OD PROTOMODERNIZACIJE DO MODERNIZACIJE …histedu.isp.hr/histedu/wp-content/uploads/2015/07/Institut-MODERNI... · Prvi od njih jest Opći školski red za njemačke normalne, glavne

OD PROTOMODERNIZACIJE DO MODERNIZACIJE ŠKOLSTVA U HRVATSKOJ:

ZAKONODAVNI OKVIR

1 Ivana Horbec – Maja Matasović – Vlasta Švoger

OD PROTOMODERNIZACIJE DO MODERNIZACIJE ŠKOLSTVA U HRVATSKOJ

KNJIGA I.

ZAKONODAVNI OKVIR

Zagreb, 2017.

Biblioteka Hrvatska povjesnica. Građa; IV/16

Nakladnik:Hrvatski institut za povijest10000 Zagreb, Opatička 10

Za nakladnika:Jasna Turkalj

Priredile:Ivana HorbecMaja MatasovićVlasta Švoger

Prijevod:Maja Matasović (s latinskog jezika)Vlasta Švoger (s njemačkog jezika)

Suradnja na pripremi izvora:Zrinko Novosel (izvori na hrvatskom jeziku)Ana Oreški (izvori na latinskom jeziku)

Recenzenti:Štefka BatinićDinko Župan

Lektura:Jasmina Sočo

Grafičko oblikovanje:Tiskara Zelina d. d.

ISBN 978-953-7840-58-7 (cjelina)ISBN 978-953-7840-59-4 (knjiga I.)

Ilustracija na naslovnici: Licejke u djevojačkom internatu u Zagrebu (1911). Fotografija, Hrvatski školski mu-zej, A 1020

Nijedan dio ove knjige ne smije se umnožavati ni na bilo koji način reproducirati bez pisanog odobrenja nakladnika.

Izradu ove knjige financirala je Hrvatska zaklada za znanost projektom br. 4919.

Od protomodernizacije do modernizacije školstva u Hrvatskoj

Knjiga I.

Zakonodavni okvir

Priredile:Ivana Horbec

Maja MatasovićVlasta Švoger

Zagreb, 2017.

5

I. Horbec, M. Matasović, V. Švoger - Zakonodavni okvir stvaranja modernoga školstva u Hrvatskoj

SADRŽAJ

Ivana Horbec – Maja Matasović – Vlasta ŠvogerZakonodavni okvir stvaranja modernoga školstva u Hrvatskoj (18. i 19. stoljeće) ...................................................................... 7

GRAĐA

Opći školski red za njemačke normalne, glavne i trivijalne škole (1774.) / Vlasta Švoger - Ivana Horbec .......................................... 49

Sustav obrazovanja i cjelokupnog školstva za Ugarsko Kraljevstvo i njemu pridružene zemlje (1777.) / Maja Matasović ................................................ 85

Sustav početnih škola (1845.) / Vlasta Švoger - Zrinko Novosel .............................. 143

Nacrt temeljnih načela javne nastave u Austriji (1848.) / Vlasta Švoger ................. 163

Nacrt ustroja gimnazija i realnih škola u Austriji (1849.) / Vlasta Švoger ............. 191I. Plan za gimnazije ............................................................................................. 191II. Plan za realne škole........................................................................................ 273

Zakon 14. svibnja 1869. kojim se ustanovljuju načela nastave za pučke škole i Zakon 2. svibnja 1883. kojim se preinačuju neke ustanove zakona 14. svibnja / Vlasta Švoger - Zrinko Novosel ................................. 313

Propis o nastavi u pučkih učionah vojne Krajine (1871.) / Vlasta Švoger - Zrinko Novosel ................................................................................. 335

Zakon od 14. listopada 1874. ob ustroju pučkih školah i preparandijah za pučko učiteljstvo u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji / Vlasta Švoger - Zrinko Novosel ................................................................................. 353

Zakonski članak sabora kraljevinah Dalmacije, Hrvatske i Slavonije od 5. siečnja 1874., ob ustrojstvu sveučilišta Franje Josipa I. u Zagrebu / Vlasta Švoger - Zrinko Novosel ................................................................................. 387

6

Od protomodernizacije do modernizacije školstva u Hrvatskoj I.

Zakon od 31. listopada 1888. ob ustroju pučke nastave i obrazovanja pučkih učitelja u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji / Vlasta Švoger - Zrinko Novosel 413

Literatura .............................................................................................................. 447Summary ............................................................................................................... 455

7


ZAKONODAVNI OKVIR STVARANJA MODERNOGA ŠKOLSTVA U HRVATSKOJ (18. I 19. STOLJEĆE)

Ivana Horbec – Maja Matasović – Vlasta Švoger

Doba 18. i 19. stoljeća doba je porasta svijesti o nužnosti obrazovanja i intenzivnih reformi školstva. Doba je to kad školstvo postaje jedno od važnijih zadataka države u razvoju te se od pretežito crkvenoga školstva afirmira kao politicum – političko pitanje. Potom se postupno, do druge polovice 19. stoljeća, pod okriljem države transformira u moderni školski sustav kakav poznajemo i danas. U tom razdoblju školstvo postaje dostupno svima, ali i obvezno za sve, neovisno o društvenom statusu i financijskoj moći pojedinca. Unutar državnih struktura stvaraju se upravni mehanizmi koji dovode do specijalizacije uprave školstvom, a vladar, pa potom i (proto)moderna država, preuzimaju glavnu ulogu u školstvu. To ponajprije uključuje školsko zakonodavstvo, ujednačava-nje školskih sustava, ujednačavanje i propisivanje nastavnih planova, propisiva-nje i odobravanje udžbenika, izbor učitelja i profesora te strogu kontrolu rada školskih ustanova i izvođenja nastavnih planova.

Upravo je taj prijelaz, prikazan temeljem najvažnijih zakonodavnih akata, tema ove knjige. Izabrali smo za razvoj modernoga školstva u Hrvatskoj naj-utjecajnije propise te ih ovdje predstavili u hrvatskome prijevodu ili prijepisu. Prvi od njih jest Opći školski red za njemačke normalne, glavne i trivijalne škole (Die Allgemeine Schulordnung für die deutschen Normal-, Haupt- und Trivialschulen) od 6. prosinca 1774. godine, ujedno i temeljni zakonodavni dokument uspostave državnoga školstva u Monarhiji, koji je od hrvatskih zemalja bio u primjeni na području Vojne krajine. Njime su postavljena osnovna načela uloge školstva i obrazovanja u društvu te su utvrđene osnovne postavke kasnijem razvoju državnoga (javnoga) školstva. Ista su načela ubrzo nakon toga primijenjena i u Zemljama Krune sv. Stjepana, čiji je sastavni dio bilo i Hrvatsko-Slavonsko Kraljevstvo. Stoga ovdje predstavljamo i Sustav obrazovanja i cjelokupnog školstva za Ugarsko Kraljevstvo i njemu pridružene zemlje (Ratio educationis totiusque rei literariae per Regnum Hungariae et provincias eidem adnexas) od 2. kolovoza 1777. godine.

8


Zbog veličine teksta i čestoga ponavljanja sadržaja, ovdje ga donosimo u saže-toj varijanti.

Za razumijevanje daljnjih promjena u strukturi osnovnoga školstva Habsburške Monarhije, čije se obrazovne reforme od početka 19. stoljeća po-činju primijenjivati i na području Dalmacije i dotad neovisne Dubrovačke Re-publike, važne su i nadopune spomenutih odredbi, i to Politički ustroj njemačkih škola (Politische Verfassung der deutschen Schulen), zbirka propisa na snazi od 1806. do 1869. godine u austrijskim i češkim zemljama, a koja većim dijelom objedi-njuje i odredbe važeće u Vojnoj krajini te u Austrijskom Primorju i Dalmaciji. U Budimu je, nadalje, 1806. godine izdana i prerađena verzija školskoga zakona za Zemlje Krune sv. Stjepana, Ratio educationis publicae totiusque rei literariae per Re-gnum Hungariae et provincias eidem adnexas. Promjene koje oba ta zakona donose u odnosu na ranije propise istaknute su u ovom Uvodu.

U prijevodu potom donosimo Sustav početnih škola u Ugarskoj (Systema scho-larum elementarium in Hungaria) od 16. srpnja 1845. godine kojim je nanovo ure-đen sustav osnovnih škola u Hrvatsko-Slavonskom Kraljevstvu. Nacrt temeljnih načela javne nastave u Austriji (Entwurf der Grundzüge des öffentlichen Unterrichtswesens in Österreich) iz 1848. godine potaknuo je preustroj cjelokupne javne nasta-ve i donio glavne smjernice daljnje modernizacije školstva u svim zemljama Habsburške Monarhije. Temeljem načela iznesenih u tom dokumentu done-sen je 1849. godine i Nacrt ustroja gimnazija i realnih škola u Austriji (Entwurf der Organisation der Gymnasien und Realschulen) kojim su utvrđene temeljne strukture ustroja srednjega školstva, a zbog njegove ga važnosti ovdje također donosimo u prijevodu s njemačkog jezika, i to podijeljen u dva dijela – na Plan za gimnazije i Plan za realne škole.

Nadalje, donosimo u prijepisu niz zakona donesenih u drugoj polovici 19. stoljeća, izvorno pisanih na hrvatskome jeziku ili već ranije prevedenih. Prvi od njih jest Zakon od 14. svibnja 1869. kojim se ustanovljuju načela nastave za pučke škole, uz nadopune toga Zakona od 2. svibnja 1883. godine. Tim je Zakonom nanovo regulirano osnovno školstvo nakon sklapanja Austro-ugarske nagodbe 1867. godine, a primjenjivao se u Dalmaciji i Istri. Ista načela reforme osnov-noga školstva prilagođena su specifičnim prilikama u Vojnoj krajini i uvedena Propisom o nastavi pučkih učionah 1871. godine. Na te se propise, kao i na mađar-ski Zakon o pitanjima osnovnoškolske nastave iz 1868. godine, nastavlja i Zakon od 14. listopada 1874. ob ustroju pučkih škola i preparandijah za pučko učiteljstvo u kra-ljevinah Hrvatskoj i Slavoniji, donesen u okviru reformske djelatnosti vlade bana Ivana Mažuranića, kojim su odredbe zakona u Austriji i Vojnoj krajini i Mađar-skoj prilagođene specifičnim prilikama u civilnoj Hrvatskoj i Slavoniji, uz do-

9


nošenje nekih kvalitetnijih (i liberalnijih) rješenja. Ustroj Sveučilišta u Zagrebu zakonski je reguliran Zakonskim člankom sabora kraljevinah Dalmacije, Hrvatske i Slavonije od 5. siečnja 1874., ob ustrojstvu sveučilišta Franje Josipa I. u Zagrebu, kojim se propisuju osnovna načela ustroja Sveučilišta, a obveze i prava profesora i studenata definiraju se na način uobičajen za sva sveučilišta u Habsburškoj Monarhiji koja su reformirana pedesetih godina 19. stoljeća. Napokon, nakon sjedinjenja Vojne krajine s Hrvatskom i Slavonijom donesen je 1888. godine novi zakon o osnovnom školstvu koji je zamijenio dotad važeći ‘Mažuranićev’ zakon: Zakon od 31. listopada 1888. ob ustroju pučke nastave i obrazovanja pučkih učitelja u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji, koji također donosimo u prijepisu.

Radi razumijevanja konteksta i značaja navedenih zakona, u narednom tek-stu donosimo osnovne smjernice protomodernizacije i modernizacije školstva u Hrvatskoj od druge polovice 18. do kraja 19. stoljeća.

Stvaranje protomodernog sustava državnog školstva

Sve do razvoja ranonovovjekovnih, protomodernih državnih sustava – a na području hrvatskih zemalja taj je proces bio najintenzivniji u drugoj polovici 18. i početkom 19. stoljeća – vodeću ulogu u obrazovanju igrala je Katolička crkva. Još od srednjega vijeka znanost, znanje te prijenos znanja bili su usko povezani uz crkvene strukture: u samostanima su, primjerice, prepisivanjem očuvani antički tekstovi koji su ujedno činili i temelje obrazovanja u razdo-blju humanizma i renesanse, pa tako i temelje današnje civilizacije. I najstarija sveučilišta diljem Europe, nastala tijekom srednjega vijeka, izvorišta su imala u kršćanskim katedralnim i samostanskim školama. Sve do razdoblja prosvje-titeljstva Crkva je često davala i jedinu priliku siromašnijim slojevima stanov-ništva za obrazovanje. Književna se produkcija također uvelike oslanjala na crkveno izdavaštvo: teološke i znanstvene rasprave, gramatički priručnici, zbir-ke pobožnih tekstova, pjesmarica i ‘abecevica’ (početnica) činile su osnovu ob-razovanja širokih narodnih slojeva, ali i književnosti i kulture mnogih naroda. Brojni crkveni dokumenti, kao što su zapisnici biskupskih vizitacija, izvješća o stanju župa ili zapisnici samostana, svjedoče o ulozi Crkve u obrazovanju na-roda sve do kraja 18. stoljeća, pa i paralelno s formiranjem sustava državnoga školstva do duboko u 19. stoljeće.1

1 Postoji brojna literatura o ulozi Katoličke crkve u obrazovanju. Ovdje navodimo najznačaj-niju literaturu za područje hrvatskih zemalja, s naglaskom na ranonovovjekovno razdoblje: Dubravka Božić Bogović, Katolička crkva u južnoj Baranji u 18. stoljeću – iz zapisa kanonskih

10


Osnovne su se škole Hrvatske i Slavonije, koje su se nalazile tek u neko-licini gradskih naselja ili trgovišta, sukladno tome većinom oslanjale na župe, gdje je Crkva osnivala škole prvenstveno s namjerom obrazovanja budućega svećenstva, a tek potom i svjetovne mladeži.2 U srednjem i višem školstvu najznačajnija je uloga sve do druge polovice 18. stoljeća pripadala isusovač-kom redu. Poduka u isusovačkim školama odvijala se na temelju nastavnoga plana Ratio atque institutio studiorum Societatis Jesu, a osnova je poduke bio latinski jezik. Isusovačke su se škole prema Ratio studiorum dijelile na niže škole od pet razreda (tri razreda gramatike, humanitas i retorika), koje su se nazivale i gimnazijom, te na više škole – studia superiora – koje su uključivale učenje u logici, matematici, fizici, etici i metafizici. Na području Habsburške Monarhije sveučilišta su se nalazila u Pragu (osnovano 1556. ujedno je bilo i najstarije u Monarhiji), Olomoucu, Beču, Grazu, Innsbrucku, Linzu; a u istočnome dijelu Monarhije, odnosno u Ugarskome Kraljevstvu kamo su pripadale i Kraljevine Hrvatska i Slavonija, jedino je sveučilište bilo u Trnavi (osnovano 1635. godi-ne, a 1777. preseljeno u Budim pa potom i u Peštu). Ta su sveučilišta uglavnom

vizitacija (Beli Manastir, 2009.); Lelja Dobronić, Klasična gimnazija u Zagrebu od 1607. do danas (Zagreb, 2004.); Franjo Emanuel Hoško, Negdašnji hrvatski katekizmi (Zagreb, 1985.); isti, Slavonska franjevačka ishodišta (Zagreb, 2011.); isti, Slavonska franjevačka učilišta (Zagreb, 2011.); Franjo Emanuel Hoško – Mijo Korade, „Školstvo i crkveni redovi“, Hrvatska i Europa: kultura, znanost i umjetnost, sv. 3: Barok i prosvjetiteljstvo (XVII.-XVIII. stoljeće), ur. Ivan Golub (Zagreb, 2003.); 187-202; Maja Matasović, “Ad maiorem Dei gloriam , Povijesni pri-lozi 36 (2009), 129-150 i 38 (2010), 183-212; Marko Pranjić – Nedjeljko Kujundžić – Ivan Biondić (ur.), Uloga Katoličke crkve u razvoju hrvatskog školstva (Zagreb, 1994.)¸ Teodora Shek Brnardić, ,Svijet Baltazara Adama Krčelića: Obrazovanje na razmeđu tridentskoga katolicizma i katolič-koga prosvjetiteljstva (Zagreb, 2009.); Miroslav Vanino, Isusovci i hrvatski narod, sv. I-III (Zagreb, 1969.-2005.). Od objavljenih izvora ističemo: Josip Barbarić, Kronika Franjevačkog samostana u Brodu na Savi, sv. I–II (Slavonski Brod, 1995.-1997.); Šime Demo et al. (ur.), Zapisnik Franjevač-kog samostana u Našicama: knjiga I – II, Našice – Slavonski Brod – Zagreb, 2010.-2012.); Šime Demo (ur.), Kanonske vizitacije Senjske i Modruške (Krbavske) biskupije – Personalne vizitacije župe Senj (18. stoljeće) (Zagreb, 2007.); Andrija Lukinović (ur.), Kanonske vizitacije Zagrebačke nadbisku-pije, I. Gorski arhiđakonat, svezak 1.: 1639.-1726. (Zagreb, 2006.); Stjepan Sršan (ur.), Kanonske vizitacije, Baranja, knjiga I. (1729.-1810) (Osijek – Đakovo, 2004.).

2 O broju i lokaciji škola usp. Antun Cuvaj, Građa sv. I. te, za Hrvatsko-Slavonsko Kraljev-stvo i Vojnu krajinu, Dragutin Franković (ur.), Povijest školstva i pedagogije u Hrvatskoj (Zagreb, 1952.), 48. Osnovno školstvo sastojalo se od niza različitih institucija bez organizacijske povezanosti i međusobno i s visokim školstvom; u Mađarskoj su se, primjerice, u takvim školama učili Biblija i čitanje, a tek rijetko pisanje ili aritmetika. Usp. James van Horn Melton, Absolutism and the eighteenth-century origins of compulsory schooling in Prussia and Austria (Cambridge, 1988.), 3 i dalje te Domokos Kosáry, Culture and Society in Eighteenth-Century Hungary (Budapest, 1987.), 97.

11


pružala studije filozofije i teologije – filozofija je tada smatrana pripremom za više studije, a teologija, kao najviša disciplina, bila je namijenjena obrazovanju budućega svećenstva. U Hrvatsko-Slavonskome Kraljevstvu najznačajniji je visokoškolski centar bio u Zagrebu, gdje, unatoč sveučilišnim povlasticama iz 1669. godine, ipak nije bilo mogućnosti završetka sveučilišnih studija. Najviša naobrazba u Hrvatskoj i Slavoniji stoga se dobivala u isusovačkim gimnazijama u Zagrebu (osnovana 1607.), Rijeci (1627.), Varaždinu (1636.), Požegi (1707.) i Osijeku (1729.) te u Lepoglavi, gdje su gimnaziju još 1582. osnovali pavlini, ali su je 1644. također preuzeli isusovci. Gimnazije su pružale osnovna znanja iz la-tinskog, povijesti, geografije i matematike, a vrlo su često uključivala i trogodišnji studij filozofije (logike, fizike i metafizike) i poneke kolegije iz prava i teologije.3 Prema Ratio studiorum, u škole su trebali biti primani svi čiji su roditelji ili skrbnici to zatražili, neovisno o društvenom podrijetlu ili dostupnim materijalnim sred-stvima za školovanje. Ipak, obrazovanje je bilo predviđeno prije svega za onu djecu koja su karijeru namjeravala potražiti unutar crkvene hijerarhije ili civilne javne službe, a većina je učenika dolazila iz redova plemstva. Svrha je školovanja bila poduka u latinskom jeziku, vjeri i znanosti. Propisujući kao udžbenik samo djelo De institutione grammatica libri tres Manuela Álvaresa, nastavni je sadržaj u ni-žim isusovačkim školama bio usmjeren na svladavanje latinskoga jezika potreb-nog u službama Katoličke crkve te u javnom sudstvu i upravi.

Tijekom 18. stoljeća, pod snažnim utjecajem ideja prosvjetiteljstva i us-poredo s razvojem protomodernih državnih sustava, jača aktivnost državnih institucija na organizaciji i kontroli obrazovanja. Školstvo tada postaje važno političko pitanje. Osniva se niz visokoobrazovnih institucija pod kontrolom države koja djeluju usporedo s dotadašnjim sveučilišnim studijima, sve dok na-pokon nakon ukidanja isusovačkoga reda 1773. godine cijeli proces doživljava svoj vrhunac u oblikovanju protomodernog državnog školstva.

Sama izgradnja protomodernog sustava školstva pod okriljem državnih struktura, kao temelja modernoga školstva, postaje sastavnim dijelom procesa razvoja moderne države. Taj se proces na europskome političkom prostoru odvija tijekom ranoga novog vijeka, a u hrvatskim zemljama dosiže svoj

3 O obrazovanju u gimnazijama u Hrvatskoj i Slavoniji v. Lelja Dobronić, Zagrebačka akademija. Visokoškolski studiji u Zagrebu 1633.-1874. (Zagreb, 2004.); Alojz Jembrih, “Varaždinska gi-mnazija u svjetlu izvješća 1774./75. i ispitnih pitanja iz hrvatske povijesti”, Kaj, XXXVII, 4-5 (Zagreb, 2004.); Tonči Trstenjak, “Isusovci i gimnazija u Varaždinu”, Radovi Zavoda za znan-stveni rad Varaždin, 10/11 (1998; Ivan Krstitelj Tkalčić, “O stanju više nastave u Hrvatskoj prije, a osobito za Pavlinah”, Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, knj. 93 (Zagreb, 1888.); Andrija Rački, Iz prošlosti sušačke gimnazije. Prigodom tristogodišnjice (1627-1927) (Sušak, 1927.).

12


vrhunac krajem 18. i u prvoj polovici 19. stoljeća.4 U tom su razdoblju stvoreni nužni preduvjeti za implementaciju reformi na obrazovnom polju, kao i na mnogim drugim poljima državnoga interesa. Prvi među tim preduvjetima jest formiranje institucionalne mreže školske uprave kao okvira za javnu akciju: u Habsburškoj je Monarhiji tijekom 18. stoljeća stvorena cijela mreža institucija na centralnoj i lokalnoj razini koja je omogućavala provedbu reformi te osiguravala čvrst sustav kontrole. Važan je, nadalje, preduvjet bilo i osiguranje fiskalnoga temelja potrebnog za financiranje javnog angažmana države, što je postignuto uvođenjem stalnog poreza (kontribucije) koji je osiguravao planski i kontinuirani prihod u vladarev erar, a nakon ukidanja isusovačkoga reda 1773. godine i konfiskacijom svih isusovačkih imanja te osnutkom zaklada za financiranje školskoga sustava. Napokon, znajačajan čimbenik u razvoju državnoga školstva bile su i ideje prosvjetiteljstva i kameralizma. Propagirajući red i racionalnost, nositelji tih ideja u Europi skretali su pozornost vladara i centara političke moći na socijalnu ulogu države. Na taj je način školstvo predstavljeno ne samo kao pravo nego i kao dužnost vladara i javne uprave.

Stvaranje institucionalne mreže, koja će unutar državne uprave na central-noj i lokalnoj razini biti namijenjena upravi školskim sustavom te njegovoj kontroli, u Habsburškoj se Monarhiji intenziviralo šezdesetih godina 18. sto-ljeća. Godine 1760. tako je u Beču osnovano Dvorsko školsko povjerenstvo (Studienhofcommission). Ta je samostalna institucija izrasla iz Odjela za školstvo koji je do tada funkcionirao u okviru središnje upravne institucije Habsburške Monarhije, Directorium in publicis et cameralibus, a upravo je njezino osamostalje-nje dalo zamah reformama na području školstva. Na čelo tog Povjerenstva po-stavljen je bečki nadbiskup Christoph Anton von Migazzi (1714.-1803.), koji je ujedno i predložio carici Mariji Tereziji (vladarica od 1740. do 1780.) osamo-staljenje te institucije, a među članovima – savjetnicima Povjerenstva nalazimo tada i Gerarda van Swietena (1700.-1772.), liječnika i inicijatora reformi bečkog Medicinskog fakulteta, a potom i Sveučilišta u Beču u cjelini, ravnatelje tadaš-njih fakuteta Sveučilišta u Beču – Teološkog, Pravnog i Filozofskog fakulteta, potom poznatog pravnika, profesora prirodnoga prava i filozofa prava Kar-la Antona von Martinija (1726.-1800.) te Johanna Baptista Gasparrija (1702.-1768.), povjesničara, nekadašnjeg učenika Ludovica Antonija Muratorija, i ta-

4 O izgradnji (proto)modernih državnih struktura i širenju zadaća javne uprave na društvena i kulturna pitanja postoji brojna literatura. O tom procesu na prostoru Hrvatske i Slavonije u kontekstu razvoja u Habsburškoj Monarhiji i europskim ranonovovjekovnim monarhi-jama usp. Ivana Horbec, Razvoj države i javnih službi u vrijeme vladavine Marije Terezije, neobjavjena disertacija, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2009. te tamo navedenu literaturu.

13


dašnjeg savjetnika Donjoaustrijske vlade.5 Povjerenstvo je preuzelo vrhovnu savjetodavnu funkciju i upravu školstvom u Monarhiji, a prvi su mu zadaci bili raspraviti o stanju školstva te predložiti reforme Mariji Tereziji. Usko je sura-đivalo s ostalim upravnim institucijama Monarhije, a u samu školsku upravu najznačajniju je promjenu unijelo namještanjem ravnatelja pojedinih fakulteta, koji su na fakultetima i sveučilištima Monarhije preuzimali upravne funkcije, dok je značaj tradicionalnih službi dekana i rektora padao u drugi plan. Na taj je način uprava fakultetskih kolegija u cijelosti postala podređena državnoj up-ravi. S vremenom se rad Povjerenstva sve više usmjeravao prema osnovnome školstvu. U uređenju tog aspekta školskoga sustava bečki je dvor tražio prije svega suradnju lokalnih institucija izvršne vlasti. Takav je pristup od šezdesetih godina 18. stoljeća vidljiv i na području Kraljevina Hrvatske i Slavonije. Od hrvatskih staleža redovito su se kraljevskim nalozima počeli tražiti podaci o stanju školstva na području pojedine jurisdikcije lokalne uprave.6 Od 1767. upravu školskim sustavom u Hrvatskoj i Slavoniji preuzima Kraljevsko vije-će za Kraljevine Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju (češće nazivano Hrvatskim kraljevskim vijećem) koje je te godine osnovano kao prva institucija izvršne vlasti na tim prostorima i koje je obvezano na brigu o odgoju i obrazovanju mladeži. Vijeće je stoga tijekom redovitog kontakta sa županijskim magistrati-ma te magistratima slobodnih kraljevskih gradova tražilo informacije o stanju škola, broju učenika i učitelja, dostupnim zakladama i fondovima za školovanje siromašne djece te mišljenja lokalnih vlasti o mogućnostima napretka škol-skoga sustava, o čemu je izvještavalo bečki dvor.7 Na sličan su način u upravi školskim sustavom tada sudjelovale i ostale institucije izvršne vlasti pojedinih pokrajina i zemalja Habsburške Monarhije, čime je u prvoj fazi izgradnje dr-žavnoga školstva postignuta kontinuirana komunikacija središnjih i lokalnih institucija koja će tijekom kasnijih desetljeća i omogućiti reformiranje i ujed-načavanje monarhijskog školskog sustava te njegovu prilagodbu specifičnim potrebama lokalnih sredina.

5 O Dvorskom školskom povjerenstvu v. Friedrich Walter, Die Österreichische Zentralverwaltung. II. dio.: Von der Vereinigung der Österreichischen und Böhmischen Hofkanzlei bis zur Einrichtung der Ministerialverfassung (1749-1848). Sv. 1/1.: Die Geschichte der österreichischen Zentralverwaltung in der Zeit Maria Theresias (1740-1780) (Wien, 1938.), 356-357.

6 Usp. npr. Zaključke Hrvatskog sabora, sv. VIII., 202.7 Jedan od ranijih takvih zahtjeva usp. u Hrvatski državni arhiv, fond 32 (Varaždinska

županija), kut. 3., no. 7 ex actis gen. congr. 15. 9. 1767.; za primjer izvješća Vijeća bečkome dvoru usp. izvješće koje je objavio Alojz Jembrih, “Varaždinska gimnazija” 45-57.

14


Paralelno s institucionalnim reformama na polju školskoga sustava Monar-hije – i osobito s obzirom na činjenicu da se u vrijeme provedbe tih reformi školstvo još uvijek snažno povezivalo uz crkvene strukture – javljaju se i brojni glasovi u namjeri da legitimiraju takvu aktivnost vladara, odnosno protomo-dernih državnih struktura. Pretežito pod utjecajem iskustva njemačkih prote-stantskih država8 obrazovanje u Habsburškoj Monarhiji postaje interes države u razvoju. Suvremeni su teoretičari smatrali da obrazovanje valja usmjeriti ka korisnim ciljevima – praktičnom znanju pojedinca i kultivaciji unutarnje osob-nosti koje će svakome omogućiti da postane koristan član zajednice, društvu donijeti opće blagostanje, a državi osigurati vrijedne podanike, svjesne svojih društvenih i političkih obveza. Upravo se zbog postulata da je usmjereno obra-zovanje nužan preduvjet u postizanju općega blagostanja smatralo da je vladar dužan pružiti svim podanicima mogućnost školovanja, ali i da posjeduje pravo na kontrolu i usmjeravanje nastavnog sadržaja. Školstvo se stoga u razdoblju vladavine prosvijećenoga apsolutizma definira kao državno političko pitanje: das Schulwesen ist und bleibt ein politicum (‘školstvo jest i ostaje političko pitanje’) postavka je koju je isticala i sama carica Marija Terezija u godinama intenzivnih reformi školskoga sustava Monarhije.9 Česte rasprave o ulozi, ciljevima i na-pretku školstva šezdesetih i sedamdesetih godina 18. stoljeća u bečkim krugo-vima afirmirat će pitanje školstva kao pitanje općega interesa te živih političkih diskusija. Jedan od najutjecajnijih teoretičara države i prava toga doba, Joseph von Sonnenfels (1732.-1817.), isticao je, primjerice, u svojim radovima obvezu države i vladara da „i u najmanjim selima“ potaknu rad školskih ustanova te ih održavaju javnim sredstvima, a da mladeži osiguraju obrazovanje u svemu „što pripada obvezama građanskog života“.10 Sličnih je stavova bio i grof Krsto Niczky, tadašnji veliki župan Virovitičke županije. U svojem, u historiografiji poznatom prijedlogu iz 1769. godine isticao je važnost državne kontrole nad cjelokupnim školstvom u Habsburškoj Monarhiji, kao i važnost da se pod bud-nim okom državnih struktura mladež osposobljava za buduću korisnu ulogu u društvu te poučava u obvezama vjernoga podanika prema vladaru.11 Takva je

8 Za usporedbu reformske aktivnosti na polju osnovnoga školstva u Austriji i Pruskoj te utjecaje pruskih reformi na habsburške vladare v. James van Horn Melton, Absolutism and the eighteenth-century origins of compulsory schooling in Prussia and Austria (Cambridge, 1988.).

9 Walter, Die Österreichische Zentralverwaltung, 353.10 Karl-Heinz Osterloh, Joseph von Sonnenfels und die österreichische Reformbewegung im Zeitalter

des aufgeklärten Absolutismus. Eine Studie zum Zusammenhang von Kameralwisseschaft und Verwaltungspraxis (Lübeck, 1970.), 69-70.

11 Christoph Niczky, “Allergehorsamste Meynung, wie die Gymnasien in den Königreich Un-garn zum grossen Vortheil und Nuzen des Staats könnten eingerichtet werden”, Mađarski

15


razmišljanja preuzimao i vladar kao zakonodavac: primjerice, u Općem školskom redu iz 1774. godine Marija Terezija ističe da regulativu školstva provodi zbog „prave dobrobiti zemalja“ pod njezinom upravom smatrajući „odgoj mladeži oba spola“ „najvažnijim temeljem prave sreće naroda“ i uvjetom „oblikovanja duha i načina razmišljanja cijelih naroda“.12

Vodeći se potrebama državne uprave za obrazovanim javnim službenicima i stručnjacima, reforme školskoga sustava u Monarhiji započele su s reformama visokoga školstva, i to prvo u Beču kao središtu reformskih nastojanja. Na Sve-učilištu u Beču već je 1749. godine caričin osobni liječnik Gerard van Swieten proveo reformu Medicinskoga fakulteta postavivši upravu i osoblje fakulteta pod nadzor državnih institucija i modernizirajući nastavni sadržaj. Uspjeh re-forme potaknuo je daljnje promjene pa su idućih godina po istom modelu re-formirani Filozofski, Teološki i Pravni fakultet Sveučilišta u Beču; i upravo su te reforme činile temelj reformi ostalih sveučilišta Monarhije. Težište podučavanja pritom je postavljeno na prirodne znanosti, gospodarstvo i pravne znanosti. U idućem razdoblju, i pod utjecajem djelovanja Dvorskoga školskog povjerenstva, a osobito pod utjecajem prosvjetiteljskih ideja, u centar državne obrazovne po-litike dolazi građanin, a temelj građanskog obrazovanja postaje niže školstvo. Zamah reformama u nižem školstvu – koje će iz temelja promijeniti školski su-stav i u cijelosti afirmirati državni primat u upravi školstvom – omogućilo je uki-danje isusovačkoga reda 1773. godine temeljem bule Dominus ac Redemptor pape Klementa XIV. Njegovim ukidanjem potresen je cjelokupni sustav školovanja otvarajući prazna mjesta u uređenju školstva, kadru, infrastrukturi i financijama. Time je, s jedne strane, osigurana financijska podloga reformskoj aktivnosti na polju školstva, jer je po ukidanju reda osnovan niz fondova iz kojih su se financirale razne društveno korisne aktivnosti. S druge strane, država je ojačala legitimitet svog angažmana u reformi školstva uvažavajući pritom još uvijek činjenicu da će praksu velikim dijelom provoditi svećenstvo. Rezultati su brzo uslijedili: već 1774. je godine donesen Opći školski red (Allgemeine Schulordnung für die deutschen Normal-, Haupt- und Trivialschulen) za austrijske i češke pokrajine i po-dručje Vojne krajine koji predstavlja temeljni zakonodavni dokument uspostave državnoga školstva u Habsburškoj Monarhiji. Potom, 1777. godine, donesen je Sustav obrazovanja (Ratio educationis) za Zemlje Krune sv. Stjepana, uključujući i Hrvatsko-Slavonsko Kraljevstvo, koji je slična načela državnoga školstva uveo i u područje vladavine ugarskoga zakona.

državni arhiv, Ugarska dvorska kancelarija, fond A1, 439ex1769. Tekst je objavio Ernő Fináczy, A magyarorszagi közoktatás története Maria Theresia korában. Sv. I. (Budapest, 1899.), 401 i dalje.

12 Usp. tekst prijevoda Općeg školskog reda na str. 49-84. ove knjige.

16


Opći školski red (1774.) i Ratio educationis (1777.): temelji javnoga školstva

Zakonodavni akti koji su postavili temelje razvoju modernoga školstva u Habsburškoj Monarhiji, pa tako i u hrvatskim zemljama pod habsburškom vlašću, rezultat su niza savjetovanja i diskusija koji su se na bečkome dvoru odvijali uglavnom u okviru Državnoga vijeća (Staatsrat) kao vrhovnog savje-todavnog tijela vladara i već spominjanog Dvorskoga školskog povjerenstva. Od mnoštva prijedloga, kojima se prema prihvaćenom stajalištu promoviralo širenje kruga korisnika školskoga sustava te podučavanje korisnim disciplina-ma i obvezama građanina, valja kao osobito utjecajne istaknuti nekolicinu. Prvi je svakako prijedlog reformi bečkoga učitelja Josepha Messmera (1731.-1804.), koji je između ostaloga predlagao da se profesionalizira učiteljska služba, uki-ne mehaničko učenje napamet i, zbog gubitka vremena, individualni pristup učeniku, da se škole razdijele na razrede po sposobnostima učenika te da se kontinuirano prikupljaju podaci o njihovom napretku u učenju i vladanju.13 Znatan je utjecaj imao i prijedlog grofa Johanna Antona Pergena (1725.-1814.) iz 1770. godine. U bitnome je Pergenov prijedlog sadržavao inicijativu da se izradi ujednačena osnova za cjelokupno školstvo u Monarhiji, a da se škole usmjere prema učenicima koji ih pohađaju. Tako je predvidio osnutak općih trivijalnih škola, i to seoskih, koje bi seoskoj djeci pružale usmjereno obrazo-vanje prema potrebama budućeg života, i gradskih za gradsku djecu; potom realnih škola za djecu koja planiraju nastaviti školovanje na studijima, te latin-skih škola za djecu plemića, bogatijih roditelja i za sposobnu djecu siromašnih roditelja.14 Iako su se dvorske institucije, pa i sama Marija Terezija, u načelu slagale s osnovnim prijedlozima, reforme nisu bile realizirane, uglavnom zbog manjka infrastrukture i financija što će se, kao što je već istaknuto, promijeniti 1773. godine s ukinućem isusovačkoga reda.

Prekretnicu u reformskim pokušajima bečkoga dvora na polju uprave škol-stvom obilježio je dolazak opata Johanna Ignaza Felbigera (1724.-1788.), augu-stinskog redovnika iz Sagana u pruskoj Šleskoj, koji je tijekom šezdesetih go-dina 18. stoljeća u Saganu proveo niz reformi, implementirao nove pedagoške metode i uveo sustav njemačkih državnih škola.15 Godine 1774. pozvan je u

13 Cuvaj, Građa, sv. I., 406-407; van Horn Melton, Absolutism, 202-203.14 Cuvaj, Građa, sv. I., 408-409; van Horn Melton, Absolutism, 204-209.15 Detaljnu Felbigerovu biografiju v. u Cuvaj, Građa, sv. I., 416; o Felbigerovom utjecaju na

reformu usp. npr. Helmut Engelbrecht, J. I. Felbiger und die Vereinheitlichung des Primarschulwesens

17


Beč, gdje već nakon nekoliko mjeseci preuzima ravnateljstvo Normalne škole u Beču, koja je tada služila i kao eksperimentalno polje za opsežnije reforme na polju školstva i obrazovanja; potom postaje članom Dvorskoga školskog povjerenstva i dolazi na čelo reforme školstva u Monarhiji. Rezultat njegovoga rada jest i Opći školski red za njemačke normalne, glavne i trivijalne škole u svim carsko-kraljevskim nasljednim zemljama, objavljen 6. prosinca 1774. godine, na temelju kojega je ujednačena struktura osnovnog školstva u austrijskim i češkim na-sljednim zemljama te u Vojnoj krajini.16

Općim je školskim redom određeno da se u okviru svake pokrajinske, odno-sno zemaljske vlade osnuje školsko povjerenstvo koje će se sastojati od naj-manje trojice savjetnika vlade, opunomoćenika ordinarijata, tajnika i ravnatelja normalne škole. Dužnost je tih povjerenstava bila brinuti o uvođenju škola na lokalnoj razini, pridržavanju propisanog načina podučavanja te redovito izvje-štavati bečki dvor i predlagati promjene u svrhu napretka školskoga sustava. Nadalje, ustanovljene su tri vrste škola: normalna škola (Normalschule) u sjedi-štu svakog školskog povjerenstva, koja uz šire obrazovanje skrbi i za obrazo-vanje budućeg naraštaja učitelja; potom glavna škola (Hauptschule) u svakom školskom okružju, a u svakom mjestu gdje je postojala župna crkva trebala se osnovati trivijalna škola (Trivialschule).

Nastavni je sadržaj bio prilagođen učenicima koji su pohađali navedene škole: u normalnim i glavnim školama podučavani su vjeronauk, etika, mate-matika, računovodstvo, pisanje, korisne vještine kao što su poljodjeljstvo ili tehničke vještine, materinski jezik, latinski jezik, znanosti korisne za daljnji stu-dij, povijest, geografija, povijest umjetnosti, znanost o prirodi, osnove arhitek-ture i mjerništva. Učitelji su u normalnim školama prolazili poduku iz primjene novih pedagoških metoda, vođenja zapisnika i tabela za praćenje uspjeha i napretka učenika i sl., a ravnatelji normalnih škola zauzimali su važno mjesto u školskoj upravi jer su davali ovlaštenja učiteljima za rad. Normalna je škola ujedno zamišljena kao model ostalim školama u zemlji, a gradivo te način i tempo podučavanja gradiva u tim školama bilo je ujednačeno na razini Mo-narhije. Glavne škole, koje su se nalazile u većim gradskim središtima, bile su namijenjene učenicima koji su namjeravali nastaviti školovanje u gimnazijama ili se posvetiti obrtu ili trgovini. Trivijalne su škole bile namijenjene onima koji

in Österreich (Wien, 1979.). O reformi usp. i Gerald Grimm, Die Schulreform Maria Theresias 1747-1775 (=Aspekte pädagogischer Innovation 10) (Frankfurt/M, 1987.).

16 Opširnije o kontekstu nastanka Općega školskog reda v. u: Ivana Horbec i Vlasta Švoger „Školstvo kao politicum: Opći školski red iz 1774.“, Anali za povijest odgoja – Annals for the History of Education 9 (2010.), 5-47.

18


nisu namjeravali nastavljati obrazovanje, i pružale su ono znanje za koje se smatralo da ga svatko treba posjedovati. Tamo su se podučavale vjera i moral, abeceda i čitanje, osnove računanja te čestitost i osnove gospodarstva. Poduča-vanje materije, osim vjeronauka, u većoj mjeri preuzimaju svjetovni učitelji, a udžbenici su točno propisani. Uvedena je obveza skupnog podučavanja, podu-čavanja putem tabelarne metode, a preporučeno je izbjegavati učenje napamet. Vrijeme učenja strogo je definirano, kao i obveza djece starije od šest godina da pohađaju nastavu. Propisuje se osnutak novih škola, uz financijsku potporu lokalne uprave i vlastelinstava – koji će, prema zakonodavcu, i sami imati ko-risti „od toga da iz škola dobije ćudoredne i korisne podanike“; propisuje se, nadalje, i izgled i oprema školskih prostorija, ali i kontinuirani nadzor od strane političke uprave.

Iako je Opći školski red bio, od hrvatskih zemalja, u primjeni samo na po-dručju Vojne krajine, nepune dvije godine nakon njegova donošenja stvorena je institucionalna podloga za uređenje javnoga školstva i u Kraljevinama Hr-vatskoj i Slavoniji. U kolovozu 1776. mandatom Marije Terezije osnovano je u okviru Hrvatskoga kraljevskog vijeća Povjerenstvo za studije i škole te mu je kao područje jurisdikcije podređeno također novoustanovljeno Zagrebačko školsko okružje, na čelu s kraljevskim ravnateljem škola kojem su ujedno bile podređene i sve školske ustanove.17

Koliko je Opći školski red bio značajan za formiranje državnoga školstva u zapadnom dijelu Habsburške Monarhije toliko je za Zemlje Krune sv. Stjepana, pa tako i Hrvatsko-Slavonsko Kraljevstvo, značajan zakonodavni akt naslov-ljen Ratio educationis totiusque rei literariae per Regnum Hungariae et provincias eidem adnexas (Sustav obrazovanja i cjelokupnog školstva za Ugarsko Kraljevstvo i njemu pri-družene zemlje). Uredba je donesena 2. kolovoza 1777. godine na zahtjev kraljice Marije Terezije. Tiskana je u Beču, u tiskari Johanna Thomasa von Trattnera. Njome se propisuje organizacija škola sve do razine sveučilišta (za razliku od Općeg školskog reda koji se koncentrira samo na osnovne škole).18

17 Hrvatski državni arhiv, fond br. 12 (Hrvatsko kraljevsko vijeće), A97/1776.18 Osnovnu literaturu, uz sam latinski tekst uredbe (na kojem se ovaj prikaz većinom

temelji), čine sljedeći radovi: Friml Aladár - Kornis Gyula, Az 1777-iki Ratio Educationis (Budapest, 1913.); dostupno na stranici Magyar Elektronikus Könyvtár http://mek.oszk.hu/06500/06559/06559.pdf; 8. II. 2017.; Cuvaj, Građa, svezak I-III (Zagreb, 1910.); Franković (ur.), Povijest školstva i pedagogije; Jozef Mátej, „Ratio educationis z rokov 1777 a 1806 a ich význam v dejinách slovenského školstva a pedagogiky“, Ratio educationis 1777 & 1806 (Bratislava, 1988.), 9-32; Dunja Modrić-Blivajs, „Utjecaj školskog zakonodavstva na razvoj školstva u Banskoj Hrvatskoj od 1774. do 1850. godine“, Povijesni prilozi 32 (2007), 209-221;

19


Ratio educationis odredba je koja po prvi put u hrvatskim zemljama detaljno regulira sustav obrazovanja u svim njegovim segmentima: ustroju, financira-nju, sadržaju i praktičnoj provedbi. Iz uredbe se također zrcale ideje prosvje-titeljstva te zamisao da je vladar dužan brinuti za obrazovanje naroda. Zbog zasebnog statusa Ugarskoga Kraljevstva Opći školski red nije mogao biti ovdje primijenjen, već i zbog nastavnog jezika.19 Stoga su poseban zakon, na latin-skom jeziku, sastavili mađarski kancelar barun József Ürményi (1741.-1825.) i suradnici, među kojima bivši isusovci, povjesničar, pedagog i upravitelj beč-ke dvorske knjižnice Adam František Kollár (1718.-1783.) i fizičar Pál Makó (1724.-1793.), profesor na Sveučilištu u Budimu, te Daniel Terstyansky, rav-natelj arhiva bečkoga dvora.20 Taj Ratio educationis iz 1777. godine otkriva nam kako se pristupalo reformi školstva i o čemu se promišljalo prilikom njenog provođenja: od političke organizacije i podjele škola, socijalne i gospodarske, tj. financijske podloge, osnivanja pomoćnih institucija (poput knjižnice, muze-ja i tiskare) preko planova, sadržaja, rasporeda i programa nastave, korištenja postojećih i izdavanja novih udžbenika pa sve do pravila ponašanja za učenike, ali i brizi za njihove roditelje. U središtu pozornosti pritom ostaje glavni cilj obrazovanja: stvaranje dobrog i korisnog građanina koji će biti od koristi sebi, drugima i svojoj domovini.

Prema Ratio educationis, školstvom u Zemljama Krune sv. Stjepana upravljao je kralj, i to posredstvom Ugarskog namjesničkog vijeća za Mađarsku, odnosno Hrvatskog kraljevskog vijeća za Hrvatsku i Slavoniju. Sama institucionalna struktura uprave školstvom ustanovljena je prema spomenutom mandatu Marije Terezije iz 1776. godine. U obje institucije izvršne vlasti imenovano je školsko povjerenstvo, s nalogom da jednom tjedno održava sjednice i raspravlja o školskim i ekonomskim predmetima te preko Hrvatskog

Béla Pukánsky – András Németh, Neveléstörténet, Nemzeti Tankönyvkiadó, 1994.; Teodora Shek Brnardić, „The Enlightenment’s Choice of Latin: the Ratio educationis of 1777 in the Kingdom of Hungary“, Latin at the Crossroads of Identity: The Evolution of Linguistic Nationalism in the Kingdom of Hungary, ur. G. Almási – L. Šubarić (Leiden, 2015.), 119-151.

19 Zemlje Krune sv. Stjepana imale su pravo – i to je smatrano dijelom nacionalnog iden-titeta – koristiti latinski kao službeni jezik u državi, a onda naravno i u nastavi. O ulozi latinskog u političkom i nacionalnom identitetu Hrvata v. npr. Zvjezdana Sikirić Assouline, „Latinitet u hrvatskom društvu prve polovice 19. stoljeća“, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 41 (2009) 1, 257-265 i „The Latin Speeches in the Croatian Parliament: Collective and Personal Identities“, Latin at the Crossroads of Identity, ur. Almási - Šubarić, 218-236 te Shek Brnardić, „The Enlightenment’s Choice“.

20 O Ugarskoj školskoj komisiji i autorima koji su pisali Ratio v. Mátej, „Ratio educationis, 13-16, te Shek Brnardić, „The Enlightenment’s Choice“, 136-137.

20


kraljevskog vijeća podnosi mišljenja kralju. Kraljevske odredbe institucija izvršne vlasti proslijeđivala je kraljevskom ravnatelju školstva (u Mađarskoj i Senatu Sveučilišta); predlagala je izbor učitelja, nadzirala školski fond te redovito obavještavala Dvor o stanju školstva. Cijela je Ugarska podijeljena na školska okružja, a na čelo svakog okružja postavljen je vrhovni ravnatelj škola koji je odgovarao političkoj upravi i brinuo se da se za upravitelje škola postave sposobni ljudi i da se poštuju propisi. Imenovani su i kraljevski školski nadzornici za pučke narodne škole, s obzirom da su one, prema Ratio educationis, zasluživale osobitu pozornost zbog temeljnog obrazovanja mladeži. Nadzornici su se brinuli za postavljanje učitelja i redovito obilazili škole.

Ratio educationis je u Hrvatskoj uveo sljedeći sustav javnog školstva:1. Narodne škole (scholae vernaculae seu nationales). Od njih su postojale četiri

vrste: župne ili seoske škole (scholae vernaculae paganae) s jednogodišnjom nasta-vom i jednim učiteljem osim vjeroučitelja, trgovišne (scholae vernaculae oppidanae) s dvogodišnjom nastavom i dva učitelja, gradske (scholae vernaculae urbanae) s trogodišnjom nastavom i dva učitelja te primarne (primariae scholae vernaculae) koje su ujedno služile i za obrazovanje učitelja.

2. Latinske ili gramatičke škole (scholae latinae seu grammaticae) imale su tri razreda i na neki su način bile i “niže gimnazije”. Glavni je cilj takvih škola bio podučavanje latinskog za daljnju naobrazbu. Osim latinskog, u njima se podučavao vjeronauk, lijepo pisanje, aritmetika, latinski te “umijeće ispravnog i sređenog mišljenja”, prirodopis i povijest. U njima su uvedeni i izborni pred-meti: grčki jezik, geometrija, te za one koji namjeravaju napustiti školovanje nakon završetka gramatičke škole i principi prirodnog prava i domaćeg prava.

3. Gimnazije su se dijelile na glavne i obične (archigymnasia i gymnasia). One se nisu razlikovale po nastavnom planu nego isključivo po mjestu: glavne su gimnazije bile u mjestu sjedišta akademija. Nastava u gimnazijama trajala je dvije godine, a u njima se učila aritmetika, vjeronauk, latinski, prirodopis, povijest, geografija, prirodno pravo i uvod u poznavanje domaćih običaja. Od izbornih predmeta učilo se grčki, eksperimentalnu fiziku, kolegij javnih novosti i poetiku.

4. Kraljevska akademija znanosti u Zagrebu, uvrštena u sustav jednakih kraljevskih instituta u Ugarskoj, imala je tri fakulteta: teologiju, pravo i filozofiju s ukupno 19 profesora.21

Ratio educationis iz 1777. godine izrazito je zanimljiv tekst čak i u današnje doba jer naglašava mnoge važne ideje u obrazovanju širokog sloja pučanstva koje

21 O osnutku Akademije v. Mađarski državni arhiv, Ugarska dvorska kancelarija, fond A1, 5209 3x 1776.; te Lelja Dobronić, Zagrebačka akademija. Visokoškolski studiji u Zagrebu 1633.-1874. (Zagreb, 2004.).

21


bi se i danas mogle smatrati modernima. Među njima se kao jedna od prvih i najviše naglašavanih kroz cijeli tekst ističe poštivanje drugih nacionalnosti i vjera.

Već u predgovoru nabrajaju se pripadnici religija koje postoje u Kraljevstvu Ugarske: rimokatolici, evangelici (luterani), kalvinisti, grkokatolici i pravoslav-ci. Među njima, upadljivo, nema Židova, kojima će se status bitnije popraviti tek patentom o vjerskoj toleranciji Josipa II. 1781. godine. Važno je primijetiti kolika je pozornost posvećena činjenici da se učenici drugih vjera ne smiju pri-siljavati na prelazak na rimokatoličku vjeru, pa čak i tome da se ne osjećaju ne-ugodno u rimokatoličkom okruženju. Iz tog im je razloga dopušteno izbivanje s vjerskih obreda, inače u školi obveznih za đake rimokatoličke vjeroispovijesti. Također se mora paziti da vjeronaučni udžbenici za vjere koje nisu rimokato-ličke budu različito uvezani, kako čak ni slučajno ne bi došlo do zabune koja bi mogla izazvati revolt roditelja.

Važnost vjerskog odgoja ne veže se samo za toleranciju različitih vjeroispo-vijesti, nego se naglašava i njegova uloga u izgradnji karaktera i razvoju vrlina i čestitosti kod đaka. Stoga je vjeronauk predmet koji se provodi na svim razi-nama školovanja (sa sadržajem koji postaje sve napredniji kroz godine studija) i kroz koji se uče ne samo religijske dogme i običaji nego i povijest, svijest o svijetu oko sebe te disciplina: otprilike ono što bi u današnjem sustavu trebao pokrivati građanski odgoj.

Važnost narodnih jezika u obrazovanju, kako u metodi poučavanja tako i u sadržaju gradiva, upućuje na uvažavanje različitih nacionalnosti, za koje se u predgovoru navodi da ih u Kraljevstvu Ugarske ima sedam: Mađari, Nijem-ci, Slovaci, Hrvati (kajkavci), Rusini, Iliri (Hrvati štokavci i Srbi) te Rumunji. Učenje i usavršavanje narodnih jezika potiče se nastavom na narodnom jeziku u nižim razredima (tj. u narodnim školama), dvojezičnim udžbenicima, a po-gotovo preporukom za podučavanje drugih narodnih jezika Monarhije koji se smatraju korisnima. Omogućuje se također sastavljanje teza ili sastavaka na narodnom jeziku u određenim prilikama i korištenje narodnog jezika prilikom svečanih ispitivanja i dodjela nagrada istaknutim učenicima.

Modernost u stavu prema jezicima očituje se i u propisivanju obveze učenja njemačkog. Prema ovoj uredbi, to nije jezik koji bečki dvor pokušava uvesti kao jezik administracije cijele Habsburške Monarhije, nego se on predstavlja kao jezik modernog doba, uvelike koristan za znanost i gospodarstvo, pa onda i jezik kojim su napisani najkvalitetniji udžbenici za moderne predmete: pri-rodne i tehničke znanosti, financije, trgovinu itd. Njemački je, dakle, jezik koji omogućuje sporazumijevanje u poslovnim odnosima među stanovnicima Mo-narhije, kao i dublju upućenost u društveno i gospodarski korisne djelatnosti.

22


S te bi se strane njegova uporaba mogla usporediti s današnjom upotrebom engleskog kao univerzalnog jezika gospodarstva i znanosti. S druge strane, po-ticanje podučavanja prirodoslovnih i gospodarskih znanosti imalo je za cilj osposobljavanje učenika za buduća praktična zanimanja te stvaranje „obrazo-vanih i državi korisnih građana“.

Ratio educationis iz 1777., osim tada novih ideja o školskom gradivu i odgoju djece, provodi i nove ideje u metodi poučavanja. Propisuje se metoda učenja s razumijevanjem, iako još uvijek kombinirana i s učenjem napamet (primjerice, memoriranjem popisa riječi pri učenju latinskog), kao i svladavanje i tumačenje pravila kroz primjere te usavršavanje usmenog i pismenog izražavanja kroz vježbe (prepričavanje, pisanje sastavaka itd.).22 Zanimljivo je da se za pravilan razvoj djece (i fizički i psihički) važnim smatraju i zdrava, umjerena prehrana, kao i odmor i opuštanje kroz vježbe za tijelo, tj. razgibavanje na svježem zraku. Dapače, dodatno vrijeme za takve aktivnosti propisuje se i kao jedna od vrsta nagrada za marljive učenike, dok se one lijene ili neposlušne izdvaja iz zajednič-kih igara i razgibavanja: dakle, tjelesni je odgoj važan i za održavanje discipline.

Treba također spomenuti da se Ratio okreće i učiteljima kao važnoj karici u sustavu obrazovanja, o čijoj predanosti i čestitosti uvelike ovisi uspjeh koji će učenici ostvariti tijekom svoga školovanja. Stoga se raspravlja i o dodatnom školovanju samih učitelja: kako o gradivu koje moraju svladati tako i o ustano-vama koje im školovanje omogućavaju ili mu pomažu. Ugled učitelja osobito je važan (što je također pitanje važno i u današnjem društvu): oni svojim živo-tom moraju pružati primjer đacima, ali i svim ostalim stanovnicima mjesta u kojemu rade. Kako bi se pokazalo koliko su državi važni, propisuju se za njih i dostojne plaće (uz povišice proporcionalne godinama službe), a nakon što više ne budu sposobni za rad, i mirovine koje će im omogućiti dostojanstven život. Dapače, školski će se fond iskoristiti i za zbrinjavanje njihovih udovica i siročadi u slučaju njihove smrti. Zanimljiva su i poglavlja posvećena umirivanju roditelja čija djeca u velikoj većini slučajeva odlaze od kuće kako bi pohađala škole: učitelji obećavaju preuzeti na sebe roditeljsku brigu i paziti na napredak djece jednako kao i na njihovo ponašanje i zdravlje.

Budući da je Ratio educationis iz 1777. g. ipak spomenik svoga vremena, nije sve odredbe u njemu moguće okarakterizirati kao moderne i napredne. Pri-mjerice, nema govora o školovanju ženske djece: mogućnost da učitelj predaje djeci oba spola spominje se samo u narodnim školama (konkretno, u onim

22 O metodama poučavanja koje propisuje Ratio educationis i njihovoj povezanosti s duhom prosvjetiteljstva i metodama općenito modernim i propisivanim u to doba v. detaljnije u Shek Brnardić, „The Enlightenment’s Choice“, 141-150.

23


seoskim, iako se vjerojatno odnosi i na one trgovišne i gradske), gdje se stječe samo osnovno obrazovanje. Nema ni obveze pohađanja škole; to će propisati tek Josip II. 1788. godine za djecu od šest do dvanaest godina, dok se ovdje spominju tek neke dobne granice ispod kojih se ne smije kretati na određene stupnjeve školovanja.

Staleške razlike su također još uvijek izrazito prisutne u razmišljanjima o odabiru zanimanja prikladnih pojedinim staležima i obrazovnim potrebama koje iz toga proizlaze. Osam staleža koji postoje u Kraljevstvu Ugarske također je nabrojano u predgovoru, a prema njima se preporuča i koliko dugo određe-na djeca trebaju ići u školu i koje predmete trebaju svladati prije završetka ško-lovanja. S druge strane, redovito se ponavlja da ne smije biti razlike u staležima pri zapošljavanju učitelja na natječajima u svim vrstama škola.

Ratio educationis iz 1777. g. vrijedan je spomenik povijesti školstva u hrvat-skim zemljama. U sebi sadrži tragove prosvjetiteljskih ideja koje su u to vrijeme zahvaćale i Crkvu i državu i jačale brigu o dobrobiti naroda. Očituju se i apso-lutističke ideje koje vode jačoj kontroli vladara nad oblikovanjem svih slojeva svojih građana kako bi bili korisni i vjerni, ideje o razvijanju nacionalnih jezika, pa čak i naznake o prevladavanju latinskog kao jezika zastarjele tradicije, iako je ideja o latinskom kao živom i za Kraljevstvo Ugarske neophodnom jeziku i temelju svakog obrazovanja nadvladala. Ujedno je to i koristan dokument svakome tko razmišlja o poboljšanju uvjeta školovanja i školstva općenito, jer nam pruža svjedočanstvo koliko su visoko standardi planiranja bili postavljeni još prije točno 240 godina.

I Opći školski red i Ratio educationis obrazovni su proces polagali u ruke i svećenika i laika. Nadzor nad školama u manjim sredinama imali su i župnici i svjetovne osobe imenovane od strane magistrata ili vlastelina. Nasuprot tomu, škole u većim gradskim središtima uglavnom su potpadale pod nadzor svje-tovnih osoba unutar školske uprave. S intenzivnijim angažmanom države na polju školstva znatno se mijenjaju i uloga, obveze i prava učitelja te se uvode određena pravila u dotad vrlo slabo regulirano područje rada. Država preko institucija školske uprave započinje normirati način izbora učitelja, metodološ-ke postupke u podučavanju, nastavno gradivo, satnice rada, ali i uvjete života učitelja te njihovu plaću. Kroz taj proces – koji je ipak trajao do duboko u 19. stoljeće – učitelji postupno postaju javni službenici s točno definiranim obve-zama i pravima, a njihov rad postaje podložan kontroli institucija izvršne vlasti.

Felbigerov plan za osnovno školstvo u habsburškim zemljama donio je znatne promjene u metodama podučavanja, s ciljem da se iste metode, kroz

24


propisane udžbenike i ujednačeno školovanje budućih naraštaja učitelja, pri-mjenjuju u svim školama. Djelo nastalo temeljem Felbigerovih iskustava u me-todi podučavanja u Saganu, Metodički priručnik za učitelje njemačkih škola (Metho-denbuch für Lehrer der deutschen Schulen),23 koje je objavilo školsko povjerenstvo Donje Austrije, utvrdilo je jasne, racionalne postavke obrazovnog procesa koje su u glavnini uključivale skupno podučavanje s ciljem bržeg podučavanja veće-ga broja djece i sistematski prikaz gradiva u kojem se osobito koristila metoda tabela s isticanjem početnih slova pojedinih pojmova radi lakšeg razumijevanja i pamćenja nastavnog sadržaja te s naglaskom na primjere primjene naučenog gradiva u svakodnevnom životu. Propisane metode svaki je učitelj, neovisno o tome koliko je tada već dugo bio u službi, morao striktno provoditi, a učenike je morao poticati na promišljanje o naučenom. Ujedno je uvedena i obveza kontinuiranog praćenja rada i napretka učenika.

***

Temelji koje su za škole Habsburške Monarhije postavili Opći školski red iz 1774. godine i Ratio educationis iz 1777. godine ostali su umnogome važeći kroz dug proces modernizacije javnoga školstva. I reforme narednih habsburških vladara - Josipa II. (vladar 1780.-1790.), Leopolda II. (1790.-1792.) i Franje II./I. (1792.-1835.), slijedile su načela postavljena u vrijeme vladavine Marije Terezije. Imperativi u razvoju školstva i dalje su bili autoritet države u kontroli i upravi školstvom, ujednačavanje institucionalnoga okvira i nastavnih sadržaja i metoda, usmjeravanje obrazovnog sadržaja na gradivo korisno u svakodnev-nom životu pojedinaca te briga o obrazovanju učitelja pod okriljem države, kao nosioca reformi na lokalnoj razini. Josip II. osobito je, primjerice, isticao korist od dostupnosti obrazovanja za sve građane države uvodeći znatnije kazne za roditelje koji nisu slali djecu u škole i strože kontrole.24

Školski je sustav, temeljem iskustva i promjena tendencija u obrazovanju, neprestano nadograđivan i prilagođavan. Na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće dje-lovalo je u Monarhiji Povjerenstvo za reviziju školstva (Studienrevisionskommi-ssion), u kojem je sudjelovao niz prosvjetnih djelatnika i državnika, i koje je tijekom nekoliko godina iznijelo niz prijedloga za reformu školstva, a 1804. go-

23 Johann Ignaz von Felbiger, Methodenbuch für Lehrer der deutschen Schulen in den kaiserlich- königlichen Erblanden [...] (Wien, 1775.).

24 Helmut Engelbrecht, Geschichte des österreichischen Volksschulwesens. Erziehung und Unterricht auf dem Boden Österreichs; sv. 3: von der frühen Aufklärung bis zum Vormärz (Wien, 1984.), 118-119.

25


dine i predložilo novi plan uređenja i uprave školstvom („Plan einer künftigen Verfassung und Leitung des ganzen deutschen Schulwesens“).25 Uz prijedloge, Povjerenstvo je prikupilo postojeće propise te ih objavilo u Beču 1806. u zbir-ci pod naslovom Politički ustroj njemačkih škola (Politische Verfassung der deutschen Schulen).26 Zbirka je do 1844. doživjela ukupno devet izdanja, pri čemu je svako bilo nadopunjeno novim propisima, a propisi doneseni u toj zbirci regulirali su osnovno školstvo u Austriji sve do 1869. godine.

U osnovnome, Politički ustroj njemačkih škola predviđao je sljedeće regulacije unutar školskoga sustava: zadržana je podjela na tri vrste škola – trivijalne u mjestima župa, glavne u centrima okruga te normalne škole u glavnim gradovi-ma pojedinih pokrajina, no uveo je i obvezu osnutka djevojačkih škola, također u glavnim gradovima pokrajina. Trivijalne su škole imale jednoga učitelja, glav-ne škole jednoga učitelja po razredu, a na normalnima je uz učitelja po razredu bio namješten i ravnatelj. Za podučavanje u vjeri bili su zaduženi župnici. Za učiteljske kandidate na normalnim su školama držani tečajevi, i to u trajanju od šest mjeseci za kandidate za glavne škole te u trajanju od tri mjeseca za kandi-date za trivijalne škole. Političkim ustrojem ponovno se počinje naglašavati značaj svećenstva u obrazovnom procesu: dušebrižnicima je tako povjeren nadzor nad trivijalnim i glavnim školama, pri čemu se očekivalo da će ordinarijatu podnositi izvješća o napretku učenika, disciplini ili radu i moralnom vladanju učitelja. Vrhovni nadzor na razini pojedine provincije dan je u ruke okružnih dekana, koji su ujedno bili i izvjestitelj o stanju škola u cijeloj dijecezi.

Utvrđena je obveza školovanja za svu djecu od šest do 12 godina starosti, ali i zabrana zapošljavanja djece u industriji do devete godine života. Udžbenici su za siromašnu djecu bili besplatni. Metode podučavanja više su usmjerene na pamćenje gradiva; a za glavne je škole istaknuta potreba slobodnijeg izražaja i samostalnoga rada. Nastavni je sadržaj i dalje bio strogo propisan. Nastava je trajala 20 sati tjedno (izuzev drugoga polugodišta trećega i četvrtoga razreda kad je broj sati povišen na 25, odnosno 30). Za seosku djecu uvedena je polud-nevna obuka u trajanju od 15 sati tjedno, odnosno osam sati tjedno za manju djecu. Ispiti su se držali na kraju svakoga polugodišta.

Što se uprave školstvom tiče, vrhovnu kontrolu školstva pojedine provinci-je ili zemlje držao je vrhovni školski nadzornik kojega je imenovao vladar, dok

25 Cuvaj, Građa, sv. II., 458-459; Adolf Beer i Franz Hochegger, Die Fortschritte des Unterrichtswesens in den Culturstaaten Europas, sv. I. (Wien, 1867.), 362-363.

26 Politische Verfassung der deutschen Schulen in den k., auch k. k. deutschen Erbstaaten (Wien, 1805.). Detaljno o nastanku i sadržaju zbirke v. u Cuvaj, Građa, sv. II., 458. i dalje.

26


su okružne školske nadzornike imenovali ordinarijati. Dvorsko školsko povje-renstvo imenovalo je ravnatelje normalnih škola, a zemaljske vlade ravnatelje i učitelje glavnih škola; kod samostanskih i trivijalnih škola utjecaj na imenova-nja imali su i poglavari redova, odnosno pokrovitelji škola. Za područje Vojne krajine važnu je ulogu u školskoj upravi imao i krajiški školski izvjestitelj pri Dvorskom školskom povjerenstvu.

I u Zemljama Krune sv. Stjepana iste je godine kad je izdan Politički ustroj za njemačke škole donesena odluka o sukladnoj dopuni postojećeg školskog zako-na. Ratio educationis iz 1777. g. bio je tako na snazi nepunih trideset godina, dok 1806. godine u Budimu nije izdana njegova prerađena verzija (Ratio educationis publicae totiusque rei literariae per Regnum Hungariae et provincias eidem adnexas. Budae. Typis et sumtibus Regiae Universitatis Hungaricae). Novi Ratio educationis iz 1806.27 u sebi je sadržavao i odluke donesene na saborima 1790. i 1791. (zakonske članke 1791:16 i 1792:7), koje se odnose na obvezu učenja mađarskog, barem kao izbornog predmeta, već od narodnih škola. Time se uklopio u intenzivniju mađarizaciju na prijelazu stoljeća. Novosti u odnosu na odredbe iz 1777. go-dine su sljedeće:

Nadzor nad školskim sustavom od tada su, po kraljevskoj ovlasti, imali glavni ravnatelji školskih okruga, a to su još uvijek Budim, Bratislava, Košice, Győr, Oradea i Zagreb. Škole se sada dijele na: a) narodne škole gdje se nastava odvija na materinskom jeziku (u selima, trgovištima i gradovima), b) gramatičke škole, c) gimnazije, d) liceje, e) akademije i f) sveučilište (s fakultetima). U na-rodne škole, koje su se mogle dijeliti na stariji i mlađi razred, djeca su kretala sa šest godina i nisu u njoj ostajala dulje od dvije i pol godine. Za đake koji su se namjeravali posvetiti gospodarstvu u narodne je škole dodan i treći razred gdje su učili osnove geometrije i arhitekture, prirodoslovlje, tehnologiju i zemljopis s naglaskom na trgovinu. Ti su se predmeti, uz mađarski i njemački te mehaniku, glazbu i domaću povijest, podučavali i u primarnim narodnim školama (normal-kama). U tim su se školama i budući učitelji pripremali za svoj posao.

U ovoj se novoj uredbi po prvi put propisuje i obrazovanje djevojčica, tamo gdje to situacija dopušta, odvojeno od dječaka. Staleška je podjela još uvijek vidljiva u predmetima poučavanja. One iz radničkih obitelji učile su (na narodnom jeziku) vjeronauk, čitanje, pisanje, računanje i ručni rad. Djevojčice

27 Usporedba dviju odredbi temelji se na latinskom izdanju (Budim, 1806., dostupnom na Internet Archive; https://archive.org/details/ratioeducationis00buda, 15. II. 2017.) i na tek-stu u Mátej, Ratio educationis, (osobito 23-31). Uredbom iz 1806. bavi se i Modrić-Blivajs, „Utjecaj školskog zakonodavstva“, 214-216.

27


iz građanskih obitelji uz to su imale i domaćinstvo te poznavanje Ugarske. Plemkinje su učile i mađarski, njemački i francuski čitajući ugledne pisce, kao i biblijsku povijest i zemljopis Ugarske. O javnim su djevojačkim školama bri-gu vodile ženske redovničke zajednice. Učiteljice su morale znati mađarski, a obrazovale su se u javnim ustanovama pri kraljevskim akademijama.

Latinske gramatičke škole u novom su ustroju trajale četiri godine (sa škol-skom godinom od 1. studenog do 8. rujna), a djeca su morala imati barem navršenih devet. Dani odmora bili su nedjelja, te uz četvrtak (kao i 1777.) još i utorak popodne. Dodatna dva razreda s gramatičkim su školama činila gi-mnaziju. Obične su gimnazije uzdržavali patroni, a arhigimnazije su i dalje bile pri kraljevskim akademijama. Na gimnazije su se nadovezivale dvije godine liceja, a na njih četiri godine akademije, gdje je u prvom dijelu studija naglasak na filozofiji, a u drugom na javnom pravu. Za sve su te vrste škola propisani i predmeti (kojih je nešto više jer su uže definirani i usmjereniji na praksu i buduću zapošljivost nego u prethodnoj uredbi) i udžbenici i ispiti, slično kao i u verziji iz 1777. godine. Ratio educationis iz 1806. g. detaljnije opisuje i studije na filozofskom, medicinskom, pravnom i teološkom fakultetu određujući tra-janje i predmete poučavanja. Napominje se da uz medicinski fakultet treba biti botanički vrt, bolnica, kemijski laboratorij i posebna anatomska i kirurška sala.

Probni rok učiteljima trajao je godinu dana, a birali su se na natječaju (osim u arhigimnazijama gdje se imenuju dokazano uspješni i zaslužni profesori). Od predavača, pogotovo onih na sveučilištu, očekivala se ne samo stručnost nego i predanost poslu i zanos. Također su određene povišice učiteljima koje ovise o godinama službe (nakon 10 godina trećina plaće, nakon 20 polovica i nakon 30 puna plaća).

Odredbe o disciplini i ovdje su prisutne, primjerice zabrana pohađanja ka-zališta i plesova, nošenja oružja te uništavanja imovine i okoliša. Vjeronauk je još uvijek igrao važnu ulogu i među školskim predmetima, ali i za oblikovanje karaktera mladeži. Izlaz je bio dopušten navečer ljeti do 22 h, a zimi do 21 h, a roditelje se upozoravalo da ne daju djeci previše novaca zbog opasnosti da ih to odvede na krivi put. Ostale zabrane i kazne su većinom ostale iste kao i u prethodnoj uredbi.

Ovom se uredbom propisuje i osnivanje sveučilišne knjižnice s numizma-tičkom zbirkom (planiranom i 30 godina ranije), kao i prirodoslovna, fizička i mehanička zbirka te zvjezdarnica.

Ratio iz 1806. nije donio mnogo novih odredbi, nego je većinom dopunio postojeće odredbe iz 1777., najviše u propisima o gradivu pouka (osobito na

28


sveučilištu) i strožoj disciplini. Napredak se vidi i u posebnom dijelu posve-ćenom obrazovanju ženske djece, no uvođenje mađarskog na razini gotovo ravnopravnoj narodnom jeziku sigurno nije olakšalo prihvaćanje tog propisa među ne-mađarskim narodima. Na snazi će biti do 1845. godine, ali oba su propisa u praksi nailazila na probleme pri provedbi, pogotovo zbog nedostatka novca za narodne škole koje su u financijama ovisile o svojim mjestima i lokal-nim veleposjednicima.

Prema modernome školstvu

Glavno obilježje 1830-im i 1840-im godinama dala su sukobljavanja hr-vatskih i ugarskih staleža zbog nastojanja Mađara da mađarski jezik uvedu kao službeni u Ugarskoj, uključujući Hrvatsku i Slavoniju. Hrvatsko je plemstvo uz oslonac na bečki dvor (vladar nije potvrđivao zaključke Ugarskog sabora koji su tomu smjerali) pružalo otpor, ali je postupno uzmicalo i otvorilo je prostor učenju mađarskog jezika u hrvatskim školama (vladarevom uredbom iz 1833. proglašen je obveznim predmetom u hrvatskim gimnazijama). Istodobno je hrvatska inteligencija, uglavnom građanskog podrijetla, intenzivno radila na procesu izgradnje standardnog hrvatskog (ilirskog) književnog jezika. U ta-kvim okolnostima nije se raspravljalo o važnim reformama u školstvu. Ugar-sko namjesničko vijeće na osnovi zaključka Ugarskog sabora zadužilo je grofa Györgyja Apponyija da sastavi prijedlog preustroja školstva u Ugarskoj. Nje-gov je prijedlog vladar potvrdio 16. srpnja 1845. kao naredbu nazvanu Systema scholarum elementarium. Tu je naredbu u prijevodu na hrvatski naslovljenom Su-stav početnih škola u Ugarskoj objavio Antun Cuvaj.28

Prema njoj zadaća pučkih škola je odgojna i obrazovna, primjerena staležu i treba pružiti temelj za daljnju naobrazbu. Osnovne škole podijeljene su na niže (prvi i drugi razred) i više pučke škole (treći i četvrti razred). Osnovno obrazo-vanje u načelu je obvezno od šeste ili sedme do dvanaeste godine. Briga o ma-terijalnim potrebama škola u nadležnosti je općina i gradova i preporučuje se njihovo osnivanje, ako ima dovoljno djece sposobne za školu. Systema scholarum elementarium preporučuje spolno razdvajanje učenika, a u skladu s tim različiti su i predmeti koji se uče u muškim i ženskim školama. Cjelokupni ustroj puč-kih škola ima snažno staleško obilježje, pa je tome i lokalnim (gospodarskim) potrebama prilagođeno i izvođenje nastave, premda su, barem u nižim pučkim

28 Cuvaj, Građa, sv. III., 133-146.

29


školama za dječake, nastavni predmeti bili isti. Nastavni predmeti u nižim puč-kim školama trebali su pružiti najosnovnija znanja iz vjeronauka, čitanja i pisa-nja na materinskom jeziku (u gradskim školama i na mađarskom jeziku), mate-matike (uz upoznavanje novca i mjera te osnova jednostavnog knjigovodstva) i pjevanja crkvenih pjesama. U višim pučkim školama nastavni sadržaji iz istih predmeta bili su opširniji, a podučavalo se i pisanje sastavaka, nauk o gradnji, elementarna geometrija, geografija, crtanje i osnove drugih prirodno-znanstve-nih predmeta. Škole za djevojčice podijeljene su na tri tipa prema imovinskom i društvenom statusu roditelja. U njima su ženska djeca dobivala poduku iz vjeronauka, čitanja i pisanja, pjevanja crkvenih pjesama, ženskog ručnog rada i kućanskih poslova primjerenih pojedinom staležu, a u višim djevojačkim ško-lama za djevojke iz plemićkih obitelji učili su se mađarski, njemački i francuski jezik (ovisno o želji roditelja, i crtanje, glazba, ples i sl.). Nastavni jezik je mate-rinski jezik, ali je mađarski dobio važnu ulogu. I u pogledu organizacije školske godine i nastave snažno su izražene staleške razlike (primjerice, za seoske niže pučke škole nije točno definiran kalendar školske godine, nego su praznici bili prilagođeni sezonskim poljskim radovima). Neposredna uprava nad pučkim školama u rukama je svećenika – župnika kao ravnatelja škole, vicearhiđakona kao okružnih školskih nadzornika, a vrhovna uprava nad pučkim školama u rukama je države, odnosno Ugarskog namjesničkog vijeća i okružnih ili pokra-jinskih vrhovnih ravnatelja škola koje imenuje vladar. Učitelji su trebali imati određene kvalifikacije, imenovao ih je vrhovni ravnatelj škola, a pravo na mi-rovinu stjecali su nakon tridesetogodišnje učiteljske službe. Systema scholarum elementarium pučku školu ostavila je pod snažnim utjecajem Crkve, forsirala je mađarski jezik, naglasak je stavljen na vjerski i moralni odgoj te stjecanje prak-tičnih znanja, primjerenih spolu i staležu učenika.

Systema scholarum elementarium u Hrvatskoj nije u potpunosti zaživjela prije 1848. godine, za vrijeme neoapsolutizma je stavljena izvan snage, ponovno je stavljena u uporabu naredbom Hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog dvorskog dikasterija od 7. studenoga 1861., a neke su odredbe u civilnom dijelu Hrvat-ske i Slavonije vrijedile do donošenja prvog hrvatskog zakona o školstvu 1874. godine.29

29 Cuvaj, Građa, sv. III., 146. O uredbi Systema scholarum elementarium usp. također Modrić-Bli-vajs, „Utjecaj školskog zakonodavstva“, 209-221, osobito 216-219, i Franković (ur.), Povijest školstva i pedagogije, 98.

30


Premda su i prije 1848. godine postojali planovi za preustroj školstva u Habsburškoj Moharhiji,30 oni nisu realizirani zbog snažnog protivljenja kon-zervativnih snaga. Međutim, revolucionarna previranja, koja su u proljeće 1848. godine zahvatila znatan dio Europe i dijelove Habsburške Monarhije, stvorila su povoljno ozračje za reformske zahvate u području školstva. U ve-ćini europskih zemalja, uključujući i Habsburšku Monarhiju, izneseni su re-volucionarni zahtjevi u duhu liberalizma. Na razini uređenja države zatraženo je donošenje ustava i uvođenje parlamentarnog sustava, a u nekim zemljama i ujedinjenje administrativno i teritorijalno podijeljenog nacionalnog korpusa. Na osobnoj razini tražilo se uvođenje političkih i građanskih sloboda i prava – jednakosti pred zakonom neovisno o podrijetlu, društvenom i imovinskom statusu, uvođenje nacionalne, jezične i vjerske ravnopravnosti, ukidanje pod-ložništva i uvođenje jednakosti u plaćanju poreza, ukidanje cenzure i uvođenje slobode tiska, mišljenja i govora, slobode okupljanja i udruživanja itd. Studenti Bečkog i Praškog sveučilišta u posebnim su peticijama tražili i uvođenje tzv. akademskih sloboda – slobode poučavanja i učenja.31 Nakon što su pod priti-skom revolucionarnih pobuna u Ugarskoj talijanskim zemljama, a napose pod pritiskom uličnih nemira u Beču, vladajući krugovi Monarhije pristali na ustup-ke i proglasili ukidanje cenzure i slobodu tiska te najavili donošenje ustava, u novoj austrijskoj vladi, po prvi put u povijesti, osnovano je Ministarstvo javne nastave (Ministerium des öffentlichen Unterrichts, od srpnja 1849. Ministerium für Cultus und Unterricht; u izvorima i literaturi često se koristi naziv Unterrichtsmini-

30 Christof Aichner, Die Umsetzung der Thun-Hohensteinschen Reformen an der Univer-sität Innsbruck (1848-1860), disertacija, Sveučilište u Innsbrucku (Innsbruck, 2014.), 68. Autor se poziva na istraživanje Thomasa Maisela.

31 U predožujsko doba (razdoblje od Bečkog kongresa 1815. do izbijanja revolucija u veljači/ožujku 1848. godine) nastava na sveučilištima u Monarhiji bila je usmjerena na obrazovanje poslušnih činovnika; odvijala se na temelju propisanih udžbenika i odobrenih skripti od kojih profesori nisu smjeli odstupati. Da bi mogli upisati iduću akademsku godinu, stu-denti su morali položiti semestralne i godišnje ispite, a fakultetima su upravljali ravnatelji/direktori studija (Studiendirektoren) koje je imenovala država. Ch. Aichner, Die Umsetzung, 58-59. Nasuprot tomu, sloboda poučavanja podrazumijevala je da profesori mogu pove-zati znanstveno istraživanje i poučavanje te da smiju slobodno poučavati svaku znanost. Jedini regulator pritom bila bi slobodna i argumentirana razmjena mišljenja znanstvenika u javnome tisku. Na taj se način sloboda poučavanja dovodila u tijesnu vezu sa slobodom mišljenja i izražavanja misli. Sloboda učenja, koju bi uživali studenti, obuhvaćala je njihovo pravo da sami biraju kolegije i profesore koje žele slušati i redoslijed kojim će ih slušati. O akademskim slobodama usp. Kurt Mühlberger, „Lehr- und Lernfreiheit. Von der ʻHohen Schuleʼ zur ʻNeuen Universitätʼ 1848-1873“; na: geschichte.univie.ac.at/de/themen/lehr-und-lernfreiheit, 22. 2. 2017.

