljudi, a djeca koja rastu uz životinje mirnija su, brižnija, suosjećajnija. Već i posjedovanje kućnog ljubimca

smanjuje stres i normalizira krvni tlak

i spred zagrebačkog Velesaj-ma Ana je ugledala malo žuto klupko koje ju je oča-ralo na prvi pogled. Ma-zno joj se privilo na grudi

i bio je to početak jednog sret-nog prijateljstva. Mačak Tigi pripada povlaštenoj kategori-ji kućnih ljubimaca koji su, za-hvaljujući Ponoševoj TV emi-siji, našli svoj dom pun ljubavi. On je zdrav i sretan mačak, koji u dvanaest godina života nije imao nekih ozbiljnijih zdrav-stvenih problema. Zato sam za-molila Anu Žube, novinarku i spisateljicu ljubavnih romana, da barem otprilike izračuna koliko je na njega potrošila.

„Samo za najosnovnije oko 68.000kn! Skupa ljubav, ali koja ljubav to nije“, zaključila je poznata spisateljica u svom stilu.

Dražesnu maltezericu Mari-lu vlasnica je nabavila iz legla s rodoslovljem za što nije žalila „iskeširati“ popriličnu svotu. Uz to, njezina mezimica mora ima-ti sve najbolje, iako je počesto sama: bogati obroci, nagradni keksići, cijepljenje, igračke, za-štitna odjeća za zimu, kišu, hi-gijenske potrepštine prosječno 150 kn mjesečno, a kad gazda-rica odlazi na službeni put, Ma-rilu dobiva pseći hotelski smje-štaj – 80 kn dnevno. Marilu je imala problema sa zubima - jedno vađenje pod narkozom plaćeno je 800 kn.

Ali zato ljepotan haski, koji se odaziva na ime Silk, uživa u ljubavi i statusu člana svoje obitelji.

Smireniji vlasnici„Izračunala sam njegove

troškove, ali bolje da nisam. Od sutra ide na dijetu! Mjeseč-no prosječno oko 1.000 kuna. Tome je puno pridonijela na-bavna cijena i skupa operaci-ja koljena, ali da se fino hra-ni, to stoji. No, muž me tješi da barem ne moramo troši-ti na apaurine i ‘psihiće’“, ve-dro će ponosna vlasnica Silka, a ja pomišljam gdje ga je našla.

najBoljI čovjekovI prIjateljI

ljubavneMa cijenu

ana žube ‘Spašeni ljubimac, zahvalan je ljubimac’


Mislim, naravno, na muža! Na trivijalnu računicu koli-

ko stoji držanje pasa i mača-ka naveo nas je podatak s vo-deće američke TV postaje o kućnim ljubimcima - da Ame-rikanci potroše oko 40 mili-juna dolara godišnje ili dvo-struko više negoli na djecu. Možda je to zbog toga, tješila sam se, što američka mladež već sa 16 godina odlazi iz ro-diteljskog doma, dok se „naša djeca“ roditeljskog kutka drže se i u 40. No, šalu na stranu, u skromnim kućnim primanji-ma nužno je balansiranje troš-kova jer se ionako sve svodi na „iz šupljeg u prazno“.

Psi, mačke i drugi kućni

ljubimci povoljno djeluju na zdravlje ljudi, a djeca koja rastu uz životinje mirnija su, brižni-ja, suosjećajnija.

Već i posjedovanje kućnog ljubimca smanjuje stres, nor-malizira krvni tlak, otkucaje srca i razinu kolesterola jer su njihovi vlasnici smireniji, bu-dući da ih njihov ljubimac sva-kodnevno „izvodi“ u šetnju.

cijepljenje je obaveznoDokazano je, također, da se

pacijenti poslije srčanog udara i operacije znatno brže oporavlja-ju. U nekim zapadnim zemlja-ma volonteri s četveronožnim ili pernatim ljubimcima odla-ze u staračke domove, bolni-ce, vrtiće. Primjerice, u jednom

domu starijih osoba podijeljeno je 20-ak papiga, a nakon mjesec dana nitko nije htio vratiti papi-gu, novim vlasnicima popra-vilo se raspoloženje, imali su o čemu razgovarati.

U Hrvatskoj je prošle godi-ne bilo 345.037 pasa, podatak je Središnjeg upisnika pasa koji vodi Uprava za veterinarstvo Ministarstva poljoprivrede, ri-barstva i ruralnog razvoja. Na-ime, svi se psi redovito moraju cijepiti protiv bjesnoće i čipira-ti, dok mačke ne potpadaju pod takvu zakonsku obvezu, ali iz veterinarske se prakse saznaje da je u prošloj godini cijepljeno 3.016 mačaka.

Što se tiče pasmina, najvi-še je mješanaca i križanaca, a

od čistokrvnih najpopularni-ji su mopsovi, zapadnoškotski terijeri, francuski buldozi, re-triveri, maltezeri, pudlice, dok je kod mačaka najviše doma-ćih, a od čistokrvnih britanske kratkodlake, maine coon, sa-znajemo u veterinarskim am-bulantama „Dr. Pezo“ i „Buba“. U odabiru pasmina ponekad se povodimo modom, ali sve se češće svraća u skloništa za pse i mačke. „Spašeni ljubimac, za-

hvalan je ljubimac“, kaže Ana Žube, dok dr. Pezo dodaje: „Do-bro se dobrim vraća.“ Mnogima je nevažno ima li pas ili mačka „papir“ o rodoslovlju, važni-ji im je onaj „ljubavni klik“ koji se među njima dogodi „na prvi pogled“. Naposljetku, žele uči-niti dobro djelo.

„Kad sam odlazila u prije-vremenu mirovinu, htjela sam raditi nešto korisno; pomoći starijem susjedu, čitati djeci u domu - bile su neke od ideja. Onda je iznenadno u naš život došao mačak Ogi. Pronađen je promrzao i izgladnjen u Turo-poljskoj šumi i ponijeli smo ga kući. Danas je Ogi najbolji pri-jatelj mojim unucima, a to se ne može izračunati nikakvom cijenom, no ona druga ipak je stvarna“, kaže vlasnica Ogija, izračunavši Ogijevu potroš-nju. Početni troškovi bili su oko 800 kn, što je uključivalo cijepljenje, čišćenje od parazi-ta, pregled, plastičnu nosiljku za transport, košaru od pru-ća, jastuk, plastični wc, lopa-ticu, igračke, posudice za hra-nu i vodu, češljeve. Mjesečno izdvoji još oko 300 kn za hra-nu (po 2 vrećice mokre hrane dnevno), pijesak za wc i kilo-gram suhe hrane. Godišnje ci-jepljenje protiv bjesnoće košta 120 kn, te povremeno još pri-pravci za sjaj dlake, vitamini, igračke, poslastice iznose oko 100 kn.

