SVEUČILIŠTE U RIJECI

FAKULTET ZA MENADŽMENT U TURIZMU I UGOSTITELJSTVU U OPATIJI

OBRAČUN AMORTIZACIJE

U MALIM I SREDNJIM PODUZEĆIMA

SEMINARSKI RAD

OPATIJA, ožujak 2010.SVEUČILIŠTE U RIJECI

FAKULTET ZA MENADŽMENT U TURIZMU I UGOSTITELJSTVU U OPATIJI

OBRAČUN AMORTIZACIJE

U MALIM I SREDNJIM PODUZEĆIMA

Kolegij: Računovodstvo u malim i srednjim poduzećima

Mentor: Prof. dr. sc. Sandra Janković

Redovni student: Antonela Benić

Serijski broj: 002214 R-17

Smjer: Menadžment

2

OPATIJA, ožujak 2010.SADRŽAJ

UVOD ………………………………………………………………. 4

1. OSNOVE AMORTIZACIJE …………………………………….5

2. OBRAČUN AMORTIZACIJE …………………………………..7

3. STOPE AMORTIZACIJE ……………………………………….9

3.1. Primjer amortizacije ………………………………………….10

3.2. Primjer knjiženja ……………………………………………...11

ZAKLJUČAK ………………………………………………………..13

LITERATURA ……………………………………………………….14

3

UVOD

Amortizacija (deprecijacija) kao računovodstvena kategorija predstavlja racionalan i

sustavan rashod troškova nabave dugotrajne nematerijalne i materijalne imovine tj.

amortizacijske svote nekog sredstva ili prava u očekivanom korisnom vijeku uporabe ili

trajanja te imovine.

Amortizacija (engl. amortization, depreciation, njem. Amortisation, Wertminderung,

Abschreibung) je višeznačan pojam:

1. u financijama se koristi za označavanje otplate dugova (amortizacija duga);

2. u mjeničnom pravu označava postupak poništenja mjenice na zahtjev vlasnika (ako je

izgubljena);

3. amortizacija označava i gašenje vrijednosti nekih vrijednosnih papira (otplaćivanje);

4. u knjigovodstvu amortizacija je postupak postupnog umanjivanja vrijednosti imovine

poduzeća (uz istovremeno prenošenje te vrijednosti na odgovarajuće potražne račune).

4

1. OSNOVE AMORTIZACIJE

Amortizacija se obračunava godišnje prema postupku predviđenim zakonom.

Kad je riječ o osnovnih sredstvima, tada je amortizacija onaj dio osnovnih sredstava za koji se

smatra da je fizički ili ekonomski potrošen.

Osnovna joj je namjena da osigura financijska sredstva u iznosu koji će osigurati barem

zamjenu postojećih osnovnih sredstava.

Kako se iznos amortizacije oduzima svake godine od porezne osnovice, način obračuna

amortizacije utječe na odluku o načinu financiranja nabave opreme.

Metode obračuna amortizacije dijele se u dvije osnovne skupine: a) vremenske metode

amortizacije, b) funkcionalne metode amortizacije.

Vremenska metoda obračuna amortizacije polazi od utvrđivanja prosječnog vijeka trajanja

elemenata stalne imovine, uvažavajući i normalni intenzitet njihova korištenja.

Vremenska se metoda amortizacije široko primjenjuje zbog svoje jednostavnosti, ali i

činjenice da učinak većeg dijela stalne imovine nije moguće egzaktno mjeriti.

Osnovni je nedostatak ove metode da ne vodi računa o intenzitetu korištenja te imovine.

U okviru vremenskih metoda najčešće se koriste a) linearna (proporcionalne) metoda, b)

degresivna metoda, c) progresivna metoda.

Primjenom linearne (proporcionalna) metode amortizacije otpisuje se vrijednost sredstava za

rad kroz jednake godišnje amortizacijske stope i iznose.

Godišnji iznos amortizacije dobije se dijeljenjem nabavne vrijednosti stalne imovine s

godišnjom stopom amortizacije (godišnja stopa amortizacije predstavlja omjer broja 100 s

procijenjenim brojem godina upotrebe stalne imovine).

Svake se godine knjižna vrijednost umanjuje za jednak postotak početne vrijednosti.

Degresivna metoda amortizacije pretpostavlja da se stalna imovina najviše troši u prvim

godinama upotrebe, pa je za tu metodu i trošak amortizacije u prvim godinama najviši.