31


sterium). Ministar javne nastave barun Franz von Sommaruga (1780.-1860.) u govoru u auli Bečkog sveučilišta 30. ožujka 1848. najavio je reformu sveučilišta u Habsburškoj Monarhiji32 po uzoru na njemačka sveučilišta, utemeljenu na slobodi poučavanja i učenja.33

U takvom povoljnom političkom ozračju započela je reforma obrazovnog sustava u Habsburškoj Monarhiji. Početkom travnja 1848. osnovano je po-vjerenstvo za osmišljavanje reforme školstva, sastavljeno od bečkih i praških sveučilišnih i gimnazijskih profesora. Na savjetovanju održanom 5. travnja 1848. u Beču članu povjerenstva, filozofu i profesoru Franzu Serafinu Exneru (1802.-1853.) povjerena je izrada nacrta reforme. On je smatrao da je preduvjet za ostvarenje slobode poučavanja i učenja osmogodišnja gimnazija nastala spa-janjem dvogodišnjeg pripremnog filozofskog tečaja i šestogodišnjih gimnazija kao školskih ustanova koje imaju općeobrazovni značaj s ciljem smanjivanja jaza između gimnazijskog i sveučilišnog obrazovanja. Da bi se to moglo ostva-riti, bilo je potrebno provesti usporednu i koordiniranu reformu gimnazija i sveučilišta. Većim dijelom na osnovi vlastitih reformskih prijedloga iz ranijih godina,34 a manjim dijelom na osnovi prijedloga iznesenih na spomenutom savjetovanju, Exner je zajedno s državnim podtajnikom za osnovno školstvo, liječnikom i profesorom na Medicinskom fakultetu Ernstom Barunom von

32 Studenti Bečkog sveučilišta u proljeće 1848. davali su odlučujući ton revolucionarnom pokretu u glavnom gradu Monarhije. Vjerojatno je to glavni razlog zašto je ministar govorio ponajprije o reformi sveučilišta. O ulozi studenata u revolucionarnim nemirima u Beču 1848. usp. Thomas Maisel, Alma Mater auf den Barrikaden. Die Universität Wien im Revolutionsjahr 1848 (Wien, 1998.); Gernot Stimmer, „Die Mythologisierung der Revolution von 1848 als Modell einer Studentenrevolution“, u: Otto Neuloh – Walter Rüegg (ur.), Student und Hochschule im 19. Jahrhundert. Studien und Materialien (Göttingen, 1975.), 243-302; Hubert Kaut, „Der Technikstudent und die Wiener Revolution von 1848“, u: Franz Gartmayer et al., 150 Jahre Technische Hochschule Wien. Eine Geschichte ihrer Studenten (Melk [u. a.], 1965.), 56-65; Mitchel G. Ash, „Die Universität Wien in den politischen Umbrüchen des 19. und 20. Jahrhunderts“, u: Mitchel G. Ash – Josef Ehmer (ur.), Universität – Politik – Gesellschaft, sv. 2. (Göttingen – Wien, 2015.), 33-57.

33 U kasnijim je u raspravama prevladalo shvaćanje ministra javne nastave grofa Lea Thuna-Hohensteina o ograničenoj slobodi poučavanja koja je u skladu s duhom Katoličke crkve i interesima države. Ch. Aichner, Die Umsetzung, 66. I sloboda učenja kasnije je ograničena uvođenjem studijskih nastavnih planova i obveznih kolegija.

34 Riječ je o Exnerovom stručnom mišljenju o prijedlogu nastavnog plana za gimnazije Be-nedicta Richtera iz 1845. te o vlastitom prijedlogu reforme filozofskog studija iz 1846. godine. O tome više u: Salomon Frankfurter, Graf Leo Thun-Hohenstein, Franz Exner und Hermann Bonitz. Beiträge zur Geschichte der österreichischen Unterrichtsreform (Wien, 1893.; reprint 2010.), 78-88.

32


Feuchterslebenom (1806.-1849.) izradio Nacrt temeljnih načela javne nastave u Au-striji (Entwurf der Grundzüge des öffentlichen Unterrichtswesens in Österreich).35 Bio je to prvi cjeloviti prijedlog reforme javnog školstva u Monarhiji na svim ra-zinama, izrađen po uzoru na pruski obrazovni sustav, a u njemu je briga za uređenje školstva definirana kao jedno od osnovnih prava države. Država pre-ko Ministarstva javne nastave preuzima nadzor nad cjelokupnim obrazovnim sustavom i njime na svim razinama upravljaju stručnjaci – učitelji, odnosno sveučilišni profesori. Međutim, dok je visoko školstvo pod izravnom kontro-lom i upravom države, osnovnim i srednjim školstvom neposredno upravljaju zemaljska školska vijeća koja se trebaju osnovati u svim glavnim gradovima pokrajina. Školstvo se financira iz javnih sredstava, osnovno školstvo iz općin-skih financija, srednje školstvo iz pokrajinskih/zemaljskih sredstava, a visoko školstvo financira država. Privatne i javne škole izjednačavaju se u pogledu po-trebnih kvalifikacija učitelja i nastavnih planova, predviđeno je osnivanje škola za obrazovanje budućih učitelja, jer je podizanje stručnih kvalifikacija učitelja shvaćeno kao preduvjet za podizanje kvalitete škola na svim razinama. Osnov-ne škole trebale su osposobiti državljane za samostalni život i privređivanje, ali i za realizaciju javnih prava i obveza. Zbog toga je osnovno školstvo besplatno i trebalo bi biti dostupno svima, neovisno o socijalnom i imovinskom statusu, podrijetlu, spolu ili vjerskoj pripadnosti. Srednje škole dijelile su se na stručne škole, koje su učenike pripremale za pojedina zanimanja, i na škole koje su pru-žale opće znanje i pripremale polaznike za nastavak obrazovanja na višim ško-lama – fakultetima i tehničkim institutima. Takve su škole bile gimnazije i re-alne škole. Spajanjem dvogodišnjeg tečaja filozofije koji je služio kao priprema za studij na nekom fakultetu i gimnazija, one su postale osmogodišnje škole. U gimnazijama je povećan broj sati za matematiku, prirodoslovne predmete i žive jezike i na taj način je omogućen prelazak učenika iz realke u višu gimnaziju. U višim gimnazijama uvedeni su predmetni nastavnici, a maturalni ispit na kraju gimnazijskog obrazovanja postao je preduvjetom za upis na sveučilište. Sveuči-lišta i fakulteti dobili su autonomiju i vlastita upravna tijela – akademski senat, odnosno dekana (umjesto direktora studija koji su fakultetima upravljali do 1848. godine), struktura tehničkih instituta izjednačena je sa strukturom fakul-teta, uvedena je sloboda poučavanja i učenja, ukinuti su semestralni i godišnji ispiti i uvedeni su seminarska nastava i privatni docenti. Srednje i visoke škole postale su dostupne nadarenim učenicima bez obzira na njihovo podrijetlo i

35 O donošenju i glavnim obilježjima Nacrta usp. Vlasta Švoger – Ivana Horbec, “Nacrt temelj-nih načela javne nastave u Austriji (1848.) – osnova modernizacije školstva u Habsburškoj Monarhiji”, Anali za povijest odgoja, 12 (2013), 7-39.

33


imovinski status. Važnu ulogu u obrazovnom sustavu dobio je materinski jezik učenika, koji je uglavnom bio i nastavni jezik. Nacrt temeljnih načela javne nastave u Austriji postao je temeljem modernizacije školstva u Habsburškoj Monarhiji do njezina raspada 1918. godine.

U sklopu Ministarstva javne nastave osnovano je povjerenstvo za proved-bu reforme36 koje je vodio Exner, a članovi su mu bili istaknuti pedagozi i pro-fesori Karl Enk von der Burg (1808.-1885.) i Wilhelm Podlaha (1803.-1853.). Na osnovi Nacrta temeljnih načela javne nastave u Austriji filolog Hermann Bonitz (1814.-1888.), koji je u međuvremenu angažiran za rad na reformi gimnazija i sveučilišta i imenovan je profesorom klasične filologije na Sveučilištu u Beču, i Franz Serafin Exner u idućim mjesecima izradili su Nacrt ustroja gimnazija i re-alnih škola (Entwurf der Organisation der Gymnasien und Realschulen in Oesterreich).37 Exner je napisao uvodni dio i prvi općeniti odjeljak u nastavnom planu za gimnazije, zatim napomene o uvodu u filozofiju, dio koji se odnosi na nastavu prirodnih znanosti i nastavni plan za realne škole, a ostale je dijelove napisao Bonitz. Na osnovi prijedloga Josefa Mozarta, njihova pomoćnika za reformu visokoškolske nastave, uređena je nastava njemačkog jezika.38

Prvi dio Nacrta ustroja gimnazija i realnih škola, naslovljen kao Plan za gimna-zije, svojevrsna je sinteza ideja koje je prethodnih godina predlagao Exner po uzoru na srednje i visoko školstvo u Pruskoj, a ujedno i konkretizacija temeljnih načela ustroja školstva iznesenih u Nacrtu temeljnih načela javne nastave u Austriji. Pripajanjem nastavnih sadržaja iz pripremnog filozofskog studija i gimnazijskih nastavnih sadržaja osnovane su osmogodišnje gimnazije. One se dijele na četverogodišnje niže i više gimnazije s nastavom na materinskom je-ziku, umjesto dotadašnjeg latinskog ili njemačkog jezika. Razredne učitelje koji su predavali (gotovo) sve predmete u jednom razredu zamijenili su predmetni nastavnici koji su predavali jedan predmet ili manji broj srodnih predmeta. Sma-njenjem broja nastavnih sati za latinski jezik i povećanjem broja sati za mate-rinski jezik i druge strane jezike, matematiku i prirodne predmete ostvarena je ravnoteža između jezičnih sadržaja u nastavi i prirodoslovno-matematičkih i društvenih nastavnih sadržaja. U nacionalno heterogenim krunovinama39

36 Frankfurter, Graf Leo Thun-Hohenstein, 4-5, 90-91.37 Tiskan je kao samostalna publikacija pod gornjim naslovom u Beču 1849. u izdanju

Ministarstva vjere i nastave. U literaturi na njemačkom jeziku često se skraćeno naziva Organisationsentwurf.

38 Frankfurter, Graf Leo Thun-Hohenstein, 105-109.39 Oktroiranim ustavom od 4. ožujka 1849. povijesne zemlje i pokrajine Habsburške Monar-

hije proglašene su krunovinama.

34


učenicima je trebalo omogućiti nastavu drugog zemaljskog jezika, a njemački jezik bio je obvezni predmet u svim gimnazijama. Na taj je način ostvaren cilj – transformacija gimnazija iz škola za učenje klasičnih jezika u škole koje će pružati kvalitetno cjelovito opće znanje i služiti kao priprema za nastavak ob-razovanja na sveučilištu. Kao preduvjet za upis na fakultet uvedena je matura kao svojevrsni ispit zrelosti i provjera znanja stečenog u gimnaziji. Matura se sastojala od usmenog i pismenog ispita, a polagala se na kraju osmog razre-da gimnazije. Uvedena je još jedna novost – pedagoška institucija razrednika kao posrednika između učenika međusobno te između učenika i nastavnika, osobito u disciplinskom pogledu. Detaljno je propisan nastavni plan za sve nastavne predmete i način vođenja pedagoške dokumentacije. Normiran je i način upravljanja gimnazijama kojima upravlja ravnatelj kao jedan od članova nastavnog kolektiva, gimnazije su stavljene pod neposredni nadzor zemaljskog školskog vijeća, odnosno posebnog školskog savjetnika za gimnazije (koji mora biti pedagoški stručnjak) i nalazile su se pod vrhovnom upravom Ministarstva javne nastave. Na taj je način uvelike proveden proces laicizacije gimnazija i one su definitivno pretvorene u politicum.

Plan za realne škole u pogledu ustroja realnih škola, upravljanja njima, kva-lifikacija učitelja koji predaju jedan ili nekoliko predmeta za koje su posebno osposobljeni, nastavnog jezika, raspodjele nastavnih sati, a dijelom i nastavnih sadržaja slijedi gimnazijski nastavni plan. U realkama je nastava utemeljena na modernoj literaturi i odvija se na popularni način. Realke su stručne srednje škole koje trebaju pružiti potrebna stručna znanja za obavljanje različitih po-slova vezanih za obrte, trgovinu, rudarsku i industrijsku proizvodnju, a ovisno o lokalnim potrebama predviđeno je različito trajanje obrazovanja u nižoj re-alci (od dvije do četiri godine) i sve su trebale imati jednu, završnu godinu s praktičnom nastavom. Više realke u trajanju od tri godine (u slučaju nastavka obrazovanja na višoj realci učenici nisu trebali pohađali zadnji razred niže real-ke s praktičnom nastavom) trebale su pružiti šire opće obrazovanje i pripremiti učenike za nastavak školovanja na nekom tehničkom institutu. Veliku novost predstavljala je mogućnost nastavka obrazovanja u višoj gimnaziji nakon svr-šetka niže realke, ali uz uvjet da je učenik umjesto praktične nastave pohađao nastavu latinskog i grčkog jezika koju su financirali roditelji. Bila je to kom-binacija niže realke i niže gimnazije koja je ipak trebala predstavljati iznimku. Plan za realne škole stvorio je zakonski okvir za djelovanje modernih srednjih strukovnih škola u Habsburškoj Monarhiji koje su bile prilagođene potrebama sredine u kojoj su djelovale.

35


Nacrt ustroja gimnazija i realnih škola u Austriji za privremenu je uporabu odo-brio vladar 16. rujna 1849. godine.40 Provođenje modernizacije školstva u Mo-narhiji kasnije je uvelike ovisilo o promjeni političkih okolnosti i o (ne)poštiva-nju građanskih i političkih prava. U proljeće 1849. godine, kad se činilo da su proturevolucionarne snage na pragu konačne pobjede protiv revolucionarnih pokreta, vladar je oktroirao Ustav.41 Ustavom je uvedeno centralističko uređe-nje Monarhije i sve povijesne zemlje proglašene su krunovinama s prividnom autonomijom. Temeljem načela monarhovog suvereniteta po milosti Božjoj cjelokupna vlast stavljena je u ruke vladara, a premda su Ustavom predviđeni, središnji i pokrajinski parlamenti nisu se sastajali. Građanska i politička prava u Ustavu nisu spomenuta, nego su u znatno ograničenom obliku definirana u posebnom patentu. Ukinuti su feudalni odnosi, zajamčena sigurnost vlasniš-tva i stvoreni su preduvjeti za razvoj kapitalističkih gospodarskih i društvenih odnosa. Međutim, Silvestarskim patentom iz 1851. ukinut je Ustav i uveden je apsolutistički sustav vladanja. U takvim okolnostima došlo je i do modifika-cije nekih načela reforme školstva formuliranih u Nacrtu temeljnih načela javne nastave u Austriji iz ljeta 1848. godine te u Nastavnom planu za gimnazije i realke, ponajprije u smislu davanja veće važnosti njemačkom jeziku. U tom smislu su tijekom 1853. i 1854. vođene rasprave o reformi gimnazija i sveučilišta. Ministarska konferencija zaključila je da je potrebno uvesti njemački jezik kao nastavni od 4. razreda gimnazije, ali da se ne smije potpuno isključiti zemaljski jezik. Naredba o njemačkom nastavnom jeziku u gimnazijama donesena je 22. kolovoza 1854. godine. Vladarevom odlukom od 9. prosinca 1854. potvrđena je konačna reforma gimnazija na temelju donekle modificiranog Nastavnog plana za gimnazije iz 1849., a njemački je uveden kao nastavni jezik u sve gi-mnazije. Nastavljena je započeta modernizacija gimnazija, ali je započela i

40 Helmut Slapnicka, „Die Rechtsstellung der Universitäten im alten Österreich von den Re-formen Leo Thuns bis zum Ende der Monarchie“, u: Peter Wörster – Dorothee M. Goetze (ur.), Universitäten im östlichen Mitteleuropa. Zwischen Kirche, Staat und Nation – Sozialgeschichtliche und politische Entwicklungen (München, 2008.), 195-205, ovdje se pozivam na str. 196.

41 O Oktroiranom ustavu od 4. ožujka 1849. usp. Wilhelm Brauneder, „Die Verfassungsentwicklung in Österreich 1848 bis 1918“, u: Helmut Rumpler – Peter Urbanitsch (ur.), Die Habsburgermonarchie 1848-1918, Band VII, Verfassung und Parlamentarismus, 1. Teilband, Verfassungsrecht, Verfassungswirklichkeit, zentrale Repräsentativkörperschaften (Wien, 2000.), 120-128; Mirjana Gross, Počeci moderne Hrvatske. Neoapsolutizam u civilnoj Hrvatskoj i Slavoniji 1850-1860. (Zagreb, 1985.), 14-15 i Vlasta Švoger, Südslawische Zeitung 1849.-1852. Organ nove epohe kod Južnih Slavena (Zagreb, 2002.), 157-159. Prijevod Oktroiranog ustava s komentarima objavio je Bogoslav Šulek, Austrianski dèržavni ustav (Konštitucija) (Zagreb, 1850.).

36


njihova germanizacija. Iduće godine uveden je njemački nastavni jezik i u neke više škole, primjerice u Pravoslovnu akademiju u Zagrebu.42

Nakon sloma apsolutističkog sustava vladanja, tijekom kojega je obrazovni sustav u Monarhiji iznova dobio snažno konfesionalno obilježje,43 i ponovnog uvođenja ustavnosti ponovno je vraćen materinski jezik kao nastavni jezik. Na području školstva nije bilo značajnijih promjena do sklapanja Austro-ugarske nagodbe (1867.), kad su sporazumom sklopljenim između vladara i Ugarskog sabora riješena glavna prijeporna pitanja koja su dovodila u pitanje stabilnost habsburške države. Nakon uspostave dualističkog državnog ustroja za austrij-ski dio Monarhije donesen je niz liberalnih ustavnih zakona, tzv. Prosinački ustav, a liberalnim duhom, premda u manjoj mjeri, bili su prožeti i zakoni koji su postupno donošeni u Ugarskoj. Liberalni duh obilježio je i zakone o osnov-nom školstvu, za Ugarsku Zakon o pitanjima osnovnoškolske nastave44 koji je stupio na snagu 8. prosinca 1868.,45 a za austrijske zemlje Zakon od 14. svibnja 1869. kojim se utvrđuju glavna načela nastave u osnovnim školama.46

Mađarski zakon o osnovnom školstvu iz 1868. godine naziva se i Eötvösevim zakonom po ministru javne nastave Josephu Eötvösu (1813.-1871.), autoru nacrta zakona, koji je uz neke manje izmjene usvojen u Ugarskom saboru. Premda uopće nije definirana glavna zadaća osnovne škole, najniži stupanj obrazovanja detaljno je normiran. Propisani su uvjeti za osnivanje škola, obveze općina u pogledu održavanja škola, maksimalni broj učenika u razredu, trajanje školske godine, obvezni nastavni predmeti. Pohađanje osnovne škole obvezno je od navršene šeste do navršene dvanaeste godine za djecu oba spola, odnosno do navršene 15. godine (opetovnica) za djecu koja neće nastaviti školovanje. Propisane su i kazne za roditelje/staratelje

42 Gross, Počeci moderne Hrvatske, 304-305, 313. O germanizaciji gimnazija u Hrvatskoj usp. isto, 313-324.

43 Dinko Župan, Pučko školstvo u vrijeme banovanja Ivana Mažuranića, magistarski rad, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2002., 26-33.

44 XXXVIII. Gesetzartikel „In Sachen des Volksschulunterrichtes“, Landesgesetz-Sammlung für die Jahre 1865/67 und 1868 (Pest, 21872.), 200-231.

45 O donošenju tog zakona i njegovu značenju za modernizaciju mađarskog školstva usp. Paul Bödy, Joseph Eötvös and the Modernization of Hungary, 1840-1870. A Study of Ideas of Indi-viduality and Social Pluralism in Modern Politics (=Transactions of the American Philosophical Society, New Series - Volume 62, Part 2). (Philadelphia, 1972.), 3-134, o ovom zakonu str. 101-108.

46 „Gesetz vom 14. Mai 1869, durch welches die Grundsätze des Unterrichtstwesens bezüglich der Volksschulen festgestellt werden“, Reichsgesetzblatt für das Kaiserthum Oesterreich, XXIX. Stück, Nr. 62, 277-288.

37


koji djecu ne šalju redovito u školu. Ustanove osnovnog obrazovanja su šestogodišnje elementarne pučke (osnovne) škole, više pučke škole (trogodišnje za dječake i dvogodišnje za djevojčice) i građanske škole (dječaci ih pohađaju šest, a djevojčice četiri godine) te preparandije. Osnovne škole mogu biti općinske, konfesionalne, privatne ili državne, a financira ih njihov osnivač. Za financiranje elementarnih osnovnih škola na razini općina uveden je poseban porez. Općinske pučke škole su multikonfesionalne, a svaka vjerska zajednica treba osigurati odgovarajuću nastavu vjeronauka i morala za djecu pripadnike svoje vjerske zajednice. U svim pučkim školama obvezno je spolno razdvajanje učenika, a postojali su i određeni različiti nastavni sadržaji u svim tipovima škola, prilagođeni spolu polaznika škole. Svaka općina s više od 5000 stanovnika obvezna je osnovati i uzdržavati višu pučku školu ili građansku školu. U višim školama učilo se prošireno gradivo predmeta iz elementarne pučke škole, ali i neki dodatni predmeti, primjerice njemački jezik, osnove javnog privatnog i mjeničnog prava i knjigovodstvo. Za upis u više pučke škole preduvjet je bila završena elementarna pučka škola (što se dokazivalo svjedodžbom) ili položeni prijamni ispit. Liberalni duh zakona najviše je došao do izražaja u pitanju nastavnog jezika i konfesionalnih škola. Nastavni jezik u svim tipovima pučkih škola je materinski jezik djeteta (ukoliko je to jedan od uobičajenih jezika u općini u kojoj je škola, čl. 58.), a općina je dužna osigurati učitelja. U višim pučkim školama mađarski jezik je obvezni predmet, ako nije materinski jezik na kojem se odvija nastava. Vjerske zajednice iz vlastitih sredstava mogu osnovati sve tipove pučkih škola, uključujući i preparandije, u općinama gdje žive njihovi vjernici, ali moraju zadovoljiti sve organizacijske i pedagoške standarde koji su obvezni za javne škole i provesti spolno odvajanje učenika. Za takve škole vjerske zajednice koje ih financiraju mogu same birati učitelje, određivati im plaću, udžbenike i pod određenim uvjetima odlučivati o nastavi. Spolno odvajanje vidljivo je i na razini preparandija. Za muške kandidate za učitelje predviđeno je osmogodišnje školovanje i nakon jednogodišnje prakse u nekoj školi polaganje strogog ispita iz cjelokupnog teorijskog i praktičnog gradiva, a za kandidate koji žele predavati na višim pučkim i građanskim školama i jedan dodatni ispit. Preparandije su bile škole internatskog tipa, velika se pozornost polagala stjecanju praktičnih vještina (primjerice iz ratarstva, vrtlarenja, vinogradarstva, ali i u izvođenju nastave) i uz svaku preparandiju morala je postojati škola vježbaonica. Obrazovanje na ženskim preparandijama trajalo je tri godine i bilo je organizirano jednako kao na muškim preparandijama, pa su i buduće učiteljice morale položiti završni ispit iz cjelokupnog gradiva. Preduvjeti za upis na mušku preparandiju bili su završena niža gimnazija ili realka, ili građanska škola, ili položeni prijamni ispit,

38


a za djevojke završena viša pučka škola i položeni prijamni ispit. Predviđeno je stručno usavršavanje učitelja putem učiteljskih konferencija. Država, odnosno ministar javne nastave, ima vrhovni nadzor nad svim školama, propisuje nastavne planove, a upravljanje školama provodi preko okružnih školskih nadzornika i školskih vijeća u općinama. Zakonom je predviđeno da učitelje, i to za doživotnu službu, bira općinsko školsko vijeće, a potvrđuju ih nadležni okružni nadzornici koji ih mogu i otpustiti (zbog nemarnosti u radu, nemoralnog ponašanja i počinjenog zločina). Zakonom su propisane minimalne plaće za učitelje, a u konkretnim slučajevima utvrđuje ih općinsko školsko vijeće u skladu s lokalnim prilikama. Nisu predviđene mirovine za stare učitelje, jedino je propisano da učiteljeva udovica i djeca imaju pola godine pravo na njegovu plaću i stan te financiranje učitelja i učiteljica koji su postali radno nesposobni iz posebnog fonda u koji su 2% svoje godišnje plaće uplaćivali redoviti učitelji. Ovaj je zakon stvorio temelje za sekularizaciju i modernizaciju ugarskog osnovnog školstva.

Za razliku od ugarskog zakona koji je detaljno normirao pojedine aspekte osnovnog školstva, austrijski zakon o osnovnom školstvu iz 1869.47 defini-rao je glavna načela djelovanja osnovnoškolskog sustava, detaljno je propisao stjecanje kvalifikacija učitelja i uvjete za osnivanje škola, a pokrajinskom za-konodavstvu prepušteno je donošenje detaljnijih odredaba vezanih za nastav-ni jezik, eventualno učenje drugog zemaljskog jezika u građanskim školama, predlaganje nastavnog plana koji treba potvrditi ministar javne nastave, defini-ranje plaća učitelja itd. Zakonom je definirana zadaća pučke škole – moralno-religiozni odgoj i pružanje potrebnih znanja i vještina za daljnje obrazovanje ili za samostalan život te da učenici postanu „čestiti ljudi i valjani državljani“ (čl. 1.). Pučke škole mogu biti javne (mogu ih pohađati djeca bez obzira na vjersku pripadnost) i privatne, a dijele se na opće pučke škole i građanske škole. O eventualnom spolnom razdvajanju u općoj pučkoj školi u skladu s lokalnim prilikama odlučuje kotarski školski nadzornik, a u građanskim je školama ob-vezno. Nastavni predmeti u općoj pučkoj školi su vjeronauk, jezik (odnosno čitanje i pisanje), računanje s osnovama geometrije, osnove prirodopisa, fizike, povijesti i zemljopisa, pjevanje, tjelovježba, a za djevojčice i ženski ručni rad i kućanski poslovi. U trogodišnjim građanskim školama, koje su trebale pru-žiti kvalitetnije znanje onima koji neće ići u srednje škole, učilo se prošireno

47 Analizu uredaba i zakona o osnovnom školstvu u Austriji iz perspektive usporedbe s francuskim zakonima o osnovnom školstvu od kraja 18. i u 19. stoljeću donosi Christi-ne Donnermair, Die staatliche Übernahme des Primarschulwesens im 19. Jahrhundert: Maßnahmen und Intentionen. Vergleich Frankreich – Österreich, disertacija, Sveučilište u Beču, 2010., osobito 195-255.

39


gradivo iz navedenih predmeta, a uz to i pisanje sastavaka, jednostavno knji-govodstvo i crtanje rukom, a preporučeno je i učenje njemačkog i eventualno, kao neobveznog predmeta, učenje jednog stranog jezika. Obveza pohađanja osnovne škole postojala je od navršene šeste do navršene četrnaeste godine (u Dalmaciji do navršene dvanaeste godine), a obuhvaćala je petogodišnju opću pučku školu i dvogodišnju opetovnicu. Roditelji i vlasnici tvornica u kojima rade djeca dužni su djecu slati u školu, a pokrajinskom zakonodavstvu prepu-šteno je propisivanje kazni za one koji to ne čine. Roditelji su djeci dužni na-baviti školske knjige, a o školarinama odluku donosi pokrajinski sabor. Velika je pozornost u zakonu posvećena stjecanju kvalifikacija učitelja. Načelno je definirano da država osniva četverogodišnje učiteljske škole, dopušta se i osni-vanje privatnih učiteljskih škola i internata, ali oni moraju zadovoljiti sve uvjete koji su postavljeni za javne škole. U posebnim učiteljskim školama za muške i ženske polaznike učilo se prošireno gradivo građanskih škola uz pedagoške predmete, a ovisno o mogućnostima, polaznike se upoznavalo i s ustrojem i radom u dječjim vrtićima. Na kraju obrazovanja u učiteljskoj školi polaznici polažu strogi ispit iz cjelokupnog gradiva i ako ga polože, dobivaju svjedodžbu zrelosti. Preduvjet za definitivno namještenje za učitelja ili podučitelja na nekoj javnoj osnovnoj školi je da je kandidat nakon dvogodišnje prakse u školi polo-žio stručni ispit. Ako nakon položenog stručnog ispita kandidat tri godine nije radio u javnoj osnovnoj školi, ponovno mora položiti navedeni ispit da bi mo-gao dobiti posao u javnoj školi. Učitelji su bili obvezni na neprestano stručno usavršavanje uz pomoć školskih časopisa, knjižnica, tečajeva za usavršavanje učitelja i učiteljskih konferencija koje bi se na razini kotara trebale održavati barem jednom godišnje, a svake tri godine (u Dalmaciji svakih šest) trebala bi se održati pokrajinska učiteljska konferencija. (Pod)učitelje definitivno namje-šta pokrajinska vlast, a kao javni službenici imaju pravo na mirovinu (isplaćuje se iz posebnog mirovinskog fonda, a na nju imaju pravo i njihove udovice i djeca). Utvrđivanje učiteljskih plaća prepušteno je pokrajinskim saborima. Nadzor nad svim školama preuzela je država, osim nad nastavom vjeronauka koja je u nadležnosti crkvenih vlasti. Osnovne škole osnivaju i financiraju op-ćine uz pomoć pokrajinske, a prema potrebi i vlade u Beču. Navedeni je zakon (uz manje izmjene) vrijedio u Dalmaciji i Istri. Njime je ostvarena sekularizacija osnovnog školstva i stvoreni su temelji za njegovu daljnju modernizaciju.

Po uzoru na austrijski zakon o osnovnim školama iz 1869. dvije godine kasnije donesen je Propis o nastavi u pučkih učionah vojne Krajine,48 prilagođen

48 Objavljen je u: Cuvaj, Građa, sv. VI., 152-163.

40


specifičnim prilikama te pokrajine. U nekim se aspektima znatno razlikuje od austrijskog predloška. Zakon za Vojnu krajinu mnogo detaljnije propisuje uv-jete za osnivanje i uzdržavanje osnovnih škola (osobito vezano za prostorne i zdravstveno-higijenske uvjete) te kazne za roditelje koji djecu ne šalju redovito u školu. S druge strane, u ovom zakonu nije jasno definirano pitanje nadzora nad pučkim školama, ali je iz drugih odredaba razvidno da je u nadležnosti dr-žave i da ga u njezino ime provodi krajiški nadzornik škola, osim nad nastavom vjeronauka, jer to spada u nadležnost vjerskih zajednica. Jednako tako u ovom se zakonu uopće ne spominje obrazovanje učitelja i njihovo stručno usavrša-vanje, nisu definirane plaće učitelja niti njihovo pravo na mirovine. Za razliku od austrijskog predloška koji propisuje da opća pučka škola traje pet godina, u zakonu za Vojnu krajinu određeno je da opća pučka škola traje šest godina. Obveza pohađanja škole u Vojnoj krajini počinje sa šest ili sedam godina, u se-oskim sredinama traje sedam, a u gradovima osam godina (uključujući i jedno-godišnju ili dvogodišnju opetovnicu). Odluke koje prema austrijskom zakonu treba donijeti pokrajinski parlament, primjerice o osnivanju škola, nastavnom planu i jeziku, izboru udžbenika itd., ovim su zakonom stavljene u nadležnost Glavnog zapovjedništva u Zagrebu. Premda je imao određene manjkavosti, ponajprije vezane za nedefinirani status i stručne kvalifikacije učitelja, Zakon o pučkim školama u Vojnoj krajini iz 1871. godine stvorio je pretpostavke za daljnji razvoj pučkog školstva na navedenom području u idućih dvadesetak godina, odnosno do reinkorporacije Vojne krajine (1881.) i donošenja novog zakona o pučkim školama iz 1888. godine.

Nakon ponovnog uvođenja ustavnosti nastavljen je rad na modernizaciji školstva u Hrvatskoj. Hrvatskom saboru je tijekom 1860-ih godina podneseno nekoliko zakonskih prijedloga o uređenju osnovnog školstva. Glavno prije-porno pitanje bilo je hoće li nadzor nad osnovnim školama preuzeti država ili će pritom važnu ulogu i dalje imati Katolička crkva, kako je bilo za neoapso-lutizma. O nekim od tih prijedloga raspravljalo se u Saboru, neki su odbačeni, a druge, koje je Sabor prihvatio, vladar nije potvrdio, jer je vladajućim krugo-vima u Beču najviše bilo stalo do rješavanja državnopravnih odnosa Hrvat-ske s Ugarskom i Austrijom.49 Nakon što je Hrvatsko-ugarskom nagodbom školstvo ušlo u djelokrug autonomnih poslova Hrvatske i nakon što su novi školski zakoni o osnovnom školstvu u Ugarskoj i Austriji proveli daljnju se-

49 O zakonskim prijedlozima o uređenju pučkog školstva od obnove ustavnosti do Mažurani-ćeva školskog zakona iz 1874. usp. Župan, Pučko školstvo, 33-43 i Ana Biočić, Djelovanje katoličkih svećenika u sazivu Sabora Trojedne kraljevine od 1868. do 1871. godine, dok-torski rad, Zagreb, Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu, 2014., 264-266.

41


kularizaciju škola koje su stavljene pod nadzor države u stručnom i upravnom pogledu, stvoreni su povoljni preduvjeti za modernizaciju osnovnog školstva u Hrvatskoj. To je u sklopu svoje obimne reformske djelatnosti s modernizacij-skim usmjerenjem ostvarila vlada bana Ivana Mažuranića donošenjem Zakona od 14. listopada 1874. ob ustroju pučkih škola i preparandijah za pučko učiteljstvo u kra-ljevinah Hrvatskoj i Slavoniji. U tom su zakonu preuzete i prilagođene hrvatskim okolnostima ili dalje razrađene (nerijetko na kvalitetniji način) neke odredbe austrijskog i ugarskog zakona o osnovnom školstvu, a neka vrlo kvalitetna rje-šenja iz Mažuranićevog zakona nemaju veze ni s jednim od navedenih zakona i formulirana su samostalno, posebno ona vezana za ravnopravan status učitelja i učiteljica u pogledu materijalnih prava. U raspravi u Hrvatskom saboru su-kobljavala su se stajališta zagovornika sekularizacije školstva koji su se zalagali za to da nadzor nad školama bude u rukama države i onih koji su zagovarali snažan utjecaj Crkve u školama. Uz neke izmjene usvojen je Vladin zakonski prijedlog koji je osnovne škole stavio u nadležnost tijela državne vlasti. Zako-nom je zadaća osnovne škole definirana kao odgojna i obrazovna, ona treba djecu odgajati u religijskom, moralnom, psihičkom i fizičkom pogledu i pružiti im znanja potrebna za građanski život. Zakonom se uvodi obvezno besplatno osnovno školstvo (što je podrazumijevalo da nema upisnina niti školarina, ali su roditelji plaćali školske knjige) za svu djecu od navršene sedme godine živo-ta, a školska obveza trajala je pet godina. Uz državne osnovne škole postojale su i privatne, na kojima se plaćala školarina. Predviđene su kazne za roditelje ili skrbnike koji ne šalju djecu redovito u školu (opomene, novčane i zatvorske kazne, pa čak i oduzimanje djece nemarnim roditeljima i dodjeljivanje skrbni-ka). Osnovne škole dijele se na četverogodišnje opće pučke škole i trogodišnje građanske škole (namijenjene djeci koja ne nastavljaju obrazovanje na višim školama), a uvedene su i obvezne dvogodišnje opetovnice za djecu koja ne nastavljaju školovanje na drugim školama. Propisani su nastavni predmeti koji su se učili (nauk vjere, materinski jezik, računstvo, zemljopis, povijest, fizika, prirodopis, krasopis, geometričko oblikoslovje, pjevanje, praktične upute za najvažnije struke gospodarstva, za žensku djecu i ženska ručna djela i uputa u kućanstvo, a po prvi put je uvedena tjelovježba kao obvezni predmet za djecu oba spola). U građanskim školama kao obvezni predmeti uvedeni su i njemač-ki jezik, odnosno talijanski u Primorju, gospodarstvo i obrtoslovje u skladu s lokalnim prilikama (za žensku djecu ženski ručni rad i kućanstvo) te prosto-ručno risanje. Nastavni jezik bio je hrvatski (osim u školama „koje podižu i uzdržavaju obćine drugoga po jeziku plemena, nastavnim je jezikom dotični materinski“, a hrvatski je obvezni predmet, čl. 11.). Predviđeno je održavanje

42


javnih ispita na kraju polugodišta. Potanko su definirani i trajanje školske godi-ne i praznika, tjedna satnica, broj učenika u pojedinom razredu, minimalni broj učenika za osnivanje nove škole/razreda, potrebna nastavna sredstva i poma-gala te kvalifikacije učitelja koje su stjecali na trogodišnjoj učiteljskoj školi. Sva-ka škola trebala je imati školski vrt, igralište, zdenac i prikladan stan za učitelja. Zakonom su definirane obveze i jednaka plaća učitelja i učiteljica (tada je bila rijetkost da se učiteljice ne diskriminiraju u pogledu plaća). Škole su stavljene pod nadzor države, učitelji i učiteljice postali su javni činovnici i kao takvi su imali pravo na mirovinu, što je također regulirano ovim zakonom. Za svoj rad bili su odgovorni Zemaljskoj vladi, koja je bila vrhovna instanca nadležna za osnovno školstvo. Vlada je donosila nastavne planove i programe i odobravala udžbenike, rješavala je sva pedagoško-didaktička i disciplinarna pitanja. Mažu-ranićev školski zakon stvorio je preduvjete za strukovnu autonomiju učitelja i proveo je sekularizaciju i modernizaciju osnovnog školstva.50

Promjena teritorijalno-upravne strukture (nakon konačnog sjedinjenja Voj-ne krajine s Hrvatskom i Slavonijom 1881.) i političkih okolnosti (banovanje autoritativnog bana Károlyja Khuen-Héderváryja od 1883. do 1903.) te neki nedostaci koji su se pokazali u provedbi prvog hrvatskog školskog zakona51 potaknuli su Zemaljsku vladu na donošenje novog zakona o pučkom školstvu. Novi se zakon uglavnom oslanjao na zakon iz 1874. godine, neke je aspekte pučkog školstva detaljnije propisao, a unio je i neke novine. Odgojno-obra-zovna zadaća pučke škole definirana je kao u zakonu iz 1874. godine, uz do-datak da se treba ograničiti na najpotrebnija znanja. Modificirana je dotadašnja podjela pučkih škola i uvedena je podjela na niže i više pučke škole. Niže pučke škole trajale su pet godina (učenici koji nisu nastavljali školovanje u četvrti su razred trebali ići dva puta, a trajanje opetovnica produljeno je na tri godine). U četverogodišnjim višim pučkim školama za mušku djecu uvedena je podjela na tri praktična smjera – za obrt, trgovinu i gospodarstvo, pa su tome prilagođeni i nastavni predmeti. Pučke škole mogu biti javne i privatne, a ove posljednje mogu biti i konfesionalne. Poseban dio zakona (Glava šest) bavi se osnivanjem konfesionalnih škola i srpskih autonomnih škola (srpske crkvene općine do-

50 O školskom zakonu iz 1874. usp. Župan, Pučko školstvo, 44-59; Mirko Raguž, „Zakon od 14. listopada 1874. ob ustroju pučkih škola i preparandija za pučko učiteljstvo u Kra-ljevinah Hrvatskoj i Slavoniji“, Senjski zbornik, 37 (2010), 87-98 i Sonja Gaćina Škalamera, „Zakon o pučkim školama i preparandijama u Kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji iz 1874. godine. Sto četrdeseta obljetnica hrvatskoga zakona o obveznom obrazovanju“, Anali za povijest odgoja, 13 (2014), 99-133, osobito 101-107.

51 O provedbi školskog zakona iz 1874. usp. Župan, Pučko školstvo, 59-83.

43


bile su čak i pravo osnivanja učiteljskih škola), koje su u svemu izjednačene s javnim školama, a dodatni ustupak Srbima, čija je gospodarska i intelektualna elita bila oslonac Khuenove vladavine, bio je i naziv nastavnog jezika koji je promijenjen u „hrvatski ili srpski“. Trajanje učiteljske škole (tako se naziva u za-konu) produljeno je na četiri godine, veća je pozornost posvećena praktičnom dijelu obrazovanja budućih učitelja, i dalje je postojala obveza njihova stručnog usavršavanja, a uvedena je i obveza ponovnog pohađanja učiteljske škole ako učitelj tri godine nije radio u struci. Nije bilo značajnijih promjena u pogledu osnivanja i financiranja škola, organizacije nastave i obveznog pohađanja nas-tave. I dalje se preporučuje spolno odvajanje učenika, koje postaje obvezno nakon što djevojčice navrše dvanaest godina. Detaljnije su definirana pitanja vezana za mirovine učitelja i njihovo nasljeđivanje od strane članova obitelji. Učiteljice su i dalje imale pravo na jednaku plaću kao njihovi muški kolege, ali je propisano da učiteljice moraju napustiti posao u školi nakon što se udaju. Premda je nadzor nad svim školama i dalje u rukama države, Zemaljska vlada propisuje i odobrava udžbenike, osim vjeronaučnih, novim su zakonom uve-dene i znatne promjene u hijerarhijskom ustroju upravljanja školama, odnosno razmjerno velike ovlasti dobili su kotarevi i županije, a ne spominje se ze-maljski školski odbor. Ipak, i novi je zakon predstavljao dobar temelj za daljnju modernizaciju i razvoj osnovnog školstva u Hrvatskoj i bio je na snazi do 1918. godine, a neki njegovi dijelovi i kasnije.52

Jedina visokoškolska ustanova u Hrvatskoj i Slavoniji u prvoj polovici 19. stoljeća bila je Kraljevska akademija u Zagrebu (utemeljena 1669. pod nazivom Academia nova Zagrabiensis s filozofskim studijem, a kasnije su osnovani teološ-ki i pravni studij). Hrvatski je sabor 1845. godine uputio molbu vladaru da Akademiju uzdigne na rang sveučilišta. Međutim, u jeku mađarsko-hrvatskih sukobljavanja zbog mađarskih nastojanja da ograniče hrvatsku autonomiju i nametnu mađarski jezik, pod mađarskim pritiskom vladar je odbio molbu.53 Tri godine kasnije, u Zahtijevanjima naroda, jednom od najvažnijih programskih dokumenata hrvatskog političkog pokreta iz 1848. godine, zatraženo je osni-

52 O tom školskom zakonu usp. Mirko Raguž, “Zakon od 31. listopada 1888. ob uređenju pučke nastave i obrazovanja učitelja u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji, Senjski zbornik, 41-42 (2015/16) 1-24 i Stjepan Hartmann, Školski zakon od 1874 i od 31. listopada 1888. ili školsko pitanje u nas (Zagreb, 1893.).

53 Jaroslav Šidak, „Opći pogled na tristogodišnji razvoj visokoškolske nastave u Zagrebu“, Spomenica u povodu proslave 300-godišnjice Sveučilišta u Zagrebu, gl. ur. J. Šidak (Zagreb, 1969.), 17-18; isti, „Regia scientiarum academia“, Spomenica u povodu proslave 300-godišnjice Sveučilišta u Zagrebu, 73-74.

44


vanje sveučilišta u Zagrebu (ali Hrvatski sabor je zbog sukoba s Mađarima prekinuo zasjedanje i nije stigao o tome raspravljati).54 Nakon obnove ustav-nosti, Hrvatski je sabor 1861. godine donio zakonsku osnovu o utemeljenju sveučilišta u Zagrebu, a na inicijativu biskupa Josipa Jurja Strossmayera osno-vana je i posebna zaklada za tu svrhu. Vladar spomenutu zakonsku osnovu nije potvrdio, jer je dvorskim krugovima prioritet bilo rješavanje državno-pravnih pitanja. Sljedeći saziv Hrvatskog sabora 1865.-67. ponovno je posebnom pred-stavkom od vladara zatražio osnivanje sveučilišta u Zagrebu.55 Međutim, tek nakon donošenja Hrvatsko-ugarske nagodbe stvorene su povoljne okolnosti za osnivanje sveučilišta u Zagrebu. Sabor je 11. ožujka 1869. donio zaključak o osnivanju Sveučilišta Franje Josipa I. koji je dva dana kasnije uz posebnu pred-stavku predan vladaru prigodom njegova posjeta Zagrebu. Nekoliko tjedana kasnije Franjo Josip I. sankcionirao je zakonsku osnovu o sveučilištu (bila je to neznatno izmijenjena zakonska osnova iz 1861.). Međutim, zbog spleta poli-tičkih okolnosti tek je nekoliko godina kasnije taj zakon realiziran. Na početku banovanja bana Ivana Mažuranića Hrvatski je sabor 15. listopada 1873. usvojio zakonsku osnovu o osnivanju sveučilišta, vladar ju je 5. siječnja 1874. potvrdio, a Sveučilište je svečano otvoreno 19. listopada 1874.56

Zakonom o ustroju Sveučilišta u Zagrebu fakulteti i Sveučilište dobili su autonomiju. Nastava je bila organizirana na osnovi ograničene slobode pou-čavanja i učenja te povezivanja nastave sa znanstvenim istraživanjima. Profe-sorski zbor na čelu s dekanom upravljao je fakultetima. Redovite i izvanredne profesore imenovao je vladar i imali su status državnih službenika. Uz njih na-stavno osoblje činili su i privatni docenti. Međutim, oni nisu bili državni služ-benici, nisu dobivali plaću, nego su se financirali iz pristojbi koje su studenti plaćali za slušanje kolegija koje su predavali docenti. Sveučilištem su upravljali Senat i izabrani rektor. Senat je bio sastavljen od rektora, prorektora, dekana i prodekana četiri fakulteta. Zakon je detaljno propisao dužnosti i prava Senata i profesorskog zbora u upravljanju Sveučilištem i fakultetima te u osiguranju dis-cipline. Propisani su prava i obveze studenata vezani za financijski i obrazovni aspekt studija, disciplinu te način polaganja ispita. Uz izuzetak filozofskih fa-kulteta, normiran je nastavni plan za sve fakultete, čak i za medicinski koji je tek trebalo osnovati. Prema spomenutom zakonu Sveučilište u Zagrebu ustro-

54 Šidak, „Regia scientiarum academia“, 76.55 Šidak, „Sveučilište do kraja Prvog svjetskog rata“, Spomenica u povodu proslave 300-godišnjice

Sveučilišta u Zagrebu, 91-94.56 Isto, 98-100.

45


jeno je kao potpuno sveučilište57 na način koji je bio uobičajen za reformirana sveučilišta u Habsburškoj Monarhiji.

***

Zakoni prikupljeni u ovoj knjizi činili su osnovu modernizacije i razvoja školstva u Hrvatskoj u 18. i 19. stoljeću na svim razinama – od osnovne škole preko različitih tipova srednjih škola do fakulteta. Rezultat su modernizacijskih nastojanja države i procesa sekularizacije, omogućili su značajno smanjenje ne-pismenosti i odgoj korisnih i svjesnih građana, riječju, ostvarili su ono što je postavljeno kao cilj prvoga od njih – školstvo je definitivno postalo politicum.

57 Nakon reforme koja je provedena 1850-ih godina po uzoru na njemačka sveučilišta, pot-puna sveučilišta u Monarhiji bila su sastavljena od četiri fakulteta – filozofskog, pravnog, teološkog i medicinskog. U sklopu filozofskog fakulteta uz društveno-humanističke preda-vale su se i prirodoslovno-matematičke znanosti, dok su se tehničke znanosti studirale na tehničkim institutima.

47

Opći školski red (1774.)

GRAĐA

48


49


OPĆI ŠKOLSKI RED ZA NJEMAČKE NORMALNE, GLAVNE I TRIVIJALNE ŠKOLE (1774.)

Die Allgemeine Schulordnung für die deutschen Normal-, Haupt- und Trivialschulen (Opći školski red za njemačke normalne, glavne i trivijalne škole) od 6. prosinca 1774. godine temeljni je zakonodavni dokument uspostave državnoga školstva u Habsburškoj Monarhiji. Rezultat je niza savjetovanja provedenih od šezdesetih godina 18. stoljeća na bečkome dvoru, prije svega u okviru Državnoga vijeća (Staatsrat) i samostalnog Dvorskog školskog povjerenstva (Studienhofcommission), te iskustva drugih europskih ranonovovjekovnih monarhija, među kojima kao najutjecajniju za prostor Habsburške Monarhije valja istaknuti Prusku. Škol-stvo, koje je dotad bilo pretežno u rukama crkvene organizacije i crkvenih redova, postavljeno je ovim zakonom za jedno od najznačajnijih unutarnjopo-litičkih pitanja protomoderne države, pri čemu je osobito isticano pravo vlada-ra, državnih struktura i državnog zakonodavstva na reguliranje, ujednačavanje i usmjeravanje školstva, kontrolu obrazovnog sadržaja te na kontrolu djelovanja obrazovnog sustava. Građanin države, odnosno podanik vladara, u ovom je zakonu postavljen u središte interesa državne intervencije, a njegovo se obra-zovanje usmjerava na praktični sadržaj koji će utjecati na formiranje individue kao korisnoga člana zajednice. Vladar se njime obvezuje na pružanje moguć-nosti širokoga spektra obrazovanja podanicima oba spola, neovisno o druš-tvenom statusu, a svaki građanin na obrazovanje za buduću ulogu u društvu.

Opći školski red iz 1774. tako postavlja osnovna načela uloge školstva i obra-zovanja u društvu te stoga predstavlja temelj modernoga škostva i odlučujući korak prema školstvu kakvo poznajemo i danas. Njime se uređuje, prije svega, osnovno školstvo, i to kroz tri vrste škola: trivijalne škole, organizirane u sva-kom mjestu sa župnom crkvom i koje imaju za cilj širem sloju stanovništva pružiti osnovna praktična znanja u čitanju, pisanju, računanju, gospodarstvu, vjeri i etici; potom glavne škole u gradovima s ciljem proširene naobrazbe u latinskom, zemljopisu, povijesti, pisanim sastavcima, tehničkim znanostima i individualno korisnim gospodarskim aspektima, koje su prije svega bile namije-njene onima koji su namjeravali nastaviti školovanje u gimnazijama; te napokon normalne škole u središtima pokrajina u kojima se uz prošireno obrazovanje

50


podučavao i učiteljski podmladak. Uz osnovne postavke takve organizacije školskoga sustava, Red donosi i nastavne planove za svaku od tih vrsta škola.

Pisan prvotno isključivo za nasljedne zemlje Habsburške Monarhije, od-nosno za austrijske i češke pokrajine te područje Vojne krajine, Opći školski red znatno je utjecao i na uređenje državnoga školstva u Zemljama Krune sv. Stje-pana, jer su osnovna načela iznesena u Redu postali temeljem pravilnika Ratio educationis 1777. godine. Opći školski red je bio na snazi do 1806. godine.

Prvi je put Opći školski red objavljen u radu Ivane Horbec i Vlaste Švoger „Školstvo kao politicum: Opći školski red iz 1774.“ u časopisu Anali za povijest odgoja – Annals for the History of Education, broj 9 iz 2010. godine. Ovdje je taj prijevod dorađen i dodan je dio kritičkoga aparata. Prijevod je napravljen pre-ma sljedećim izdanjima: Den 6. Christmonaths Schulordnung für die deutschen Nor-mal-, Haupt- und Trivialschulen iz 1774.58 te prema izdanju Reda iz 1881. godine.59 Kod prijevoda se pokušala zadržati vjernost izvorniku što je više bilo moguće, no u nekim se dijelovima tekst radi lakše čitljivosti nužno morao prilagoditi hrvatskome jeziku, što se osobito odnosi na kraćenje iznimno dugih rečenica u njemačkome izvorniku. Pritom se, dakako, pazilo da se ne naruši sadržajna struktura teksta. Dijelovi rečenica koji su zbog razumljivosti morali biti dodani u hrvatskome prijevodu nalaze se u uglatim zagradama. Ako nije drugačije označeno, svi istaknuti dijelovi prijevoda istaknuti su i u izvornom tekstu.

Vlasta Švoger i Ivana Horbec

58 Objavljeno u: [Joseph Kropatschek (ur.)], Sammlung aller k. k. Verordnungen und Gesetze vom Jahre 1740 bis 1780, die unter der Regierung des Kaisers Joseph des II. theils noch ganz bestehen, theils zum Theile abgeändert sind, als eine Hilfs- und Ergänzungsbuch zu dem Handbuche aller unter der Regierung des Kaisers Josephs des II. für die k. k. Erbländer ergangenen Verordnungen und Gesetze in einer chronologischen Ordnung. Sv. VII. (Wien, 1786.), br. 1629, str. 116-137.

59 Die allgemeine Schul-Ordnung vom 6. Dezember 1774 im Urtexte nebst Einleitung und Commentar. Eine Erinnerungsschrift an die glorreiche Begründerin der österreichischen Volksschule, die Kaiserin Ma-ria Theresia, aus Anlass ihres hundertsten Sterbetages allen Lehrern und Schulfreunden gewidmet von Johann Papouschek, Bürgerschullehrer. Mit dem Bildnisse Maria Theresias (Wien, 1881.), 13-46.

51


Opći školski redza njemačke normalne, glavne i trivijalne škole

u svim carsko-kraljevskim Nasljednim zemljama od 6. prosinca 1774.

MI MARIJA TEREZIJA, po Božjoj milosti rimska carica udova, kralji-ca Ugarske, Češke, Dalmacije, Hrvatske, Slavonije, Galicije, Lodomerije itd., nadvojvotkinja Austrije, vojvotkinja Burgundije, Štajerske, Koruške i Kranjske; velika kneginja Erdelja; markgrofica Moravske, vojvotkinja Brabanta, Limbur-ga, Luxemburga i Gelderna, Würtemberga, Gornje i Donje Šlezije, Milana, Mantove, Parme, Piacenze, Guastalle, Auschwitza i Zatora; kneginja Švapske, poknežena grofica od Habsburga, Flandrije, Tirola, Hennegaua, Kyburga, Go-rice i Gradiške, markgrofica Svetog Rimskog Carstva, Burgaua, Gornjeg i Do-njeg Lausnitza, grofica Namura, gospodarica Slovenske marke i Mechelna itd.; vojvotkinja – udova Lotaringije i Baara, velika vojvotkinja Toskane itd. itd.

Svim vjernim stanovnicima i podanicima Naših nasljednih kraljevina i ze-malja, kojega god staleža ili naslova60 oni bili, izručujemo Našu milost i ovime im milostivo dajemo na znanje:

Poticaj za donošenje odredbe o Općem zemaljskom školskom redu61

Budući da Nam ništa toliko ne leži na srcu kao prava dobrobit zemalja od Boga povjerenih Našoj upravi i da običavamo neprestano brinuti o njihovu što većem promicanju, shvatili smo da odgoj mladeži oba spola kao najvažniji temelj prave sreće naroda uistinu zahtijeva pomniji uvid.

60 Iako bi se po navedenom osnovnom načelu zakona moglo drugačije zaključiti, Opći školski red priznaje isključivo rimokatoličku vjeru. Tako, na primjer, opunomoćenik ordinarijata kao član školskoga povjerenstva sudjeluje u organizaciji lokalnoga školstva (usp. čl. I.), za vjeronauk su zaduženi isključivo katolički svećenici (usp. čl. VI.), a mjesnim se župnicima daje dužnost nadzora nad radom škole (usp. čl. XVII.).

61 U Redu objavljenom 1774. godine u Kropatschek (ur.), Sammlung aller Verordnungen... tekst o poticajima donošenja ovoga zakona djelomice se razlikuje te glasi: „Obrazovanje mladeži oba spola, kao najvažniji temelj prave sreće naroda, uistinu zahtjeva pomniji uvid. To je pi-tanje tim više privuklo svu pozornost, jer od dobroga odgoja i vodstva u prvim godinama [života] ovisi cjelokupna buduća sreća svih ljudi, izgradnja duha i način razmišljanja cijelih naroda. To se može ostvariti samo ako se dobro uređenim odgojnim i obrazovnim ustano-vama rasprši tama neznanja i ako se svakome pribavi poduka primjerena njegovu staležu.“

52


To je pitanje privuklo na sebe Našu pozornost tim više što o dobrom od-goju i vodstvu u prvim godinama sigurno ovisi cijeli kasniji način života svih ljudi i oblikovanje duha te načina razmišl janja cijelih naroda. To se može ostvariti samo ako se dobro uređenim odgojnim i obrazovnim ustanovama rasprši tama neznanja i ako se svakome pribavi poduka primjere-na njegovu staležu.62

Dakle, za ostvarenje toga toliko potrebnoga koliko i općekorisnoga kraj-njeg cilja odredili smo da se za sve Naše njemačke nasljedne kraljevine63 i ze-mlje utvrdi ovaj sadašnji Opći zemaljski školski red.

Članak I.

U svakoj pokrajini treba imenovati školsko povjerenstvo

Kako bi se cijelo školstvo dovelo u doličan red i u njemu sačuvalo za sva vremena, ovime najprije određujemo da zemaljske vlade64 svake pokrajine Na-ših država imenuju vlastito školsko povjerenstvo koje se treba sastojati od naj-manje dvojice, a po mogućnosti i od trojice vijećnika rečene zemaljske vlade,

62 U ovim se riječima najjasnije zrcali vladavina prosvijećenog apsolutizma. S jedne stra-ne, zakonodavac ističe imperative koje su pred državne strukture postavile tada široko prihvaćene ideje prosvjetiteljstva: dobro uređeni sustavi, potreba borbe s neznanjem i prazno-vjerjem te obrazovanje usmjereno prije svega na za pojedinca i društvo korisne discipline. S druge strane, autoritativnim se pristupom ujednačava i usmjerava način razmišljanja te definira temelj sreće.

63 Pod njemačkim Nasljednim zemljama podrazumijevaju se austrijske pokrajine (Donja Aus-trija, Gornja Austrija, Štajerska, Koruška, Kranjska, Tirol i Vorarlberg), zemlje češke krune (Češka, Moravska i Šleska) te Vojna krajina sa četiri generalata (Varaždinskim, Karlovačkim i Slavonskim generalatom te Banskom krajinom). Za Mađarsku i Hrvatsku 1777. izrađen je na temelju ovoga Općega školskog reda školski zakon Ratio educationis, kojim su, uz pojedine regulacije, uvedena slična načela obrazovne politike bečkoga dvora.

64 Zemaljske vlade, u jeziku bečkoga dvora općenito nazivane gubernium ili Landesstelle, bile su nositelji vladarevih izvršnih ovlasti na zemaljskoj razini. Bile su odgovorne za implementa-ciju vladarevih odredbi u pojedinoj pokrajini/zemlji, a njihove su ovlasti pokrivale široki raspon fiskalnih, gospodarskih, vjerskih ili općih javnih poslova. Činilo ih je određeni broj vijećnika i tajnika uz kancelarijsko osoblje, a financirane su iz javnoga proračuna. Sa speci-jalizacijom i profesionalizacijom javne uprave njihov se rad pretežno odvija unutar stalnih povjerenstava, od kojih je jedno, kao posljedica ovoga zakona, bilo i školsko povjerenstvo. U generalatima Vojne krajine upravnu ulogu preuzimale su generalkomande, a u Hrvatsko-Slavonskom Kraljevstvu od 1767. do 1779. Kraljevsko vijeće za Kraljevine Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniji u okviru kojega je 1776. po istom modelu osnovano školsko povje-renstvo. Ovlasti Vijeća nakon 1779. prelaze na Ugarsko namjesničko vijeće.

53


od opunomoćenika ordinarijata, od jednog tajnika i ravnatelja normalne škole i čiji se članovi trebaju poimence navesti i dati Nama na potvrdu.65 Pritom ćemo osobito paziti na to da tim povjerenstvima s vremena na vrijeme damo upute za njihovo postupanje, a općenito njihova će zadaća biti da sada brinu o uvođenju i podizanju njemačkih škola u cijeloj zemlji i nadziru ih u školskim poslovima zajedno s njihovim učiteljima, a u buduće da brinu i o pridržavanju propisanog načina podučavanja kao i o primjeni i provođenju ove Naše opće uredbe te da Nam s vremena na vrijeme podnose svoja izvješća i stručna mi-šljenja kako o napretku školstva tako i o slučajevima u kojima je potrebna naša odluka.

Članak II.

Koliko će vrsta njemačkih škola biti i gdje će one biti

Sve njemačke škole66 trebale bi biti trovrsne, naime, normalne škole, glavne škole i opće ili trivijalne škole.

Normalnim školama nazivaju se samo one škole koje služe kao smjernice svim ostalim školama u pokrajini. Stoga se u svakoj pokrajini treba urediti samo jedna jedina normalna škola, i to u sjedištu školskog povjerenstva, prema kojoj se trebaju ravnati sve ostale škole u zemlji. U istoj se trebaju obrazovati učitelji za sve druge njemačke škole i dobro podučiti u svim potrebnim stvarima ili se barem trebaju dobro ispitati oni koji su se obrazovali negdje drugdje, ako žele biti namješteni bilo gdje u pokrajini.67 Radi podučavanja svega propisanog, na

65 U Vojnoj krajini školska povjerenstva bila su vezana uz generalkomande pojedinih generalata sa sjedištima u Bjelovaru, Karlovcu, Petrinji i Petrovaradinu. Nakon donošenja zakona za Civilnu Hrvatsku i Slavoniju 1777. godine školsko je povjerenstvo osnovano u okviru Hr-vatskoga kraljevskog vijeća kao vrhovne institucije kraljeve izvršne vlasti na zemaljskoj razini.

66 Naziv “njemačke škole” ovdje je uporabljen ponajprije da bi se označila razlika od dotadaš-emačke škole” ovdje je uporabljen ponajprije da bi se označila razlika od dotadaš-njih “latinskih škola”. Osim učenja njemačkoga jezika, koji u tom razdoblju počinje pre-vladavati u javnoj upravi, u osnovnoškolskom se obrazovanju poticalo učenje materinskog jezika (što dokazuje i izdavanje velikoga broja udžbenika i gramatika na jezicima naroda Monarhije u tom razdoblju), ali i svladavanje latinskoga jezika.

67 Opći školski red obilježio je značajnu prekretnicu u statusu, ulozi i obvezama učitelja. Dok se do uvođenja državnoga školstva ne može govoriti o standardiziranoj učiteljskoj profesiji, ovim zakonom normirano je njihovo školovanje, djelatnost i način izbora, čime učitelji po-staju javni (državni) službenici i ulaze u hijerarhijski sustav državne kontrole školstva. Osim uvođenja normalnih škola kao jedino priznatih “rasadišta” učitelja na lokalnoj razini, Opći školski red definira javni status učitelja (usp. čl. XXIV.) te im zabranjuje bavljenje manje cijenjenim poslovima (usp. čl. XXI.).

54


svakoj normalnoj školi moraju biti namješteni ravnatelj i četiri do pet učitelja, od kojih bi jedan trebao biti svećenik vjeroučitelj, da bi mogle podučavati u svemu što je propisano.

Njemačke glavne škole uredit će se u većim gradovima, ali i u samostanima, gdje za to postoji mogućnost, a treba ih tako razmjestiti da u svakom dijelu, okrugu ili kotaru zemlje postoji barem jedna takva glavna škola.

Napokon, opće njemačke ili trivijalne škole trebaju biti u svim manjim gra-dovima i trgovištima te na selu, barem u svim mjestima gdje se nalaze župne crkve ili od njih udaljene područne crkve.

Članak III.

Kako treba shvatiti podizanje škole

Nipošto pritom nije namjera podizati sve te škole iznova i posvuda namje-štati nove učitelje. Štoviše, prije svega trebaju se dolično urediti već postojeće škole, a već namješteni učitelji trebaju se upozoriti na pridržavanje načina po-dučavanja utvrđenog u Našim Nasljednim zemljama. Pri namještanju novih učitelja školsko povjerenstvo provincije treba se pobrinuti za to da nitko ne dobije mjesto u školi ili da doista ne nastupi u službu s kojom je prije bilo povezano podučavanje u školama a da nije dobro podučen ovdje propisanom načinu podučavanja i nije ocijenjen sposobnim temeljem odgovarajućeg ispita u normalnoj školi. Svi oni, duhovnog ili svjetovnog staleža, muškog i ženskog roda, koji su dosad posjedovali pravo držanja škole i podučavanja mladeži i dalje zadržavaju to pravo. Međutim, sve škole trebaju što je prije moguće biti uređene prema općem utvrđenom načinu i u svim aspektima bez iznimke ovi-siti o školskom povjerenstvu pokrajine u kojoj se nalaze, a nalozi povjerenstva moraju se dolično slijediti kako s obzirom na način podučavanja i školske pred-mete tako i s obzirom na ostale odredbe.

Naprotiv, potpuno nove škole trebaju se urediti samo ondje gdje dotad nisu postojale, a potrebne su – kao tamo gdje je mladež previše brojna u jednome mjestu da bi se mogla smjestiti u već postojeće škole ili tamo gdje se sadašnji učitelji ne mogu brinuti o mladeži kako dolikuje. U tom će se slučaju takve škole iznova podići ili prema potrebi obnoviti uglavnom na trošak općine koja iz toga izvlači neposrednu korist, ali uz potporu gospoštije, koja sudjeluje u prednostima toga da iz škola dobije ćudoredne i korisne podanike, kao i uz po-moć drugih izvora koji se trebaju pronaći. Pritom se odluka o nužnosti samog podizanja škole i prosudba o planiranom povećanju broja učitelja te rasprava i

55


odluka o udjelu svake od stranaka u troškovima održavanja školske zgrade tre-ba temeljiti na prosudbama školskoga povjerenstva pokrajine, ali nakon pret-hodno pribavljenog odobrenja zemaljske vlade u čijoj je nadležnosti da Nas u slučaju poteškoća koje su nastale vezano za zahtjev školskoga povjerenstva o tome obavijesti radi donošenja konačne odluke.

Članak IV.

Kakve trebaju biti školske zgrade

Ako se grade nove školske zgrade ili uređuju i poboljšavaju stare, u njima mora biti napravljeno toliko učionica da učitelji mogu istodobno držati nastavu na način da dvojica ili više njih u isto vrijeme ne podučavaju utvrđenim nači-nom u istoj prostoriji. A budući da je nužno da učenike ne smetaju kućanski poslovi žena, djece i služinčadi učitelja, dakle da učionice nipošto ne služe za neku drugu uporabu, učionica čak i na selu mora biti odvojena od učiteljeva stana. Slijedom toga, tamo gdje to nije razdvojeno, odmah prvo ljeto nakon objavljivanja ovog patenta, ili čim je moguće, mora se u postojećoj školskoj zgradi sagraditi nova prostorija – ukoliko se to može izvesti bez prevelikih troškova za općinu ili onoga koji je dužan skrbiti za održavanje školske zgrade – ili se u samoj zgradi mora za to urediti odgovarajuća prostorija s obzirom na broj djece koja pripadaju toj školi.

Prigodom izgradnje takvih učionica potrebno je paziti ne samo da prosto-rija ima dovoljnu količinu svjetla i da je mjesto za održavanje ispita u glavnim ili većim školama prostrano, nego je potrebno brinuti i o tome da je škola opskrbljena klupama, stolovima, školskom pločom, tintarnicama i drugom po-trebnom opremom, kao i zatvorenim ormarom za čuvanje knjiga.

Članak V.

Što se treba učiti u svakoj od tri vrste škola

U normalnim školama trebaju se podučavati razni glavni predmeti.A. Vjeronauk, i to:1. Prema uobičajenom shvaćanju podučavanja, i to: prema uputama kate-

kizma uobičajenog u dijecezi, ali samo u slučaju ako je biskup vlastiti katekizam već uveo u župe. U ostalim slučajevima treba se koristiti katekizam za normal-ne škole koji je tiskan ovdje u Beču i odobren od biskupa.

56


2. Sustavno, iz čitanke sastavljene isključivo s tom svrhom, u kojoj se uče-nja katekizma radi jednoobraznosti iznose u međusobnoj vezi.

3. S povijesnog aspekta, da mladež nauči u kojoj se prigodi i kada dogodilo Božje Otkrivenje, koji su propisi objavljeni za naše djelovanje i u kojoj su pri-godi dani.

4. Mladež treba također podučiti iz čitanke onom najplemenitijem iz etike i što svakomu dolikuje.

B. Druge neophodne i za sve staleže potrebne stvari poput poznavanja abecede, slovkanja, čitanja, krasopisa i pravopisa, računanja, računovodstva i onoga što pripada pristojnom ponašanju ili moralu.

C. Predmete koji dijelom služe kao priprema za studij, a dijelom su korisni osobama koje žele postati one koje brane i hrane te se posvetiti osobito poljo-djelstvu, stjecanju umjetničkih vještina68 i obrtima.

Nastavni predmeti su: jezična poduka iz materinskog jezika, upute za naj-češće vrste pisanih sastavaka, upute iz latinskog jezika onako kako on može biti potreban onima koji će prijeći u latinske škole, kao i onima koji će postati lje-karnici, ranarnici itd. ili onima koji svoj kruh žele zarađivati perom, glavna na-čela umijeća vođenja kućanstva, a eventualno i poljodjelstva, historijska znanja o umjetnosti i obrtima te u svezi s tim potrebna i korisna znanja iz prirodopisa i znanosti o prirodi i to u mjeri primjerenoj sposobnostima mladeži.

Tamo se mladež treba podučiti i osnovama iz povijesti i zemljopisa, osobi-to s obzirom na domovinu, osnovama mjerništva i inženjerstva, također me-hanici – poput crtanju sa šestarom i ravnalom, kao i crtanju prostom rukom.

D. Radi pripreme budućih učitelja, tamo treba predavati i objasniti sposob-nosti i dužnosti čestitih učitelja:

Stvari u kojima se oni trebaju podučavati,poznavanje metode,vježbanje u praksi podučavanja,najnužnije iz školskog odgoja,vođenje kataloga,vladanje kod ispitivanja.Napokon, osobito ono što kućni učitelji i informatori trebaju znati – za

one koji se žele posvetiti toj službi.

68 Iz konteksta zakona vidljivo je da je riječ o vještinama primijenjene umjetnosti i tehničkih znanosti.

57


U glavnim školama moraju se učiti svi glavni predmeti navedeni gore kod normalnih škola pod A i B, a treba nastojati da se mladež što više poduči i ma-teriji treće vrste glavnih predmeta koji se navode pod C, onoliko koliko je izve-divo ovisno o broju i sposobnosti učitelja te o vremenu koje imaju za nastavu.

U općim njemačkim ili trivijalnim školama manjih gradova, trgovišta i sela prijeko je potrebno učiti:

A. Vjeru i njezinu povijest zajedno s moralom, iz čitanke.B. Abecedu, slovkanje te čitanje pisanih i tiskanih stvari, kurentno pismo,69

pet vrsta i trojno pravilo od računanja. C. Za seoski puk prikladne upute o čestitosti i o gospodarstvu prema u tu

svrhu sastavljenoj knjižici.

Članak VI.

Tko treba podučavati

Podučavanje vjeronauka u svim školama ostaje prepušteno svećenicima.U normalnim i glavnim školama treba namjestiti vlastite svećenike učitelje

koji svakodnevno trebaju podučavati najmanje jedan sat i objašnjavati kateki-zam, vjersku povijest, moral, poslanice i Evanđelja.

Župnici ili vikari dužni su dvaput ili najmanje jednom podučavati kateki-zam. Međutim, budući da se u trgovištima i na selu, pa i u manjim gradovima može dogoditi da jedan župnik koji ima više škola u svakoj od svojih škola ne može podučavati vjeronauk čak niti jednom tjedno, Mi želimo i propisu-jemo da poglavari redova na zahtjev Naših zemaljskih vlada svoje redovničko svećenstvo upute da se bez ikakve novčane naknade stave na raspolaganje za podučavanje vjeronauka, i to na način da župnik u tu svrhu podnese zahtjev zemaljskoj vladi koja će ga odmah predati duhovnom poglavaru najbližeg sa-mostana, a on će jednog ili prema potrebi i više svojih podređenih duhovnika uputiti župniku radi podučavanja vjeronauka. I Mi očekujemo od svete vjerske revnosti svih biskupa i ordinarijata da će pomoći poduprijeti ovu Našu opće-korisnu namjeru i da će i sa svoje strane osobno brinuti da u to upute podre-đene poglavare redova. To podučavanje vjeronauka mora se odvijati u skladu s propisima i pod nadzorom župnika, a ti redovnici ne smiju biti opozvani i

69 Njemačko pismo pisanih oblika, tzv. njemačka gotica. Iako je ovim zakonom istaknuta važnost materinskog jezika, što je kasnije preuzeto i u Ratio educationis za Zemlje Krune sv. Stjepana, u Vojnoj je krajini također osnova obrazovanja bila na njemačkom jeziku kao administrativnom.

58


zamijenjeni čim više ne budu potrebni, nego trebaju neko vrijeme biti ostavlje-ni da podučavaju vjeronauk. Stoga svim sadašnjim predstojnicima samostana svojom vlašću zemaljskoga vladara zapovijedamo da se bez pogovora najpo-kornije odazovu ovom nalogu ili u slučaju protivljenja mogu očekivati Našu neizmjernu nemilost.70

Školski učitelji moraju saslušati objašnjenja župnika ili vikara i dobro ih upamtiti da bi bili u stanju ponoviti s učenicima. Ako bi župnik ili vikar bio spriječen sam to učiniti, tada učitelji, uz pomoć poznatih prednosti, trebaju učenike podučiti stvarima koje je potrebno naučiti napamet, kao što su do-kazujuća mjesta iz Svetoga pisma, tabelarni nacrt materije itd., i ispitati ih o tome. U slučaju prevelike zaposlenosti župnika i njegovih vikara učiteljima je u manjim gradovima i na selu dopušteno da ispitaju što su djeca zapamtila u svezi vjere iz knjige određene za vježbanje čitanja.

Ostale predmete mogu predavati i svećenici i svjetovnjaci, ako su i jedni i drugi pokazali dovoljno znanja na za to određenim ispitima. Broj učitelja u glavnim školama, uključujući ravnatelja, treba iznositi četiri ili pet. Međutim, u općim školama u gradovima potrebno se ravnati prema postojećem broju uči-telja prema kojima valja rasporediti predmete. Kako izvršiti tu podjelu može se vidjeti iz kataloga lekcija dodanog na kraju ovoga patenta, označenog s A, B, C i D, i uređenog prema različitosti škola i različitom broju učitelja.

Međutim, ako bi prema stanju mjesta i drugim okolnostima bila korisna ili prijeko potrebna drukčija podjela, ista se može i drugačije utvrditi na prijedlog ravnatelja škole ili nadzornika uz odobrenje povjerenstva za škole.

Članak VII.

Iz kakvih knjiga treba poučavati

Budući da želimo voditi računa o jednoobraznosti nastave, s tom smo na-mjerom dali sastaviti potrebne upute za sve predmete – ne samo posebne knji-ge i tablice za uporabu učenicima, nego smo ih i za same učitelje dali predočiti u metodološkom priručniku iz kojega će ovi posljednji moći razabrati kako se trebaju vladati u svakom aspektu svoje službe.

Te knjige, navedene u niže priloženom popisu E, moraju nabaviti svi uči-telji prema mogućnostima svake škole, moraju točno slijediti njihov sadržaj, a mladež ne smiju poučavati ni iz koje druge nego iz onih koje su propisane.

70 Odredba o namještanju vjeroučitelja uz suradnju predstojnika samostana naknadno je do-dana te se ne nalazi u izvornom tekstu Reda iz 1774. godine.

59


Ipak, vještiji se učitelji, ako žele, mogu služiti i drugim knjigama sličnog sadr-žaja kako bi iz njih proširili vlastita znanja.

Članak VIII.

Kako podučavati

Sve učenike jednoga razreda svaki učitelj treba podučavati zajedno,71 a oso-bito treba ispravno koristiti zajedničko čitanje, treba se služiti tablicama,72 a kod manjih predmeta, sukladno propisima, potrebno je koristiti slovnu me-todu.73 Ukratko, mora točno slijediti sve ono što je vrlo temeljito sadržano u metodičkom priručniku za nastavu učitelja. U nastavi se ne mora samo gledati na pamćenje niti pretjerano mučiti mladež s učenjem naizust nego treba raz-bistriti razum iste, sve joj razjasniti i dati upute kako da se pravilno i potpuno izrazi o naučenome.

Članak IX.

Kako urediti razrede

Učenici koji uče iste predmete, čak i kad su različite dobi i spola, pripadaju zajedno u isti razred koji se dalje može dijeliti prema sposobnostima učenika, dakle, tako da zajedno dolaze oni najbolji, pa oni prosječni i na kraju loši, a svaku od tih skupina učitelj treba tretirati prema njezinim potrebama onako kako su mu za nju dane na raspolaganje odgovarajuće instrukcije sadržane u metodološkom priručniku.

Prema tome, u svakoj školi postoji toliko razreda koliko ima predmeta, a svaki razred, kako je spomenuto, dalje je podijeljen u još najmanje tri dijela.

71 Značajna prekretnica, temeljena na pijarističkim idejama o obrazovanju, koju Opći školski red uvodi jest zamjena individualne nastave grupnim podučavanjem kakvo poznajemo i danas. Prednost takvoga podučavanja jest bolje korištenje vremena koje učenik provodi u školi jer se izbjegava ponavljanje gradiva pojedinačnim prozivanjem učenika.

72 „Tabelarna metoda” podrazumijevala je sintezu gradiva predstavljenu u šabloniziranim tabelama i podijeljenu na način koji će omogućiti bolji pregled gradiva te bolje uočavanje poveznica između različitih tema unutar gradiva.

73 „Slovna metoda” pretpostavljala je pisanje na ploču početnih slova riječi u izrazima ili rečenicama koje je trebalo zapamtiti. Pretpostavljalo se da će učenici ponavljanjem tih slova i izvođenjem riječi iz njih brže zapamtiti cijeli tekst.

60


Članak X.

Kada treba početi nastava u školama

Vrijeme za svakodnevnu nastavu ili školske sate želimo odrediti ujutro zimi od 8 do 11 sati, a ljeti, barem na selu, od 7 do 10 sati, zatim poslijepodne tije-kom cijele godine od 2 do 4 sata.

Što se tiče školskih polugodišta,74 škole u gradovima trebaju započeti 3. studenoga sa zimskim polugodištem; prvo polugodište treba završiti u subotu prije Cvjetnice, a drugo se nastavlja od ponedjeljka nakon prve nedjelje poslije Uskrsa do sv. Mihovila.

Nasuprot tomu, na selu će zimska škola75 započeti 1. prosinca i treba trajati barem do kraja ožujka. U njoj će se podučavati djeca od devete do trinaeste godine, jer većina takvih tijekom drugih godišnjih doba mogu pomagati svo-jim roditeljima u gospodarskim poslovima, radi čega u ostalim mjesecima nisu obvezni dolaziti u školu.

Ljetna škola76 i na selu treba započeti u ponedjeljak poslije prve nedjelje nakon Uskrsa i trajati do sv. Mihovila, ali tijekom žetve nastava se prekida na tri tjedna. Djeca od šeste do osme godine tada trebaju pohađati školu, jer ih se zimi zbog loših putova i hladnog vremena, i jer su najčešće loše odjevena i ne mogu podnijeti hladno vrijeme, zaista ne može obvezati na dolazak u školu. Roditeljima ili skrbnicima ipak ostaje slobodno da i manju djecu šalju u zimsku školu, a veću djecu u ljetnu školu, ali u tom slučaju učitelji za podučavanje istih moraju odabrati posebni sat jer bi inače ostali, koji u isto godišnje doba moraju redovno ići u školu, ostali prikraćeni u nastavi.

Članak XI.

Kad treba završiti neki predmet

Tijekom polugodišta pravila nekog predmeta moraju se potpuno i do kraja izložiti i to na takav način da ih učenici mogu dobro shvatiti. Ukoliko pojedini učenici tijekom jednog polugodišta još nisu dovoljno naučili predmet i vjež-bajući nisu stekli odgovarajuću vještinu – što je osobito potrebno kod pisanja – moraju ga ponoviti tijekom jednoga ili više polugodišta. A što se tiče ostalih

74 U izvorniku stoji riječ “Schulkurse” što u doslovnom prijevodu glasi školski tečajevi, ali je iz konteksta vidljivo da je školska godina podijeljena u dva dijela.

75 Tj. zimsko polugodište.76 Odnosno ljetno polugodište.

61


predmeta, učitelj se mora ograničiti na vrijeme utvrđeno u katalogu lekcija i vladati se sukladno tom propisu.

Članak XII.

Tko treba biti obvezan na pohađanje škole

Djeca obaju spolova čiji roditelji ili skrbnici u gradovima nemaju želju ili dovoljno imetka za držanje vlastitih kućnih učitelja bez iznimke pripadaju u školu, i to čim su ušli u šestu godinu. Od tada pa do potpunog svladavanja predmeta potrebnih za njihov budući status i način života moraju pohađati njemačke škole. Ako su započeli u šestoj godini ili nakon šeste godine, to će teško moći potpuno ostvariti prije dvanaeste godine svoga života. Stoga bismo rado vidjeli da roditelji svoju djecu šalju u njemačke škole barem tijekom šest ili sedam godina. Škole mogu pohađati i dulje prema želji ili potrebi. Ali, ako netko prije dvanaeste godine želi prijeći na studij ili želi otpust iz škole, mora javnim ispitima dokazati da je dobro naučio sve potrebno i od nadzornika ško-le dobiti pisanu svjedodžbu. Tamo gdje prilike dopuštaju postojanje posebnih škola za djevojčice, neka ih one pohađaju i neka ih se podučava i u šivanju, pletenju i u drugim njihovu spolu primjerenim stvarima, ako je to izvedivo. Međutim, tamo gdje nema posebnih djevojačkih škola, djevojčice moraju ići u opću školu gdje trebaju sjediti u vlastitim klupama odvojene od dječaka. Inače se podučavaju s dječacima u istome razredu, s kojima istodobno uče sve ono što priliči njihovu spolu.

Članak XIII.

Roditelji i skrbnici trebaju djecu besprijekorno slati u školu, a magi-strati i mjesna poglavarstva trebaju ih na to poticati

Ozbiljno želimo da Naša majčinska briga koju nosimo za odgoj i podu-čavanje mladeži, a koja ima toliko jak utjecaj na opće dobro, nipošto ne bude ometena nemarnošću roditelja i skrbnika. Stoga propisujemo da svi roditelji i skrbnici besprijekorno šalju u školu djecu sposobnu za školu ili da ih daju podučavati kod kuće, a magistratima i mjesnim poglavarstvima naređujemo da to pažljivo nadziru i opominju nemarne roditelje ili skrbnike zbog toga te ih prema potrebi izričito potiču.

Dakle, ako netko svoju djecu ili štićenike želi dati podučavati kod kuće pu-tem vlastitih učitelja, to mu je, doduše, slobodno učiniti. No, zapovijedamo da

62


se, nakon što budu ustanovljene ustanove za obrazovanje privatnih učitelja u normalnim školama, podvrći može službi samo onoga učitelja koji je za svoju sposobnost dobio svjedodžbu normalne ili glavne škole. U protivnom se slu-čaju odmah mora otpustiti iz učiteljske službe i prema prilikama teško kazniti.

Članak XIV.

Služba za siročad i druge službe ne smiju sprječavati polaženje škole

Služba za siročad ne smije sprječavati djecu u polaženju škole, a gospoštije uzimati djecu ispod trinaest godina ili dopuštati polaženje zimske škole onima koji još nisu dosegli tu dob.

Ako, naprotiv, drugi ljudi djecu mlađu od 13 godina uzmu u svoju službu, trebaju ih poticati na pohađanje zimske škole ili prijepodne ili poslijepodne. Ako ne postoji očevidna financijska nesposobnost, sami trebaju plaćati učitelju za njihovo školovanje polovicu iznosa školarine.

Članak XV.

O opetovnici

Za djecu na selu i u gradovima koja su istupila iz škola, osobito za obrtnič-ke pomoćnike, tamo gdje je to moguće treba nedjeljom nakon poslijepodnevne službe Božje u redovnoj školi organizirati dva sata ponavljanja koja će držati učitelj pod nadzorom župnika ili njegova vikara. Na tim satovima ponavljanja trebaju se nalaziti mladi ljudi do navršene dvadesete godine života, slušati po-slanice i dnevno čitanje Evanđelja, vježbati čitanje, pisanje i računanje, dakle, potruditi se da osvježe i zadrže u sjećanju ono što su naučili. Za vježbanje čitanja na satovima ponavljanja treba iz školskih knjiga osobito birati dijelove iz vjerske povijesti, morala, upute o čestitosti, kući i poljoprivredi, a nipošto se ne smije zanemariti ispitivanje mladeži o tim stvarima. Na posjećivanje tih sati ponavljanja osobito želimo obvezati obrtničke kalfe, i to tako da ne bude oslobođen sve dok pisanom svjedodžbom školskog nadzornika ne doka-že da je – nakon što je prethodno naučio vjeronauk, čitati, pisati i računati – s vremena na vri jeme marljivo pohađao i te satove ponavljanja.77

77 U izvornom tekstu Reda iz 1774. ne definira se sadržaj satova ponavljanja.

63


Članak XVI.