„Ali danas nam je život bez Ogija nezamisliv, a unuci se preko telefona raspituju o nje-mu.“

zdravstveni problemiJedan pseći pripadnik, lju-

bimac onih naših „gornjih“ pet posto građana, uživa u nezami-slivom luksuzu, iako bi vjerojat-no bio zahvalan i za samo malo maženja vlasnika koji dano-noćno rade. Za njega je, navod-no, „iskeširano“ 5 tisuća eura, prošao je brojne škole dresure i ponašanja, nosi svjetlucavu ogrlicu s cirkonima, luksuzne kabanice i kaputiće nabavljene

iz inozemstva, krevetić rađen po narudžbi s ladicom za igrač-ke, deke, ručnike i pseće delici-je, sveukupno oko dvije tisuće kuna mjesečno.

Osim obveznog cijepljenja protiv bjesnoće i neobveznih cijepljenja protiv virusnih bo-lesti pasa i mačaka, kaže nam dr. Pezo, najčešće su interven-cije zbog problema probavnog sustava (povraćanje, proljevi),

alergija i dermatoloških obo-ljenja, česte su upale uha ili očiju, a ima i nekih drugih bo-lesti poput tumora, ali nisu to-liko učestali.

„Povremeno se susrećemo s traumama kao posljedicom pro-metnih nesreća u kojima strada-ju životinje, a u proljeće i jesen najčešće s bolestima koje preno-se krpelji“, dodaje dr. Pezo.

„Prije nego što nabavite psa ili mačku, raspitajte se kojim je bolestima određena pasmi-na sklona, a kao i kod ljudi, lako ćete prepoznati zdravog psića ili macu. Ako ste u nedo-umici, potražite pomoć struč-ne osobe“, savjetuje dr. Bruno Ljolje.

„Baš kao i ljudi, tako i naši lju-bimci ponekad zatrebaju veteri-narske intervencije, a tu već na-lazimo znatne razlike u cijeni. U osnovi svaka ambulanta formi-ra svoje cijene, ovisno o različi-tim postupcima te što se sve tre-ba poduzeti u pripremi psa ili mačke za kiruršku intervenciju.

Opći klinički pregled, s ne-kom jednostavnijom terapi-jom može se kretati do 200 kn, RTG ovisi o veličini filma pa se kreće od 120 do 200 kn, ovisno treba li životinju sedi-rati prije snimanja. Kod ki-rurških zahvata cijena ovisi o tome treba li životinju ane-stezirati ili će se primijeniti inhalacijska anestezija s pri-premom, koja je skuplja, ali i pouzdanija“, govori dr. Pezo. Dakle, formiranje cijena nije jednostavno i ovisi o veličini životinje, potrebnom potroš-nom materijalu i samoj inter-venciji.

pravila prehrane„Cijepljenje protiv bjesnoće

za odraslog psa košta 160,00 kn, a čipiranje 90,00 kn. Za štence je cijena manja, isto kao što je bila od 1. siječnja do kra-ja ožujka kada je trajala akcija cijepljenja, i u to je uključena i dehelmintizacija, cijepljenje protiv zaraznih bolesti. Pret-hodni pregled košta 120,00 kn i kod štenaca se ponavlja 2-3 puta, a kasnije jednom go-dišnje. Većina tableta za čišće-nje protiv crijevnih nametnika stoji od 4 do 10 kn“, navodi dr. Ljolje.

„Ljubimce treba hraniti hra-nom koja zadovoljava odre-đene uvjete. Ako je životinja rado uzima, ako nakon hra-njenja nema probavne smet-nje (psi često povrate a da to nema nikakvo značenje), pro-ljev, alergijske reakcije, ako li-jepo napreduje, ako je skladne građe i sjajnog krzna. U prak-si se ipak preporučuje gotova hrana jer sadrži sve što je po-trebno za zdravi razvoj. Pri-državajte se temeljnih pravila u prehrani, naročito kod psa: zdjelica za hranu uvijek mora biti prazna da se obroci daju u određeno vrijeme te kada je pojeo, zdjelica se miče do slje-dećeg obroka. Pas mora imati dovoljno čiste vode na izbor“, savjetuje dr. Pezo. © copyright Objektiv

Tu su još i drugi obvezni troškovi: ogrlica od 50

kn ili fleksi vodilica od 100 kn, šamponi 30 kn, posebni dezodoransi za pse 80 kn, šišanje i podrezivanje nok-tiju od 300 kn, transporteri od 250 kn, prostirka, zdje-lice za vodu i hranu, četke, češljevi, vrećice za nuždu - računajte oko 300 kn, gric-kalice kao čistači zuba od 10 kn, a nabavit ćete i poko-ju gumenu igračku za svog ljubimca.

Pri pokušaju rješavanja psihičkih problema re-

dovnici su se u jednom sa-mostanu u New Yorku još u 18. stoljeću oslanjali na mo-litve, ali i na kućne ljubimce. Pozitivni rezultati potvrđe-ni su kasnije brojnim studi-jama.

uljepšavanje

ljubimci - doktori

vodilice, dezodoransi, posude

psihički problemi

kućni ljubimci osim pažnje zahtijevaju i vodilice, dezodoranse, šišanje, podrezivanje noktiju, prostirku, zdjelice...

dr. pezo savjetuje da se prije nego što se nabavi pas ili mačka, raspita o bolestima određene pasmine

briga i savjetikućni ljubimci

Pixs

ell

C

M

Y

CM

MY

CY

CMY

K

101130 MEDVESCAKoglas_objektiv183x84 1-0.ai 1 03.12.2010. 16:01

Recesija je ne samo sru-šila cijene stambenih

kvadrata nego i kućnih lju-bimaca. Skoro pa ono što biste ranije plaćali u euri-ma, sada plaćate u kunama. Pekinezer za 500 kn, zlatni retriver već od 900 kn, ista je početna cijena i za strat-forda, pudlice od 800 kn, maltezeri od 1.000 kuna.

cijene u kunama

koliko koštaju


gospodarstvoep u ukrajini 2012.

J este li se ikada zapita-li što je Ukrajini donije-lo Europsko nogometno prvenstvo 2012.? Ciga-rete su poskupjele 2,5

puta, kriza je pokopala indu-striju, a gradnja stadiona po-stala je rasadnik građevinske mafije. Plaće na selu iznose

ukrajina zbog ep 2012. na rubu siroM aštva

napisao i snimio boris cvetković

Kako bi zadovoljili uvjete za EP 2012., ukrajinski su čelnici

odlučili u Lavovu sagraditi novi

stadion. Cigarete su poskupjele 2,5 puta,

kriza je pokopala industriju, a gradnja stadiona postala je

rasadnik građevinske mafijeUkrajIna kao domaĆIn ep 2012.

oko 100 eura, profesor na sve-učilištu u Lavovu dobije oko 200, meso je skuplje nego u Zagrebu. Je li vam je još uvijek žao što nismo dobili EP?

Jesmo li mogli dobiti Eu-ropsko nogometno prvenstvo 2012. godine, pitanje je koje si domaća javnost s pravom po-

stavlja nakon 11 milijuna eura teške afere s podmićivanjem visokih dužnosnika Uefe. Je-smo li ga željeli s obzirom na troškove, recesiju i nogomet-no-građevinsku mafiju? Gle-dajući iz perspektive prosječ-nog Ukrajinca, baš i ne.