Degresivna metoda primjenjuje se na dva načina: a)primjenom fiksnih amortizacijskih stopa

na knjigovodstvenu vrijednost stalne imovine koja je iz godine u godinu sve manja (metoda

opadajuće osnovice), b) primjenom različitih opadajućih amortizacijskih stopa na fiksnu

osnovicu, tj. nabavnu vrijednost stalne imovine (metoda zbroja godina ili digitalna metoda).

Amortizacija fiksnom stopom umanjuje knjižnu vrijednost opreme svake godine za isti

postotak, ali ne od početne vrijednosti opreme nego od knjižne vrijednosti opreme prethodne

godine.

5

U metodi zbroja broja godina amortizacija za pojedinu godinu računa se tako da se kvocijent

preostalih godina i zbroja-broja-godina pomnoži s razlikom knjižne vrijednosti i otpisane

vrijednosti (zbroj broja godina je zbroj aritmetičkog niza 1, 2, ... n, gdje je n broj godina

amortizacije). Metoda zbroja-broja-godina spada u grupu ubrzanih metoda amortizacije.

Kod progresivne metode amortizacije najmanja je amortizacijska stopa i iznos otpisa stalne

imovine u prvim godinama poslovnog procesa.

Funkcionalna metoda amortizacije polazi od količine proizvoda i usluga (učinaka) što ih

stalna imovina može proizvesti, odnosno pružiti kod normalnog rukovanja i održavanja, pri

čemu se zanemaruje vremenska komponenta njezina korištenja.

Ona se može primijeniti onda kad se trošenje imovine može iskazati u naturalnim jedinicama

(sati rada stroja, prijeđeni kilometri, proizvedena količina i sl.).

Stoga se ta metoda naziva još i metoda amortizacije prema učinku.

Visina amortizacije po učinku utvrđuje se kao odnos :

Vrijednost amortizacije po učinku = nabavna vrijednost / br. učinaka u

amortizacijskom vijeku trajanja

Godišnji iznos amortizacije utvrđuje se kao umnožak broja učinaka i opadajućeg iznosa

amortizacije po učinku kako slijedi:

Godišnji iznos amortizacije = broj učinka x vrijednost amortizacije po učinku

Osnovna je prednost funkcionalne amortizacije u tome, što se učinci opterećuju s onoliko

troškova amortizacije, koliki je njihov ekvivalent stalne imovine u stvarnim utrošcima.

To zahtjeva poseban obračun prema svakoj vrsti sredstava, što povećava administriranje i

otežava globalnu kontrolu.

6

2. OBRAČUN AMORTIZACIJE

Podloga za obračun amortizacije (otpisa dugotrajne imovine), kao trošak poslovanja, je

Popis dugotrajne imovine vođen po načelima urednosti, pravodobnosti i točnosti, što je

propisano Pravilnikom o porezu na dohodak.

U poslovne se izdatke ne priznaje otpis (amortizacija), koji nije iskazan u Popisu dugotrajne

imovine, kao ni izdaci koji su se ulagali u takvu imovinu.

U popis dugotrajne imovine unose se u trenutku nabave stvari i prva (investicijska dobra),

koja služe za stjecanje dohotka, čija pojedinačna nabavna vrijednost, odnosno troškovi

proizvodnje premašuju iznos od 1.000,00 kuna, i ako im je vijek trajanje duži od godinu dana.

Sva materijalna i nematerijalna imovina čija je pojedinačna vrijednost manja od 1.000,00

kuna otpisuje se jednokratno, kao trošak poslovanja, bez obzira na njihov vijek trajanja.

Dugotrajna imovina može biti potrošiva (strojevi, zgrade, oprema itd.), nepotrošiva

(zemljišta) i potrošiva (kupljeni patenti, plaćena vrijednost obrta,..).

U Popis dugotrajne imovine unose se i stvari iz vlastite proizvodnje poreznog obveznika ako

služe za obavljanje djelatnosti.

Samo ako je kod njihove nabave plaćena naknada, onda i prava ulaze u popis dugotrajne

imovine.

Zemljište se upisuje odvojeno od građevinskih objekata.

Zemljište, šume i slična obnovljena prirodna bogatstva, financijska imovina, spomenici

kulture te umjetnička djela ne podliježu amortizaciji radi toga što imaju neograničeni vijek

trajanja.

Popis dugotrajne imovine se ustrojava prilikom otvaranja obrta, ili na početku obavljanja

obrta i vodi se neprekidno tijekom obavljanja obrta do potpunog otpisa, ili otuđenja pojedinih

stvari ili prava, odnosno otuđenja ili likvidacije obrta.

Za svaku kalendarsku godinu sastavlja se popis dugotrajne imovine i zaključuje se stanjem

31. prosinca.