Kako treba voditi kataloge o marljivosti i o napretku u učenju

Različiti popisi moraju se voditi s dvostrukim ciljem: da bi se vidjelo poha-đaju li školu svi učenici koji trebaju biti podučavani, te tko je kriv ako učenik nije ništa naučio – učitelj ili učenik koji je izostajao.

Magistrati trebaju dvaput godišnje napraviti popis djece koja trebaju ići u školu u gradovima, i to za Uskrs i za sv. Mihovila, te u njemu naznačiti svu dje-cu sposobnu za školu, naime, onu koja su ušla u šestu godinu svoga života. O takvom popisu trebaju odmah informirati učitelja da vidi koja djeca pripadaju u njegovu školu.

Na selu, naprotiv, sam učitelj, ako istodobno obavlja i crkvenu službu, uz pomoć Matice krštenih lako može pronaći dob svake osobe koja je tamo rođe-na i prema njoj sastaviti popis koji služi za to da se djeca tijekom propisanog vremena zadrže u školi i da se odbiju prigovori roditelja koji bi svoju djecu uvijek rado povukli iz škole.

Da bi se taj popis ispravno koristio, svaki učitelj mora držati knjigu na čije će listove napisati slova abecede, svakom slovu pridati primjereni broj listova, na njima naznačiti imena djece sposobne za školu prema početnim slovima njihovih prezimena iz prvospomenutog popisa ili prema podacima koje je sam pronašao. Mora zapisati dob učenika, dan kad je prvi put došao u školu, kad je svaki [učenik] prešao u viši razred ili kad je započeo učiti nešto novo. Nadalje, učitelj svaki mjesec iz kataloga o marljivosti, o kojem će biti riječi nakon ovoga, u tu knjigu upisuje koliko je puta učenik izostao iz škole toga mjeseca. Napo-kon, na početku ili na kraju tog abecednog popisa na posebnom listu svakog mjeseca mora navesti koliko često je držao nastavu i što je podučavao. Taj po-pis potom kod različitih ispitivanja i na različite načine može služiti tomu da se dokaže lijenost onih učenika koji su toliko često izostajali iz škole.

Drugi popis je katalog marljivosti prema shemi F. Mora se voditi mjesečno i svaki nazočni učenik mora se u njemu svakodnevno zabilježiti i prije i poslije podne odmah nakon završene molitve. Radi toga odmah nakon molitve učitelj treba pročitati imena svih učenika iz popisa, nazočne označiti crticom, a one koji su došli nakon što su već pročitana imena treba označiti točkom. Rubrika odsutnog [učenika] ostavlja se praznom. Budući da taj popis treba služiti za spoznavanje marljivosti ili nemarnosti učenika, učitelj ga mora voditi točno, pouzdano i redovito. No, ako to koji učitelj ne bi činio iz obzira ili iz nemara, treba ga se zbog toga kazniti. Konačno, svaki učitelj upravo iz tog popisa treba

64


načiniti izvadak prema shemi G i poslati ga određenome nadzorniku osam dana po svršetku škole.

Članak XVII.

O redovitim nadzornicima koji trebaju provjeravati stanje škola

Da bi se neprestano nadgledalo pridržavanje odredaba donesenih u svezi školskih poslova, u svakome mjestu gdje postoji škola vlasti trebaju imenovati vlastitog nadzornika i njegovo ime navesti školskome povjerenstvu u izvješta-jima o stanju škola. Kod normalnih i glavnih škola nadzor redovitim putem pripada ravnatelju. Ipak, opravdano je da mjesni magistrat naloži jednom gra-đaninu, prijatelju škole, da pogleda stanje škole i uoči odvija li se sve što je pro-pisano na stvarnu korist učenika, doimaju li se oni marljivima ili nemarnima, pokazuje li se pojedini učitelj marljivim, vještim ili nemarnim i nesvrhovitim. Kontrola od strane nadzornika ne mora se odvijati u određeno vrijeme, nego prema njegovu nahođenju bez prethodne najave, dakle, neočekivano.78

U malim gradovima, trgovištima i na selu za nadzornika treba imenova-ti mjesnog župnika, vlastelinskog činovnika ili razboritog čovjeka iz redova prisežnika ili nekoga drugoga iz općine, čija je dužnost promatrati ono što je rečeno za takve nadzornike u gradovima.

Konačno, svaki nadzornik treba glavnom nadgledniku sastaviti istinito iz-vješće o stanju škole povjerene mu u nadzor.

Članak XVIII.

O imenovanju glavnih nadglednika

Školska povjerenstva će nadalje brinuti o pronalasku sposobnih ljudi za glavne nadglednike. Svakome od njih povjerit će se određeni okrug79 koji treba-ju proputovati, urediti škole u njemu, pregledati uređene škole, otkriti nedjela

78 Prvotni tekst Reda iz 1774. samo općenito utvrđuje kome pripada nadzor nad školama. Tako nadzor normalnih i glavnih škola prepušta ravnatelju normalnih škola i pojedincu kojega odredi mjesni magistrat, a nadzor manjih seoskih škola župnicima ili činovniku određenom od strane vlastelinstva.

79 U cijeloj su Monarhiji kao dio mreže školske uprave uvedeni školski okruzi, u kojima su, osim školskoga povjerenstva, djelovala školska ravnateljstva za visoke, srednje i niže škole te nadzornici nižih škola. Po istom je principu s Ratio educationis u Hrvatskoj i Slavoniji ustanovljen Zagrebački školski okrug.

65


koja izlaze na vidjelo i ispraviti ih te u tu svrhu provesti i posebna ispitivanja učenika ili dati učiteljima da u njihovoj nazočnosti ispitaju učenike. Tim glav-nim nadglednicima mjesni nadzornici, spomenuti u prošlome članku, treba-ju podnositi svoja izvješća, svaki o stanju škole povjerene mu u nadzor, i to odmah nakon svršetka školskog razdoblja, naime, za Uskrs i za sv. Mihovila. Glavni nadglednici ta izvješća trebaju odmah poslati zemaljskoj vladi radi pro-sljeđivanja školskome povjerenstvu poprativši ih potkrepljujućim tabelarnim izvatkom iz tablica koje primaju uz spomenute izvještaje nadzornika. Pritom trebaju dati svoje primjedbe o sljedećim točkama:

Prvo. Gdje i u kojoj točci su magistrati, gospoštije i podanici djelovali pro-tivno ovom zemaljskom školskom redu.

Drugo. Koje prepreke stoje na putu dobrom napretku školstva.Treće. Jesu li, odnosno gdje nisu provedene potrebne gradnje ili popravci

školskih zgrada te gdje je školskim podvornicima dana njihova pristojba.Četvrto. Što bi bilo korisno za bolje uređenje školstva.Peto. Koji su se župnici, vikari, katehete i učitelji osobito istaknuli svojom

marljivošću i zalaganjem za školstvo i pokazali se vrijednima pohvale.Šesto. Koji učitelji zanemaruju svoje dužnosti ili čine što nepopravljivo

zbog čega bi ih trebalo kazniti ili čak i smijeniti.

Članak XIX.

Kada i kako posvuda treba uvesti poboljšanje škola

Normalne škole izvan Naše rezidencije, a i neke glavne škole, trebaju se otvoriti početkom predstojeće godine ondje gdje je to izvedivo i biti uređene u skladu s ovim školskim redom da bi se što prije moglo odvijati podučavanje mladeži u najpotrebnijim stvarima, to jest u onima koje su spomenute gore u članku V. među prva dva glavna nastavna predmeta, a ništa manje i obrazova-nje učitelja za gradove, trgovišta i sela u pokrajini. Stvari navedene pod trećom vrstom nastavnih predmeta treba započeti podučavati čim to dopuste sposob-nost učenika i druge okolnosti.80

Nakon uređenja normalnih i glavnih škola svi kandidati za slobodne škol-ske službe u tim školama moraju se u normalnoj školi ili barem u najbližoj

80 Prvotni tekst Reda iz 1774. određuje u ovom članku samo da se za učitelje mogu namjestiti samo oni učitelji koji posjeduju potvrdu o sposobnosti koju je izdao ravnatelj normalne škole i odobrenje školskoga povjerenstva.

66


glavnoj školi obrazovati za valjano obavljanje nastavničke službe. Međutim, u posljednjem slučaju ipak se moraju podvrgnuti ispitu u normalnoj školi i ne smiju se doista zaposliti na nekome mjestu prije no što su od ravnatelja nor-malne škole dobili svjedodžbu o svojoj sposobnosti, a od školskog povjeren-stva dekret o namještenju. Stoga, neokrnjeno pravo na imenovanje u školske službe zadržavaju, doduše, i nadalje oni koji su ga i dosad imali, ali oni moraju školskome povjerenstvu ili predstaviti već sposobne osobe ili očekivati i pobri-nuti se za to da se imenovane osobe učine sposobnima za svoju službu.

Nakon što se normalne i glavne škole81 propisno urede, prvog idućeg ljeta postojeći učitelji koji još nisu izvježbani u skladu s propisima trebaju krenuti iz gradova i sa sela u normalnu školu ili barem u glavnu školu pokrajine da bi bili podučeni u onom najvažnijem: u uporabi knjiga i vođenju školskih lista ili kataloga. Ipak, učiteljima na selu koji su previše udaljeni od glavnih škola želimo dopustiti da na tu poduku odu u neku drugu školu najbližega grada, ako je ta škola već uređena, kako bi se tom podukom mogli koristiti početkom idućeg polugodišta, što su nakon toga i dužni činiti i u tome će ih nadzornici provjeravati. U tu svrhu i nadzornici u svojim izvješćima trebaju točno napo-menuti koje su škole uredili i gdje su namješteni učitelji koji su se povremeno pripremali na glavnim školama ili na drugim školama.

Članak XX.

Kandidati za duhovne crkvene službe koje uključuju dušobrižništvo i kandidati za crkvene redove moraju posjedovati

dostatno znanje o školstvu

Budući da je bitno da svećenstvo, osobito zbog zadaće poduke vjeronauka i nadzora nad školama na selu koji mu pripada, ima temeljito znanje o pobolj-šanom školstvu kako bi se moglo pridržavati uvedenih metoda, ovime svojom zakonodavnom vlašću naređujemo da se za crkvenu službu s kojom je povezano dušobrižništvo ne smije predložiti niti jedan svećenik koji nije donio svjedodžbu katehete normalne škole da posjeduje dovoljno znanja i o nastavnim predmeti-ma i o načinu podučavanja. Prema tome, Naša je opća zapovijed da ubuduće, i kad školstvo uistinu bude uređeno, u crkvene redove osim braće laika ne smije biti primljen nitko tko nije stekao takvo dobro znanje o školstvu i tko o tome nije donio predstojniku reda svjedodžbu normalne škole. Stoga ponovno od svete religiozne revnosti svih biskupa i ordinarija i poznate nam njihove časne brige za

81 U prijepisu iz 1881. nedostaje izraz glavne škole.

67


širenje boljega odgoja sasvim sigurno očekujemo da će sami najpokornije sudje-lovati u izvođenju i primjeni ove Naše milostive zapovijedi.82

Članak XXI.

Učitelji ne smiju držati gostionice

Premda Mi učiteljima na selu dopuštamo da uz svoju službu u školi mogu imati i drugu časnu djelatnost, ukoliko ta ne narušava njihovu glavnu dužnost, u pogledu gostionica ipak želimo zabraniti da se isti bave obrtom točenja pića čim su dovoljno plaćeni za svoju službu u školi i s time mogu izići na kraj. Ovime to i naređujemo uz prijetnju kazne oduzimanja službe u školi. Jednako tako ne možemo dopustiti da učitelji prigodom crkvenih blagdana, vjenčanja i drugih prigoda muziciraju u gostionicama i sličnim kućama. Stoga i to ubuduće treba biti zabranjeno uz kaznu otpuštanja.

Jednako tako propisujemo da župnici kad su pozvani bolesnima udijeliti bolesničko pomazanje više ne vode kao dosad učitelje sa sobom, nego da za svoju pratnju izaberu nekoga drugoga.83

Članak XXII.

O školskim ispitima i nagradama

Da bi se mogao vidjeti napredak učenika i što su naučili u svim normalnim, glavnim i seoskim školama, trebaju se svakih pola godine održati ispiti iz svih predmeta koji su podučavani, u nazočnosti nekolicine članova magistrata koje je grad u povodu toga izaslao, a na selu u nazočnosti župnika, vlastelinskog službenika i nekoliko prisežnika. Na njima učenici mogu pokazati sve što su naučili, zbog čega je i svakom [drugom] tko želi otvoren pristup takvim ispi-tima i dopušteno mu je ispitivati učenike, ali samo o stvarima koje se nalaze u čitankama.

Kod takvih ispita u gradovima nadzornici trebaju ispitati i posjeduju li oni koji žele prijeći u latinske škole i posvetiti se znanostima dovoljno nadarenosti za to te dopuštaju li im njihove imovinske i druge okolnosti da prijeđu u više škole.

82 Prvotni tekst Reda iz 1774. u ovome članku utvrđuje samo da kandidati za duhovne službe povezane s dušobrižništvom moraju imati svjedodžbu normalne škole.

83 Prvotni tekst Reda iz 1774. u ovome članku u skraćenom obliku utvrđuje samo zabranu učiteljima da drže gostionice te muziciraju prigodom blagdana, vjenčanja i drugih događa-nja.

68


Ako se kod tih školskih ispitivanja uvidi da nemarni učenici nisu naučili što je propisano, školski nadzornici mogu ih i nakon navršavanja utvrđene dobi zadržati da i dalje pohađaju školu.

Ondje gdje postoje zaklade ili drugi izvori [financijskih sredstava], na svr-šetku ispita najzaslužnijim učenicima trebaju se dodijeliti nagrade za njihovo daljnje ohrabrenje, ali i za ohrabrenje drugih, a njima treba razveseliti: prvo, one koji su u svakom razredu najviše naučili i to uvjerljivo potvrdili ispitiva-njem, i drugo, najčednije.

Članak XXIII.

O izvješćima o stanju škola koje treba sastaviti

Nadzornici u svakome mjestu trebaju o Uskrsu i o sv. Mihovilu glavnom nadgledniku podnijeti izvješće o stanju škola za koje su imenovani i o svemu u svezi s njima. Tom izvješću uvijek moraju priložiti tabelarni izvadak prema shemi H.

Potom glavni nadglednik iz svih pristiglih izvješća iz okruga koji mu je dodijeljen te iz svojih vlastitih opaski koje je pribilježio kod posjeta školama treba sastaviti glavnu tabelu, također prema shemi H, i poslati je s izvješćima nadzornika zemaljskoj vladi do 1. svibnja za zimsko polugodište i do 1. stude-noga za ljetno polugodište.

Članak XXIV.

Nadzornici i učitelji koji se ističu marljivošću uzimat će se u obzir za unaprjeđenja kad se ukaže prigoda

Premda dužnost svakog pojedinca sama po sebi iziskuje da službu koja im je povjerena obavljaju čestitim zalaganjem za ispunjenje njezinih zadaća, ipak smo skloni onim učiteljima i školnicima koji se budu osobito odlikovali i istaknuli svojom marljivošću u revnom i dobrom podučavanju mladeži priuštiti bolje školske službe i druga toj struci slična mjesta i unaprijediti ih prije drugih kandidata. Nadalje, učiteljima i profesorima želimo dodijeliti status neposred-no nakon članova magistrata u gradovima, a u selima nakon sudačkog osoblja, i to tako da se na javnim svečanostima s punim pravom koriste tim statusom. Svećenici koji su stekli osobite zasluge u podučavanju vjeronauka i u vođenju brige o školama neka se utješe time da će se osobito uzimati u obzir pri dodje-ljivanju crkvenih službi pod Našim patronatom. To isto želimo vidjeti ne samo

69


kod crkvenih službi koje ovise o Našem imenovanju nego i od svih duhovnih i svjetovnih pokrovitelja crkvenih prebendi očekujemo da neće propustiti učiniti to isto kako bi poduprli Naše mišljenje i opću korist.84

Uostalom, kao što očekujemo da će svatko s doličnom zahvalnošću uvi-djeti Našu vladarsko-majčinsku brigu za utemeljenje općih dobrih odgojnih i obrazovnih ustanova, nalažemo Našim postavljenim vladama i gubernijima da ovaj zemaljski školski red postupno provedu u djelo u punom opsegu čim to bude moguće, i odmah u svako doba najtočnije primijene tako da sva duhovna i svjetovna poglavarstva, magistrati, gospoštije i njihovi službenici, a ništa ma-nje i učitelji, zatim svi Naši vjerni podanici najvjernije slijede njegov sadržaj jer se on odnosi na svakoga.

Dano u Našem glavnom i rezidencijalnom gradu Beču, 6. dana mjeseca prosinca nakon milosti punog rođenja Krista, Našega gospodina i davatelja blaženstva, u godini tisuću sedamsto sedamdeset četvrtoj, tridesetpetoj godini Našega vladanja.

MARIJA TEREZIJA L[ocus] S[igi l l i ]

Heinrich, knez Blümegen,85

kancelar Carske češko-austrijskedvorske kancelarije

Na osobni nalog SvetogCarsko-Kraljevskog Veličanstva.

Franz Salesius von Greiner

84 I ovaj se članak u prvotnom tekstu Reda iz 1774. donosi u skraćenom obliku te samo upu-ćuje na namjeru da se marljivije učitelje nagradi napredovanjem.

85 Heinrich Kajetan von Blümegen (1715.-1788.), austrijski državnik. Bio je predsjednik Komore za Češku i Šlesku, potom zemaljski kapetan Moravske te dugogodišnji član Državnoga vijeća u Beču. Od 1771. godine predsjednik je Češko-austrijske dvorske kan-celarije, institucije zadužene za izdavanje i prosljeđivanje vladarevih odredbi gospodarskog, fiskalnog i javnoupravnog sadržaja za područje Nasljednih zemalja.

70


Priloziuz Opći školski red za gradove, trgovišta i sela za normalne,

glavne i trivijalne škole u svim carsko-kraljevskim Nasljednim zemljama

A

Katalog lekcija za normalnu školu sačetiri učitelja uz vjeroučitelja i četiri učionice.

Prema toj podjeli vjeroučitelj dnevno treba održati dva sata nastave, prvi učitelj svakoga dana tri sata, a drugi, treći i četvrti učitelj svakodnevno po četiri sata nastave.

Za crtanje će se držati posebni majstor koji će svakodnevno održavati na-stavu od 9 do 10 sati.

U četvrtak poslije podne je odmor.Podjela djece u različite razrede prema njihovim sposobnostima prepušte-

na je učiteljevoj prosudbi.

U prvoj učionicipodučava prvi učitelj

U drugoj učionicipodučava drugi učitelj

U trećoj učionicipodučava treći učitelj

U četvrtoj učionici podučava četvrti učitelj

Od pola 8 do 8 sati

Svi učenici pod nadzorom jednog učitelja ili podvornika, kako odredi ravnatelj, odlaze iz škole, gdje su se okupili, na sv. misu. Najmanja djeca mogu ostati u školi, osobito zimi.

Od 8 do 9

Podučavanje budućihučitelja od strane ravnatelja

Vođenje kućanstva i prirodopis, i to vođenje kućanstva u prvom, a prirodopis u drugom polugodištu

Pravopis Čitanje

Od 9do 10

Poduka u crtanjukoju obavlja posebnimajstor

Početak računanja Sat pisanja Učenje abecede i slovkanje

Od 10do 11

Latinski jezik Poduka iz vjeronauka i obrađivanje tablice o koristi učenja

Od 11do 12

Zemljopis i povijest Ništa Ništa Ništa

71


Od 1 do 2

Ništa Geometrija, inženjerstvoi mehanika, i to geometrijau prvom, a inženjerstvo i mehanika u drugompolugodištuškolske godine

Početak pisanja Učenje abecedei slovkanje

Od 2do 3

Podučavanje budućihučitelja od straneravnatelja

Sat računanja Sat pisanja Čitanje

Od 3do 4

Njemačka gramatikai stil pisanja pisamaili vježbanje u pisanimsastavcima, i to gramatika u prvom,stil pisanja pisama udrugom polugodištuškolske godine

Poduka iz etike, biblijska vjerska povijest i pristojnost, uz tumačenja poslanica i Evanđelja u različitim danima

Vjeroučitelj podučava na sljedeći način:Ponedjeljkom: ujutro od 10 do 11 sati u najnižem razredu kod djece koja

uče slova i slovkaju, poduka glavne tablice katekizma.Utorkom: od 10 do 11 sati u srednjem razredu kod djece koja dobro slov-

kaju i pomalo znaju čitati, proširena poduka glavne tablice katekizma.Srijedom: od 10 do 11 sati u najvišem razredu kod djece koja odlično čitaju,

poduka objašnjenog katekizma.Četvrtkom: od 10 do 11 sati uvodne lekcije i druga čitanka u tabelarnom

prikazu.Petkom: od 10 do 11 sati tumačenje poslanica.Subotom: od 10 do 11 sati tumačenje Evanđelja.

Posl i jepodnePonedjeljkom: od 3 do 4 sata etika.Utorkom: od 3 do 4 sata biblijska povijest.Srijedom: od 3 do 4 sata pravila pristojnosti.Četvrtkom: odmor.Petkom: od 3 do 4 sata tumačenje poslanica.Subotom: od 3 do 4 sata tumačenje Evanđelja.

72


Budući da svi učenici, osim onih koji uče abecedu, slovkaju i tek su započeli čitati, trebaju primjereno nazočiti tumačenju poslanica i Evanđelja, dakle, nije dovoljna jedna učionica i radi toga su određena dva dana.

Podjela predmetakoji se uče u normalnim školama

Učenje abecede i slovkanje tjedno 11 satiČitanje “ 11 “Pisanje “ 16 “Pravopis “ 6 “Računanje “ 11 “Latinski jezik “ 6 “Prirodopis ili vođenje kućanstva “ 6 “Zemljopis i povijest “ 6 “Crtanje “ 6 “Njemačka gramatika i stil pisanja pisama ilivježbanje u pisanim sastavcima “ 5 “Geometrija ili mehanika “ 5 “Kateheza u najnižem razredu “ 1 “Kateheza u srednjem razredu “ 1 “Kateheza u višem razredu “ 1 “Biblijska vjerska povijest “ 1 “Etika “ 1 “Tumačenje poslanica “ 2 “Tumačenje Evanđelja “ 2 “Uvodna lekcija uz sadržaj druge čitanke “ 1 “Pravila pristojnosti “ 1 “Ravnatelj podučava buduće učitelje “ 11 “

73


B

Katalog lekcija za glavnu školugdje su tri učitelja uz vjeroučitelja i tri učionice

Prema toj podjeli vjeroučitelj svakodnevno ima četiri sata, jednako kao i prvi učitelj, a drugi i treći učitelj podučavaju dnevno svaki po četiri sata. Čet-vrtkom poslijepodne je odmor.

U prvoj učionici prvi učitelj

U drugoj učionici drugi učitelj

U trećoj učionicitreći učitelj

Od pola 8do 8 sati

Svi učenici pod nadzorom podvornika/sluge/člana obitelji ili u nedostatku njega u pratnji trećeg učitelja idu iz škole, gdje se prije toga moraju okupiti, na sv. misu. Najmanja djeca ostaju kod kuće, osobito zimi.

Od 8do 9

Sat računanja Sat pisanja Čitanje

Od 9do 10

Početak računanja Prirodopis i o vođenju kućanstva, i to vođenje kućanstva u prvom, a znanost o prirodi u drugom polugodištu školske godine

Učenje abecede islovkanje

Od 10 do 11

Vjeroučitelj Ponedjeljkom: vjeronauk u najnižem razredu u kojemu se podučava glavna tablica i prošireni katekizam, u trećoj učionici. Utorkom: zemljopis u prvoj učionici. Srijedom: vjeronauk u najnižem razredu u kojem se obrađuje proširenje glavne katehetske tablice, u trećoj učionici. Četvrtkom: povijest u prvoj učionici. Petkom: biblijska vjerska povijest u drugoj učionici. Subotom: tumačenje poslanica u drugoj učionici.

Od 1 do 2

Gramatika i stil pisanjapisama, i to gramatika u prvom, a stil pisanja pisamau drugom polugodištuškolske godine

Početak pisanja Učenje abecede islovkanje

Od 2 do 3

Latinski jezik – vjeroučitelj Sat pisanja Čitanje

Od 3 do 4

Vjeroučitelj u Ponedjeljkom: etika.prvoj učionici: Utorkom: uvodna lekcija i druga čitanka tabelarno. Srijedom: vjeronauk u višem razredu, odnosno prošireni katekizam. Četvrtkom: odmor. Petkom: pravila pristojnosti. Subotom: tumačenje Evanđelja.

74


Podjela djece u glavnoj školi sa četiri razreda: Prvi razred. To su najmanja djeca, ona svakodnevno od 9 do 10 uče slova

i slovkanje. Od 10 do 11 je nastava vjeronauka, ali samo ponedjeljkom i srije-dom. Od 1 do 2 učenje slova i slovkanje. Sve u trećoj učionici.

Drugi razred. Malo veća djeca. Od 8 do 9 čitanje u trećoj učionici. Od 9 do 10 slovkanje u trećoj učionici. Od 10 do 11 nastava vjeronauka, ali samo ponedjeljkom i srijedom, u trećoj učionici. Od 1 do 2 početak pisanja u drugoj učionici. Od 2 do 3 čitanje u trećoj učionici.

Treći razred. Još veća djeca. Od 8 do 9 sat pisanja u drugoj učionici. Od 9 do 10 početak računanja u prvoj učionici. Od 10 do 11 ponedjeljkom i srije-dom nastava vjeronauka u trećoj učionici. Petkom biblijska povijest u drugoj učionici. Subotom tumačenje poslanica u drugoj učionici. Od 1 do 2 pisanje u drugoj učionici. Od 2 do 3 čitanje u trećoj učionici. Od 3 do 4 ponedjeljkom: etika; utorkom: uvodna lekcija i druga čitanka tabelarno; srijedom: vjeronauk; četvrtkom: odmor; petkom: pravila pristojnosti; subotom: tumačenje Evanđe-lja. Sve u prvoj učionici.

Četvrti razred. U njega idu najstariji učenici. Od 8 do 9 sat računanja u prvoj učionici. Od 9 do 10 znanost o prirodi ili umijeće vođenja kućanstva u drugoj učionici. Od 10 do 11 utorkom: zemljopis u prvoj učionici; četvrtkom: povijest u prvoj učionici; petkom: biblijska povijest u drugoj učionici; subo-tom: tumačenje poslanica u drugoj učionici. Od 1 do 2 gramatika ili stil pisanja pisama u prvoj učionici. Od 2 do 3 latinski u prvoj učionici. Oni koji ne uče latinski jezik idu na sat pisanja u drugu učionicu. Od 3 do 4 ponedjeljkom: etika; utorkom: čestitost; srijedom: vjeronauk; četvrtkom: odmor; petkom: pri-stojnost; subotom: tumačenje Evanđelja. Sve u prvoj učionici.

Podjela predmetakoji se podučavaju u glavnoj školi

Učenje abecede i slovkanje tjedno 11 satiČitanje “ 11 “Pisanje i pravopis “ 16 “Računanje “ 12 “Gramatika i stil pisanja pisama iliuvod u pisanje sastavaka “ 5 “Početak učenja latinskog jezika “ 5 “O prirodopisu ilivođenju kućanstva “ 6 “

75


Zemljopis “ 1 “Povijest “ 1 “Uvodna lekcija i druga čitanka “ 1 “Pravila pristojnosti “ 1 “Vjeronauk u nižem razredu “ 2 “[Vjeronauk u] višem razredu “ 1 “Biblijska vjerska povijest “ 1 “Etika “ 1 “Tumačenje poslanica “ 1 “Tumačenje Evanđelja “ 1 “

C

Katalog lekcija za gradsku školugdje su dva učitelja uz vjeroučitelja i dvije učionice

Prema toj podjeli vjeroučitelj svakodnevno ima dva sata, oba svjetovna učitelja po četiri sata dnevno. Četvrtkom poslijepodne je odmor.

U prvoj učionici prvi učitelj U drugoj učionici drugi učiteljOd pola 8 do8 ili od 11 do12

Sveta misa

Od 8 do 9 sati Računanje u nižem razredu Računanje u višem razreduOd 9 do 10 sati Učenje slova i slovkanje ČitanjeOd 10 do 11 sati Vjeroučitelj - Ponedjeljak: biblijska povijest.

Utorak: vjeronauk u nižem razredu. Srijeda: povijest. Četvrtak: vjeronauk u nižem razredu. Petak: vjeronauk u višem razredu. Subota: tumačenje poslanica.

Od 1 do 2 Početak čitanja Pisanje u višem razredu i pravopisOd 2 do 3 Pisanje u nižem razredu Pisani sastavciOd 3 do 4 sata Vjeroučitelj - Ponedjeljak: etika.

Utorak: pristojnost. Srijeda: zemljopis. Četvrtak: odmor. Petak: druga čitanka tabelarno. Subota: tumačenje Evanđelja.

76


Podjela predmetakoji se podučavaju u gradskim školama, gdje se nalaze dva svjetovna učitelja

uz jednog vjeroučitelja, jednako tako su dvije učionice

Učenje abecede i slovkanje tjedno 11 satiČitanje “ 11 “Pisanje i pravopis “ 10 “Računanje u dva razreda, u svakom po šest sati “ 12 “Uvod u pisanje sastavaka “ 5 “ Zemljopis “ 1 “ Povijest “ 1 “Vjeronauk u nižem razredu “ 2 “Vjeronauk u višem razredu “ 1 “Biblijska povijest “ 1 “Etika “ 1 “Pravila pristojnosti “ 1 “Druga čitanka tabelarno “ 1 “Tumačenje poslanica “ 1 “Tumačenje Evanđelja “ 1 “

D

Katalog lekcija za trivijalne škole u trgovištima i na selu, gdje su jedan učitelj, jedan vjeroučitelj i jedna učionica

Od 8 do 9 sati računanje.Od 9 do ¾ 10 sati učenje abecede i slovkanje.Od ¾ 10 do pola jedanaest čitanje.Od pola jedanaest do 11 s većim ili starijim učenicima pravopis, vježbanje

u prepisivanju pisanih sastavaka te u pisanju diktata. Također, dva puta tjedno od 10 do 11 svećenik predaje vjeronauk, i to jednom manjoj, a drugi put većoj djeci. Predmeti koji se inače podučavaju u to vrijeme izostavljaju se za vrijeme poduke iz vjeronauka.

Od 1 do 2 [sata] pisanje.

77


Od 2 do 3 učenje abecede, slovkanje i čitanje.Od 3 do 4 čitanje poslanica i Evanđelja, ali samo subotom i bez upuštanja

u vlastita tumačenja.Nota bene: U tim školama tako se mora izmjenjivati [sadržaj] čitanki da se

za vjerske teme mora uporabiti dvije trećine vremena određenog za čitanje, a tijekom jedne trećine vremena potrebno je rabiti drugu čitanku i to na način da učitelji vješti u podučavanju uz pomoć tablica i u podučavanju vjeronauka jednom tjedno obrađuju pripadajuće tablice, a barem jednom ispituju o proči-tanome.

Čitanku za vjeronauk moraju imati svi učenici, čitaju je po redu, kako pri-jepodne tako i poslijepodne, a ispitivanje učenika o tome odvija se prema dobi učenika tako da se najmlađe učenike ispituje o prvome dijelu, učenike od osme do devete godine o drugome dijelu, one od desete godine o trećem, a na kraju starije o četvrtome dijelu i da o tome trebaju dati odgovor.

Druga čitanka je samo za veće učenike i za satove ponavljanja, osim pripremnog dijela koji moraju čitati svi učenici na početku školske godine u vrijeme kad su svi zajedno. Radi toga je pripremna lekcija uvezana i zajedno s knjižicom s imenima.

Učenje pomoću tablica i upoznavanje s pravilima sadržanim u tablicama odvija se svaki drugi dan tijekom četvrt sata koji se oduzima od [vremena za] vježbanje čitanja. Međutim, u trivijalnim školama obrađuju se samo tabele za slovkanje i čitanje, koje se nalaze u knjižicama s popisom imena, također i ta-blice pripremne lekcije, ali se one čestito obrađuju samo s većim učenicima, a zatim i na satima ponavljanja.

Tablice koje obrađuju teme iz etike i biblijske povijesti trebaju se obrađi-vati u jednom dijelu vremena koje je određeno za čitanje tih djela; ponavljanje materije koju je protumačio župnik provodi učitelj dan nakon podučavanja vjeronauka, koji pritom treba obraditi tablice o baš toj materiji koje se nalaze u čitanci, osobito ako se vjeroučitelj njima nije služio. Tablice s materijalom iz krasopisa, pravopisa i računanja obrađuju se dva puta tjedno, i to na satovima određenima za te predmete.

Samo jednom tjedno poslije podne nema škole, srijedom ili četvrtkom, nego je odmor.

78


E

Popis knjiga kojima se treba služiti pri podučavanju i učenju u njemačkim školama

I. Metodički priručnik za učitelje njemačkih škola u kojem nije samo op-širno pokazano kakav općenito treba biti u Školskom redu određeni način po-dučavanja, nego i kako se on provodi u svakom predmetu koji je zapovjeđeno podučavati, uz točne odredbe o tome kako se školski učitelji trebaju ponašati u svim aspektima službe da bi se na prikladni način udovoljilo Školskome redu.

II. Upute za privatne učitelje ili kućne instruktore.III. Imenar ili abecedar uz pripadajuće tablice za učenje slova i veliku tabli-

cu za slovkanje.IV. Čitanka za učenike sastavljena iz četiri dijela o predmetima koji se tiču

vjere.V. Tabelarni prikaz ta četiri dijela za učitelje i na način katekizma, tj. u obli-

ku pitanja i odgovora za roditelje koji sami žele ispitivati svoju djecu.VI. Objašnjeni katekizam s primjerima.VII. Evanđelje i poslanice.VIII. Knjiga za učenike njemačkih škola. Sadrži upute za sve predmete koji

su propisani za sve tri vrste njemačkih škola.Međutim, budući da nisu svi predmeti namijenjeni svakom učeniku, niti

svakom učitelju, ono što pripada svakom predmetu treba se posebno tiskati i treba se moći nabaviti kako pojedinačno tako i sve zajedno.

Ta se knjiga sastoji od:Upute za lijepo pisanje s pravilima.Upute za računanje.a. općenito za učenike svih vrsta [škola] b. posebno za one koji u gradovima nastavljaju školovanje.Upute o pravopisu.Upute za njemački jezik.Upute za sastavljanje pisanih sastavaka.Upute za latinski jezik.Upute o čestitosti, etici, vođenju kućanstva i onome što pristoji dobrome

građaninu, uz povijesni pregled umjetnosti i obrta.Upute za spoznavanje korisnih fizikalnih istina.

79


Upute za poljodjelstvo.Upute za zemljopis i povijest.Upute za crtanje.Upute za geometriju, građansko inženjerstvo i mehaniku.

80


F

Formular popisa o marljivosti učenika

98

||

7

||

6

|

54

|

3

Popis marljivosti učenika

2

||

1

||

Imenaučenika

AlbrechtFrz.

81


23

.

22

׀

21

׀׀

20

׀

19

.

18171615

׀ .

1413

׀

1211

.

10

. ׀

82


Objašnjenje znakova:Prva crtica u svakom polju u tablici označava da je učenik bio nazočan na

prijepodnevnoj nastavi.Druga crtica pokazuje nazočnost učenika na poslijepodnevnoj nastavi.Točka znači da je dijete zakasnilo.Praznim poljem označava se odsutnost učenika.Slovo R. znači rekreacija,86 S./N. nedjelja, F./P. praznik, V./S. spriječenost.

86 Termin rekreacija prevedena je izrazom odmor, jer ta riječ na hrvatskom jeziku bolje od-govara sadržaju njemačke riječi Rekreation u kontekstu ovog školskog reda.

Ponašanjei sposobnosti

svakogučenika

Spo-sobno-

stiosred-

nje

Ponaša-nje

Vrlo nemiran

Koliko puta je svaki učenik

tijekomnastave

zaka-snio

7 puta

izostao

20 puta

Kada jeučenikdošao u

taj razred

15.studenoga

1773.

31

׀׀

3029

׀ .

28

׀׀

27

׀

262524

. ׀

83


G

Formular za tabelarni izvještajkoji učitelj mora poslati nadzorniku na kraju svake školske godine

Imenaučeni-

ka

Imena rodite-

lja i nji-hov

stalež

Dob učeni-

ka prema Matici kršte-nih

Dan i godina

po-četka pola-ženja škole

Što je dijetenauči-lo do kraja

školo-vanja

Vlada-nje

Spo-sob-nosti

Koliko puta je odr-žana

nasta-va ti-jekom škol-ske

godine

Koliko često jetijekom sadašnješkolske godine

učenik

Koliko puta

je bila održana nastava tijekom cijelog

učenikova školovanja

Koliko puta od početaka školo-vanja je učenik

izostao zaka-snio

izostao zaka-snio

AngelJo-

seph

Jo-hannChri-stoph,sedlar

11 go-dina

1. sije-čanj

1769.

Pozna-vanje slova, slov-kanje, čitanje, osred-

nje

Prilič-no

dobro

osred-nje

250 puta

28 puta 40 puta 1600puta

10 puta 140 puta

84


H

Formular s tablicama i izvještajimakoje nadzornici moraju slati glavnim nadzornicima, a oni školskome

povjerenstvu

Ostalenapo-mene

Poboljša-nja

Teškoće

Uopće nisu

dolazila

Od toga

su dolazila

katkadmarljivo

Broj djecekoja spadaju

u tu školu

Njegovamarljivost ili nemarljivost,

vještina, osobine

Imenaučitelja

Njegova marljivost ili nemar-

ljivost

Imenavjero-učitelja

Imenamjesta ukojima su

škole

Imenanadzor-

nika

85

Ratio educationis (1777.)

SUSTAV OBRAZOVANJA I CJELOKUPNOG ŠKOLSTVA ZA UGARSKO KRALJEVSTVO I

NJEMU PRIDRUŽENE ZEMLJE (RATIO EDUCATIONIS, 1777.)

Ratio educationis, uredba o čijoj je naravi već bilo riječi u uvodu, u svom latin-skom izvorniku ima 496 stranica teksta. Kao dodatak, na kraju se nalaze četiri tablice u kojima je prikazan raspored nastave po danima u tjednu i godinama studija u latinskim, tj. gramatičkim školama, gimnazijama i na filozofskom i pravnom tečaju u akademijama. Budući da taj tekst zbog mnogih propisa i če-stih ponavljanja može postati zamoran za čitanje, ovdje ga donosimo u sažetoj varijanti. Na početku ostavljamo potpun sadržaj kako bi se čitatelj upoznao s rasporedom i opsegom djela, a iz daljnjih smo propisa izvukli važnije, zanimlji-vije i „modernije“ odredbe. Na nekim smo mjestima, gdje se to činilo posebno vrijednim zbog stila ili načina razmišljanja, ostavili citiran tekst iz izvornika. Pojmovi čije značenje nije očito na prvi pogled komentirani su u bilješkama, a neki su latinski termini ostavljeni u zagradama zbog neobičnosti ili neusklađe-nosti prijevoda u hrvatskoj literaturi. Kurzivom ili podebljanim slovima ista-knuti nazivi ne nalaze se tako u izvorniku, nego su ih istaknuli priređivači radi lakšeg snalaženja u tekstu.

Maja Matasović

86


SUSTAV OBRAZOVANJAi cjelokupnog školstva

za Ugarsko Kraljevstvo i njemu pridružene zemlje

U Beču

u tiskari Johanna Thomasa von Trattnera

tiskara i knjižničara Posvećenog Carsko-kraljevskog Veličanstva1777.

PREGLED DJELAPredgovor

dio Prvi

Općenito o političko-gospodarskom sustavu upravljanja školama

odjeljak I. Detaljno o političkom sustavu upravljanja školamaPoglavlje 1. O političkom upravljanju naukama, usporedno kako za cijelo Kraljevstvo tako i za pojedine zemlje, tj. okrugePoglavlje 2. O političkom upravljanju naukama, usporedno za sveučilišta, akademije, gimnazije i gramatičke školePoglavlje 3. O političkom upravljanju naukama, usporedno za narodne škole, tj. one svojstvene različitim narodima po Ugarskom Kraljevstvu i njemu pri-druženim zemljamaPoglavlje 4. O sirotištimaPoglavlje 5. O političkom upravljanju naukama usporedno za liceje, koji ne uživaju potporu javne školske blagajne

odjeljak II. Detaljno o gospodarskom sustavu upravljanja školamaPoglavlje 1. O nužnim izdatcima koji se tiču političkog upravljanja naukamaPoglavlje 2. O nužnim izdatcima koji se tiču samih škola i naukaPoglavlje 3. O nužnim izdatcima, usporedno za seminar budućih doktora i za zaslužne učiteljePoglavlje 4. O nužnim izdatcima, usporedno za školske zgradePoglavlje 5. O javnoj blagajni za cjelokupno školstvo, tj. o studijskom fondu

87


dio drugi

O ustroju i sadržajima nauka

odjeljak I. O sadržaju nauka u narodnim (tj. nacionalnim) školamaPoglavlje 1. Detaljno o onome na što treba misliti u vezi s narodnim školama u oblastima Ugarskog KraljevstvaPoglavlje 2. O narodnim školama, usporedno za selaPoglavlje 3. O trgovišnim narodnim školamaPoglavlje 4. O gradskim narodnim školamaPoglavlje 5. O primarnim narodnim školama

odjeljak II. O latinskim školama, tj. gramatičkim razredima ugarskih oblastiPoglavlje 1. Opća zapažanja o latinskim školama, tj. gramatičkim razredima oblasti Ugarskog KraljevstvaPoglavlje 2. O sadržajima nauka u gramatičkim školamaPoglavlje 3. O gradivu nauka koje je općenito svima potrebno, a posebno o pravopisu, krasopisu, računstvu itd.Poglavlje 4. O općenito korisnim sadržajima nauka u gramatičkim školamaPoglavlje 5. O ostalom naučnom gradivu, koje nije nužno ili korisno svima nego samo nekim mladićimaPoglavlje 6. O knjižničnoj građi koja uključuje općenito potrebne disciplinePoglavlje 7. Zaključak o ustroju gramatičkih latinskih škola u nasljednim ze-mljama Ugarske

odjeljak III. O ugarskim kraljevskim arhigimnazijama i gimnazijamaPoglavlje 1. Opća zapažanja o ugarskim kraljevskim gimnazijamaPoglavlje 2. O općim i potrebnim sadržajima nauka u gimnazijamaPoglavlje 3. O općenito korisnim sadržajima naukaPoglavlje 4. O sporednim, tj. izvanrednim gimnazijskim naukamaPoglavlje 5. O knjigama potrebnim u ovom novom ustroju gimnazijaPoglavlje 6. Pogovor odjeljka o ugarskim kraljevskim gimnazijama

odjeljak IV. O kraljevskim akademijama u Ugarskom KraljevstvuPoglavlje 1. O prirodi i svrsi kraljevskih akademija u Ugarskoj

88


Poglavlje 2. O akademskim tumačenjima izabranog školskog gradiva i o nje-govoj prikladnoj raspodjeliPoglavlje 3. Općenito o akademskom tečajuPoglavlje 4. O raspravama koje tijekom akademskog tečaja trebaju održavati slušači kako filozofije tako i pravaPoglavlje 5. O akademskom tečaju usporedno za filozofske poduke, tj. po-sebno o filozofskom tečajuPoglavlje 6. O akademskom tečaju usporedno za pravne poduke, tj. posebno o pravnom tečajuPoglavlje 7. O kraljevskim knjižnicama i muzejima ugarskih akademijadodatak

O teološkom studiju na kraljevskim akademijamaO Kraljevskom sveučilištuO zvjezdarnici i muzejima sveučilištaO sveučilišnoj knjižnici, numizmatičkoj zbirci i muzeju ostalih spomenika sta-rineO sveučilišnoj tiskariZaključak

Dio treći

O unutarnjem uređenju škola, tj. upravljanju disciplinom

odjeljak I. O unutarnjem uređenju škola, usporedno za njihove odgo-jitelje i učiteljePoglavlje 1. O onome na što se treba paziti pri izboru predmetnih učitelja i nadstojnika studijaPoglavlje 2. O počasnom naslovu koji odgovara nadstojnicima studija i pred-metnim učiteljima, te o nagradama za zaslužne i kaznama za prijestupnikePoglavlje 3. O osnivanju stalnoga seminara za buduće učitelje i školske nad-stojnike

odjeljak II. O unutarnjem uređenju škola, usporedno za studijsku mla-dežPoglavlje 1. O brizi za zdravlje koju treba primijeniti na studijsku mladežPoglavlje 2. O njegovanju urođene vještine koje treba primijeniti na studijsku mladež

89


Poglavlje 3. O unutarnjem uređenju škola, usporedno s oblikovanjem ćudo-rednog ponašanja studijske mladeži

odjeljak III. O unutarnjem uređenju škola, usporedno za roditelje mla-dića koji studirajuPoglavlje 1. O onome što se odnosi na mir i sigurnost roditeljaPoglavlje 2. O onome što se odnosi na ostale pogodnosti za roditeljeZaključak

90


Ratio educationis u Predgovoru govori o potrebi ispravnog uređenja ob-razovanja mladeži i naglašava da je u Ugarskoj pravo da se brine o školstvu pridržano kralju. Naime, uspjeh države potječe iz poštovanja Boga, svetosti re-ligije, vjernosti prema vladaru te ljubavi prema domovini i građanima, a sjeme svega toga usađuje se dječacima u ranoj dobi i njeguje do savršenstva u zrelosti. Nježne umove treba zapaliti ljubavlju prema vrlini, urođene vještine izglađivati, oštriti moć razumijevanja, oblikovati volju prema zakonima poštenja, tako da u budućnosti mogu biti svima na korist i uspjeh. Kako bi se sve to postiglo, a također i da bi cjelokupno obrazovanje u čitavom Kraljevstvu imalo ujednačen oblik i da bi se plod ove uredbe odnosio na sve jednako, upravljanje obra-zovanjem pripada pravima pridržanima kraljevima, a izvršavanje tih zadataka povjerava se političkim sudištima Kraljevstva (§ 1.).

U nastavku se najavljuju odgovori na pitanja na čiju se korist donosi ova uredba, koja se umijeća trebaju podučavati u višim i nižim školama, te na koji se način može očuvati pravilan poredak predmeta koji se trebaju predavati (§ 2.).

„Što se tiče prvog, jasno je da se ovaj posao obrazovanja tiče svih vrsta građana i stanovnika, koje se opet mogu promatrati iz tri točke, to jest: 1) iz raznolikosti narodnosti, 2) iz raznolikosti vjeroispovijesti, 3) iz raznolikosti društvenih prilika. Stoga, da ne bi koja vrsta ljudi bila lišena ploda ove pre-korisne uredbe, ovo troje mora doći na razmatranje. I to uistinu:1) Raznolikost naRodnosti. Nitko tko nije potpuni stranac u prilikama Ugarske ne može sumnjati da se u ovom kraljevstvu i njemu pridruženim pokrajinama može nabrojiti, osim drugih manjih, sve u svemu sedam za-sebnih, i to vrlo brojnih narodnosti, koje se vrlo mnogo razlikuju jezikom, to jest:a) Ugri u užem smislu87

b) Nijemcic) Slovaci88

d) Hrvati89

e) Ruteni90

87 Naime, Mađari, jer Ugri označavaju sve narode u Kraljevstvu Ugarske. U latinskom se ta dva značenja ne mogu razlikovati (Hungari znači i jedno i drugo).

88 U izvorniku stoji jednostavno Slavi, što može označavati bilo koji slavenski narod. Međutim, ovdje se misli na Slovake kao jedan od velikih naroda u Kraljevstvu Ugarske.

89 Croati se obično koristi za Hrvate kajkavce, dok Illyrii (pod f) označava i Hrvate štokavce, ali i druge narode koji govore štokavski (npr. Srbe).

90 Rusini.

91


f) Ilirig) Vlasi91 koji se svi koriste vlastitim jezicima, međusobno vrlo različitima.2) Raznolikost vjeRoisPovijesti, ili temeljnih načela kojima su stanovnici privrženi, bilo to u konačnici u vjerovanjima u dogme bilo u obredima pri izvođenju bogoslužja. Doista, postoje:a) rimokatolicib) odani augsburškoj vjeroispovijesti92 c) odani helvetskoj vjeroispovijestid) katolici koji slijede grčki obrede) drugi istog obreda, no nesjedinjeni s prethodnima (tzv. pravoslavci).Broj pojedinih skupina se proteže na više tisuća; stoga to bez sumnje zahtijeva tim veću brižnost i promišljanje u uređenju upravljanja školstvom čim veća različitost vjerovanja i obreda postoji među njima.3) RaZnolikost samih gRađana, među kojima su:a) poljodjelci ili seljacib) stanovnici trgovištac) stanovnici pokrajinskih gradovad) stanovnici slobodnih kraljevskih gradova, a također i rudarskih gradova,93 posvećeni različitim poslovima, te mnogostrukim umijećima i vrstama tr-govinee) različiti državni ili financijski službenicif) vojni časnicig) plemići koji se bave različitim vrstama obavezah) naposljetku cjelokupno svećenstvo zajedno s redovničkim zajednicama.Iz ove raznolikosti narodnosti i staleža zorno se pokazuje da je također način obrađivanja nauka u školama raznovrstan i višestruk te da tu istu raznovrsnost treba osobito imati pred očima pri sastavljanju ustroja škola. Stoga treba uložiti trud:1) da svaka narodnost (koliko god to bude moguće) bude podučavana u vlastitim narodnim školama kojima bi na čelu bili odgojitelji vrlo vješti ne samo u domaćem jeziku, nego također i u drugima, čija je upotreba u

91 Naime, Rumunji.92 Luterani. I oni i kalvinisti (pod c) nazvani su prema glavnim dokumentima svojih Crkvi.93 Rudarski je grad (civitas montana), kao i slobodni kraljevski grad, vrsta naselja s određenim

stupnjem gradske samouprave.

92


Kraljevstvu češća, tako okretni da ih, kad situacija bude zahtijevala, mogu podučavati2) da ovaj obrazovni sustav bude jednako prilagođen svim građanima, ko-jim god različitim vjeroispovijestima pripadali, i da bude posebno usmjeren na zajedničku izgradnju sviju i boljitak države bez obzira na razlike vjero-ispovijesti 3) da se plod ove kraljevske uredbe odnosi jednako na baš sve skupine građana, dakle, na seljake, stanovnike trgovišta, građane, vojne časnike i upravitelje županija itd.“ (§ 3.).Izbor umijeća i disciplina treba prilagoditi gore navedenim prilikama i kori-

sti u svakodnevnom životu svakog pojedinog čovjeka. Seljake treba ponajprije podučavati vještinama koje se tiču glavnih dužnosti čovjeka, podanika i do-brog kršćanina, zatim vještinama potrebnima zemljoradnicima i obrtnicima, te onome što je talentiranijima potrebno da nastave sa školovanjem. Tomu služe naRodne ili nacionalne škole koje se dijele na seoske, trgovišne i gradske. Mladiće koji će nakon nekoliko godina latinskih škola početi izučavati zanat, baviti se trgovinom, poljoprivredom, nižim ili vojnim službama, predavanjem u narodnim školama itd., ili koji će studirati ozbiljnije discipline, obrazovat će se u brojnim gRamatičkim školama, kojima će se ovdje također odrediti pred-meti, redoslijed i odgovarajuće vrijeme za poučavanje. Mladići koji krenu na humanističke studije postat će svećenici, učitelji, tajnici velikaša, očevi obitelji koji žive od nasljedstva ili drugih zanimanja itd. Njima prikladne vještine obra-đivat će se u prikladno vrijeme u gimnaZijama, kojih treba biti na mnogim mje-stima u Kraljevstvu. Oni koji imaju namjeru nastaviti studije i nakon gimnazije posvetit će se filozofiji, teologiji, pravnoj znanosti ili medicini, a kako bi se pripremili za takav završetak studija slobodnih umijeća, pohađat će akademije. Kad ih završe, konačni je stupanj obrazovanja u svakoj vrsti nauka Kraljevsko sveučilište (§ 4.).

Naglašava se da za funkcioniranje i trajnost školskog sustava njegovi djelat-nici moraju dobiti plaće dostatne za udoban život u razmjeru sa svojim dužno-stima, moraju dobiti poštovanje koje zaslužuju te se mora poticati međusobno nadmetanje doktora znanosti, kao i njihovo radosno i brižno izvršavanje duž-nosti. Kako bi na to pripazili i provodili red prema propisanim odredbama, moraju se imenovati upravitelji, pročelnici i viši ravnatelji zavisni od političkih sudišta Kraljevstva. Važno je i sredstva iz fonda namijenjena školstvu trošiti štedljivo i razborito (§ 5.).

Nakon najave podjele djela (§ 6.), prelazi se na

93


„Dio I.: Općenito o političko-gospodarskom sustavu upravljanja škola-ma“, koji također počinje sažetim nacrtom (§ 7.). Naglašava se da se i najbolje uredbe ustanovljene na korist države urušavaju ako se odmah na početku ne odredi pravilan redoslijed stvari koje treba obaviti, izvori financiranja, raspored dužnosti i način upravljanja novcem. U sve vrste škola treba se uvesti ujednače-na norma kako bi svi napredovali prema zadanim ciljevima te će se uspostaviti hijerarhija nadzornika: ravnatelja i pokrajinskih ravnatelja.

I. 1. Politički način upravljanja školama, tj. upravljanje obrazovanjem i školstvom, povjeren je političkim sudištima Kraljevstva (dok je briga o svemu tome pridržana odredbama kralja, § 8.). Školskim poslovima u Ugarskoj uprav-ljat će Kraljevsko namjesničko vijeće, a u Kraljevstvima Hrvatske, Dalmacije i Slavonije Kraljevsko vijeće tih kraljevstava, uz pomoć posebnog nastavnog po-vjerenstva (Commissio studiorum) sastavljenog od savjetnika tih sudišta. Vrhovni ravnatelj Kraljevskog sveučilišta u Ugarskoj bit će predsjedatelj tog povjeren-stva u Namjesničkom kraljevskom vijeću, a za spomenuta Kraljevstva pred-sjedavatelja će u Kraljevskom vijeću imenovati kralj. Kraljevsko namjesničko vijeće, kao i Kraljevsko vijeće Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, zaduženo je za provedbu ove uredbe te će primati izvješća s tjednih sastanaka povjerenstva i prosljeđivati ih Kralju ili ravnateljima škola, a isto tako će i kraljevske naloge o nastavi slati ili Kraljevskom senatu sveučilišta ili pokrajinskim ravnateljima stu-dija. Morat će i predlagati izvrsne ljude za upražnjene katedre, brinuti o riznici i tomu da bez kraljevog pristanka ne nastanu izvanredni troškovi (za plaće, nagrade, izgradnju školskih zgrada itd.) i mjesečno davati zapisnike školskih poslova na uvid Veličanstvu (§ 9.). Vrhovni ravnatelj Sveučilišta i studija po Ugarskoj, tj. predsjedatelj nastavnog povjerenstva pri Kraljevskom namjesnič-kom vijeću, mora svake tri godine obići Sveučilište (a ostale liceje po potrebi) i provjeriti način upravljanja, redovno pisanje zapisnika i povijesti Sveučilišta, stanje zgrade, muzeja, knjižnice i tiskare te općenito paziti na kvalitetu znanosti (§ 10.). Kraljevski pokrajinski ravnatelji studija podijeljeni su po okruzima, iako se po potrebi mogu udružiti i dva okruga pod jednim: u Ugarskoj budimski, požunski, banskobistrički, đurski, pečuški, košički, užgorodski94 i velikovara-dinski95, a u Kraljevstvima Dalmacije, Hrvatske i Slavonije zagrebački. Oni će u redovnim dvogodišnjim posjetima paziti na sve škole u svojoj pokrajini, postavljati prikladne upravitelje, brinuti oko poštivanja zadane norme obra-zovanja, održavanja uredbi i urednosti financija (§ 11.). U svakom se okrugu

94 Mađ. Ungvár, u današnjoj Ukrajini.95 Oradea u današnjoj Rumunjskoj.

94


treba posebno postaviti kraljevskog nadzornika za narodne škole u selima, tr-govištima i gradovima koji će se brinuti o slozi odgajatelja i upravitelja škola, pridržavanju metoda studija, disciplini djece i životnim uvjetima učitelja. On će svake tri godine posjećivati narodne škole svoje pokrajine i rješavati probleme, a odgovoran je pokrajinskom kraljevskom ravnatelju (§ 12.).

I. 2. Raznolikosti političkog upravljanja svim vrstama škola izložit će se redoslijedom suprotnim od onog u kojem ih dječaci pohađaju (§ 13.).

Kraljevsko sveučilište postoji samo jedno u Kraljevstvu i nasljednim ze-mljama Ugarske krune, u Budimu (§ 14.). Ono ima svoj Senat koji čine predsje-davatelj i ravnatelji četiriju fakulteta, ravnatelj škola za humanističke discipline i slobodna umijeća, kojeg postavlja kralj, te tajnik. Njegova je uloga da održava tjedne sjednice, raspravlja o kraljevskim odredbama i vodi brigu o njihovoj provedbi, kao i o ujednačenoj normi studija (slobodno dajući prijedloge o usa-vršavanju znanosti), izvještava o neposluhu učitelja i kažnjava neposluh učeni-ka, sastavlja povijest Sveučilišta, odlučuje o cenzuri tiskanih knjiga i svega što se tiče gradiva studija i škola u Ugarskoj. O svemu će tome slati redovne mje-sečne ili po potrebi izvanredne izvještaje Kraljevskom namjesničkom vijeću (§ 15.). Sveučilište ima i akademski ured za rješavanje sporova, nadzor discipline, kazne studentima i uređenje samog Sveučilišta, u kojem su rektor Sveučilišta, dekani i seniori četiriju fakulteta, kao i voditelj (prodirector) slobodnih i huma-nističkih umijeća. Rektor može biti samo onaj tko se ističe obrazovanjem ili dostojanstvom, služba mu traje godinu dana, a na isto toliko fakulteti na izbo-rima biraju dekane (§ 16.). Na Sveučilištu postoje teološki, pravni, medicinski i filozofski fakultet, zajedno sa slobodnim umijećima. Svaki od njih ima vlastitog pročelnika ili ravnatelja, dekana, seniora, doktora i tajnika (§ 17.). Čast ravna-telja fakulteta dodjeljuje se samo po istaknutim i izvrsnim zaslugama, a po njoj ravnatelj ujedno postaje i kraljevski savjetnik za obrazovanje te prisjednik s pravom glasa u Kraljevskom senatu sveučilišta, dok je na sjednici vlastitog fa-kulteta predsjedatelj. Osim toga, njegove su uloge: da saziva članove fakulteta na rasprave o određenom predmetu, koje će tajnik zapisivati i slati Senatu, da zajedno sa višim (senior) doktorom s istog fakulteta daje sud i cenzurira sva ti-skana djela koja se tiču discipline tog fakulteta, da predlaže napredovanje učite-lja na upražnjene katedre i nenajavljeno provodi provjere učitelja na nastavi te da bude na čelu javnim ispitima i provjerama svog fakulteta i šalje polugodišnja doktorska izvješća Senatu (§ 18.). Ravnatelj humanističkih i slobodnih umijeća na Sveučilištu također će biti član Senata, zajedno sa svojim zamjenikom koji sluša njegove naloge. Uz obveze ravnatelja i pravo na cenzuru, on će najmanje

95


jednom mjesečno održavati sastanke s učiteljima o stanju njihove nastave te po potrebi javljati Senatu (§ 19.). Dekani na Sveučilištu brinu osobito o disciplini ponašanja studijske mladeži. Oni ne smiju sazivati skupštine cijelog fakulteta bez izričite suglasnosti ravnatelja (§ 20.). Doktore koji održavaju nastavu na Sveučilištu postavlja se kraljevskom ovlašću iz akademija ili gimnazija gdje su se iskazali obrazovanjem i marljivošću, a ugledne se može pozvati i neovisno o prethodnom mjestu boravka. Kraljevski senat sveučilišta će nakon detaljne provjere kandidata za svaku upražnjenu katedru predložiti tri kandidata. Dok-tori su podložni ravnatelju, a mogu se kazniti i opozivom s dužnosti, ali tek nakon dojave razloga Kraljevskom namjesničkom vijeću i kraljevske odluke o tome (§ 21.).

„§ 22. O nagovornicima96 i vjeroučiteljima na SveučilištuBudući da predloženi cilj ovoj obrazovnoj uredbi nije oblikovanje mladeži

samo u obrazovanju nego ponajprije u vrlini i otajstvima vjere, na Sveučilištu će se ustanoviti dva sveta svećenika čija će se služba sastojati jedino u promi-canju čestitosti navika i poznavanja vjere među akademcima, prema posebnim statutima o njihovim obvezama koje treba sastaviti. U međuvremenu na ovom mjestu treba navesti samo ovo općenito:

1) Ta dva svećenika svakodnevno će obavljati službu Božju, i to jedan za akademske, a drugi za gimnazijske štićenike.

2) Marljivo će prema starom običaju održavati nedjeljama popodnevne marijanske sastanke, kojima treba odrediti vrijeme i mjesto, te će sluša-čima objašnjavati riječ Božju. Ponašanje će pomno nadzirati, zastranile će pozivati natrag na plodonosno djelovanje, tvrdoglave će prijaviti dekanima ili upraviteljima. Međutim, o tome će se prema zadanom rasporedu raditi u trećem dijelu.“

Sveučilište također ima pedela (javnog službenika, tj. podvornika) kojeg imenuje Senat, a vodi brigu o akademskim zgradama (gdje besplatno stanuje), osobito učionicama, o namještaju, grijanju i kvarovima, zakazuje sastanke aka-demskog ureda, čuva one koji su osuđeni na zatvor itd. (§ 23.). Temi sveučilišta još pripadaju seminar za buduće doktore, zvjezdarnica, različiti muzeji sa znan-stvenom građom, knjižnica i tiskara (§ 24.).

Kraljevske akademije moraju se rasporediti po različitim pokrajinama Kraljevstva, kako bi u njima temelje obrazovanja stjecali mladići koji žele na-

96 Lat. exhortator zapravo je u školama vrsta vjeroučitelja, a u samostanskoj službi on je, npr., i propovjednik.

96


predovati u znanostima na Sveučilištu ili naučili korisne discipline čak i ako neće nastaviti daljnje školovanje. Stoga će biti „smještene na ovim mjestima:

1) Za Prekodunavski okrug u győRu.2) Za Prekotisje u velikom vaRadinu.3) Za okrug s ove strane Dunava u tRnavi.4) Za okrug s ove strane Tise u košicama.5) Za Kraljevstva Hrvatske, Slavonije i Dalmacije u zagRebu.“Te će akademije biti povezane sa Sveučilištem, a nadređeni će im biti kra-

ljevski pokrajinski ravnatelji (§ 25.). Ravnatelji kraljevskih akademija proglaša-vaju se kraljevskom ovlašću, a općenito im je zadaća da se brinu o disciplini, o redovitom i kvalitetnom održavanju nastave, da predsjedaju javnim ispitivanji-ma i obavještavaju pokrajinskog ravnatelja o stanju akademije (§ 26.). U aka-demskom uredu sjede ravnatelj, kao predsjednik, viši doktor teologije, viši dok-tor pravne znanosti, viši doktor filozofije, nagovornik Akademije, viši učitelj (senior magister) humanistike i tajnik (redovito doktor povijesti na filozofskom fakultetu). Ured će se sastajati najmanje dvaput mjesečno i raspravljati o pro-vedbi naloga pokrajinskog ravnatelja, poslovima discipline ponašanja, raspore-da i poboljšanja studija te gospodarenja sredstvima. Tajnik će zaključke unositi u zapisnik i mjesečno ih dostavljati kraljevskom pokrajinskom ravnatelju, a doktor povijesti na pravnom fakultetu će pisati dnevnike akademije (§ 27.). Redovni doktori na akademijama mogu biti samo oni koji su postigli magisterij na Sveučilištu, a birat će se natječajem i biti imenovani od strane kralja; bez razlike u staležu ili položaju (§ 28.). Izvanredni doktori pozivat će se u slučaju bolesti ili poslovne spriječenosti redovnih, no oni će nastavljati i svoju uobiča-jenu poduku u školama (§ 29.). Nagovornik i pedel imaju dužnosti poput onih na Sveučilištu, a akademijama još pripadaju prirodoslovni, fizički i mehanički muzeji, knjižnica i tiskara (§ 30.-32.).

Arhigimnazije su uzor ostalim gimnazijama, a „smještene su u prvom redu na svim onim mjestima gdje ima kraljevskih akademija, naime:

1) u Budimu zajedno s Kraljevskim sveučilištem2) u Trnavi3) u Győru4) u Košicama5) u Velikom Varadinu6) u Zagrebu

97


a zatim su ostale vrlo prikladno postavljene u glavnim gradovima ostalih okruga:

7) u Požunu8) u Banskoj Bistrici9) u Užgorodu10) u Pečuhu“ (§ 33.).Ravnatelj arhigimnazije na Kraljevskom sveučilištu je ravnatelj humanistike

i slobodnih umijeća, a tamo gdje su akademije to je upravitelj akademije, dok je zamjenik ravnatelja arhigimazije viši učitelj humanistike. U ostala četiri grada ravnatelji arhigimnazija postavljaju se kraljevskom ovlašću i ovise o kraljevskim pokrajinskim ravnateljima. Ravnatelji arhigimnazija moraju brinuti o disciplini, pobožnosti studijske mladeži, štedljivom upravljanju troškovima; moraju pri-sustvovati polugodišnjim ispitima, najmanje se dvaput mjesečno sastajati s uči-teljima, brinuti o zapisivanju zaključaka i povijesti arhigimnazije te po potrebi obavještavati pokrajinske ravnatelje (§ 34.). Učitelje u arhigimnazijama nakon prolaska na natječaju proglašava Kraljevsko Veličanstvo, a mogu se pozvati i izvanredni i privatni učitelji, također samo uz strog izbor (§ 35.). Na sastanke opisane u § 27. trebaju se pozivati učitelji humanistike i redovni učitelji grama-tike, predvodit će ih ravnatelj, a zaključci se svaki mjesec trebaju slati kraljev-skom pokrajinskom ravnatelju (§ 36.). O nagovorniku, izvanrednim i privatnim učiteljima te čuvarima (kao i pedelima) vrijedi kao i za akademije (§ 37.-39.).

Pri rasporedu gimnazija treba voditi računa o prikladnosti mjesta i prila-gođenosti učenicima, a može ih se, uz kraljevsko dopuštenje, izgraditi po gra-dovima i trgovištima koliko bude potrebno, čak i ako nije predviđeno, ako se osiguraju sredstva. Po predmetima se gimnazija ne razlikuje od arhigimnazija, a učitelji većinom potječu iz redovničkih zajednica (§ 40.). Ravnatelj gimnazije ne mora potjecati iz reda koji drži gimnaziju, a bira ga kraljevski pokrajinski ravnatelj između tri kandidata koja predlažu odgojitelji, dok ga potvrđuje kralj. Obveze su mu poput onih u arhigimnazijama. Ako ne pripada redu kojem pripada gimnazija, učitelji mu duguju poslušnost samo u službi, a nemarnost onda rješavaju kućni poglavari ili kraljevski pokrajinski ravnatelj (§ 41.). Učite-lje najmanje tri mjeseca prije početka škole, kao i nagovornika i vjeroučitelja, predlažu upravitelji gimnazije, a bira kraljevski pokrajinski ravnatelj u dogovo-ru s ostalim odgojiteljima škole. Učitelje se ne smije premještati bez posebnog razloga i njihove suglasnosti, a radi svojih obveza pošteđeni su određenih re-dovničkih dužnosti (§ 42.). O sjednicama i čuvaru vrijedi kao i za akademije i sveučilište, a gimnazije će imati i izvanrednog učitelja za slučaj potrebe (§ 43.).

98


Gramatičke će škole biti tamo gdje su već postojale i gdje su prikladne, a moći će se i osnivati po potrebi i mogućnostima. Te će škole imati tri razreda gramatike (§ 44.). Većina tih škola povjerena je redovnicima određenog mjesta. Za nadstojnika vrijedi sve kao i za ravnatelje gimnazija, kao i za učitelje. U ne-redovničkim školama ravnatelj imenuje odgajatelje. Te će škole imati tri preda-vača gramatike, od kojih će viši (senior) biti zamjenik nadstojnika, drugi tajnik, a treći vjeroučitelj (u mjestima s manje đaka službu vjeroučitelja obavljat će nadstojnik) (§ 45.). Ako red koji upravlja gramatičkom školom ne bude mogao omogućiti vjeroučitelja i izvanrednog učitelja, kraljevski pokrajinski ravnatelj imenovat će korepetitora (učitelja koji s učenicima ponavlja gradivo) koji marlji-vošću može postati redovni učitelj. Gramatičke će škole imati i čuvara, za koga vrijedi kao gore (§ 46.).

I. 3. Političko upravljanje narodnim školama posebno je važno jer one predstavljaju temelj cjelokupnog obrazovanja, stoga se učenje djeci mora uči-niti lakim i ugodnim kako bi u nekoliko godina upoznali mnoge korisne i nuž-ne stvari. Učitelji stoga moraju pružiti dokaze svoje vještine. Narodne se škole dijele na primarne, gradske te trgovišne i seoske (§ 47.).

Primarne narodne ili nacionalne škole obrazuju učitelje „kako bi se svugdje uvela i trajno zadržala ista norma poučavanja; stoga se za te osnovne škole u narodu čuje i normalke, jer su kao neki primjer i rasadište ostalima.“ U svakom okrugu mora biti barem jedna takva primarna narodna škola, u kojoj bi se i dječaci, ali i budući učitelji, obrazovali opširnije nego u drugim škola-ma. Učitelji moraju i položiti ispit prije nego ih se pripusti dalje na službu. Takve škole moraju biti pod stalnom paskom kraljevskog nadzornika (§ 48.). Ravnatelja primarnih narodnih škola predlaže kraljevski pokrajinski nadzornik kraljevskom ravnatelju studija tog okruga koji ga prosljeđuje svom sudištu, a imenuje ga kralj. Ravnatelj je ujedno zamjenik kraljevskog nadzornika, a služba mu se sastoji od brige da učitelji ispunjavaju svoje dužnosti i da se poštuje disci-plina, od osposobljavanja budućih učitelja, podnošenja polugodišnjih izvješća, odobravanja popune upražnjenih katedri u okrugu, nenajavljenih inspekcija škola i prisustvovanja javnim ispitima (§ 49.). Primarne narodne škole trebaju imati odgajatelje, tj. učitelje za krasopis (kaligrafiju), crtanje i glazbu (pogotovo sviranje orgulja). Vježbe pisanja izborne su za dječake, no obvezne za buduće učitelje. Sve učitelje predlažu kraljevski nadzornik i ravnatelj primarne, tj. nor-malne škole, potvrđuje ih pokrajinski ravnatelj studija, a podložni su ravnatelju

99


primarne škole (§ 50.). Redovnim sjednicama predsjeda kraljevski nadzornik, prisutni su ravnatelj primarne škole, viši učitelj i vjeroučitelj, a raspravlja se o pravilnom uređenju škola i poduci dječaka. Treba sastaviti i točan popis pri-pravnika za učitelje po okruzima, s navedenim vremenom dolaska na poduke, mjestom rođenja, roditeljima, dobi, napretkom u poznavanju jezika, glazbe i drugih predmeta, ponašanjem, vremenom i razlozima odlaska. Pri izlasku iz škole polaznici će dobiti potpisanu svjedodžbu s pečatom škole (§ 51.). Čuvar primarne narodne škole ima iste dužnosti kao i drugdje, a plaću će primati od općine (civitas) (§ 52.).

Narodne gradske škole moći će se, s obzirom na broj dostupnih učitelja, ustanoviti u većini mjesta u Kraljevstvu (§ 53.). Izbor njihovih voditelja (rec-tores) i učitelja leži na gradskom uredu, uz odobrenje pokrajinskog ravnatelja studija. Voditelj će osim materinskog jezika grada morati znati i njemački te biti iskusan u školskim poslovima kako bi mogao odgajati buduće učitelje (§ 54.). Svaki učitelj prije imenovanja mora imati pismeno i potpisano svjedočanstvo ravnatelja primarne škole o svojoj sposobnosti. Za poučavanje glazbe, u nedo-statku drugih, mogu se uzeti zborovođa i orguljaš. Tamo gdje građani nemaju sredstava za uzdržavanje učitelja, a ima sposobne mladeži, kraljevski će nad-zornik tog okruga pokušati ublažiti neimaštinu uz pomoć redovnika ili kakvu drugu (§ 55.). Vjeroučitelj narodnih škola u gradovima treba „u nježne duše dječaka unijeti ljubav prema vrlini, sjeme čestitosti i poznavanje otajstava vjere … obrazovati čestite građane državi, a podanike kralju ... Sigurno bi im ne-pravdu učinio onaj tko bi dodatno uveo u škole druge podučavatelje ćudoređa i religije… O ovoj pobožnoj poduci znaju da će jednom sami morati položiti strog račun bogu“ (§ 56.).

Trgovišne i seoske narodne škole razlikuju se od gradskih ponekad je-dino u broju odgajatelja (samo jedan ili dva osim vjeroučitelja) i predmeta za poučavanje, jer je mladež manje obrazovana, a narod siromašniji (§ 57.). Nad-stojnik tih škola (kao i financijski potpomagač) trebao bi biti vlastelin trgovišta ili sela ili pokrovitelj crkve, a za savjet treba pitati i mjesnog svećenika. Nadzor škola vršit će svećenik prema propisanim odredbama, a ne smije predavače za-uzeti svojim kućnim dužnostima. Sam će predavati ćudoređe i religiju. Školama se može i povećavati broj učitelja ako mjesni vlastelini ili stanovnici osiguraju trajna sredstva (§ 58.).

I. 4. „Briga o obrazovanju u sirotištima i očuvanje ujednačene norme u potpunosti se tiču ove uredbe, premda upravljanje novcima i disciplinom pri-

100


pada drugoj instanci.“ Sirotište bi trebalo postojati uz primarnu narodnu školu u svakom okrugu, a o njemu se brine kraljevski nadzornik narodnih škola ko-jemu se šalju polugodišnja izvješća i koji postavlja učitelje uz suglasnost po-krajinskog ravnatelja. Siročad je dobro obrazovati za službe školskih učitelja (§ 59.).

I. 5. Liceji ne uživaju potporu javne obrazovne blagajne, nego su podignuti darežljivošću svećenika (primjeri su Kalocsa, Eger, Veszprém, Vác, Nitra, Ora-dea i Pečuh), a i dalje se osnivaju, te njihove štićenike treba poslati na Sveuči-lište i kraljevske akademije. Budući da je uprava tih liceja u rukama svećenika, ne ovisi o kraljevskim pokrajinskim ravnateljima, nego će kraljevske naloge primati od političkih sudova, kamo će se i utjecati u dvojbenim slučajevima. Teze i uspjehe ispita prosljeđivat će Senatu Sveučilišta. Zamjenike ravnatelja liceja će trebati potvrditi kraljevskom ovlašću, a oni će obavljati sve ono što je propisano za upravitelje kraljevskih akademija; prvenstveno podnositi po-lugodišnje tablice političkim sudovima. „Budući da je veoma u interesu cjelo-kupnog državnog obrazovnog sustava da svuda zaživi isti propis nauka, ista norma poduka, nitko se neće pripustiti za podučavanje u ovim licejima ako prije nije postigao obrazovni stupanj na Kraljevskom sveučilištu, ili dao javne dokaze o svome nauku, te o toj stvari pribavio prejasno svjedočanstvo fakulte-ta kojemu pripada katedra koju želi postići.“ Za liceje će vrijediti zakoni kao i za kraljevske akademije (§ 60.).

Kad je riječ o obrazovanju kod redovničkih redova, upravitelja kućnih studija postavlja sam red, no uz savjet pokrajinskog kraljevskog ravnatelja te predlaganje političkim sudovima na potvrdu kraljevskom ovlašću. Kandidat će morati imati završen sveučilišni studij ili dozvolu Sveučilišta. Uloge tog rav-natelja bit će iste kao i uloge upravitelja na kraljevskim akademijama, a teze se prosljeđuju na Sveučilište. Lektori moraju biti odobreni na samom Sveučilištu ili barem na obližnjoj akademiji. Redovi moraju svoje izvrsne štićenike obrazo-vati na Sveučilištu ili kraljevskoj akademiji ponajprije zato što je njima povjeren velik dio gramatičkih škola i gimnazija (§ 61.).

Klerici u sjemeništima trebaju biti upućeni u uloge svećenika u obrazova-nju mladeži te se tome pravovremeno prilagođavati. Uprava sjemeništa pripada svećenicima, ali da bi se održala norma ove uredbe, oni moraju održavati ko-munikaciju s kraljevskim političkim sudištima i prosljeđivati polugodišnja iz-vješća o napretku studija uz dodatak primjera svih teza. Na dužnost nadstojni-ka sjemeništa trebalo bi postavljati one koji su se iskazali na Sveučilištu (§ 62.).

101


Upravitelji konačišta u kojima se obrazuju plemićki mladići u financijskim su stvarima podložni svećenicima ili sudištima, a za poduku štićenika u obra-zovanju i ponašanju ovisit će o pokrajinskim ravnateljima. Njima će pružati ra-čun o studijima te im prosljeđivati polugodišnje podatke. Voditelje (rectores) tih kolegija postavljaju i otpuštaju svećenici, uz odobrenje pokrajinskih ravnatelja, a voditelji se moraju isticati obrazovanjem i čestitošću ponašanja. Upravitelji, njihovi vikari i predavači morat će biti obrazovani u opetovanjima (repetitiones) na Sveučilištu. Oni će s mladićima ponavljati gradivo iz škola, te svoje đake podučavati u bliskim disciplinama i poznavanju jezika, prema odredbama kra-ljevskog ravnatelja toga okruga, potvrđenih od strane Kraljevskog Veličanstva. Njihovi će se upravitelji i odgojitelji moći birati iz bilo kojeg staleža i reda, osim ako upravljanje ne pripada određenom redu (§ 63.).

„Škole onih koji ispovijedaju vjeru drugačiju od rimokatoličke smještene su na veoma brojnim mjestima, a s obzirom da se na njima obrazuju budući građani, kraljevske se providnosti tiče njihovo ispravno upravljanje, no ona dapače ni na koji način ne smjera taknuti u posjedovanje onih prava koja su im u stvarima njihove vjere udijelili zakoni i kraljevski ustupci. Uistinu, blaženstvo države koje najviše ovisi o ujednačenom obliku obrađivanja školskih predmeta naravno traži da se u raznim njihovim školama obrađuju iste točke nauka, da se čuva ista norma, isti propis upravljanja, ista disciplina ponašanja, kao što je općenito propisano čitavom Kraljevstvu i pridruženim pokrajinama.“ U tu svrhu upravitelji i nadzornici tih škola podređeni su kraljevskom ravnatelju svoga okruga te moraju podnositi polugodišnja izvješća i dopuštati obilaske škola. Proglašavanje voditelja i učitelja uvijek će morati biti dojavljeno kraljevskom ravnatelju studija. Službe rektora bit će iste kao i one upravitelja i ravnatelja u ostalim gimnazijama i akademijama Kraljevstva. Mladež bilo koje vjeroispovijesti moći će nastaviti obrazovanje na Sveučilištu ili kraljevskim akademijama ili bilo kojim drugim licejima i gimnazijama. Ujedno „svi odgojitelji i predavači s djecom moraju postupati bez ikakve razlike, poticati ih na uzajamno milosrđe i slogu kao podanike istoga kralja i građane Kraljevstva, a na remetitelje mira i sloge ozbiljno pripaziti.“ Knjige će morati biti odobrene cenzurom Kraljevskog sveučilišta (tako da ono što se tiče religije bude potpuno netaknuto) i tiskane u njegovoj tiskari, osim ako nekom kraljevskom povlasticom nije drugačije dozvoljeno (§ 64.).

II. Što se gospodarskog načina upravljanja školama tiče, svi se izdatci u ovom poslu otprilike svode na sljedeće točke: 1) brigu o javnim školskim zgra-dama; 2) prikladne plaće učiteljima; 3) počasne naknade muževima koji su za-

102


služili državni obrazovni sustav; 4) potpore za dostojanstveni život zaslužnima (emeriti) i umirovljenima; 5) sjemenište za buduće učitelje; 6) troškove nužne za službu ravnatelja, upravitelja, nadzornika i nadstojnika (§ 65.)

II. 1. Izdatci za ravnatelja Kraljevskog sveučilišta i svih studija po Ugarskoj ne dodjeljuju se iz javne studijske zaklade jer je to služba spojena s predsjed-nikom povjerenstva za studije pri Kraljevskom namjesničkom vijeću te će se stoga o njemu pobrinuti pokrajina (§ 66.). Pokrajinski kraljevski ravnatelji bi-raju se, kao i nadzornici narodnih škola, iz klera ili iz reda velikaša ili plemića, a dobivat će nagradu za izvrsno obavljenu službu. Inače će nadzornici prima-ti godišnji honorar od narodnih škola, a pokrajinski ravnatelji, kad novčana situacija to dopusti, iz javne zaklade studija, uz moguće daljnje naknade od kraljevskog dobročinstva. Svaki pokrajinski ravnatelj dobiva i službenog pisara prema broju okruga, s godišnjom plaćom koja će stizati iz studijske blagajne. Obrazovnu zakladu upravitelji studija ne smiju opterećivati novim rashodima. Stoga će im se za obilaske škola dodijeliti dnevni troškovi, a za slanje i primanje pisama nadoknaditi izdatci (§ 67.).

II. 2. Među izdatcima samih škola i studija nalaze se prvo godišnje plaće iz blagajne studija za upravitelje akademija, ravnatelje arhigimnazija i primarnih narodnih škola te nadstojnike gramatičkih škola (službe koje trebaju obavljati ponajprije zaslužni doktori liceja). Oni smiju za honorar izvanredno upravljati nekom katedrom (§ 68.). Što se izdataka za doktore i učitelje tiče, „velikim nagradama treba izazivati njihov trud i uklanjati gnušanje“. Za plaće mora biti „osigurano dovoljno da one budu barem dostatne za provođenje dostojan-stvenog života, no da ipak nisu prevelike“. Imetak će učitelji moći povećavati poučavanjem posebnih disciplina u dodatnim satovima, doradama tekstova, marljivošću u podučavanju te pisanjem korisnih djela (za što se naknade dobi-vaju iz tiskare ili zaklade za određeni predmet). Na Sveučilištu, akademijama i arhigimnazijama katedre mogu zauzimati bez razlike učitelji iz reda klerika ili redovnika i oni iz bilo kojeg drugog staleža, a na gimnazijama i gramatičkim školama većinom su ipak redovnici. Za prve postoje tri razreda plaće, koje rastu ovisno o trajanju službe. Redovnici ravnatelji gimnazija i nadstojnici gra-matičkih škola će uz svakodnevne potpore za život od svog reda svake godine iz javne blagajne studija primati i plaću prikladnu svome staležu. Redovnicima učiteljima je nakon završene tri godine poučavanja namijenjena određena nov-čana naknada koja će se povećavati prema rasponu godina kvalitetno prove-denih u učiteljskoj službi, a dobit će i mirovinu (§ 69.). „Podučavanje dječaka,

103


dok ne dosegnu dob prikladnu malo boljem obrazovanju, priroda je naložila roditeljima. Stoga će svi troškovi pri izradi narodnih škola u selima, trgovišti-ma i gradovima pripadati samim zajednicama, onako kako je dosad prevladao običaj.“ Međutim, prikladni smještaj i oprema školskih zgrada zadaća je upra-vitelja i nadzornika, kao i briga o poštivanju učitelja i o potporama nužnim za život. Primarne narodne škole također će biti o javnom trošku studija, njihov će ravnatelj iz javne obrazovne blagajne imati utvrđenu godišnju plaću, a ostali odgajatelji samo počasne naknade, povrh plaća od općine (§ 70.).