U Ukrajini postoji stara na-

rodna uzrečica da u Rusi ima-ju dva problema: manjak nov-ca i loše ceste, dok Ukrajinci imaju tri problema: manjak novca, loše ceste i Ruse.

kriminal i korupcijaUzrečica je u posljednje tri

godine dobila i četvrti pro-

blem. Europsko nogometno prvenstvo 2012. godine

Jednom kada dođete u La-vov i čujete priče običnih gra-đana, ali i novinara te ljudi s prostora bivše Jugoslavije koji tamo žive, teško je i shvatiti koliko su kriminal i korupcija duboko ukorijenjeni u toj veli-

koj zemlji. Siromaštvo je uze-lo svoj danak tijekom povije-sti, ruska je represija vidljiva posvuda, a socijalne su razlike ogromne. Broj neovisnih novi-na može se nabrojati na prste lijeve ruke, a među najglasniji-ma se ističe „Informator“.

Početkom godine list je u na-

stavcima, odnosno feljtonima objavljivao korupcijsko-krimi-nalne radnje povezane s grad-njom stadiona u Lavovu. Priče koje su objavljene u zapadnim medijima uglavnom spadaju u kategoriju „vjerovali ili ne“.

Kako bi zadovoljili uvjete za EP 2012., ukrajinski su čelnici odlučili u Lavovu na zemljištu uz glavnu obilaznicu sagraditi novi stadion. Radovi su zapo-čeli još 2008. godine, ali su se ubrzo javili pravi vlasnici gra-đevinske parcele te je ustanov-ljeno da se stadion radi na tu-đem zemljištu.

Nakon rješenja spora građe-vinske su tvrtke postavile trav-njak nogometnog igrališta. Je-

dan je od dužnosnika napucao loptu, a na njegovo silno čuđe-nje, ona se otkotrljala ustranu. Pozvani su stručnjaci zatim premjerili teren i ustanovili da je travnjak postavljen uko-so, odnosno pod određenim kutom. Kako bi ispravili po-grešku, građevinskim tvrtka-ma nije preostalo ništa drugo nego da premjeste tribine sta-diona.

„Stadion gradi cijeli niz fir-mi podijeljen u etape za odre-đene dijelove projekta, kako bi se sakrile razne sumnjive rad-nje. Jedna od građevinskih tvrtki postavila je prije nekoli-ko godina nove ceste po Lavo-vu i u roku od godine dana one

ukrajina jednostavno nema dovoljno novca jer ju EP 2012. košta više od godišnjeg budžeta Ukrajine


su uništene. Toliko o kvalite-ti. Stadion u Donjecku je jedi-ni u kakvom-takvom stanju, a mi jedini imamo kakvu-takvu infrastrukturu za Euro“, ističe Pavlo Evgenovič, novinar In-formatora.

podmićivanje„Šanse da Euro dočekamo

spremni više su nego minimal-ne. Stadion sam po sebi i nije takav problem, ali čitava infra-struktura, od cesta, autobusa i tramvaja do hotela i restora-na te aerodroma je nigdje. Mi jednostavno nemamo dovolj-no novca jer nas EP 2012. ko-šta više od godišnjeg budže-ta Ukrajine. Poljska ima sličan problem. Troškovi organizaci-je prije tri godine procjenjivali su na oko 85 milijardi dolara, a do danas su narasli na 1035 milijardi.

Za projektni plan stadiona u Lavovu izdvojeno je tri miliju-na eura. Novac je uplaćen au-strijskoj tvrki Alpina, ali plan nikada nije stigao pa se sta-dion gradi onako, polunapa-met“, dodaje Evgenovič.

Zanimljivo, ali tvrtka istog imena, također iz Austrije, spominje se i u gradnji Dina-mova stadiona u Zagrebu.

Priča o navodnom namje-štanju Europskoga nogomet-nog prvenstva 2012. izbila je nakon izjave Spyrosa Maran-gosa, člana Izvršnog odbora Ciparskoga nogometnog save-

za da su petorica visokih duž-nosnika Uefe primila ukupno 11 milijuna eura. Marangos je za sve ponudio i dokaze. Izja-va je odjeknula poput bombe, a osim Hrvatske i Mađarske koje na glasovanju u Cardiffu

18. travnja 2007. nisu dobile niti glasa, za priču je naročito bila zainteresirana Italija koja ih je dobila četiri - naspram poljsko-ukrajinskih osam.

U centar pažnje izlazi ime Grigorija Surkisa, nogomet-

nog tajkuna na čiji se spomen prosječnom Ukrajincu diže kosa na glavi. Mediji su isko-pali da je Surkis navodno u pli-šanim medvjedićima prošver-cao 11 milijuna eura, a noć prije konačnog glasovanja za Euro 2012., viđen je kako hoda po sobama Cardiffskog hote-la, gdje su odsjeli dužnosnici Uefe.

namještanje utakmicaDebaklu hrvatsko-mađar-

ske kandidature silno se ču-dio predsjednik HNS-a Vlat-ko Marković. U zatvorenom je krugu novinara po povratku u Hrvatsku izjavio da su Uefini predstavnici sigurno nešto do-bili jer je atmosfera prije glaso-vanja bila potpuno drugačija te je Hrvatska imala dovoljno jaku potporu da dobije Euro. Ipak, Marković danas tvrdi da o tome ništa ne zna.

Za Surkisa, pak, zna svaki Ukrajinac. Njegovo se bogat-stvo procjenjuje na oko 18 mi-lijardi eura, a moć koju ima u ukrajinskom nogometu najve-ća je moguća.

Grigorij Surkis rođen je 1949. godine u Odesi. Nakon završenoga Prehrambenog fa-kulteta zaposlio se u Ministar-stvu hrane u Kijevu. Uskoro se prebacuje na stanogradnju te 1991. dočekuje na mjestu čelnog čovjeka za građevinu u Kijevu. Raspadom SSSR-a uključuje se u naftni lobi.

Zvjezdanim usponom svog koncerna Slavutič ulazi i u tzv. „Grupu sedmorice“, što je na-ziv za sedam ukrajinskih bo-gataša koji imaju neograniče-ni utjecaj na privredu.

Predsjednik nogometnog kluba Dinamo Kijev posta-je 1993., te se uključuje u po-litiku preko stranke SDP, što je, kao i u Hrvatskoj, naziv za Socijaldemokratsku partiju. U mutnim vodama ukrajinske privatizacije, Surkis sljedećih godina „pliva kao riba u vodi“, a onda se otvara mogućnost da se Ukrajina zajedno s Polj-skom kandidira za Euro 2012. godine. I Surkis postaje najve-ći zagovaratelj te ideje.