U popis dugotrajne imovine se unose opći podaci o obrtniku, te podaci o dugotrajnoj imovini,

U stupac broj 1 unose se podaci za svaku pojedinačno nabavljenu ili uloženu stvar, ili pravo, a

za stvari i prava koja se prenose iz prošlogodišnjeg popisa, redni brojevi se unose prema

novom upisu.

U drugi stupac upisuje se naziv stvari ili prava.

U stupac 3 broj isprave, ili prava, a u stupac 4 nabavna vrijednost, troškovi proizvodnje,

7

procijenjena tržišna vrijednost.

U stupac 5 knjigovodstvena vrijednost stvari ili prava koja se prenosi iz popisa za prethodnu

godinu, u stupac 6, skupina u koju se razvrstava imovina prema Pravilniku o amortizaciji, a

stupac 7 stopa amortizacije stvari ili prava propisana Pravilnikom o amortizaciji.

Svota otpisa stvari ili prava u stupac 8, a izračunava se tako da se nabavna vrijednost iz stupca

4 pomnoži sa stopom amortizacije iz stupca 7. i podijeli sa 100.

Za stvari ili prava, koja su nabavljena, odnosno prodana tijekom godine, a otpis se obavlja

primjenom stopa propisanim Pravilnikom o amortizaciji, u stupac 8 unosi se iznos

amortizacije razmjeran broju mjeseci korištenja tih stvari ili prava, a izračunava se da se

pomnoži iznos stupca 4. sa stopom iz stupca 7. i pomnoži sa brojem mjeseci korištenja, te se

to sve podijeli sa 12.

Knjigovodstvena vrijednost stvari ili prava upisuje se u stupac 9. na kraju kalendarske godine

ili mjeseca u slučaju otuđenja, a to se izračunava tako da se od knjigovodstvene vrijednosti iz

stupca 5. oduzme iznos amortizacije iz 8. stupca.

Obračun amortizacije dugotrajne imovine obavlja se sukladno Pravilniku o amortizaciji.

Amortizacija predmeta dugotrajne imovine obavlja se linearnom metodom primjenom

godišnjih amortizacijskih stopa iz tablice godišnjih stopa amortizacije dugotrajne imovine

prema amortizacijskom vijeku utvrđenom za svrhe oporezivanja.

To znači da se amortizacija dugotrajne imovine obavlja ravnomjerno kroz cijelo razdoblje

korištenja.

Godišnje amortizacijske stope mogu se povećati do 100%.

Dugotrajna imovina se može i postupno otpisati ako je nabavljena ili izgrađena u poreznom

razdoblju.

Obračun amortizacije, obavlja se pojedinačno i počinje od prvog dana mjeseca koji slijedi iza

mjeseca u kojem je dugotrajna imovina nabavljena i stavljena u uporabu.

Ako se neka dugotrajna imovina ne može točno razvrstati prema grupama dugotrajne

imovine, razvrstava se u sličnu poziciju.

Osnovica za obračun amortizacije je nabavna vrijednost dugotrajne imovine odnosno

revalorizirana vrijednost dugotrajne imovine.

Obračunata amortizacija na otpisanu dugotrajnu imovinu ne priznaje se kao porezni rashod.

Ukupan iznos obračunate amortizacije mora se proknjižiti temeljnicom na dan 31. prosinca u

poseban redak stupca 12 i 15 Knjige primitaka i izdataka kao izdatak dugotrajne imovine

ostvaren u naravi.

8

3. STOPA AMORTIZACIJE

Stopa amortizacije za dugotrajnu imovinu utvrđuje se na temelju procijenjenog vijeka

uporabe takve imovine.

Naime, dugotrajna se imovina amortizira tijekom procijenjenog vijeka trajanja koji

predstavlja razdoblje u kojem se očekuje da će društvo rabiti sredstvo koje se amortizira.

Pomoću vijeka trajanja izračunava se amortizacijska stopa i to na sljedeći način:

STOPA AMORTIZACIJE = 100/vijek uporabe

Kao što je iz formule vidljivo, amortizacijska stopa ovisi o vijeku uporabe.

Što je vijek uporabe manji, stopa amortizacije je veća, a samim time i trošak amortizacije je

veći, vrijedi i obrnuto.

Tablica 1. Propisane stope amortizacije

SKUPINA

Vijek

trajanja/god.

God. AM stope Ubrzana stopa

AM

1

Građevinski

objekti 20 5% 10%

2

Osobni

automobili 5 20% 40%

3

Oprema, vozila,

mehanizacija 4 25% 50%

4

Računala, mob.