II. 3. U sjemeništu za buduće učitelje neke će se mladiće iz svakog reda i staleža, koje izabere Sveučilište, pripremati za predavanje disciplina jednog dana. Na tečajevima od dvije ili tri godine pomoći će im se određenom godiš-njom novčanom potporom isplaćivanom iz zaklade studija (§ 71.). Godišnje plaće za doktore trebaju biti „osrednje, kako ne bi ponestalo poticaja za daljnje pružanje marljivosti i postizanje počasnih nagrada“, pa čak ni oni štedljivi ne mogu steći novčanu potporu dostatnu za potrebe čitavog života i starosti. Kao poticaj im se stoga osigurava mirovina u iznosu pune ili barem većeg dijela plaće, ovisno o razmjeru posla, a to će ostati i njihovim udovicama i siročadi. Toga nema ako su postigli svećeništvo, službu ili su zbrinuti kraljevskom veli-kodušnošću (§ 72.).

II. 4. Priprema i briga o stanju zgrada narodnih škola pripada zajednicama, a podupiru ih i mjesni vlastelini, dok za primarne pomaže i studijska blagajna ako grad ne može sam snositi troškove. Popravci zgrada liceja padaju na re-dovničke redove koji njima upravljaju, s time da se prosjačkim redovima pru-žaju godišnje potpore iz javne obrazovne blagajne. Ostale zgrade (Sveučilišta, akademija, arhigimnazija i gramatičkih škola) održavaju se na javni trošak (§ 73.-74.).

II. 5. Javna obrazovna blagajna, tj. studijska zaklada koja se raspoređuje na gore iskazane izdatke, mora biti sigurna i točno određena da nedostatak novca ne ugrozi tijek obrazovanja ili da ne nastanu preveliki troškovi (§ 75.-76.). Za-sad sredstva nisu dovoljna za sve potrebe škola jer se još troše na uzdržavanje članova ukinute Družbe [Isusove], tako da će se troškovi, dostatni za sadašnje ustrojstvo, i nakane ubuduće prilagođavati korak po korak (§ 77.). Treba paziti da ta zaklada ne presuši te se o njoj brinuti ispravno i s povjerenjem. Vrhov-ni su joj upravitelji politički sudovi bez čijeg se odobrenja ne mogu stvarati izvanredni troškovi. Zaklada se dijelom sastoji od nepokretnih dobara, koja

104


treba dati u zakup ili na upravljanje iskusnim muževima, a dijelom od novčanih iznosa položenih na kamate, isključivo tamo gdje je najveća sigurnost i glav-nice i godišnjeg prinosa. Upravitelj dobara mora jednom godišnje u obilasku paziti da ne bude štete na iznajmljenim nekretninama, a za žalbe su nadležni pokrajinski sudovi ili čak pokrajinski ravnatelj studija tog okruga (§ 78.). Na Kraljevskom sveučilištu briga o izdacima je u rukama Senata. Na akademijama i ostalim školama upravitelji i ravnatelji, kojima se doznačuje novac iz zajednič-ke studijske blagajne, rješavat će dugove svojim podređenima, unositi račune u dnevnik uz priložene potvrde o primitku plaćanja te dostavljati pokrajinskom kraljevskom ravnatelju knjižice računa svaka tri mjeseca (§ 79.). Da bi se bla-gajna očuvala unatoč mnogobrojnim izdatcima, treba primjenjivati štedljivost, nagrade (koje se dijelom financiraju iz posebne blagajne Sveučilišta) dodjelji-vati samo izvrsnima i po zaslugama istaknutima, za nepredviđene slučajeve pripremiti osigurana sredstva, naknade piscima isplaćivati iz sveučilišne tiskare (koja će na njihovim djelima zaraditi) te osnovati posebnu zakladu za mirovine i naknade udovicama i siročadi učitelja. U tu svrhu već je sada određen godišnji iznos, dijelom iz blagajne Sveučilišta, dijelom iz preostale studijske zaklade, a s vremenom će se povećavati naporima Kraljevskog senata sveučilišta koji izme-đu ostalog treba iznaći nove izvore (§ 80.-81.).

dio ii. govori o ustroju i planovima studija za različite vrste škola i razreda počevši od one vrste škola koja je najrasprostranjenija i tiče se najvećeg dijela građana: narodne škole.

I. U raspoređivanju planova studija treba voditi računa o potrebama mla-deži, ali i o dosegu vještina učitelja: razlike postoje unutar čitavog Kraljevstva (§ 82.).

I.1. Treba ponoviti „da se u Ugarskoj i pridruženim nasljednim zemljama nalaze stanovnici

1) vrlo različiti u pogledu raznolikosti naroda i jezika, od kojih neki bo-rave odvojeno na određenim mjestima, a neki pomiješani s drugima, tako da djeca sama kao da sa samim majčinim mlijekom upiju čas samo jedan jezik, čas dva ili čak tri, te se na mnogim mjestima pomoću te sposobnosti služe svestranim govorom;

2) neistovjetni po vjeri, među kojima oni sljedbenici koji se razlikuju od rimokatolika žive posvuda ispremiješani, te dosada samo na malobroj-nim mjestima imaju privatne škole; stoga se neizbježno događa ili to da

105


djeca ostaju pri urođenom neznanju ili se uz veliki trošak šalju na odgoj u udaljene škole.

3) Treba promisliti da je poznavanje latinskog jezika neizmjerno nužno onima koji su nastanjeni u Ugarskoj i njoj pridruženim pokrajinama,

4) a upotreba njemačkog jezika očito je korisna.“ (§ 83.).Stoga treba svakom narodu osigurati narodne škole i održavati ono što je

zacrtano u političkom dijelu sustava kako bi se odgajali za njih prikladni učite-lji. Ovo unaprjeđenje studija mora se radi općeg dobra uvesti i među one koji nisu rimokatolici te ih osloboditi straha da će im se djeca preobraćati u katolič-kim školama. „U tu svrhu:

a) Knjige određene za upotrebu u narodnim školama tako će se pripre-mati da će se njima moći slobodno i bez ikakve zadrške koristiti svatko, kojoj god religiji u konačnici bio odan.

b) Katekizam određen katoličkoj mladeži ne samo da će biti obuhvaćen u posebnoj knjižici nego će i same knjižice koje sadrže vjersku doktrinu biti tiskane u obliku drugačijem od ostalih knjiga određenih za narod-ne škole.

c) Briga da mladež upije kršćansku doktrinu povjerit će se u potpunosti mjesnim svećenicima, i to pod uvjetom da, osim ako iskrsne kakva pre-preka, tu doktrinu tumače u crkvi, gdje se i oni stariji mogu okupljati radi učenja, ili barem u svom župnom domu. Njima neka pak bude strogo zabranjeno da djecu drugih vjeroispovijesti tjeraju onamo ili ih na bilo koji način nagovaraju bez očite želje roditelja. Nadalje,

d) svim upraviteljima narodnih škola ozbiljno se nalaže da se i s mladi-ćima drugih vjeroispovijesti ophode sa svom mogućom ljubaznošću i uljudnošću te da sve one povjerene sebi na obuku obrazuju tako da se uvijek i svugdje ističu milosrđe i blagost; napokon, neka se za sva vremena klone svih rasprava o religijskim dogmama.“

Treba paziti na izbor učitelja u narodnim školama jer se dječake treba pri-premati i za učenje latinskog. Također im se mora prenijeti i poznavanje nje-mačkog koje je osobito korisno ugarskoj mladeži, tako da se pri prijevodu udžbenika (koji će se tiskati i dijeliti u narodnim školama) na jezike navedene u predgovoru treba dodati i njemačka verzija s popisom češćih riječi (§ 84.). Kako bi se u brojne narodne škole istovremeno uveo birani i jedinstveni oblik pisanja, nužno je oblikovati najbolje primjere za latinski, njemački i sve narod-ne jezike te ih tiskane u potrebnom broju doznačiti upraviteljima primarnih škola, a odatle svima narodnima (§ 85.).

106


I. 2. Pod seoskim narodnim školama podrazumijeva se nastava u trgo-vištima i selima gdje je uz vjeroučitelja još jedan učitelj. Ti učitelji moraju biti slobodni za nastavu, a ne na ispomoć svećenicima. Oni moraju odgajati mla-de oba spola, a često i različitih jezika i vjeroispovijesti, u različitim naukama ovisno o njihovoj dobi. Stoga će se konačna norma za seoske škole propisati tek nakon polugodišnjih izvješća o uspjehu i protoka prve godine uzevši u obzir razlike u tome postoji li jedan ili više jezika u kombinaciji s jednom ili više vjeroispovijesti (§ 86.). Osnovna dužnost svećenika u selima je upućivati djecu oba spola u osnovna načela vjere, što će provoditi materinskim jezikom nedjeljama, blagdanima (kad su prisutni i roditelji, barem majke, da mogu s dje-com ponavljati) te još jednim danom u tjednu, a u posebno će vrijeme tumačiti evanđelja i poslanice (§ 87.).

„Predmeti koji će se morati obrađivati u seoskim školama nisu svi jednako nužni svim učenicima.svi moRaju biti obRazovani

1) u poznavanju slova, povezivanju slogova i čitanju knjiga, kako tiskanih tako i rukom pisanih;

2) u vještini pravilnog i krasnog pisanja;3) u prvim vrstama računanja primjenjujući ih na seosko gospodarstvo i

na mnogobrojne slučajeve koji se u njemu pojavljuju;4) u obukama kojima se seoski ljudi upućuju u pažljivu brigu o poštenju i

domaćinstvu; u tu će se svrhu tiskati posebna knjižica;samo neki

5) u osnovnim načelima latinskog, i to najviše oni koji će ili jednom mo-rati napraviti korak prema latinskim školama, a u taj broj osobito ulaze mladići plemićkog podrijetla čiji su roditelji često ustanovili sjedište u selima; ili oni koji se ističu među drugima obdareni jedinstvenim talentom te se tako pokazuju dostojnima ne samo ove povlastice nego i velikodušnije preporuke; a što i s tim da i same učitelje seoskih škola treba tražiti iz takve nastave, kao iz seminara? Iz samog je toga očito koliku brigu treba primijeniti da se ova nastava dobro uredi i da se učini prilagođenom odgajanju talenata prikladnih ovom načinu života;

6) u učenju njemačkog jezika tamo gdje njegova upotreba nije uobičaje-na. Međutim, sad u početku, kad ga još ni sami nastavni učitelji gotovo uopće ne znaju, nije dozvoljeno ništa sigurno utvrditi o toj stvari. A o samoj metodi poučavanja nema što bi se ovdje raspravljalo: naime,

107


učiteljima te nastave za normu će biti Primarna narodna škola Požun-skog okruga, koja je ustanovljena s, naravno, najboljim propisima i najvećom potporom države; a prema tome su također osnovane ostale primarne narodne škole u raznim pokrajinama ili okruzima.“ (§ 88.)

Seoska mladež školu mora pohađati u ljetno i zimsko vrijeme kad nije doba za seoske poslove, ali većina roditelja svoju djecu već od pete ili šeste godine „osuđuje na obrađivanje zemlje, kućne poslove te još druga zaposlenja“. Djeca bi trebala, kad završe poljski radovi, na nastavi biti dva sata ujutro i dva popod-ne. Latinski, a s vremenom i njemački, tumačit će se obično u školsko vrijeme u dodatnim satima, a ljeti će se nedjeljama i blagdanima nakon vjeronauka ponavljati ono što se zimi učilo u školi (§ 89.).

I. 3. Trgovišne su škole one koje imaju dva nastavna učitelja, u trgovištima i većim selima ili manjim gradovima. Njihov rad treba biti prilagođen potre-bama đaka u određenom mjestu (§ 90.). Vjeronauk se može poučavati kao u seoskim školama, s time da ovdje djecu treba podijeliti na dva razreda, a dio posla treba preuzeti i kapelan. Svi moraju biti obrazovani u čitanju tiskanih i rukopisnih knjiga, lijepom pisanju, računstvu te uz njega načelima kućnoga gospodarstva i vještinama potrebnim u određenom mjestu, njemačkom jeziku i sastavcima na tom jeziku, a onda i stvarima koje se tiču poštenja, časnog ži-vota i štedljivosti. Samo neki moraju učiti latinski (§ 91.). Stanovnici trgovišta i manjih gradova većinom se bave obradom polja, vinograda, uzgojem pčela i stoke, pa su đaci manje redoviti ljeti nego zimi i na izmaku jeseni te na početku proljeća, što treba uzeti u obzir u određivanju vremena nastave (§ 92.).

I. 4. U gradskim narodnim školama postoje vjeroučitelj, učitelj osnova latinskog i tri odgojitelja, negdje i zborovođa i orguljaš. Točan broj i uloge tih učitelja trebat će se odrediti ovisno o raznolikosti jezika i mogućnostima pojedinih gradova (§ 93.). Župnici će poučavati mladež u otajstvima vjere, a kapelani će to proširivati narodnim jezikom svatko za svoju narodnost. Svi moraju naučiti čitati tiskane i rukopisne knjige, pravilno i pravopisno točno pisati, baratati brojevima tako da se mogu snaći u računima u trgovini i obr-tima, poznavati kućno gospodarstvo, usavršiti narodni jezik i njemački tamo gdje nije materinski, oblikovati sastavke o različitim temama, uz sve ono što se tiče vrline, čestitosti i pristojnog ponašanja građanina. Samo oni koji će ići u gramatičke škole ili se ističu među ostalima ili imaju veliku ambiciju vježbat će osnove latinskog jezika, počela geometrije, prirodoslovlja i izvođenje nacrta

108


(§ 94.). Prijepodne će nastava trajati od sedam do deset sati ljeti, od osam do jedanaest zimi, a popodne uvijek od dva do četiri. Ako u kojem gradu postoje prikladne drugačije navike, mogu se zadržati (§ 95.).

I. 5. U primarnim se narodnim školama poučavaju i dječaci u različitim znanjima i vještinama, ali i učitelji koji će predavati u narodnim školama (§ 96.). Gradivo treba biti kao i ono u gradskim školama, a norma poput one u upotrebi u Požunu, uz promjene po potrebi zbog osobitosti gradova, o čemu će se naknadno odlučiti prema savjetima kraljevskih upravitelja vodeći raču-na da većina mladeži nakon narodne škole ide na izučavanje različitih obrta i druge poslove (§ 97.). Briga o rasporedu sati također se prepušta upraviteljima narodnih škola i ravnateljima primarnih, uz odobrenje kraljevskih pokrajinskih ravnatelja i samog kralja (§ 98.). Budući učitelji moraju napredovati u onim disciplinama koje će prenositi djeci, ali i u vještini samog poučavanja, krasopi-sa, crtanja, osnovama geometrije i fizike te glazbi (osobito sviranju orgulja). O njihovom napretku moraju brinuti ravnatelji (§ 99.).

II. Latinske, tj. gramatičke škole počivaju na temeljima postavljenima u narodnim školama, gdje se očekuje da „svatko postane čestit čovjek i dobar kršćanin“, da su obrazovani u disciplinama korisnim svakom načinu života i staležu, a oni koji namjeravaju u latinske škole da su dobili i osnove latinskog (§ 100.).

II. 1. Nužnost latinskog za stanovnike ugarskih oblasti pokazuje, između ostalog, i to što su sva otajstva vjere i svete službe na latinskom, sve religijske knjige su od najstarijih vremena na latinskom. Važno je stoga u umove mladića pravovremeno utisnuti osnove latinskog, koje bi s vremenom nadogradili uvi-đajući drevnost i izvrsnost jezika, radovali se čitanju autora te ih oponašali na vlastiti užitak i korist i nakon završetka školovanja. Pogotovo se „u ugarskim pokrajinama posvuda uvriježilo to mišljenje da je neznanje latinskoga jezika najsigurniji dokaz zanemarenog obrazovanja. Uostalom, nužnost latinskog je-zika najjasnije će se vidjeti upravo iz ovih daljnjih točaka:

1) što su svi zakoni i prava domovine napisani na latinskom2) što su na tom istom jeziku sastavljeni gotovo sve kraljevske odredbe, a

isto tako i nalozi te kraljevski odgovori poslani raznim sudovima Kra-ljevstva i bilo kojim službama

3) što se na tom istom jeziku obavljaju svi poslovi na svim vijećima i tribunalima Kraljevstva, na općim skupštinama županija i sudskim za-

109


sjedanjima, na savjetima građanskih službi i ostalim situacijama koje se najviše tiču izricanja pravde

4) napokon, što je upotreba tog jezika na neki način već prikazana kao urođena i domaća jer se pomoću njega toliko različitih naroda u Kra-ljevstvu lakše međusobno može razumjeti i voditi trgovinu među so-bom.“ (§ 101.)

Niže latinske škole obrazuju mladiće za budući život kako bi postali građani korisni domovini. Da bi im se pomoglo u životu koristiti i razvijati ono što su u školi naučili, treba omogućiti čitanje knjiga o onome čega su osnove učili u školama. Međutim, takve su knjige na latinskom ili narodnom jeziku vrlo rijetke, a prijevodi s drugih jezika su mukotrpni i skupi, no „one napisane njemačkim postoje izvrsne i vrlo lako dostupne za mnoga umijeća i znanosti. Stoga je očito da se treba marljivo truditi kako bi se s latinskim združilo učenje njemačkoga jezika, najviše tamo gdje njegova upotreba nije uobičajena. Tako će se … mladići jednom… radosno sjećati tako pohvalne nastave te se brinuti da svoju djecu jednoga dana povedu istim putem.“ Zbog toga njemački jezik, toliko koristan, pa čak i nužan za uzajamnu trgovinu treba u kratko vrijeme proširiti po cijelom Kraljevstvu i učiniti ga posve uobičajenim (§ 102.). Stanovnik Ugarske svojoj će domovini više koristiti ako poznaje više jezika. Narodnim se jezikom mora služiti učitelj kako bi dječaci u svom školovanju jasno razumjeli što se predaje i doprli do dubina znanja. Uz to, roditelji koji u jednojezičnim područjima žele da im djeca znaju i druge jezike imaju velike izdatke šaljući ih u udaljena mjesta ili plaćajući privatnog odgajatelja. Zbog toga se „u ovoj novoj uspostavi školstva činilo [potrebnim] propisati sljedeće:

1) Da svaki narod, koliko bi to naravno bilo moguće, zajedno s latinskima ima i svoje vlastite narodne škole, gdje bi se unaprijed određene disci-pline objašnjavale dječacima na materinskom jeziku.

2) Da se na čelo latinskih škola postave takvi upravitelji od kojih će jedan znati objasniti jedan jezik prihvaćen u Kraljevstvu, a drugi drugi npr. u mađarskim mjestima njemački i slovački,97 u njemačkim mađarski i slovački, u slovačkim mađarski i njemački i tako dalje. Naime, na taj način mladićima će se pružiti mogućnost učenja jezika koji žive u Kra-ljevstvu, a roditeljima će se olakšati nemali trošak novaca.“ (§ 103.)

97 Slavonica se može odnositi na slavenske jezike općenito (pa i na štokavski hrvatski u Slavo-niji), no ovdje se najvjerojatnije misli na slovački (oni su u popisu u Predgovoru navedeni kao Slavi).

110


Što se raznolikosti religija tiče, vrijedi kao i u narodnim školama (§ 104.). Što se raznih razreda građana Ugarske tiče, na to u školama latinske gramatike treba obratiti pozornost pa odrediti znanja prigodna pojedinim zanimanjima i staležima, a pogotovo posebno za one koji će nastaviti daljnje školovanje i one koji neće (§ 105.). Stoga se gradivo gramatičkih škola dijeli na ono nužno (unutar čega je važno usaditi strah Božji u učenike, tumačiti im kršćanski nauk i oblikovati karakter) i ono korisno. U nužno obrazovanje još pripada „da dje-čaci

1) nauče krasan i pravilan način pisanja;2) aritmetiku, tj. pravilo vođenja izračuna;3) latinski jezik, kojem će se u posljednjoj godini kurikula trebati dodati:

I) vještina pravilnog i uređenog razmišljanja [tj. logika]; II) vježbanje stila, kako bi vlastitim trudom znali izložiti razne predmete ne samo na latinskom nego i na narodnom jeziku;

4) napokon, prirodoslovlje.Svima je, međutim, općenito korisno poznavanje1) stare povijesti i Novoga zavjeta2) povijesti Ugarske3) domaćeg zemljopisaa samo će nekim učenicima još biti na korist da prime nekakvo obrazova-

nje, dijelom1) u grčkom jeziku, dijelom2) u geometriji.“Za one koji završivši studij gramatike napuštaju školu, bit će vrlo korisno

da nauče barem neka načela prirodnog i domovinskog prava kako bi se mogli snaći u svakodnevnom životu i sklapati poslove prema odredbama ugarskog prava, kao što su: ugovori, sporazumi, pogodbe, oporuke itd. (§ 106.). Gra-matička škola, gdje gradivo latinskog završava sintaksom, trajat će tri godine, a nakon završnog ispita učenici dobivaju svjedodžbe. Pri primanju učenika u škole ne treba gledati dob jer se prirodne sposobnosti ne razvijaju kod svih jednako, ali djeca ipak ne smiju biti mlađa od deset godina (osim u slučajevima iznimne talentiranosti). Međutim, ako se bude predugo čekalo s početkom la-tinskih škola kod onih koji su u narodnim školama bili osrednji, popustljivost će ih samo izložiti još većim teškoćama kasnije (§ 107.). Što se školskog ras-poreda sati tiče, nedjelje i blagdani bit će slobodni za bogoštovlje i eventualno bogoštovnu književnost. Radit će se svaki dan ujutro i poslijepodne po dva i pol sata, dok će četvrtak biti određen za odmor. U proljetno i ljetno vrijeme

111


upravitelj može odrediti nekoliko dana odmora kao nagradu za marljivije uče-nike. Jesenski se odmor može skraćivati prema uvjetima u pojedinom mjestu98 da se na predugim praznicima ne bi mnogo naučenog zaboravilo (§ 108.).

II. 2. Gradivo u gramatičkim školama dijeli se na nužno i korisno vodeći računa o onima koji će nakon latinske škole završiti studije i o onima koji će nastaviti školovanje. Korisni će se predmeti obrađivati u privatnim, a ne uo-bičajenim satovima obuke (§ 109.). U gramatičkim se školama nadograđuje i usavršava znanje kršćanskog nauka pa se učitelju mora pružiti udžbenik vje-ronauka za tri godine. Za taj udžbenik, kao i za pouku, trebat će suglasnost ordinarija. Osim nedjeljama i blagdanima, kad se čitaju evanđelja i poslanice, pouka će se održavati i srijedom i subotom pred kraj škole. Osim što vjeronauk mladiće vježba u pobožnosti, također sprečava prilike za mladenačku obijest i opasnosti. Vjeroučitelj mora paziti da mu je govor pristupačan, pun ohrabre-nja, prilagođen raznolikosti učenika u razredu, a ako bude onih koji ne razu-miju jezik ili nešto drugo, obratit će se za pomoć upravitelju i pokrajinskom ravnatelju (§ 110.).

II. 3. Nužno gradivo gramatičkih škola uključuje pravopis i krasopis. Krasopis na latinskom, narodnom jeziku i njemačkom (tamo gdje nije domaći) vježbat će se u prvoj godini dva sata tjedno. U drugoj godini počinje se s vježbama pisanja kod kuće, a ponavlja se jednom tjedno u školi. O pravopisu će se brinuti kroz sve godine, ali posebno u trećoj (§ 111.). Računstvo će u prvoj godini obuhvaćati četiri vrste cijelih brojeva i razlomke. Druge godine će se djecu pomoću lakših primjera obrazovati u zlatnom pravilu, proporcijama, nizovima i operacijama koje odatle izlaze, a u trećoj će naučeno primjenjivati na stvarne potrebe u ljudskom životu. Tjedno će računanje zauzimati dva sata, a radi svuda ujednačene norme morat će se napisati udžbenik u koji će se unijeti opis svih novčanica u opticaju bilo u carsko-kraljevskim provincijama bilo izvan države, objašnjenje utega u upotrebi u državi i oblastima s kojima se posluje te plan i odnose mjera koje postoje kod različitih naroda (§ 112.). Učenje bilo kojeg jezika, pa i latinskog, svodi se na tri točke: „da se u pamćenje utisne najveća moguća zaliha riječi; da se pravila jezika najpotpunije razumiju i da se čestom vježbom stekne lakoća pisanja i čitanja“. U ovoj je školi najvažnije da učenici postignu sposobnost da se za različite poslove koje će obavljati u životu znaju izražavati na latinskom usmeno i pismeno; ne treba trošiti vrijeme na eleganciju

98 Primjerice, tamo gdje učenici ionako gube dosta vremena na žetvu ili sl.

112


(§ 113.). Prve godine će uz često ponavljanje osnova latinskog mladež pokušati zapamtiti što više riječi, i to svakodnevnim javnim čitanjem popisa riječi iz zadaće, ispravljanjem izgovora, objašnjavanjem značenja i upotrebe riječi, a onda i prevođenjem kratkih sastavaka na narodni jezik. To će se ponavljati dok većina ne shvati zadano gradivo, a djeca će kod kuće morati ponovno čitati te sadržaje, ispravljati ih i prepisati krasopisom. Ujedno će se jasno izlagati i jezična pravila koja se moraju zapisati narodnim jezikom u posebnom udžbeniku, uz postojanje posebne knjižice sa sadržajima sastavljenima od osnovnih riječi. Prve godine se počinje i s jednostavnijim čitanjem i pisanjem, ali umjereno, da se ne naviknu na greške (§ 114.). Druge godine se nastavlja sa stvaranjem zalihe riječi i pamćenjem pravila. Osnovne se riječi ovdje proširuju izvedenicama i složenicama pa će biti potreban i novi rječnik, a učitelj će poticati na javno čitanje, paziti na izgovor, tumačiti značenja, objašnjavati nastanak izvedenica ili složenica, truditi se da ne ispituje po abecednom redu i sl. Vježbe se treba izvoditi analitički prema gramatičkim pravilima objašnjavajući značenja vlastitim riječima i prevodeći na materinski jezik. Taj će prijevod učenici kod kuće ponoviti napismeno, a kad ga učitelj javno pročita i ispravi, moraju ga bez pomoći knjige opet prebaciti na latinski. Pomaže ako je gradivo za prijevod zanimljivo: povijest domovine i Crkve, anegdote o učenjacima, zanimljivosti o prirodi i objašnjenja spomendana, dosjetke i mudre izreke domaćih kraljeva, pripovijesti o spomena vrijednim djelima građana… Za dublje poznavanje pravila na drugoj im godini treba potpunija gramatika (namijenjena i trećoj godini), kao i tabela na kojoj će pravila biti izložena zajedno s iznimkama i primjerima. Za vještinu pisanja i govorenja neka si, uz vježbe na neočekivanim prijevodima, učenici međusobno postavljaju pitanja i odgovaraju, kako bi do kraja godine svi u svakodnevnom razgovoru mogli koristiti latinski i popravljati greške (§ 115.). Na trećoj godini učenici moraju poznavati određenu količinu riječi, potpuno razumjeti gramatiku i postići sposobnost govora. Ponavljanje zalihe riječi radit će se u dodatnim satima, a vježbat će se prevođenjem s materinskog jezika na latinski: to se može raditi na redovnoj nastavi. Gramatika će se na početku godine izložiti na ploči i rastumačiti s primjerima te će se kroz godinu ponavljati analitički izvlačeći pravila i iznimke iz vježbi. U trećoj godini treba se učenike čak i prisiljavati da govore latinski; pouka će se držati na latinskom i počet će se čitati latinski autori (iz svih rodova književnosti, jer je cilj latinske škole da mladići kasnije mogu pisati pisma, pripovijesti i izvještaje na latinskom, kao i da se pokaže put pravom obrazovanju) iz zbirke posebno sastavljene u tu svrhu. Radi oblikovanja karaktera, treba tumačiti i misli i međusobne veze autora, a ujedno će i mladež napredovati u pravilnom

113


oblikovanju misli i zaključaka. U konačnici će moći i razrađivati manje rasprave na latinskom, ali i na narodnom jeziku učeći osnove periodologije. Važno je u nastavi latinskog uputiti učenike i na nove, lokalne osobine latinskog (u riječima, sintaksi itd.) koje se mogu naučiti samo kroz dugu uporabu, a neophodne su u poslovima i na sudovima Ugarske (§ 116.). Prirodoslovlje je nužan predmet u gramatičkoj školi jer govori o prirodnom blagu u Kraljevstvu Ugarske onima koji se više neće imati priliku s tom korisnom znanošću susretati jer će napustiti školovanje. Gradivo te znanosti je sve što postoji oko nas (§ 117.). Prirodoslovlje se dijeli na tri prirodna carstva: životinjsko, biljno i carstvo minerala, a tim će se redom i učiti. Prve godine tumači se životinjsko carstvo (a osobito životinje korisne u poljoprivredi, gospodarstvu i trgovini), prema svojim razredima, vrstama, svojstvima, prednostima i nedostacima, završavajući sa čovjekom kao vladarem živih bića. Druge godine obrađuje se biljno carstvo (bez botanike koja pripada medicini) i upotreba biljaka iznimno važnih u gospodarstvu i drugim zanimanjima. U trećoj godini i unutar carstva minerala prednost imaju stvari koje se nalaze i koriste u Kraljevstvu Ugarske. Iz poznatih djela autora koji se time bave treba sastaviti udžbenik koji će biti izdan samo na latinskom, s narodnim nazivima korisnijih pojmova, a za dodatna objašnjenja bit će zadužen učitelj (§ 118.).

II. 4. Kao korisni predmeti u gramatičkim školama preporučaju se biblijska povijest, povijest Ugarske te zemljopis Ugarske i ostalih zemalja Habsburške Monarhije (§ 119.). Biblijska povijest korisna je jer iznosi primjere vrlina i potiče strah od mana, a Biblija se ne obrađuje u neprekinutom slijedu nego kroz izbor zanimljivijih zgoda iz Starog i Novog zavjeta, prikladno nježnoj dobi djece i s izvučenim posljedicama i zaključcima. Poduka se provodi dvaput tjedno u prvoj godini. Od velike je važnosti oblikovanje karaktera koje proizla-zi iz tog predmeta, ali i „to što u toj raznolikosti dogmi i religija ne samo da će izbjeći prezir prema inovjercima i toliko puta predbačenu mrlju neznanja nego će i biti u stanju s tim istim [inovjercima] živo razgovarati o svetim stvarima i već od malih nogu braniti religiju“ (§ 120.). Povijest Ugarske je korisna, ali mora se ograničiti sukladno predviđenom vremenu zanemarujući narode koji nisu povezani sa stvarima Ugarske, no uz pružanje opće predodžbe o povijesti, njenom sadržaju, pomoći i prednostima. Čak i ako je „uistinu opća povijest učiteljica života i pruža mladeži najljepše primjere vrlina, zar će se stoga morati zadržati stari način njenoga izlaganja? Tko bi se mogao nadati plodu, ako se u pamćenju drži popis imena careva, kraljeva, vladara? Ta metoda prije škodi nego što koristi nježnom dječaštvu i čini se da se s daleko većim pravom treba zane-

114


mariti nego preporučiti.“ „Baviti se tuđim stvarima, a zanemarivati svoje porok je koji se nikako ne smije opraštati“, jer cilj ove uredbe nije oblikovati učene muževe nego čestite građane i vjerne podanike kojima će na srcu biti vrlina i domovina. A budući da se bolje pamte stvari koje se uče s užitkom, treba se po-truditi da način izlaganja domovinske povijesti bude blizak đacima i ugodan (§ 121.). Poduka ugarske povijesti počinje sa Sv. Stjepanom I., kraljem, i obrađivat će stanje Kraljevstva za vrijeme vlasti i poslije smrti pojedinih kraljeva; povijest kralja i njegove obitelji, njegove zakone i propise te zasluge; spomen na slavne domaće ili strane muževe. U drugoj se godini nastavlja od Mohačke bitke 1526., a u trećoj od stupanja na vlast Ferdinanda I. do današnje vladavine (§ 122). Zemljopis također neće više počinjati od opisa svijeta, nego će se ograničiti na poznavanje domovine, a ako preostane vremena, ići će se šire počevši od povezanih zemalja (§ 123.). Prve godine mladiće će zapasti zemljopis Ugarske i kraljevstava i pokrajina koje joj pripadaju, uz pretpostavku opće predodžbe o svijetu, a radit će se pomoću karata i kompasa. Obrađivat će se od opće slike Ugarske do pojedinog mjesta gdje se škola nalazi. Osim političke podjele, obra-đivat će se i prirodna bogatstva (osobito ona korisna gospodarstvu) i kulturne i povijesne znamenitosti te proizvodnja i trgovina. Taj način predavanja treba poticati samostalno razmišljanje i zaključivanje o svijetu oko sebe u budućno-sti. To putovanje uma će kroz prve dvije godine proći po Ugarskoj, Hrvatskoj, Slavoniji, Dalmaciji, zatim Tamiškom Banatu, Velikoj Kneževini Transilvanije i kraljevstvima Galicije i Lodomerije. Problem je u ovom predmetu nedostatak udžbenika u kojem bi gradivo bilo navedeno po ovom novom planu, kao i ne-dostatak pojedinačnih karata. Dok se takav ne tiska, može se koristiti Zemljopisni priručnik Ugarske Matthiasa Bela u četiri sveska,99 u kojem postoje i karte (§ 124.). U trećoj godini u nastavi zemljopisa će se obrađivati nasljedna carsko-kraljevska njemačka kraljevstva šireći se i na Tursku, Mletačku Republiku, Sveto Rimsko Carstvo itd. Djeci bi trebalo objasniti i primjene globusa, osnove matematičke geografije i kratku povijest geografije (§ 125.).

II. 5. Među sekundarne predmete studija, nužne i korisne samo nekim mladićima, a obrađivane izvan vremena nastave u privatnim satima, broje se grčki jezik za one koji nastavljaju školovanje ili geometrija i osnove prirodnog prava za one koji u potpunosti napuštaju školovanje. Za njih će nadstojnik gramatičke škole osigurati predavače i dodatne sate (§ 126.). Grčki je jezik

99 Compendium Hungariae Geographicum, editio altera auctior atque emendatior; edidit Josephus Bentzur, Posonii, 1767.

115


nužan teolozima, a koristan liječnicima, pravnicima i drugim znanostima, po-put književnosti. S njim se počinje u drugoj godini gramatičke škole, ali samo kao nagrada za one koji čvrsto odluče nastaviti školovanje, a budu marljivi u latinskom prve godine. Učitelj će mu posvetiti dva sata tjedno u danima kad mu se učini najboljim, a pamtit će se riječi i objašnjavati gramatička pravila pa ih vježbati na tekstu. Za taj predmet ne treba tiskati novi udžbenik nego samo dotiskati stare u sveučilišnoj tiskari te dostaviti školama (§ 127.). Geometrija je korisna za pravilno razmišljanje i stvaranje istinskih predodžbi o stvarima. Ovdje se treba podučavati samo definicije i probleme koji će se koristiti u obič-nom životu, pogotovo mjerenje u civilnoj upotrebi. S geometrijom se također počinje u drugoj godini s dva sata tjedno, a pohađat će je samo marljivi i oni koji se ističu u računanju i krasopisu, a osrednji eventualno ako to opetovano mole. Za tu nastavu treba izraditi udžbenik (§ 128.). Osnove prirodnog prava pomažu oblikovanju dobrih građana koji moraju poznavati zakone svoje do-movine (važne za ugovore, oporuke i sl.), no treba paziti da u udžbeniku budu samo važne stvari, dokumenti za građanski život i primjeri iz povijesti Ugarske. Tom predmetu pripuštaju se ponajprije oni spretniji učenici koji su se iskazali u povijesti Ugarske, a neće nastaviti školovanje. Nastava će se odvijati dvaput tjedno u trećoj godini, a napravit će joj se i prilagođeni udžbenik (§ 129.).

II. 6. Za nužne discipline potrebna je i knjižna građa. U knjižici za poduku vjeronauka gradivo treba biti raspoređeno na tri godine tako da se određene točke mogu ponavljati triput unutar tog vremena, da u njoj bude i katekizam za narodne škole s najvažnijim dogmama, tako da svuda bude jednaka norma. Treba biti pisana tako da istine vjere budu prilagođene sposobnosti razumijeva-nja (§ 130.). Za ostale predmete u gramatičkim razredima knjige su u pripremi ili tisku, a u međuvremenu se mogu koristiti zamjenske (§ 131.). Preporučene knjige će se morati prodavati jeftino, što je moguće, jer je koncesija dodijeljena tiskari Kraljevskog sveučilišta pa Senat određuje cijene prema izračunu troško-va i dobitaka, čime će i školska riznica zaraditi barem male iznose. Cijena mora biti istaknuta na naslovnici knjige (§ 132.).

II. 7. Nabrojane discipline odgovaraju onome što dječji umovi mogu upi-ti u tri godine, ali da bi se sve stiglo obraditi, treba skratiti vrijeme odmora, pogotovo tjednog i jesenskog. Osim toga, nije dobro da mladež duže bude prepuštena sama sebi ili bez vježbanja, a ako se navikne, i u kasnijoj će dobi kao svoje pravo tražiti prekide od posla i praznike na koje se navikla u školi. Za učitelje će ostati dovoljno vremena za odmor i druge poslove, a dodatna im

116


zarada neće trebati jer će kraljevskom ljubaznošću dobiti prikladnu plaću. Na ispomoć se za dodatne predmete (grčki, geometriju, prirodno pravo i običaje Kraljevstva) mogu pozvati izvanredni učitelji i odobreni korepetitori, jer je u početnoj fazi teško očekivati da će oba odgojitelja u gramatičkim školama biti jednako vješta tim predmetima. Za vrijeme nastave svakodnevno se pola sata prije i poslije podneva odvaja za ponavljanje izloženog, a dva sata za izlaganje ovom uredbom predviđenog gradiva. Raspored sati i predmeta prikazan je u tablici na kraju, osim za izvanredne predmete, čije je vrijeme prepušteno pro-cjeni učitelja prema okolnostima.

III. 1. Pod imenom kraljevskih arhigimnazija i gimnazija podrazumi-jeva se školska ustanova gdje mladež uči znanost već izloženu u gramatičkim školama, ali i humanistiku (poeziju i retoriku) te druge discipline. Zato će ovdje biti pet učitelja (§ 133.). Mladići će se ovdje voditi do punijeg i dubljeg pozna-vanja i uvježbavanja disciplina čije su temelje postavili u latinskim školama (§ 134.). Za gimnazije je, kao i za gramatičke škole, osnovni cilj opće dobro. I ovdje će se voditi računa o nužnim, korisnim i samo nekima prilagođenim disciplinama, ovisno o tome nastavljaju li mladići školovanje nakon gimnazija ili ne (§ 135.).

III. 2. Među općim i nužnim predmetima u gimnazijama je poduka kršćan-skog nauka. Budući da su učenici u vjeronauk dobro upućeni u gramatičkim školama, svećenik će ovdje tumačiti liturgiju i čitati evanđelja i poslanice, ali se sadržaji tumačenja i naputaka uz njih trebaju držati ujednačene norme te se baviti etikom. Nagovornici moraju na zapovijed dati svoje propovijedi na cen-zuru (§ 136.). Pravopis i krasopis i dalje će se usrdno vježbati na latinskom, njemačkom i materinskom jeziku, a mjesečno će zapise pregledavati upravitelj gimnazije. Počet će se razvijati i sposobnost brzog pisanja kroz diktate koji će nakon prvog polugodišta postajati sve brži (§ 137.). Ako se aritmetika ne vježba i pravila nisu usvojena, brzo se zaboravlja pa je zato i u gimnazijama treba ponavljati kroz prvih šest mjeseci. Nakon toga se treba predavati čista matematika prema Büschevom djelu O matematici na korist i zadovoljstvo građan-skog života,100 dok se ne izda prikladniji udžbenik u kojem će biti i mehanika. Tim će se predmetima namijeniti dani uobičajenog odmora, pogotovo u ljetno

100 U izvorniku Tentamen mathematicum in usum et oblectamentum vitae civilis, riječ je o djelu Johanna Georga Büscha, Versuch einer Mathematik zum Nutzen und Vergnügen des bürgerlichen Lebens, Hamburg: Benjamin Gottlob Hofmann (Hamburg – Leipzig, 1773.; 2. poboljšano izdanje 1776.).

117


vrijeme. Može se obrađivati i dvojno knjigovodstvo, koje može biti korisno za vođenje imetka u budućem životu (§ 138.). U poduci latinskog jezika po-zornost se sad usmjerava na poeziju i prozu, ali treba voditi računa da djeca iz gramatičkih škola dolaze u dobi koja još nije sasvim zrela. Umjesto sasta-vaka moraju se usredotočiti na tumačenje samih tekstova, a nadarene se može potaknuti na pisanje poezije. Govorništvo traži i poznavanje povijesti, prava, filozofije i mnogih drugih stvari, a prvenstveno zrelost prosudbe (osim toga, u Ugarskoj je korisno još samo na propovjedaonicama). Svaka pouka govorniš-tva mora se baviti stvarima koje će ubuduće biti na korist jer iskustvo svjedoči da nakon humanističkih škola mladići na poslu često ne mogu iskoristiti ono što su uz puno truda naučili zbog razlike između školskih vježbi i svakodnev-nog života (§ 139.). Pouka latinskog u gimnazijama mora biti u skladu s običa-jima Kraljevstva, ćudi i navikama naroda, te ne zadirati u područje akademija, nego samo za njih pripremati one koji žele nastaviti sa školovanjem (§ 140.). U dvije će se godine gimnazija usavršavati sve ono što su učenici postigli u za-vršnoj godini gramatičke škole (§ 141.). S učenicima stil treba vježbati čitanjem i tumačenjem vrijednih djela pomoću hrestomatije s poznatijim mjestima iza-branih i odobrenih autora. Redoslijed obrade nije određen, a unutar iste vrste autori će se moći i zamjenjivati. Treba vježbati i čitanje naglas i prevođenje na narodni i njemački jezik. Unutar nastave pola sata će se ponavljati sadržaj i osobitosti teksta, a poduka će trajati kroz cijeli tijek gimnazije. Ujedno će se u prvoj godini, ponedjeljkom prvi sat poslije podne, objašnjavati rimske starine prema Nieupoortu,101 a u isti dan i sat u prvom i drugom polugodištu druge godine mitologija, prema djelu Philippa Josepha Holla102 (§ 142.). U prvom polugodištu trebat će izlagati neku propisno sastavljenu logiku radi vježbanja pravilnog razmišljanja i razumijevanja autora, uz što više primjera (§ 143.). Što se stila tiče, ponavljat će se periodologija, pokazivati razlike govorničkih i pje-sničkih djela, tumačit će se naputci iz starog udžbenika dok se ne napiše novi, prolazeći i djelo Orazija Torsellinija O dijelovima latinskoga govora,103 te sastavljati kraći govori, pisma, molbe i sl. (§ 144.). Sadržaji sastavaka moraju biti stvari iz uobičajene svakodnevice kako bi bili korisni ubuduće. Vježbe oblikovanja stila dijele se na tri vrste. Prve su improvizirane, npr. prijevodi (s latinskog

101 Willem Hendrik Nieupoort, Rituum romanorum explicatio ili De ritibus veterum Romanorum (1712.).

102 Josephus Philippus Holl(e), Mythologia seu fabulosa deorum historia traducta e germanico notis et supplementis illustrata in usum regiorum gymnasiorum per regnum Hungariae et provincias eidem ad-nexas (Budae, 1779.).

103 De particulis Latinae orationis libellus (1573.), uz mnoga kasnija izdanja.

118


na narodni i obratno) bez prethodne pripreme, a o sadržaju odlučuje učitelj i unosi ga u dnevnik te prilikom ispita pokazuje ravnatelju. Te vježbe se odvijaju ujutro, prvi sat u kojem se odvija vježba stila. Druge su tjedne, uvijek vezane uz stvarni život ili gradivo studija, a uključuju kraće govore, pisma, nagovore i sl. oponašajući odobrene autore. Plan za njih učitelj sastavlja za cijelu godinu i daje ga na odobrenje upravitelju gimnazije, a održava ih sat i pol srijedom i ne-djeljom prijepodne kroz cijele dvije godine gimnazije. Treće su mjesečne vjež-be koje se sastoje u izvlačenju odabranih mjesta autora i nekih posebnih izraza, a održavaju se srijedom i subotom, no u posljednjem polugodištu i dio prvog jutarnjeg sata u ponedjeljak (§ 145.). Učenicima treba tumačiti (pravilnim latin-skim i njemačkim) i latinske riječi, rečenice i izraze uobičajene u Ugarskoj kako bi ih mladići razumjeli, pa i popravili, kad im se kasnije pojave pri obavljanju poslova (§ 146.). U gimnazijama treba usavršiti i prirodoslovlje pa se u prvom polugodištu od dvije godine izlažu posebne osnove fizike, u drugom carstvo minerala, u trećem biljaka, u četvrtom životinja, uz promišljanja o javnoj koristi i svakodnevnoj uporabi, no tako da preostane vremena za obradu čovjeka i posebno očuvanja zdravlja (§ 147.).

III. 3. Općenito korisni predmeti i u gimnazijama su namijenjeni obra-zovanju korisnih građana, a među njima se i dalje nalaze biblijska povijest i povijest Ugarske, koju treba potpunije obraditi. U prvom će se polugodištu ponavljati iz udžbenika za gramatičke škole, a u drugom će se obrađivati po-vijest carsko-kraljevskih oblasti. U drugoj godini treba napraviti uvod u anale careva od Rudolfa I. prema udžbeniku koji je u tisku. Gradivo završava povije-šću religije, osobito Crkve u Ugarskoj, te znanstvenika iz obje države. Nastava se održava prve godine srijedom i subotom drugi sat ujutro; a druge godine zadnji sat poslijepodne (§148.-149.). Zemljopis u gimnazijama obuhvaća opće pojmove te znanosti: u prvom polugodištu upotrebu globusa i karte te kraljev-stva i pokrajine Europe, a u ostala tri polugodišta ponavljanje i detaljniju obra-du gradiva s kojim se počelo u gramatičkim školama (§ 150.). U posljednjoj godini gimnazija sve mladiće treba upoznati s prirodnim pravom i običajima Kraljevstva (§ 151.).

III. 4. Izvanredni, tj. sekundarni gimnazijski studiji su predmeti potrebni onima koji žele nastaviti sa školovanjem: grčki jezik, eksperimentalna fizika, kolegij javnih novosti, pjesništvo (§ 152.). Za grčki sveučilišna tiskara treba pružiti neku hrestomatiju, tj. zbirku odabranih mjesta grčkih autora, a podsjeća se i „da se nikoga ne smije siliti na studij tog jezika“ (§ 153.). Nastava ekspe-

119


rimentalne fizike je samo za učenike koji su se iskazali u prirodoslovlju, a održava se od svibnja do kraja školske godine u izvanrednim satima, jednom ili dvaput tjedno (§ 154.). Poznavanje dnevnih događaja u različitim dijelovima svijeta važno je za kulturu građanskog života, pa će mladići čitati javne novi-ne pripremljene pri Kraljevskom sveučilištu. Kolegij javnih novosti držat će ravnatelj gimnazije dvaput tjedno marljivim učenicima (§ 155.). Poduka pje-sništva održavat će se u drugoj godini s onima koji iskažu sklonost, a na javne deklamacije treba uzeti sve jer su mladeži nužne, a navika pobjeđuje strah od javnog nastupa (§ 156.-157.). Upravitelj gimnazije treba voditi brigu da mladiće posljednji sat od podneva ponedjeljkom kroz dvije godine jedan učitelj pouča-va njemačkom jeziku (tamo gdje nije uobičajen), a drugi mađarskom ili bilo kojem drugom narodnom jeziku (§ 158.).

III. 5. Udžbenici za gimnazijske predmete preporučeni su već u gornjim odlomcima, a poslužit će i zamjenski za predmete kojima su u tisku ili u pri-premi novi (§ 159.).

III. 6. Vrijeme poduke u gimnazijama određeno je na dva i pol sata prije podne i isto toliko poslije podne, a raspored predmeta vidi se u tablici. Na kraju svakog od četiri polugodišta treba održati ispite. Predmeti su među učiteljima podijeljeni na sljedeći način:

„UČITELJ A1) Poduka latinskog stila2) Improvizirane vježbe3) Provjera tjednih i mjesečnih vježbi4) Poduka njemačkog ili drugog narodnog jezika5) Zemljopis6) Povijest Ugarske, nasljednih pokrajina, careva, religije i ugarske Crkve7) Pouke logike8) Mitologija prema Hollu.

UČITELJ B1) Čitanje i tumačenje latinskih autora iz Hrestomatije2) Poduka njemačkog ili drugog urođenog jezika3) Vježba u brzopisu4) Računstvo iz propisanog udžbenika, zajedno s ostatkom matematike5) Poduka osnova fizike iz propisanog udžbenika

120


6) Rimske starine iz Nieupoorta7) Prirodoslovlje iz propisanog udžbenika8) Prirodno pravo i običajno domovinsko pravo.“Održavanje izvanrednih satova ovisi o dogovoru upravitelja i kolega (uz

odobrenje vrhovnog kraljevskog ravnatelja). Grčki će se održavati dvaput tjed-no kroz dvije godine, a ostali izvanredni predmeti kako je već gore navedeno (§ 160.). Svi predmeti u gimnazijama vode oblikovanju državi pogodnog gra-đanina (§ 161.).

IV. 1. Kraljevske akademije u Ugarskoj su one školske ustanove gdje mladići koji streme uzvišenijim znanjima stječu poznavanje slobodnih umijeća i disciplina poučavanih na Sveučilištu. Cilj je te ustanove oblikovanje korisnih građana iz različitih razreda i po ujednačenoj normi, ponovno dijeleći predme-te na nužne, korisne i samo nekima prikladne (§ 162.). Ovdje se discipline već obrađivane u gimnazijama produbljuju i obrađuju s potpunijim razumijeva-njem, a osim građanina, akademije stvaraju i obrazovane ljude pa treba uvesti i druge znanosti. Zbog toga se tijek akademije dijeli na prvi dio: filozofiju (sa slobodnim umijećima) i drugi dio: pravo (domovinsko i političko), dok se oba roda književnosti protežu kroz cijeli tijek akademije do fakulteta (§ 163.).

IV. 2. Poduke se u akademijama dijele na redovne, koje su obavezni slušati svi, i izvanredne, koje ovise o željama ili sposobnostima učenika te moguć-nostima učitelja (§ 164.). Nužne discipline moraju se podučavati u redovnoj nastavi, a izvanredno se gradivo izlaže mladićima koji nastavljaju školovanje. Mora se voditi računa o sposobnostima mladića koji su tek stigli u akademi-je, tako da sadržaji idu prema određenom redoslijedu prilagođenom dobi. Na nastavu neka se troši onoliko dana koliko je potrebno da se napreduje bez zapinjanja. Doktori predavanja moraju održavati najmanje dvaput dnevno i u zadanom vremenu, a važno je i da povezuju međusobno srodne discipline. Nastava se treba održavati ujutro i popodne, ali tako da mladićima ostane do-voljno vremena za samostalnu pripremu i ponavljanje (§ 165.).

IV. 3. Prve dvije godine akademija treba posvetiti filozofskoj, a druge dvije pravnoj znanosti (§ 166.). Nagovornici u akademijama će obuhvatiti cijelu eti-ku kroz dvije godine. Materijal trebaju predati na sjednicu akademskog Senata, a ako bude izvrsno sastavljen, može ga se i tiskati uz nagradu autoru (§ 167.). Latinski, njemački i narodne jezike treba vježbati da ih se ne bi zaboravilo. Zato su potrebni posebni i redovni učitelji jezika; no preporuča se i osnivanje

121


nekog društva pod okriljem doktora akademije vještih tim jezicima gdje bi se na tjednim sastancima izvan nastave vježbalo savršenstvo u vladanju jezicima čitajući i prosuđujući odobrene autore iz tiskanih ili rukopisnih knjiga. Tako-đer će se na zadanom jeziku sastavljati promišljanja i iznositi priče o raznim temama. Plan se tih skupova predaje upravitelju akademije, a on ih pokazu-je vrhovnom kraljevskom ravnatelju prilikom inspekcije (pohvalni se mogu i objavljivati) (§ 168.). Akademije mogu zajedno s primarnim narodnim školama postaviti iskusnog učitelja crtanja koji će, osim javne, od učenika moći dobiva-ti i privatnu naknadu, jer je to korisna vještina u različitim poslovima (§ 169.).

IV. 4. Javne rasprave također se ubrajaju u akademske vježbe, a svrha im je da se mladići dokažu u znanjima iz redovite nastave, ali i onima oko kojih se trude izvanredno (§ 170.). U akademskim ispitima pred kraj svakog polugodi-šta provjerava se napredak učenika u zadanom gradivu, ali i učiteljska odgojna vještina. Javnim ispitivanjima se pak podvrgavaju oni učenici koje predlože ro-ditelji i nastavnici, a gradivo im može biti određena disciplina, neki njen dio ili više njih zajedno, dok se za nagradu može dobiti kraljevska stipendija. Obrane, tj. zastupanja određenih teza održavaju oni koji teže postizanju nekog stupnja na nekom fakultetu ili koji po volji staratelja žele dati dokaz svog napredovanja. Akademske rasprave, s druge strane, provjeravaju privatni napredak mladića i navikavaju ih na vještine i znanja korisne domovini. Izvori njihovih sadržaja su opća povijest i crkvena i svjetovna povijest Austrijske Monarhije, tj. Kra-ljevstva Ugarske, te različiti detalji poput biografija slavnih muževa; građanski i crkveni zakoni Ugarske; politika, trgovina i financije; prirodoslovlje i seosko gospodarstvo itd. (§ 171.). Kako bi te rasprave bile međusobno usporedive, izbor gradiva je povjeren Kraljevskom ugarskom senatu sveučilišta koji svake godine iz navedenih izvora sažeto i jasno postavlja pitanja i prethodno do-govoren cilj, uz potvrdu vrhovnih ravnatelja škola te pravovremeno, prema kraju školske godine, daje na objavljivanje upraviteljima akademija; a kad obi-čaj takvih vježbi potpuno zaživi, trebat će ih širom Kraljevstva objavljivati u školskim novinama. Doktori disciplina na koje se odnosi prihvaćeni plan svoje će učenike izvan rasporeda pripremati za te rasprave. Pismene vježbe učeni-ci trebaju predati određenom učitelju tri mjeseca prije isteka godine, nakon čega će najbolji dobiti ulogu branitelja, a sljedeća trojica uloge protivnika te se predstaviti upravitelju koji određuje dan rasprave. Sadržaj rasprava ne smije se obrađivati na nastavi (§ 172.). Predsjedatelj rasprave je doktor discipline o kojoj se radi u odobrenoj disertaciji, a i publika može sudjelovati u postavljanju pitanja. Disertacije moraju redovito biti sastavljene latinskim jezikom, ali može

122


ih se pisati i o njima raspravljati i na njemačkom ili bilo kojem drugom narod-nom jeziku jer se ovdje mladež ne oblikuje „samo za škole nego i za dužnosti prema kralju i državi, a prvenstveno za društvo ljudskoga života, gdje se češće pojavljuje upotreba materinskoga, nego latinskoga jezika“ (§ 173.). Najbolje disertacije Kraljevski senat sveučilišta predlagat će za tisak i davati u javne školske novine, uz nagradu doktoru (novčanu) i učenicima (u knjigama). Te disertacije će se prodavati u sveučilišnoj tiskari, u istom svesku s drugim uče-nim razmišljanjima prikupljenima svake godine (§ 174.). Plodovi akademskih rasprava su sljedeći: navika na korisno trošenje slobodnog vremena, poticaj na promišljeno i dublje proučavanje obrađivanog gradiva, unapređenje znanosti, želja za nadmetanjem među učiteljima, objavljivanje rasprava na prosvjetljenje svih građana države (§ 175.).

IV. 5. Što se tiče gradiva tečaja filozofije u akademijama, ono treba pripre-miti učenike na nastavak studija pa će stoga u redovnim poukama imati one discipline koje su upoznali već u gimnazijama, zatim one svojstvene akade-mijama, koje oblikuju učene muževe, te one koje su nužne ili korisne dijelom đacima koji će s akademijom završiti školovanje, dijelom onima koji će ga na-staviti (§ 176.). Od gradiva koje su učenici već obrađivali u gimnazijama, tu je logika, tj. umijeće pravilnog i urednog mišljenja. Učenike se mora osposobiti da primijene logičke smjernice na bilo koju disciplinu. U teoretskom se dijelu obrađuje djelovanje ljudskog uma, a u praktičnom upotreba pravila na primje-rima autora, uz poduku iz uljudnosti. Fizika će ovdje uz pokuse uključivati i farmaceutsku kemiju i proučavanje prirode za primjenu u seoskom gospodar-stvu, obrtima i metalurgiji, kao i osnove kozmologije. Građu za nastavu iz pri-rodoslovlja (npr. minerale) osigurat će kraljevska briga (dok se u gimnazijama i narodnim školama to plaća iz izvanredne blagajne studija). Slušačima će se naglašavati gospodarske koristi prirodnih stvari i tehnički pojmovi, kao pot-pora budućem životu. Matematika će u akademijama osim čiste matematike uključivati i geodeziju, hidrotehniku, građansku arhitekturu i sl. U domaćoj se povijesti sada moraju analizirati izvori, prosuđivati događaji i komentirati po-moću diplomatike, genealogije, heraldike, numizmatike, sfragistike itd., za što će trebati novi udžbenik s izvorima i pomagalima. Povijest religije, pogotovo ugarske Crkve, ovdje će također trebati obraditi mnogo detaljnije. Povijest careva ovdje treba protegnuti od samog početka Carstva, tj. Henrika II. i 1002. godine, što mora uzeti u obzir i školski priručnik. Povijest nasljednih oblasti i susjednih pokrajina proširivat će se u odnosu na nacrt započet u gimnaziji. Na kraju povijesnih kolegija, učitelj će napraviti ponavljanje spomena vrijednih

123


događaja kronološkim redom. Kolegij javnih novosti morat će u akademija-ma povezivati i znanja iz ostalih disciplina, a koristit će se prvenstveno budim-ske novine (§ 177.).

Znanosti svojstvene akademijama zahtijevaju od slušača izvježban um i zreli-ju dob. U tu se grupu svrstava četiri discipline. Povijest filozofije toliko je nužna radi primjera koje daje da, iako se u svaki školski udžbenik umeće kratka povijest discipline o kojoj udžbenik govori s popisom autora koji su se njome bavili, još uvijek treba poseban predmet u koji pripadaju i povijest ljudskog uma, nastanak umijeća, napredak znanosti kod različitih naroda, povijest slavnih (i neslavnih) muževa itd. Metafizika obuhvaća osnove ontologije, psihologije i prirodne te-ologije, a obrađuje se u posljednjem polugodištu akademije, kad je um već na-predovao. Praktična filozofija obrađuje se da se nauči cijena vrline i kako se ona postiže, zajedno s pravilima poštenog i razboritog djelovanja. Seosko gos-podarstvo u skladu je s namjerama podizanja gospodarskog kolegija (collegium oeconomicum) u svakoj županiji i višestruko je korisno za većinu staleža, a tom se predmetu može pridružiti i pouka iz gradskog gospodarstva i trgovine (§ 178.).

Izvanredne poduke u akademijama održavat će se za mladiće željne učenja. Upravitelj će za njih odrediti i učitelje i vrijeme poduka, a uključivat će četiri predmeta. Grčki jezik neophodan je kandidatima za teologiju i budućim uči-teljima (za koje taj predmet zapravo treba biti obvezan), nužan medicinarima, a koristan pravnicima i drugim učenjacima, pa će se podučavati kroz dvije godi-ne tečaja filozofije dva sata tjedno, tako da u akademiji uvijek mora biti prisutan doktor koji vlada grčkim. Prve godine proći će se gimnazijska Hrestomatija, a u drugoj će se obrađivati povijesna, pjesnička i retorička djela grčkih pisaca. Poeziju i prozu, točnije govorništvo, vodit će doktori koji su na čelu kolegija o jezicima. Opća povijest nadopunjavat će redovno gradivo političkom povi-ješću i poviješću religije, Crkve, trgovine i umijeća. Obrada heraldike i ostalih pomoćnih povijesnih znanosti ovisit će o željama slušača i o odredbama upra-vitelja akademije (§ 179.).

Estetika i bibliografija mogu se učiti u posljednjem razredu akademije jer, iako ne obećavaju buduću korist, vode dobrom ukusu (§ 180.).

Redovna nastava u filozofskom tečaju prikazana je u tablici, a raspored je prilagođen prema četiri katedre koje ima svaka akademija: za filozofiju, ma-tematiku, fiziku i povijest. Seosko će se gospodarstvo dijeliti prema sadržaju između doktora fizike i matematike (§ 181.).

Kao temeljni udžbenici mogu se uzeti oni gimnazijski, samo uz detaljni-ju obradu, a knjige za filozofske poduke morat će se sastaviti prema normi ovog novog školskog sustava pod pokroviteljstvom sveučilišnog Senata koji im

124


mora odobriti nacrte. U međuvremenu će se koristiti već postojeće knjige, ali i njih, kao i nove, mora odobriti kralj (§ 182.).

S vremenom će se u svakoj akademiji morati držati novine, političke i škol-ske, kako učitelji ne bi bili neupućeni, a mladići da pouke prate sukladno normi. Javne će se novosti sastavljati na Kraljevskom sveučilištu. Ne bi se trebalo za-postaviti ni vanjske jezike, poput francuskog i talijanskog, za koje nema mjesta u nastavnom gradivu. Moguće je da se učitelji tih jezika prebace na akademije i primaju novac iz privatnih poduka, bez troška za školsku riznicu. Hoće li im se u budućnosti osigurati stalna novčana naknada, ovisi o procjeni korisnosti za mladež i državu. O doktorima umijeća nevezanih sa školskim predmetima (ples, tjelesni) ovdje se ne govori (§ 183.).

IV. 6. Pravni tečaj u akademijama predstavlja najviši stupanj predloženog obrazovanja podanika i kao cilj ima oblikovanje prikladnih pristaša kralja i države (§ 184.). On služi uvođenju mladića u studij prava i na njega mogu samo oni koji su završili filozofski tečaj. Ovdje će se nastaviti i njegovanje jezika, a sadržaji redovnih poduka svode se na samo one discipline koje se tiču savršenog poznavanja države, na čiju se korist i poslušnost mladež mora obrazovati. To su zemljopis i povijest Ugarske, njeno javno, religijsko i ratno pravo; domovinsko pravo i običaji te njene prilike i politički, gospodarski i financijski ustroj, no zemljopis i povijest Ugarske se već mogu smatrati naučenima u prethodnom školovanju. Stoga se kao četvrta katedra dodaje povijest europskih zemalja, opća povijest i kolegij javnih novosti jednom tjedno (§ 185.). Doktori koji predaju javno pravo Ugarske i pridruženih zemalja trebaju se razborito služiti knjigama o javnom pravu Rimskog Carstva i drugih kraljevstava izbjegavajući teža pitanja o skupštinama Kraljevstva, dosjetke i pravne nijanse te usmjeravajući se na ono što je nužno ili korisno. Bit će svakako potrebno sastaviti novi udžbenik prema propisanoj normi, gdje će se obuhvatiti i domaće crkveno pravo. Nastava ovog predmeta zauzima svakodnevno dva sata u prvoj godini, tako da se u prvom polugodištu obradi prirodno pravo, opće i međunarodno javno pravo prema Stajalištima znamenitog Martinija,104 a u drugom javno političko i crkveno pravo Ugarske prema budućem novom udžbeniku (§ 186.). Među postojećim komentarima na domovinsko pravo i običaje ne postoji nijedan koji bi se mogao preporučiti za školsku upotrebu. Treba odstupiti od dosadašnjeg načina predavanja i

104 Karl Anton von Martini, Positiones de jure civitatis: jus publicum universale et gentium (Viennae, 1768., 21773.).

125


uvesti pomoćnu znanost, povijest ugarskog prava, kako bi se postiglo istinsko razumijevanje zakona, najvažniji dio ove poduke. Povijesnu će poduku slijediti tumačenje domovinskog prava i običaja, ali i kriminalnog prava. Budući da još nema tako sastavljenog udžbenika, doktori ugarskog prava i običaja morat će se držati naloženog primjera i marljivo se pripremati. Za kriminalno se pravo može koristiti Terezijanski kodeks.105 Pred kraj posljednjeg polugodišta trebat će se izložiti sustav sudova. Za ovu su poduku određena po dva sata svaki dan kroz cijelu drugu godinu (§ 187.). Nijedna knjiga koja sadržava poduke iz politike, trgovine i novčarstva nije prilagođena posebnostima Kraljevstva Ugarske te se stoga ne može koristiti u akademijama, nego treba sastaviti novi i posebni udžbenik za taj predmet. Za bolje razumijevanje tih triju znanosti trebat će pretpostaviti poznavanje umijeća, obrta, rukotvorina i tvornica (obrađeno u posebnoj knjizi koju treba izdati) na samom početku pravnog tečaja, a trebat će završiti kratkim uvodom u poboljšanu metodu izračunavanja računa. Ta će nastava kroz dvije godine imati jedan sat dnevno: u prvoj godini poduke umijeća i politike, a u drugoj trgovine i financija. Za udžbenike se, u nedostatku novih, preporučuju Sonnenfels106, Justi107 na njemačkom i Džepni rječnik umjetnosti i obrta108 na francuskom (§ 188.). Redovna pouka povijesti na pravnom tečaju uključivat će i šira, Ugarskoj ne nužno susjedna područja, koja su ipak nekad imala veze s kraljevima ili krunom kraljevstva (npr. povijest rimskih papa od početka, povijest Francuske, Španjolske, Rusije itd.). Gradivo se može dijelom uzeti iz postojeće Povijesti danas slavnih pokrajina Europe Gottfrieda Achenwalla,109 a dijelom sastaviti u novom udžbeniku prema tom primjeru. Za kraj tog predmeta učitelj će sastaviti sinkronijsku tabelu s povijesti domovine i nasljednih i susjednih zemalja za pregledno ponavljanje, što će se odvijati u oba polugodišta prve godine. U drugoj godini će se opća povijest

105 Codex Theresianus zbirka je zakona objavljena 1766. godine kao temelj kriminalnog prava Habsburške Monarhije, ali nikad nije dobila status pravnog akta.

106 Joseph von Sonnenfels (1732.-1817.), austrijski kameralist i teoretičar države, prava i političke ekonomije. Njegovo djelo, Grundsätze der Polizei, Handlung und Finanzwissenschaft (3sv, Wien, 1765.-1767.) služilo je kao udžbenik javne uprave do sredine 19. stoljeća i doživjelo je niz reizdanja.

107 Johann Heinrich Gottlob von Justi (1717.-1771.), njemački (i austrijski) kameralist, teoretičar politike i političkog gospodarstva. Među njegovim djelima koji su se koristili kao udžbenici su Grundsätze der Polizeiwissenschaft (Göttingen, 1756.) i Staatswirtschaft oder systema-tische Abhandlung aller ökonomischen und Cameralwissenschaft (2 sv., Leipzig, 1755.).

108 Dictionnaire portatif des arts et métiers: contenant en abrégé l’histoire, la description & la police des arts et métiers, des fabriques et manufactures de France & des pays étrangers (Paris, 1766.).

109 Geschichte der heutigen vornehmsten europäischen Staaten im Grundrisse (Göttingen, 1773.).

126


izlagati sinkronijski, uz zemljopis, povijest religije, književnika i književnosti, umjetnosti, trgovine itd., tako da je prvo polugodište namijenjeno starom i srednjem vijeku, a drugo novijim vremenima. Doktor povijesti zadužen je i za kolegij javnih novosti svake subote od podneva. Za tumačenje će se do izrade novih materijala uz Achenwalla koristiti Gattererovo djelo za opću povijest sa sinkronijskim tabelama izdanim u Beču110 (§ 189.). Izvanredne poduke unutar pravnog tečaja, na koje se nikoga neće tjerati, podrazumijevaju uvod u poboljšanu metodu vođenja izračuna i Justinijanove Institucije (od kojih će čak i doktor ugarskog građanskog prava imati koristi) te diplomatiku. Mnogo bi se još korisnog moglo preporučiti, poput numizmatike Ugarske; umijeća njegovanja šuma i divljači za privatne dobrobiti svakog pojedinca itd. (§ 190.). Raspored spomenutih predmeta i njihova raspodjela na doktore prikazana je u tablici. Tumač javnog prava (iuris publici interpres) s tom godinom završava svoje školovanje pa će u prvom polugodištu tumačiti prvo prirodno, zatim javno opće te napokon međunarodno pravo, a u drugom polugodištu političko i crkveno pravo Ugarske, svaki dan po dva sata (jedan prijepodne, drugi poslijepodne). U drugoj godini domovinsko pravo tumači drugi doktor, a narodno, javno opće i međunarodno pravo tumač javnog prava. Predavači politike i povijesti svake će godine onima koji prvi put ulaze na pravni tečaj tumačiti gradivo prve godine, a ostalim slušačima prve godine nastavit će tumačiti stvari određene za drugu godinu. Kad pak tumač javnog prava svoje poduke završava s prvom godinom pravnog tečaja, doktor ugarskog prava i običaja svoje gradivo završava druge godine s onim slušačima koji su prethodne godine primali poduke javnog prava (§ 191.). Budući da mnoge među propisanim pravnim podukama još nisu ni izašle ili nisu razrađene, očito je da je izrada knjiga prikladnih nastavi u akademijama od najveće važnosti (§ 192.).

IV. 7. Upravljanje knjižnicama akademija, koje tek treba ustanoviti za javnu upotrebu, u rukama je doktora povijesti koji je podložan upravitelju akademije (§ 193.). Knjižnice se treba opremati korisnim, doktorima neophodnim i za novi ustroj tek sastavljenim knjigama, pogotovo „onima:

1) za moralnu kršćansku nauku2) za poznavanje domovine kroz zemljopis, povijest, prava i štogod se

tiče Ugarske ili nasljednih zemalja

110 Johann Christoph Gatterer, Einleitung in die synchronistische Universalhistorie zur Erläuterung seiner synchronistischen Tabellen (Göttingen: Vandenhoeck, 1771.). Postoji i djelo Abriß (ili Handbuch) der Universalhistorie nach ihrem gesamten Umfange bis auf unsere Zeiten fortgesetzt, ali ono nema sinkronijske tabele i također je izdano u Göttingenu (Vandenhoeck, 1764.).

127


3) za prirodno i međunarodno pravo4) za filozofiju5) za matematiku6) za fiziku7) za prirodoslovlje8) za seosko gospodarstvo9) za latinski jezik10) za njemački jezik11) za mađarski i ostale domaće jezike12) za grčki jezik13) za povijest careva14) za poznavanje nasljednih, susjednih i ostalih europskih pokrajina15) za zemljopis općenito.“

I u gimnazijama i gramatičkim školama trebalo bi se potruditi da se osnuju male knjižnice s nužnim materijalima (§ 194.).

U akademijama se trebaju odrediti i posebne sobe za zbirke predmeta, tj. muzeje, a doktori fizike, opremljeni odgovarajućim iznosom sredstava, neka počnu sakupljati stvari vezane uz dvije vrste predmeta: minerala, biljaka i živo-tinja, za prirodoslovlje; te strojeva i mjera za mehaniku i fiziku (§ 195.).

Krajnja granica obrazovanja podanika je pravni tečaj, a kroz to obrazovanje građani postaju sposobni za poslušnost kralju i državi.

„DJEČAK koji je pomoću domaćeg zemljopisa vođen prema dubljem po-znavanju svoje domovine i monarhije počet će je voljeti ne iz neke urođene predrasude nego iz vrlo ozbiljnih razloga: propisno obučen u njenoj povijesti kad izađe iz gramatičke škole, s dužnim će poštovanjem promišljati o onoj dobrobiti obrazovanja, za koju primjećuje da treba udijeliti uspjeh čitavom kra-ljevstvu, a iste će te osjećaje duha on jednom kao umjetnik, kao trgovac itd. pronositi među svoje sunarodnjake i potomke.

MLADIĆ koji je dulje napredovao u predodređenom tijeku obrazovanja te je dosegao potpunije poznavanje cijele monarhije prihvatit će je većom pri-vrženošću pa će, napustivši gimnaziju, osjećati da je upio ona umijeća kojima najviše može koristiti sebi i državi.

GRAĐANIN pak novopečeni, na čiju se poduku ovdje polaže zadnja ruka i koji se u znanju o domovini i čitavoj monarhiji probio do daleko uglednijeg stupnja, kojemu je izlaganjem o veličini nasljednih zemalja usađeno veliko po-

128


štivanje [Monarhije], potaknut očiglednošću tih istina spoznat će izvor odakle su se na njegovu domovinu izlile tolike prednosti i bit će spreman ponuditi imetak, krv i život za poslušnost onima iz kojih to istječe. Iz dana u dan usvajat će nove osjećaje, doživljavati nove poticaje u duši i uzdizati se na stupanj onih građana, čija nastojanja više ne zadržavaju granice jedne domovine, nego naj-višu poslušnost prema vladaru i javno dobro smatraju svojom domovinom te svakog podanika obdarenog istim osjećajem duha drže sunarodnjakom; i to je napokon krajnji cilj obrazovanja.“ (§ 196.).

dodatak uz dio koji govori o nastavnim planovima i sadržajima bavi se određenim stvarima vezanim uz Sveučilište. Pravila za nastavu teologije u aka-demijama još se dorađuju te će se javnosti obznaniti sljedeće godine (§ 197.).

Kraljevsko sveučilište svih fakulteta primjer je akademijama, kao primar-ne gimnazije nižim školama, odakle se uzimaju ne samo primjeri obrađivanja umijeća nego i doktori za upražnjene katedre i one u osnivanju. Ono obuhvaća i primarne narodne i gramatičke škole i arhigimnaziju i akademiju u budimskom okrugu. Na njemu se mladež školuje za pronošenje najboljih umijeća u domo-vini, pa će osim doktora i disciplina već spomenutih u akademijama obuhvaćati i: doktore i posebne discipline na teološkom fakultetu; doktora građanskog prava i zakona; doktora crkvenog i kanonskog prava; cijeli medicinski fakultet i pet doktora medicine; doktora diplomatike; doktora grboslovlja i sfragistike; doktora numizmatike; nadstojnika astronomije i njegovog suradnika; doktora prirodoslovlja; doktora seoskog gospodarstva; doktora eksperimentalne fizike i mehanike; doktora više matematike; doktora arhitekture, geodezije i hidro-tehnike; doktora estetike; doktora humanistike. U određenim okolnostima na sveučilištu jedan doktor može predavati i dvije discipline (§ 198.).

Sad je po prvi put izgrađena zvjezdarnica u Budimu,111 a njoj će se pridru-žiti i ona u Trnavi za razmjenu nastavnih iskustava. Nadstojnik zvjezdarnice će paziti na kretanja zviježđa, primati ljubitelje astronomije na promatranje zvijezda i godišnje objavljivati novine. Osim toga, osnivaju se na sveučilištu i tri muzeja dobro opremljena nužnim pokretninama. U prvoj su sobi stvari iz carstva prirode, a njoj će nadstojnik biti doktor prirodoslovlja. Druga je soba fizike, opremljena materijalom za eksperimentalnu fiziku i pod upravom dok-tora fizike. Treća je soba mehanike, s različitim strojevima, u rukama doktora mehanike. Svaka soba ima i poslužitelja koji brine o redu i čistoći. Uz njih se nadovezuju i botanički vrt, povjeren doktoru botanike, i gospodarstveni vrt, na korištenje doktoru gospodarstva i prirodoslovlja (§ 199.).

111 Počela je s radom upravo 1777. godine.

129


Knjižnica je sigurno najnužnija upravo na Sveučilištu, gdje se slušači treba-ju najpotpunije obrazovati u znanostima i vještinama svake vrste: neizmjerna količina materijala se već sakupila u budimskoj palači, određeni su upravitelji (podložni Senatu Sveučilišta), čuvari, pisari i poslužitelji knjižnice, a jedan će prisjednik Senata imati obvezu poznavanja i izvještavanja o poslovima knjižni-ce. Treba se pobrinuti o sobama za čitatelje i istraživače.

Već postoji i brojna numizmatička zbirka, lijepo opremljena latinskim, grč-kim i ugarskim novcem, a osigurat će se sredstva da se ona i proširuje, pogoto-vo svim novim novcem iskovanim u nasljednim zemljama.

U budućnosti će se brinuti i o prikupljanju spomenika starine po Panoniji koji će se čuvati u palači Sveučilišta, gdje se može očekivati i posjetitelje izvan države (§ 200.).

Sveučilišnoj je tiskari određen nadstojnik, o kojem će ovisiti svi upravitelji, a sam će biti podvrgnut vrhovnom Senatu Sveučilišta te će ga izvještavati o tiskarskim i novčanim poslovima. Ta tiskara ima ekskluzivnu povlasticu tiskanja svih knjiga namijenjenih školskoj nastavi po čitavoj Ugarskoj i pridruženim joj pokrajinama. Sav dobitak koristit će jedino za tisak i za vođenje knjižnica Kra-ljevskog sveučilišta i akademija, a ako bude mogućnosti, i za naknade autorima koje sveučilište izabere. Stoga bi uz tiskaru trebala biti i knjižara koju bi vodio sposoban trgovac. Kako bi knjige tiskane u sveučilišnoj tiskari lakše doprle u inozemstvo, prodavat će se ili mijenjati za druge, knjižnici ili njegovanju zna-nosti prikladne (§ 201.).

Zaključak prepušta Kraljevskom senatu sveučilišta da sastavi redoslijed izvanrednih predmeta, raspored nastave i ostalo potrebno za usavršavanje kako sveučilišta, tako i cijelog novog ustroja pa svoj prijedlog pomoću Kraljevskog namjesničkog vijeća podnese na vrhovnu potvrdu.

Dio III. govori o uređenju škola ili o upravljanju disciplinom kako bi se oblikovale dobre navike i uklonile smetnje koje bi mogle stajati na putu preko-risnim ciljevima. Na početku će se obraditi upravo marljivost i primjeri učitelja i upravitelja, jer o tome ovisi uspjeh cijele uredbe.

I. 1. Temeljna je kvaliteta učitelja u tome da sami razumiju gradivo koje trebaju prenijeti učenicima, ali i da ga znaju prenijeti. Druga im je dužnost da životom i navikama budu uzor onoga što država želi. Konačno, među sposob-nosti nužne za upravitelja pripada i vješta upotreba narodnog jezika određenog mjesta, a po mogućnosti i njemačkog. Tim se načelima moraju voditi i oni koji

130


predlažu kandidate za učitelje u gimnazijama i gramatičkim školama, a i oni koji će ih odabirati.

U slučaju da se isprazni katedra na Sveučilištu, Senat će poslati kandidate Kraljevskom namjesničkom vijeću, a zatim ih izabrati po kraljevskoj ovlasti između doktora znanosti koja se traži u akademijama ili arhigimnazijama, ili onih koji imaju ugled u javnosti ili objavljena djela. Pri odlučivanju se traži savjet doktora tog umijeća kojem će kandidat pripadati. Kandidat mora pružiti dokaze o integritetu vjere i karaktera, o rječitosti i sposobnosti predavanja. Ako se popunjavaju katedre u akademijama, natječaj se treba održati u Budimu u prisutnosti predsjednika akademskog Senata, ravnatelja onog fakulteta i dok-tora one discipline za koju se bira učitelj, pokrajinskog ravnatelja i upravitelja one akademije na kojoj je upražnjena katedra. Za arhigimnazije udaljene od Sveučilišta natječaj se održava u najbližoj kraljevskoj akademiji pred vrhovnim kraljevskim ravnateljem, upraviteljem akademije te ravnateljem okruga i dotič-ne arhigimnazije. Za primarne narodne škole povjerenstvo se osniva u samom sjedištu škole pred kraljevskim nadzornikom. Vrijeme i mjesto održavanja na-tječaja i vrsta upražnjene katedre javno će se objaviti tri mjeseca ranije preko javnih sveučilišnih glasila, a mogu pristupiti svi prikladni muškarci bez obzira na stalež i položaj. Ako je netko odsutan zbog opravdane spriječenosti, može se kandidirati ako je na vrijeme predsjedatelju natječaja poslao tiskana djela ili predao očitovanje o odsutnosti te ima dokaze o prikladnosti iz drugih izvora. Kandidate se prosuđuje temeljem pisanih radova na zadanu temu i usmenog ispita pred povjerenstvom. Trojicu koja su dobila većinu glasova pozvat će se pred Kraljevsko vijeće, a morat će dobiti potvrdu od kralja. One psihički ne-stabilne, nečasne i poročne mora se udaljiti od svake obrazovne ustanove, bez obzira na vještine poučavanja. Treba utvrditi i poslušnost prema nadređenima, slaganje s kolegama i marljivost u izvršavanju službe i primjeren način ophođe-nja s učenicima (§ 202.-203.).

Viši upravitelji studija moraju obzirno poticati učitelje i nadstojnike na iz-vršavanje svojih dužnosti, a oni savjete moraju prihvatiti gorljivo i poslušno, za primjer mladeži. Također se moraju slagati međusobno, a probleme rješavati pred nadstojnikom studija, bez znanja učenika (§ 204.-205.). Tamo gdje kod učitelja nema neprijetvorne vjere, postojane pobožnosti, ljubavi prema učeni-cima, razboritosti, strpljivosti, čestitosti i poštenja, obrazovanje postaje besko-risno i slično ropstvu (§ 206.). Stoga se učitelji trebaju podvrgnuti nadzoru tije-kom cijele godine, a onima koji se u toj provjeri pokažu izvrsnima, kad prilože dokaze o svojoj vrlini i sposobnosti poučavanja, proglašava se zakonsko obav-ljanje dužnosti i osigurava im se godišnja plaća. Oni koji tijekom te provjere

131


ne prilože isprave o svojoj izobrazbi i vještini ili se pokažu nekvalitetnima, bit će razriješeni dužnosti pred vrhovnim ravnateljem okruga i preseljeni na neku lakšu, svojim sposobnostima prikladniju službu, dok onima koji se pokažu ne-primjerenima treba zabraniti pristup svakoj obrazovnoj službi (§207.-208.).