U velikim skandalima s na-mještanjem utakmica u polj-skom nogometnom prvenstvu 2007. godine policija je uhiti-la više od 100 ljudi te su polj-sko-ukrajinske šanse za Euro svedene na minimum. Među uhićenima bili su treneri, no-gometaši i razni nogometni dužnosnici, a poljski ministar sporta suspendirao je vodstvo

Poljskoga nogometnog save-za. Surkisa, međutim, niti to nije obeshrabrilo. Sve podre-đuje dobivanju kandidature te sklapa pakt čak i sa svojim najvećim neprijateljem Rina-tom Ahmetovim, vlasnikom Šahtjora iz Donjecka.

nema novaca za gradnjuPredsjednik Fife Sepp Blatter

u to vrijeme medijima otvore-no staje na poljsko-ukrajinsko stranu, a brojke koje se namje-

ravaju upotrijebiti za dobivanje domaćinstva zvuče impresiv-no. Prema planovima, u sta-dion kluba Dinamo Kijev ulo-žit će 200 milijuna eura kako bi mogao primiti 75 000 ljudi. Nova autocesta Kijev - Gdanjsk dužine 2.000 kilometara izgra-dit će se u samo pet godina.

Već početkom 2009. ukra-jinska privreda više ne može

podnijeti financijski teret gradnje te se zaustavlja gotovo 80 posto radova. Evhen Vilin-ski, glasnogovornik tamošnjeg ministarstva gradnje izjavljuje kako njihova Vlada više jedno-stavno nema gdje posuditi no-vac za nastavak radova. Prvi čovjek Uefe, Michel Platini u travnju 2009. otvoreno je za-prijetio da će Ukrajini oduzeti EP ako se radovi ne ubrzaju.

Da nemaju novac za doma-ćinstvo, stanovnici Lavova su

znali i prije dobivanja prven-stva. Pa zašto je onda Grigori-ju Surkisu bilo toliko stalo da dobije Euro 2012.?

U Lavovu je to vrlo lako sa-znati. Zemlja je dobila nove ce-ste, obnavljaju se aerodromi, gradi infrastruktura za tisuće turista. Miris novca od tako ve-like priredbe osjeti se u zraku.

Što to znači za prosječnog

Ukrajinca? Cigarete su u dvije godine poskupile dva i pol puta, recesija je uništila ono malo privrede koja je i prije bila u ra-sulu, a razlike između bogatih i siromašnih te sela i grada sva-kim su danom sve veće.

Čitavo pogranično područje uz Poljsku preživljava od šver-ca cigareta dok se ostali sna-laze kako znaju i umiju. Per-spektive je jako, jako malo, a zemlja se nakon pada Viktora Juščenka i sloma narančaste revolucije u potpunosti okre-nula Rusiji. Za standarde Eu-ropske unije nisu bili spremni. U takvim je uvjetima Ukraji-na na organizaciju nogometne priredbe potrošila jednogodiš-nji proračun.

Što će Grigorij Surkis dobiti od EP-a? Odmah nakon objave kandidature izračunato je da bi se njegova ulaganja trebala trostruko isplatiti. Žalite li još uvijek što Hrvatska nije dobi-la Euro 2012.? Razmislite dva-put. Ili posjetite Ukrajinu. Sve će vam vrlo brzo biti jasno. © copyright Objektiv

plaće na Selu rijetko prelaze 100 eura, profeSor na Sveučilištu u lavovu zarađuje oko 200 eura. a u gradu od milijun Stanovnika meSo je Skuplje nego u zagrebu

grigorij SurkiS, nogometni tajkun navodno je u plišanim medvjedićima prošvercao 11 milijuna eura kako bi podmitio petoricu viSokih dužnoSnika uefe

receSija je uništila ono malo privrede što je ostalo, a razlike između bogatih i siromašnih te sela i grada sve su veće

gospodarstvoep u ukrajini 2012.


reagiranja Redakcija Objektiva zadržava pravo kraćenja pisama

Kako bi moj tekst od 8. studenoga o dovršetku gradnje osječkog Ave-

nue Malla i problemima s kojima se pri-tom susreću prikazali nevjerodostojnim, odgovorni u GTC-u u prošlom su broju Objektiva, putem odvjetnika Čede Pro-danovića, pobrojali niz „netočnosti“ ko-jima sam im navodno nanio izravnu fi-nancijsku štetu.Tako ističu da direktor GTC-a, g. Slijep-čević, nije optužio Grad i gradonačelnika Bubala za odugovlačenje s proširenjem raskrižja i pristupne ceste objektu, niti mu je poslao uvredljivo pismo i prozvao ga za opstrukciju projekta. Navode da Uprava za ceste OBŽ nije od njih zatraži-la proširenje pristupne ceste, niti posto-je ikakvi uvjeti u tom smislu za dobivanje uporabne dozvole. Tvrde da vlasništvo nad pristupnom cestom budućem Ave-nue Mallu nije upitno, a za rekonstruk-ciju raskrižja koje je semaforizirano i u funkciji, imaju lokacijsku dozvolu, glavni

i izvedbeni projekt. Proizlazi da problema nema i sve teče prema planu, no u pismu što ga je lje-tos poslao osječkom gradonačelniku, g. Slijepčević navodi: „Zabrinuti smo ar-gumentima operativnog dijela gradske uprave o problematici rekonstrukcije ra-skrižja Ulice Sv. L. B. Mandića koji nisu pravno niti tehnički utemeljeni, te ima-mo razloga sumnjati da se radi o op-strukciji našeg projekta.“ Potom izražava „ozbiljnu zabrinutost zbog kašnjenja s re-konstrukcijom raskrižja“. Pročelnica Upravnog odjela za urbani-zam, Branka Andraši, u travnju je za Glas Slavonije izjavila: „Kao uvjet za gradnju Avenue Malla, ŽUC je postavio rješavanje prometnog problema. Odo-brio je idejni projekt rekonstrukcije i pro-širenja raskrižja. (…) Radovi moraju biti završeni do otvaranja Avenue Malla.“Posljednjih tjedana u Osijeku je održa-no više sastanaka vodstva GTC-a i pred-

stavnika EBRD-a, s gradonačelnikom i stručnim službama Grada, na temu rje-šavanja problema završetka investicije, posebice rekonstrukcije raskrižja i pro-širenja pristupne ceste. Gosti su s po-sljednjeg sastanka otišli nezadovoljni, jer Grad ne može pristupiti parcelaciji ze-mljišta sve dok to ne odobri i drugi vla-snik zemljišne čestice kojom prolazi pri-stupna cesta, Kajetan Šeper, s kojim GTC o tomu još nije postigao dogovor. Neka čitatelji zaključe jesam li ja pogreš-no shvatio navode iz pisma g. Slijepče-vića gradonačelniku Bubalu, ili on sada želi umanjiti posljedice prejakih riječi, svjestan da još nije riješio vlasničke od-nose na pristupnoj cesti i raskrižju, kako bi ih prilagodio očekivanom povećanju prometa nakon otvaranja Avenue Malla.Molim ga i da napokon imenuje ta „lokal-na ugledna poduzeća“ koja na projektu sudjeluju kao izvođači radova.