Telefoni,

oprema za

računalne mreže

2 50% 100%

5

Ostala

nespomenuta

imovina

10 10% 20%

9

Vijek uporabe sredstava koje podliježe amortizaciji određuje se na temelju:

procijenjene očekivane uporabe sredstava u društvu (očekivani kapacitet ili fizički

učinak)

očekivanoga fizičkog trošenja sredstava (ovisno o proizvodnim čimbenicima)

tehničkog i ekonomskog zastarijevanja

zakonskih ili sličnih ograničenja vezanih za korištenje sredstava.

Nakon utvrđene stope amortizacije moguće je utvrditi svotu amortizacije i to na sljedeći

način:

Svota amortizacije = osnovica x stopa amortizacije

3.1. Primjer amortizacije

10

3.2. Primjer knjiženja

Nabavljen je stroj, čija je kupovna cijena 15 000 kn, porez na promet 5 %, troškovi prijevoza

1 000 kn i montaža 250 kn. Vijek trajanja stroja određen je u vremenskom trajanju od 5god.

Radni kapacitet stroja definiran je količinom od 100 000 jedinica učinka, i to u prvoj godini sa

20 000, u drugoj godini sa 30 000, trećoj sa 25 000, četvrtoj sa 15 000 i u petoj sa 10 000

učinaka.

Stop amortizacije = 100 / vijek trajanja = 100 / 5 = 20%

Svota amortizacije = nabavna vrijednost stroja / vijek trajanja = 17 000 / 5 = 3 400 godišnje

11

Tablica 2.

Pravocrtna metoda amortizacije

Dat. Nabav.vrijed. Stopa otpisa Osnov.obr. Tr.amo. Kumul.amo. Sad.(neotp.)vrij.imov.

01.01.95. 17 000 17 000

31.12.95. 20% x 17 000 = 3 400 3 400 13 600

31.12.96. 20% x 17 000 = 3 400 6 800 10 200

31.12.97. 20% x 17 000 = 3 400 10 200 6 800

31.12.98. 20% x 17 000 = 3 400 13 600 3 400

31.12.99. 20% x 17 000 = 3 400 17 000

Knjiženje pravocrtne metode amortizacije

Nabavna vrijednost stroja Ispravak vrijednosti stroja

D P D P

S˚17 000 3 400 (1)

3 400 (2)

Troškovi amortizacije stroja Sadašnja (neotpisana) vrijednost

D P D P

(1) 3 400 13 600 ZS˚

(2) 3 400 10 600 ZS˚

Legenda

S˚ Nabavna vrijednost stroja (u sustavu troškova nabave) početkom razdoblja 17 000

1),2)… Obračun troškova amortizacije stroja potkraj prvog, odnosno drugog obračunskog

razdoblja (u pravocrtnoj metodi godišnji su iznosi uvijek jednaki)

ZS˚ Sadašnja (neotpisana) vrijednost stroja potkraj prve, odnosno potkraj druge godine od

obračunskog razdoblja

12

ZAKLJUČAK

Poduzeće u procesu poslovanja troši kratkotrajnu i dugotrajnu imovinu.

Kratkotrajna imovina se utroši uglavnom u jednom proizvodnom ciklusu.

Dugotrajna imovina u proizvodnom ciklusu se postupno troši, a dio te vrijednosti se prenosi

na troškove proizvoda i obavljenih usluga.

Smanjenje realne vrijednosti dugotrajne imovine bilo fizičkim trošenjem ili ekonomskim

zastarijevanjem naziva se amortizacija.

Pravilnikom o amortizaciji utvrđene su stope amortizacije, kao porezno

priznatog

rashoda.

Uprava se može računovodstvenom politikom opredijeliti za primjenu vremenske ili

funkcionalne amortizacije.

S računovodstvenog aspekta kada se primjenjuju najviše porezno priznate stope

amortizacije, bilanca ne iskazuje objektivno financijsku situaciju obveznika poreza na dobit.

Izvještaj o dobiti ne iskazuje objektivno ostvaren poslovni rezultat.

U bilanci je imovina koja se amortizira podcijenjena za iznos razlike u amortizaciji između

iznosa amortizacije po utvrđenim stopama u općem aktu i većeg iznosa amortizacije uz

primjenu porezno dopustive više stope amortizacije.

U izvještaju o rashodima i prihodima iskazana dobit je podcijenjena za taj iznos razlike u

amortizaciji.

13

LITERATURA

1. Časopis "Računovodstvo, revizija i financije, siječanj 2010."

2. K. Vujević, Amortizacija s troškovnog, poreznog i računovodstvenog aspekta,

2005.

3. Grupa autora, Računovodstvo, Hrvatska zajednica računovođa i financijskih

djelatnika, Zagreb, 1994.

14