I. 2. Upraviteljima i doktorima ugled se dokazuje i u pravnim ovlastima koje imaju, dok se učiteljima stupanj časti, a onda i povišice na plaću, određuje i na temelju vremena provedenog u nastavi, a pokazuje se i u dužem boravku na istoj katedri. Prastare povlastice škola o častima iskazanima učiteljima mo-raju se potvrditi i proširiti po svim pokrajinama Kraljevstva Ugarske (§ 209.). O nagradama marljivim nadstojnicima i učiteljima odlučit će vrhovni kraljevski ravnatelji nakon polugodišnjih izvješća i provjere načina ispitivanja. Oni šalju popis političkim sudištima koji odlučuju o novčanom nagrađivanju ili davanju godišnje stipendije iz za to određenog fonda. Imena zaslužnih učitelja objavlji-vat će se i u javnim obrazovnim glasilima. Nagrađivati se može i premještajem na kvalitetnije katedre. Nagradu primaju i oni koji su objavili pohvalna djela ili držali izvanredna predavanja (koja slušači mogu privatno plaćati, ali samo uz znanje upravitelja) (§ 210.). Ako s vremenom učiteljeva marljivost u službi oslabi ili napusti čestit život, nadstojnik ga treba opomenuti, no ako ne uspije, treba to spomenuti na školskoj sjednici. Ako ni to ne pomogne, svi učitelji moraju potpisati njegovo isključenje, a odlučit će vrhovni kraljevski ravnatelj studija (§ 211.). Za školske podvornike i čuvare prikladni su niži vojni časnici koji su već zaslužili stipendije, jer su naučeni na točnost i poslušnost, uglađeno pisanje i vođenje financija. Te službe postavljaju kraljevski ravnatelji i Senat Sveučilišta (§ 212.).

I. 3. Činilo se nužnim utemeljiti seminar za buduće učitelje te pripaziti na njegovu zgradu, očuvanje, napredak i trajnost (§ 213.). Nadstojnici će se ime-novati između najiskusnijih predavača, kojih je više od broja nadstojnika u sva-koj vrsti učilišta, tako da ih neće nedostajati (§ 214.). Budući učitelji u narodnim školama dolazit će između mladića iz gramatičkih škola ili gimnazija koji za život žele zarađivati učiteljskom službom, ali i iz sirotišta ustanovljenih kako je gore navedeno. Učitelji u gramatičkim školama i gimnazijama popunjavaju se većinom iz vjerskih redova, gdje imaju mogućnost za kvalitetno obrazovanje (§ 215.). Najveća je mogućnost nedostatka kadra na Kraljevskom sveučilištu, kamo se pozivaju samo oni slavni po iznimnoj učenosti. Na doktorske se polo-žaje mogu pozivati i po učenosti znameniti muškarci iz vanjskih područja. Za teologiju će prednost imati doktori na kraljevskim akademijama i biskupskim licejima te pomladak vjerskih redova i svećenici općenito. Na pravnom fakul-tetu zapošljavat će se oni koji su taj fakultet i završili, proslavljeni objavljenim

132


djelima ili slavni po sposobnosti poučavanja. Što se popunjavanja medicinskog fakulteta tiče, ima mnogo liječnika koji bi prihvatili priliku da se kvalitetnije usavršavaju i napreduju. Konačno, na katedre filozofskog fakulteta pozivat će se dokazano marljivi učitelji iz akademija i arhigimnazija koji se bave potreb-nim znanostima, ili drugi učeni i za nastavu sposobni muškarci (§ 216.). Za doktore na kraljevskim akademijama u obzir dolaze svi redovni učitelji u arhi-gimnazijama, kao i drugi učeni muškarci bez razlike prema staležu i položaju, no osobito izvanredni učitelji na Sveučilištu i akademijama, razni podučavatelji iz svih vrsta školskih ustanova, nadstojnici u akademijama i plemićkim kole-gijima te privatni učitelji u domovima velikaša i drugih plemića (§ 217.). Kako bi uvijek postojali mladi željni rada u nastavi, određene su godišnje nakna-de za trajni seminar za one koji mare za teologiju, pravo, medicinu, filozofiju i humanistiku te za učiteljsku službu na Sveučilištu. Njih imenuje Kraljevski senat sveučilišta, no ako broj kandidata nadilazi iznos dogovorene naknade, potrebna je potvrda kralja (§ 218.). Ti kandidati, koje su Senatu Sveučilišta predložili dužnosnici (magistratus) akademija gdje su završili tečaj filozofije ili prava, i gimnazije gdje su se istaknuli u humanističkim znanostima, pristupaju kolegiju ponavljača (repetentes). Pristup je omogućen svima, bez razlike u stale-žu i položaju, koji žele postati učitelji ili trebaju novčanu pomoć za dovršetak studija (stoga su isključeni vjerski redovi opskrbljeni većim sredstvima). Kod kandidata treba istražiti je li nadaren za vještinu koju studira i opremljen po-trebnim znanjima, te ima li vještine potrebne za upravljanje školama i vođenje mladeži (punina vjere, strpljivost, ljubaznost, trezvenost, marljivost itd.). Ako je sve to ispravno, nakon ispitivanja dodatnih stvari o kandidatu, njegovim ro-diteljima, dobi i jezicima, uz suglasnost pokrajinskog ravnatelja i položen javno oglašen ispit na samom fakultetu, pod kraj prvog polugodišta svake godine pismeno će se obavijestiti Senat Sveučilišta koji treba dati suglasnost o prima-nju (§ 219.). Novaci za buduće učitelje primat će godišnju naknadu iz riznice Kraljevskog sveučilišta: oni za humanističke znanosti dvije godine, za filozofiju tri, a za teologiju, pravo i medicinu još nisu određene naknade. Spomenutim će kolegijem ravnati najizvrsniji fakultetski doktori (§ 220.). Nakon završetka tečaja ponavljanja, kandidati odlaze na javne liceje ili privatne službe. Oni koji su unutar tog tečaja završili humanistiku, mogu ponavljati filozofske discipli-ne, držati izvanrednu nastavu u javnim školama, biti privatni učitelji ili vršiti nadstojništva na plemićkim kolegijima. Oni koji su završili teologiju mogu biti dušebrižnici, vjeroučitelji i učitelji grčkoga. Oni koji su završili ponavljanje me-dicine bit će poslani u gradove gdje je ta znanost jaka na daljnje usavršavanje, a kasnije mogu biti izvanredni doktori na medicinskom fakultetu. Roditeljima

133


se za privatne učitelje osobito preporučaju ovi ponavljači jer poznaju normu javnih škola (§ 221.).

II. Ovdje će se objasniti uređenje obrazovanja koje se tiče gramatičkih ško-la i gimnazija, jer u narodnim školama postoji prevelika raznolikost, dok je u akademijama disciplina oblikovana po primjeru sveučilišta. Građanin koji pri-donosi dobrobiti države treba biti snažnog i izdržljivog tijela, duha njegovana bavljenjem znanošću i višestrukim učenjem te primjerenih i prilagodljivih na-vika u čestitosti života. Stoga se od mladeži traži svladavanje discipline i navika djelovanja.

II. 1. Mladi koji su prepušteni sami sebi često svoje zdravlje i život izlažu opasnostima. Obrazovna se ustanova mora brinuti za njih umjesto odsutnih roditelja te nabaviti prikladna pomagala za zaštitu zdravlja i izdržljivost tijela (§ 222.). Od mladih se ne može očekivati pažljivo promišljanje u svakodnevnim poslovima, što se nadoknađuje disciplinom i kaznama. Opasnosti za mlade proizlaze najčešće iz „prepirki, svađa, učestalih posjećivanja gostionica, noć-nih okupljanja, ljetnih kupanja, zimskih jurnjava po glatkom ledu, iz korištenja mačevima, bodežima ili puškama itd. Stoga će se svima njima, radi njihova odvraćanja od tih stvari, izreći najstroža zabrana:

1) nositi oružje ili se koristiti puškom2) poticati svađe ili prepirke, ili se u njih miješati3) noću, izvan dopuštenog vremena, biti izvan kuće, ili što je još gore, tu-

marati ovuda-onuda4) zalaziti u gostionice5) ljeti se kupati ili plivati po brzim rijekama6) zimi jurcati po ledu ili po snijegu izvoditi igre u kočiji sa četiri kotača.Ozbiljno se isto tako nalaže pojedincima da se na zvuk mjedenog zvona

vraćaju u svoje zgrade i da se nakon danog znaka ne usude izlaziti. No, da bi ova naredba zadržala svoju strogost i snagu, glave obitelji i domaće gospodare, uz predloženu ozbiljnu prijetnju, gradski ured mora obvezati da prvi prijestup ove vrste odmah iznesu ili samom nadstojniku liceja, ili barem vjeroučitelju ili dušobrižniku. Ako bi pak neki zanemarili (to) dojaviti, neka budu ozbiljno opomenuti. Ako ni to ne bi pomoglo, neka budu proglašeni nesposobnima za prihvaćanje mladih u hospiciju. To će se općenito odnositi na sve vrste liceja.“ (§ 223.).

Zamorna satnica je nepodnošljiva pogotovo u dječačkoj dobi pa će mla-deži biti potrebno ponuditi mogućnost da se razvesele i obnove duh. „Zaista,

134


nitko nije toliko okrutan da bi htio da mladi budu neprestano prikovani za spavaonice.“ Stoga im se dopušta da u svako doba godine uživaju na zraku, šetaju, razgovaraju i igraju se. Međutim, i to opuštanje treba uvijek odgovarati primarnom cilju pa tako treba poticati one sportske vježbe koje razgibavaju udove: trčanje, skakanje u vis, podizanje, povlačenje ili bacanje tereta i sl. (§ 224.-225.). Bilo bi korisno da gradovi ili trgovišta odrede mjesto za opuštanje, prikladno broju razreda i učenika, u zgradi bilo kojeg liceja. Opuštanje postoji redovno, svakodnevno potrebno za očuvanje zdravlja i obnavljanje duhovne snage, i izvanredno, koje treba uvesti kao nagradu za marljivost samo u točno određeno, ljetno vrijeme odmora od dan ili dva. Mjesto za redovno opuštanje trebalo bi po mogućnosti biti smješteno blizu škola ili hospicija, da se može nadgledati, dok za izvanredno to nije nužno, ali ne bi trebalo biti udaljeno više od sat vremena, a poželjno je da bude prostranije, kod drveća i izvora pitke vode. Ta mjesta mogu dogovarati građani i upravitelji škola zajedno (udruživši financiranje) (§ 226.). Zbog velikih razlika u mjestima po Ugarskoj ne može se svuda propisati isto pravilo o određivanju vremena za odmor: to će odrediti voditelji igara prema prosudbi ravnatelja pazeći da ne oduzmu ništa vremenu nastave, priprema i ponavljanja, da za svaki tjedan unaprijed odrede početak i kraj opuštanja, da se mladi ne okupljaju na mjestu za odmor u vrijeme predvi-đeno za druge aktivnosti, osim ako se žele zajednički pripremati za izvanredne discipline i da se na tom mjestu ne zadržava u vrijeme nastave ili bogoslužja te nakon znaka za počinak (§ 227.). Pravilno organizirani odmori višestruko su korisni za zdravlje tijela i duha, a potiču i na marljivost ako se obećaju kao nagrada, dok će se njihovo uskraćivanje smatrati kaznom. Prostori određeni za redovna i izvanredna opuštanja trebaju se pravilno podijeliti zbog različitosti razreda (da se mlađi ne miješaju sa starijima), a igre neka se prilagode dobi i snazi mladeži. Vrijeme svakodnevnog opuštanja ne može se odrediti općenito unaprijed pa se propisuje za svako mjesto posebno, a trajanje će mu varirati da ne dovede do prezasićenosti. Mjesta jednom određena za odmor studijske mladeži moraju potom biti samo za njih, tako da ih se lakše može držati pod nadzorom, što je uvijek obvezno. Svaki će razred imati vidljivo mjesto gdje će se prijestupnici slati u kaznu dok se ostali zabavljaju, a svaki učitelj voditelju igara toga dana dojavljuje ako na nekoga treba posebno paziti. Unaprijed se treba suzbiti mogućnosti za svađe. Učiteljima ta briga oko igara ne bi smjela biti preteška, jer su se primajući djecu obvezali da će se o njima brinuti poput roditelja i pružiti im sve što vodi dobrom obrazovanju (§ 228.).

II. 2. Kako bi se njegovala djeci urođena vještina i unaprjeđivao se njihov napredak, potrebno je: 1) pažljivo birati djecu za škole, točno poštivati vrije-

135


me nastave, njegovati natjecanje, koristiti različite vrste provjera te nagrade zaslužnima i kazne lijenima; 2) uklanjati učiteljski nemar u predavanjima, a učenički u praćenju nastave, kraćenje nastave, izostanke iz škole i neumjere-no produljivanje praznika (§ 229.). U narodne škole treba primati dječake bez razlike, a pri prijelazu u više škole trebat će temeljito razmatranje (§ 230.). Za primanje u gramatičke škole sporijima se treba pružiti prilika da nadoknade zanemareno, a isključit će se samo oni koji nemaju osnove latinskog. Polaznici moraju imati bar deset godina života, znati pisati i čitati knjige na latinskom i na narodnom jeziku, deklinirati, komparirati i konjugirati na latinskom, računati osnovne operacije. Ako zadovoljavaju te uvjete i ako imaju svjedočanstvo o ponašanju, dobi i napretku od učitelja i mjesnog svećenika, mogu biti dovedeni pred upravitelja škole prije početka poduke da bi ih se iskušalo i zapisalo u ka-talog. Roditeljima treba naglasiti da je primanje u školu usluga te da se kandidat mora držati školskih pravila, na što se obvezuje u svečanom obredu (§ 231.). Pri prelasku djece u više razrede, kao i pri primanju djece iz privatne kućne po-duke, treba primijeniti veću strogoću. Privatni i kućni učitelji trebali bi se birati među odobrenim ponavljačima na sveučilištu, kako je gore rečeno, i neprestano surađivati s upraviteljima susjednih škola. Takvu djecu treba na vrijeme pred-staviti upraviteljima radi ispita pred učiteljem razreda u koji dolaze, sa svje-dočanstvom dosadašnjeg učitelja. Ako zadovolje, odmah će se upisati, a ako ne zadovolje, usavršavat će gradivo u nekom nižem razredu ili će im se zabraniti nastavak školovanja. Ovo se potonje osobito odnosi na mladiće neplemićkog ili građanskog staleža, koje, ako su znanjem daleko od prvog razreda, treba usmjeriti na neko zanimanje koje im više odgovara. Djeca iz udaljenih mjesta, a bez nužnih sredstava, upućivat će se u neki njima bliži licej (§ 232.).

Treba voditi brigu da se mlade od malih nogu navikne cijeniti vrijeme i mar-ljivo koristiti i rasporediti svaki trenutak. U gramatičkim školama i gimnazijama prema starom običaju redovna se nastava održava pet sati, po dva i pol sata prije i poslije podneva. Zimi, tj. u prvom polugodištu ujutro treba počinjati u 7,30 h, a popodne u 13,30 h, dok će u drugom polugodištu, kad ima više svjetla i toplije je, nastava ujutro biti od 6,30 h, a poslijepodne od 14,30 h. U narodnim će se školama vrijeme nastave ustaliti kasnije, prema dogovoru, dok će u akademija-ma redovna nastava zauzimati po dva sata prije i poslije podne, u doba kad i u gimnazijama. Primjer poštivanja vremena učenicima moraju pružati učitelji koji će nastavu počinjati točno, zapisivanjem odsutnih, i radosno, koji će se držati propisanog gradiva, neće dopuštati nedozvoljene posjete u vrijeme nastave i marljivo će bilježiti školske događaje u dnevnik. Općenito bi učiteljima i dok-torima trebalo zabraniti napuštanje škole, osim ako osiguraju zamjenu (§ 233.).

136


Za uspješan napredak u obrazovanju učenici se moraju slagati s učiteljima i slušati ih, a kao svakodnevna pomagala za marljivost služit će nagrade i kazne, koje treba primjenjivati primjereno i odmjereno. Važno je, također, da se mladi međusobno natječu u raspravama s izvrsno iznesenim idejama, tražeći pohvale i javno odobravanje. Stoga javne škole imaju prednost nad privatnima u kojima se natjecanje ne potiče. Oni koji postignu najbolje rezultate nagrađivat će se svečanim uvođenjem u razred, posebnim mjestima u razredu te napredovanjem među razredima prema zaslugama. Upravitelji će stoga učestalije posjećivati škole, poticati i učitelje i učenike na gorljivost te provoditi ispitivanja radi raspodjele po razredima. Uloge učitelja u gramatičkim školama i gimnazijama bit će da među najizvrsnijim đacima bez ikakve pristranosti proglase nadzornike za primjer i pomoć ostalima na tjedan dana, da svaki mjesec provedu ispitivanja radi podjele na razrede, te da na kraju prvog polugodišta strogo pregledaju ponašanje i učenje te na ploču javno napišu i na potvrdu ravnatelju predaju koji su kandidati za viši razred, a koji ostaju. Status se učenika može i mijenjati ako promijeni ponašanje i uspjeh u učenju (§ 234.-235.).

Ispitivanja su u licejima zapravo rasprave i provjere napredovanja, a posto-je privatna, koje učitelj može osmišljavati prema prosudbi, javna i svečana te izvanredna ispitivanja (§ 236.). Na kraju svakog polugodišta organizirat će se svečana ispitivanja za provjeru napretka učenika, ali i sposobnosti učitelja te ostvarenosti očekivanja škole i nastavnika. Vrijeme predviđeno za ta ispitivanja je završetak zimskog i ljetnog semestra, koji za gimnazije i gramatičke škole padaju na kraj travnja i rujna, dok će se akademije u svemu prilagoditi Kraljev-skom sveučilištu. Doba dana ne može se odrediti unaprijed jer najviše ovisi o broju ispitivane mladeži pa će se prepustiti odluci upravitelja. Na taj svečani do-gađaj, na nekom posebno uređenom mjestu, treba pozvati istaknute muškarce svakog staleža iz grada i susjedstva te roditelje djece. Da bi se uklonila sumnja na pristranost, imena učenika podijelit će se prisutnima i oni će moći postaviti pitanja. Zbog toga treba pravovremeno javno objaviti datum ispitivanja da se đaci stignu pripremiti i pozvati roditelje, a učitelji u dogovoru s onima iz drugih škola složiti pitanja itd. Dan ranije upravitelj će obići sve razrede, ohrabriti ih i „upozoriti neka se, kao i u ostalim stvarima, niti ovdje nitko ne oslanja samo na svoje snage, nego neka dobar ishod provjeravanja očekuje i od Božje pro-vidnosti“. Stoga će pozvati učenike i učitelje, praznično odjevene, sljedeći dan na svečanu procesiju u sedam sati te upozoriti mlađe na pristojno ponašanje i izgled. Nakon završetka ispitivanja upravitelj će pohvaliti zaslužne, potaknuti ostale na natjecanje i povesti mladež na zahvalu u crkvu (§ 237.). Izvanred-na ispitivanja promatrat će kraljevinski pokrajinski ravnatelji tijekom svojih

137


obilazaka (najavivši dolazak nekoliko dana ranije ili nenajavljeno), a ispitivat će se ponekad cjelokupna mladež iz svakog gradiva studija ili određene vrste, a ponekad jedan posebni razred. Izvanredna su ispitivanja moguća i kad u mjestu borave ravnatelji drugih okruga ili drugi ugledni muškarci, što će služiti ugledu cijelog liceja, pa prilike za izvanredna ispitivanja ne treba izbjegavati (§ 238.).

U motivaciji učenika i učitelja treba koristiti i nagrade i kazne, a pri nji-hovom odabiru treba razmotriti urođene sklonosti pojedinca i karakteristike naroda, kao i omjer štete i koristi. Od kazni bi se trebalo suzdržati kad bi se samim uskraćivanjem nagrada moglo postići ispunjavanje dužnosti (§ 239.). Nagrađivanje učenika ponajprije ovisi o prosudbi i ovlasti školskih učitelja, a svode se na: vrijeme za odmor (pod nadzorom), službu nadzornika, pohađanje izvanredne nastave, počasno mjesto u svečanoj procesiji prije polugodišnjih ispitivanja ili u crkvi prilikom svečane mise. Druga vrsta nagrađivanja ovisi o prosudbi upravitelja i sastoji se u prebacivanju učenika u viši razred (čak i onih žešće naravi, ali uz opomenu da se popravi kako ne bi bio vraćen u niži), jed-nom godišnje prije početka škole, i to u svečanoj prilici. To se odvija prije nego se odrede jesenski praznici kada će upravitelj pozvati kandidate, potaknuti ih na zahvalnost učiteljima i izabrati jednog koji će je javno izraziti pred posjetite-ljima (najuglednijim muškarcima u gradu), na materinskom jeziku u narodnim školama, a na latinskom u gimnazijama, na dan kad škola opet počne. Nakon toga kandidati s novoprimljenim mladićima ulaze u prvi razred i predaju ih budućem učitelju koji na narodnom jeziku zahvaljuje na povjerenju i potiče učenike na strah Božji, marljivost u učenju i uzorno ponašanje pa traži odobre-nje od upravitelja za prebacivanje zaslužnih u viši razred. Upravitelj ih proziva i nakon čina zahvale uvodi u viši razred u pratnji prisutnih. To treba održavati i u posljednjem razredu gramatičke škole (tako da ih upravitelj prozove, a jedan od njih zahvali nastavniku na rastanku). Učitelji će svake godine s učenicima napredovati po razredima. Treća vrsta nagrađivanja je određivanje dana ljetnog polugodišta za izlete na već određeno udaljenije mjesto za opuštanje prema do-zvoli upravitelja i učitelja. Razred koji ponašanjem nije zaslužio nagradu ostat će ujutro i popodne na školskim zadacima uz nadzor izvanrednog odgajatelja ili korepetitora. Četvrta je vrsta nagrađivanja novčana pomoć mladima izvrsnima u ponašanju i učenju, po odluci upravitelja škola i kraljevskog ravnatelja okru-ga. Siromašne se može primiti i u kolegij ponavljača. Na kraju svakog zimskog polugodišta treba onima iznimnima koji žele nastaviti školovanje osigurati sti-pendiju, a one koji ne žele usmjeriti na druga prikladna zanimanja, osigurava-jući i suglasnost roditelja. Posljednje su vrste nagrada izvanredne koje uručuju pokrajinski ravnatelji prilikom izvanrednih ispitivanja: knjiga s posvetom, iz

138


odabranih autora (§ 240.). Svakodnevno iskustvo uči da se neke učenike pri dužnostima može zadržati samo strahom od kazni, pa treba i njih predvidjeti, kao i njihovu primjerenu upotrebu da dobro odgojeni ne odu u suprotnom smjeru, a loši ustraju u tvrdoglavosti. Smisao kazni je korektivno djelovanje pa se njihovo obilje neće računati u prilog učiteljima, nego treba što više suzbijati potrebu za njima. Svim je učiteljima zabranjeno okrutno i oštro fizičko kažnja-vanje djece (povlačenje za kosu ili uši, šibanje ili udaranje remenom i sl.). Ako se nagradama ništa ne postiže, učenike treba isključiti iz izvanrednih poduka, zabraniti im pristup višem razredu ili uz odobrenje upravitelja iskoristiti neke uobičajene školske kazne. Kažnjavanje se dijeli na tri stupnja: prvi se sastoji u korištenju šiba kod početnika u gramatičkim školama i batina u gimnazijama, no njega nikad ne smije izvršiti sam učitelj, nego tek uz odobrenje upravitelja i prema razmjeru prijestupa tajno ili javno u prisutnosti upravitelja i suučenika. Ako taj stupanj ne pomogne, trebat će primijeniti spuštanje u niži razred na nekoliko dana ili na cijelu godinu, prema odluci upravitelja. Ako ni to ne izazo-ve željeni učinak, može se iskoristiti premještanje ili udaljavanje iz škole, tako da se učenik ne može više primiti ni u jednu ili bar ne u prijašnje škole, što se smije samo uz izričitu suglasnost kraljevskog pokrajinskog ravnatelja (§ 241.).

Učenike od obrazovanja najčešće odvlače nepotrebni dani rekreacija (koji se sad svode samo na četvrtak), suvišni praznici (u koje sada ulazi dan rođenja kralja i nagradni dani za vježbe i opuštanje u ljetnom polugodištu) i prerazvu-čen jesenski odmor (jer se tako zaboravlja naučeno u prethodnoj godini, kao i radne navike). Jesenski će odmor sad kod viših razreda na Sveučilištu i kra-ljevskim akademijama započinjati od 8. rujna, a u gimnazijama i gramatičkim školama od 21. rujna, te će trajati sve do 1. studenog. Dječaci neka se ne pušta-ju kući za uskrsne i druge svečane blagdane jer ti prekidi trebaju biti samo za pobožnost i bogoslužja. U opuštanje ulaze i nedjelje i blagdani te svakodnevni odmori, tako da se nitko ne može žaliti „kako se neprestano cvijet nježne dobi teškim radom trga u samo proljeće i da dječaci prije vremena postaju zlovoljni i ostarjeli“. Napredak mladeži može usporiti i bolest, u kojem slučaju učenik treba dobiti pomoć izvanrednog učitelja, korepetitora, pa i vjeroučitelja ili na-govornika, dok se gradivo ne nadoknadi (§ 242.).

II. 3. Za oblikovanje navika i čestitog ponašanja mladeži prvenstveno utje-caj imaju vjeroučitelji i nagovornici čija „djela moraju poučavati mlade kako da se postave 1) prema samima sebi, 2) prema drugima sebi jednakima, 3) prema nadređenima i podređenima, 4) prema sveopćoj zajednici, čiji su članovi, 5) prema vladaru, 6) i konačno prema BOGU, ali i kako da se kroz samu primjenu

139


naviknu te dužnosti uvježbavati i ispunjavati“. Pri odabiru zajedničkih pravila za njegovanje urođene vještine i građanskih dužnosti i vrlina mora se voditi briga da odgovaraju svakoj dobi učenika, da korist iz njih bude očita, da zakone koje treba propisati može svatko lako i učinkovito provoditi, te da pravila ne bude previše kako mladež ne bi klonula duhom.

Dužnosti učenika prema samima sebi jesu: urednost te čistoća tijela i mje-sta gdje borave i gdje sjede u školi, kao i organizacija vremena, tako da za svaki sat postoji neka aktivnost, uz pisanje dnevnika. Dječaci u gramatičkim školama na narodnom jeziku trebaju bilježiti obveze za sljedeći dan; oni u gimnazijama predviđaju nedjeljom raspored za cijeli tjedan na latinskom, a svaku večer zapi-suju spomena vrijedne događaje tog dana. Dnevnike treba dati na uvid učitelji-ma kad zatraže, kao i nagovornicima i upraviteljima na svečanim ispitivanjima. To je ujedno vježba za buduće upravljanje životom (§ 243.). Dužnosti prema vršnjacima sastoje se u izgradnji međusobne ljubavi i iskrenog prijateljstva: uzajamnom uvažavanju, opraštanju manjih nepravdi, iskazivanju iskrene volje i ponosa te suzbijanju zavisti. Pridošlice treba ljubazno primiti, a i liceji se mogu međusobno natjecati u iskazivanju građanske uglađenosti (§ 244.). Dužnosti prema nadređenima i podređenima iskazuju se odanošću i ljubaznošću prema podređenima, a poštovanjem i sinovskom poslušnošću prema svima nadre-đenima koji dolaze na mjesto roditelja: upravitelju i učiteljima, nadzornicima i polaznicima viših razreda (§ 245.). Dužnosti prema zajednici sastoje se u tome da mladići postanu dobri očevi obitelji, ugodni susjedi i građani koji ispravno obavljaju dužnosti, a to će biti sposobni ako su pravilno upućeni u sve ono što su dužni iskazivati samima sebi, sebi jednakima, nadređenima i podređenima. Svaki učenik predstavlja i svoju školu, s kojom ima zajednički cilj da ispune očekivanja države, pa njenu dobrobit i slavu može smatrati svojom i obratno. To će jačati njihovu međusobnu želju za natjecanjem, ali i međusobne savjete, poticaje, pomoć i slogu, neovisno o narodnosti i vjeroispovijesti. Učitelji treba-ju paziti na jezik, održavati obećanja i kloniti se pristranosti koja kalja i učenike i učitelje (§ 246.). Dužnosti prema vladaru su svete i vjernost njemu mora biti iznad svega, a po potrebi se i potvrditi krvlju. Ta se vjernost usađuje još od kolijevke, a nju obrađuju i vjeroučitelj i nagovornik unutar etike, a stjecat će se i obrađujući povijest i spomenike domovine (§ 247.). Dužnosti prema Bogu povezane su s time da dobrog građanina moraju resiti duhovne vještine. Dok se vjeroučitelji i nagovornici brinu oko vjeroispovijesti, ostali će učitelji poti-cati učenike na poštivanje vjerskih dužnosti i davati primjer čestitog života. Uz to se uvode svečane molitve prije i nakon polugodišnjih ispitivanja i svečano bogoslužje u posebnim školskim prilikama; kratke molitvice u razredima prije

140


početka nastave, ispovijed za mladež jednom mjesečno i prisustvovanje misi; a tu su i ustanovljeni nagovori, marijanske družbe, post prije Uskrsa i sl. Učenici trebaju ujutro točno na vrijeme biti u školi kako bi prisustvovali misi, no od toga se izuzimaju sljedbenici druge vjere. Oni koji nisu prisutni na misi ili se na njoj nedolično ponašaju bit će zapisani (§ 248.).

Vjeroučitelj je zadužen za poslove navedene u prethodnom odlomku, za posjećivanje gramatičkih razreda srijedom i subotom prije kraja nastave, za provjeru vjerskog znanja učitelja itd., a uz to i da se brine o navikama učeni-ka i njihovom ispunjavanju navedenih dužnosti. Hvalit će ih, ispravljati manje pogreške, a teže prijestupe dojavljivati učitelju, pa i upravitelju. Također će njegovati bolesne kojima roditelji nisu prisutni (§ 249.).

III. Na ovom mjestu treba nešto reći i o dobrobitima koje iz ovog načina obrazovanja proizlaze za roditelje te umiriti njihove brige.

III. 1. U školama Ugarskog Kraljevstva više je pridošlica nego domaćih učenika jer djeca odlaze od roditelja radi školovanja. Zadaća je upravitelja da umiri roditelje obrazlažući školsku disciplinu i brigu za zdravlje, korisnost, po-vezanost i vrijeme nauka te nadležnost učitelja.

Učitelji će učenicima svaki mjesec ili češće davati da pišu roditeljima i oba-vještavaju ih o napretku, nagradama ili kaznama i sl., a kopije će zadržati. Upra-vitelji i učitelji će također redovno izvještavati roditelje pismenim putem o na-pretku njihovih sinova, ali tako da roditelji pokriju troškove poštarina (§ 250.). Učitelji su obvezni provjeriti razloge izostanka učenika s nastave te ga u slučaju bolesti osobno posjetiti i izvijestiti upravitelja. On će pak preuzeti ulogu rodi-telja, kojima će poslati obavijest u slučaju teže bolesti, a brigu za njega povjeriti vjeroučitelju i izvanrednom učitelju. Pobrinut će se i da učenik nadoknadi pro-pušteno kad ozdravi, uz pomoć izvanrednog učitelja ili suučenika, a domaćine kod kojih stanuju učenici upozoriti da mu se javljaju u slučaju potrebe (§ 251.). Osobit je cilj ove uredbe da se dobrobit obrazovanja pruža svim podanicima bez razlike, koje god vjeroispovijesti bili, tako da roditelji mogu biti sigurni da se njihovo dijete neće siliti na primanje tuđe vjere. Zato će se paziti da se uče-nici drugih vjeroispovijesti ne moraju sastati u školi prije nego katolici završe s jutarnjom misom, no oni vrijeme namijenjeno katoličkom bogoslužju moraju (i u dnevnicima) ispuniti aktivnošću prema uputi roditelja ili upravitelja. Svatko tko igdje bude iskazivao netrpeljivost prema drugoj nacionalnosti ili vjerois-povijesti bit će odmah kažnjen. Učenici nikad neće raspravljati o vjerskim do-gmama jer to samo izaziva mržnju i neprijateljstvo, nego se trebaju natjecati u poštivanju svojih odgojitelja (§ 252.).

141


III. 2. Većina mladeži ima osigurane samo osnovne potrebe te je potrebno da liceji priskoče u pomoć siromašnijima.

Upravitelji će se potruditi da za mladiće pridošlice osiguraju prebivališta i stvari potrebne za život. Stoga, ako ima učitelja u sjedištu mjesta gdje to mogu dobiti o umjerenom trošku, upravitelj će ih smjestiti ondje. Kod gradskog će ureda zatražiti imena i ostale podatke građana koji bi uz određene uvjete pri-stali primiti učenike na stan te će marljivo istražiti troškove života. S vlasnikom odabranog hospicija sklopit će pismeni ugovor i upozoravati ga na obveze, a dijelit će ih po cjenovnim razredima. Roditelji mogu biti obaviješteni o tim mjestima i njihovoj pouzdanosti, a mogu ih i posjetiti (§ 253.). Gradski ured štitit će mladiće da ih domaćini ne ometaju u učenju ili kvare lošim primjerima, a pokušat će i održati cijene stalnima. Inače, mladež će se, živeći štedljivo, pri-kladnom i ne preobilnom i preslatkom ishranom brinuti i o vlastitom zdravlju, a ne smiju ni piti žestoka pića (osim rijetko uz najveći oprez) (§ 254.).

Zaključak podsjeća da je blagostanje države glavni cilj kojem bi svi gra-đani trebali težiti, no ujedno i temelj na kojem počiva utvrda sveopćeg obra-zovanja. Prema tom je načelu određeno sve gradivo škola, propisano uređenje škola: ukratko, školski sustav. Preskočeni su (i za drugi svezak predviđeni) nacrt tablica s napretkom ponašanja za razne liceje i okruge, zakoni i posebna pra-vila za provođenje discipline, pojedinačni propisi za ravnatelje studija, učitelje, nagovornike, vjeroučitelje, izvanredne učitelje i korepetitore, za što se čekaju preporuke Kraljevskog sveučilišta.

143

Sustav početnih škola (1845.)

SUSTAV POČETNIH ŠKOLA (1845.)

Tridesete i četrdesete godine 19. stoljeća obilježene su sukobima hrvatskih i ugarskih staleža na zajedničkom Ugarskom saboru zbog pokušaja Mađara da i u Hrvatskoj i u Slavoniji nametnu uporabu mađarskog jezika. Hrvatsko je plemstvo pomalo popuštalo pa je Hrvatski sabor mađarski jezik 1827. uveo kao obvezni predmet u hrvatske gimnazije (jer je plemstvo bilo svjesno da bez poznavanja mađarskog jezika neće moći dobiti posao na višim pozicijama u javnoj upravi). Vladar nije potvrdio taj zaključak, ali je uredbom iz 1833. godine mađarski jezik proglasio obveznim u hrvatskim gimnazijama. Počet-kom 1840-ih godina politička polarizacija u Hrvatskoj rezultirala je nastankom prvih stranaka – Horvatsko-vugerske stranke (tzv. mađaroni) i Ilirske (narod-ne) stranke. U takvim okolnostima nije se ozbiljno raspravljalo o preustroju školstva. Temeljem zaključka Ugarskog sabora iz 1844. godine (kada je ma-đarski proglašen službenim jezikom u Ugarskoj), Ugarsko namjesničko vijeće (od 1790. najviše upravno tijelo i za Hrvatsku i za Slavoniju) povjerilo je grofu Györgyju Apponyju da izradi prijedlog preustroja pučkog školstva. Kralj Fer-dinand V. potvrdio je 16. srpnja 1845. taj prijedlog ustroja pučkog školstva i proglasio je naredbu o ustroju pučkog školstva u Ugarskoj pod nazivom Syste-ma scholarum elementarium.

Prema Sustavu početnih škola u Ugarskoj zadaća pučkih škola je pružiti „pravi i valjan odgoj te naobrazbu udešenu prema stanju i staležu“ i temelj su za daljnju naobrazbu (§ 1.). Osnovne škole dijele se na niže (prvi i drugi razred) i više (treći i četvrti razred). Uredbom se preporučuje spolno razdvajanje dječaka i djevojčica u posebne škole, ili barem u posebne klupe. Premda su nastavni predmeti jednaki za sve škole neovisno o sredini u kojoj su smještene, izbor nastavnih sadržaja provodi učitelj ovisno o staleškoj pripadnosti djece koja po-hađaju školu i o (gospodarskim) potrebama lokalne sredine. Nastavni predmeti u nižoj pučkoj školi trebaju pružiti najosnovnije znanje iz vjeronauka, čitanja i pisanja na materinskom jeziku (u gradskim školama predviđeno je i učenje mađarskog jezika), osnova računanja, poznavanja novca i mjera i osnova knji-govodstva te pjevanja crkvenih pjesama. U višim pučkim školama podučavaju se isti predmeti, ali s proširenim nastavnim gradivom, uz to i pisanje sastavaka, nauk o gradnji, elementarna geometrija, geografija, crtanje i osnove drugih pri-

144


rodno-znanstvenih predmeta. U ženskim školama, koje su ovisno o socijalno-imovinskom statusu roditelja podijeljene u tri tipa, djevojčice su stjecale zna-nja iz vjeronauka, čitanja i pisanja, pjevanja crkvenih pjesama, ženskog ručnog rada i kućanskih poslova primjerenih pojedinom staležu, a u višim djevojačkim školama („za naobrazbu djevojaka odličnijeg staleža“) učili su se i strani jezici – mađarski, njemački i francuski, a ovisno o želji roditelja i crtanje, glazba, ples i sl. Nastavni jezik je materinski jezik. I u pogledu organizacije nastave postojale su staleške razlike – u višim osnovnim školama uredbom je točno propisano trajanje školske godine i praznika, dok je u nižim pučkim školama trajanje pra-znika vezano za sezonske poljske radove ili neke druge radove u gradovima. Škole treba osnovati svugdje gdje ima dovoljno djece sposobne za školu (ali nije precizirano koliko), a tamo gdje to nije moguće zbog financijskih razloga preporučuje se župnicima da podučavaju djecu. Obveza pohađanja škole po-stoji od navršene šeste ili sedme godine do navršene dvanaeste godine, a za roditelje koji ne šalju djecu u školu predviđene su novčane kazne. Materijalna sredstva za rad škola dužni su osigurati općine ili gradovi i o tome brinu u tu svrhu posebno imenovani ljudi. Vrhovni nadzor nad svim pučkim školama ima Ugarsko namjesničko vijeće, a provodi ga preko okružnih ili pokrajinskih vr-hovnih ravnatelja škola koje imenuje vladar. Neposredna uprava pučkih škola u rukama je lokalnih župnika koji su i ravnatelji škola, a nadzor provode vicear-hiđakoni. O nastavi vjeronauka izvještavaju biskupa, a o svim ostalim pitanjima vezanima za škole izvješćuju vrhovnog ravnatelja škola. Učitelji moraju imati potvrdu o stečenim kvalifikacijama za učiteljski posao, zapošljava ih vrhovni ravnatelj škola, a podučitelje imenuje okružni školski nadzornik. Nakon tride-setogodišnje učiteljske službe imaju pravo na mirovinu. Na kraju polugodišta održavaju se ispiti, a svjedodžba o položenom ispitu bila je preduvjet za upis u viši razred ili u višu školu. Prema ovoj uredbi mađarski jezik dobio je važnu ulogu u pučkim školama, različiti aspekti djelovanja škola ovisni su o lokalnim prilikama i nisu ujednačeni, naglasak je uz religiozno-moralni odgoj stavljen na praktično znanje ovisno o staleškoj pripadnosti učenika i škole su bile pod vrlo snažnim crkvenim utjecajem (svećenici su upravitelji i nadzornici škola).

Systema scholarum elementarium donosi se u prijevodu na hrvatski jezik koji je objavljen u Antun Cuvaj, prir., Građa za povijest školstva kraljevinâ Hrvatske i Slavonije od najstarijih vremena do danas, sv. III., (Zagreb, 1910.), 133-146.

Pripremili:Vlasta Švoger i Zrinko Novosel

145


Sustav početnih škola u Ugarskoj

Glava I.O vrstama osnovnih škola.

§ 1. Kako je uopće svrha i zadatak školama to, da mladež u njima poluči pravi i valjan odgoj, te naobrazbu udešenu prema stanju i staležu svačijemu, a tako i prema potrebama pojedinačkim i općim, i da se ovako uljudi duševno i umno za budući život, tako je napose svrha osnovnim školama, da se u njima udari čvrst temelj poviše navedenomu odgoju i daljoj neprekinutoj raznoj na-obrazbi.

§ 2. Osnovne škole su ili niže ili više. Prva dva razreda zovu se niži, a s ovi-ma združeni III. i IV. razred dvaju tečajeva čine zajedno višu osnovnu školu. Ovakove dakle osnovne škole, u kojima postoje samo dva prva razreda, zovu se niže, a u kojima su združena tri ili sva četiri razreda, zovu se više osnovne škole.

§ 3. Niže osnovne škole ograničuju se svagdje jednako na prve samo potre-be odgoja i naobrazbe, pa su tako prijeko potrebite za prvi stepen odgoja, što ga ne smije nitko zanemariti, bilo kojega mu staleža i stanja.

§ 4. Više pak osnovne škole, kojima je svrha dalja naobrazba duševnih i umnih sila112 prema različitoj vrsti života, potrebite su s toga razloga onima, koji žele, da sebe još više uljude i da steku obilnije znanje na polju nauka i umjetnosti, pa da možda prijeđu u više škole, što se III. razred kao stepenica neka traži doduše za prijelaz u kojegod više, literarne ili industrijalne zavode, ali IV. razred dvaju tečajeva ne mogu prezreti ni oni, koji iz toga razreda izvorno namjeravaju prijeći k različnim vrstama obrta i zanata, niti oni, koji odavle kane poći dalje u industrijalne škole, da steku veću savršenost u praktičnim nauka-ma, te je za sve obligatna.

§ 5. Budući pak da valjan odgoj i razumna naobrazba i ženskoga spola prema različitim zahtjevima staleža i stanja spada također među zadatke i skrbi javne uprave, to se moraju i za djevojke osnivati osnovne škole kako niže, tako više s obzirom na žensko zanimanje i na njihove potrebe.

§ 6. Dječačke škole neka se odijele od djevojačkih škola, gdje to može da bude, i neka se ove škole, što se tiće gradacije nauka, sustavno svežu s višim zavodima ženskoga spola, gdje ovakovih zavoda imade; gdje se pak ne mogu osnovati posebne škole za djevojke, ondje neka se slobodno obučava u istoj

112 Tiskarska pogreška, u izvorniku stoji riječ „siia“.

146


sobi, ali neka se djevojke barem porazmjeste po posebnim klupama, ili još bo-lje, ako prilike dopuštaju, neka se obuka dječaka i djevojaka drži u različite sate.

§ 7. Niže osnovne škole, bile seoske ili gradske, postojale same za sebe ili u vezi s višim osnovnim školama, slažu se međusobno kako glede glavne svrhe, tako glede predmeta ili nauka, reda njihova i stepena.

§ 8. Budući da su niže seoske osnovne škole namijenjene primjerenoj uljud-bi seoskoga naroda, a gradske razvoju početka građanskoga života, napokon niže osnovne škole spojene s višima utvrđenju uspjeha daljega odgoja moral-noga i intelektualnog, to se u ovim školama obučava u istim predmetima, ali se obuka udešava u smjeru prije navedenom i u zgodnom opsegu s obzirom na ove različne svrhe.113

§ 9. U ostalom u seoskim i u svim nižim odijeljenim osnovnim školama oba razreda imadu samo jednoga učitelja zajedno, a obuka se drži ponajviše u jednoj sobi, ali se prema prilikama uzimlje i pomoćni učitelj. Gdje su pak niže osnovne škole združene s višima, ondje imadu i dva prva razreda napose po jednoga učitelja.

U ovima predaje nauk vjere posebni kateheta, a u onima mjesni župnik ili kapelan u svoje sate.

§ 10. Najniža vrsta djevojačkih škola namijenjena je primjerenomu odgoju i naobrazbi kćeri prostoga naroda, druga imućnih ljudi, a treća, koja stoji u istom redu s višim dječačkim školama te obuhvata u posebnim zavodima četiri razreda, djevojkama, koje trebaju bolju naobrazbu, te je svaka udešena prema svojoj svrsi.

Glava II.

Gdje treba osnivati osnovne škole?

§ 11. Osnovne škole treba osnivati uopće svagdje, gdje ima djece obojega spola u dovoljnom broju sposobne za nauk, ako tome ne stoje na putu nesa-vladljive zapreke, a broj škola ovisi od naseljenosti mjesta, njihova imućstva, dobročinitelja i od povoljnih ili nepovoljnih prilika. Napose:

113 U osnovi ove odredbe stoje staleške i socijalno-imovinske razlike između seoskog i grad-skog stanovništva (plemstvo i /imućnije/ građanstvo). U zakonima koji su doneseni nakon 1848. godine (kada je ostvarena jednakost pred zakonom i u plaćanju poreza) više ne po-stoji razlika između seoskih i gradskih škola u pogledu cilja koji se želi ostvariti nastavom niti u načinu njezina izvođenja.

147


§ 12. Očita je potreba osnovne škole, gdje je župnik ili gdje postoji redovito uređena matica: dakle ondje, gdje su matične ili podružne crkve, valja osnivati osnovne škole, pače i na naseljenim posjedima, gdje to traži broj djece sposobne za školu.

§ 13. Ako je pak broj djece obojega spola u kojem mjestu malen, narod siromašan, a dobročinitelja nema nikoga, neka se, dok se prilike na bolje ne promijene, združe dvije ili više općina, pa neka se osnuje zajednička ili središnja škola s učiteljem u onome mjestu, do kojega je pristup najzgodniji, uz zajednički doprinos troškova na pravedni način.

§ 14. Ako je pak daljina oveća; ako gore, vode, šume i druge ovakove zapre-ke priječe združenju, neka se doskoči barem za neko vrijeme potrebitoj obuci s pomoću osposobljena učitelja, dobrih svjedodžbi, ma bilo i početnika, uz ne-znatnu doduše nagradu, ali u nadi, da će time steći zasluga za polučenje bolje dotiranoga mjesta, tako da bi iza ovoga došli opet ovaki mlađi učitelji ili bi puto-vali od mjesta do mjesta, ili na drugi koji način, na primjer po župniku.

§ 15. Ako u kojoj općini broj dječaka i djevojaka znatno nadilazi stotinu, ondje se može, ako mjesne prilike otegoćuju pristup u jednu te istu školu, na prikladnu mjestu prema silama i potrebi osnovati jedna ili više škola. Gdje pak općine same i patroni žele podići svoje škole do veće savršenosti i povećati broj svojih učitelja, ne će im se praviti nikakve114 zapreke, ako se prije o tome dogovore s nadzornikom školskim i ako se uz pogodbu pobrinu za sigurnost i trajnost školske dotacije.

§ 16. Jednako će mjesne potrebe, sredstva i način osiguranja dotacije odlučiti o tome, gdje treba jošte, povrh one škole, koja je osnovana već u Pešti kao uzor, podići osnovne škole od 4 razreda, naime treći i četvrti razred sa dva tečaja u svezi sa dva prva razreda. U većim naime i bogatijim obrtnim i trgovačkim slo-bodnim kraljevskim gradovima i varošima, u kojima su razvijeni zanat i radio-nice, ondje je očita potreba višega osnovnoga trećeg odnosno četvrtog razreda.

§ 17. Na isti način imat će se i pod tim uvjetima podići u napučenijim grado-vima, gdje to potreba sa sobom donosi i gdje to sredstva dopuštaju, i za djevojke vrsta druge i treće osnovne djevojačke škole.

§ 18. Nakon toga ne će nitko dječake ili djevojke skupljene zajedno obučavati u onim predmetima, koji spadaju u područje osnovnih škola, ako prije ne dobije od dotičnoga poglavara potvrdu o svojoj sposobnosti i svjedodžbu o ispitu s uspjehom položenu, te ako ne stigne s višega mjesta ovlast za obučavanje; koji uzradi protiv toga, upada u disciplinarnu kaznu.

114 U izvorniku je tiskarska pogreška: nikakva.

148


§ 19. Oni pak, koji sada drže privatne zavode, dužni su u roku od tri mje-seca od dana ovoga proglašenja, da podnesu višemu mjestu ispravu dobivene ovlasti, kojom je ovima podijeljeno pravo obučavanja i da stupe pred ravnatelj-stvo školsko, da polože propisani ispit.

§ 20. Ovima će kr. ug. namjesničko vijeće dozvoliti jednogodišnji nastavak započetoga školskog tečaja; nakon ovoga roka trebat će da poluče ispravu, koja im daje novu ovlast za obučavanje.

§ 21. Župnicima onih općina, u kojima se ne mogu jošte osnovati škole radi poviše spomenutih nesavladljivih zapreka, nesamo da se dopušta, nego se što više preporučuje, da djecu svoje župe, skupljenu oko sebe upute u potrebito im znanje.

Glava III.

Predmeti obuke ili nauke osnovnih škola.

§21.115 U I. razredu niže osnovne škole uči se:a) Nauk vjere iz maloga katehizma propisanoga za niže osnovne ško-

le s lakim tumačenjem evanđelja.b) Iz svetoga pisma stari zakon ukratko.c) Nauk o moralu objašnjen kratkim primjerima. Ova tri predmeta

predavat će u svoje sate dušobrižnikd) Počeci u čitanju, naime poznavanje slova i sastavljanje njihovo u

slogove i riječi u jeziku madžarskom i narodnom, gdje onaj nije narodni; u školama seoskim ipak samo u narodnom jeziku.

e) Pisanje: to jest pravljenje slova i sastavljanje njihovo u riječi. f) Prvi počeci u računanju. g) Iz knjige priređene za ovaj razred analitično i poučno razglabanje

sadržaja za čitanja.§ 22. U drugom osnovnom razredu uči se ovo:

a) Nauk vjere nešto opširnije iz propisane knjige.b) Iz svetoga pisma novi zakon u zgodnom izvatku.c) Nauk o moralu objašnjen živim primjerima s lakim tumačenjem

evanđelja. I ovo troje predavat će dušobrižnik u posebne sate.

115 U izvorniku je drugi put stavljen članak 21.

149


d) Nastavak u čitanju iz štampanoga i pisanoga jezika u narodnom i madžarskom. U seoskim školama samo u narodnom jeziku.

e) Pisanje na isti način.f) Računstvo: Prve četiri vrste računanja u cijelim brojevima, apstrak-

tnim i konkretnim. Rezolviranje, permutiranje i reduciranje vrsta novca i mjere, koje su u tečaju; vježbe napamet; način kako se bilje-že i vode izdaci i primici.

g) Poučno razglabanje propisane čitanke.h) Obuka i vježba u čednom, pristojnom, milom i pobožnom pjeva-

nju pjesama.§ 23. U svim razredima niže osnovne škole, a tako i u onima, koje su zdru-

žene s višima, služit će ista knjiga, napose priređena za svaki razred. Tako će se imati pridržati u svim razredima i ista metoda u obučavanju. Ipak će se moći s obzirom na budući poziv učenika izabrati iz sadržaja čitanke ono, što je prikladnije za taj poziv i čitati to s obilnijim tumačenjem za potrebe budućeg života.

§ 24. U III. razredu osnovnom učit će se:a) Nauk vjere obilnije razvijen s naukom o moralu, koji će se protezati

na poglavite svrhe svih dužnosti i kreposti. Olako tumačenje svetoga pisma, i to obaju zakona, te evanđelja po posebnom školskom kate-heti.

b) Čitanje u narodnom i madžarskom jeziku.c) Pisanje jednako u narodnom i madžarskom jeziku po kaligrafskim

i ortografskim pravilima.d) Čitanje i pisanje latinskih riječi za one, koji kane prijeći u gimnazije. e) Gramatika narodnog jezika.f) Gramatika madžarskoga jezika, gdje ovaj nije narodni. U združe-

nim pak kraljevinama116 mjesto ovoga gramatika čistoga i pravog hrvatskog jezika.117

116 Tj. u Hrvatskoj i Slavoniji.117 Ovdje se vjerojatno podrazumijeva kajkavsko narječje u Hrvatskoj, jer se u članku 25. navodi

da će se u Hrvatskoj učiti gramatika „čistoga i pravog hrvatskog jezika“. U čitanci koja će se koristiti u četvrtom razredu trebali bi biti izvadci iz radova najboljih mađarskih i njemačkih književnika, ali ne i hrvatskih (ili ilirskih). U prilog zaključku da se vjerojatno podrazumijeva hrvatski jezik u kajkavskoj varijanti upućuje i okolnost da su pripadnici Horvatsko-vugerske stranke (tzv. mađaroni), koji su se zalagali za uporabu tog jezika u Hrvatskoj i oštro su se pro-tivili nastojanjima iliraca, bili saveznici mađarske politike u vrijeme kad je nastala ova uredba.

150


g) Praktična obuka u pravljenju pismenih sastavaka potrebnih u obič-nom životu.

h) Iz računstva: pravilo trojno i društveno s primjerima; poznavanje i upotreba mjera, međusobni odnošaj i reduciranje vrsta novca i mjere, koja vrijedi u domovini; nastavak vježbanja napamet. I ovaj će razred biti snabdjeven školskim knjigama za čitanje i za naučne predmete.

§ 25. U prvom tečaju IV. osnovnoga razreda predavat će se ovi predmeti:a) Nauk vjere i morala iz knjige priređene za ovaj razred.b) Iz računstva: o omjerima i razmjerima; pravilo trojno i društveno

sastavljeno, napokon račun abigacije i pretvaranja.c) Vježbanje u kaligrafskom i ortografskom diktandu.d) Gramatika madžarskoga i njemačkoga jezika. U Hrvatskoj grama-

tika čistoga i pravog hrvatskog jezika, a tako i njemačkoga jezika; počeci madžarskoga jezika.

e) Način, kako se prave pismeni sastavci, praktično s primjerima i domaćim zadaćama.

f) Nauk o gradnji.g) Crtanje, poglavito ravno i kružno, potrebito osobito zanatlijama i

obrtnicima.h) Elementarna geometrija.i) Geografija kraljevine Ugarske i austrijskih zemalja. j) Za vježbu u lijepom i ugodnom čitanju, za poučno razglabanje i

za vježbu u pravljenju pismenih sastavaka s pomoću nasljedova-nja uzet će se knjiga sastavljena u tu svrhu, koja sadržaje izabrana pisma, opise, pripovijesti, razgovore i t. d. iz radova najodličnijih madžarskih i njemačkih pisaca.

§ 26. U drugom tečaju IV. osnovnoga razreda uči se:a) Nauk vjere i morala.b) Iz računstva sve vrste računanja proste i sastavljene, koje će se ima-

ti primijeniti potrebama, koje se pojavljuju u trgovini, različnim po-slovanjima i većim radionicama; kamatni račun, prost i sastavljen; napokon pravilo verižno i anticipacije.

c) Kaligrafija.d) Gramatika madžarska i njemačka,118 navlastito pravila sintakse,

epistolografija, a tako opširniji nauk pismenoga izražavanja misli s

118 U izvorniku je riječ napisana s pravopisnom pogreškom – njemaćka.

151


primjerima i domaćim pismenim radnjama. (Za hrvatsku sintaksu čistoga i pravog hrvatskog jezika i počeci madžarskoga jezika.)

e) Crtanje.f) Nauka o gradnji.g) Stereometrija, to jest nauka o postanju, mjerenju i odnošajima tje-

lesa.h) Mehanika ili poznavanje prostih strojeva i nekih sastavljenih. Sra-

čunavanje sile i težine i upotreba njihova.i) Prirodopis.j) Elementarna fizika.k) Geografija izvanjih evropskih država i ostalih strana svijeta uzima-

jući obzir osobito na one, za koje je veoma korisno, da ih poznaju zanatlije, obrtnici i trgovci.

l) Deklamovanje, čitanje ugodno i lijepo, s analitičkim tumačenjem sadržaja, koji je uzet iz najboljih madžarskih i njemačkih pisaca kao uzorak za pismeni izražaj misli i za izradbu pismenih radnja.

§ 27. Predmete ovih dvaju tečajeva – gore navedene – valja tako udesiti, da se osobita pažnja obrati na one predmete, za koje je potrebito, da ih u prvom redu znaju zanatlije i obrtnici, a tako i trgovci, pa da se ovi predmeti zgodnim načinom izlože iz knjiga priređenih i propisanih u tu svrhu.

§ 28. U djevojačkim nižim osnovnim školama, i to u razredu određenom prostom narodu, uči se:

a) Glavni temelj vjere i izvaci iz svetoga pisma predavani po dušobriž-niku.

b) Čitanje i pisanje; i to poznavanje slova, pravljenje slova i sastavlja-nje riječi.

c) Počeci kućanstva i oni dijelovi tehnologije, lakim načinom predo-čeni, za koje je nesamo korisno nego i potrebito da zna ženski spol, ukoliko mora da sudjeluje u domaćem obrtu i kućanstvu, kao što je: obrađivanje vrta, proizvađanje i čuvanje raznih ulja i sočiva, njegovanje peradi, tovljenje svinja, način kako se postupa s krava-ma, pravljenje masla i sira, gojidba lana i konoplje, šivanje, tkanje, bijeljenje, zgotavljanje bijelih haljina, pranje i kako se čisto čuva po-kućstvo i posuđe, kako se postupa s brašnom, mijesi kruh, kuhaju jela, lijevaju svijeće, kako se cvari mast, pravi ocat i t. d.

d) Ženski ručni rad prema stanju i staležu. Napokon pristojno, čedno i ugodno pjevanje svetih pjesama i vježbanje.

152


§ 29. U ovim djevojačkim školama, koje odgovaraju dječačkim školama, mogu se uzeti kako za čitanje tako i za druge predmete iste knjige, koje su priređene za upotrebu dječaka. Ako se poslije obuke od jedne ili dvije godine pokažu djevojke dovoljan napredak u čitanju, upotrijebit će za vježbu u čitanju knjigu propisanu za dječake za svoje potrebe na taj način, da će izabrati i čitati poglavlja iz te knjige, koja su zgodnija za njihov spol i stalež.

§ 30. I u ovoj djevojačkoj školi obučavat će se u narodnom jeziku kako i nižim osnovnim dječačkim školama.

§ 31. U djevojačkoj školi drugoga reda, osnovanoj za kćeri imućnijih rodi-telja, uči se:

a) Nauk vjere i morala s lakim tumačenjem evanđelja.b) Sveto pismo po dušobrižniku.c) Poznavanje madžarskoga jezika i drugih narodnih jezika, i čitanje

štampanih i rukom pisanih radova u tim jezicima.d) Pisanje po ortografskim pravilima.e) Način, kako se sastavljaju jednostavna pisma, bilješke i drugi manji

pismeni dokazi, koji se pojavljuju u običnom životu.f) Kućanstvo i oni dijelovi tehnologije, koji su potrebiti ili korisni

gospodaricama.g) Iz računstva obične četiri vrste računa s cijelim brojevima apstrak-

tnim i konkretnim, te pravilo trojno.h) Ženski ručni rad prema stanju i staležu. Za čitanje i analitično tu-

mačenje uzet će se kod naprednih djevojaka čitanka više puta povi-še spomenuta, korisno kroza sva poglavlja

§ 32. U zavodima osnovanim za zgodan odgoj i naobrazbu djevojaka od-ličnijeg staleža, koji stoje pod upravom privatnika, koji uživaju u tu svrhu po-sebnu ovlast, ili pod upravom duvna, pridržat će se i u ovim zavodima onaj isti red nauka, koji je propisan za četiri razreda viših osnovnih škola, i bit će prema tomu primjereno godinama po razredima u njima ovaj red nauka:

U I. razredu.

a) Glavna poglavlja nauka vjere.b) Pisanje, to jest pravljenje slova i sastavljanje u slogove i u riječi.c) Čitanje, naime poznavanje slova i riječi u jeziku narodnom i madžar-

skom.d) Počeci računstva.

153


e) Čitat će se čitanka propisana za I. osnovni dječački razred i zgodno razglabati.

f) Ženski ručni rad prema godinama života.

U II. razredu.

a) Nauk vjere nešto opširnije.b) Čitanje u narodnom i madžarskom jeziku.c) Pisanje jednako u narodnom i u madžarskom jeziku.d) Počeci francuskoga jezika.e) Računstvo kao i u II. osnovnom dječačkom razredu.f) Poučno tumačenje iz čitanke istoga razreda.g) Nastavak ženskoga ručnog rada.

U III. razredu.

a) Nauk vjere i morala s lakim tumačenjem biblije i evanđelja.b) Čitanje u madžarskom, njemačkom i francuskom jeziku.c) Pisanje po pravilima kaligrafskim i ortografskim.d) Gramatika jezika madžarskoga, njemačkoga i francuskoga.e) Praktična obuka, kako se prave pismeni sastavci potrebni u običnom

životu.f) Računstvo kao i u III. dječačkom osnovnom razredu.g) Poučno razglabanje čitanke propisane za III. dječački osnovni razred.h) Obuka u ženskom ručnom radu prikladnom budućem staležu otmje-

nijih djevojaka.

U prvom tečaju IV. razreda.

a) Nauk vjere po knjizi propisanoj za IV. dječački osnovni razred.b) Nastavak gramatike madžarske, njemačke i francuske s vježbama u či-

tanju iz radova štampanih i rukom pisanih.c) Pisanje po pravilima kaligrafskim i ortografskim.d) Obuka u sastavljanju kućnih listova i u pismenom izražavanju misli.e) Kratko tumačenje triju carstva prirode.f) Opis i poznavanje cijeloga svijeta, navlastito zemlje u fizičnom i poli-

tičkom pogledu; geografija Ugarske i carevine Austrijske.

154


g) Kratka opća povijest.h) Iz računstva o omjerima i razmjerima, pravilu trojnom i društvenom,

račun aligacije i permutacije.i) Ugodan način čitanja; za pismeno izražavanje misli podavat će primje-

re hrestomatija pisama, opisa, pripovijesti i razgovora i t. d. sastavljena iz radova najodličnijih pisaca.

j) Nastavak ženskoga ručnog rada finijeg i kićenijega.

U drugom tečaju IV. razreda.

a) Nauk vjere dokrajčen.b) Kaligrafija.c) Iz gramatike madžarske, njemačke i francuske sintaksa.d) Sastavljanje pisama i uopće pismeno izražavanje misli obilnije i praktič-

no primjerima i izradbom zadatak uvježbano.e) Ugodniji i lakši dijelovi fizike.f) Ona poglavlja kućanstva i tehnologije, za koja je korisno, da ih znadu

žene odličnijega staleža.g) Geografija ostalih država Evrope, zatim Azije, Afrike, Amerike i Au-

stralije.h) Kratka povijest kraljevine Ugarske.i) Iz računstva sve vrste računanja primijenjene praktično svagdašnjim

potrebama i objašnjenje primjerima.j) Vježbanje u ugodnom i lijepom čitanju; stjecanju veće vještine u pi-

smenom izražavanju misli služit će primjeri izabrani iz najodličnijih njemačkih, madžarskih i francuskih pisaca.

k) Nastavak kićenijih ženskih ručnih radnja. Crtanje i glazba, ples, slika-nje i ostalo, u čem je običaj, da se djevojke odličnijeg staleža obučavaju, ostavlja se volji i izboru roditelja.

§ 33. Uopće u djevojačkim školama treba da se drži onaj isti red, koji je propisan u dječačkim školama.

155


Glava IV.

O načinu obučavanja; početku škola i vremenu njihova održavanja; o ispitima i nagradama.

§ 34. Način obučavanja valja udesiti prema vrsti predmeta ili nauka, umnim i duševnim silama učenika, a tako i prema mjesnim prilikama, kako je to razlo-ženo u metodici priređenoj za pripravničke zavode.

§ 35. U višim osnovnim školama počet će nastava u svih pet razreda prva 4 dana mjeseca listopada, a svršit će se prva 4 dana mjeseca kolovoza, tako da će prekid nauka u tim školama ili školski praznici trajati dva mjeseca.

§ 36. U odijeljenim nižim osnovnim školama nema mjesta ovećim pra-znicima koncem školske godine, ali okružni nadzornik može u sporazumu s mjesnim ravnateljima, prijavivši to prije vrhovnomu ravnatelju nauka, dozvoliti više puta pod godinom prekid nauka na nekoliko dana s obzirom na vrlo silne poljske radnje ili na druge važnije mjesne prilike, ali tako, da ovi djelomični praznici, dozvoljeni na primjer u vrijeme jesenskoga oranja, kosidbe, žetve i branja, ne nadilaze zajedno 6 nedjelja na godinu. U odijeljenim gradskim nižim osnovnim školama imat će vrijeme omanjih praznika ove vrste udesiti ravna-teljstva prema mjesnim prilikama i priopćiti to vrhovnomu ravnateljstvu nauka.

§ 37. U višim osnovnim školama praznuje se tijekom školske godine svaki četvrtak i utorak poslije podne. Inače se drži predavanje svaki dan prije i poslije podne po dva sata.

§ 38. U odijeljenim ili seoskim osnovnim školama nema mjesta prekidanju obuke izuzevši na nedjelje i blagdane, nego će se obučavati izvan vremena određena za sv. misu svaki dan prije podne po tri sata, a poslije podne po dva.

§ 39. Na nedjelje i zapovijedane blagdane, u tri zadnja dana velikoga tjedna, u svečane dane crkvene ili zemaljske, u prosne dane i uoči rođenja Gospodina Hrista ne će biti obuke ni u nižim ni u višim osnovnim školama.

§ 40. U osnovnim školama uvest će se semestralni ispiti, pa će se učenici obojega spola razvrstati prema polučenom napretku u vladanju i naucima, a onima, koji se odlikuju vladanjem i napretkom u naucima, dijelit će se mali darovi i nagrade.

156


Glava V.

O nadzoru i upravi osnovnih škola.

§ 41. Uopće nad svim školama, pa tako napose i nad osnovnim školama vodi vrhovni nadzor u Ugarskoj u ime Njeg. Veličanstva kr. ug. namjesničko vijeće kao viša upravna oblast. Dijecezanskim biskupima pridržan je vrhovni nadzor u njihovoj dijecezi u pogledu obuke u nauku vjere.

§ 42. Pod ovom višom oblašću i ovisno od ove upravljaju – budući da je kraljevina, što se tiče nastave i odgoja javnoga razdijeljena na svoja okružja – svima školama a tako i osnovnim školama, okružni ili pokrajinski vrhovni ravnatelji nauka, a pod ovima nadziru pod imenom okružnih nadzornika po-jedini vicearhiđakoni u svojim okružjima sve rimokatoličke osnovne škole te ovim istim školama upravljaju mjesni župnici pod imenom rektora ili direktora izravno.

§ 43. Na taj način župnici vode u svojstvu ravnatelja brigu za sve ono, što se tiče nastave, pravoga reda u školi i napretka same škole te izvješćuju o svem okružnom nadzorniku.

§ 44. Okružni nadzornik, to jest vicearhiđakon, izvijestivši napose dijece-zanskoga biskupa o obuci u nauku vjere, izvješćuje o svima školskim poslovi-ma svojega okružja vrhovnomu ravnatelju nauka.

§ 45. Prema tomu okružja školskih nadzornika podudaraju se s okružjima podarhiđakonata te opsežu sve niže rimokatoličke škole, koje u ovima postoje.

§ 46. Naseljeniji i glavni gradovi, u kojima ima više župa i škola, sačinjavaju i odijeljena okružja nadzornička, pa će ravnatelji ovih škola poput okružnih nadzornika biti u izravnoj i neposrednoj svezi s vrhovnim ravnateljima nauka.

§ 47. Okružni nadzornici pohodit će na godinu barem jedamput škole, koje stoje pod njihovim nadzorom, a ako bude moguće i češće, da ih pregledaju.

§ 48. Osnovne škole dakle stoje, što se tiče vladanja, nauka, dobroga reda i zapta119, pod upravom vrhovnoga ravnatelja nauka putem poviše navedenih oblasti posve, te se na njih ne utječe osim s vrhovnoga mjesta.

§ 49. Inače mogu se izvanji ili materijalni odnosi ovih škola, kao što su njihove potrebe, prihodi, zgrade, namještaj, redovita beriva učiteljska i osigu-ranje ovih, uopće sva uprava i briga oko školskoga gospodarstva, napokon nastojanje, da se djeca šalju valjano na nauk i marljivo u školu povjeriti – ako patron ili osnovatelj škole nije u tom pogledu drukčije prije odredio – jednoj

119 Disciplina.

157


ili, ako mjesne prilike zahtijevaju, i više poštenih osoba, koje se nalaze u mjestu, razumnih i uglednih, dobro upućenih u školskim120 stvarima i revnih pod ime-nom kuratora, koji će svoj zadatak vršiti u sporazumu s općinom i s mjesnim ravnateljem i koji će se, ako bude od potrebe, obratiti mjesne oblasti, a s ovima u selima i varošima vlasti na dotičnoga županijskog suca kao školskoga nad-zornika sa strane županije, a u slobodnim i kraljevskim gradovima na gradsko poglavarstvo.

§ 50. Prema tomu stoje u pogledu materijalnih odnosa školskih u službenoj svezi s vrhovnim ravnateljem nauka: županijski suci, a po ovima županije kako stoje i gradska poglavarstva.

Glava VI.

O učiteljima.

§ 51. U svakoj nižoj osnovnoj školi postavljen je najmanje jedan učitelj.§ 52. Ako broj učenika nadilazi stotinu i ako općini sredstva dotječu, tad se

uz učitelja postavlja jedan podučitelj; ako pak broj učenika naraste do dvjesta, i dva podučitelja.

§ 53. U svakoj nižoj osnovnoj školi, bila kojegagod spola, predavat će nauk vjere i morala, te biblijsku povijest s lakim tumačenjem evanđelja dotični mje-sni župnik ili njegov duhovni pomoćnik (kapelan).

§ 54. Za obuku u nauku vjere i moralu i u tumačenju biblijske povijesti i evanđelja namjestit će se u višim osnovnim dječačkim i djevojačkim školama posebni crkveni učitelj ili kateheta.

§ 55. Ova vjeroučna obuka može se ondje, gdje je redoviti svećenik, samo njemu povjeriti, ali ponavljanje ove primljene obuke s učenicima i vježbanje spada na redovitog učitelja, ako i jest svjetovnjak.

§ 56. U višim osnovnim školama svaki razred ima svoga posebnog učitelja, te se prema tomu sastoji ondje, gdje je uveden i IV. razred dvaju tečajeva, uči-teljski zbor s katehetom osim ravnatelja osnovnih škola od sedam lica.

§ 57. To biva na isti način u višoj djevojačkoj osnovnoj školi. U djevojačkim osnovnim školama drugoga reda, o kojima radi § 31., potrebite su za obuku u naucima i u ručnom radu dvije učiteljice ili najmanje jedna podučiteljica pored jedne redovite učiteljice.

120 U izvorniku je tiskarska pogreška: školskih.

158


Glava VII.

O imenovanju pokrajinskih ravnatelja ili vrhovnih ravnatelja, okružnih nadzornika i učitelja.

§ 58. Vrhovne ravnatelje nauka imenuje Njegovo Veličanstvo.§ 59. Vrhovni ravnatelji nauka imadu sebi pridijeljena aktuara s primjere-

nom plaćom, kojega oni predlažu na višu potvrdu i kojemu u pomoć imenuju još jednoga kancelistu s doličnom plaćom.

§ 60. Služba okružnih nadzornika i mjesnih školskih ravnatelja nije doduše združena ni s kakvom nagradom, ali je to njihova sveta dužnost puna časti i zasluge te po naravi svojoj čini dio poziva podarhiđakona i župnika.

§ 61. Učitelji nižih osnovnih škola imenuju se na trojni prijedlog općine ili patrona, protektora, benefaktora121 ili zemaljskog gospodina, ako ovi imadu posebno kakvo pravo i naslov na to, te na preporuku okružnoga nadzornika potvrdom vrhovnoga ravnatelja nauka između osoba spremljenih za taj poziv u pripravničkim zavodima, koji imadu svjedodžbu, da su valjano položile redo-vite ispite i diplomu, te uživaju ovlast obučavanja, poglavito pak između onih osoba, koje su se odlikovale u pomoćnoj obuci i stekle sebi zasluga. Podučitelje može izravno imenovati i primiti okružni nadzornik u sporazumu s općinom, patronom ili benefaktorom i župnikom između osoba osposobljenih i ovlašte-nih na obučavanje.

§ 62. Učitelji i podučitelji mogu se na isti ovaj način premjestiti na druge škole ili i posve maknuti sa službe same.

§ 63. Ova učiteljska služba može se združiti sa službom pjevača, gdje to mjesne prilike zahtijevaju, ali se ima na svaki način odijeliti od službe bilježničke.

§ 64. Plaća ili providba učitelja nižih osnovnih škola različita je prema sila-ma i veličini općina, a tako i prema darežljivosti patrona ili zemaljske gospode i sjajnosti zaklada, napokon prema privatnim i drugim prilikama, te se mora zajamčiti svečanim ugovorima, koji se imadu potvrditi na višem mjestu.

§ 65. Tako su i plaće ravnatelja viših osnovnih škola, učitelja i pomoćnika njihovih te učiteljskoga osoblja djevojačkih škola različno odmjerene prema mjesnim prilikama, ali se te plaće moraju zajamčiti.

§ 66. Sve ove osobe, a tako i učitelji crtanja i glazbe imenuju se na trojni prijedlog patronata podneseni po vrhovnom ravnatelju nauka višem mjestu

121 Lat. benefactor = dobročinitelj, dobrotvor. Šime Anić – Nikola Klaić – Želimir Domović, Rječnik stranih riječi. Tuđice, posuđenice, izrazi, kratice i fraze (Zagreb, 1998.), 171.

159


između osoba, koje su ovlaštene obnašati i koje imadu diplomu, i to između onih, koje se među osposobljenima odlikuju ili između valjanijih učitelja nižih razreda. Od učitelja IV. osnovnoga razreda zahtijeva se povrh toga svjedodž-ba, da su svršili industrijalne škole ili barem da su u višim učilištima dovoljno znanje stekli u onim predmetima, koji se imadu predavati u ovim razredima, k tome osobni ispit.

§ 67. One ipak osnovne škole, koje su povjerene brizi crkvenih redova, dužni su glavari redova opskrbiti uz višu potvrdu sposobnima i na obučavanje ovlaštenima, odličnim učiteljima iz crkvenog reda.

§ 68. Briga oko materijalnih potreba osnovnih škola sa strane županije, koja je briga spojena s pozivom županijskoga suca, nije također napose plaćena, nego čini časni dio službe.

§ 69. Za službu kuratora122 osnovnih škola izabira se i odstranjuje u spora-zumu s općinom, s okružnim nadzornikom i mjesnim ravnateljem osoba upu-ćena u školske stvari, zauzeta za mladež i naobrazbu i – koliko je od potrebe – ugledna i u većim gradovima redovitim izbornim putem između odličnijih ili biranijih građana ili magistarskih činovnika.

§ 70. Nagrada ovih ovisi također od imućstva općine i od njihova mara uložena u dobru stvar te od plemenita srca.

§ 71. Ako poviše navedene osobe školske, koje službu vrše uz plaću, ne mogu više da obavljaju službu svoju radi starosti ili s drugoga osnovanog razlo-ga, imadu pravo, da traže mirovinu. Za polučenje cijele mirovine jednake prije uživanoj plaći propisana je naučnim pravilnikom vjerna i revna služba od 30 godina provedena na nastvanom polju; inače se osobe školske glede svega, što se tiče svih ostalih načela i pravila, koja vrijede za mirovine javnih činovnika, izjednačuju ovima. Međutim slobodno je, da se pogodbe čine i o većim miro-vinskim pogodnostima, ali stezanje normalnih odredaba u pogledu mirovina zabranjeno je i ništetno, ako dotičnik na to i s dobre volje pristane.

Glava VIII.

O troškovima osnovnih škola; o podizanju njihovu i snabdijevanju potrebitim namještajem.

§ 72. Trošak za školske zgrade i trošak za osnovanje škole i uzdržavanje njezino spada na dotične općine.

122 Lat. curator = pravni skrbnik, tutor. Anić – Klaić – Domović, Rječnik stranih riječi, 774.

160


§ 73. Tako i plaće učiteljske i snabdijevanje škole potrebitim priborom.§ 74. Uostalom mogu patroni školski i zemaljska gospoda, koja su pri-

rodnom nekom obvezom dužna, da u stvari nastave svoju pomoć pruže op-ćinama, zatim zaštitnici, dobročinitelji i osnivači škola, preuzeti na sebe kao privatne osobe jedan dio tereta.

§ 75. Na isti način moći će se olakšati tereti za gradske niže i više osnovne škole, koji se inače pokrivaju iz gradskih blagajna, privatnim dobrim djelima i zakladama.

Glava IX.

O obvezi polaska škole i potrebi te posljedicama nepolaska.

§ 76. Čim se u kojoj općini osnuju redovite osnovne škole, obvezana su, da ih polaze sva djeca iz onoga mjesta od 6. ili najviše od 7. godine do 12., osim ako ih obučavaju napose privatni zakonito osposobljeni učitelji.

§ 77. Ako se ova obveza zanemari, nametnut će roditeljima dotična oblast svojim putem novčanu globu.

§ 78. Sav novac, narasli iz više ovakih globa, privest će se blagajni općinskoj.§ 79. Iz nižih osnovnih škola pripuštaju se u III. razred samo oni mladići,

koji pred mjesnim ravnateljem polože ispit te s privolom njegovom ili katehete poluče od učitelja dobru svjedodžbu.

§ 80. U gimnazije ili u IV. osnovni razred ne će se pripustiti osim onaj, koji je već svršio s dobrim uspjehom III. osnovni razred, ili kojega je obučavao privatni osposobljeni učitelj te je položio u javnoj školi redoviti ispit i polučio dobru svjedodžbu.

§ 81. Da pak koji mladić bude primljen u industrijalnu školu, mora da je sebi prisvojio one nauke, koji se predavaju u IV. razredu dvaju tečajeva; koji nije u stanju da se iskaže svjedodžbom o tome, mora da se podvrgne posebnom ispitu.

§ 82. Oni učenici, toli dječaci koli djevojke, koji prelaze u život izravno iz nižih osnovnih škola, dužni su, da se vježbaju u školama dotle, dok ne poluče dovoljnu moralnu i literarnu naobrazbu potrebitu njihovu budućem staležu i stanju, i dok ne dostignu 12. godinu života.

161


Glava X.

O naučnoj metodi potrebitoj kateheti i ostalim učiteljima i podučiteljima dje-čačkim i djevojačkim, te privatnim uzgajateljima.

§ 83. Dušobrižnici i katehete smatraju se dovoljno spremljeni i upućeni u sjemeništima mlađega klera u načinu obučavanja vjere i morala te u eksaktnu znanost.

§ 84. Učitelji pak i podučitelji toli viših koli nižih osnovnih škola, koji su dužni, da najprije svrše u pripravničkim zavodima s dobrim uspjehom dvogo-dišnji tečaj, mogu valjano naučiti način obuke po svima pravilima iz metodike propisane u tu svrhu u tim zavodima, pa i praktično će ga sebi usvojiti kao podučitelji i privatni učitelji, a i dužni su, da ga sebi usvoje, jer

§ 85. poslije toga ne će se imenovati učiteljem ili podučiteljem u nižim ili višim osnovnim školama osim onoga, koji je položio ispit obaju pripravničkih tečajeva i polučio svjedodžbu, koja ga proglasuje sposobnim za učitelja ili po-dučitelja.

Ovaki podučitelj, koji je prevalio dvadesetu godinu života i proveo pohval-no barem godinu dana u službi podučiteljskoj te se podvrgao u pripravnič-kom zavodu ili pred vrhovnim ravnateljem nauka ili njegovim izaslanikom, u gradovima pred mjesnim ravnateljem, novomu osposobnomu ispitu, i dobio svjedodžbu ili potvrdu, da je pronađen sposobnim za obavljanje učiteljskih dužnosti, moći će se izabrati u nižim osnovnim školama učiteljem, a tako će se moći i učitelj niže osnovne škole s pomoću ovakova ispita popeti u više škole.

§ 86. Na isti način dužne su osobe, koje aspiriraju na učiteljsku službu dje-vojačku, da se podvrgnu ispitu pred vrhovnim ravnateljem nauka ili njegovim izaslanikom i pred jednim ili pred više valjanijih učitelja pozvanih u tu svrhu, pa ako budu pronađene sposobne za obučavanje, daje im se ovlast obučavanja vjerodostojnom svjedodžbom.

§ 87. I oni, koji žele privatno obučavati u predmetima osnovnih škola, duž-ni su, da se iskažu svjedodžbom, da su s dobrim uspjehom svršili dva priprav-nička tečaja.

§ 88. Poslije jedne godine nakon uvedenja ovoga novog sustava, nitko ne će smjeti da bude privatni učitelj, ako nije polučio svjedodžbu, da je barem s dobrim uspjehom položio ispit iz metodike.

Ako koji uradi protiv toga, upast će u kaznu predviđenu u § 18., a njegovi učenici ne će se moći pripustiti javnom ispitu osim s višom dozvolom, niti će moći imati dijela u javnoj potpori i stipendijama.

163

Nacrt temeljnih načela javne nastave u Austriji (1848.)

NACRT TEMELJNIH NAČELA JAVNE NASTAVE U AUSTRIJI (1848.)