Goran Flauder

odgovor odvjetnIka

odgovor tamari Sardelić

nekretnIne

gtc ipak optužio osječku gradsku vlast!

U prilogu je prijava odvjetničkoj komori što se tiče dopisa odvjetnice Tamare Sardelić stoga Vam upućujem svoje re-

agiranje na njezin odgovor: “U odnosu na dugogodišnje iskustvo u obavljenju odvjetničke djelatnosti odvjetničkog društva Sardelić i Miličević (osnovano u svibnju 2009. - oko 18 mjeseci) držimo da je u zastupanju na-ših i protiv naših društva, kako i zastupanja stranke Slobodna Dalmacija d.d. Split od strane odvjetnice Tamare Sardelić bilo neprimjerenih radnji zbog čega smo se i obratili nadležnim or-

ganima i to: - Državnom odvjetništvu - Odvjetičkoj komori - te redovnom sudu poradi nakande šteteKako postupci nisu dovršeni, smatramo neprimjerenim na se-lektivno iznesene činjenice koje iznosi poštovana odvjetnica Sardelić upustiti se u meritum stvari koje su predmet kaznenog i sudskog postupka. S poštovanjem, Hrvoje Šimić

48 8. studenog 2010. 498. studenog 2010.

AVENUE MALLVELEBNI OSJEČKI

O sječki Avenue Mall bit će veći i ljepši od zagrebačkog koji go-dišnje bilježi devet milijuna posjeta. U

novi trgovačko-zabavni cen-tar GTC ulaže cca 55 milijuna eura. Više od 80 lokala površi-ne 26.700 četvornih metara is-punit će prestižnim modnim brendovima, na 3.500 „kva-drata“ otvorit će supermarket, bit će tu restorana i caffe baro-va te Blitz-CineStar multipleks kino s devet dvorana. Raspo-lagat će s 1.200 parkirališnih mjesta i pridonijeti upošljava-nju više od 600 ljudi.

Sve je to na otvorenju rado-va polovicom prošle godine po-nosno najavio direktor GTC-a Hrvatska, dr. sc. Siniša Slijep-čević i nazočne uglednike po-zvao na svečano otvorenje 21. listopada ove godine.

Odgođeno otvorenje„Očekujem da izvođači pro-

jekta budu osječke tvrtke”, po-ručio je tada gradonačelnik Krešimir Bubalo i upozorio da se u Osijeku više ništa neće graditi bez građevinske dozvo-le, niti otvarati bez uporabne dozvole. Predstavniku GTC-a predao je građevinsku dozvo-lu i potvrdu glavnog projekta, a on pak najavio angažiranje lokalne građevinske operative i kooperanata kako bi i na taj način pomogli domaćinu.

Međutim, 14. listopada GTC je svečano obilježio zatvaranje krovne konstrukcije objekta i

otvorenje odgodio do „početka sljedeće godine”. Da će to biti u ožujku, najavila je Žužana Kargitaj, direktorica EBRD-a Hrvatska, glavnog financije-ra projekta. No, neriješeni vla-snički odnosi na pristupnoj cesti budućem trgovačkom centru i sudski stavljena za-brana raspolaganja na dijelu gdje ona izlazi na županijsku cestu, otvorenje objekta mo-gli bi odgoditi do daljnjeg. To bi značilo ne samo blamažu jednog od vodećih investito-ra u srednjoj i istočnoj Europi nego i probleme sa zakupcima lokala, a ponajviše zaostajanje za glavnim konkurentom, još većom i glamuroznijom Porta Novom, koja bez takvih pro-blema niče dva kilometra za-padno, uz južnu osječku obi-laznicu, a otvorenje je najavila za 15. ožujka.

Kako bi nesmetano poslo-vao, Avenue Mall tu cestu mora proširiti, a na raskrižju izgra-diti odvojnike da ne bi došlo do zagušenja jedne od najpromet-nijih županijskih cesta u ze-mlji, kojom dnevno prođe dva-desetak tisuća vozila. To je od GTC-a pri određivanju uvje-ta za dodjelu uporabne dozvo-le zatražila i Uprava za ceste OBŽ, a Uredbom iz 2001. go-dine i Vlada RH, određujući kao poseban uvjet za obavlja-nje trgovine na malo „izgrađe-nu prometnu infrastrukturu u odnosu na očekivano poveća-nje prometa nakon otvaranja prodavaonice”.

Podcjenjujući taj problem, GTC je građevinski već goto-vo završio objekt, ali na uređe-nju pristupa do danas nije na-pravio ništa, iako je prije šest mjeseci najavio kako se već bi-raju izvođači radova. Tek iza 1. prosinca, ne plati li Pante-on jela d.o.o. preostalih 20 mi-lijuna kuna Gradu za kuplje-no zemljište, a drugi suvlasnici – Kajetan Šeper i Erste ban-ka – pristanu na to, gradska uprava moći će razvrgnuti ku-poprodajni ugovor i isparce-lirati spornu česticu kako bi GTC s novim vlasnikom pre-govarao o uvjetima prošire-nja raskrižja i ceste. Budući da je ona većim dijelom na javnoj površini, Grad mora na natje-čaju tražiti izvođača radova, pa će sve to – riješe li se prethod-no vlasnički odnosi – ponovno odgoditi najavljeno otvorenje „početkom godine”, ma koli-ko dr. Slijepčević prijetio da su „glasine koje kruže o kašnjenju otvaranja Centra predmet ka-znene prijave”.

Na naše pitanje kako će pre-mostiti te probleme, dr. Slijep-čević se prvo pravio „grbav”,

ustvrdivši da će posjetitelji do-laziti kao što smo i mi stigli do gradilišta. Kako će njih ipak biti mnogo više, zbog čega i mora urediti raskrižje, pita-li smo ga makar za okvirni rok u kojem će to napraviti, ali di-rektor GTC-a samo nas je nije-mo promatrao ne odgovorivši na pitanje. Osim što nije pre-cizirao novi datum otvorenja objekta, „malom tajnom“ obra-zložio je i neotkrivanje brendo-va i imena supermarketa koje će dovesti u Centar. Promije-

nio je i distributera filmova, pa je umjesto Blitz-CineStara to sada Continental Cineplexx, a smanjio je i broj kinodvorana s devet na sedam.

Napad na gradonačelnikaNiti građevinske radove GTC

nije povjerio lokalnim izvođa-čima, nego Zagorje-Tehnobeto-nu, pa su tako izvisili Gradnja, Osijek-Koteks i Vodovod, koje se prigodom otvorenja rado-va najviše spominjalo. Jedina lokalna tvrtka koja je obavila

značajniji posao je Nexe-be-ton, koja je postavila temeljnu ploču, no da priroda posla ne nalaže što bržu isporuku pri-premljenog betona, nije isklju-čeno da bi GTC i za to angaži-rao „vanjskog“ izvođača.

Za odugovlačenje s prošire-njem raskrižja i pristupne ce-ste Slijepčević je ljetos optužio Grad i gradonačelniku Buba-lu poslao uvredljivo pismo te ga prozvao za opstrukciju pro-jekta. Bubala je to toliko nalju-tilo da je gradskim pročelnici-ma naložio da GTC-u više ne posvećuju posebnu pozornost kao dotad, nego se prema nji-ma odnose kao prema svakom drugom ulagaču.

Iako su zajednički položili te-meljni kamen budućeg objek-ta, na nedavnoj svečanosti na gradilištu nisu se pojavili niti Bubalo, niti župan Vladimir Šišljagić, čime su jasno poru-čili što misle o bahatosti ula-gača koji ih, premda je Gradu platio svih 32,7 milijuna kuna komunalne naknade, ipak ne može smatrati svojim uposle-nicima. © copyright Objektiv

Otvorenje Avenue Malla odgodit će se i drugi putPiše Goran FlauderIako je otvorenje velebnog izdanja osječkog Avenue Malla najavljeno za 21. listopada ove godine, to se ipak nije dogodilo. No, umjesto njega, 14. listopada svečano je obilježeno zatvaranje krovne konstrukcije objekta

GTC OPTUŽIO GRADONAČELNIKA OSIJEKA ZA OPSTRUKCIJU PROJEKTA VRIJEDNOG 55 MILIJUNA EURA

AVENUE MALL Prilazno raskrižje budućeg Avenue Malla za koje se ne zna kada će biti otvoreno

OSIJEK Direktor GTC-a Siniša Slijepčević, pri izlijevanju prve lopate betona na kamen temeljac

Pixs

ell


T očno je pet godi-na prošlo otkako je EPH Ninoslava Pavi-ća, pompozno i uz ve-liku dobrohotnost Ive

Sanadera, preuzeo Slobodnu Dalmaciju. Najveća dalmatin-ska izdavačka kuća, nekad naj-uglednija novina na prostoru Jugoslavije i rasadnik najboljih hrvatskih novinara, novog je vlasnika dočekala doslovce na koljenima: te, 2005. godine, iz Splita su sa zavišću gledali pre-ma Zagrebu, a posebno prema EPH i Jutarnjem listu. Svje-že i moderne dnevne novine,

koje su u to doba još uvijek us-pijevale održavati koliku-toliku vjerodostojnost kod čitatelja, iz splitske su se perspektive čini-le vrhuncem. Slobodna Dalma-cija je, naime, tada još uvijek bila u državnom vlasništvu, sa svim nuspojavama koje ono sa

sobom donosi. Unutar redak-cije još uvijek su vladale podje-le iz „predkutlina“ doba, a novi-ne su, jedine u Hrvatskoj – još uvijek izlazile u crno–bijelom obliku. No, tvrde brojni split-ski novinari, ipak su bile u vi-še-manje skladnom odnosu s

Dalmacijom. U svakom sluča-ju, neusporedivo s današnjim prilikama.

Pavićeva obećanjaPavić je, dakle, Slobodnu

Dalmaciju kupio na javnom natječaju, i to nakon što je svim

ostalim igračima (Styria, Delo, i grupa splitskih poduzetnika) jasno dano do znanja kako će se situacija razvijati i tko je favorit. To se na koncu i ostvarilo pa je novi gazda s oduševljenjem do-čekan unutar tvrtke: još se uvi-jek u Splitu pamte njegova obe-ćanja o drastičnom podizanju tiraže lista, tehnološkoj obno-vi, novim izdanjima, otvaranju novih radnih mjesta i žestokoj konkurenciji Jutarnjem listu. Što je zagrebački novinski mo-gul, koji se i dalje voli predstav-ljati novinarom, od ovih obeća-nja doista ostvario? Pa, izuzev

kupnje jedne polovne novinske tiskare, koja je umjesto EPH-ovim sredstvima financirana kreditom Slobodne Dalmacije upravo kod EPH (!) – apsolut-no ništa.

Petogodišnji rok, koji je upra-vo istekao, bitan je jer je kroz njega moguće provjeriti ispu-njava li Pavić barem dio svojih obveza preuzetih prilikom kup-nje Slobodne. Kako se, naime, sam ugovor o kupnji cijelo vri-jeme drži u tajnosti, premda se radi o prodaji državne imovine privatnom poduzetniku, ostalo je tek na „prolaznom vremenu“

prekontrolirati jesu li se ostva-rila obećanja koja su i Pavić i Sanader te 2005. godine javno promovirali.

Popis ‘viška’Vjerojatno najvažnije jest

ono o „zadržavanju istog bro-ja zaposlenih u Slobodnoj Dal-maciji na najmanje pet godi-na“, čime su se obojica javno hvalili. Već na toj prvoj prepre-ci Pavić pada: izvori iz splitske novinske kuće tvrde da je s go-tovo sedam stotina zaposle-nih u pet godina ona spala na tek petstotinjak. Istina, otkaza

KRIMINALTISKANI MEDIJI

140 NAJAVLJ ENIH OTKAZAPiše Vedrana MilasUprava EPH drastično smanjuje broj zaposlenih u Slobodnoj Dalmaciji te u Jutarnjem listu, u kojem će 40-ak djelatnika slanjem u prijevremenu mirovinu, sporazumnim raskidima ugovora i ukidanjem dopisništava ostati bez posla

EGZODUS SLOBODNE DALMACIJE

praktički nije ni bilo, radilo se mahom o uobičajenom odlje-vu radne snage, no prvo obe-ćanje – nije ispunjeno. Uspr-kos tome, čini se da Slobodnoj Dalmaciji tek predstoje pravi stresovi: Uprava je ovih dana najavila nove drastične rezo-ve i smanjenje broja zaposle-nih za dodatnih 140!

Na ulici će se među ostalima naći 50-ak novinara i uredni-ka, i to različitim metodama – slanjem u prijevremenu miro-vinu, sporazumnim raskidima ugovora, ukidanjem pojedinih dopisništava. Glasine među

NINOSLAV PAVIĆ i njegova desna ruka Stipe Orešković. Uprava je najavila da će se na ulici naći 50-ak novinara i urednika

Pix

sell

Sljedeći broj objektiva izlazi u ponedjeljak 17. Siječnja!