U rano proljeće 1848. godine Europom se širio revolucionarni val. U većini europskih zemalja u kojima su izbile revolucionarne pobune zahtijevalo se uvođenje ustava i parlamentarnog sustava (tamo gdje dotad nisu postojali) te uvođenje građanskih i političkih sloboda. Među njima osobitu su važnost imali ukidanje cenzure i uvođenje slobode tiska i s tim povezane slobode izražavanja misli u usmenom i pisanom obliku, slobode okupljanja i udruživanja, proglašenje jednakosti građana pred zakonom te vjerske i nacionalne ravnopravnosti. Na početku revolucionarnih nemira u Beču 13. ožujka 1848. godine studenti su iznijeli i zahtjev za uvođenjem slobode poučavanja i učenja. Vladajući krugovi popuštali su pred zahtjevima revolucionarnih pokreta želeći izbjeći daljnju eskalaciju sukoba i zbog svijesti da će biti teško suzbiti pobune koje su izbile u nekoliko revolucionarnih žarišta u Monarhiji. U jeku revolucionarnih previranja 1848. postavilo se i pitanje reforme i modernizacije školstva u Habsburškoj Monarhiji, osobito srednjeg i visokog. O tome se raspravljalo u godinama koje su prethodile revoluciji, postojali su i neki konkretni reformski prijedlozi, ali su još bile prejake snage koje su se protivile reformi i ona nije ostvarena. Međutim, revolucionarna previranja i pobune, a napose vodeća uloga koju su u bečkim revolucionarnim nemirima imali bečki studenti i (neki) profesori, okupljeni u Akademskoj legiji, stvorili su povoljnu atmosferu i dali odlučujući poticaj za stvarnu realizaciju reformskih nastojanja. Vodeću ulogu u procesu preustroja srednjeg i visokog školstva u Habsburškoj Monarhiji preuzelo je novoustrojeno Ministarstvo javne nastave (osnovano 23. ožujka 1848.). Osnovano je posebno povjerenstvo za osmišljavanje preustroja srednjih i visokih škola u koje su pozvani bečki i praški sveučilišni i gimnazijski profesori koji su i prije revolucije upozoravali na nužnost provođenja obuhvatne reforme školstva. Među njima, za osmišljavanje preustroja školstva osobito je bio zaslužan Franz Serafin Exner, profesor filozofije na Sveučilištu u Pragu. On je u prethodnim godinama u više navrata (napose u recenziji gimnazijskog nastavnog plana što ga je izradio Benedict Richter iz 1845. godine te u planu za preustroj studija filozofije iz 1846. godine) iznio glavne teze na kojima bi se trebala temeljiti buduća reforma srednjeg i visokog obrazovanja. Između

164


ostaloga, predlagao je koordiniranu reformu gimnazija i studija filozofije, ostvarenje načela da se svaka znanost treba cjelovito predavati na zasebnom fakultetu, a ne kao dotad da se njezine osnove predaju na studiju filozofije, založio se za uvođenje predmetnih učitelja te povećanje broja sati matematike i prirodoslovnih predmeta. Na osnovi vlastitih prijedloga o preustroju gimnazija i filozofskog fakulteta iz 1845. i 1846. godine, a manjim dijelom na temelju rasprave navedenog povjerenstva koja je održana 5. travnja 1848. u Beču, Exner je zajedno s državnim podtajnikom za osnovno školstvo u Ministarstvu javne nastave Ernstom barunom von Feuchterslebenom izradio nacrt preustroja cjelokupne javne nastave – Nacrt temeljnih načela javne nastave u Austriji (Entwurf der Grundzüge des öffentlichen Unterrichtswesens in Österreich). Glavna obilježja tog plana preustroja austrijskog školstva bila su sljedeća: osnovno obrazovanje trebalo je osposobiti pojedinca za samostalan rad koji će mu omogućiti pristojnu egzistenciju i pripremiti ga za izvršavanje javnih obveza i prava; uvedene su osmogodišnje više gimnazije (liceji) koje su nastale prebacivanjem nastavnih sadržaja dvogodišnjeg filozofskog tečaja s filozofskog fakulteta u gimnaziju, a uz njih su postojale i četverogodišnje niže gimnazije; umjesto razrednih učitelja koji su predavali (gotovo) sve školske predmete u pojedinom razredu, u višim su gimnazijama uvedeni predmetni nastavnici; predviđeno je da gimnazijsko obrazovanje završava maturalnim ispitom (maturom), a položena matura postaje preduvjet za nastavak obrazovanja na sveučilištu. Cjelokupno školstvo (uključujući i privatne škole koje se izjednačavaju s javnim školama u pogledu potrebnih kvalifikacija učitelja, nastavnog programa i nadzora koji provode tijela javnih školskih vlasti) nalazi se pod vrhovnim, ali posrednim nadzorom Ministarstva javne nastave, uvedena su zemaljska školska vijeća koja će upravljati osnovnim i srednjim školama u pojedinim pokrajinama (zemljama), dok su visoke škole stavljene neposredno pod vrhovnu upravu Ministarstva javne nastave. Po uzoru na njemačka sveučilišta, filozofski fakultet izjednačava se u statusu s ostalim fakultetima, u sveučilišnu nastavu uvedeni su privatni docenti (mladi stručnjaci za pojedina znanstvena područja), a uprava sveučilišta iz ruku direktora studija, koje je imenovala država, prebačena je u ruke autonomnih akademskih tijela – izabranih dekana na razini fakulteta, odnosno rektora i akademskog senata na razini sveučilišta. Uprava cjelokupnog školstva povjerena je stručnjacima – djelatnim učiteljima i profesorima, kojima je potvrđen status državnih (javnih) službenika i predviđen je daljnji razvoj sustava obrazovanja učitelja. Financiranje školstva predviđeno je iz javnih financija, od lokalne preko zemaljske do državne razine. Nacrt temeljnih načela javne nastave u Austriji donio

165


je glavne smjernice ustroja i daljnje modernizacije školstva u svim zemljama Habsburške Monarhije, i to na svim obrazovnim razinama, i postao je temelj razvoja školskog sustava Monarhije u idućih stotinjak godina. Osnovano je povjerenstvo za njegovu provedbu čiji su članovi, uz Exnera koji je bio na čelu povjerenstva, bili ugledni pedagozi i gimnazijski profesori Karl Enk von der Burg i Wilhelm Podlaha.

Kao izvornik za ovaj prijevod na hrvatski jezik korišten je tekst objavljen u službenim novinama Wiener Zeitung, br. 197 od 18. srpnja 1848., 169.-171.; br. 198 od 19. srpnja 1848., 177.-179.; br. 199 od 20. srpnja 1848., 187.-189. i br. 200 od 21. srpnja 1848., 195.-197. Prijevod na hrvatski jezik Nacrta temeljnih načela javne nastave u Austriji prvo je bio objavljen u tekstu: Vlasta Švoger – Iva-na Horbec, „Nacrt temeljnih načela javne nastave u Austriji (1848.) – osnova modernizacije školstva u Habsburškoj Monarhiji“, Anali za povijest odgoja, 12 (2013), 7-39. Za ovo objavljivanje prerađene su neke bilješke i dodan je velik broj novih bilježaka.

Vlasta Švoger

166


Nacrt temeljnih načela javne nastave u Austriji

Uvodne napomene

Poboljšanje školstva duboka je potreba.123 Napokon je postalo moguće od-lučno započeti s tim. Važnost predmeta za cjelokupno građansko društvo124 kao i dužnost da se svakome, pa i najsiromašnijemu, otvore putevi obrazova-nja, nalažu da to učini država.

Međutim, dok država nastoji dopuniti snagu i volju pojedinca u pogledu nastave i obrazovanja, istodobno joj moraju biti sveti sloboda njezinih građana i napose pravo obitelji. Nigdje ih ne smije ograničiti ako nije nužno.

Potrebno je svladati velike poteškoće. Prilike u austrijskim zemljama i nji-hove potrebe vrlo su različite i otežavaju utvrđivanje i provođenje općih mje-ra. Nedostatak postojećih smjernica u odnosu na hitne potrebe sadašnjosti skokove ponegdje čini gotovo neizbježnima, čiji se uspjeh ne može potpuno zajamčiti prethodnim postupnim iskustvima. Tek je potrebno obrazovati do-voljni broj vrsnih učitelja [i] potrebno je prinijeti znatne novčane žrtve. Snaga naroda ojačana slobodom, osjećaj nužnosti, oduševljenje za čast i sreću domo-vine nadvladat će te prepreke.

123 U nekoliko su slučajeva dugačke rečenice izvornika u prijevodu razlomljene u dvije kraće rečenice, ali se pritom uvijek pazilo da to ne promijeni značenje. U uglate zagrade umet-nute su riječi kojih nema u izvorniku, a pridonose jasnoći izričaja u prijevodu na hrvatski jezik.

124 Autori Nacrta temeljnih načela javne nastave u Austriji polaze od shvaćanja da je u Habsburškoj Monarhiji u vrijeme nastanka ovog dokumenta već postojalo razvijeno građansko društvo u modernom shvaćanju pojma. Pod utjecajem teorije prirodnog prava te političke ekono-mije i socijalne filozofije u 18. stoljeću izmijenjeno je shvaćanje antičkog pojma građanskog društva (zajednica slobodnih muških građana osnovana zbog zajedničkog odlučivanja o poslovima zajednice i utemeljena na načelu prava i jednakosti). Njemački filozof Georg Friedrich Wilhelm Hegel moderni pojam građansko društvo definira na nekoliko razina: kao industrijsko radno društvo, društvo obrazovanja, klasno društvo sa snažnim socijal-nim oprekama te kao pravno društvo u kojem su ustavom zajamčena osnovna ljudska i građanska prava i slobode koja se doista ostvaruju čime bi se spriječilo daljnje jačanje jaza između bogatih i siromašnih. Svi aspekti Hegelove definicije građanskog društva nisu bili potpuno razvijeni u Habsburškoj Monarhiji u vrijeme nastanka Nacrta. Vrlo iscrpan prikaz razvoja pojma građansko društvo donio je Manfred Riedel, „Gesellschaft, bürgerliche“, u: Geschichtliche Grundbegriffe. Historisches Lexikon zur politisch-sozialen Sprache in Deutschland, sv. 2, (Stuttgart, ²1992.), 719-800. Tekst je preveden i objavljen na hrvatskom jeziku kao M. Riedel, „Društvo, građansko“, u: Građansko društvo i država. Povijest razlike i nove rasprave, prir. Zoran Pokrovac (Zagreb, 1991.), 33-132.

167


Da se ne bi do potpune neizvjesnosti povećale opasnosti koje se ionako skrivaju u brzoj preobrazbi školskog sustava namijenjenog milijunima [ljudi], potrebno je, neovisno o ponekim sjajnim prijedlozima, uvesti samo one glavne ustanove čija se učinkovitost pokazala u praksi negdje drugdje u okolnostima sličnim našima.

Ovaj nacrt sadrži samo glavne smjernice sustava javne nastave, potrebno ih je dopuniti opširnim nastavnim planovima, službenim uputama i nalozima. Kod nadopuna treba uzeti u obzir specifično stanje i prilike različitih dijelova zemlje te se stoga treba uvoditi neodložno, ali samo postupno.

Pritom će najučinkovitija pomoć biti snažna aktivnost učitelja koja posvu-da sve više jača.

Budući da su mnoge ustanove u školstvu povezane s drugim državnim ustanovama i odredbama, primjerice s kompetencijama provincijskih sabora, ustrojem okruga i općina, poreznim sustavom, zakonima o državnim službe-nicima itd., mnoge odredbe sadržane u Nacrtu potrebno je smatrati čisto hipo-tetskima.

U sustavu javne nastave osnovne škole čine prvi i istodobno najvažniji dio. One trebaju podučavati onu sumu znanja i sposobnosti koja ubuduće ne smije nedostajati niti jednom državljaninu. Ako cijeli narod ima pravo sudjelovati u donošenju zakona, tada se ne smije zazirati od nikakvog napora i nikakve žrtve da se svima zajamči podučavanje, bez čega bi to pravo bilo kontradiktorno. Ovdje je ponajprije nužno povećanje [broja] škola i njihovih dosadašnjih pre-skromnih nastavnih sadržaja, više obrazovanje učitelja, njihov povoljniji javni položaj125 [i] napokon takvo upravljanje osnovnim školstvom koje će jednako revno i s temeljitim uvidom slijediti sve njegove interese, ono je što je ovdje ponajprije nužno.

Drugi dio nastavnog sustava čine srednje škole. Dio njih su specijalne škole koje neposredno pripremaju za pojedina životna zanimanja, a dio njih treba pružiti više opće znanje. Ove posljednje dijele se na dva tipa, od kojih se prvi sastoji od latinske škole (niža gimnazija) i liceja (viša gimnazija), a drugi od građanske škole i realne škole. Glavna razlika između tih [vrsta škola] je u tome da su u prvima kao značajni obrazovni element uključeni stari klasični jezici i njihova književnost, što se u drugom [tipu škola] zamjenjuje modernim jezici-ma i njihovom književnošću, a ponajprije materinskim jezikom.

Nužnost te podjele proizlazi iz sadašnjega stanja, ali i povijesti školstva u europskoj kulturi. Drugi [tip škola] dopušta većem broju državljana pristup

125 U izvorniku je uporabljen izraz „eine günstigere äußere Stellung derselben“.

168


višem obrazovanju na temelju moderne literature, a prvi [tip škola] nalaže da se za jednako veliki dio [njih] zadrži stara književnost kao temelj, da našem obrazovanju ne odsiječemo korijenje iz kojih je izraslo, na kojem čvrsto stoji i iz kojega će i nadalje crpiti nenadomjestivu hranu.

Svrhovito obrađivanje tih nastavnih predmeta,126 bez jednostranosti i pe-danterije, kojim se već u školi preko pukog učenja jezika dolazi do bogate lektire klasičnih djela, brzo će ukloniti odbojnost prema sebi koja će se katkad pojaviti.

Temeljna načela pri uređenju tih vrsta [škola] bila su:1. Obje trebaju pružiti doista opće znanje, stoga osim učenja jezika trebaju

plodonosno obrađivati ostale opće znanosti, matematiku, prirodne znanosti i povijest.

2. Uz pomoć općih nastavnih predmeta potrebno je učenike koji dolaze iz druge vrste škola (građanskih i realnih škola) osloboditi dosadašnje jednostra-nosti tehničkog smjera i ukloniti jaz koji je visoko obrazovane staleže u pogle-du vrste obrazovanja dijelio u dvije odvojene skupine.

3. Oba tipa škola trebaju ujedno pripremati [učenike] za odgovarajuće vi-soke škole.

4. Svaka škola i svaki njezin dio trebaju pružiti što zaokruženiju cjelinu zna-nja, koja će učenike osposobiti da stupe u praktični život opremljeni realnim znanjima.

5. Prelazak iz jednog tipa škole u drugi treba biti otvoren koliko je moguće. Visoke škole, odnosno sveučilišta i tehnički instituti predstavljaju posljed-

nji dio sustava nastavnih ustanova. Njihovo razdvajanje počiva na različitosti koja se nalazi u dva glavna tipa srednjih škola kao njihovim pripremnim stup-njevima.

U prilog njihova spajanja, ukoliko je riječ o potpunim sveučilištima i potpu-nim tehničkim institutima, ne govori niti jedna važna praktična potreba. Ako se na obima i obrađuju isti predmeti, sama je obrada bitno različita, a budući da povezivanje u istome mjestu nije moguće, to ne bi donijelo olakšanje onima koji istodobno žele pohađati obje ustanove. Međutim, dvije tako važne korpo-racije spajanjem bi zacijelo lako izgubile onu slobodu kretanja koja je svakoj od njih potrebna u interesu njihovih specifičnih ciljeva.

126 U izvorniku je riječ “nastavni predmet” u jednini, a u prijevodu se koristi u množini, jer je riječ o klasičnim jezicima.

169


Kao uzor u ustroju sveučilišta sadržanom u Nacrtu koji slijedi, poslužila su njemačka sveučilišta izvan Austrije,127 s jedne strane zbog toga jer su se najbolje potvrdila u praksi, a s druge strane jer to zahtijeva buduća razmjena između njih i austrijskih sveučilišta.

Sveučilišta su ponajprije nastavne ustanove. Vrlo je važno da im se ne na-metne neka pozicija koja bi mogla ugroziti njihovu temeljnu svrhu.

Svrsishodno vođenje neke nastavne ustanove zahtijeva točno takva poseb-na znanja da se ono mirno može povjeriti samo potpuno stručnim ljudima. Iskustvo pokazuje da će neposredno upravljanje takvim nastavnim ustanova-ma, koje po svojoj prirodi imaju bolje obrazovani i brojniji nastavni kolektiv, najsigurnije provoditi sam nastavni kolektiv, pod nadzorom njemu nadređenog stručnog tijela i javnoga mnijenja.

Premda je briga za nastavu i obrazovanje državljana dužnost države,128 što joj se može oduzeti samo uz veliku štetu za cijeli sustav, vrlo je važno usrdno i snažno sudjelovanje pojedinaca i korporacija osobito u osnovnim školama. Iako se zbog toga preporučuje da se svi javni učitelji jednostavnom proce-durom plaćaju iz državne blagajne, čini se korisnim da se radi poticanja tog sudjelovanja osnovne i građanske škole proglase općinskim ustanovama, ostale srednje škole pokrajinskim, a visoke škole ponajprije državnim ustanovama, ali tako da se nedostatak u pojedinim općinskim blagajnama nadoknadi iz po-krajinskih blagajni, a ovima da pomogne opća državna blagajna. Time se, me-đutim, općinama i pokrajinama nipošto ne smije dopustiti da čine manje no što je strogo uzevši nužno, nego samo više. Poticaj za to trebao bi se temeljiti na uvjerenju da su žrtve prinesene u tu svrhu podnesene izravno u vlastitom interesu. To bi moglo izazvati sretno nadmetanje općina i pokrajina i uzajamno pomaganje [u financiranju] trebalo bi u nemaloj mjeri produbiti osjećaj opće pripadnosti.

127 To je u svojem govoru održanom 30. ožujka 1848. u auli Sveučilišta u Beču najavio prvi austrijski ministar prosvjete Franz barun von Sommaruga. Kao temelj buduće reforme sveučilišta najavio je slobodu poučavanja i učenja. Christof Aichner, Die Umsetzung der Thun-Hohensteinschen Reformen an der Universität Innsbruck (1848-1860), doktorska disertacija, Sveučilište u Innsbrucku (Innsbruck, 2014.), 56-57. O sličnostima i razlikama između njemačkih i reformiranih austrijskih sveučilišta usp. Ch. Aichner, Die Umsetzung, 60-74, 83-87.

128 U doba prosvijećenog apsolutizma u 18. stoljeću prevladalo je mišljenje da je dužnost države preuzeti brigu o obrazovanju svojih državljana. To je shvaćanje došlo do izražaja u Općem školskom redu iz 1774. godine kojim je postavljen temelj sustava državnog osnovnog školstva u Habsburškoj Monarhiji. Usp. Ivana Horbec – Vlasta Švoger, „Školstvo kao po-liticum: Opći školski red iz 1774.“, Anali za povijest odgoja, vol. 9 (2010), 5-47.

170


Utjecaj općina na učitelje i upravljanje osnovnim školama mora se ravnati prema obrazovnom stanju naroda, ali bi postupno mogao i trebao jačati.

Dok osnovne škole, gimnazije i sveučilišta trebaju znatniji preustroj, osta-lim je školama potrebno usavršavanje na postojećim osnovama. Stoga se ovaj Nacrt, s obzirom da treba naznačiti upravo osnove, detaljnije bavi samo izrije-kom navedenima.129

Ministarstvo javne nastave130 predaje javnosti ovaj Nacrt, privremeni rezul-tat više različitih prijedloga koji su mu pristigli, da stručnjake potakne na obli-kovanje vlastitih mišljenja i da služi kao nit vodilja na koju javno mnijenje na ugodan i vrlo pregledan način može nadovezati svoje ocjene i želje usmjerene prema lakšem ostvarenju praktičnog uspjeha. Jer javna mjera može imati jače i uspješnije djelovanje samo ako je proizašla iz duha naroda i ako je u suglasnosti s mišljenjem najrazboritijih u njemu.131

Opće odredbe

§ 1. Država smatra svojim pravom i svojom svetom dužnošću brinuti za poduku mladeži oba spola i podučiti ih preko javnih učitelja, kao i nadzirati nastavu ukoliko je drže privatne osobe, i to bez povrede obiteljskog prava.

§ 2. Svi roditelji i skrbnici dužni su svojoj djeci i štićenicima držati ili osi-gurati održavanje barem toliko nastave koliko će se ubuduće držati u javnim osnovnim školama.

§ 3. Podučava se 1) u obitelji, 2) u privatnim školama i 3) u javnim školama.§ 4. U obitelji se može održavati nastava za sve nastavne stupnjeve. Oni

koje se podučava u obitelji moraju

129 U izvorniku stoji: “die ersteren”, a izraz se odnosi na izrijekom navedene škole koje treba preustrojiti.

130 Ministarstvo (javne) nastave u Habsburškoj Monarhiji osnovano je 23. ožujka 1848. godine u jeku revolucionarnih previranja, a prvim ministrom postao je Franz barun von Somma-ruga.

131 U revolucionarnim previranjima u europskim zemljama u rano proljeće 1848. jedan od revolucionarnih zahtjeva u zemljama u kojima je dotad postojala preventivna cenzura bilo je ukidanje cenzure i proglašenje slobode tiska. Suočene s revolucionarnim pobunama, vlasti su kao jedan od prvih ustupaka zahtjevima revolucionarnih pokreta ukinule cenzuru i proglasile slobodu tiska. Jednako je bilo i u Habsburškoj Monarhiji. Od proljeća 1848. godine javno mnijenje postaje čimbenikom koji su vladajući krugovi morali uzimati obzir pri donošenju odluka. Posljedica toga je su se zakoni, ali i prijedlozi zakona kao predmet javne rasprave objavljivali u tisku. O tome usp. Vlasta Švoger, Zagrebačko liberalno novinstvo 1848.-1852. i stvaranje moderne Hrvatske (Zagreb, 2007.), 31-44, i tamo navedenu literaturu.

171


1) najkasnije do navršene dvanaeste godine ispitom na javnoj školi dokazati da su sa zadovoljavajućim uspjehom pohađali nastavu propisa-nu za javne osnovne škole. Pokaže li se da taj uspjeh nije zadovoljavajući, od roditelja ili skrbnika može se zatražiti da nastave s privatnom podu-kom ili da djeca pohađaju javnu nedjeljnu školu ili opetovnicu dok ne nadoknade znanje koje im nedostaje;

2) da bi bili primljeni u javnu školu moraju uspjehom na ispitu doka-zati da posjeduju predznanje potrebno za tu školu;

3) da bi im se dopustilo polaganje strogih ispita na visokim školama ili državnih ispita, koji obuhvaćaju gradivo predmeta visokih škola, mo-raju ispitima ili javnim svjedodžbama dokazati da posjeduju ono pred-znanje koje se stječe na pripremnim školama za visoke škole.

§ 5. Svatko ima pravo osnovati privatnu školu ako je 1) punoljetan, 2) ako mu nije dokazano neko nečasno djelo ili ako nije uklonjen s mjesta učitelja od strane javnih oblasti, 3) ako posjeduje zakonom propisane sposobnosti da može biti namješten na školi koju osniva kad bi ona bila javna, 4) ako predoči nastavni plan koji je dobio odobrenje oblasti koja je nadležna za izdavanje odobrenja, 5) ako dokaže da posjeduje potrebna nastavna sredstva. Odobrenje za otvaranje privatnih osnovnih škola dodjeljuje zemaljsko školsko vijeće, a za otvaranje viših škola Ministarstvo javne nastave.

§ 6. Privatne škole su 1) u pogledu kvalifikacije učitelja vezane za propise koji vrijede za učitelje na javnim školama, 2) poduzetnici su odgovorni za nji-hovo stanje, 3) podložne su nadzoru javnih tijela školske vlasti jednako kao javne škole.

§ 7. Javne škole dijele se na niže ili osnovne škole, srednje i visoke škole. Osnovne škole podučavaju ono što je ubuduće prijeko potrebno znati i moći svim austrijskim državljanima. Visoke škole pružaju najvišu, strogo znanstve-nu nastavu koja se uopće može održavati u školama. To su sveučilišta i tehnički instituti. Srednje škole dijelom pripremaju za visoke škole, [a] dijelom za takva posebna životna zanimanja koja zahtijevaju više obrazovanje od onoga koje pruža osnovna škola, a da za njih nije potrebna nastava na visokoj školi. To su gimnazije, građanske i realne škole te druge specijalne škole.

§ 8. Javna nastava besplatno se održava u osnovnim školama za sve siro-mašne, u srednjim i visokim školama za sve siromašne koji su u prethodnim školama dokazali da posjeduju dobar talent i sklonost za učenje.

§ 9. Visoke škole ubuduće će biti neposredno, a ostale škole posredno pod Ministarstvom javne nastave. Za vođenje osnovnih i srednjih škola pod

172


vrhovnom upravom Ministarstva u svakom glavnom gradu pokrajine osnovat će se zemaljsko školsko vijeće sastavljeno od četvorice ravnatelja, jednoga za osnovne škole, drugoga za gimnazije, trećega za ostale srednje škole i četvrtog, kojeg će se imenovati na prijedlog biskupskog konzistorija, za nastavu vjerona-uka i vođenje religijske naobrazbe mladeži.

Ti ravnatelji odgovorni su za stanje nastavne grane koja im je povjerena. Potrebno ih je izabrati prije svega iz reda iskusnih učitelja uzimajući u obzir samo njihovu sposobnost za posao koji bi trebali obavljati. Zemaljsko školsko vijeće čini jedan odjel pokrajinske vlade.

I. odjeljak

Niže ili osnovne škole

§ 10. Osnovna škola treba [pružiti] onoliko znanja i vještina koliko se ubu-duće mora zahtijevati od svakog punoljetnog stanovnika austrijske države da bi mogao poštenim zarađivanjem osigurati svoju egzistenciju, na dobrobit za-jednice i samoga sebe izvršavati prava i obveze koje mu proizlaze iz novog državnog ustroja te voditi život dostojan čovjeka.

§ 11. Uzdržavanje osnovnih škola i njihovih učitelja ubuduće je stvar opći-ne. Općine imaju pravo u tu svrhu odrediti visinu općinske pristojbe. Osobe ili korporacije koje su dosada bile obvezne davati priloge za uzdržavanje škola i učitelja ostaju to i dalje, ukoliko ubuduće ne bude otpao razlog iz kojega pro-izlazi ta obveza. Međutim, priloge koji se sastoje od novčanog iznosa moraju uplatiti u općinsku blagajnu. Ako [financijska] moć općine nije dostatna, u po-moć priskaču sredstva pokrajine, a za pokrajine državna sredstva, a o njihovu iznosu odlučuju zemaljski sabori i parlament Carevine.

§ 12. U seoskim školama ubuduće se neće plaćati školarina, a za gradske škole općina ih slobodno ubire od platežno sposobnih. Međutim, nigdje je ne smiju ubirati učitelji, nego je tamo gdje se to odvija smiju ubirati samo općine.

§ 13. Nastavni predmeti [osnovnih škola] su:1. vjeronauk i moral2. čitanje, pisanje i računanje3. materinski jezik do vještog usmenog i pismenog izražavanja4. popularno učenje o prirodi, čovjeku i napose o domovini, stogaa) u glavnim crtama svjetska i domovinska povijest, domaći državni

ustroj i uprava zajedno s geografijom

173


b) osnove geometrije s crtanjemc) oni dijelovi popularne povijesti prirode, prirodopisa i tehnike, koji

se primjenjuju u praksi u najučestalijim i najvažnijim seoskim ili gradskim obrtima, zajedno sa poznavanjem statistike, važnim za tu svrhu

5. praktične upute za korisna zanimanja (uzgoj drveća, ženski radovi i tome slično)

6. pjevanje, tjelovježba među kojom i vojničko vježbanje. § 14. Da bi osnovna škola mogla ispuniti svoju svrhu, školska obveza djece

koja neće ići u višu školu od ove treba postojati od navršene šeste do navršene dvanaeste godine, a za nedjeljnu školu koja slijedi nakon ove do navršene pet-naeste godine. Također je potrebno postupno i što je brže moguće pobrinuti se za to: 1) da se u svakoj općini s najmanje šezdesetoro djece obvezne pohađati školu, koja zbog udaljenosti ne mogu pohađati neku drugu školu, podigne samostalna škola; 2) da se svakoj trivijalnoj školi pridoda treći razred; 3) da u svakoj osnovnoj školi prema broju i vrsti razreda i učenika postoji potreban broj učitelja, učiteljica i učionica zajedno s prostorom za igru, a u seoskim ško-lama i vrt; 4) da na selu zbog pomoći učiteljima, u mjeri u kojoj to dopuštaju dušobrižnički poslovi i tamo gdje se to pokaže poželjnim, svećenstvo osim nastave vjeronauka preuzme i neki drugi dio osnovnoškolske nastave; 5) da se što je više moguće proširi institucija majčinskih škola ili škola za malu djecu;132 6) da nastava u pravim osnovnim školama, jednako kao što se za nju priprema u školama za malu djecu, dobije nastavak i nadopunu u svrhovitim nedjeljnim školama.

§ 15. Treći razred osnovne škole i nedjeljne škole trebaju ponajprije uzimati u obzir razlike koje postoje između gradskih i seoskih zanimanja, njihovih ra-zličitih vrsta sukladno mjesnim i zemaljskim prilikama, nadalje razlike između oba spola i napokon između onih učenika koji će svoje školsko obrazovanje završiti u osnovnoj školi i onih koji će ga nastaviti u nekoj višoj školi.

§ 16. Nastava u osnovnoj školi drži se isključivo na materinskom jeziku. O općinama ovisi hoće li se pobrinuti za to da se istodobno uči drugi zemaljski jezik i kako.

§ 17. Da bi se pobrinulo za potrebno obrazovanje učitelja koji će se ubu-duće zapošljavati, odmah se u svakom glavnom gradu pokrajine treba osnovati

132 U ovome dokumentu uopće nije pojašnjeno kakve institucije bi trebale biti majčinske škole ili škole za malu djecu. Možda je riječ o nekoj vrsti dječjih vrtića koji su se od kraja 18. i tijekom 19. stoljeća počeli uvoditi u europskim zemljama radi skrbi o djeci zaposlenih roditelja.

174


za sada dvogodišnji, a kasnije trogodišnji tečaj za učiteljske kandidate, koji bi postupno trebalo preoblikovati u potpuni učiteljski seminar. Na taj učiteljski tečaj trebaju biti primljeni samo oni učenici koji važećim svjedodžbama ili pri-jamnim ispitom mogu dokazati da su izučavali one nastavne predmete koji se sada uče u dva polugodišta četvrtog razreda normalne škole, [a] ubuduće će se učiti u građanskoj školi ili u prva četiri razreda gimnazije. Na čelu svakog takvog pedagoškog tečaja kao ravnatelj se nalazi djelatni učitelj koji je istodob-no prvi učitelj i koji se treba potpuno posvetiti tome poslu za pristojnu plaću. Ostali učitelji isprva će se kao ispomoć uzeti iz redova najvrsnijih učitelja u gradu i za to povećanje [obima] svoga posla mogu biti novčano obeštećeni. Ubuduće će za mjesto učitelja moći biti predložen samo onaj tko posjeduje svjedodžbu o učiteljskoj vještini koju je na temelju teorijskog i praktičnog ispita dobio od neke takve ustanove.

§ 18. Svi učitelji i pomoćni učitelji133 (pomoćnici) na selu trebaju se ubu-duće prema školskim okruzima koji odgovaraju sadašnjim dekanatima ili vika-rijatima najmanje dvaput godišnje okupiti na dva do tri dana da bi razmijenili svoja pedagoška iskustva, upoznali nove nastavne metode i sredstva i tako se neprestano usavršavali. Školski nadzornik svakog pojedinog okruga s vremena na vrijeme odredit će jednog istaknutog učitelja koji stanuje u tom okrugu za vođenje te učiteljske skupštine. Na isti način sastajat će se učitelji u svakome gradu više puta godišnje u jednoj, a u većim gradovima prema gradskim okru-zima u više skupština. Župno svećenstvo potrebno je ohrabrivati da sukladno mogućnostima sudjeluje na tim skupštinama.

§ 19. Za svaku pokrajinu ili također za više pokrajina zajedno pod nad-zorom najviših školskih vlasti potaknut će se izlaženje jeftinog školskog lista i svaka će škola biti obvezna držati ga. Učitelji se trebaju pobrinuti i za to da se na svakoj školi osnuje mala zbirka naturalija, knjiga, pjesama i tome slično.

§ 20. Da bi se pružila prigoda za potrebnu naobrazbu i učiteljima koji su već namješteni, idućih se godina učiteljske skupštine trebaju održavati često koliko je moguće, a najsposobnije učitelje među njima te one iz redova sta-novnika mjesta održavanja skupštine treba ohrabrivati da za njih održavaju poželjnu nastavu.

133 U izvorniku stoji izraz “Unterlehrer” koji se može prevesti i kao podučitelj ili niži učitelj. Poznati hrvatski učitelj, pučki i pedagoški pisac Mijat Stojanović u svojoj autobiografiji koristi i izraz početni učitelj ili početni pomoćni učitelj. Mijat Stojanović, Sgode i nesgode moga života, prir. Dinko Župan, Stanko Andrić i Damir Matanović (Slavonski Brod, 2015.).

175


§ 21. Učitelji će ubuduće dobivati fiksne plaće koje će im se davati iz op-ćinske blagajne. Pretvaranje jednog dijela plaće u prihod u naravi ovisi o slo-bodnom dogovoru obje strane. Međutim, prihod u naravi ubirat će općinsko poglavarstvo i dostavljat će se učitelju.

§ 22. Plaću učitelja stručno izobraženih prema novom sustavu potrebno je utvrditi tako da svu svoju snagu mogu posvetiti javnoj nastavi i službi u [crkve-nom] zboru bez ometajućih sporednih poslova i da pritom mogu uzdržavati sebe i, nakon što su niz godina proveli u službi s dobrim uspjehom, također i obitelj sukladno mjesnim prilikama, a da ih ne tišti briga za hranu i da su neo-visni od samovolje pojedinih članova općine. Ali i tada su obvezni potpuno se posvetiti službi. Pogotovo ih treba osloboditi službe zvonara. Zemaljski sabori utvrđuju minimalnu plaću prema ovim mjerilima. Učitelji koji već rade, koji su pokazali svoju sposobnost za poboljšani sustav osnovnih škola, dobit će i bolje plaće.

§ 23. Da bi se sadašnjim učiteljima odmah olakšalo njihov teški položaj te da bi se u njih pobudile hrabrost i snaga za daljnju izobrazbu, njihova kon-grua134 treba se od iduće obračunske godine povećati na 200 forinti za seoske učitelje, na 100 forinti za pomoćne učitelje (pomoćnike). Od sada niti jedan pomoćni učitelj u gradu ne smije dobivati manju plaću od 200 forinti godišnje.

§ 24. Za pomoć učiteljima koji su postali nesposobni za službu, njihovim udovicama i siročadi u svakoj će se pokrajini ustrojiti učiteljski mirovinski fond koji se treba temeljiti na godišnjim prilozima svih učitelja. Svaki učitelj obvezan je sudjelovati u njemu. Dosadašnje potpore udovicama i siročadi iz fondova za siromašne i od strane općina time se ne trebaju smanjiti, a ubuduće treba postojati obveza općina na uplaćivanje priloga za mirovine, iznos kojih također će utvrditi pokrajinski sabori.

§ 25. Iskusni učitelji koji rade u majčinskim školama ili školama za malu djecu izjednačit će se s ostalim učiteljima.

§ 26. Kad je slobodno učiteljsko mjesto, raspisat će se [natječaj] u pokra-jinskim novinama. Okružni ili gradski školski nadzornik nakon toga u ranije određeni dan na nekome mjestu u općini okupi predstojnike općine u kojoj treba popuniti [radno] mjesto, zajedno s onima koji zbog posebnih ostvarenja za tu školu imaju posebno pravo predlaganja ili njihovim zastupnicima, pre-

134 Izraz potječe od lat. congrua sustentatio = prikladno uzdržavanje (ili congrua portio = pri-kladni udio), a označava ukupni prihod koji se smatra primjerenim za uzdržavanje nekog svećenika. Na njemačkom govornom području izraz se u 19. stoljeću koristio i u značenju ukupnog prihoda primjerenog za život učitelja.

176


doči im pismene dokaze o sposobnostima [kandidata], informira ih o njihovoj prikladnosti i da im svoj savjet u pogledu predstojećeg izbora. Predlažu se tri kandidata (svatko tko je osim općine ovlašten za predlaganje, ako takvi posto-je, predlaže jednoga) i o tom događaju vodi se zapisnik. Prijedlog sa stručnim mišljenjem okružnog školskog nadzornika ide zemaljskome školskom vijeću koje imenuje jednoga kandidata. Osobito je potrebno paziti na to da se kod učitelja očuva nada da će temeljem svojih zasluga moći napredovati na bolje plaćena mjesta.

§ 27. Svako prvo namještenje učitelja je privremeno tijekom prve tri go-dine. Definitivno namješteni učitelji mogu biti otpušteni samo zbog gruboga prekršaja ili nastavljenog nemara i to uslijed službeno provedene istrage odlu-kom zemaljskoga školskog vijeća.

§ 28. Neposredno upravljanje svakom školom u rukama je školskog povje-renstva. Ono je sastavljeno od duhovnih i svjetovnih učitelja škole koji sudje-luju u nastavi i jednakog broja članova općine koji se prema općinskom redu biraju na više godina. U seoskim školama predsjeda prvi svećenik koji sudjeluje u nastavi, u gradskim školama župnik, ako sam drži nastavu vjeronauka, ili je-dan od svjetovnih učitelja koji nosi naslov viši učitelj.135 Povjerenstvo se sastaje u utvrđeno vrijeme, raspravlja te donosi zaključke o potrebnim naredbama za provođenje postojećih školskih zakona i vodi zapisnik koji trebaju potpisati svi nazočni. Protokole treba poslati okružnom ili gradskom školskom nadzorniku. Predsjedavajući je ponajprije odgovoran za stanje škole i ima pravo donositi privremene odluke koje je, u slučaju da nisu dobile naknadnu potvrdu po-vjerenstva, potrebno predočiti okružnom ili gradskom školskom nadzorniku zbog donošenja odluke.

§ 29. U svakome okrugu postoji okružni školski nadzornik. To mora biti iskusni učitelj koji se isključivo posvećuje vođenju škola u okrugu. Preko za-pisnika školskog povjerenstva, zapisnika skupština učitelja, a osobito stalnih putovanja on mora dobro poznavati učitelje i škole i neprestano treba raditi na njihovu poboljšanju. On posredno vodi i učiteljske skupštine. Ima pravo uz prethodno znanje zemaljskog školskog vijeća na određeno vrijeme za okružne nadzornike postaviti izvrsne učitelje kao nagradu i pomoć sebi. Za škole u glavnim gradovima na mjesto okružnog školskog nadzornika dolazi gradski

135 U izvorniku se koristi riječ “Oberlehrer” za koju Mijat Stojanović u svojiim autobiograf-skim zapisima rabi izraz nadučitelj. Stojanović je u učiteljskoj hijerarhiji postupno na-predovao od mjesta pomoćnog početnog učitelja preko pomoćnog učitelja, učitelja do nadučitelja, a profesionalnu karijeru završio je kao okružni školski nadzornik. U ovom dokumentu ne pravi se razlika između početnog pomoćnog učitelja i pomoćnog učitelja.

177


školski nadzornik. Okružne i gradske školske nadzornike na prijedlog zemalj-skog školskog vijeća imenuje Ministarstvo [javne nastave].

§ 30. Svakom okružnom i gradskom školskom nadzorniku pridodat će se barem tri člana koji se biraju na nekoliko godina između stanovnika okruga ili općine po uputama budućeg okružnog ili općinskog reda. Oni imaju pravo kontrolirati škole na svom području, zajedno s nadzornikom pod njegovim predsjedavanjem redovito održavaju sjednice, stoje mu pri ruci sa svojim savje-tima i iznose prijedloge koje on realizira ili uz svoje stručno mišljenje podastire zemaljskom školskom vijeću.

§ 31. Reguliranje osnovnih škola nekatolika prema načelu jednakih politič-kih prava kršćanskih konfesija,136 zatim reguliranje židovskih osnovnih škola u skladu s političkim pravima koja će im biti odobrena, uslijedit će posebnim zakonima.

§ 32. Zadaća je Ministarstva javne nastave i zemaljskih školskih vijeća da primjerenim pučkim knjigama neprestano vode brigu o nastavi i prosvjećiva-nju mladih.

136 Do proljeća 1848. godine u Habsburškoj Monarhiji nije postojala ravnopravnost vje-ra. Katoličanstvo je bilo vladajuća vjera, grčko-istočna (pravoslavna) te evangelička vje-ra augsburške (luterani) i helvetske (kalvinisti) vjeroispovijesti bile su usvojene vjere, a židovstvo je bila tolerirana vjera. Jedino su katolici imali sva građanska prava i povlastice. U revolucionarnim nemirima u rano proljeće 1848. godine traži se, među ostalim zahtjevima, i ravnopravnost svih vjera. Ustavom iz travnja 1848. uvedena je vjerska ravnopravnost i pravo slobodnog prakticiranja vjere. Ugarskim Travanjskim zakonima iz 1848. godine priz-nata je jednakopravnost građana pred zakonom, ali Židovima ipak nije priznata potpuna jednakopravnost. U Oktroiranom ustavu od 4. ožujka 1849. ne spominju se građanska i politička prava, pa tako ni vjerska ravnopravnost, nego su ta prava definirana posebnim patentom i vrijedila su za zemlje zastupljene u austrijskom parlamentu (dakle, nisu vrijedila u Zemljama ugarske krune). Ukinuta su tzv. Silvestarskim patentom iz 1851. godine. U drugoj polovici 19. stoljeća, a osobito nakon Austro-ugarske nagodbe (1867.), postupno je ostvaren napredak prema ostvarenju načela jednakopravnosti vjera. Prosinačkim ustavom iz 1867. u austrijskom dijelu Monarhije zajamčena su građanska prava neovisno o vjerskoj pripadnosti. Iduće godine u Ugarskoj su Židovima zajamčena građanska i politička prava, a njihova vjera je zakonom priznata tek 1890. godine. Usp. Dalibor Čepulo, Prava građana i moderne institucije. Europska i hrvatska pravna tradicija (Zagreb, 2003.), 160-180.

178


II. odjeljak

Srednje škole

A. Gimnazije

§ 33. Gimnazije trebaju 1) pružiti više opće obrazovanje, 2) pritom kao bit-nu sastavnicu koristiti stare klasične jezike i njihovu književnost, 3) uz pomoć oboje istodobno pripremiti za sveučilište.

§ 34. Ubuduće će se izdržavati iz sredstava svake pojedine pokrajine. Pokra-jinski sabori imaju pravo u tu svrhu raspisati posebne poreze. Ako su sredstva pokrajine nedostatna, kao pomoć nastupaju državna sredstva, o čemu treba odlučiti carevinski parlament (Reichstag).

§ 35. Ubuduće će se sastojati od 8 razreda137 i dijele se na nižu i višu gimna-ziju, svaka s po 4 razreda. Viša gimnazija nosi i naziv licej, a niža gimnazija la-tinska škola. Iz gimnazije učenici mogu neposredno prijeći na svaki fakultetski studij na sveučilištu.

§ 36. Nastavni predmeti gimnazije su:1) vjeronauk; u višoj gimnaziji on djelomice obuhvaća čitanje pisanih

izvora kršćanstva zajedno s glavnim događajima vjerske i crkvene povije-sti te racionalno obrazloženje morala

2) znanost o jeziku i književnosta) latinski i grčki jezik s opsežnim čitanjem starih klasikab) materinji jezik i književnost s usmenim i pismenim stilskim vježba-

ma, glavnim momentima povijesti domovinske književnosti, poetikom, retorikom i temeljnim pojmovima estetike, logike i empirijske psihologije

c) drugi strani jezik, ako za tim postoji potrebad) za buduće teologe u najvišem razredu uvod u hebrejskie) kao slobodni predmeti mogu se učiti francuski, talijanski, engleski

itd.3) povijest i geografija4) elementarna matematika; geometrija u nižoj gimnaziji zajedno s cr-

tanjem5) povijest prirode s elementima fiziologije; eksperimentalna fizika6) pjevanje, gimnastika, uz to i vojničko vježbanje7) kaligrafija, tahigrafija [i] crtanje kao slobodni predmeti.

137 Dotad su postojale četverogodišnje i šestogodišnje gimnazije.

179


Ti se predmeti s iznimkom grčkog i hebrejskog uče počevši od najnižeg razreda.

§ 37. Niža gimnazija priprema, doduše, za višu gimnaziju, ali predstavlja i od nje nezavisnu cjelinu utoliko što gore navedene predmete obrađuje na pretežito popularan i praktičan način te pruža zatvorenu cjelinu općeg obra-zovanja, poželjnu za veći broj životnih situacija, a istodobno može služiti kao priprema za realne škole i dalje za tehničke institute.

Viša gimnazija iste nastavne predmete nastavlja [podučavati] na više znan-stveni način i predstavlja posebni pripremni studij za sveučilišta. Tu se disci-plina i nastavna metoda osobito u zadnjim razredima trebaju sve više i više približiti disciplini i metodi uobičajenoj na sveučilištu da bi se izbjegao svaki štetni skok.

§ 38. Više gimnazije ili liceji bit će prisutni u znatno manjem broju nego niže gimnazije; u jednom razredu niže gimnazije ne smije biti više od 80, a u ra-zredu više gimnazije ne više od 120 učenika. O osnivanju i zatvaranju gimnazija odlučuju pokrajinski sabori prema posebnim potrebama zemalja.

§ 39. Nove više gimnazije ili liceji stvorit će se ujedinjenjem dosadašnja dva humanistička razreda i dva obvezna tečaja na studiju filozofije. Sadašnji profe-sori na studijskim odjelima filozofije ubuduće će se angažirati ili na filozofskim fakultetima ili na novim licejima. U posljednjem slučaju oni osobno ne smiju pretrpjeti nikakvu štetu niti u pogledu statusa niti u pogledu plaće koju su do-sad uživali.

§ 40. U nižoj gimnaziji na snazi je sustav razrednih učitelja, a u višoj gimna-ziji predmetnih učitelja.

§ 41. Niti jedan učitelj tjedno ne treba preuzeti više od 20 sati podučavanja, a niti jedan učenik više od 30 sati učenja i vježbi.

§ 42. Svaki učenik može stupiti u svaki razred gimnazije ako je pokazao potrebno predznanje na prijamnom ispitu, a i kao izvanredni učenik učiti samo pojedine gimnazijske predmete.

U posljednjem polugodištu zadnjeg razreda liceja učenici koji žele prijeći na sveučilište kao redovni slušači nekog fakultetskog studija moraju se podvrgnuti posebnom maturalnom ispitu.

§ 43. Nastava u gimnazijama za doista siromašne i vrlo nadarene učenike održava se besplatno. Inače o pokrajinskim saborima ovisi hoće li utvrditi ško-larinu i u kojem iznosu.

§ 44. Da bi se ubuduće neki kandidat mogao namjestiti kao gimnazijski učitelj, mora imati završen potpuni tečaj za gimnazijskog učitelja (prema dosa-dašnjem ustroju filozofskog studija), potom se tijekom dvije godine morao po-

180


svetiti daljnjem studiju općih znanosti na filozofskom fakultetu i nakon toga se s dovoljnim uspjehom morao podvrgnuti teoretskom ispitu svoje sposobnosti za učitelja pred vlastitom ispitnom komisijom. Zatim se godinu dana treba sta-viti na raspolaganje nekoj javnoj gimnaziji koja mu potom izdaje svjedodžbu o njegovoj praktičnoj sposobnosti podučavanja. Samo onaj tko je u teoretskom i praktičnom pogledu priznat sposobnim za podučavanje može biti predložen na neko učiteljsko mjesto. Ispiti kojima se provjerava teorijska sposobnost po-dučavanja različiti su, ovisno o tome namjerava li se kandidat posvetiti [radu] na nižoj ili višoj gimnaziji te u oba slučaja jednoj ili drugoj glavnoj skupini nastavnih predmeta.138

§ 45. Prvo učiteljevo namještenje privremeno je tijekom tri godine. Defi-nitivno namješteni učitelji mogu biti otpušteni samo radi gruboga prekršaja ili nastavljenog nemara i to nakon službeno provedene istrage po nalogu zemalj-skoga školskog vijeća.

§ 46. Učitelji više gimnazije ubuduće se smiju namjestiti samo uzimajući u obzir njihovu vrsnost, neovisno o tome kojemu staležu ili kojoj korporaciji139 inače pripadaju. Isto se načelo primjenjuje i na učitelje niže gimnazije, ukoliko i u kolikoj mjeri je to moguće s obzirom na time povećane izdatke.

§ 47. Plaću gimnazijskih učitelja sa stupnjevanjem, koje svakom pojedincu ostavlja izglednim postupno poboljšanje položaja nakon određenog vremena, potrebno je tako utvrditi da je ovisno o lokalnim prilikama dovoljna da oni ne moraju voditi računa o nužnim sporednim zaradama koje im oduzimaju snagu i vrijeme (kamo pripadaju i takozvani dodatni sati) i da njima i njihovim obi-teljima osiguravaju pristojnu egzistenciju. Učitelji niže gimnazije imaju status dosadašnjih gimnazijskih profesora, a oni više gimnazije status dosadašnjih profesora liceja.

§ 48. Neposredno vođenje svake gimnazije u rukama je učiteljskog vijeća pod predsjedanjem ravnatelja koji je sam uvijek jedan od najprokušanijih ljudi među učiteljima.

Tamo gdje su zajedno niža i viša gimnazija njihovi učitelji čine jedinstveno učiteljsko vijeće za zajedničke poslove. Ravnatelj cijele ustanove učitelj je više gimnazije, a niža gimnazija uz to ima podravnatelja, uzetog iz redova njezinih profesora.

§ 49. Svaki nastavni kolektiv gimnazije odgovoran je za stanje nastavne ustanove. Stoga on ima pravo nastavne predmete raspodijeliti među sobom

138 Misli se na skupinu jezičnih predmeta i prirodoslovno-matematičke predmete.139 Podrazumijevaju se crkveni redovi.

181


prema individualnim snagama i sklonostima, kao i pravo prvog predlaganja za ponovno popunjavanje upražnjenog mjesta na ustanovi.

§ 50. Sve gimnazije jedne pokrajine nalaze se pod zemaljskim ravnateljem gimnazija koji je član zemaljskog školskog vijeća i u pravilu se uzima iz redova najistaknutijih gimnazijskih učitelja. On vodi cjelokupno gimnazijsko školstvo pokrajine, Ministarstvu predlaže ravnatelje i zamjenike ravnatelja pojedinih gimnazija, daje stručno mišljenje na prijedloge nastavnih ustanova za ponovnim popunjavanjem upražnjenih mjesta i u većim pokrajinama, uz prethodno znanje Ministarstva, iz redova gimnazijskih ravnatelja kao pomoć sebi i kao odlikovanje pojedine ljude imenuje nadzornicima za nekoliko gimnazija i na određeno vrijeme. Imenovanje gimnazijskih učitelja, zamjenika ravnatelja i ravnatelja u nadležnosti je Ministarstva.

§ 51. Ministarstvo javne nastave pobrinut će se za odgovarajući broj gimna-zijskih listova sukladno potrebama svih pokrajina.

B. Građanske i realne škole

§ 52. Građanske i realne škole nalaze se između osnovnih škola i tehničkih instituta kao niže i više gimnazije između osnovnih škola i sveučilišta.

To su1. pripremne škole za tehničke institute2. one istodobno trebaju pružiti samostalno obrazovanje za niže razine

seoskih i gradskih obrta3. one trebaju brinuti za opće humanističko obrazovanje na temelju moder-

ne, ponajprije domovinske književnosti i na taj način nastaviti [podučavati] sve nastavne predmete osnovne škole i više ulaziti u detalje

4. to građanska škola čini ponajprije na popularniji i neposredniji praktični način, a realna škola na pretežito znanstveni način, tako da ova posljednja osi-gurava posebnu pripremu za tehničke studije

5. u realnu školu može se ući kako iz građanske škole tako i iz niže gimna-zije.

§ 53. Građanske škole sastoje se od tri godišta. Trebaju se razviti iz dosa-dašnja dva godišta četvrtog razreda osnovne škole dodavanjem trećeg razre-da i razvrstavanjem nastavnih predmeta kao što je ponuđeno novim ustrojem osnovnih škola i gore navedenim ciljevima građanskih škola.

§ 54. Potrebno je djelovati u smjeru da postupno u svakom gradu postoji barem jedna građanska škola.

182


§ 55. Slično građanskim školama, za žensku je mladež potrebno podignuti više djevojačke škole s brojem razreda prilagođenim lokalnim prilikama te ih ili ostaviti samostalne ili ih neposredno povezati sa ženskim osnovnim školama.

§ 56. Realne škole također su trogodišnje. Njihov broj treba ovisiti o po-trebama pojedinih pokrajina, ali u svakom glavnom gradu pokrajine treba po-stojati barem jedna.

§ 57. Inače, temeljna načela, postavljena za niže i više gimnazije, u osnovi trebaju vrijediti i za građanske i realne škole. Ipak, građanske škole potrebno je ponajprije tretirati kao predmet iz djelokruga gradskih općina, a realne škole kao stvar pokrajine.

C. Ostale srednje škole

§ 58. Osim gimnazija, građanskih i realnih škola, koje sve zahtijevaju isklju-čivu posvećenost učenika školi i niz godina za pohađanje škole, potrebne su ustanove gdje će oni koji su napustili osnovnu školu i već su započeli bavljenje obrtom ili ga vrlo skoro moraju započeti dobiti popularnu nastavu koja nad-mašuje osnovnu školu u za njih važnim specifičnim znanjima ili vještinama. Vrsta (obrtničke škole, škole za slikanje, predenje, tvorničke, nedjeljne, večer-nje škole itd.) i broj takvih škola trebaju sasvim ovisiti o lokalnim potrebama.

§ 59. Lokalne potrebe mogu učiniti nužnom neku drugu vrstu srednje ško-le iznad građanskih škola, ali ipak manje općenitu od realnih škola, s ciljem isključivo posebnog stručnog obrazovanja. Ovamo pripadaju poljoprivredne, trgovačke, pomorske, vojne škole i tome slične.

§ 60. Srednje škole iz ovog odjeljka prema okolnostima su ponajprije ili stvar općine ili pokrajine.

§ 61. Pri podizanju svih srednjih škola potrebno je kako dolikuje voditi računa o postojanju više zemaljskih jezika,140 tamo gdje postoji, te sukladno načelu ravnopravnosti svih nacionalnosti i o potrebama pojedinih zemalja i područja.

140 Riječ je o pokrajinama s jakim i kompaktnim nacionalnim manjinama. Primjerice, u sloven-skim zemljama zemaljski jezici bili su slovenski i njemački, a u Češkoj češki i njemački jezik. U Banskoj Hrvatskoj zemaljski jezik bio je hrvatski, dok je u Dalmaciji, gdje su obrazovana i gospodarska elita govorile talijanskim jezikom, talijanski uz hrvatski bio zemaljski jezik.

183


III. odjeljak

Visoke škole

A. Sveučilišta

§ 62. Sveučilišta trebaju pružiti znanstveno obrazovanje u općim znanosti-ma, nadalje, trebaju pripremati za one javne službe koje zahtijevaju predznanje stečeno preko posebnih stručnih znanosti na temelju gimnazijskog obrazova-nja i trebaju njegovati znanstveno obrazovanje u tim stručnim znanostima; na-posljetku uz pomoć slobode poučavanja i učenja141 u mladićima trebaju ostva-riti snažni razvitak te oplemenjivanje karaktera putem znanosti i primjerene discipline.

§ 63. Sveučilišta se trenutno sastoje od četiri studijska odjela, [odnosno] fa-kulteta, i to od teološkog, fakulteta za pravne i državne znanosti, medicinskog i filozofskog fakulteta. Fakultetu za pravne i državne znanosti pripadaju i oni specijalni studiji koji će se u budućnosti osnovati na sveučilištima za [stjecanje] predznanja za diplomatsku i višu vojnu karijeru. Protestantski teološki studij u Beču čini drugi odjel teološkog fakulteta.

Svi fakulteti imaju jednaki status.142 Njihov je slijed onaj koji je dosad bio uobičajen, prednost uvijek ima onaj fakultet kojemu pripada aktualni rektor.

§ 64. Svatko ima pravo nastupiti kao profesor na sveučilištu ako posjeduje neporočni karakter i potrebne znanstvene kvalifikacije.

Predavači su ili redoviti profesori ili izvanredni profesori, privatni docenti ili učitelji u užem značenju te riječi.

§ 65. Redoviti profesori vode brigu o glavnim znanostima koje pripadaju sveučilištu, a prema okolnostima i o njihovim glavnim granama. Njihov je broj

141 U peticiji koju su bečki studenti 12. ožujka 1848. uputili vladaru zahtijevali su uvođenje parlamenta, građanskih i političkih sloboda, među njima i slobode poučavanja i učenja. U govoru u auli Sveučilišta u Beču 30. ožujka ministar obrazovanja najavio je reformu sveu-čilišta koja će se temeljiti na slobodi poučavanja i učenja. Do tada se sveučilišna nastava u Habsburškoj Monarhiji zasnivala na propisanim udžbenicima ili skriptama koje je odobrilo dvorsko povjerenstvo za studije. Njih su se profesori morali točno pridržavati u svojim predavanjima, a stečeno znanje studenata provjeravalo se u semestralnim i godišnjim ispi-tima. Položeni ispiti omogućavali su upis na višu godinu studija. Fakultetima i sveučilištima upravljali su studijski direktori (Studiendirektoren), a imenovala ih je država. Ch. Aichner, Die Umsetzung, 56-59.

142 Dotad je dvogodišnji studij na filozofskom fakultetu bio preduvjet za nastavak studija na nekome od preostala tri fakulteta. Izjednačavanje statusa filozofskog fakulteta s ostalim fakultetima provedeno je po uzoru na njemačka sveučilišta.

184


promjenjiv sukladno znanstvenim potrebama, broju studenata i povoljnim pri-likama da se dobiju izvanredni nastavnici.

§ 66. Zapošljavanje redovitih profesora odvija se sukladno pozivanju od strane Ministarstva javne nastave nakon što je dobilo prijedlog fakulteta na kojemu je nepopunjeno mjesto.

Ministarstvo može prema okolnostima zatražiti drugi prijedlog istovrsnog fakulteta nekog drugog sveučilišta.

Pozivanje stranaca nigdje nije isključeno, a i vjeroispovijest, izuzevši profe-sure na teološkom fakultetu, ne treba biti prepreka za imenovanje.

§ 67. Redoviti profesori, ukoliko s pozvanim profesorima nisu postignuti drukčiji dogovori, dobivaju plaću s različitim stupnjevima napredovanja prema određenim međurazdobljima, koja im osigurava pristojnu egzistenciju, primje-renu lokalnim prilikama. Nakon 25 godina službe cijelu svoju plaću dobiva-ju kao mirovinu i ostaje im pravo da kao umirovljeni profesori mogu držati predavanja na svakom sveučilištu. Izvanredna znanstvena dostignuća daju im pravo zahtijevati posebne dodatke na plaću.

§ 68. Katedrama kojima je potrebna takva pomoć dodjeljuju se asistenti koje plaća država. Njih slobodno biraju profesori kojima su dodijeljeni. Uvijek se imenuju samo na određeni rok, nakon čijeg isteka uvijek mogu biti ponovno izabrani.

Njihovo otpuštanje tijekom ugovorenog roka mogu provesti samo fakulte-ti na zahtjev profesora.

§ 69. Izvanredne profesure su predstupnjevi redovnih [profesura]. U izvan-redne profesore, sukladno potrebama nastavnih ustanova, promiču se mlađi ljudi da bi ih se ohrabrilo, koji su se već istaknuli izvrsnim rezultatima, a ipak ih se još ne može unaprijediti u redovite profesore. Time oni postaju državnim službenicima i, sukladno okolnostima, mogu dobivati plaću ili naknadu ili niti jedno od toga. Postupak njihova imenovanja isti je kao kod redovnih profeso-ra.

§ 70. Nastupiti kao privatni docent143 ima pravo onaj tko je navršio 24 go-dine, uz to posjeduje neporočni karakter i svoje znanstvene kvalifikacije doka-zuje ranijim znanstvenim dostignućima ili habilitacijom, tj. kolokvijem koji će fakultet na kojemu on namjerava podučavati s njim provesti na temelju tiskane

143 Institut privatnih docenata uveden je na sveučilišta u Habsburškoj Monarhiji po uzoru na njemačka sveučilišta 1848. godine. Pet godina kasnije, kad se ponovno raspravljalo o reformi sveučilišta, bilo je općeprihvaćeno mišljenje da je to važna sastavnica sveučilišne nastave koja je svoju vrijednost pokazala u praksi. Ch. Aichner, Die Umsetzung, 66-67.

185


ili pisane znanstvene rasprave. Fakultet odlučuje o sposobnosti za dobivanje aprobacije i za to dobiva dopuštenje Ministarstva. Onaj kojega je fakultet od-bio ima pravo žalbe Ministarstvu. Privatni docenti nisu državni službenici i ne dobivaju plaću.

§ 71. Korištenje javnih zbirki i nastavnih sredstava privatnim je docentima dopušteno samo utoliko ako s njima postupaju s potrebnom pažnjom i ako je to prihvatljivo odgovornosti osoba kojima je povjereno njihovo nadziranje.

§ 72. Ovlaštenje privatnog docenta za podučavanje prestaje: 1) slobodnim odricanjem; 2) ako privatni docent tijekom dvije uzastopne godine ne drži pre-davanja; 3) uslijed zloporabe ovlaštenja u pogledu svrhe sveučilišta. O tome odlučuje Ministarstvo nakon saslušanja ili na zahtjev fakulteta.

§ 73. Učitelji u užem značenju te riječi su osobe koje ne drže nastavu iz neke znanosti nego iz neke praktične vještine, primjerice kaligrafije, gimna-stike, modernih jezika za neposrednu primjenu i tome slično. Oni su državni službenici samo ako su njihova mjesta sistematizirana i povezana s [isplatom] plaće.

§ 74. Članovi C. k.144 akademije znanosti u Beču kao takvi imaju pravo predavati na sveučilištima. Fakulteti mogu uz prethodnu obavijest Ministar-stvu pozvati priznate i ugledne znanstvenike koji nisu sveučilišni profesori da s vremena na vrijeme nizom predavanja sudjeluju u znanstvenoj djelatnosti na sveučilištima.

§ 75. Redovni profesori i oni izvanredni [profesori] koji primaju plaću ob-vezni su u svakome semestru držati predavanja o znanosti za koju su dobili radno mjesto, i to po nalogu njihovih fakulteta o cijeloj znanosti ili o jednom njezinom dijelu. Ti su kolegiji javni. Redovni i izvanredni profesori uz to imaju pravo držati i ona predavanja o svojoj znanosti i o svakoj drugoj koja je pod nadležnošću njihova fakulteta, a koja fakultet od njih nije zatražio. Žele li to činiti u svezi druge znanosti, koja pripada području [rada] nekog drugog fa-kulteta, prije toga moraju pribaviti njegovu suglasnost. Privatni docenti mogu predavati samo o onim predmetima za koje im je priznato da su osposobljeni. Svi ti kolegiji nazivaju se privatnim kolegijima.

§ 76. Za javne kolegije ne plaćaju se honorari. Ti kolegiji na utvrđeni način (§ 87.) trebaju obuhvatiti sve znanosti koje su i koliko su predmeti ispita za akademske stupnjeve ili državne ispite. Za privatne kolegije mogu se tražiti ho-norari. Dosadašnje školarine od redovnih će se studenata i ubuduće uzimati u cijelosti, a od izvanrednih studenata koji pohađaju besplatna predavanja uzimat

144 Carsko-kraljevske.

186


će se polovica. Dosadašnja oslobađanja plaćanja školarine studenata bez sred-stava zadržat će se i dalje.

§ 77. Studenti sveučilišta moraju imati navršenih šesnaest godina života. Oni su ili redovni studenti, koji su nakon završene gimnazije opskrbljeni ma-turalnom svjedodžbom prešli na sveučilište da bi tu završili neki fakultetski studij, ili izvanredni studenti, tj. oni koji nisu ispunili te preduvjete i namjera-vaju slušati samo pojedine predmete. Prvi se unose u sveučilišnu i fakultetsku maticu i čine kolektiv pravih studenata; o onima drugima na svakom se fakul-tetu vodi poseban popis. Osim toga, svatko, iako nije formalno upisan, smije nazočiti javnim i privatnim kolegijima ukoliko se drže besplatno, ali je obvezan prethodno se javiti docentu ako se to smatra potrebnim zbog očuvanja reda.

§ 78. Dosadašnje semestralne i godišnje ispite treba ukinuti, tako da će ubuduće postojati samo ispiti za stjecanje akademskih stupnjeva i državni ispiti za stupanje u javnu službu. O odslušanim predavanjima izdavat će se samo svjedodžbe o redovitom pohađanju.

§ 79. Ispite za stjecanje akademskih časti, kojima ima pravo nazočiti svaki doktor i student, održavat će redovni profesori, a državne ispite održavat će ispitna povjerenstva, kod kojih redoviti profesori čine barem polovicu članova, a ostali su članovi poslovni ljudi i znanstveno obrazovani [ljudi] imenovani od predstojnika javnih službi. Zadnji strogi ispit apsolviranih medicinara te ispit apsolviranih teologa su državni ispiti, za ispit teologa biskupski konzistorij određuje drugu polovicu ispitivača. Ispitivači dobivaju pristojbu koja za svako-ga od njih iznosi =145 forinti konvencionalne vrijednosti.

§ 80. Odustaje se od dosadašnjih javnih obrana doktoranata, sastavljanje i tiskanje disertacije ostavljeno im je na volju. Promocija doktoranata sastoji se ili samo od fakultetske odluke na temelju strogih ispita, koja putem doktorske diplome potvrđuje novog doktora i koja se tiskanim oglasom objavljuje u fa-kultetskoj zgradi, ili je to javni čin promocije u uobičajenom obliku kojem se treba dati častan ustroj koji promiče znanstveni cilj sveučilišta. Kandidati tre-baju izabrati oblik promocije i u slučaju prve trebaju platiti troškove diplome i tiskane objave, a u drugom slučaju uobičajene pristojbe.

§ 81. Studenti uživaju slobodu učenja ili slušanja, tj. prepušten im je izbor docenata koje žele slušati i kojim redoslijedom. Na početku svakog semestra dat će im se naputak za svrsishodno provođenje tog izbora. Slušači koji se žele podvrgnuti strogim ili državnim ispitima moraju na sveučilištu provesti mini-malni broj godina, i to zasad: kandidati za službu gimnazijskih učitelja dvije

145 U izvorniku nije naveden iznos.

187


godine na filozofskom fakultetu, teolozi četiri, pravnici četiri, a medicinari pet godina, i trebaju slušati predmete propisane za te ispite.

§ 82. Studenti teologije ubuduće će u mjestu gdje se nalazi sveučilište tije-kom svog studija tri godine živjeti izvan sjemeništa.146 Za to će vrijeme dobivati stipendiju koju će im isplaćivati sjemenište i čiji je iznos jednak trošku koji se dosad trošio za njih u sjemeništu. Posljednju godinu studija moraju provesti u sjemeništu.

§ 83. Austrijskim studentima dopušteno je pohađati sveučilišta u inozem-stvu.147 Da bi im se tamo provedeno vrijeme moglo uračunati u broj godina predviđen za javne ispite, svjedodžbama o pohađanju nastave moraju dokazati koja su predavanja tamo slušali. Jednako tako i onima koji nisu iz Austrije do-pušteno je pohađati austrijska sveučilišta. Ako nisu punoljetni, moraju predo-čiti dopuštenje svojih roditelja ili skrbnika, a u svakom slučaju moraju predočiti maturalnu svjedodžbu da bi mogli biti primljeni u krug redovnih studenata.

§ 84. Redoviti studenti svakog fakulteta na početku svake akademske go-dine iz svoje sredine biraju dvojicu seniora i dvojicu njihovih zamjenika koji trebaju zastupati posebne interese studenata na fakultetima i u akademskom senatu u slučajevima koji su navedeni u § 92.

§ 85. Studentima je dopušteno udruživati se u posebna udruženja u svrhu znanosti ili društvene zabave.148 Obvezni su o njihovu imenu, svrsi, kao i nji-hovom vodstvu te broju članova obavijestiti akademski senat.

§ 86. Fakultet u širem smislu obuhvaća sve profesore i studente svakoga od četiri studijska odjela od kojih se sastoji sveučilište. Fakultet u užem smislu je upravno tijelo svakog od tih odjela i kao takav sastoji se od svih redovitih i izvanrednih profesora, uz dva predstavnika privatnih docenata pojedinog stu-dijskog odjela, a njima se za određene poslove pridružuju i oba studentska se-niora. Docenti iz svoje sredine biraju svoje predstavnike, ali prethodno moraju predavati na sveučilištu najmanje tri godine.

§ 87. Fakultet (kao ustanova) ima pravo i obvezan je: 1) brinuti za to da se znanosti koje spadaju u njegovo područje uče u dovoljnoj mjeri i suklad-no svrsi sveučilišta. Za to je odgovoran i u tu svrhu treba Ministarstvu javne nastave postaviti potrebne zahtjeve. Samo ako je to učinio može proglasiti da

146 Dotad je uobičajena praksa bila da su studenti teologije živjeli u sjemeništu.147 Prije revolucionarne 1848. godine austrijske vlasti nisu poticale austrijske studente da neko

vrijeme provedu na studiju u inozemstvu, premda se to ponekad dopuštalo.148 To je vezano za uvođenje slobode okupljanja i udruživanja, zajamčene Ustavom iz travnja

1848. godine.

188


nije odgovoran za pojedine predmete zbog nedostatka nastavnog osoblja ili nastavnih sredstava. 2) U svakom semestru napraviti takav raspored ciklusa predavanja da svaki student koji na sveučilištu provodi zakonom propisano vrijeme može slušati sve predmete potrebne za njegov studij i svrhovitim re-doslijedom. 3) Paziti da profesori ispunjavaju svoje dužnosti, a osobito ići na ruku privatnim docentima savjetom i uputama. Odgovoran je za svaku zlopo-rabu slobode poučavanja koja je učinjena u suprotnosti sa svrhom sveučilišta. 4) Održavati disciplinu među studentima koji mu pripadaju koja je definirana svrhom sveučilišta. 5) Odrediti i održati potrebne ispite za stjecanje akadem-skih časti. 6) Na zahtjev javnih oblasti izrađivati znanstvene ekspertize, ali i preko predstavnika izabranih iz svoje sredine sudjelovati u povjerenstvima, sastavljenima u tu svrhu.

§ 88. Predstojnik fakulteta je dekan kojega svake godine iz redova redovnih profesora bira fakultet u užem smislu.

§ 89. Uprava cijelog sveučilišta u rukama je akademskog senata.149 Čine ga rector magnificus kao predstojnik, prethodni rektor kao prorektor, četvorica de-kana i osmorica prisjednika.

§ 90. Rektor se bira iz redova redovnih profesora sva četiri fakulteta, i to svake godine s drugog fakulteta prema redoslijedu. Prisjednike, po dvojicu sa svakog fakulteta, biraju fakulteti (u užem smislu) na dvije godine iz redova re-dovnih i izvanrednih profesora. Svake godine polovica njih istupa, po jedan sa svakoga fakulteta, i nadomještaju se novim izborom.

§ 91. Akademski senat vodi brigu o općim poslovima sveučilišta i discipli-narnim pitanjima profesora i studenata ako se ona istodobno tiču više fakulteta ili se, prema njegovu mišljenju, odnose na posebno važne slučajeve za fakulte-te. On predstavlja sveučilište prema van i u njegovo ime komunicira s tijelima vlasti i s inozemnim sveučilištima. Rektor potpisuje diplome i predsjedava na svečanim promocijama.

§ 92. Izabrani studentski seniori imaju pravo pojaviti se i glasovati na svim izborima članova akademskog senata na fakultetima kojima pripadaju; nadalje, imaju pravo kao svjedoci nazočiti svakoj raspravi o kršenju discipline koja se protiv nekog studenta vodi na njegovu fakultetu ili pred akademskim senatom.150

149 Akademski senat kao tijelo koje autonomno upravlja sveučilištem uvedeno je po uzoru na njemačka sveučilišta. Prije 1848. sveučilištima u Habsburškoj Monarhiji upravljali su direktori studija koje je imenovala država.

150 Međutim, studentski predstavnici (seniori) nisu imali pravo glasovati prilikom donošenja odluka o tome.

189


§ 93. Potrebno je djelovati u tom pravcu da ubuduće postoje samo potpu-na sveučilišta.151 Treba ih podignuti i ustrojiti tako da se udovolji potrebama različitih nacionalnosti.

§ 94. Dok god postoje pojedinačni pravni ili teološki studiji, uz njih se trebaju podučavati za te studije barem najpotrebniji predmeti iz djelokruga filozofskog fakulteta.

§ 95. Korporacije doktora, koje su dosad postojale pod imenom fakulteta, mogu i dalje postojati kao doktorski kolegiji i tako se organizirati da mogu slijediti svoje posebne interese, sudjelovati u državnim ispitima i preko svojih predstavnika u znanstvenim povjerenstvima za ekspertize na zahtjev javnih organa te na svoj način pridonijeti unaprjeđenju znanosti i općeg dobra.

B. Tehnički instituti

§ 96. Tehnički instituti152 trebaju pružiti najviši stupanj znanstvene i prak-tične izobrazbe za tehnička umijeća i obrte koji se može dati u školama. Time se trebaju pobrinuti za onakvu izobrazbu višeg obrtničkog staleža kakva je nužni preduvjet za procvat obrta i istodobno državi dati sposobne pojedince za mnoge važne grane javne službe.

§ 97. Zbog toga trebaju tako upotpuniti svoj ustroj da uz pretežno kemij-ske i mehaničke grane ravnomjerno uzimaju u obzir i trgovinu, poljoprivredu, rudarstvo, šumarstvo itd.

§ 98. Praktične tečajeve, koje iziskuju osobite lokalne prilike, primjerice rudarstvo, potrebno je u pogledu njihova unutarnjeg ustroja dovesti u svrsis-hodnu vezu s tehničkim institutima kao njihovim preduvjetom.

§ 99. Potpuni tehnički instituti imaju rang sveučilišta. U pogledu nastavnika i studenata vrijede u osnovi ista temeljna načela koja su na snazi za nastavnike i studente na sveučilištima. Neposredno vodstvo u rukama je nastavnog kolek-tiva koji iz svoje sredine bira svog ravnatelja na tri godine i koji se po potrebi dijeli u više odjela.

151 Potpuna su sveučilišta ona koja imaju sva četiri fakulteta – filozofski, pravni, teološki i medicinski. Međutim, u Monarhiji su i kasnije postojala sveučilišta koja nisu bila potpuna. Primjerice, takvo je bilo moderno sveučilište u Zagrebu kad je osnovano 1874. godine.

152 Prvi (poli)tehnički instituti u Habsburškoj Monarhiji, ujedno i među prvima u Europi, osnovani su 1809. u Pragu i 1815. godine u Beču. Hubert Kaut, „Der Technikstudent und die Wiener Revolution von 1848“, u: Franz Gartmayer i dr., 150 Jahre Technische Hochschule Wien. Eine Geschichte ihrer Studenten (Melk [u. a.], 1965.), 56.

190


§ 100. Tehnički instituti imaju pravo održavati stroge ispite za glavne grane obrtničke izobrazbe i na temelju njih izdavati javne svjedodžbe koje državi i privatnim osobama jasno pokazuju stupanj osposobljenosti za viša obrtnička zanimanja. Jednako tako trebaju sudjelovati u državnim ispitima (§ 79.) koji će se ubuduće propisati s ciljem da se o njima učini ovisnim dodjeljivanje ovlašte-nja za [obavljanje] određenih viših obrtničkih zanimanja.

191

Plan za gimnazije (1849.)

NACRT USTROJA GIMNAZIJA I REALNIH ŠKOLA U AUSTRIJI (1849.)

I. PLAN ZA GIMNAZIJE

Revolucionarni pokreti u Habsburškoj Monarhiji u rano proljeće1848. go-dine uz zahtjeve za uvođenjem ustavnog uređenja tražili su i uvođenje građan-skih i političkih sloboda, a bečki i praški studenti tražili su i tzv. akademske slobode – slobodu poučavanja i učenja. Njih je u ime vlade u auli bečkog sveučilišta 30. ožujka 1848. proglasio ministar javne nastave Franz barun von Sommaruga. Zbog pritiska revolucionarnih nemira, u kojima su u Beču važnu ulogu igrali studenti, nastale su povoljne političke okolnosti za početak re-formskih zahvata u školstvu. Reforma školstva u Habsburškoj Monarhiji koja je uslijedila zasnivala se na Nacrtu temeljnih načela javne nastave u Austriji (Entwurf der Grundzüge des öffentlichen Unterrichtswesens in Österreich) koji su u ljeto 1848. godine izradili Franz Serafin Exner i Ernst barun von Feuchtersleben. U tom su dokumentu iznesena glavna načela reforme koja su konkretizirana i detaljno razrađena u zakonima kojima su definirani različiti tipovi škola na pojedinim razinama školskog sustava i različiti aspekti školstva. Jedan od najvažnijih bio je Nacrt ustroja gimnazija i realnih škola u Austriji (Entwurf der Organisation der Gymna-sien und Realschulen, Beč: Ministarstvo vjere i nastave) iz 1849. godine, a izradili su ga Franz Serafin Exner i Hermann Bonitz. Exner je napisao uvodni dio, opći dio o gimnazijama i dio koji se odnosi na nastavu filozofije i prirodnih premeta te nastavni plan za realne škole, a Bonitz je napisao ostali dio koji se odnosi na gimnazije. Privremenu uporabu Nacrta ustroja gimnazija i realnih škola u Austriji vladar je odobrio naredbom od 16. rujna 1849. godine i počeo se provoditi u školskoj godini 1849./50. Međutim, nakon sloma mađarskog revolucionarnog pokreta u jesen 1849. znatno su ojačale konzervativne snage i u promijenjenim političkim okolnostima, koje su uskoro dovele i do proglašenja apsolutističkog sustava vladanja Silvestarskim patentom iz 1851. godine, više nije bilo moguće provođenje Nastavnog plana za gimnazije u nepromijenjenom obliku. Tijekom 1853. i 1854. godine u najvišim tijelima vlasti vodile su se rasprave u smislu povećanja uloge njemačkog jezika s ciljem proglašenja nastavnim jezikom u

192


gimnazijama. Vladarevom odlukom od 9. prosinca 1854. definitivno je potvr-đena reforma gimnazija na osnovi ponešto modificiranog Nastavnog plana za gimnazije i u svim gimnazijama u Habsburškoj Monarhiji uveden je njemački kao nastavni jezik. Na taj je način nastavljena modernizacija gimnazija koje su privremeno (do sloma neoapsolutističkog sustava 1860. godine) dobile važnu ulogu u procesu germanizacije.

Spajanjem dotadašnje šestogodišnje gimnazije s dvogodišnjim pripremnim filozofskim tečajem (koji je dotad bio priprema i preduvjet za nastavak studija na nekom fakultetu) osnovane su osmogodišnje gimnazije. Dijelile su se na četverogodišnje niže i više gimnazije i u njima je materinski jezik postao na-stavnim jezikom (umjesto dotadašnjeg latinskog i u manjoj mjeri njemačkog nastavnog jezika). Važnu ulogu u nacionalno heterogenim zemljama dobio je i drugi zemaljski jezik, a u svim je gimnazijama njemački jezik uveden kao na-stavni predmet. Smanjen je broj nastavnih sati za latinski jezik i književnost, a povećan je broj sati za druge strane jezike, matematiku i druge prirodne predmete. Na taj je način uspostavljena ravnoteža između nastavnih sadržaja iz jezičnih i društveno-humanističkih predmeta i sadržaja iz prirodoslovno-matematičkih predmeta, a gimnazije su iz škola za učenje klasičnih jezika tran-sformirane u srednje škole koje pružaju cjelovito opće obrazovanje za budu-će sveučilišno obrazovane građane i intelektualce. Uvedeni su maturalni ispiti (pismeni i usmeni) kao svršetak gimnazijskog obrazovanja i kao preduvjet za nastavak obrazovanja na sveučilištu. Provedena je modernizacija u organiza-cijsko-pedagoškom smislu uvođenjem predmetnih nastavnika umjesto dotad uobičajene prakse da jedan nastavnik predaje (gotovo) sve predmete u jed-nom razredu, uvođenjem razrednika kao pedagoškog posrednika između pro-fesora i učenika te propisivanjem načina vođenja pedagoške dokumentacije. U upravnom pogledu određeno je da gimnazijama upravljaju ravnatelji iz redova nastavnika, neposredni nadzor nad gimnazijama povjeren je zemaljskom škol-skom vijeću i školskom nadzorniku za gimnazije koji je trebao biti pedagoški stručnjak. Nastavni plan za gimnazije donio je modernizaciju i u znatnoj mjeri laicizaciju gimnazija te njihovo definitivno pretvaranje u politicum.

Plan za gimnazije iz 1849. godine prvi je put na hrvatskom jeziku u prijevo-du Vlaste Švoger objavljen u Analima za povijest odgoja, vol. 10, Zagreb, 2011., 119-182. Ovdje se donosi u ponešto izmijenjenom obliku i uz veći broj novih bilježaka.

Vlasta Švoger

193


Plan za gimnazije

Uvodne napomene

Različite okolnosti nisu dopustile ostvarivanje namjere da sa školskom go-dinom 1849.-1850. zaživi potpuna reforma gimnazija. Nužno je bilo za pred-stojeću školsku godinu zadovoljiti se privremenim naredbama s ciljem usa-vršavanja gimnazija povećanjem broja razreda s jedne strane te poboljšanja nastavnog plana s druge strane, koliko je to moguće bez dubljih promjena.153

Namjera nije gimnazijama dati ustroj koji će ih izvana opasati poput me-talne haljine i održati u nepromjenjivim oblicima, naprotiv, on mora prodrijeti u život tih institucija, s njima rasti i oblikovati se. Da bi se što više umanjio gubitak vremena nastao u tom procesu oblikovanja uslijed odugovlačenja koje je nastupilo, činilo se probitačnim neodložno objaviti plan ustroja koji je sa-stavljen uzimajući u obzir prosudbe i prijedloge pristigle sa svih gimnazija i viših obrazovnih ustanova. Glasovi iskusnih upozorit će na ona mjesta gdje su potrebne ili poželjne promjene - općenito ili u skladu sa specifičnim prilikama pojedinih krunovina,154 dok će svi gimnazijski učitelji moći olakšati realizaciju planiranih mjera nastojeći ih unaprijed [i] pravovremeno dobro upoznati. One će im istodobno omogućiti da uvidom u cilj koji se njima želi postići ispravno i potpuno shvate značenje promjena nastavnog plana koje su naložene za škol-sku godinu 1850.

153 Prijevod je napravljen prema tiskanom izvorniku koji sadrži i opširne priloge uz nastavni plan za gimnazije i nastavni plan za realne škole. Ti prilozi nisu prevedeni i ovdje je tiskan samo plan za preustroj gimnazija. Izvornik se čuva u Hrvatskom školskom muzeju.

Kod prijevoda se nastojala sačuvati što je moguće veća vjernost izvorniku, a istodobno prevedeni tekst uskladiti sa suvremenim jezičnim standardom hrvatskog jezika. Zbog toga se u nekim slučajevima moralo pribjeći promjeni sintaktičke strukture, ali pritom ne mije-njajući sadržaj. Stoga je u prijevodu ponešto promijenjena interpunkcija, odnosno prilago-đena je duhu hrvatskog jezika. To se osobito odnosi na slučajeve kad su vrlo dugačke reče-nice, u izvorniku na njemačkom jeziku odvojene točka-zarezom, a u prijevodu na hrvatski razlomljene na dvije ili tri rečenice. Pritom se pazilo na to da se promjenom interpunkcije ne promijeni značenje dotične rečenice. U uglatim su zagradama riječi kojih nema u izvor-niku, ali su dodane radi boljeg razumijevanja prijevoda.

154 Oktroiranim ustavom od 4. ožujka 1849. Austrijsko Carstvo podijeljeno je na krunovine, veće administrativno-teritorijalno-političke jedinice, koje su obuhvaćale pojedine zemlje ili pokrajine, ali se nisu uvijek poklapale s teritorijem povijesnih zemalja koje su sačinjavale državu kojom su vladali Habsburgovci. Na čelu upravne strukture krunovina nalazio se namjesnik (njem. Statthalter), a svojevrsni ustupak Hrvatskoj bio je da je u njoj na čelu uprave ostao ban, odnosno on je bio na čelu uprave krunovine Hrvatske i Slavonije.

194


U Nacrtu iznesene mjere moći će se brzo realizirati na mnogim obrazov-nim ustanovama, a za ostale će samo naznačiti cilj kojem će se trebati približiti postupno, možda tijekom duljeg niza godina.

„Nacrt temeljnih načela javne nastave u Austriji“ („Entwurf der Grundzü-ge des öffentlichen Unterrichtswesens in Oesterreich“), koji je Ministarstvo [javne nastave] objavilo u ljeto 1848., sadrži podjelu gimnazija prema kojoj su one priključenjem oba filozofska obvezna tečaja produžene sa šest na osam godišnjih tečajeva i dijele se na nižu i višu gimnaziju s po četiri razreda ili go-dišnja tečaja.155 Ta podjela zadržana je i u ovom nacrtu.