[email protected]

DOGAđANJAizlogizlog

Sia home fashion, poznati švedski brand namijenjen uređenju i dekoraciji doma, svoja je vrata otvorio i u središtu Zagreba, dok dvorana Vatroslav

Lisinski dobrim koncertima i dalje privlači veliki interes slušatelja

SIa Home FaSHIon

za dom i prostor sa stilom

preporučuju&jIm marrS

vladari iz sjeneU Vladarima iz sjene Jim Marrs, nagrađivani novinar i

autor nekoliko svjetskih bestselera, među kojima su ‘Alien Agenda’, ‘Crossfire: The Plot That Killed Kennedy’ i dr., pronicljivo istražuje najbolje čuvane tajne svijeta. Prati povijest tajnih društava kao što su masoni, rozenkrojceri, iluminati i sl. i moć koju su zadržala od vremena drevnih civilizacija pa sve do današnjih dana. Iznosi na vidjelo kako i danas ta tajna društva, pod okriljem različitih organizacija poput američkog Vijeća za inozemne odnose, Trilateralne komisije, Bilderberške skupine pa čak i CIA-e, tajno počinju i završavaju ratove, potpisuju mirovne sporazume, održavaju klasne razlike te manipuliraju tržištem.

martIn plImmer I BrIan kIng

više od slučajnostiKnjiga ‘Više od slučajnosti’ na primjeru više od 250

nevjerojatnih priča istražuje fenomene poput sreće, vjerojatnosti i slučajnosti… Abraham Lincoln izabran je u Kongres 1846. g., Kennedy je izabran 1946. g., Lincoln je postao predsjednik 1860., a Kennedy 1960. godine. Prezimena obojice sadrže sedam slova. Obojica su se zalagala za građanska prava. Obojica su ubijeni u petak. Obojica su pogođena metkom u glavu. Obojicu je naslijedio potpredsjednik po imenu Johnson koji je bio demokrat, porijeklom s američkog Juga i bivši senator. Atentatori na obojicu bili su ljudi s dva imena i jednim prezimenom koji zajedno imaju 15 slova. John Wilkes Booth, koji je ubio Lincolna, rođen je 1839., a Lee Harvey Oswald, Kennedyjev atentator, rođen je 1939. I tako dalje...

alekSandar štUlHoFer

što je za mene seksPrva autorska knjiga najpoznatijega hrvatskog seksologa

Aleksandra Štulhofera zbirka je kolumni koje su izlazile u časopisu Cosmopolitan tri godine. Priče su to koje propituju naše stavove, običaje i navike, predrasude i uvjerenja. Govori se i onome što nije isključivo seks – o odnosima između dvoje ljudi, o povjerenju, bliskosti, prepuštanju, užitku, o tome kako smo istodobno i snažni, i senzibilni, i ranjivi, o tome koje nam se stvari sviđaju, kako to da nam se nešto sviđa s nekim osobama, a s drugima ne, gdje su postavljene granice te zašto treba propitivati i rušiti društvene norme i predrasude. Aleksandar Štulhofer ne govori nam kako bismo se trebali ponašati i što je prihvatljivo a što ne, ali potiče nas da razmislimo o sebi, svojim postupcima, zadovoljstvima, užicima, o ljubavi.

News portal Bloomberg piše kako Agrokor, najveća privatna kompanija na području

bivše Jugoslavije, želi daljnje širenje u Europi i jačanje uporišta na tržištu SAD-a kako bi i nadalje osigurala rast profita. Agrokor je i prema Deloitteovim podacima, s lanjskim prihodima od 3,6 milijarde eura, pretekao hrvatsku naftnu kompaniju INA-u i slovenski Mercator, te želi nastaviti poslovnu ekspanziju. Prihodi Agrokorova maloprodajnog lanca Konzum porasli su sa 30 milijuna eura sredinom 1990-ih na 2,8 milijardi eura u 2009., prenosi Bloomberg podatke iz Deloitteova izvješća u studenome. Agrokorova sladoledna marka Ledo sama je lani ostvarila prihode od oko 300 milijuna eura,

u usporedbi sa 14 milijuna eura u 1994., kada je Agrokor kupio tvrtku. Bloomberg piše kako je 2000. godine Europska banka za obnovu i razvitak (EBRD) dala Agrokoru sindicirani kredit od 170 milijuna eura, a 2006. banka je investirala u vlasničku imovinu Agrokora 110 milijuna eura za udjel od 8,3 posto u kompaniji. ”Agrokor je jedna od rijetkih hrvatskih kompanija u kojoj je uspješno provedeno restrukturiranje i koja je profitirala od širenja tržišta prekograničnim investicijama”, kazala je za Bloomberg Vedrana Jelušić, bankarica EBRD-a za poljoprivredni sektor. Zaključila je kako je Agrokor već pokazao da je “dobro organizirana tvrtka i lider u razvoju proizvoda i u primjeni suvremenih tehnologija.”

Poznati švedski brand namijenjen uređenju i dekoraciji doma i

unutarnjih prostora, SIA home fashion, nakon svog prvog zagrebačkog showrooma u trgovačkom centru CASCADE, svoja vrata otvara i u samom središtu grada, u Masarykovoj ulici. SIA dizajnerski tim svake sezone osmišljava unikatne dekoracije koji će svaki prostor

učiniti jedinstvenim i posebnim. Bilo da je riječ o ambijentalnom, rustikalnom, retro ili minimalističkom stilu vašeg prostora, SIA home fashion nudi upravo one detalje i sitnice koje će vašem domu udahnuti estetski doživljaj lijepog i stiliziranog. SIA brend osnovala je 1963. švedska dizajnerica Sonja Ingegerd Andersson, koja uspijeva okupiti tim

dizajnera i viziju prema uređenju doma uspijeva pretvoriti u snažnu realnost. Zahvaljujući profesionalnom i brižnom odnosu prema svojim kupcima te zanimljivom dizajnu i vrhunskoj kvaliteti SIA 80-ih godina prošlog stoljeća bilježi snažan rast prodaje te u to vrijeme učvršćuje svoju poziciju na europskom tržištu.

Koncert posvećen humanitarnoj akciji Korak u život, održan 14.

prosinca u dvorani Lisinski, koja je završena spektakularnim koncertom operne zvijezde Lea Nuccija i Zagrebačke filharmonije, na kojem je prikupljeno 2,858.270 kuna za stipendiranje djece iz dječjih domova i udomiteljskih obitelji. Ukupno je do sada Korak u život osigurao 61 stipendiju. Ove se godine prikuplja novac za novu generaciju studenata. Prikupljen je donacijama hrvatskih kompanija, pozivima na humanitarni telefonski broj i drugim načinima. Repertoar koncerta bio je raznovrsan – popularne arije Verdija, Puccinija, Giordana, Rossinija isprekidane su uvertirama Verdijevih opera ‘Nabucco’ i ‘Moć sudbine’ te orkestralnim intermezzima Puccinija i Mascagnija. Zagrebačkom filharmonijom dirigirao je Ivan Repušić. Svojim dolaskom akciju je podupro i predsjednik Republike Ivo Josipović.

iva balaban i Karla Kaić na otvorenju (gore); Iva Balent, Ivana Mišković Karić i Andrea Čermak te Željko Joksimović s djevojkom Jovanom Janković (dolje)

poHod na eUropU I Sad

agrokor pretekao Inu i mercator

HUmanItarnI koncert

‘korak u život’ prikupio 2,85 milijuna kuna

leo nucci je uz Zagrebačku filharmoniju oduševio sve prisutne u Lisinskom

Pixs

ell Pi

xsel

l

98 20. prosinca 2010.

Prije nekoliko mjeseci bila sam se spremna kladiti da biv-ši premijer Sanader nikada neće završiti iza rešetaka i to sam jednom čak i argumentirala u ovoj istoj kolumni,

tako da mi danas – kao i mnogima koji su pisali o Sanaderu, ali s nekim drugim motivima – ima biti neugodno. Pa ipak, umjesto da to tašto skrivam kao zmija noge, nemam nikakvih problema s priznanjem vlastitih loših procjena u slučaju novo-ga hrvatskog uznika.

Kad smo nedavno petljale kako u našoj političkoj krizi ima više elemenata fikcije negoli u prosječnoj dječjoj bajci za laku noć, Sanja Modrić mi je rekla da u priči oko Sanadera vidi fan-tastičan literarni predložak, što je živa istina, a kao što zna-mo, suhoparna novinarska logika tu više ne funkcionira ili jednostavno nije dovoljna. Čovjek abdicira, ne znamo za-što; vlast pokloni najmanje cijenjenoj nasljednici, vilica nam je svima do koljena; počinje krvavi stranački obračun s bez-broj pravosudnih epiloga; Sanader se vraća u politiku, prijeti komu stigne; javnost promatra kako milijuni ispadaju iz crnih HDZ-ovih ormara i na koncu, najmanje cijenjena nasljedni-ca spravlja u zatvor onoga tko joj je poklonio vlast i ostaje pre-mijerka. Eto, zato mi nije neugodno podsjetiti se da sam pi-sala da nema nikakve logike da Sanader bude uhapšen, kao što nema nikakve logike da ostala njegova bratija iz HDZ-a to hapšenje politički preživi.

Treba li ponavljati da je to potpuno ista stvar?

I danas, dok bivši premijer s visine gleda jedino na kned-le u svom zatvorskom tanjuru, prije me zanima mreža do-gađaja, a naročito političkih i pravosudnih pregovora, koji

su omogućili da sjedi u zatvoru tek godinu i po dana nakon iracionalne abdikacije, a da se novo vodstvo stranke za to vri-jeme uporno obnavlja i rehabilitira, nego točan iznos novca na njegovim tajnim računima ili na kakvu zahodu obavlja nuž-du. Smatrajte to uvrnutim, no čini mi se da bi hrvatska jav-nost trebala znati i kao mantru ponavljati činjenicu da je pre-mijer koji je uhvaćen u silnoj krađi pa prisiljen na odstupanje, trebao taj tren biti uhapšen; da je njegova Vlada taj tren treba-la pasti, a da je svaki drugačiji slijed događaja nerazuman, ne-demokratski, diletantski i potencijalno korupcijski, baš kao i vladavina Ive Sanadera.

Pritom uvažavam da postoji velika sumnja u to bi li neka vlada Zorana Milanovića imala snage stajati iza pravo-sudnog progona HDZ-ovih dužnosnika, kao što to da-

nas sa smiješkom čini Jadranka Kosor, no i to je opet samo trik-pitanje, smišljeno da pomuti zdrav razum - ako je, po-navljam, Ivo Sanader u lipnju prošle godine suočen s nepobit-

nim dokazima o vlastitu kriminalu i natjeran da odstupi, ti su dokazi tog trena trebali prijeći u ruke pravosuđa, umjesto da se „metiljaju“ godinu i po dana kanalima neke vrste politič-kih pregovora, jer to samo govori o novoj vrsti sprege politi-ke i istražnih tijela.

Baš nas briga ako je rezultat sprege to što Sanader danas sjedi u Salzburgu - Mladen Bajić može objesiti kopač-ke o klin sve dok postoji uvjerenje da bi s nekom vlašću

radio, a s drugom čohao uši, a to je uvjerenje, čini se, rašireni-je od sreće što nam bivši premijer sjedi u zatvoru.

U tom svjetlu ne čudi da je i sam Sanader bio zatečen time što mu se sprema, bez obzira na to što se evidentno radi o po-sve iracionalnoj i svemirski bahatoj osobi.

Na ovaj smo način, bojim se, došli do točke potpunog rasa-pa, u kojemu sve što se događa samo otvara nove erupcije ne-zadovoljstva i bijesa, pa čak i ovo senzacionalno Interpolovo hapšenje koje su mnogi zazivali.

Narodu se povraća zbog činjenice da je HDZ sve čišći, što više dreka izlazi na vidjelo; da će Jadranka Kosor su-tra USKOK-u svjedočiti o kaznenim djelima Vlade u kojoj je sama vršila visoku dužnost; zbog percepcije da DORH i USKOK napokon djeluju politički neovisno, a da prethodno nisu prošli limb priznanja da su djelovali ovisno; zbog stra-načkih dužnosnika koji su u stanju izgovoriti da je HDZ bio asketski skromna stranka, dok ti se pred očima voze u spa-ce shuttleovima; zbog novinara koji su još jučer ljubili sku-te Ive Sanadera, a danas ga „čereče“ izvan svih profesional-nih i etičkih normi; zbog predsjednika države koji tvrdi da za vrijeme kampanje nije bilo razloga da se ne prime dona-cije Sanaderova Roberta Ježića; ukratko, zbog toga što ga se pravi ludim.

U pravu su svi koji tvrde da se Sanaderovim hapšenjem, sada i ovim metodama, neće mnogo promijeniti. Ne-sumnjivo će biti pedagoškog efekta, na način da će od

prošlog četvrtka do nekog nedefiniranog trenutka, svatko tko u ovoj zemlji krade ili nešto radi nelegalno, to raditi s izvje-snom količinom nelagode ili čak straha. Ali, prvo, ni taj efekt nije dovijeka i začas će se neka nova vlast etablirati i zauzeti poziciju u kojoj će postati otporna na demokratske ćorke, uko-liko samovoljno ne atrofira i prepusti dio brige za državu sa-mostalnom pravosuđu i ostalim strukama.

Druga je stvar pitanje elementarnog morala. Kako neka dr-žava može doživjeti kolektivno moralno čišćenje dok HDZ-ov-ci cinkaju jedni druge da bi opstali, politički i egzistencijalno, zbilja je teško razumjeti.

Čovjek abdicira, ne znamo zašto; vlast pokloni najmanje cijenjenoj nasljednici, vilica nam svima do koljena; počinje krvavi stranački obračun s bezbroj pravosudnih epiloga; Sanader se vraća u politiku, bude uhapšen...

subjektivpiše nataša škaričić Hdz-ovi moralni cinkeri

Oznaka „Made for iPod“ označava da je elektronička oprema dizajnirana za spajanje s iPod-om, cerfi fi cirana od strane proizvođača te udvoljava Apple standardima. Apple nije odgovoran za funkcionalnost i sukladnost Pioneer uređaja. Pioneer ne prodaje iPod uređaje. Oznaka „Works with iPhone“ označava da je elektronička oprema dizajnirana za spajanje s iPhone-om, cerfi fi cirana od strane proizvođača te udvoljava Apple standardima.

Glazbau pokretu

WWW.PIONEER.EU

WWW.HELIKOP.HR

Documents

Objektiv Br. 17