Razlozi koji su potaknuli tu podjelu gotovo su općeprihvaćeni u pristiglim prosudbama; oni iznova dobivaju važnost i u vanjskim raspravama o reformi gimnazija i tamo dovode do sličnih rezultata. Filozofski obvezni tečajevi po svojoj su prirodi bili nastavak gimnazije [i] moraju se odvojiti od sveučilišta, čim ona podjeljivanjem slobode poučavanja i učenja156 ostvare svoja prava. Bo-jazan da bi njihovo sjedinjenje s gimnazijom moralo dovesti do pedagoški po-grešnog postupanja sa starijim učenicima, a prijelaz iz gimnazije na sveučilište u disciplinarnom pogledu učiniti opasnim skokom, bila bi utemeljena samo u slučaju da gimnazija onemogućuje različito disciplinsko postupanje u skladu s dobnim kategorijama učenika umjesto da ga potiče. Podjela na nižu i višu gimnaziju vanjska je potpora toj različitosti postupanja. Međutim, poveziva-nje dosadašnjih filozofskih s takozvanim humanističkim razredima, koje samo po sebi opet ne isključuje različito pedagoško vođenje njihovih učenika, znat-no može umanjiti opasnost koja bi, kad u ustroju škole ne bi postojali uvjeti koji omogućuju snažno pedagoško vođenje, prijetila moralnom i znanstvenom obrazovanju učenika u razdoblju buđenja težnje za samostalnošću. Podjela na nižu i višu gimnaziju razlikuje odgojne stupnjeve pravoga dječaka i mladića koji sazrijeva. Možda bi se dalo razlikovati više stupnjeva, osobito obrati li se pozornost na didaktičku primjenu nekog određenog nastavnog gradiva, ali dok

155 „Godišnji tečaj“ sastojao se od dva semestra ili polugodišta i odgovara hrvatskom izrazu školska godina.

156 Slobodu poučavanja i učenja u Habsburškoj Monarhiji proglasio je ministar javne nastave u govoru pred studentima Sveučilišta u Beču 30. ožujka 1848. Sloboda poučavanja podrazu-mijevala je pravo profesora da na osnovi povezivanja znanstvenih istraživanja i predavanja smiju predavati sadržaje koje žele iz znanosti koju predaju na fakultetu i da jedina kontrola bude javna rasprava među znanstvenicima. Sloboda učenja značila je pravo studenata da slobodno biraju profesore i kolegije koje žele slušati i redoslijed slušanja. Kasnije je sloboda poučavanja ograničena na sadržaje koji nisu usmjereni protiv države i naučavanja Katoličke crkve, a sloboda učenja ograničena je uvođenjem detaljnih nastavnih planova.

195


god vrlo važni razlozi ne govore u prilog složenije forme, dotle će najjedno-stavnija i najprirodnija morati vrijediti i kao najprimjerenija.

Niža gimnazija treba istodobno dati razmjerno zatvorenu cjelinu obrazo-vanja koja će osposobiti učenike kako za prelazak na viši stupanj realki tako i za ulazak u mnoga zanimanja praktičnog života. Da li ustanova koja slijedi te ciljeve, općenito priznate kao važne, ugrožava ili ne ugrožava bit gimnazije i obrazovanje učenika određenih za višu gimnaziju i sveučilište mora biti vidljivo iz njezina nastavnog plana. Ovaj plan, ako ga se ispravno slijedi, može, čini se, samo pridonijeti tom obrazovanju jer nije moguće, a dosad se nije ni poku-šavalo, bilo koji nastavni predmet predavati učenicima znanstveno-sustavnim redom neprekidno tijekom osam do devet godina bez ponavljanja i jačeg obra-zloženja ranijih dijelova istoga [predmeta] u kasnijim razredima. Ako će sada niža gimnazija obrađivati nastavne predmete, ne isključivši ni jezike, na manje obuhvatni i popularniji način te – što je poželjno za oživljavanje nastave – ko-liko je moguće uz praktičnu primjenu, a viša će ih gimnazija proširivati i jače obrazlagati, tada je već i vanjskim ustrojem predviđeno ono što je prava peda-gogija uvijek zahtijevala. Ne treba se bojati ni da bi takav ustroj prije vremena otupio zanimanje učenika za nastavu koju će dobiti u višoj gimnaziji. Stvarna ponavljanja gradiva naučenog u nižoj gimnaziji smiju u višoj gimnaziji biti samo usputna, što je posvuda nužno. Uostalom, nastava više gimnazije ponavljanje je samo u odnosu na naziv nastavnog predmeta, [a] sadržaj mora biti bitno nov. Doduše, potrebno je vrlo pažljivo izbjegavati pogrešno tumačenje učitelja koji samovoljnim presizanjem brišu razlike između oba stupnja nastave.

Veoma je poželjno pronaći nekakav modalitet koji će omogućiti dječaci-ma, koji napuštaju pučku školu da bi prešli u srednju školu, da za još nekoliko godina odgode teški izbor svog budućeg životnog zanimanja, a time i odluku hoće li stupiti u gimnaziju ili u realnu školu. Za to bi bilo potrebno da se budući učenici gimnazija i realnih škola nakon završene pučke škole još nekoliko godi-na mogu držati zajedno u istoj školi sa zadovoljavajućim uspjehom za njihovo obrazovanje. Predloženo je da se niža gimnazija, planirana ovim [zakonskim prijedlogom], uredi kao ta zajednička škola, inače bi toj svrsi trebala služiti prva tri razreda gimnazije. Ali takva škola mora ili prihvatiti ili isključiti klasične jezi-ke. U posljednjem slučaju učitelji, koji zahvaljujući svom iskustvu s tim u svezi imaju pravo iznijeti sud, gotovo jednoglasno izjavljuju da je u kasnijim, još pre-ostalim, godinama školovanja nemoguće ostvariti klasično obrazovanje. Stoga, ako se od tog obrazovanja ne želi i ne može odustati, moraju se u tu školu uvesti klasični jezici, ili barem latinski, a da se grčkome previše ne našteti, treba se broj razreda [u kojima se uči] ograničiti otprilike na tri. Iskustvo će pokazati

196


je li to trenutno drukčije izvedivo, ali teško da bi itko smio tvrditi da je u bilo kojoj austrijskoj krunovini moguće sve dječake, koji traže obrazovanje koje seže izvan sfere pučke škole, obvezati na učenje latinskog jezika, makar samo i trogodišnje. Društveni odnosi i potrebe odlučno se protive takvom ustroju.

Prema tomu, iako nije moguća zajednička škola za oba obrazovna smjera, ovaj bi Nacrt ipak trebao sadržavati sve što se može učiniti za cilj o kojemu je riječ, a to nije beznačajno. Eto, niža će gimnazija pripremati kako za više razre-de realne škole tako i za višu gimnaziju. Dakle, tko je uopće u stanju odabrati između viših učenih i tehničkih studija, taj si slobodu toga izbora može potpu-no neokrnjenu sačuvati i za kasnije godine svojega učenja, ako nakon završene pučke škole stupi u nižu gimnaziju. Ali građanske ili niže realne škole, koje uz niže gimnazije postoje za određene praktične životne prilike, ali bez nastave klasičnih jezika i jednako tako moraju omogućiti prelazak u više tehničke škole, ne mogu pružiti isto u odnosu na više gimnazije. Međutim, preostaje još da se uz pomoć odredaba o primanju u gimnazije prijelaz u njih [više gimnazije] barem omogući onim učenicima realnih škola koji su iznimno, neuobičajenim naporima ili uz pomoć posebno utrošenog vremena, nadoknadili propušteno učenje klasičnih predmeta157, a to je i učinjeno.

Nastavni plan ovog Nacrta obuhvaća one predmete koji proizlaze iz shvaćanja općeg obrazovanja i stoga se doista uče u svim gimnazijama koje su priznate kao dobro organizirane. Premda formalno znanje koje se stječe učenjem gramatike nije zanemareno, kao glavna svrha učenja starih jezika ipak je prihvaćeno čitanje klasičnih pisaca, neiscrpnog vrela istinski humanog obra-zovanja. Gimnazija to čitanje treba ne samo omogućiti nego u velikom obimu i dobrom izboru doista i provesti. Radi toga se grčkom jeziku morao dodijeliti veći broj sati no što je dosad bilo uobičajeno. Prava ekonomičnost u tom se slučaju sastoji u tome da se predmetu posveti toliko vremena koliko je potreb-no da bi se ubrali plodovi uloženog truda ili da se potpuno odustane od njega. Uostalom, broj sati određen za oba klasična jezika manji je no što bi vjerojatno željeli mnogi kompetentni ocjenjivači ustroja gimnazija; iskustvo će pokazati je li nužno njegovo povećanje. Plan se temelji na učincima poboljšane nastavne metode; uzima u obzir negodovanje koje će izazvati tjedni broj nastavnih sati koji je daleko iznad uobičajenog broja te specifičnu zadaću austrijskih gimnazi-ja da se u njima podučava većina u Carstvu rasprostranjenih i učenicima često neophodnih zemaljskih jezika.

157 U izvorniku stoji: „klassische Studien“, a misli se na latinski i grčki jezik i književnosti na tim jezicima.

197


U današnje vrijeme više ne treba opravdavati to da se materinski jezik uče-nika i književnost na tom jeziku posvuda uči temeljito i detaljno. Međutim, teš-ko [je donijeti] odredbe o tome trebaju li učenici biti obvezni uz svoj materinji jezik učiti i druge u Carstvu rasprostranjene jezike. Ovaj Nacrt određuje: da je svaka gimnazija obvezna poučavati sve žive jezike krunovine u kojoj se nalazi te njemački jezik, ukoliko se on već ne nalazi među njima, ali i da je korištenje te nastave od strane učenika, uz jedinu iznimku učenja materinskog jezika, pot-puno prepušteno na volju učenika ili zapravo njihovim roditeljima. U pitanju koje dotiče najnježnije i najsnažnije osjećaje čovjeka čini se mudrim izbjeći svaku, čak i najdobronamjerniju prisilu, i očekivati da će istinske potrebe i in-teresi tamo gdje postoje tražiti i da budu zadovoljeni. Iako se čini da njemački jezik uživa izniman položaj jer ga treba podučavati u svim gimnazijama, dok se, nasuprot tomu, ostali jezici uče samo u gimnazijama krunovine u kojoj se kori-ste – ni u jednom slučaju ne bi trebalo biti prisile u učenju jezika koji nije ma-terinski, jer to ne predstavlja nejednakost prava nego potreba. Naime, potreba je opće naobrazbe da se učenicima, ako žele uložiti vrijeme i trud u učenje drugog živućeg jezika uz svoj materinski jezik, omogući da si preko toga jezika istodobno učine dostupnom i literaturu koja se po mnogima odlikuje bogat-stvom i odgojnom snagom i u estetskom i u znanstvenom pogledu. Osim toga, potreba je moćnoga carstva da su barem obrazovani iz svih njegovih dijelova sposobni međusobno se razumjeti. Ta se sposobnost najlakše stječe učenjem jezika koji je među obrazovanim klasama već najrašireniji, a obveza je vlade u interesu velike cjeline brinuti o tome da onima koji to žele omogući zadovolje-nje jedne tako važne potrebe.

Najteži pedagoški zahtjev koji se može, ali i mora postaviti nastavi jest ta-kvo zajedničko djelovanje svih njezinih dijelova uz svu raznolikost nastavnih predmeta da do zrelosti razvije plod koji je krajnji cilj svakog obrazovanja mla-deži – obrazovani plemeniti karakter. To zajedničko djelovanje teže je [ostvari-ti] kod javne nastave s njezinim velikim razredima i mnogobrojnim učiteljima nego kod nastave u kući. Da bi se to olakšalo, često se idealni fokus zamjenjuje fizičkim tako što se određenom nastavnom predmetu, za koji se drži da ima osobitu obrazovnu snagu, dodjeljuje odlučujuća prevaga nad svima ostalima količinom nastavnoga gradiva i posvećenih mu sati, a ostale se obrađuje goto-vo samo usput i kao potporu tom predmetu. Predmetom na kojem bi trebalo počivati težište cjelokupne nastave u gimnazijama, kao što je poznato, smatrani su klasični jezici. Međutim, provođenje te ideje posvuda je postajalo sve težim što su više prostora i samostalne vrijednosti zahtijevale i znale zadobiti tako-

198


zvane realije,158 pa je ona trenutno nemoguća. Matematiku i prirodne znanosti ne može se više ignorirati, niti ih snaga njihova života smije učiniti praznom sjenom bilo koje druge od njih bitno različite discipline. Ovaj nastavni plan u tom pogledu sužava svaki pogrešni nagovještaj – njegovo težište nije na klasič-noj književnosti niti zajedno s njom na domovinskoj književnosti, premda je dvama predmetima dodijeljena otprilike polovica ukupnog nastavnog vreme-na, nego na uzajamnom prožimanju svih nastavnih predmeta. Danas je, čini se, zadaća slijediti to prožimanje u svim smjerovima i pritom uvijek pažljivo kori-stiti humanističke elemente koji su obilno prisutni i u prirodnim znanostima. Premda su se time povećale poteškoće, nema druge utjehe do one koja leži u misli da one nisu stvorene proizvoljno nego su ih nametnule dobro utemeljene potrebe vremena te da nisu nepremostive.159

Uključenje novih nastavnih predmeta i pojačavanje nekih već prije uklju-čenih učinili su nužnim povećanje uobičajenog tjednog broja sati. To se doima neprijepornim jer učenici četvrtih razreda normalne škole već odavna bez štet-nih posljedica imaju čak 30 školskih sati tjedno [i] jer škola ubuduće treba uči-niti nepotrebnima ponavljanje kod kuće i takozvane dodatne sate,160 a količinu i stupanj težine domaćih zadaća treba odmjeriti prema vremenu koje za njih preostane. Povećanje broja sati gimnastike161 pobrinut će se za odgovarajuću njegu tjelesnih snaga.

Praznici koji neprekidno traju dva mjeseca nisu primjereni razvojnom stup-nju gimnazijskih učenika. Njima još nedostaju snaga volje i sposobnost da se sami tijekom tako dugog vremena svrhovito zaposle, a ni drugi ih ne mogu svrhovito zaposliti osim da im se dodijeli učitelj i da se tako djelomice uspo-stavi škola u manje savršenom obliku. Propuštanje onog što je trebalo naučiti, zaboravljanje naučenog, prekidanje toliko važne redovitosti rada [i] poriv za besposličarenjem previše su veliki i opasni za ciljeve nastave i odgoja, dok isto-dobno niti jedna bilo fizička bilo duhovna potreba učenika ne govori u prilog tako dugih praznika. Stoga Nacrt ograničava jesenske praznike na četiri tjedna, a preostala četiri tjedna dijeli na druge dijelove školske godine.

158 Tim su nazivom obuhvaćeni prirodni predmeti, povijest, zemljopis, statistika itd., a iz ovog nastavnog plana vidljivo je da se taj naziv odnosi i na žive jezike.

159 Iz ovog je odlomka vidljivo da je glavni cilj gimnazijskog obrazovanja formuliran vrlo moderno, odnosno da se sinergijom obrazovnih i odgojnih elemenata i metoda te interdis-ciplinarnim pristupom u nastavi želi ostvariti cjelovito i sveobuhvatno opće obrazovanje koje će pridonijeti izgradnji plemenitog karaktera.

160 U izvorniku stoji „Nachstunden“, a izraz se vjerojatno odnosi na dodatne satove ponavljanja nakon redovne nastave.

161 U izvorniku stoji: „Die Verbreitung der gymnastischen Uebungen“.

199


Plodovi koje donosi neki nastavni plan ovise o raznovrsnim okolnostima, a najviše o sposobnosti učitel ja koji ga trebaju realizirati. Uvođenje sustava stručnih učitelja s modifikacijama koje zahtijeva jedinstvo pedagoškog djelo-vanja na učenike pojačat će volju i snagu učitelja za njihov teški, ali koristan posao, a svrhovite nastavne metode, o kojima su potrebne upute sadržane u prilozima Nacrta, zajamčit će uspjeh njihovih nastojanja.

Što je teže odgojno djelovati u javnim školama, to se savjesnije mora isko-ristiti svaka mogućnost takva djelovanja, a što je veća politička sloboda162 koja mladoga čovjeka očekuje ulaskom u život, tim više je nužno da on, dok god je malodoban, nauči vladati samim sobom i poštivati zakone kako unutarnje tako i vanjske. Zajednička težnja svih nastavnih predmeta u skladu s idejama vjere i morala kao svojim zajedničkim fokusom te dobra discipl ina dva su sredstva koja školama općenito stoje na raspolaganju u tu svrhu. Ovaj Nacrt pridaje osobitu važnost odgojnoj djelatnosti škole i dok zajedničko djelovanje nastav-nih predmeta prema pravome cilju najčešće mora prepustiti razboritosti i taktu učitelja, on određuje ustroj koji nipošto nema za cilj samo očuvanje vanjskoga reda nego treba omogućiti sa svih strana usklađeno i snažno djelovanje na temperament i karakter učenika.

Da bi se smanjila opasnost koja jasno prepoznatljivo leži u istodobnom disciplinarnom djelovanju više stručnih učitelja, pedagoško vođenje svakog razreda povjerit će se posebnom razrednom predstojniku koji za učitelje i uče-nike nekog razreda u disciplinarnom, a djelomice i u didaktičkom pogledu čini ujedinjavajuće i upravljajuće središte, dok se zajednička točka cijele gimnazije nalazi u ravnatelju opremljenom potrebnim utjecajem. Sastanci nastavničkog kolektiva, koji se trebaju češće održavati, trebaju sačuvati živom svijest poje-dinih učitelja o njihovim pedagoškim zadaćama i olakšati njihovo rješavanje.

Budući da kućni utjecaji u pravilu odlučujuće utječu na oblikovanje karak-tera učenika, škola treba stupiti u kontakt s roditeljima ili s osobama koje su oni odredili, pod čijim se nadzorom nalazi kućni život učenika. Pritom škola

162 U proljeće 1848. godine među revolucionarnim zahtjevima posvuda je bilo i uvođenje građanskih i političkih sloboda (sloboda govora i tiska, okupljanja i udruživanja, jednakost pred zakonom, opće oporezivanje, vjerska, nacionalna i jezična jednakopravnost/ravnop-ravnost, nepovredivost privatnog vlasništva itd., a negdje su tražene i sloboda poučavanja i učenja). One su tijekom 1848. godine uglavnom i uvedene u određenom obimu, ali je s jačanjem proturevolucionarnih snaga postupno jačala i tendencija njihova ograničavanja, pa čak i ukidanja nekih od njih. Tako je bilo i u Habsburškoj Monarhiji. Premda su u vrije-me nastanka ovog zakonskog prijedloga neke od navedenih sloboda ograničene, primjerice sloboda tiska, većina ih je još uvijek bila na snazi.

200


očinski ugled ne treba zamijeniti svojim, ovladati njime ili ga čak samo voditi, ali ga svakako treba podupirati tako da ima pravo donositi mjere koje se tiču učenikova odnosa prema školi, koje ne pripadaju njemu nego samo roditeljima ili njihovim zastupnicima. Ona ih treba informirati o svakom važnijem doga-đaju u školi koji se tiče učenika i o svakom zapažanju koje je vrijedno znati ro-diteljima u interesu odgoja njihove djece, izraziti svoje želje, saslušati oprečne želje uz puno poštovanje svog vlastitog autoriteta i na taj način niti iznuditi niti isprositi nego omogućiti povoljno zajedničko djelovanje.

Treći važni utjecaj na učenika dolazi od društvenih prilika koje se djelo-mice nalaze pod upravom općine. Odbor sastavljen od predstavnika općine treba organizirati zajedničko djelovanje škole i općine sa svrhom odgoja. Ta-kvo skladno djelovanje svih snaga koje sudjeluju u obrazovanju mladih dat će propisima moralnosti u očima učenika nepovredivi ugled, stvoriti u njima ideju postojanog društvenog reda koji ulijeva strahopoštovanje163 i istodobno omogućiti da im se u interesu njihova duševnog oporavka i snažnog razvitka karaktera dopusti kretanje tim slobodnije što su čvršće i sigurnije granice koje ne smiju prekoračiti radi svojeg moralnog odgoja i dobrobiti društva.

Neposredno vođenje gimnazije Nacrt stavlja u ruke ravnatelja, jer se ustanova, u kojoj mnogobrojne i različite snage na različite načine trebaju si-gurno zajednički djelovati prema jedinstvenom uspjehu, ne može odreći jedin-stva i stalnosti u vođenju. Upravo u tome jest bitna razlika između sveučilišta i gimnazije jer tamo svaki učitelj mora brinuti samo za širenje svoje znanosti, a ovdje svi učitelji zajedno moraju brinuti za skladno duhovno oblikovanje uče-nika. Želja da se svakom učitelju osigura nesmanjeni utjecaj njegova znanja i umijeća na ustanovu na kojoj radi te da se sačuva neokrnjena duševna smionost koju zahtijeva njegov rad mogla bi dovesti do ideje da se samom nastavničkom kolektivu povjeri neposredno upravljanje, kad to ne bi bilo u suprotnosti s pri-rodom te obrazovne ustanove i da iskustvo nije dokazalo nužnost jedinstvenog snažnog vodstva na takav način da se u to nikada uopće nije sumnjalo u širim krugovima te da se velika učiteljska skupština još nedavno za to nije odlučno izjasnila. Međutim, da bi se svakome učitelju zajamčilo njegovo pravo i utjecaj primjeren njegovim snagama, dovoljno je da se ravnatelja, ovisno o važnosti ili drugoj prirodi problema koji zahtijevaju neku odluku, ili veže uz suglasnost

163 Shvaćanje da sinergijskim odgojno-obrazovnim djelovanjem roditelja/skrbnika, škole i šire društvene zajednice kod učenika treba razviti „ideju postojanog društvenog reda koji ulije-va strahopoštovanje” nije samo rezultat od ranije prisutnih nastojanja da škola stvori dobre i poslušne podanike nego je i izravna posljedica širenja revolucionarnih nemira u 1848. godini koji su nerijetko doveli u pitanje i državni ustroj i društveni poredak.

201


nastavničkog kolektiva ili da ga se barem obveže da ga posluša te da istodobno učitelji na sjednicama, koje se redovito održavaju, imaju prigodu svoja shvaća-nja i želje ili također žalbe unijeti u zapisnik koji u najkraćem vremenu dolazi pred oči nadređenih tijela.

Za rezultate gimnazije ponajprije je odgovoran ravnatelj, a preko njega cije-li nastavnički kolektiv; dakle, ustanova mora imati pravo prema van sačuvati određenu samostalnost. Zbog toga ona svakog učenika koji se prijavi za upis treba moći podvrgnuti ispitu. U odnosu na podjelu nastavnih predmeta između učitelja, razvrstavanje nastavnoga gradiva, izbor udžbenika, očuvanje discipline itd. ona treba imati onaj stupanj slobodnoga kretanja bez kojega ne bi bila u stanju snositi odgovornost za uspjeh nastave.

Redovito zaprimljeni zapisnici učiteljskih sjednica, godišnja izvješća [i] vi-zitacije od strane članova zemaljskih školskih vlasti ove posljednje će potanko informirati o stanju svake gimnazije, a najviše će se to događati preko maturalnih ispita. Ti ispiti ne trebaju samo zadržati nezrele učenike podalje od sveučilišta nego istodobno pružiti školi redovitu prigodu da se pred vlastima potvrdi u pogledu ostvarenja zadaće koja joj je povjerena. Prva svrha određuje sadržaj i oblik ispita, a druga da se [ispit], premda ga održava škola, ipak održa-va pod neposrednim utjecajem nadređenih organa.

Država sa slobodnim političkim institucijama164 ne može željeti zabraniti svojim građanima da svojim sinovima iz gimnazijskih predmeta pruže nasta-vu u kući , neovisnu o školama. Ulazak takvih učenika u više razrede gimna-zije jamačno im se ne može uskratiti ako pokažu potrebno predznanje. Teško je, međutim, pitanje može li se njima također dopustiti da se neposredno upišu na sveučilište, i to kao redoviti slušači fakultetskih studija. Doduše, njihova obveza da svoju zrelost dokažu na ispitu zrelosti jednako kao učenici gimnazija izvan svake je sumnje, ali zabrinjavajuće je toliko vjerovati samo jednom ispitu budući da se radi baš o zrelosti duha, a ne samo o posjedovanju određene ko-ličine znanja. Put kojim je učenik došao do svog obrazovanja u pravilu pruža veće jamstvo njegove solidnosti nego što to može učiniti jedan ispit. Česta

164 Zakonski prijedlog o ustroju gimnazija i realki u Austrijskome Carstvu nastao je u prvoj polovici 1849. godine, nakon što je u jeku revolucionarnih previranja u proljeće 1848. godine u većini europskih zemalja, pa i u Austrijskome Carstvu, ukinuto staleško društvo i cenzura te uvedeni ustavi i parlamentarni sustav te građanska prava i slobode. Na taj su način ostvareni temeljni zahtjevi liberalizma, ideologije koja je težila za ostvarenjem slo-bode pojedinca u ustavno-parlamentarnim državama. Suvremenici su spomenute političke i društvene sastavnice često nazivali slobodnim političkim institucijama ili zapadnim političkim institucijama.

202


nastojanja roditelja da njihovi sinovi studij završe što je moguće mlađi, kod nastave u kući osobito jače talentirane glave izlaže opasnosti prevelikog ubr-zanja obrazovanja, takoreći kao u stakleniku, a jedan ispit nema baš laka sred-stva na raspolaganju da bi sa sigurnošću mogao utvrditi nedostatke toga. Radi toga Nacrt zahtijeva da takvi učenici moraju imati navršenih 18 godina kad se prijavljuju za maturalni ispit, dok to ograničenje za njih ne treba vrijediti ako barem zadnji razred gimnazije pohađaju u javnoj obrazovnoj ustanovi i time pruže mogućnost pouzdanije ocjene svoga obrazovnog stanja.

Osnovna načela koja bi trebala regulirati unutarnji ustroj gimnazija razvije-na su nastojanjem mnogih i znamenitih umova i putem bogatog iskustva te u cjelini pobuđuju poštovanje stabilnošću i jasnoćom. Istim se ne mogu pohvaliti ona druga [osnovna načela] koja se odnose na vanjske pri l ike gimnazija. Međutim, danas nitko više ne sumnja da praktični odgovori na pitanja o odno-su škola prema pojedinim privatnim osobama, korporacijama, državi značajno utječu na dobrobit država i njihovih građana, i mora se smatrati srećom da je tijek događaja ta pitanja, koliko god teško moglo biti njihovo rješavanje, konač-no istaknuo kao [ona koja] više nisu osporiva. Ono što je u ovom Nacrtu pred-loženo o navedenim odnosima mora se za sada smatrati predmetom potpuno otvorenog pitanja. Međutim, ako se prava sloboda ne sastoji u tome da netko sam može regulirati vlastite prilike, ako to želi, nego u tome da ih doista sam rješava unutar manevarskog prostora uzimajući u obzir interese cjeline, tada bi ubuduće u duhu takve slobode vjerojatno i vladajući i oni kojima se vlada mogli smatrati korisnim da se ovi [posljednji] više angažiraju na neposrednom rješavanju pitanja vezanih za nastavu nego što se dosada događalo u najvećem dijelu Austrijske Monarhije, a da vlada, nasuprot tomu, vrši čvršći utjecaj, po-treban da bi se spriječilo da javna nastava propada zbog nedostatka brige ili da potkopava građansko društvo, umjesto da ga osnažuje i oplemenjuje.

_____________

203


Prvi odjeljak

Opće odredbe

________

Svrha gimnazija

§ 1.

Svrha gimnazija je:1. osigurati više opće znanje uz znatnu uporabu starih klasičnih jezika i

literature na tim jezicima i2. tim putem istodobno pripremiti za sveučilišni studij.

Utemeljenje gimnazija

§ 2.

Niti jedna ustanova za poučavanje ne smije nositi naziv gimnazija ako nje-zin ustroj u svim bitnim točkama ne odgovara onome koji je propisan ovim zakonom.

§ 3.

1. Svatko ima pravo utemeljiti gimnaziju.2. Za otvaranje iste potrebno je odobrenje Ministarstva nastave. Ono za-

htijeva dokaz da su egzistencijalna sredstva obrazovne ustanove pokrivena za niz godina, barem s visokim stupnjem vjerojatnosti, i da je ustroj ustanove u skladu s ovim zakonom.

3. Ministarstvo u svako doba može ponovno dati zatvoriti takvu gimnaziju zbog nedostatka zakonom zatraženih obilježja.

Više i niže gimnazije

§ 4.

Potpuna gimnazija sastoji se od osam razreda, od kojih svaki čini jedan godišnji tečaj. Ona se dijeli na nižu i višu gimnaziju, svaku s po četiri razreda.

204


§ 5.

Niža gimnazija priprema za višu gimnaziju. Međutim, tako što svaki od svojih nastavnih predmeta dovodi do relativnoga kraja, a neke od njih obrađuje na pretežito popularni način i u praktičnom smjeru, ona mora pružiti zatvo-renu cjelinu općega znanja koje je poželjno i dostatno za veći broj životnih prilika te istodobno može služiti kao priprema za više realne škole i dalje za tehničke institute.165

Viša gimnazija tu nastavu nastavlja na više znanstveni način i posebna je pripremna škola za sveučilište.

§ 6.

Potpuna gimnazija izvana gledano čini jedinstvenu cjelinu. Oba njezina di-jela nalaze se pod zajedničkom upravom i svaki učitelj istodobno može raditi i na višoj i na nižoj gimnaziji.

§ 7.

Tamo gdje nije moguće utemeljenje potpune gimnazije zbog nedostatka sredstva ili gdje viša gimnazija nije potrebna, jer većina učenika u skladu s prilikama u mjestu ili zemlji iz niže gimnazije neposredno prelazi u poslovna zanimanja, tamo može postojati niža gimnazija i bez više gimnazije. Takva [gimnazija] može biti povezana i s građanskom školom ili nižom realkom. Na-suprot tomu, viša gimnazija nikada ne treba postojati odijeljena od niže gimna-zije, jer ne samo da učenici posvuda moraju nižu [gimnaziju] pohađati prije više nego je i ispravno provođenje nastavnog i odgojnog plana predviđenog za [ostvarenje] svrhe cijele nastavne ustanove moguće samo ako su sjedinjena oba dijela gimnazije.

Javne i privatne gimnazije

§ 8.

1. Gimnazije su ili javne ili privatne gimnazije.2. Javne gimnazije izdaju svjedodžbe priznate od državnih vlasti. Imaju

pravo provoditi maturalne ispite, a Zemaljsko školsko vijeće može im slati

165 Ta mogućnost otvorila se i uvođenjem većeg broja sati za žive jezike i prirodoslovno-matematičke predmete.

205


kandidate za polaganje ispita nakon jednogodišnjeg probnog roka. Ministar-stvo nastave određuje koje su gimnazije javne uzimajući u obzir jamstvo koje potvrđuje osposobljenost ustanove za budući rad.

3. Sve gimnazije, koje nisu javne, privatne su gimnazije. Učenici istih mo-raju se podvrgnuti ispitima na javnoj gimnaziji da bi stekli u državi važeće svjedodžbe, ponajprije maturalne svjedodžbe.

§ 9.

1. Gimnazije, koje se isključivo ili najvećim dijelom uzdržavaju iz javnih fondova države, državne su gimnazije.

2. Gimnazije koje nisu državne gimnazije, uz potporu države ili bez nje uzdržavaju korporacije, društva ili pojedinci kojima pripadaju. Uzdržavatelji ta-kvih ustanova imaju pravo zahtijevati školarinu i upotrijebiti je za uzdržavanje obrazovne ustanove. (§ 57., 2.)

§ 10.

Uz državne gimnazije mogu, kao i ranije, postojati i biskupske gimnazije, zatim gimnazije duhovničkih korporacija, svjetovnih općina, drugih društava, ali i pojedinih osoba, ili se mogu osnivati nove.

§ 11.

1. Upravljanje državnim gimnazijama potpuno i u svakom pogledu nalazi se u rukama državnih vlasti.

2. Pri upravljanju gimnazijama koje nisu državne njihovi vlasnici biskupi, korporacije, društva ili pojedinci imaju pravo na utjecaj koji vrše namještanjem i otpuštanjem učitelja uz ograničenja navedena u § 103. i općenito uz poštiva-nje temeljnog načela postavljenog u § 2.

§ 12.

1. U javne gimnazije od dosad postojećih pripadaju:a) sve državne gimnazijeb) one biskupske gimnazije i gimnazije duhovničkih i svjetovnih korpora-

cija ili pojedinih osoba čije su se svjedodžbe dosad smatrale zakonski važećima za prijem u gimnazije i sveučilišta c. k. Nasljednih zemalja, ukoliko su te gimna-zije bile provele ustroj naređen sadašnjim zakonom.

206


2. Ministarstvo ima pravo javnoj gimnaziji, koja nije državna gimnazija, oduzeti obilježje javnosti ako se čini da je to nužno zbog dobrobiti mladeži koja joj je povjerena.

§ 13.

Javna gimnazija koja nije državna gimnazija ima pravo na potporu od strane države samo ako je dokazana nužnost njezina neokrnjenog daljnjeg postojanja i ako školarina, jednako visoka kao školarina utvrđena za državne gimnazije, zajedno s njezinim ostalim sredstvima nije dovoljna za pokrivanje troškova.

§ 14.

1. Ako godišnja potpora koju država daje takvoj gimnaziji dosegne [visinu] plaće jednog ili više njezinih učitelja, tada će država i namještati učitelje koje plaća, a njih potom, neovisno o njihovoj drugoj podređenosti neposrednoj upravi gimnazije, treba smatrati jednakima učiteljima u državnoj gimnaziji.

2. Država će u takvim slučajevima, ako to smatra korisnim, napose iskori-stiti pravo namještanja ravnatelja.

3. Pravo namještanja učitelja koje (su)financira dobiva i korporacija, ili po-jedinac, ako već postojećoj gimnaziji, kojoj je potrebna potpora, dodjeljuje pot-poru u iznosu jednakom plaći jednog ili više učitelja.

§ 15.

1. Ako godišnja potpora države dosegne ili premaši polovicu onog troš-ka koji je uz odbitak novca koji dolazi od školarina potreban za uzdržavanje gimnazije, tada država tu gimnaziju može proglasiti državnom gimnazijom i tretirati je kao takvu, tj. iskoristiti pravo da ubuduće sama namješta sve učitelje te da preuzme isključivo upravljanje ustanovom.

2. U takvom slučaju o procjeni vlade ovisi hoće li ubuduće sama plaćati učitelje, koje su do trenutka prelaska gimnazije u ruke države namjestili i plaćali korporacija, društvo ili pojedinac kojima je gimnazija ranije pripadala, u kojem slučaju učitelji potpuno stupaju u položaj učitelja državne gimnazije. Međutim, ti učitelji mogu i dalje ostati u nepromijenjenom položaju u odnosu na korpo-racije ili pojedince koji su ih namjestili te od njih dalje dobivati svoja osnovna sredstva za život.

207


§ 16.

Ako korporacija, društvo ili pojedinac, čija je gimnazija prešla u ruke drža-ve, unatoč tomu i dalje plaća jednog ili više učitelja, tada ima pravo u slučaju oslobađanja jednog od tih učiteljskih mjesta iznijeti prijedlog za njegovo po-novno popunjavanje. Država bez važnih razloga neće odstupiti od tog prijed-loga.

_____________

Drugi odjeljak

Nastavni plan

________

Nastavni jezik

§ 17.

1. Svaki zemaljski jezik može biti nastavni jezik gimnazija.2. Izbor nastavnog jezika treba se posvuda ravnati prema potrebama sta-

novništva koje je najviše zastupljeno u ustanovi. Pritom se osobito treba pobri-nuti za to da se tamo gdje je stanovništvo miješano u skladu s mogućnostima vodi računa o potrebama svih dijelova [stanovništva]. Radi ostvarenja tog cilja dopušteno je da na jednoj gimnaziji postoje i dva nastavna jezika koji se upo-trebljavaju za različita školska odjeljenja ili za različite nastavne predmete.

3. Ako na gimnaziji koja se uzdržava iz javnih ili zakladom trajno darovanih sredstava nastane spor oko izbora nastavnog jezika, o njemu se treba raspravljati prema odredbama § 4. Temeljnih prava, zajamčenih ustavnom poveljom od 4. ožujka o. g., kod zakonitog predstavništva okruga u kojem se nalazi gimnazija, a dok se na taj način ne donese odluka, privremeno će odlučiti školska oblast.

4. Nastavni jezik drugih gimnazija trebaju odrediti oni kojima pripada pra-vo raspolagati sredstvima za uzdržavanje gimnazije i uskratiti ih ustanovi.

208


Nastavni predmeti

§ 18.

Nastavni predmeti gimnazije su: 1. vjeronauk 2. jezici, i to:

a) latinskib) grčkic) materinji jezikd) zemaljski jezici koji se uz materinji jezik koriste u krunovini u kojoj je gimnazijae) njemački jezik, ukoliko već nije naveden među gornjim [jezicima]f) drugi živi jezici (jezici Carstva166, francuski, engleski i td.)

3. geografija i povijest 4. matematika 5. povijest prirode 6. fizika 7. filozofska propedeutika 8. kaligrafija 9. crtanje10. pjevanje11. gimnastika.Pod brojem 2. f) sadržani živi jezici, zatim crtanje, pjevanje i gimnastika

trebaju se uvesti u pojedine gimnazije u skladu s potrebama i mogućnostima.

Obvezni i neobvezni167 predmeti

§ 19.

Nastavni predmeti gimnazije, navedeni u § 18. pod brojevima 1., 2. a – c, zatim 3. – 7. obvezni su predmeti za sve redovite učenike (§ 65.)

Zemaljsko školsko vijeće može u trećem i četvrtom razredu gimnazije osloboditi učenja grčkog jezika samo one učenike niže gimnazije koji ne prela-

166 Misli se na Austrijsko Carstvo.167 U izvorniku je uporabljen izraz “freie Gegenstände“. Za takve predmete danas se rabi izraz

„izborni predmeti“.

209


ze u višu gimnaziju, i to na poseban zahtjev o kojem se treba izjasniti učiteljsko vijeće uzimajući u obzir disciplinu u školi.

§ 20.

1. Nastavni predmeti navedeni u § 18. pod brojem 2., d i e moraju se, dodu-še, podučavati u svakoj gimnaziji da bi se učenicima ponudila prigoda da nauče različite zemaljske jezike, ali korištenje te prigode potpuno je prepušteno na volju [roditelja ili skrbnika].

2. Ne učenici, nego njihovi roditelji i skrbnici trebaju pri ulasku [učenika] u gimnaziju odrediti trebaju li njihovi sinovi ili štićenici učiti jedan od naznačenih jezika i koji. Tako naznačeni jezik tada za učenika u svakom pogledu ulazi u krug obveznih nastavnih predmeta.

§ 21.

1. Predmeti navedeni u § 18. pod brojevima 2., f i 8. – 11. pripadaju u ne-obvezne predmete jer nije moguće da se već sada odredi njihovo podučavanje u svim gimnazijama, a za njima nipošto posvuda ne postoji jednaka potreba. Ubuduće, ako se postupno utvrdi da je to izvedivo i svrsishodno, nakon [dobi-vene] suglasnosti nastavničkog kolektiva mogu od strane zemaljskog školskog vijeća biti proglašeni obveznim predmetima u jednoj ili više gimnazija u kruno-vini i za jedan ili više njezinih razreda.

2. Svakome učeniku dok se nalazi u nižoj gimnaziji u svako doba učiteljski kolektiv može zapovjediti da određeno vrijeme sudjeluje u nastavi krasopisa.

Obrađivanje pojedinih predmeta

(Vidi Prilog br. I.)168

Vjeronauk

§ 22.

Vjeronauk se podučava u svih osam razreda po dva sata tjedno. Propisi prema kojima će se on urediti sukladno potrebama gimnazija i različitih vjero-ispovijedi bit će objavljeni naknadno.

168 Za ovo izdanje nisu prevedeni prilozi.

210


Latinski jezik

Niža gimnazija

§ 23.

Cil j cjel ine: znanje gramatike latinskog jezika, vještina i vježbanje prevo-đenja nekog laganog latinskog pisca.

§ 24.

I. razred, 8 sati tjedno.Gramatika: pravilna morfologija, tj. pet pravilnih deklinacija, pravila za

rod, pridjevi, najvažnije imenice, glavni i redni brojevi, četiri pravilne konjuga-cije, neki važni prijedlozi i veznici. Pri učenju oblika od početka se odmah treba pridržavati pravilnog govorenja, kako u pogledu naglasaka u ri ječima tako i u pogledu kvantitete slogova.

Nastava gramatike i lektira nisu odvojene, nego za obje služi isti materijal za podučavanje i učenje. Naučeni oblici trebaju se odmah uvježbavati uz po-moć prevođenja iz lat inske čitanke sastavljene u tu svrhu. Fond riječi koji sadrže tekstovi za čitanje ponovno treba upotrebljavati za usmene i pismene prijevode na latinski jezik. Da bi se to omogućilo, prigodom učenja morfolo-gije imenica učit će se i uvježbavati značenje i konstrukcija nekih osobito če-stih prijedloga. Pri učenju morfologije glagola na isti način učit će se upotreba infinitiva prema nekim osobito važnim glagolima i pridjevskim predikatnim izričajima, te uporaba konjunktiva s nekim veznicima koji označavaju razlog, namjeru, posljedicu i uvjet.

Tjedno treba pola sata jedne lekcije uporabiti za sastavak koji će učitelj kod kuće ispraviti.

Domaće zadaće učenika: zapamtiti paradigme obrađene u lekciji i riječi koje se pojavljuju u čitanci; u drugoj polovici školske godine katkad napisati prijevode koji se pojavljuju u lekciji na latinski i s latinskoga.

Za pri jelaz u viši razred na kraju godine neće se ispitivati samo znanje [gramatičkih] oblika nego i sigurnost i lakoća njihove primjene pri prevođenju iz jednoga jezika na drugi te kod samostalnog oblikovanja i preoblikovanja rečenica.

211


II. razred, 6 sati tjedno.Gramatika: dopuna morfologije pravilnih oblika dodavanjem dijelova

[gradiva] o imenicama i brojevima te prilozima koji su u prvom razredu još bili izostavljeni. Nepravilnosti deklinacije, roda i konjugacije.

Povezivanje učenja gramatike sa čitanjem čitanke u ovom razredu ostaje isto kao i u prvom. Sintaktički oblici, usvojeni u prvom razredu, proširuju se; uz to dolaze i akuzativ s infinitivom te ablativ apsolutni.

Tjedno se, kao i u prvom razredu, pola sata koristi za sastavak. Domaće zadaće učenika: memoriranje paradigmi, pravila, riječi kao u

prvom razredu; uz to svaka dva tjedna pensum,169 a u posljednjem dijelu škol-ske godine priprema za ulomke na latinskom jeziku iz čitanke koje će trebati pročitati.

Ispit za promicanje i napredovanje u sljedeći viši razred određuje se iz zadataka za taj razred, kao na kraju prethodnoga.

III. razred, 5 sati tjedno.Gramatika, 2 sata. Učenje uporabe padeža polazeći od odgovarajuće

školske gramatike.Svakih četrnaest dana ili tri tjedna [pisanje] sastavka tijekom cijelog sata.Lektira, 3 sata. Kornelije Nepot, u početku čitati polagano, zatim brže,

primjereno napretku učenika, tako da se najveći dio piščevih tekstova pročita u razredu.

Domaće zadaće učenika: u prvom polugodištu svaki tjedan, u drugom polugodištu svaka dva tjedna pensum. Osim toga, ponavljanje obrađenih grama-tičkih pravila uz oblikovanje za to potrebnih primjera. Priprema za Kornelija, tako da učenici, uz iznimku teških mjesta, mogu prevesti zadani odlomak.

Na ispitu za napredovanje u viši razred tražit će se pismeno: sastavak, koji će se pisati u razredu i koji će odgovarati gramatičkoj zadaći, bez uporabe gramatike i rječnika, u cjelini bez velikih pogrešaka; usmeno: lakoća u prevođe-nju dijelova Kornelija koji su se prevodili na satu, vještina snalaženja u tekstu koji ranije još nije prevođen uz navođenje rijetko [korištenih] riječi.

169 Latinska riječ pensum (u izvorniku Pensum) na njemačkom jeziku upotrebljava se u znače-nju zadaće, zadatka, gradiva koje se treba obraditi u određenom vremenu, odnosno rada koji se treba obaviti u određenom vremenu. Ovdje se vjerojatno misli na pismenu zadaću na određenu temu.

212


IV. razred, 6 sati tjedno.Gramatika, 3 ili 2 sata. Učenje uporabe vremena i načina.Lektira, 3 ili 4 sata. Cezarov Galski rat; treba pročitati najveći dio spisa.

Pred kraj godine dva sata namijenjena lektiri treba upotrijebiti za to da se uče-nici prvi put upoznaju s lat inskim stihovima, i to s heksametrima i distisi-ma. Gradivo za to čitanje treba ili preuzeti iz Ovidija koji će se koristiti u sljede-ćem razredu ili za to treba koristiti kratku hrestomatiju. Prije te poetske lektire mora se na satovima učenja gramatike spomenuti pregled prozodijskih pravila, koja se povremeno spominju pri učenju morfologije, kao i elemente metrike.

Domaće zadaće i ispit za promicanje [u viši razred] utvrđeni su na isti način kao u drugome polugodištu trećeg razreda.

Viša gimnazija

§ 25.

Cil j cjel ine: Znanje o rimskoj književnosti u njezinim najznačajnijim po-javama i preko nje o rimskom državnom životu. Usvajanje smisla za stilske oblike latinskog jezika, a time posredno za ljepotu govora općenito.

§ 26.

I. razred, 6 sati tjedno.Lektira, u cjelini 5 sati [tjedno]. Livije: nužno se moraju pročitati prva

knjiga, važni dijelovi iz borbi patricija i plebejaca, borba Rima protiv Hanibala.Ovidijeve Metamorfoze, izbor najljepših priča.Nastava iz g ramatike i st i l ist ike, jedan sat tjedno.Svrha nastave je sačuvati sigurnost u uporabi gramatike i pobuditi smisao

za osobitosti latinskog izričaja u pogledu riječi i tvorbe rečenica. Taj se cilj uglavnom ostvaruje vježbama prevođenja na latinski, za što se biraju sve teži zadaci i postupno (počevši otprilike od trećeg razreda) se preuzimaju čak i od spisatelja na materinskom jeziku. Na te se vježbe najprimjerenije nadovezuju opće stilističke napomene.

Domaće zadaće učenika: temeljito pripremanje za lektiru; svakih četrna-est dana pensum, svaka četiri tjedna sastavak.

Ispit za promicanje [u viši razred] određuje se iz zadaća [koje su odre-đene za taj] razred. U pri jevodima na latinski u svim razredima više gi-mnazije zahtijevat će se gramatička ispravnost te sve veći smisao za latinski oblik izričaja prema mjerilu razreda.

213


II. razred, 6 sati tjedno.Lektira, ukupno 5 sati. Proza: Rim u vrijeme stranačkih borbi između

optimata i populara170 i tijekom prijelaza u monarhiju, prikazan u tadašnjim kla-sicima: Salustijevima Jugurti i Katilini171, uključujući i Ciceronov Prvi govor protiv Katiline, Cezarov Građanski rat; za slobodni izbor neka Ciceronova pisma koja karakteriziraju prilike toga vremena. Poetska lektira: izbor iz Vergilijevih Ekloga i pojedina mjesta iz djela Georgike. Početak čitanja Eneide.

Nastava iz g ramatike i st i l ist ike, jedan sat tjedno, kao kod prvog razreda.

O domaćim zadaćama učenika i ispitu za promicanje [u viši razred] usporedi kod I. razreda.

III. razred, 5 sati tjedno.Lektira, 4 sata. Proza: Ciceronovi govori, u retoričkom smislu najizvrsniji

i politički najznačajniji. Poezija: nastavak čitanja Vergilijeve Eneide.Nastava iz g ramatike i st i l ist ike, jedan sat tjedno, kao kod prvog

razreda.O domaćim zadaćama učenika i ispitu za promicanje [u viši razred]

usporedi kod I. razreda.IV. razred, 5 sati tjedno.Lektira, 4 sata. Proza: Tacit, Agrikola ili Germanija, i što je moguće više

zatvorene cjeline iz oba [djela] ili iz jednog od ta dva Tacitova povijesna djela. Poezija: Horacije: Ode, izbor iz Epoda, Pisama i Satira.

Nastava iz g ramatike i st i l ist ike, jedan sat. Umjesto uobičajenih za-daća (pensum), može se povremeno zadati neka tema. preuzeta iz latinske lekti-re, za latinsku obradu. (Vidi Prilog br. II.)

Grčki jezik

Niža gimnazija

§ 27.

Cil j : gramatičko znanje morfologije atičkoga dijalekta uključujući i najvaž-nije teme sintakse.

170 U izvorniku je uporabljena riječ „Ignobiles“, što doslovno znači neplemići, pučani. Na hrvatskom jeziku uobičajena je opreka optimati – populari.

171 Radi se o djelima Rat s Jugurtom i O Katilininoj uroti Gaja Salustija Krispa.

214


§ 28.

III. razred, 5 sati tjedno.Gramatika: pravilna morfologija uz isključivanje glagola na -μι. Pritom

treba naučiti akcente te ih odmah strogo primjenjivati u čitanju i pisanju. IV. razred, 4 sata tjedno.Gramatika: nepravilnosti kod imenica i glagola. Glavne teme iz sintakse

glagolskih načina, kao dijela grčke sintakse koji odstupa od latinskog jezika.U oba se razreda učenje morfologije povezuje s prevođenjem s grčkog jezi-

ka i na grčki uporabom odgovarajuće čitanke, na isti način kao što se to čini za latinski jezik u I. i II. razredu. Od drugoga polugodišta III. razreda svakih 14 dana treba raditi pensum, a svaka 4 tjedna sastavak. Učenici se trebaju pri-premiti za odlomke iz čitanke i točno upamtit i riječi.

Viša gimnazija

§ 29.

Cil j: temeljito čitanje najznačajnijih autora grčke književnosti, u mjeri u kojoj to dopušta ograničeno vrijeme dano za taj predmet.

§ 30.

I. razred, 4 sata tjedno.Lektira: Homerova Ilijada uključujući nužne nadopune o odstupanju ep-

skog172 dijalekta od atičkog; treba pročitati oko četiri pjevanja. Pripremanje, memoriranje riječi, također memoriranje nekih dijelova pjesme.

Svakih 14 dana jedan sat gramatike radi čuvanja i utvrđivanja znanja atičkog dijalekta; svaka četiri tjedna pensum ili sastavak.

II. razred, 4 sata tjedno.Lektira: u prvom polugodištu: Homerova Ilijada, otprilike šest pjevanja; u

drugome polugodištu: Herodot, glavna mjesta iz Povijesti o [Grčko-]perzijskim ratovima.

Gramatika i pensum kao u I. razredu.III. razred, 5 sati tjedno.

172 Epski dijalekt nije dijalekt u lingvističkom smislu, nego podrazumijeva književni izričaj koji je mješavina jonskog, eolskog i arhajskog grčkog, a njime su napisani epovi.

215


Lektira: u prvom polugodištu: jedna Sofoklova tragedija; u drugome po-lugodištu: manji Demostenovi politički govori173 i, ako bude vremena, Govor o vijencu.

Gramatika i pensum kao u I. razredu.IV. razred, 6 sati tjedno.Lektira: u prvome polugodištu: Platonova Apologija Sokrata kao uvod, za-

tim jedan od važnih dijaloga, npr. Protagora, Gorgija, Fedon; u drugome polugo-dištu: jedna Sofoklova tragedija.

Gramatika i pensum kao u I. razredu.(Vidi Prilog br. III.)

Materinski jezik i drugi živi jezici

§ 31.

Cil j nastave iz materinskog jezika jest:1. Za nižu gimnaziju: pravilno čitanje i pisanje; sigurnost u pisanoj uporabi

jezika bez gramatičkih i pravopisnih pogrešaka, uz znanje formi uobičajenih poslovnih sastavaka. Početna nastojanja u oblikovanju ukusa uz pomoć učenja naizust poetskih i proznih djela trajne vrijednosti koja su učenicima rastuma-čena.

2. Za višu gimnaziju: vještina i stilska ispravnost u pisanoj i usmenoj upo-rabi jezika za izricanje postupno sve širega vlastitog misaonog kruga; u povi-jesnom pogledu prošireno poznavanje jezika; povijesno i estetsko znanje o najvažnijem iz nacionalne književnosti te karakterizacija glavnih vrsta proznih i poetskih umjetničkih oblika koja se iz toga razvija.

§ 32.

1. Nastava na materinskom jeziku, prema tome, nipošto nema za svrhu samo jezično obrazovanje nego treba pružiti bogatstvo materijala koji oblikuje duh i karakter u klasičnom ili barem besprijekornom obliku i djelovati na na-stavu svih ostalih nastavnih predmeta oživljujući je, povezujući i djelomično je dopunjavajući.

U nižoj se gimnaziji u tu svrhu treba koristiti pažljivo sastavljena čitanka.

173 U izvorniku je uporabljen termin „Staatsreden“, ali je na hrvatskom jeziku uobičajen izraz politički govori.

216


2. Ako književnost na nekom jeziku ne pruža dovoljnu količinu raznovr-snog materijala upotrebljivog u školama da bi se uz pomoć njega mogli ostva-riti postavljeni ciljevi, tada se nedostatak privremeno treba ukloniti putem do-brih prijevoda ili se praznina, nastala na taj način u obrazovnim sredstvima, treba ispuniti povećanjem nastave književnosti na nekom drugom mrtvom ili živom jeziku koji se obrađuje u gimnaziji.

3. Zajednička gramatička pravila različitih jezika koji se uče u gimnaziji tre-baju se od početka do kraja u nastavi obrazlagati preko materinskog jezika i na materinskom jeziku. Stoga učenje gramatike materinskog jezika treba prethoditi [učenju gramatike] latinskog jezika u pravilu barem jedno polugodište. Radi toga se zahtijeva da učenici koji dolaze u najniži razred već iz pučke škole donose znanje jednostavnih proširenih rečenica,174 tako da na nastavnim satovima pre-ko materinskog jezika napreduju do znanja složenih rečenica, dok istovremeno u nastavi latinskog jezika znanje jednostavnih rečeničnih oblika primjenjuju na latinski jezik. U materinskom jeziku, kao i u svim ostalim [jezicima], treba rabiti istu gramatičku terminologiju, i to onu koja se upotrebljava u latinskom jeziku.

§ 33.

1. Poduka drugog živog jezika, koji učenici trebaju učiti prema § 20., u javnim gimnazijama gdje taj jezik dolazi kao potpuno novi predmet za uče-nike započinje tek u drugome razredu niže gimnazije. Ako se nastava sastoji u usavršavanju već postojećih jezičnih znanja, tada može početi već u prvom razredu. Odredbe u svezi toga na osnovi stvarnih prilika donosi zemaljsko školsko vijeće.

2. Cilj nastave [drugog živog jezika] moći će se tamo gdje učenicima jezik nije potpuno stran približiti onome koji je postavljen za materinski jezik. Osim toga, [cilj nastave] za niže gimnazije morat će se ograničiti na sposobnost go-vorenja i razumijevanja, a za više gimnazije na gramatičku ispravnost pismenog i usmenog izražavanja i određeno poznavanje književnosti.

§ 34.

Nastavni plan za materinski jezik i za drugi živi jezik, koji treba utvrditi, i tjedni broj sati ovise o osobitostima različitih jezika i o njihovu međusobnom odnosu. Međutim, za svaki jezik nikad se ne može odrediti manje od dva sata

174 U izvorniku stoji izraz „bekleideter Satz“ koji označava tip proširene rečenice koja se sa-stoji od subjekta, predikata, objekta ili priložne oznake i atributa.

217


tjedno, dok ukupni maksimum tjednih sati za materinski jezik i drugi živi jezik jedva da u nekom slučaju svrsishodno smije prekoračiti broj šest.

§ 35.

O potrebi i o sredstvima gimnazije ovisi koji će se drugi od u Carstvu175 raširenih jezika učiti, osim onih navedenih u § 18., br. 2. c – e, i koji će se nea-ustrijski živi jezici učiti. Ali, svaki takav jezik treba podučavati u skladu s vanj-skim i unutarnjim rasporedom nastave prema čvrstome planu, za što početne upute u slučaju potrebe treba donijeti zemaljsko školsko vijeće.

§ 36.

1. Treći živi jezik, bio to neki jezik koji se govori u Carstvu ili strani jezik, može se uvesti u javnim gimnazijama kao relativno obvezan predmet (§ 20.) za učenike koji iz njega nemaju predznanje, ali ne ranije nego u prvom razredu više gimnazije.

2. Cilj će u pravilu morati biti ograničen na gramatički ispravno govorenje i pisanje. (Vidi Prilog br. IV., a, b).

Geografija i povijest

Niža gimnazija

§ 37.

Cil j : pregledno znanje o površini Zemlje prema njezinim prirodnim i po-litičkim podjelama. Pregled najvažnijih osoba i događaja iz povijesti naroda, osobito iz povijesti Austrije, te poznavanje njihova kronološkog konteksta.

§ 38.

I. razred, 3 sata tjedno.Opis Zemljine površine prema njezinim prirodnim osobinama;

more i kopno, planinski lanci i područja uz rijeke, planinska područja i nizine itd. S tim treba povezati najvažnije podatke iz podjele istih na narode i države. Kad se ukaže prigoda, mogu se na to nadovezati biografski opisi kao pri-prema za nastavu povijesti.

175 Misli se na Austrijsko Carstvo.

218


II. razred, 3 sata tjedno.Stara povijest do 476. godine n. Kr. Povijest židovskog naroda s geogra-

fijom Palestine ostaje prepušteno učitelju vjeronauka. Povijesti svakog naroda koji se pojavljuje prethodi geografija [dotične] zemlje na temelju općih obrisa koji su već naučeni u I. razredu.

III. razred, 3 sata tjedno.Nova povijest od 476. n. Kr. do kraja Tridesetogodišnjeg rata, na isti

način kao u II. razredu povezana s geografijom.1. polugodište: srednjovjekovna i novovjekovna povijest,176

2. polugodište: povijest Austrije uz naglašavanje događaja koji se odnose na specijalnu domovinu177 i uzimajući u obzir glavne trenutke iz svjetske povijesti.

IV. razred, 3 sata tjedno.1. polugodište: završni dio povijesti Austrije,2. polugodište: popularno učenje o domovini, tj. upoznavanje s au-

strijskom državom uz naglašavanje specijalne domovine prema glavnim toč-kama njezina sadašnjeg stanja; sažimajuće i proširujuće ponavljanje geografije ostalih država.

Viša gimnazija

§ 39.

Cil j : pregled glavnih događaja svjetske povijesti u njihovoj pragmatičkoj povezanosti; temeljitije znanje o povijesnom razvoju Grka, Rimljana i domo-vine. S time treba povezati pouzdano znanje o za to potrebnim geografskim prilikama.

§ 40.

I. razred, 4 sata tjedno.Stara povijest do seobe naroda. U prvome polugodištu grčka povijest,

a u drugome polugodištu rimska povijest čine glavnu jezgru povijesti. S njom istodobno treba povezati starine, osobito državne starine, i bitne točke razvoja tih naroda u vjeri, umjetnosti i književnosti.

176 U izvorniku stoji sintagma “Mittlere Geschichte“.177 Pojmom specijalna domovina misli se na jednu od država koje čine Austrijsko Carstvo, u

kojoj se nalazi gimnazija, odnosno u kojoj je učenik rođen, primjerice Hrvatsku, Slavoniju, Češku, Mađarsku itd.

219


II. razred, 3 sata tjedno.Srednjovjekovna povijest178 od seobe naroda do konca 15. stoljeća.III. razred, 3 sata tjedno.Novija povijest do sadašnjosti.IV. razred, 3 sata tjedno.Povijest austri jske države 179 uz uzimanje u obzir povijesti njezinih dije-

lova, napose specijalne domovine; uz to glavne točke statistike austrijske drža-ve. (Vidi Prilog br. V.)

Matematika

Niža gimnazija

§ 41.

Cil j : sigurnost u računanju s brojevima, uvježbavanje računskih operacija važnih u praksi i u oba slučaja istodobno pripremanje za znanstveno obrađiva-nje aritmetike. Znanje o geometrijskim likovima, njihovim odnosima i zakoni-tostima, utemeljeno ne na strogom dokazivanju nego na metodički vođenom promatranju, kao priprema za znanstvene izvode iz geometrije i kao njezin nadomjestak za one koji će odmah [nakon svršetka niže gimnazije] prijeći u neko praktično zanimanje.

§ 42.

I. razred, 3 sata tjedno.Aritmetika, u prvome polugodištu 3 sata, u drugome polugodištu 1 sat

tjedno.Proširivanje znanja o četiri osnovne računske radnje s cijelim neimenova-

nim i imenovanim brojevima, za koje se pretpostavlja da ih [učenici] znaju iz pučke škole, koje se osobito sastoji u uvježbavanju računanja s velikim broje-

178 U izvorniku je uporabljen izraz “Mittlere Geschichte”. 179 Stavljanje težišta na povijest zajedničke države, Austrijskog Carstva, u odnosu na povijest

„specijalne domovine“ odraz je tendencije vladajućih krugova da, sukladno centralističkoj politici koju je od kraja 1848. godine postupno provodila austrijska vlada, (gimnazij-ski) školski sustav pridonese jačanju svijesti učenika, odnosno državljana, o pripadnosti zajedničkoj državi pod vodstvom dinastije Habsburg. Vladajućim krugovima to je bilo vrlo važno, jer je ta svijest tijekom revolucionarnih nemira 1848. godine u nekim dijelovima Carstva bila ozbiljno narušena.

220


vima, skraćenih postupaka računanja i provjera; karakteristike djeljivosti bro-jeva. Na isti način proširivanje znanja o učenju o razlomcima, zatim učenje o decimalnim razlomcima.

Osnove geometri je,180 u drugome polugodištu 2 sata tjedno.Linija, kut, paralelne linije. Konstruiranje trokuta i paralelograma, a time i

zorno prikazivanje njihovih glavnih svojstava.Općenita napomena. Budući da ukupno vrijeme određeno za matema-

tiku ne dopušta trajnu ravnomjernu podjelu na oba njezina glavna područja,181 u svakom je polugodištu jednome od glavnih područja dana prevaga. Jedan sat [tjedno], koji je za to vrijeme dan drugome glavnom području, potrebno je koristiti za to da se stečena znanja sačuvaju ponavljanjem i vježbanjem ili da se u pojedinim dijelovima prošire.

II. razred, 3 sata tjedno.Aritmetika, u prvome polugodištu 2 sata tjedno, u drugome polugodištu

1 sat tjedno. Temeljni poučci o odnosima i proporcijama. Trojno pravilo u različitoj pri-

mjeni u slučajevima važnim u praksi. S tim povezano učenje o odredbama o novcu, mjerama za masu i težinu u domovini,182 njihovoj podjeli i odnosima jednih prema drugima te prema za nas najvažnijim inozemnim [mjerama].

Osnove geometri je, u prvome polugodištu jedan sat tjedno, u drugome polugodištu dva sata tjedno.

Mjerenje duljine stranica i izračunavanje opsega pravokutnika, paralelogra-ma, trokuta, višestraničnih likova. Jednostavni slučajevi pretvorbe i podjele183 geometrijskih likova. Određivanje vrsta trokuta.

III. razred, tjedno 3 sata.Aritmetika, u prvome polugodištu tjedno 2 sata, u drugome polugodištu

1 sat tjedno.Četiri osnovne računske operacije sa slovnim varijablama (nepoznanica-

ma), jednostavni slučajevi uporabe zagrada. Potenciranje cijelih brojeva i razlo-maka, izračunavanje kvadratnog i kubnog korijena brojeva, skraćivanje kod tih računanja. Najjednostavnije i najvažnije od kombinacija i permutacija.

180 U izvorniku stoji „geometrische Anschauungslehre“ za što nema odgovarajućeg izraza na hrvatskom jeziku. U prijevodu je uporabljen izraz „osnove geometrije“ jer najbolje odgo-vara nastavnim sadržajima koji su obuhvaćeni tim područjem matematike.

181 Aritmetiku i geometriju.182 Misli se na Austrijsko Carstvo.183 U izvorniku stoji „Verwandlung und Theilung von Figuren“.

221


Osnove geometri je, u prvome polugodištu 1 sat tjedno, u drugome polugodištu 2 sata tjedno.

Krug s različitim konstrukcijama unutar i izvan njega, izračunavanje povr-šine i opsega kruga.

IV. razred, 3 sata tjedno.Aritmetika, u prvome polugodištu 2 sata tjedno, u drugome polugodištu

1 sat tjedno.Učenje o složenim odnosima i proporcijama. Računanje niza184 ili185 Reeso-

vo pravilo186, društveni i aligacijski račun (račun smjese)187, sve u raznovrsnoj primjeni na praktično važnim zadacima. Učenje o jednadžbama prvog stupnja s jednom nepoznanicom.

Osnove geometri je, u prvome polugodištu 1 sat tjedno, u drugome polugodištu 2 sata tjedno.

Osnove geometrije prostora (stereometrije).188 Položaj linija i ravnina u od-nosu na druge ravnine. Kutovi geometrijskih tijela. Glavne vrste geometrijskih tijela, određivanje njihove površine i volumena.

Viša gimnazija

§ 43.

Cil j : poznavanje i uvježbavanje elementarne geometrije i algebre kao stro-gih egzaktnih znanja.189

184 Njem. Kettensansatz, Kettenregel ili Ketenrechnung; u izvorniku stoji „Kettenansatz“. 185 U izvorniku su ta dva pojma povezana veznikom „i“. Budući da se radi o istom

matematičkom postupku, u prijevodu na hrvatski jezik uporabljen je veznik ili.186 Nazvano prema matematičaru Kasperu Franzu de Reesu koji je otkrio pravilo računanja

nepoznatih vrijednosti u nizu prema zadanim poznatim vrijednostima.187 Aligacijski račun (lat. alligatio – mješavina) ili račun smjese, odnosno račun kojim se izračunava

omjer u kojem se trebaju izmiješati dvije vrste robe različitih cijena da bi se dobila treća vrsta robe, odnosno mješavina, po unaprijed određenoj cijeni. Anić – Klaić – Domović, Rječnik stranih riječi, 54. U izvorniku stoji „Gesellschafts- und Alligationsrechnung“.

188 U izvorniku „Stereometrische Anschauungslehre“.189 U izvorniku je uporabljen izraz „als streng beweisender Wissenschaften“.

222


§ 44.

I. razred, 4 sata tjedno.Aritmetika, 2 sata tjedno.Općenito o brojevnom sustavu, a napose o dekadskom sustavu; proširiva-

nje znanja zbrajanja, oduzimanja, množenja, dijeljenja, potenciranja i korjeno-vanja; iz toga izvođenje negativnih brojeva (uz utvrđivanje [vještine] računa-nja s njima), razlomci, iracionalni brojevi i imaginarne veličine. Četiri osnovne računske operacije primijenjene na jednočlane i višečlane algebarske izraze. Opća svojstva i osobito djeljivost brojeva. Cjelovito učenje razlomaka, učenje proporcija, ukoliko za to nije potrebno potenciranje.

Geometri ja, 2 sata tjedno.Longimetrija190 i planimetrija191, uz strogo znanstveno obrazlaganje.II. razred, 3 sata tjedno.Aritmetika, u prvome polugodištu 2 sata tjedno, u drugome polugodištu

1 sat tjedno.Cjelovito učenje o potencijama; potencije i korijeni primijenjeni na jedno-

člane i višečlane algebarske izraze; logaritmi uz različitu primjenu. Nadopuna učenja o proporcijama. Jednadžbe prvoga stupnja s jednom ili više nepozna-nica. Istodobna primjena šest osnovnih računskih operacija na višestruko slo-žene algebarske monome i polinome; reduciranje složenih algebarskih izraza i tome slično.

Napomena. Posljednje navedeni sadržaj: „Istodobna primjena itd.“ pri-mjereno je zadržati kao vježbu za ponavljanje svih računanja koja su se dosad pojavila, po jedan sat tjedno u drugome polugodištu.

Geometri ja, u prvome polugodištu 1 sat tjedno, u drugome polugodištu 2 sata tjedno.

Stereometrija, zatim trigonometrija ravnine s bogatom primjenom računa-nja. Ako za to bude dovoljno vremena, elementi sferne trigonometrije.

III. razred, 3 sata tjedno.Aritmetika, u prvome polugodištu 2 sata tjedno, u drugome polugodištu

1 sat tjedno.

190 Lat. longus – dugačak, grč. metria – mjerenje; dio geometrije koji se bavi mjerenjem dužina. Anić – Klaić – Domović, Rječnik stranih riječi, 827.

191 Lat. planum – ravnina, ravnica; dio geometrije koji proučava prostorne veličine koje leže u ravnini. Isto, 1105.

223


Neodređene jednadžbe prvoga stupnja; kvadratne jednadžbe s jednom ne-poznanicom; progresije; kombinatorika i binomni poučak.

Geometri ja, u prvome polugodištu 1 sat tjedno, u drugome polugodištu 2 sata tjedno.

Primjena algebre, osobito kvadratnih jednadžbi u geometriji; elementi ana-litičke geometrije u ravnini uključujući presjek stošca. (Vidi Prilog br. VI.)

Povijest prirode i fizika

Niža gimnazija

§ 45.

Cil j : na promatranju utemeljeno i na razlikovanju te utvrđivanju karakte-ristika uvježbano poznavanje onog najvažnijeg iz triju prirodnih carstava.192 Poznavanje lakše shvatljivih prirodnih pojava i njihovih zakonitosti u mjeri u kojoj ih se može utvrditi uz pomoć pokusa i bez posebne primjene matematike te poznavanje najrazumljivijih od njihovih praktičnih primjena.

§ 46.

I. razred, 2 sata tjedno.1. polugodište: zoologija sisavaca.2. polugodište: ptice, vodozemci, ribe.II. razred, 2 sata tjedno.1. polugodište: zoologija rakova, paučnjaka, insekata, osobito uzimajući

u obzir učenje o gusjenicama.2. polugodište: botanika.III. razred, 3 sata tjedno.1. polugodište: mineralogija.2. polugodište: f izika. Općenita svojstva tijela. Agregatno stanje i unutar-

nja svojstva materijala. Kemijski elementi i kemijski spojevi. Učenje o toplini, isparavanje, nastajanje vodenih meteora, raspodjela topline na Zemljinoj po-vršini.

IV. razred, 3 sata tjedno.Fizika. Ravnoteža i kretanje čvrstih, kapljivo i rastezljivo tekućih tijela.

Najvažnije iz akustike, optike, učenja o magnetizmu i elektricitetu s obrazlože-

192 Misli se na botaniku, zoologiju i mineralogiju.

224


njem prirodnih pojava koje spadaju u ta područja. Neke glavne teorije astrono-mije i fizikalne geografije.

Viša gimnazija

§ 47.

Cil j : sistematizirani pregled triju prirodnih carstava. Znanstveno obrazlo-ženo poznavanje prirodnih zakona, u mjeri u kojoj za to dostaju sredstva ele-mentarne matematike. Primjena istih s ciljem tumačenja prirodnih pojava.

§ 48.

I. razred, 2 sata tjedno.Sistematizirana povijest prirode prema njezinim glavnim dijelovima:

mineralogiji, botanici i zoologiji.II. razred, 3 sata tjedno.Fizika. Opća svojstva tijela i razlike među njima. Zakoni kemijskih sinteza

i analiza;193 najvažniji kemijski spojevi, čije je poznavanje nužno za razumijeva-nje mnogih fizikalnih teorija i koje su zanimljive radi njihove česte primjene u životu. Učenje o toplini, magnetizam, elektricitet.

III. razred, 3 sata tjedno.Fizika. Zakoni ravnoteže i kretanja čvrstih, kapljivo i rastezljivo tekućih ti-

jela, isparavanje, higrometar.194 Akustika, optika, osnove astronomije povezane s matematičkom geografijom i meteorologijom.

IV. razred, tjedno 3 sata.1. polugodište: f izikalna geografi ja , geognozija195 s naukom o fo-

si l ima, učenje o nastanku planina. 2. polugodište: f iziologija i geografska rasprostranjenost biljaka;

fiziologija životinja u usporedbi s fiziologijom ljudi. Geografska rasprostranje-nost životinja. (Vidi Prilog br. VII.)

193 U izvorniku je uporabljen izraz „Gesetze der chemischen Verbindungen und Zerlegu-negen“.

194 Higrometar (grč. hygros – vlaga, metron – mjera), vlagomjer, instrument za promatranje promjena u vlažnosti zraka. Anić – Klaić – Domović, Rječnik stranih riječi, 547.

195 Geognozija ili geognostika (grč. g e – Zemlja, zemaljski, gnosia - znanost), znanost o građi Zemlje kao svemirskog tijela sastavljenog od anorganskih masa, a napose o sastavu i građi čvrste Zemljine kore. Anić – Klaić – Domović, Rječnik stranih riječi, 491.

225


Filozofska propedeutika

§ 49.

Zadaća: nadopuna iskustvenih znanja o vanjskome svijetu iskustvenim shvaćanjem duhovnog života; s tim povezano poznavanje općih oblika mišlje-nja kao završetak dosadašnje i kao priprema za predstojeću strožu znanstvenu nastavu.

Dakle: empiri jska psihologija i formalna logika, u najvišem razredu kroz 2 sata tjedno.

Napomena. Poželjno je da se na ovdje spomenute nastavne predmete nadoveže uvod u filozofiju koji će obrazložiti zadaću i nužnost filozofije kao znanosti koja nadopunjava i zaključuje sve ostale znanosti. U tu svrhu tjedni broj sati može se povećati za jedan ako učitelj predloži odgovarajući udžbenik. Poteškoće u obradi toga predmeta ne dopuštaju da se već sada općenito ustraje na njemu. (Vidi Prilog br. VIII.)

Kaligrafija, cr tanje, pjevanje, gimnastika

§ 50.

1. Sudjelovanje u nastavi iz tih predmeta škola zasad prepušta na volju (usp. § 21.). Učenici se pritom trebaju ponašati prema želji koju su izrazili njihovi roditelji ili njihovi zastupnici.

2. Kaligrafskim vježbama učitelji trebaju smatrati sve čistopise učenika u svim razredima i paziti na to da su pisani radovi učenika općenito podastrti jasnim i dobrim rukopisom te u čistim i pažljivo čuvanim bilježnicama.

3. Nastavne planove za navedene predmete potrebno je predati na odobre-nje zemaljskom školskom vijeću. (Vidi Prilog br. IX.)

Pismeni radovi učenika

§ 51.

1. Pismeni radovi učenika (sastavci, razrade, prijevodi, zadaće (pensum), slo-ženi sastavci i tome slično) svoju potpunu vrijednost i uspjeh dobivaju tek sa sviješću učenika o ozbiljnosti i pažljivosti kojima učitelj obraća pozornost na njih. Učitelji stoga trebaju usvojiti pravilo da od učenika i tijekom nastavnih satova i za domaću zadaću zahtijevaju samo one pismene radove koje će nakon

226


toga kod kuće ispraviti, tj. u njima označiti pogreške, ono neodgovarajuće ili nedovoljno, te učenicima vratiti sastavak sa svojim pisanim mišljenjem.

2. Od učenika se tada treba zahtijevati da sami isprave one pogreške čije se prepoznavanje može očekivati od njih, ukoliko su označene samo kao pogreš-ke, primjerice gramatičke [i] pravopisne pogreške i tome slično.

3. Da bi učitelj mogao obaviti potrebni nadzor svaki put kod ispravljanja slje-dećeg rada, a da bi se povrh toga njegovao smisao za red, toliko važan u moral-nom pogledu, te da bi se i učeniku i učitelju olakšao pregled tijeka rada, potrebno je pridržavati se toga da se čistopisi radova koje učenici trebaju predati učitelju ne pišu na pojedine listove ili arke nego u uvezane bilježnice te da učenici sve pismene radove iz iste školske godine pažljivo čuvaju do njezina kraja, čak ako za isti predmet tijekom jedne školske godine bude potrebno više takvih bilježnica.

4. Nastavničkom kolektivu prepušta se prosudba je li za višu gimnaziju pri-mjereno dopustiti pisanje radova na pojedinačne arke. Ali u svakom slučaju, od učenika, pa i od učenika više gimnazije, treba se zahtijevati da sa svakom sljede-ćom zadaćom predaju i onu koja joj je iz istoga predmeta neposredno prethodila te da sve pismene radove iz iste školske godine sačuvaju do njezina konca.

Raspodjela sati

§ 52.

Pri raspodjeli nastavnih sati na dane u tjednu potrebno je voditi računa o sljedećim pravilima:

1. Srijedom i subotom poslije podne ostaje slobodno od satova obveznih nastavnih predmeta (§ 53., 3).

2. Ako broj obveznih nastavnih sati (uključujući drugi zemaljski jezik) izno-si 22 do 26 sati tjedno, tada od toga svako prije podne trebaju doći najmanje 3 [sata], a svako poslije podne najmanje jedan [sat], ali ne više od 2.

3. Nastavni satovi iz neobveznih predmeta nikad se ne smiju staviti prije podne prije obveznih predmeta, ali se na slobodna poslijepodneva mogu pre-mjestiti osobito takvi koji trebaju više uzastopnih sati, primjerice crtanje.

4. Nakon prva dva nastavna sata polovice dana, ako nakon njih slijedi treći, treba nastupiti 10 minuta odmora.

5. Nalaze li se u jednom razredu učenici različitih vjeroispovijedi, tada je sa-tove vjeronauka, ukoliko je moguće, potrebno staviti kao prve ili zadnje satove.196

196 Izvorno je uporabljen izraz „Eckstunden“ koji bi u doslovnom prijevodu glasio ugaoni ili okvirni sati.

227


6. Ako predmet ima 6 ili više sati tjedno, tada se svaki dan u tjednu mora staviti najmanje jedan [sat], a ako ima manje od 6 [sati], tada se od njih u isti dan ne smije staviti više od jednog [sata].

7. Odstupanje od tjednog broja sati utvrđenog za svaki nastavni predmet dopušteno je nastavničkom kolektivu samo uz dozvolu zemaljskog školskog vijeća.

Školski praznici

§ 53.

1. Trajanje ukupnih školskih praznika tijekom jedne godine iznosi osam tjedana. Ipak, da bi se udovoljilo potrebama koje iziskuje dob učenika, koja čini poželjnim češće vrijeme za odmor, dok predugi prekid ometa ćudoredni i znanstveni razvitak [učenika], školski praznici ne trebaju teći neprekidno, što-više, glavni praznici ne smiju trajati dulje od četiri tjedna. Oni padaju u jesen neposredno prije početka nove školske godine, koji se ubuduće treba dogoditi četiri tjedna prije početka predavanja na sveučilištu da bi se dobilo potrebno vrijeme za održavanje usmenih maturalnih ispita (§ 83.).

2. Između prvog i drugog polugodišta školske godine potrebno je staviti praznike od najmanje osam dana. O raspodjeli preostalog vremena za praznike trebaju se posavjetovati pojedini učiteljski kolektivi, pri čemu trebaju uzeti u obzir i lokalne prilike svojih ustanova, ali i spriječiti da praznici padnu prebrzo jedni nakon drugih. Prijedloge proizašle iz njihovih vijećanja trebaju poda-strijeti na odobrenje svojem školskom savjetniku da bi se u barem jednoj od susjednih gimnazija uspostavila poželjna istovremenost praznika.

3. Tjedni praznici, osim nedjelja i blagdana, iznose dvije polovice dana tjed-no (§ 52.).

4. Niti jednoj javnoj gimnaziji nije dopušteno uvesti slobodni dan koji nije odobren zakonom ili od strane zemaljskog školskog vijeća.

Udžbenici

§ 54.

Opći nastavni plan tek se tada može smatrati potpunim i utvrđenim u po-jedinostima kad za pojedine predmete, za čiju je uspješnu obradu potrebno da učenici u svojim rukama imaju udžbenike, budu uvedene odgovarajuće knjige. Pritom je potrebno voditi računa o sljedećem:

228


1. Predmet, za koji već postoji udžbenik i odobren je, ne smije se poduča-vati bez uporabe odobrenog udžbenika.

2. Budući da je isti predmet moguće obrađivati na različite načine, nije nuž-no da se za njega na svim gimnazijama koristi isti udžbenik.

3. Međutim, s obzirom na opći zahtjev za jasnim i preciznim prikazivanjem, svaki udžbenik mora zadovoljiti dva uvjeta da bi bio pogodan za uporabu u školi. On se mora doista pridržavati općenito propisanog nastavnog plana i provoditi ga te mora točno i što je moguće preciznije sadržavati ili naglašavati ono što je učenik obvezan znati ili izvršiti sa sigurnošću, dok je ono sporedno prepušteno učitelju za nadopunu ili da na prepoznatljivi način stavi u drugi plan.

4. Ministarstvo nastave odobrava udžbenike.5. Svaki učitelj mora se držati uvedenog udžbenika, ali ne u smislu da on

sam taj udžbenik predaje u svojim lekcijama nego da ga svojim predavanjima učenicima učini stvarno upotrebljivim u svrhu njihova ponavljanja kod kuće.

6. Nađe li se učitelj u odnosu na uvedeni udžbenik prema njegovu sadržaju ili njegovoj strukturi i izboru više ili manje u proturječju i time bude prisiljen željeti da ga zaobiđe, tada nakon prethodnog savjetovanja s učiteljskim kolek-tivom, čiji je član, uz posredovanje zemaljskog školskog vijeća treba Ministar-stvu nastave predložiti drugi udžbenik i očekivati njegovo potvrđivanje.

7. Inače, dok ne budu postojali prikladni udžbenici za sve nastavne pred-mete, mora se i dalje učiteljima prepustiti da na prikladni način koriste privre-meno preporučene ili i druge [udžbenike] koji se doimaju odgovarajućim, uz savjesno uzimanje u obzir gore postavljenih temeljnih načela. [Udžbenike] koji se koriste treba prijaviti Ministarstvu.

Napomena. U pogledu privremeno preporučenih udžbenika vidi upute za pojedine nastavne predmete u prilogu.

Zbirke nastavnih sredstava

§ 55.

1. Vrhovni nadzor nad svim zbirkama nastavnih sredstava gimnazije duž-nost je ravnatelja (§ 109., 6).

2. Neposredni nadzor nad zbirkama nastavnih sredstava koje pripadaju određenom nastavnom predmetu – primjerice, fizikalnim kabinetom, prirod-no-povijesnom zbirkom i sličnima – ravnatelj treba prepustiti jednome učitelju dotičnog predmeta. Taj je nakon toga odgovoran za očuvanje postojećeg i tre-ba ponajprije iznijeti potrebne zahtjeve za proširenjima [zbirke].

229


3. Nasuprot tomu, nastavna sredstva, koja su vezana lokalno za pojedini razred, npr. zidni zemljovidi, ravnatelj treba predati na odgovorni nadzor ra-zredniku dotičnog razreda.

4. Hitno je poželjno da na svakoj gimnaziji postoji knjižnica i da se redovito povećava. U njoj je potrebno razlikovati dva odjeljka – knjižnicu za učitelje i knjižnicu za učenike.

5. Za knjižnicu za učitelje potrebno je ponajprije nabaviti one spise koje učitelji trebaju za napredovanje u svom znanstvenom znanju i za temeljito odr-žavanje nastave, a koja ipak premašuju financijsku snagu pojedinog učitelja. Uporaba sredstava predviđenih za tu knjižnicu odvija se na prijedlog bilo kojeg učitelja putem zaključka učiteljskog vijeća. Upravljanje knjižnicom (nabavlja-nje, izlaganje, katalogizacija knjiga, nadgledanje njihove posudbe itd.) provodi ili sam ravnatelj ili to izričito prepušta jednom od redovitih učitelja gimnazije.

6. Knjižnica za učenike treba brinuti za to da se učenicima učine dostupni-ma klasična djela na materinskom jeziku i djela koja učenicima na primjereni način služe za proširenje i oživljavanje sadržaja pojedinih nastavnih predme-ta, osobito povijesti, geografije, povijesti prirode i fizike. Uporaba novčanih sredstava odvija se kao i kod knjižnice za učitelje. Vođenje knjižnice ravnatelj prepušta jednome učitelju materinskog jezika na višoj gimnaziji.

7. Za knjižnice se u pravilu treba tražiti priloge od učenika, u skladu s lo-kalnim prilikama različite, ali posvuda umjerene, koji će se upotrebljavati za njihovo proširenje (§ 63.).

Odstupanja od nastavnog plana

§ 56.

1. Nije dopušteno odstupanje od donesenog nastavnog plana u pogledu svrhe i podjele gimnazija te zaostajanje za ciljevima pojedinih nastavnih pred-meta, postavljenima kako za niže tako i za više gimnazije. Međutim, dopušteno je i općenito gledano poželjno nastojati da se isti ciljevi ostvare i na druge nači-ne.197 Radi toga se na privatnim gimnazijama može provesti odstupanje od op-ćeg nastavnog plana unutar označenih granica, ali posvuda samo uz prethodno znanje i odobrenje zemaljskog školskog vijeća.

2. U prirodi je javnih gimnazija da trebaju sačuvati veću jednoobraznost i stabilnost nastavnih planova nego privatne gimnazije. Ipak, nastavničkim ko-

197 Ovo je odraz slobode poučavanja, proglašene krajem ožujka 1848. na Bečkom sveučilištu.

230


lektivima je ostavljeno – štoviše, zapravo i pripada u krug njihovih zadaća – da zemaljskom školskom vijeću postave svoje zahtjeve, ako drukčiju obradu na-stavnog predmeta, drugi broj sati, drukčiju podjelu gradiva u pojedinim razre-dima smatraju boljima od onih koji su propisani.

Školarina

§ 57.

1. U državnim gimnazijama plaća se školarina čiju visinu treba utvrditi ze-maljsko školsko vijeće uz odobrenje Ministarstva prema prilikama u pojedinim krunovinama.

2. U ostalim gimnazijama korporacije, društva ili pojedinci, koji ih uzdr-žavaju, trebaju odrediti mora li se plaćati školarina i kolika (§ 9.); međutim, kod javnih gimnazija te vrste za utvrđivanje školarine potrebno je dopuštenje zemaljskog školskog vijeća.

3. Za plaćenu školarinu učenik u pravilu dobiva pravo nazočiti nastavi iz svih predmeta koji se podučavaju na gimnaziji u razredu u kojem se on nalazi.

Samo tamo gdje prilike čine nužnim da se učitelja nekog neobveznog predmeta, primjerice gimnastike, uputi na honorare učenika, potrebno je uz školarinu plaćati [iznos za] te honorare ako učenik želi uživati u dotičnoj nastavi.

Međutim, zemaljski jezici krunovine u kojoj se nalazi gimnazija, zatim njemački jezik, ukoliko već nije obuhvaćen zemaljskim jezicima, a napokon i lijepo pisanje u slučaju kad je prema § 21., 2 učenik od strane učiteljskog vijeća obvezan na njegovo vježbanje, uvijek se smatraju predmetima na čije učenje [učeniku] pravo daje plaćanje školarine bez davanja ikakvog honorara uz školarinu.

§ 58.

1. Oslobađanje od plaćanja školarine u državnim gimnazijama daje zemalj-sko školsko vijeće, i to tada kad je dokazana prava neimaština, a učenik je na gimnaziji već proveo najmanje jedno polugodište i u posljednjem je polugodi-štu dobio svjedodžbu prvog reda s odlikom.

Svjedodžba drugog reda uvijek ima za neposrednu posljedicu gubitak oslo-bođenja [od plaćanja školarine].

2. U gimnazijama, koje nisu državne gimnazije, oslobađanje [od plaćanja školarine] daju oni koji uzdržavaju ustanovu.

231


Njima je prepušteno da oduče hoće li se to odvijati prema dosadašnjem sustavu unaprijed neodređenog broja oslobađanja ili žele jednom za svagda utvrditi fiksni broj besplatnih mjesta za učenike. Ali na javnim gimnazijama te vrste, kao i na državnim gimnazijama, oslobađanje se gubi uslijed [dobivanja] polugodišnje ili godišnje svjedodžbe drugoga reda.

___________

Treći odjeljak

Učenici

___________

Primanje učenika u gimnaziju

§ 59.

1. Redovito primanje učenika u gimnaziju održava se u jesen, neposredno prije početka nove školske godine.

2. Za primanje je potrebno:a) da je onaj koji se prima [u gimnaziju] navršio devetu godinu životab) da se on prije početka školske godine javi ravnatelju radi primanja u

gimnaziju i da pritom roditelji ili njihov zastupnik osobno ili pismeno izraze želju da svog sina vide primljenog u tu gimnaziju

c) da on pokaže potrebno predznanje i istodobno, osobito ako ranije nije pohađao javnu školu ili je od tada prošlo dulje vremena, nastavničkom kolektivu pruži ono umirenje u pogledu svoje ćudorednosti koje se po mišljenju kolektiva u interesu škole mora od njega zahtijevati o njegovim osobinama.

3. Protiv odbijanja primanja u školu otvorena je mogućnost žalbe zemalj-skom školskom vijeću.

§ 60.

1. Od znanja i vještina pri upisu u najniži razred gimnazije tražit će se [sljedeće]: iz vjeronauka ona količina znanja koja se daje u pučkoj školi; zatim vještina čitanja i pisanja na pismu materinskog jezika, latinskom pismu te, tamo gdje se uči u pučkoj školi, i na njemačkom [pismu]; znanje osnova

232


morfologije materinskog jezika; vještina analiziranja jednostavnih proširenih rečenica; vještina pisanja po diktatu uz izbjegavanje takvih grubljih pogrešaka koje se mogu utvrditi uz pomoć općih pravila i uz naviku samostalnog stavljanja glavnih interpunkcijskih znakova pri pisanju. Izvježbanost četiri glavne računske operacije s cijelim, nepoznatim i poznatim brojevima, razlomcima i mješovitim brojevima te na najjednostavnijim primjerima proporcija.

2. Učenik, kojeg se prima u školu, mora donijeti svjedodžbu pučke škole o posjedovanju tih znanja i vještina neovisno o tome je li se prethodno obrazo-vao u javnoj pučkoj školi ili putem privatne nastave.

Pritom gimnazija, s obzirom da je odgovorna za znanstveni napredak svo-jih učenika, ima pravo putem prijamnog ispita uvjeriti se u stvarno postojanje traženih znanja i vještina te uskratiti prijam u školu radi nedostatnog predzna-nja. To pravo prerasta u obvezu u svim slučajevima kad postoji utemeljena sumnja u stanje predznanja učenika koji traži prijam u školu.

Prijamni ispit drži ravnatelj zajedno s učiteljima koji drže nastavu u najni-žem razredu gimnazije.

§ 61.

Opći nastavni plan propisuje koja su znanja i sposobnosti potrebna za pri-manje u viši razred gimnazije. Učenik, koji traži takav prijam, mora:

1. Ako još nije pohađao javnu gimnaziju, mora donijeti svjedodžbu pučke škole koja dokazuje njegovo osnovno obrazovanje. I u slučaju ako je prethod-no pohađanje gimnazije izostalo na dulje vrijeme prije njegove prijave [za upis u gimnaziju], mora se podvrgnuti prijamnom ispitu radi određivanja razreda u koji će ići. Taj prijamni ispit držat će prema odredbi i pod vodstvom ravnatelja učitelji onog razreda za koji se pretpostavlja da će u njega ići učenik koji se prijavio za prijam.

2. Nasuprot tomu, ako učenik koji se prijavio za prijam [u gimnaziju] dolazi s neke druge javne gimnazije, treba donijeti ispisnu svjedodžbu te gimnazije. Gimnazija koja prima učenika može neposredno prema toj svjedodžbi odrediti razred u koji on treba ići. Ipak, ostavljeno joj je na volju na volju putem prija-mnog ispita provjeriti znanje učenika kojeg će primiti i prema rezultatu istoga uvrstiti ga i u niži razred. Međutim, ni u kom slučaju gimnazija koja prima uče-nika ne smije učenika staviti u viši razred od onoga na koji ima pravo prema svjedodžbi gimnazije iz koje je otišao, čak niti kao posljedicu prijamnog ispita.

233


§ 62.

1. Prelazak iz jedne gimnazije u drugu na kraju prvog polugodišta ne smije se dogoditi bez važnih razloga i tada za njega vrijedi ono što je o prijamu [u gimnaziju] utvrđeno u gornjem članku (§ 61.).

2. Ako se tijekom polugodišta traži primanje učenika u gimnaziju, odluka o tome smatra li se primanje učenika u didaktičkom i disciplinarnom pogledu dopustivim ili ne prepušta se nastavničkom kolektivu, i to osobito učiteljima onog razreda za koji se pretpostavlja da bi učenik u njega došao, osim u slu-čajevima preseljenja roditelja ili njihovih zastupnika kad se učeniku ne može uskratiti prijam u javnu nastavnu ustanovu.

3. Učeniku, koji je isključen samo iz jedne gimnazije, a ne iz gimnazija općenito, gimnazija u koju se prijavio novi prijam može uskratiti na temelju uzroka njegova isključivanja sadržanih u ispisnoj svjedodžbi. Roditelji ili nji-hovi bližnji u tom slučaju imaju pravo na žalbu zemaljskom školskom vijeću.

§ 63.

Za svaki prijam u državnu gimnaziju, bilo to s prijamnim ispitom ili bez njega, i u koji god razred plaća se pristojba od 2 forinte,198 koja se može opro-stiti samo u slučaju nužnog preseljenja roditelja ili staratelja radi oskudice. Taj prihod ulazi u fond za zbirke nastavnih sredstava gimnazije u koju se učenik prima. Oslobođeni od plaćanja prijamne pristojbe su učenici koji su zakonski oslobođeni i od plaćanja školarine. Gimnazije koje nisu državne mogu same odlučiti hoće li povisiti tu pristojbu za istu svrhu.

§ 64.

Poželjno je da broj učenika jednog razreda ne bude veći od 50; u međuvreme-nu je potrebno strogo poštivati dosadašnji maksimum od 80 učenika i postupno, tamo gdje je nužno, uspostaviti ispravni odnos osnivanjem paralelnih razreda.

§ 65.

Primanje izvanrednog učenika koji ne želi sudjelovati u nastavi svih obve-znih nastavnih predmeta nego samo jednog [od njih] ili nekoliko njih ovisi o odluci nastavničkog kolektiva.

198 U izvorniku iza forinte stoji oznaka C. M., što znači Conventionsmünze, odnosno konven-cionalna kovanica.

234


Takvi učenici uvijek mogu biti samo iznimka jer su primjena discipline te razvoj snažnog i dobrog zajedničkog duha u školi nužno uvjetovani jednako-šću ciljeva i obveza učenika. Predznanje koje treba pokazati izvanredni učenik ovisi o predmetu i razredu u koji [će biti primljen], [odnosno] u koji je zatražio da bude primljen.

Disciplina u školi

§ 66.

1. Općenito djelovanje škole na rel igiozno-ćudoredniodgoj učenika

1. Budući da gimnazija svoju djelatnost posvećuje onim mladićima koji će jednog dana, kad sazriju do dobi muškarca, putem više naobrazbe biti osposo-bljeni utjecati na šire slojeve, osobito je važno da se ona ne smatra samo usta-novom za pružanje raznovrsne nastave nego da važnim dijelom svoje zadaće drži sudjelovati u vjerskom i ćudorednom odgoju svojih učenika.

2. Pravu pobožnost, koja je ukorijenjena u poniznosti srca i jednako uda-ljena od praznovjerja i fanatizma kao i od praznog indiferentizma i površne manijakalne sumnjičavosti, treba njegovati kroz nastavu vjeronauka i svrsis-hodne duhovne vježbe. Međutim, svi učitelji u školi trebaju u svojoj nastavi i ponašanju savjesno paziti na to da nikad ne slabe korijenje prave religioznosti, nego da ga, koliko mogu, osnažuju i jačaju. Pobliže odredbe o duhovnim vjež-bama bit će dane.

3. Glavno sredstvo moralnog odgoja nalazi se u nastavi kao takvoj, ako je organizirana sukladno potrebama životne dobi i ako je odlučno izvedena, jer zanimacija koju nastava nudi duhu mladih ljudi, napeta pozornost, ozbiljnost zahtjeva za marljivošću kod kuće, sve to posredno ili neposredno vrši odgoj-ni utjecaj. Osim toga, znatan dio gradiva treba biti prikladan za to da svojim pozitivnim sadržajem pobudi ideju o sadržaju koji moralno oblikuje mladež. Premda je to istinska zadaća nastave vjeronauka, lektira na materinskom jeziku i [djela] pisaca staroga vijeka trebaju uz pomoć plemenitih misli nastojati ostva-riti i takozvano formalno obrazovanje i duhovno osnaživanje mladeži.

4. Moralno čista atmosfera duhovne zaokupljenosti, u koju može dovesti nastava u naznačenom smislu, za mlade će ljude biti glavna zaštita protiv ne-moralnih misli, nagona i sklonosti na koje ih tijekom razvoja navode napose dosada, loše izabrana lektira i loše društvo. Ali ne može se očekivati da će time te opasnosti jednostavno i u cijelosti biti uklonjene. Budući da upravo taj oblik

235


nećudorednosti često u zametku uguši razvoj mladića koji odrasta i mnogo obećava, svi učitelji, koje god područje podučavali, trebaju [svojom] najstro-žom dužnošću smatrati usmjeravanje najsavjesnije pozornosti na to pitanje pa već i prve tragove ili samo utemeljene slutnje trebaju na prikladni način priop-ćiti roditeljima koji imaju pravo pozitivno djelovati protiv zla.

5. Da bi mogla ispuniti svoj poziv moralnog odgoja, škola općenito mora stupiti u vezu s roditeljima. Dužnost je škole da radi uspostavljanja takve veze na kraju svakog polugodišta sigurno upozna roditelje u prvom redu sa svo-jim sudom o moralnom držanju i znanstvenom napretku učenika, ali i da ih obavijesti o svakom težem prijekoru i kazni koje je dobio učenik. Iako bi bilo poželjno da se, ne uzimajući u obzir te pojedine slučajeve, zapažanja roditelja i učitelja o svim okolnostima značajnim u moralnom pogledu – primjerice o ophođenju, lektiri, razbibrizi učenika i tome slično – uzajamno dopunjuju i korigiraju te osnažuju zajedničkim djelovanjem putem otvorenog obavješta-vanja, škola smije, izuzevši rijetke osobito važne slučajeve, dati daljnji poticaj tomu samo u navedenim slučajevima, a od roditelja se štoviše očekuje da će na takve poticaje ili bez njih, dobro shvaćajući interes svojih sinova sami tražiti da dobiju ili daju daljnje obavijesti. A učitelji, osobito razrednik (§ 97.) i ravnatelj, uvijek trebaju spremno izaći u susret takvoj želji roditelja i njezino ispunjenje smatrati dijelom svoje dužnosti.

6. Osim tih općih sredstava moralnog djelovanja na učenike, škola treba sustav199 mjera uz pomoć kojih će se, s jedne strane, redovito čuvati vanjski red. S druge strane, u slučaju kršenja do pravog će izražaja doći ćudoredni zahtjevi poslušnosti, pozornosti i marljivosti koje nužno mora postaviti svakome uče-niku. Najvažnija ustanova te vrste je određivanje razrednika (ordinarius, § 97.) za svaki razred, u čijim se rukama koncentrira cjelokupno upravljanje disciplinom razreda.

7. Posebne prilike pojedinih gimnazija uvjetuju različitosti u posebnim ustanovama, stoga će se u idućim člancima naznačiti samo njihova glavna na-čela. Svako pojedino učiteljsko vijeće treba na temelju njih i nakon temeljitog razmatranja prilika svoje gimnazije izraditi školski kućni red i podastrijeti ga školskome vijeću na odobrenje.

199 U izvorniku je uporabljen izraz „Organismus von Einrichtungen“.

236


§ 67.

2. Discipl ina u školi

1. Držati do reda i stege na svakom nastavnom satu ponajprije je obve-za učitelja kojem je povjeren nastavni sat. U slučaju ako je između pojedinih satova učenicima dopušteno nekoliko minuta za odmor (§ 52., 4), njegova je dužnost odgovorno ih nadzirati tijekom vremena za odmor koje je oduzeto od njegova školskog sata.

2. U toj dužnoj brizi za disciplinu pojedini učitelj glavnu potporu pronalazi u tome da njegova prosudba, njegove primjedbe, prijekori i kazne ne ostanu izolirani, nego da imaju daljnje posljedice za učenika koje će se pobliže opisati u daljnjem tekstu.

3. Briga o točnom i redovitom pohađanju škole vodi se tako da se imena učenika koji su zakasnili ili koji nedostaju [na nastavi] unesu u razrednu knjigu (§ 72.) i tako se o njima obavijesti razrednik koji treba odlučiti o slučajevima izostajanja u skladu sa sljedećim člankom. Stroži prijekori i kazne u nižoj gi-mnaziji dolaze na znanje svima već uz pomoć razredne knjige, u cijeloj gimna-ziji putem sjednica razrednog vijeća200 (§ 97., 2 a) ili čak putem sjednica učitelj-skog vijeća201 (§ 111., 2). Oni202 na taj način djeluju na postupanje svih učitelja prema učeniku i, ukoliko je ono ostalo bez dovoljnog učinka, na klasifikaciju polugodišnje ili godišnje svjedodžbe203 (§ 76.). Konačno, time što se kraju sva-kog polugodišta taj završni sud o učeniku sačuva u rangiranju razreda (§ 77.), uz pomoć cijele skupine mjera vodi se briga o tome da se niti jedan prekršaj učenika ne smatra nevažnim, nego da utječe na cjelokupni položaj učenika u školi, premda se njegovim kasnijim ponašanjem može dovesti u zaborav.

§ 68.

3. Izostanci iz škole

1. Zbog izostanka iz škole svaki učenik, ako unaprijed zna za izostanak, treba uz predočavanje pismenog objašnjenja roditelja ili njihova zastupnika

200 Doslovni prijevod glasi: sjednica svih učitelja jednog razreda.201 Doslovno prevedeno iz izvornika: sjednica svih učitelja.202 Zamjenica se odnosi na strože prijekore i kazne.203 U izvorniku stoji „semestralne svjedodžbe“. U prijevodu je korišten izraz polugodišnje i

godišnje svjedodžbe jer se u hrvatskome jeziku naziv semestar rabi za označavanje obra-zovnih razdoblja u jednoj akademskoj godini u visokome školstvu.

237


izmoliti dopuštenje svog razrednika, a također i ravnatelja ukoliko će se dopust protegnuti na više od jednog dana.

2. Ako se izostanak ne može predvidjeti, učenik ga treba naknadno oprav-dati uz predočavanje pismene ispričnice koju su sastavili roditelji ili njihovi zastupnici.

3. O izostancima koji nisu opravdani na taj način razrednik procjenom okolnosti treba odrediti ozbiljne ukore ili kazne i o njima bezuvjetno odmah obavijestiti roditelje ili njihove zastupnike.

4. Pojedinim učiteljskim vijećima prepuštena je odluka da, drže li dobrim, oslobode učenike oba najviša razreda više gimnazije od donošenja pismenih objašnjenja roditelja za zahtjeve za dopust kao i za opravdanje nastalih izosta-naka, ali svakako s izričitom odredbom da se čim se neki učenik lakomislenim izostancima pokaže nedostojnim tog povjerenja izjednači s učenicima nižih razreda u obvezi donošenja onog pismenog objašnjenja.

§ 69.

4. Discipl ina izvan škole

Škola tim manje može biti ravnodušna prema ćudorednom ponašanju uče-nika izvan škole što više u njezin poziv ulazi moralni odgoj učenika koji se izvan škole ne mora pokazati ništa manjim nego unutar nje. Međutim, mjera u kojoj će škola kao takva moći upotrijebiti svoj utjecaj na disciplinu izvan svojih prostora vrlo je različita i ovisi o veličini same škole, veličini grada u kojem se nalazi, od-nosu između broja domaćih i stranih učenika i drugim okolnostima. Uzimajući u obzir te okolnosti, učiteljsko vijeće, koje mora sastaviti odredbe i uručiti ih škol-skome savjetniku, mjerodavnima mora smatrati sljedeća osnovna načela:

1. Paska nad ćudorednim vladanjem učenika izvan škole samo je djelomič-no stvar škole, a daleko većim dijelom je neposredno pravo i obveza roditelja ili njihovih zastupnika. Stoga se u određenoj mjeri povoljni uspjeh nastojanja, koja je škola u tom smislu poduzela, može očekivati samo putem njezina spo-razuma s roditeljima, na čije je značenje općenito upozoreno u § 66., 5.

2. Jednako tako, budući da je isticanje vrijednosti zakona i očuvanja moral-nog reda u svih učenika bitna zadaća škole, u odredbama o vanjskom ponaša-nju na odgovarajući način treba uzeti u obzir dobne razlike, zbog i radi toga da se između škole i sveučilišta ne dopusti previše upadljivi skok.

3. Škola treba dobro paziti na to da pri proširenju svojeg nadzora izvan prostora koji joj ponajprije pripadaju sačuva vlastito moralno dostojanstvo ne-okrnjenim izbjegavajući svaku sitničavost i svako uhođenje.

238


§ 70.

5. Učenici iz drugih mjesta

U svim mjerama škole koje se tiču discipline pokazalo se nužnim da umje-sto roditelja koji ne stanuju u mjestu u kojem je gimnazija postoje [njihovi] zastupnici s kojima bi škola mogla službeno komunicirati, osobito u discipli-narnom pogledu. Stoga treba, općenito uzevši, izdati sljedeće odredbe:

1. Kad roditelji koji žive izvan mjesta u kojem je gimnazija sina predaju u gimnaziju, trebaju osobno ili pismeno ravnatelju imenovati stanovnika mjesta [u kojem je gimnazija] kojemu su prenijeli svoje dužnosti i prava kućnog nad-zora nad učenikom, tako da će obavijesti škole koje mu dolaze smatrati kao da su dane njemu samome.

2. Samo roditelji, a ne i učenici, mogu napraviti promjene u izboru tih svojih zastupnika i o tome sami odmah trebaju osobno ili pismeno obavijestiti ravnatelja ili razrednika.

3. Nasuprot tomu, učiteljsko vijeće ima pravo, ako ima opravdanih razlo-ga kućni nadzor [nad nekim učenikom] smatrati nedovoljnim ili čak štetnim, putem zaključka sa svoje sjednice zahtijevati promjenu izbora [zastupnika] te isključiti učenika iz gimnazije, ako to roditelji ne učine na odgovarajući način.

§ 71.

6. Kazne

Pravedna disciplinska strogost i u izricanju kazni jest, kako to pokazuje primjer najslobodnijih naroda, najsigurnije sredstvo da se od djece i mladića stvore uistinu moralni slobodni muškarci, i gimnazije barem ne bi trebale sma-trati znakom posebne strogosti ako bi učenika nakon uzaludnog ponavljanja opomena i prijekora odmah željele isključiti iz svoje sredine čim se njihov stro-gi odgoj nije pokazao pobjedničkim.

Pri uporabi školskih kazni osobito treba gledati na to da se, napose u nižoj gimnaziji, prema lakomislenosti dječje dobi pronađe primjerena gradacija, a ne da se od puke opomene odmah prijeđe na najteže kazne. Pri takvom stupnje-vanju potrebno je voditi računa o sljedećim točkama:

1. Već se i opomena može stupnjevati na način da se u nižoj gimnaziji upiše u razrednu knjigu (§ 72.), zatim da bude izrečena od strane razrednika na osno-vi priopćenja drugih učitelja, i napokon da je kao posljedicu zaključka sjednice [učiteljskog vijeća] izrekne ravnatelj (§ 111., 2).

239


2. Kao kazna, koja predstavlja samo neposrednu posljedicu lijenosti, za nižu gimnaziju preporučuje se zadržavanje učenika u školi nakon svršetka na-stavnih sati, dok ne nadoknadi zahtijevani rezultat za [određene] lekcije. Nad-zor koji se time zahtijeva od učitelja smanjuje se ako se učitelji svakog razreda dogovore o danima tijekom kojih će preuzeti nadzor, u slučaju da je bilo tko od njih odredio takvu kaznu.

3. Među teže kazne, koje se prikladno mogu primijeniti u svim razredima gimnazije, ubrajaju se degradacija i oduzimanje slobode zatvaranjem jednog učenika ili zatvor.204 Degradacija – spuštanje na niže mjesto u razredu – osobito je primjerena [kazna] za trajnu lijenost, rastresenost i slične pogreške. Ona dopušta i različite stupnjeve ne samo prema broju mjesta za koja je učenik snižen [u poretku razreda] nego i prema tomu vrijedi li ona samo za određene predmete ili za sve (u tom slučaju nju na odgovarajući način mogu izreći samo razrednik ili vijeće svih učitelja koji predaju u tom razredu posebnih zaključ-kom) i prema tomu hoće li se učeniku ostaviti mogućnost da u tijeku polugodi-šta može ponovno zadobiti svoje ranije mjesto, ili se degradacija nastavlja sve do određivanja novog poretka učenika na kraju polugodišta.

4. Zatvorska kazna, premda nije isključena kao kazna za lijenost, ipak je uglavnom prikladna za kažnjavanje neposlušnosti, prkosa i sličnih prijestupa. Može biti stupnjevana prema broju sati, ali nikada ne smije premašiti 8 sati u jednome danu i 16 sati ukupno, ne smije biti u vrijeme održavanja nastavnih satova niti noću. Pritom se škola uvijek treba držati obveze da učenik kojemu je određena kazna zatvora od učitelja koji provodi kaznu dobije zadaću koju mora pokazati odmah nakon isteka vremena kazne te da ga učitelj koji provodi kaznu posjeti jednom za vrijeme trajanja kazne. Nastavnički kolektiv treba ra-spraviti u kolikoj mjeri pojedini učitelji jednog razreda imaju pravo primjenjiva-ti tu kaznu i, nasuprot tomu, u kojoj mjeri to mogu učiniti tek nakon razgovora s razrednikom.

5. Tamo gdje običaj dopušta i t jelesno kažnjavanje u nižoj gimnaziji nema nikakvog razloga da ga se isključi. Međutim, ovdje se osobito ističe za-htjev, potreban za sve kazne, da se provođenje kazni oslobodi svakog oblika strastvenosti, a u ovom slučaju posebno treba pridodati da treba izbjeći svaki oblik tjelesnog ozljeđivanja. O pravu njegova primjenjivanja od svakog poje-dinog učitelja ili samo od razrednika svoje prijedloge trebaju iznijeti učiteljska vijeća, ali kao zakon mora vrijediti da tjelesno kažnjavanje općenito smije pro-voditi samo učitelj, a nikada školski sluga i slični.

204 U izvorniku stoji „Carcerstrafe“, što je, sudeći prema opisu kazne u daljnjem tekstu, iskriv-ljeni izraz za Kerkerstrafe = zatvorsku kaznu ili kaznu tamnicom.

240


6. Za sve dosad opisane kazne pažljivo se treba pridržavati toga da one budu primjerene ne samo prijestupu, zbog kojeg se određuju, nego i dobi i osobnosti učenika koji se kažnjava, te da učestalom primjenom ne izgube svoju vrijednost. Tjelesno kažnjavanje smije se primjenjivati svuda, a zadržavanje u školi u pravilu samo u nižoj gimnaziji, dok je kazna zatvorom, izuzevši vrlo rijetke slučajeve, prepuštena višoj gimnaziji. Degradacija, vrlo uspješna uz rijetku i opreznu uporabu, kod učestale primjene djeluje upravo suprotno od onoga što se njome želi postići.

7. Najteža kazna kojom škola raspolaže je udaljavanje iz gimnazije. Svaka gimnazija učenika može isključiti samo iz svoje vlastite sredine, a ne ujedno iz svih drugih gimnazija. Isključivanje se može dogoditi samo putem zaključka sjednice učiteljskog vijeća (§ 112., 2) i o njemu se odmah slanjem za-pisnika mora obavijestiti [zemaljsko] školsko vijeće. Ono može biti posljedica ili lošeg uspjeha, i kao takvo treba nastupiti uvijek kad učenik u dva uzastopna polugodišta dobije svjedodžbu trećeg reda (§ 76.), ili lijenosti koja se nije mo-gla ukloniti opomenama i kaznama ili pogrešaka koje su se nakupljale tijekom duljeg vremena. U tom slučaju roditelje ili njihove zastupnike prije toga treba pravovremeno obavijestiti o kazni koja će biti izrečena učeniku. Međutim, ona može biti određena i u pojedinom slučaju odlučne nepokornosti ili nemoral-nosti, osobito ako ova posljednja prijeti moralu ostalih učenika.205 Razloge is-ključenja treba navesti u ispisnoj svjedodžbi.

Smatra li potrebnim, učiteljsko vijeće može zemaljskom školskom vijeću podnijeti zahtjev za isključenjem učenika iz svih gimnazija. Ako ono prihvati zahtjev, priopćuje svoju odluku školskim vijećima svih krunovina.

8. Obveza je škole da o svakoj kazni, pa i o opomeni koju je učeniku izre-kao ravnatelj, odmah nakon njezinog provođenja na sigurni način pismeno obavijesti roditelje ili njihove zastupnike.

9. Roditelji ili njihovi zastupnici imaju pravo kod ravnatelja ili dalje kod školskog vijeća naknadno uložiti žalbu. Ipak, niti jedan učenik odlaskom iz škole ne može umaknuti obvezi ispaštanja kazne. Neće dobiti ispisnu svje-dodžbu dok ne izvrši tu obvezu.

205 U izvorniku stoji „der übrigen Schule“ – ostatka škole.

241


Razredna knjiga

§ 72.

U svakom razredu gimnazije potrebno je voditi razrednu knjigu. Ona mora sadržavati:

1. za svaki nastavni sat podatke o učenicima koji nedostaju i o onima koji su zakasnili

2. podatak o školskim kaznama koje su dodijeljene učenicima tog razreda tijekom nastavnih sati ili izvan njih

3. u nižoj gimnaziji uz to još dolazi i mišljenje o općenitom držanju razreda na svakom pojedinom nastavnom satu i bilješka o pohvalama ili kaznama poje-dinim učenicima; oboje na kraju nastavnog sata upisuje učitelj koji ga je održao

4. nadzor redovitog vođenja razredne knjige stvar je razrednika. (Vidi Pri-log br. X.).

Promicanje u viši razred, ispit za promicanje u viši razredi javni ispit

§ 73.

1. Na kraju svake školske godine iz svakog razreda gimnazije promiču se u viši razred oni koji su postigli potrebni napredak i time stekli zrelost za idući razred. Dopuštanje ili uskraćivanje prelaska u viši razred ovisi o mišljenju koje su tijekom cijele školske godine svi učitelji toga razreda stekli o učeniku.

2. U svakom se razredu održava ispit za promicanje u viši razred zbog na-dopune tog mišljenja tamo gdje o njemu još postoje nedoumice te kao završni uspjeh koji što je moguće bolje sažima rezultate školske godine.

3. Taj se ispit u svom pismenom dijelu sastoji od sastavka, poimence iz materinskog jezika i drugog živog jezika (§ 20.), iz oba stara jezika [te zadaće] iz matematike i povijesti, koje učitelj dotičnog predmeta izabere primjereno na-stavnim zadaćama razreda, a koje učenici pišu na satu. Zatim ih učitelj ispravlja i daje ih na uvid učitelju istoga predmeta u sljedećem višem razredu sa svojim mišljenjem o odnosu učenikova rada prema zahtijevanom. Ako isti učitelj i u sljedećem višem razredu treba predavati isti predmet, tada ispravljene testove predaje ravnatelju koji ih uz to, dakako, ima pravo tražiti na uvid od svakog razreda iz bilo kojeg predmeta.

4. Usmeni ispit za promicanje u viši razred, koji obuhvaća sve nastavne predmete gimnazije, u svakom se razredu drži u nazočnosti ravnatelja i učitelja

242


dotičnog predmeta u sljedećem višem razredu. Sam učitelj tog razreda treba ispitivati dotični predmet tako da i ravnatelj i učitelj sljedećeg višeg razreda imaju pravo sudjelovati u ispitivanju, savjesno uzimajući u obzir poštovanje koje dolikuje u odnosu na kolegu.

5. Odluka o promicanju u viši razred donosi se na vijećanju na kojem se utvrđuje klasifikacija svjedodžbi (§ 76., 4).

6. Kao temeljnog načela za prelazak u viši razred potrebno je strogo se držati onoga da se on neće odobriti niti jednom učeniku koji je makar samo u jednom predmetu doista nezreo za nastavu u višem razredu. Učenici koji nisu promaknuti u viši razred i sljedeću godinu ostaju u svojem dotadašnjem razredu.

7. Ako promicanje sprečava nedovoljno postignuće u jednom jedinom predmetu i može se nadati da će se nedostatak dati nadoknaditi za kratko vrije-me osobnom marljivošću [učenika], tada učitelji razreda iz kojega učenik treba biti promaknut, uz suglasnost ravnatelja, mogu odlučiti da učeniku daju poseb-no dopuštenje za ispit iz toga predmeta koji će se održati na kraju praznika, pri-je početka nove školske godine, te nakon njegova povoljnog rezultata ponovno na sjednici učiteljskog vijeća mogu postaviti pitanje promicanja učenika u viši razred. Međutim, učenik nikad nema izričito pravo na to kao na dopuštenje u iznimnom slučaju.

8. Ne pojavi li se učenik na ispitu za promicanje u viši razred, učiteljsko vijeće odlučuje hoće li biti obvezan na ponavljanje razreda ili će mu kasnije biti dopušteno pristupiti ispitu. Takav naknadni ispit u pravilu se treba održati prije početka iduće školske godine. Ako se učenik zbog bolesti pojavi tek na-kon početka novog polugodišta, tada učiteljsko vijeće treba raspraviti postoji li nada da će učenik nadoknaditi propuštenu nastavu u razredu u koji želi biti promaknut i nakon toga odobriti ili uskratiti ispit.

9. I naknadno polaganje i ponavljanje ispita moraju se kao opaska unijeti u glavni katalog (§ 115.) i u polugodišnju ili godišnju svjedodžbu.

§ 74.

1. Ispiti za promicanje u viši razred opisani u gornjem dijelu teksta isključu-ju svaku drugu javnost osim nazočnosti članova učiteljskog vijeća i eventualno gradskog izaslanstva (§ 117.).

2. Od njih treba razlikovati dosad većinom uobičajene javne ispite, čija svrha nije ispitivanje [kao takvo], nego se, naprotiv, zainteresiranoj publici žele pokazati rezultati škole. Preporučljivo je zadržati ih na kraju školske godine u

243


prikladnom obliku koji treba odobriti školski savjetnik, s njima povezati usme-nu objavu klasifikacije i rangiranja učenika te u taj krug ponajprije uključiti i dostignuća iz pjevanja.

3. Nagrade koje se dodjeljuju uvijek treba izabrati uzimajući u obzir indi-vidualne znanstvene potrebe učenika. U višoj gimnaziji treba ih zadržati samo tamo gdje raspoloživa sredstva dopuštaju izbor vrednijih predmeta.

4. Ako učiteljsko vijeće ima posebne razloge zbog kojih želi isključiti javni ispit, za to treba pribaviti odobrenje školskog savjetnika.

§ 75.

1. Na kraju prvog polugodišta ne održava se niti javni ispit niti, u pravilu, ispit za promicanje u viši razred. Svjedodžbe koje se daju na kraju prvog polu-godišta (§76.) potrebno je utemeljiti na sudu koji su za vrijeme nastave učitelji sami stekli o svojim učenicima. Ako je to zbog većeg broja učenika ostalo dvojbeno, iznimno se treba utvrditi uz pomoć ispita.

2. Za one koji iz gimnazije žele otići na sveučilište na kraju drugog polu-godišta najvišeg razreda umjesto ispita za promicanje u viši razred dolazi ma-turalni ispit. Nasuprot tomu, učenike koji nakon svršetka najvišeg razreda žele napustiti gimnaziju bez maturalnog ispita206 potrebno je podvrgnuti godišnjem ispitu207 koji se treba održati prema temeljnim načelima koja vrijede za ispite za promicanje u viši razred. (Vidi Prilog br. XI.)

Polugodišnje i godišnje svjedodžbe

§ 76.

1. Na kraju svakog polugodišta svaki učenik dobiva školsku svjedodžbu koja na koncu drugog polugodišta uključuje i rezultat ispita za promicanje u viši razred. Oni koji se podvrgnu maturalnom ispitu umjesto godišnje svje-dodžbe [zadnjeg razreda gimnazije] dobivaju maturalnu svjedodžbu.

2. Polugodišnja i godišnja svjedodžba sadrže ocjenu o ćudorednom po-našanju dotičnog učenika koju je na temelju ocjena svih pojedinih nastavnika

206 Ta je mogućnost predviđena za one učenike koji ne žele ili nemaju mogućnost nastaviti školovanje na nekom sveučilištu i za one koji će tražiti zaposlenje nakon završetka gimna-zijskog obrazovanja.

207 U izvorniku stoji „Semestralprüfung“. U jednoj od prethodnih bilježaka objašnjena je uporaba izraza „polugodišnji i godišnji“ u prijevodu na hrvatski jezik umjesto pridjeva „semestralni“.

244


tog razreda sastavio razrednik, o njegovoj pažljivosti na nastavnim satovima te o njegovoj marljivosti kod kuće, zatim ocjene pojedinih učitelja o napretku i rezultatima iz pojedinih predmeta.

3. Iz tih karakterističnim riječima izrečenih ocjena proizlazi ocjena o cjelo-kupnom znanstvenom statusu učenika u odnosu na zahtjeve koji su postavljeni tom razredu, a tu ocjenu treba staviti na vrh svjedodžbe.

4. Za tu gradaciju zadržat će se dosadašnja klasifikacija ocjena u smislu da se na kraju drugog polugodišta ocjena prvog reda dodijeli svima onima koji su dostigli zadovoljavajuću zrelost za prelazak u viši razred, a među njima će se posebno naglasiti one koji se ističu (ocjena prvog reda s odlikom). Ocjena dru-gog reda dodjeljuje se onima koji nisu dostigli tu zrelost, ali još nije izgubljena nada da će uz dulje učenje ili naporniju marljivost moći ostvariti ono što se za-htijeva. Napokon, treći red [dodjeljuje se] onima koje se na taj način istodobno želi opomenuti da ozbiljno preispitaju ne bi li bilo ispravnije da izaberu neki drugi profesionalni put.

Isto značenje ima i klasifikacija ocjena i na kraju prvoga polugodišta, samo modificirana prema manje strogo izdvojenim zahtjevima prve polovice školske godine.

5. Prema prirodi ocjena, na njih ćudoredno vladanje učenika nema utjecaja – štoviše, ono se posebno ocjenjuje u svjedodžbi. Ipak, niti jedan učenik ne smije dobiti [ocjenu] prvog reda s odlikom ako nije besprijekoran u moralnom smislu.

6. U sporednoj rubrici treba upisati dvije napomene: o izvanjskoj formi pismenih zadaća i o pohađanju škole dotičnog učenika.

7. Svjedodžbe potpisuju ravnatelj i svi učitelji razreda kojemu pripada do-tični učenik.

8. Važno je da roditelji ili njihovi zastupnici prime na znanje svjedodžbe i učiteljska vijeća trebaju u svezi s tim, ako im se čini potrebnim, donijeti odgo-varajuće mjere. Osobito u slučaju kad se zbog lošeg napretka nekog učenika njegovo udaljavanje iz škole smatra poželjnim, a učiteljsko vijeće misli da to ne može samostalno učiniti, to treba ozbiljno i izričito savjetovati roditeljima uče-nika, i to kako u interesu učenika tako i da se školu oslobodi ograničavajućeg tereta. (Vidi Prilog br. XII.)

245


Rangiranje učenika

(Prema mjestu)

§ 77.

[1.] Ako se tome ne protivi velik broj učenika ili neki sprječavajući običaj, o kojima treba izvijestiti zemaljsko školsko vijeće, s podjelom polugodišnjih svjedodžbi na kraju prvog i drugog polugodišta povezuje se utvrđivanje ranga prema kojem učenici u idućem polugodištu trebaju zauzeti svoja mjesta u ra-zredu. To rangiranje uz pomoć klasifikacije treba detaljnije razraditi poredak među učenicima, naveden među općim rubrikama, i sve učenike poredati u slijed od najistaknutijih do najslabijih prema njihovim ukupnim rezultatima.

2. Budući da rangiranje učenika prema mjestu predstavlja daljnje provo-đenje klasifikacije, oboje treba utemeljiti na ukupnom rezultatu učenika bez utjecaja suda o moralnom ponašanju. Iznimku u tom pogledu predstavlja u § 76., 5208 sadržana odredba o klasifikaciji.

3. Među učenicima koji u uzastopnim polugodištima dobivaju iste ocjene u svjedodžbama, u višim će razredima, kad rezultati učenika obično ostaju ujed-načeniji, biti manje povoda za promjenu uzajamnog poretka i trebat će izbjega-vati svaku sitničavost u njegovu određivanju. Češće poticaje za to pronalazi se, sukladno prirodi dobi, u nižim i srednjim razredima.

4. Poredak u najnižem razredu treba odrediti tek na kraju prvog polugo-dišta; u međuvremenu razrednik učenicima dodjeljuje njihova mjesta. Učenici, koji su pri svom ulasku [u školu] primljeni u neki drugi, a ne u najniži razred, svoje mjesto u poretku dobivaju na kraju polugodišta, a do tada sjede na naj-nižem mjestu u razredu.

Maturalni ispit i i svjedodžbe

§ 78.

Svrha i mjesto [održavanja] ispita

1. Pravo na pohađanje sveučilišta, teološkog, pravnog, medicinskog ili fi-lozofskog studija, za onoga koji se tamo želi upisati kao redoviti slušač ovisi o

208 U izvorniku pogrešno stoji § 75., 5. Riječ o § 76., 5, jer prethodni članak ima samo dva stavka. Da se misli na taj članak može se zaključiti ne samo na temelju forme članka 76. nego i po njegovu sadržaju.

246


položenom maturalnom ispitu, neovisno o tome je li gimnazijsko obrazovanje završio u privatnoj ili javnoj [gimnaziji].

2. Svaka javna gimnazija na kraju svake školske godine pod vodstvom škol-skog savjetnika kojem je podređena treba organizirati maturalni ispit.

3. Privatne gimnazije nemaju pravo organizirati maturalne ispite, one tre-baju svoje učenike poslati na gimnaziju koja je ovlaštena za provođenje ispita. Međutim, da bi se rezultati privatne gimnazije mogli ispravno procijeniti, svi njezini maturanti trebaju se prijaviti za ispit na istoj gimnaziji. Za iznimke je potrebno odobrenje zemaljskog školskog vijeća.

§ 79.

Uvjeti za pristup ispitu

1. Svakome gimnazijalcu dopušteno je izaći na maturalni ispit na kraju po-sljednje godine gimnazijskog tečaja. U tu svrhu on se dva mjeseca prije kraja nastave treba kod razrednika pismeno prijaviti za maturalni ispit i priložiti pi-smeno obrazloženje svojih roditelja ili njihovih zastupnika da oni žele odlazak svojega sina iz škole.

2. Nakon toga učiteljsko vijeće na sjednici razmatra je li obrazovno stanje prijavljenih takvo da se s vjerojatnošću može očekivati izdavanje svjedodžbe zrelosti. One, kod kojih u svezi s tim postoje opravdane sumnje, razrednik najvišeg razreda treba odvratiti od polaganja ispita i taj savjet poticajno priop-ćiti roditeljima. Međutim, učiteljsko vijeće nema pravo te učenike isključiti od [polaganja] ispita.

3. Ukoliko gimnazija nije ovlaštena za provođenje ispita, tada rezultat upra-vo opisanih koraka treba pravovremeno poslati gimnaziji na kojoj će učenici polagati ispit. Potrebno je priložiti člankom 82. zahtijevanu tablicu, u kojoj treba ispuniti rubrike označene s A. Također je potrebno u pisanom obliku dati informacije koje su nužne da bi se učiteljsko vijeće koje ispituje moglo pridržavati § 81., 2.

4. Da bi stekli pravo pohađanja sveučilišta, učenici koji dobivaju privatnu poduku moraju se podvrgnuti maturalnom ispitu na nekoj gimnaziji i prijaviti se u isto vrijeme i na isti način kao učenici gimnazije. Kod njih dopuštenje za izlazak na ispit ovisi o tome da su navršili 18 godina života.

247


§ 80.

Provedba ispita

1. Kad se putem prijava i rasprava, koje se na njih nadovezuju, utvrdi tko će na kraju školske godine polagati maturu, ravnatelj treba školskom savjetni-ku javiti broj onih koje treba ispitati i priložiti napomene učiteljskog vijeća o vjerojatnosti polaganja ispita. On istodobno treba poslati i teme koje profesori pojedinih predmeta predlažu za pismene radove (§ 81.), a oni za pismeni ispit iz svakog predmeta trebaju dati na izbor više zadataka.

2. U odgovoru na taj izvještaj školski savjetnik određuje koja se od predlo-ženih tema za svaki predmet treba zadati učenicima i ima pravo, ako niti jednu ne drži prikladnom, sam postaviti zadatak umjesto predloženih.

3. Istodobno naznačuje do kojeg dana najkasnije treba ispraviti pismene radove i poslati ih njemu s pregledom ocjena (§ 82.) te koji dan ili kojih dana treba održati usmeni ispit.

§ 81.

Pismeni ispit

1. Pismeni ispit sastoji se od klauzura sljedeće vrste:a) sastavka na materinskom jeziku, za što treba uporabiti 5 satib) prijevoda s latinskog: 2 satac) prijevoda s grčkog: 3 satad) prijevoda na latinski: 3 satae) zadaće iz matematike: 4 sataf) ispit iz drugog živog jezika (§ 20.), ocjena kojeg se upisuje u maturalnu

svjedodžbu, održava se samo na izričiti zahtjev učenika ili njihovih roditelja, ali ona nema nikakav utjecaj na odluku o zrelosti učenika. Za sastavak, koji se piše u tom slučaju, treba uporabiti 3 sata.

2. Za zadaću iz materinskog jezika potrebno je izabrati temu koja se nalazi unutar misaonog kruga učenika i koja je primjerena visini općeg obrazovanja koju trebaju izraziti, ali da ona sama ili neka njoj vrlo srodna tema već nije obrađena na nastavi. Ako ovaj sastavak ponajprije treba ispitati opću naobraz-bu, onaj drugi, koji je potrebno napisati iz drugog živog jezika, treba ispitati posebno znanje jezika, [a] za njega je potrebno izabrati razmjerno lakšu temu. Odlomke za prevođenje s latinskog i grčkog treba izabrati iz težih spisatelja koji se čitaju u gimnaziji, ali sami izabrani odlomci ne smiju biti oni koji su

248


čitani na nastavi.209 Za prevođenje na latinski jezik potrebno je izabrati sasta-vak koji je doista napisan na materinskom jeziku i nije izričito sastavljen za potrebe prijevoda na latinski, ali koji je svojim misaonim sadržajem pogodan za prevođenje na latinski jezik. Napokon, matematičke zadatke potrebno je tako definirati da ne zahtijevaju znanje prepoznavanja dalekih tema, koje su se pojavljivale možda samo kao primjer ili za vježbanje u gimnaziji, nego da pro-vjeravaju sigurnu uvježbanost glavnih dijelova gradiva, sukladno zahtjevima pobliže opisanima u § 84., 6.

3. Kao pomoćna sredstva za prijevode s latinskog i grčkog jezika dopušte-ni su rječnici tih jezika, a za matematiku logaritamske tablice. Za sastavak na materinskom jeziku i na drugom živom jeziku te za prijevod na latinski jezik nisu dopuštena nikakva pomoćna sredstva. Izdanja spisatelja koja se koriste za prevođenje ne smiju sadržavati nikakve [rukom] pisane ili tiskane napomene ili prijevode.

4. Nastavnički kolektiv treba smatrati obvezom vlastite savjesti brigu o tome da zadaci određeni za pismene radove učenicima ne budu poznati prije no što počnu na njima raditi te da nadzor za vrijeme pisanja radova onemogući svako nedopušteno pomoćno sredstvo i svaki drugačiji nepošteni postupak.

5. Dane za pisanje klauzura određuje ravnatelj u dogovoru s učiteljima naj-višeg razreda. Ti radni dani moraju padati neposredno jedan za drugim, ali ni za jedan dan ne smije se odrediti više od 5 radnih sati. Vrijeme dopušteno za svaki pojedini rad ni na koji način ne smije biti prekinuto slobodnim vremenom.

6. Nadzor za vrijeme klauzura obavljaju učitelji najvišeg razreda uz sugla-snost ili po odredbi ravnatelja. Svaki od njih u zapisnik koji piše istodobno [s odvijanjem klauzure] zapisuje trajanje nadzora, vrijeme kad su pojedini ispita-nici predali svoje radove te eventualne protuzakonitosti koje su se dogodile.

7. U istoj radnoj prostoriji ne smije svoje klauzure pisati više od 20 matura-nata. Stoga, ako je broj veći, treba ih podijeliti tako da skupine koje ne prema-šuju taj broj istovremeno rade u odvojenim prostorijama, svaka pod posebnim nadzorom.

8. Čim je neki ispitanik gotov sa svojim radom, treba ga predati, i to čisto-pis, ako ga je napravio, i koncept te napustiti radnu prostoriju.

9. Ako ispitanik učini prijevaru pri pisanju klauzure, sastojala se ona u ko-rištenju tuđeg rada ili nedopuštenih pomoćnih sredstava, odmah ga treba uda-ljiti iz radne prostorije. On potom treba sve klauzure izraditi pod posebnim nadzorom uz dodjelu novih zadataka od strane zemaljskog školskog vijeća i u

209 Doslovan prijevod izvornika glasio bi: u razredima.

249


vremenu izvan nastave, a njegovo protuzakonito ponašanje posebno će se na-pomenuti u njegovoj ispisnoj svjedodžbi. Drugi pokušaj prevare isključuje ga s ispitivanja u tom ispitnom roku. O posljedicama spomenutog ponašanja uče-nike treba obavijestiti prije početka rada na klauzuri i najizričitije ih opomenuti.

§ 82.

Ispravljanje pisanih ispitnih radova

1. Svaku klauzuru ispravlja profesor koji je zadao zadatak i na nju treba staviti određenu ocjenu koja označava odnos rada prema zakonom utvrđenom mjerilu (§ 84.). Svaki rad potom cirkulira i među drugim profesorima koji su-djeluju na ispitu.

2. Nakon toga ravnatelj ga do naznačenog roka (§ 80., 3) šalje školskome savjetniku prilažući tabelarni pregled u kojem su uz ime svakog ispitanika nave-dene ocjene iz pojedinih ispitnih zadaća, kao i ocjene prosječnih rezultata toga učenika iz istih predmeta tijekom školske godine, dok se rubrike potrebne za kasnije unošenje ocjene o rezultatima usmenog ispita ostavljaju praznima. [Taj je pregled] otprilike u ovakvom obliku:

Ime

učen

ika

koji

polaž

e isp

it

Mat

erin

ski j

ezik

Prije

vod

s lat

insk

ogjez

ika

Prije

vod

na la

tinsk

i jez

ik

Prije

vod

s grč

kog

jezik

a

Mat

emat

ika

Povi

jest

Priro

dne

znan

osti

Dru

gi ž

ivi j

ezik

A. B. C. A. B. C. A. B. A. B. C. A. B. C. A. C. A. C. A. B. C.

Pros

ječni

rez

ulta

tiu

škol

skoj

god

ini

Pism

eni i

spit

Usm

eni i

spit

(Ško

lska

godi

na)

(Pism

eni i

spit)

(Usm

eni i

spit)

(Ško

lska

godi

na)

(Pism

eni i

spit)

250


§ 83.

Usmeni ispit

1. Usmeni ispit održat će se u prva četiri tjedna nakon početka nove školske godine u vrijeme koje je odredio školski savjetnik te uz osobnu nazočnost i pod vodstvom jednoga člana zemaljskog školskog vijeća.

2. [Usmeni ispit]210 obuhvaća:a) književnost na materinskom jezikub) latinski jezik i književnostc) grčki jezik i književnostd) povijest i geografijue) matematikuf) povijest prirode i fizikug) gramatiku i književnost drugog živog jezika, u slučaju opisanom u §

81., 1.3. U pravilu niti jedan ispitanik ne smije biti oslobođen usmenog ispita iz

nekog predmeta, ali školski savjetnik ima pravo iznimno jedan predmet izosta-viti za neke ili sve ispitanike i tako dobiveno vrijeme dodijeliti nekom drugom predmetu ispitivanja.

4. Usmeni ispit učenika koji se istodobno ispituju traje jedan dan, tijekom kojega se za ispitivanje može uporabiti 8-9 sati uz primjereni prekid. Istoga dana ne smije biti ispitivano više od 15 učenika.

5. Prije početka usmenog ispita školski savjetnik s učiteljima koji sudjeluju u ispitivanju raspravlja o rezultatima pismenih radova ispitanika, tako da se tije-kom te rasprave utvrdi ocjena pismenog ispita za pojedine učenike iz pojedinih predmeta, [u slučajevima] kad školski savjetnik osporava ocjenu211 profesora koji ispituje. Pritom školski savjetnik može zatražiti da mu se pokaže nekoli-ko ili svi pismeni radovi koje je u posljednjoj školskoj godini predao dotični ispitanik. Strani učenici u tu svrhu sa sobom trebaju donijeti pismene radove koje su napisali u drugoj gimnaziji. Nadalje, na prijedlog dotičnog učitelja on212

210 U izvorniku je izraz „usmeni ispit“ zamijenjen odgovarajućom osobnom zamjenicom. U prijevodu je uporabljen izraz „usmeni ispit“ jer bi upotreba zamjenice mogla navesti na pogrešno tumačenje, odnosno mogla bi se odnositi na člana zemaljskog školskog vijeća.

211 U izvorniku stoji izraz „Fassung“ – oblik, varijanta, ali se iz konteksta vidi da se podrazu-mijeva varijanta ocjene.

212 Misli se na školskog savjetnika.

251


određuje što će se usmeno ispitivati iz pojedinih nastavnih predmeta, kojim redoslijedom i u kojem trajanju za pojedine objekte213.

6. Svaki predmet treba ispitivati profesor koji ga predaje u najvišem ra-zredu, [a] matematiku profesor tog predmeta u 3. razredu više gimnazije.214 Ipak, školski savjetnik ima pravo, ako ispitivanje iz nekog predmeta ne smatra prikladnim, sam se uključiti u daljnje ispitivanje na način koji dolikuje ugledu dotičnog učitelja.

7. Na usmenom ispitu stalno moraju biti nazočni: školski savjetnik, ravna-telj, profesor najvišeg razreda, profesor matematike u 3. razredu više gimnazije. Vrlo je poželjna nazočnost svih ostalih profesora gimnazije i zbog toga se u vri-jeme usmenog maturalnog ispita prekida nastava svih razreda gimnazije. Osim toga, usmenom ispitu smiju nazočiti: članovi općinskog ili gradskog gimnazij-skog izaslanstva (stoga im ravnatelj službeno treba najaviti vrijeme usmenog maturalnog ispita) te roditelji ili skrbnici učenika koji se ispituju.

8. Tijekom samog ispita o rezultatima pojedinih učenika u pojedinim ispit-nim predmetima vodi se zapisnik u obliku tablice koji vodi jedan od nastavnika koji ne ispituju, a provjerava ga nastavnik-ispitivač svaki put nakon završetka [ispitivanja] svog predmeta.

§ 84.

Mjeri la ocjenjivanja

Kao mjerilo ocjenjivanja za pismena kao i za usmena dostignuća učenika služe općenito zahtjevi koji se sukladno obrazovnim zadaćama više gimnazije trebaju postavljati pred učenike, tako da se ispitivanje i ocjenjivanje ne ograni-čavaju na nastavno gradivo posljednje školske godine, niti se ono pretežno isti-če, nego se, naprotiv, gleda naobrazba proizašla iz cjelokupne nastave. Prema tome, zahtjevi se postavljaju na sljedeći način:

1. Materinski jezik

Od ispitanika treba tražiti historijski pregled lijepe književnosti i poznava-nje njezinih istaknutih djela preko vlastitog čitanja. (Za njemački jezik kao ma-terinji jezik osobito: historijski pregled lijepe književnosti; poznavanje pjesme

213 Ovaj izraz može se odnositi i na predmete i na učenike, ali se iz stavka 6 može zaključiti da se misli na nastavni predmet.

214 Razlog tomu je što se matematika nije učila u četvrtom razredu više gimnazije.

252


o Nibelunzima preko čitanja njezinih pojedinih dijelova na izvornom jeziku te vlastitim čitanjem stečeno znanje o istaknutim djelima iz vremena nakon Klopstocka.215)

Nadalje, ispitanik mora pokazati sposobnost da neku temu iz svog misao-nog kruga obradi jezično ispravno, jasno i s određenom vještinom.

2. Drugi živi jezik

Zahtjevi koje bi trebalo postaviti učenicima mogu se razabrati iz § 33.

3. Latinski jezik i književnost

Ispitanik mora moći izvijestiti o književnicima koji se čitaju u gimnazi-ji, dakle o Cezaru, Liviju, Salustiju, Ciceronovim govorima, Tacitu, Vergiliju i Horaciju u pogledu sadržaja i forme njihovih djela i mora biti sposoban nakon kraćeg razmišljanja i na osnovi temeljitoga gramatičkog znanja vješto prevesti ulomak iz tih autora koji nije čitan u školi i koji nije nerazumljiv zbog kritičkih i većih sadržajnih poteškoća. Pri čitanju predočenog ulomka na latinskom jeziku mora pokazati sigurnost u prozodiji; u metrici moraju mu biti poznati elegijski metri te lirski metri upotrijebljeni u Horacija.

Njegovo prevođenje na latinski mora pokazati sigurnost u gramatici i odre-đenu vještinu u usporedbi izražajnih oblika materinskog jezika s latinskim je-zikom.

4. Grčki jezik i književnost

Ispitanik mora moći položiti račune o onome što se čitalo iz Homera, He-rodota, Demostena, Platona i Sofokla u pogledu sadržaja i forme i mora biti sposoban na osnovi temeljitoga gramatičkog znanja vješto prevesti ulomak iz djela tih pisaca koji nije čitan na nastavi, ali koji nije osobito težak uz navođenje eventualno rjeđih, njemu nepoznatih riječi.

215 Friedrich Gottlieb Klopstock (1724.-1803.), njemački pjesnik koji je svojom poezijom sa snažno izraženim osjećajnim elementima utro put poznatom njemačkom književnom po-kretu Sturm und Drang i utjecao je, među ostalima, i na velikane njemačke književnosti tog razdoblja - Johanna Wolfganga Goethea i Friedricha Schillera.

253


5. Povijest i geografija

U povijesti se od učenika koji polaže ispit treba očekivati: pregled stare povijesti po liniji grčke i rimske povijesti te točnije poznavanje povijesti Grka do Aleksandra i [povijesti] Rimljana do Augusta; zatim pregled srednje i nove povijesti te točno poznavanje novije povijesti prema liniji austrijske povijesti, kao i poznavanje sadašnjih glavnih prilika domovine.

U geografiji se od ispitanika treba zahtijevati znanje glavnih tema mate-matičke i fizikalne geografije te političke geografije onoliko koliko je nužno povezana sa zahtjevima prethodno iznesenima za povijest.

6. Matematika

U planimetriji i trigonometriji ispitanik mora biti toliko izvježban da je na-kon kraćeg razmišljanja sam u stanju naći dokaze poučaka i rješenja zadataka koji su u jednostavnoj i neposrednoj vezi s temeljnim poučcima onih područja; u ostalim dijelovima geometrije mora pokazati znanje s razumijevanjem te-meljnih poučaka i njihovih dokaza. Nadalje, mora s lakoćom rješavati jedno-stavne jednadžbe prvog stupnja s jednom ili više nepoznanica te drugog stup-nja s jednom nepoznanicom, znati izvrsno računati s logaritmima, a u ostalim područjima aritmetike i algebre biti upoznat s glavnim teoremima i s njihovim znanstvenim sklopom.

7. Povijest prirode i fizika

U povijesti prirode ispitanik mora pokazati da poznaje sistematiku tri pri-rodna carstva, predmete iz prirode, koji mu se pokažu, mora odrediti prema vrsti i redu te moći opisati najvažnije životne procese u životinja.

U fizici se od učenika koji polaže ispit treba zahtijevati poznavanje temelj-nih pojava i temeljnih zakona iz pojedinih područja te sposobnost da uz po-moć njih objasni s njima povezane prirodne pojave.

§ 85.

Vijećanje o svjedodžbama

1. Na osnovi mjerila za zahtijevano u pojedinim predmetima, koja je po-trebno primjenjivati već i kod ispravljanja pismenih radova, nakon završetka usmenog ispita i nakon udaljavanja eventualno nazočnih očeva ili skrbnika,

254


profesorski kolegij pod predsjedanjem školskog savjetnika savjetuje se o tome koju će ocjenu iz pojedinih predmeta i koju ukupnu ocjenu odrediti za svakog od ispitanih [učenika].

2. Najprikladniji je tijek vijećanja da se za svakog ispitanog učenika redom utvrde sve pojedine ocjene i ukupna ocjena te tako redom za sve ispitane uče-nike.

3. Dakle, prvo se od učitelja materinskog jezika zatraži da za ispitanika predloži ocjenu iz usmenog ispita koja se, nakon što se nepromijenjena ili na-kon rasprave prihvati s modifikacijama, unosi u tabelarni pregled (§ 82.). Isti učitelj podnosi zatim prijedlog ocjene ispitanika za cjelokupni pismeni i usmeni ispit iz tog predmeta koja se unosi u zapisnik u obliku prihvaćenom od ispitnog kolegija. Na isti način za svoj predmet postupa svaki od preostalih učitelja koji su sudjelovali u provođenju ispita.

4. Nakon što je to učinjeno za sve ispitne predmete kod istog ispitanog učenika dolazi se do pitanja na koje se može neposredno odgovoriti iz već po-stojećih ocjena – treba li ispitanom učeniku priznati zrelost za sveučilište ili ne. Isti postupak provest će se kod svakog pojedinog ispitanog učenika.

5. Ako je u raspravama o ocjeni iz pojedinog predmeta ili o ukupnoj ocjeni potrebno glasovanje, tada samo profesori najvišeg razreda i profesor matema-tike u 3. razredu više gimnazije imaju pravo glasovati, dok ostali profesori tije-kom rasprave mogu izreći svoje mišljenje. U slučaju izjednačenosti u glasovima odlučujući glas ima školski savjetnik.

6. Na kraju vijećanja naglas se čita zapisnik koji sadrži utvrđene ocjene iz pojedinih predmeta i ukupnu ocjenu te ga potpisuju školski savjetnik i profe-sori koji su sudjelovali u ispitivanju.

7. Odluku o priznatoj ili osporenoj zrelosti za sveučilište nakon završetka vijećanja maturantima priopćuje školski savjetnik.

§ 86.

Svjedodžba

1. Sukladno ocjenama utvrđenima na završnom vijećanju [profesora] ra-zrednik najvišeg razreda redigira svjedodžbe pojedinih maturanata.

2. One prema potpunim osobnim podacima učenika koji napušta gimna-ziju, među kojima je potrebno navesti i vjersku pripadnost, zatim gimnazije koje je učenik pohađao i trajanje njegova boravka u svakoj gimnaziji općenito i posebno u pojedinim razredima, moraju sadržavati:

255


a) ocjenu o moralnom ponašanju učenika, koji odlazi tijekom trajanja nje-gova školovanja

b) točnu ocjenu o njegovim rezultatima iz svih pojedinih ispitnih pred-meta

c) na kraju ocjenu dodjeljuje li mu se prema tome zrelost za sveučilište ili mu se ona još ne može priznati.

3. Nakon toga razrednik najvišeg razreda na sjednici sazvanoj u tu svrhu predoči učiteljskom vijeću svoju redakciju svjedodžbi. Ono treba potvrditi ili modificirati ocjene o moralnom ponašanju koje je donio sam razrednik i pro-vjeriti ocjene iz pojedinih nastavnih predmeta u smislu slažu li se s onima u zapisniku o [maturalnom] ispitu.

4. Nakon što je to učinjeno, svjedodžbe se prepisuju i potpisuju ih ravnatelj i profesori koji su sudjelovali na [maturalnom] ispitu te se šalju na supotpis školskom savjetniku uz prilaganje zapisnika o ispitu, nakon čega se uručuju učeniku koji odlazi iz škole.

5. I onima kojima se nije mogla priznati zrelost izdaje se cjelovita svjedodž-ba o ispitu. Na kraju nje mora se ne samo objasniti da se ispitanom učeniku još nije mogla priznati zrelost za sveučilište nego i unutar kojeg vremena se isti najranije smije prijaviti za ponovno polaganje ispita.

6. Pritom je dopušteno da mu se, ukoliko to dozvoljava stupanj njegova znanja, stavi rok od samo pola godine. Ako je potrebno, u tu svrhu se na kraju prvog polugodišta školske godine u gimnaziji u gradu u kojoj je sjedište školskog savjetnika drži izvanredni maturalni ispit kojemu se treba podvrgnuti ispitanik ako želi iskoristiti povlasticu kraćeg roka, neovisno o tome u kojoj je gimnaziji ranije bio.

7. Za polaganje tog drugog ispita on mora predočiti ispitnu svjedodžbu o prvome ispitu, i pritom je dopušteno da u cijelosti ili djelomice bude oslobođen ispita iz predmeta iz kojih se istaknuo premda u cjelini nije proglašen zrelim.

8. Ako se ispitaniku i nakon drugog ispita ne može dodijeliti svjedodžba o zrelosti, tada ga u pravilu treba isključiti od svakog daljnjeg ispita te vrste. Ipak, u slučajevima koje osobito treba uzeti u obzir, školski mu savjetnik iznimno može dopustiti da izađe na treći ispit, ali nikako na četvrti.

256


§ 87.

Pristojbe

Ispitanik prije početka usmenog ispita treba platiti --- forinti216 pristojbe za ispit ako je najviši razred gimnazije učio kao učenik javne gimnazije, a trostru-ko više ako je bio privatni učenik.

§ 88.

Posljedice svjedodžbe

1. Pravo pohađanja sveučilišta ili pojedinog takozvanog fakultetskog studi-ja, kao i mogućnost daljnjih prava proizašlih iz takvog studija, pojedinac stječe samo uz pomoć svjedodžbe zrelosti.

2. Maturalnu svjedodžbu potrebno je priložiti kod natjecanja za stipendije, kod prijavljivanja za državne ispite za koje su pretpostavke sveučilišni studiji, prigodom natječaja za promoviranje ili habilitacije te napokon kod prijave na natječaj za prvo namještenje u državnoj službi. (Vidi Prilog br. XIII.)

Završne svjedodžbe

§ 89.

1. Da učenici napuste gimnaziju ne javivši se osobno ravnatelju i profesori-ma, protivi se poštovanju i zahvalnosti koje duguju ustanovi i ljudima koji su se trudili oko njihove duhovne izobrazbe. Stoga treba nastojati da tomu suprotno ponašanje postane postojanim običajem i da se njegovo kršenje smatra neča-snim. Osim toga, jednako kao što je ulazak u gimnaziju uvjetovan očitovanjem roditelja ili njihovih zastupnika, tako niti izlazak [iz gimnazije] ne bi trebao uslijediti bez njega.

2. Ako učenik napušta gimnaziju na kraju polugodišta, tada mu zadnja po-lugodišnja ili godišnja svjedodžba ili maturalna svjedodžba služi kao završna svjedodžba. U tom slučaju na kraju polugodišnje ili godišnje svjedodžbe stavlja se napomena da učenik napušta gimnaziju.

3. Ako učenik odlazi u tijeku polugodišta, tada mu na zahtjev njegovih roditelja ili skrbnika treba izdati svjedodžbu o proteklom dijelu polugodišta u kojoj treba izričito napomenuti da je učenik otišao prije kraja polugodišta

216 U izvorniku nije naveden brojčani iznos pristojbe za maturalni ispit.

257


i kada je otišao, a koju treba sastaviti na osnovi temeljnih načela važećih za svjedodžbe prvog polugodišta (§ 75., 1). Međutim, u tom slučaju treba izostati opća ocjena, predviđena za sažimanje rezultata cijelog polugodišta (ocjena pr-vog reda s odlikom itd.).

Privatni učenici

§ 90.

1. Budući da je odlučivanje o načinu na koji roditelji svojim sinovima žele dati više obrazovanje općenito prepušteno procjeni samih roditelja, podvrga-vanje školskim ispitima u određeno vrijeme prestaje za one koji svojim sinovi-ma, nakon što su položili zakonom propisani ispit u pučkoj školi, žele pružiti gimnazijsko obrazovanje putem privatne nastave. Štoviše, ukidanjem te obveze odgovornost koju roditelji preuzimaju za obrazovanje svojih sinova povećava se, a ne smanjuje, jer u svim slučajevima gdje se trebaju steći ta određena pra-va – primjerice, za primanje u određeni razred javne gimnazije, za dopušte-nje [studiranja na] sveučilištu, za dopuštenje za državnu službu koja zahtijeva gimnazijsko obrazovanje ili jedan njegov dio i slične [službe] – bit će strogo podvrgnuti istim zahtjevima koje gimnazija sa svojim novim ustrojem postavlja svojim vlastitim učenicima.

2. Stoga je prijeko potrebno i u njihovu vlastitom interesu savjetovati rodi-teljima koji svoje sinove daju na privatnu poduku da ih pravodobno, najbolje svake godine, podvrgnu ispitu na gimnaziji da bi stekli utemeljeno osvjedo-čenje o njihovu znanstvenom napretku i da ne bi prekasno spoznali moguća zavaravanja u svojim nadanjima.

3. Za ispit učenika koji uči privatno, ako to ujedno nije prijamni ispit, plaća se pristojba od --- forinti.217

_________

217 U izvorniku nije naveden iznos pristojbe.

258


Četvrti odjeljak

Učitelji_______

Redoviti učitel j i , sporedni i pomoćni učitel j i

§ 91.

1. Opće znanje, koje je svrha gimnazije, mogu pružiti samo oni učitelji koji ga sami posjeduju. Na tom osnovnom načelu temelje se odredbe „Privreme-nog zakona o ispitivanju kandidata za službu gimnazijskog profesora“ od 30. kolovoza 1849., br. 5880.218 Samo kaligrafiju, crtanje, pjevanje, gimnastiku i slične tehničke predmete, zatim moderne jezike s iznimkom materinskog jezi-ka smiju predavati ljudi koji nisu položili taj ispit.

2. Učitelji koji poučavaju samo tehničke predmete, neovisno o tome jesu ili inače položili opći ispit za službu učitelja ili nisu, te učitelji modernih jezika, koji nisu položili taj ispit, jesu izvanredni ili sporedni učitel j i .

Pravi učitelji koji podučavaju druge [predmete] od odgojnih predmeta za-jedno s njima ili bez njih i koji su položili opći ispit za službu učitelja jesu re-doviti učitel j i . (§ 92., 3)

3. Kandidati za učiteljsku službu koji se koriste za podučavanje tijekom svog jednogodišnjeg probnog roka ili nakon njega nazivaju se pomoćnim učitel j ima.

4. Potrebno je nastojati da postupno sve predmete, a osobito moderne jezike, umjesto sporednih učitelja predaju redoviti učitelji.

§ 92.

1. Na svakoj gimnaziji postoji jedan ili više vjeroučitel ja one vjeroispovi-jedi kojoj pripadaju svi učenici ili pretežna većina njih.

2. Učenike, sljedbenike vjere koja nije vjera većine, trebaju podučavati vje-roučitelji koji se u pravilu ne ubrajaju u nastavnički kolektiv gimnazije.

3. Ako inače posjeduju za to potrebna svojstva, učitelji vjeronauka mogu uz vjeronauk preuzeti i druge nastavne predmete. Posebne zakonske odredbe propisuju koje uvjete trebaju ispuniti da bi mogli biti namješteni kao vjerou-čitelji. U međuvremenu stvarno namještene učitelje vjeronauka svakako treba pribrojiti redovitim profesorima.

218 U izvorniku završetak navodnika stoji ovdje.

259


4. Poželjno je da se nastava vjeronauka tijekom svih osam godina ne nalazi u istim rukama, kako zbog različite sposobnosti podučavanja potrebne za višu i nižu gimnaziju tako i zbog toga što promjena učitelja unutar određenih gra-nica učenike štiti od zamora.

§ 93.

1. Broj tjednih nastavnih sati, koji otpada na sve obvezne nastavne predme-te uključujući i drugi zemaljski jezik, na potpunim gimnazijama zahtijeva 12, a na nižim gimnazijama 6 redovitih učitel ja .

2. Jedan od njih je ravnatelj gimnazije.3. Ravnatelj u potpunoj gimnaziji tjedno treba držati 8-10, a u nižoj gimna-

ziji 10-14 sati. Svaki drugi učitelj može biti obvezan držati najviše do 20 sati.4. Samo u slučaju spriječenosti jednog učitelja ostali ga trebaju zamijeniti i

mogu biti zadržani da rade više od 20 sati. Ali ako takvo povećanje rada traje dulje vrijeme, tada daje pravo na pravedno obeštećenje.

§ 94.

1. Ako se pretpostavlja da će biti potrebna dulja zamjena jednog učitelja, ravnatelj privremeno treba zaposliti učiteljskog kandidata koji je stekao teo-rijsku i praktičnu osposobljenost za učiteljsku službu i to prijaviti školskom savjetniku.

2. Ako na raspolaganju nema prikladnu osobu, treba se zbog toga obratiti školskom savjetniku.

3. Za podupiranje učiteljskih potencijala gimnazije, i izvan slučajeva spriječenosti nekog učitelja, mogu se dovesti pomoćni učitelji (§ 91.). Međutim, njihovo uključivanje uvijek pretpostavlja prethodno odobrenje školskog savjetnika.

4. Ukidaju se dosadašnja vježbenička mjesta. Dodaci namijenjeni njima mogu se u cijelosti ili dijelom uporabiti za financijsko obeštećenje pomoćnih učitelja.

Raspodjela nastavnih predmeta

§ 95.

1. Svi ili gotovo svi nastavni predmeti jednog razreda ubuduće ne mogu biti u rukama jednog jedinog učitelja.

260


2. Svaki redoviti učitelj mora biti osposobljen i spreman podučavati više od jednog predmeta i u više od jednog razreda. Ne može se ponajprije protiviti tomu da preuzme bilo koji predmet za poduku kojeg je proglašen sposobnim u svjedodžbi sposobnosti za učiteljsku službu.

3. Stvarna raspodjela uvijek ovisi o posebnim sposobnostima učitelja i o uzimanju u obzir pravedne jednakosti u opterećenju svih. Stoga je glavna briga ravnatelja da učiteljski potencijal gimnazije ne bude dovoljan samo u pogledu njihova broja i kvalitete pojedinaca nego i u pogledu njihove sposobnosti da se uzajamno nadopunjuju sukladno potrebama ustanove, a nastale praznine potrebno je popunjavati uzimajući to u obzir.

4. Učitelje, koji su pokazali najtemeljitiju znanstvenu izobrazbu na ispitu za učiteljsku službu, potrebno je najvećim dijelom njihova rada uporabiti u višoj gimnaziji. Ali u pravilu će učitelji više gimnazije istovremeno biti zaposleni i u nižoj gimnaziji i obratno.

§ 96.

1. Prilikom raspodjele nastavnih predmeta osobito je potrebno u skladu s mogućnostima uvažavati unutarnju povezanost koja postoji među nekim pred-metima, primjerice, između materinskog jezika i jednog klasičnog jezika, stare povijesti i čitanja klasičnih autora, nove povijesti i književnosti itd.

2. Za marljive učitelje u pravilu je poželjno i osvježava duh, ako raspodjela nastavnih predmeta ne ostane nepromijenjena dugi niz godina nego se mijenja u okviru njihove osposobljenosti.

3. Raspodjela nastavnih predmeta pripada ovlastima i obvezama ravnatelja. Posebni nastavni plan gimnazije, nastao podjelom predmeta i utvrđivanjem nastavnoga gradiva (§112.) te uporabom određenih odobrenih (§ 54., 6 i 7) udžbenika, treba svake godine na kraju školske godine predočiti školskom sa-vjetniku na odobrenje da bi se mogao izvoditi u idućoj školskoj godini.

Razrednik (Ordinarius , predstojnik razreda)

§ 97.

1. Za svaki razred ravnatelj određuje jednog njegovog redovitog učitelja za razrednika, u pravilu onoga koji u njemu ima najviše nastavnih sati.

Jedan učitelj može biti razrednik samo jednome razredu. Ima zadatak u znanstvenom i disciplinarnom smislu stvoriti jedinstveno središte za razred povjeren njegovu posebnom nadzoru.

261


2. Ta zadaća sadrži sljedeće obveze:a) Za kolege, koji zajedno surađuju u istome razredu, on je organ posredo-

vanja za složno zajedničko djelovanje. Stoga on nužno na početku svakog po-lugodišta, a kasnije onoliko često koliko se pojavi poseban povod za to, potiče rasprave i dogovore o količini zadaća koje će se davati iz pojedinih nastavnih predmeta, da bi se time jednostavno izbjeglo kako preopterećivanje učenika ili gomilanje zadaća u istome danu tako i uspavljujući nedostatak posla kod kuće; zatim o povezivanju nastavnih predmeta koji dopuštaju međusobnu vezu te o ravnomjernoj primjeni discipline. Nadalje, on tijekom nastave od svojih kolega prikuplja informacije o znanstvenom napretku i ćudorednom ponašanju svih učenika svojega razreda. To se u najnižim razredima mora događati svaki tje-dan, [a] u srednjim i višim svaka dva tjedna.

b) Prema učenicima ponajprije razrednik treba zastupati zakon, ali i odgoj-ni autoritet škole. Stoga je njegova dužnost primati ispričnice učenika za izosta-nak s nastave, o kojem saznaje iz razredne knjige (§ 72.), bez daljnjih obavijesti pojedinih učitelja, i uz dostatne razloge davati dopuštenje za pravo izostanka s pojedinih satova ako to ne premašuje jedan dan (§ 68., 1). – On u sebi sje-dinjuje znanje o ćudorednom ponašanju i znanstvenim rezultatima učenika u svim nastavnim predmetima, za što treba koristiti ne samo gore pod a) opisane rasprave s kolegama nego također nakon proteka polovice svakog polugodišta treba zatražiti da mu se predaju svi pismeni radovi učenika iz tog razdoblja radi opće revizije, a osobito njihove vanjske urednosti. Stoga treba učenicima izreći one opomene koje se ne odnose samo na neki posebni nastavni pred-met ili na pojedini nastavni sat i treba biti informiran o kazni koju je izrekao neki drugi učitelj. Roditelje učenika svojeg razreda ili od roditelja imenovane zastupnike u slučaju potrebe treba i bez posebnog poticaja s njihove strane obavijestiti o stanju učenika ili na takve upite roditelja u svako doba treba dati pismenu i usmenu informaciju. Konačno, u pogledu svjedodžbi treba prema pismenim ocjenama pojedinih kolega u razredu preuzeti uređivanje općenitih rubrika svjedodžbe nakon razgovora sa svojim kolegama (§ 76., 2) i pobrinuti se za njihovu izradu. (Vidi Prilog br. XIV.)

Zapošljavanje i otpuštanje učitel ja udržavnim gimnazijama

§ 98.

1. Redovite učitelje na državnoj gimnaziji, izuzevši vjeroučitelje, o namještanju kojih se zadržava pravo donošenja posebnih odredaba, trajno

262


zapošljava država. Postupanje s njima u disciplinarnom pogledu te uvjeti pod kojima mogu biti otpušteni utvrđuju se posebnim zakonom.

2. Sporedni i pomoćni učitelji nisu trajno zaposleni.

§ 99.

1. Više se ne održavaju natječajni ispiti za popunjavanje slobodnih radnih mjesta učitelja.

2. Da bi dobili slobodno radno mjesto redovitog učitelja, kandidati svje-dodžbama moraju dokazati svoju teorijsku i praktičnu sposobnost za poučava-nje. U tu svrhu održavaju se ispiti kandidata za učiteljsku službu na gimnaziji.

3. Odredbe o kvalifikacijama sporednih učitelja uslijedit će kasnije.

§ 100.

Za popunjavanje slobodnog radnog mjesta ravnatelja zemaljsko školsko vijeće podnosi prijedlog Ministarstvu, nakon što se na način koji mu se činio prikladnim uvjerilo u spremnost ljudi koji su se činili sposobnima, u svakom slučaju također putem raspisivanja natječaja. Prilikom popunjavanja takvih mjesta nije potrebno prevladavajuću važnost pridavati slobodnim nastavnim predmetima jer zbog maloga broja sati koje je ravnatelj obvezan držati nova odgovarajuća raspodjela nastavnih predmeta u pravilu ne bi trebala izazivati ni-kakve teškoće, ali je potrebno s ozbiljnošću biti svjestan da će stanje gimnazije najviše ovisiti o sposobnosti ravnatelja.

Imenovanje ravnatelja uslijedit će odlukama najvišeg mjesta/previšnjim odlukama.219

§ 101.

1. Ako se oslobodi mjesto redovitog učitel ja , ravnatelj o tome treba obavijestiti školskog savjetnika i istovremeno postaviti obrazloženi zahtjev za koje nastavne predmete i koje razrede u skladu s potrebama gimnazije treba biti prikladan novozaposleni učitelj.

2. Zemaljsko školsko vijeće nalaže raspisivanje natječaja za radno mjesto u službenim novinama krunovine i Carstva tako što istodobno navodi nastavne predmete i razrede zajedno s nastavnim jezikom na kojem se nastava ponajpri-

219 Tako se u to vrijeme uobičajeno nazivala vladareva odluka.

263


je treba držati te određuje vremensko razdoblje od 6 tjedana za [utvrđivanje] kompetencije. Vijeće pritom bez važnih razloga ne treba odstupati od zahtjeva ravnatelja u pogledu nastavnih predmeta i razreda.

3. Kandidati trebaju svoje molbe podnijeti neposredno školskom vijeću krunovine u kojoj je slobodno mjesto ili, ako su već u javnoj službi, posred-stvom svojih pretpostavljenih upravnih organa, i trebaju priložiti:

a) rodni listb) maturalnu svjedodžbuc) svjedodžbu o teorijskoj i praktičnoj sposobnosti za podučavanjed) svjedodžbe o eventualnom daljnjem korištenju u [tom] nastavnom pred-

metu nakon jednogodišnjeg probnog rada, izdane od uprave obrazovnih usta-nova na kojima su radili ili svjedodžbe o svojem ostalom radu i svom ponašanju počevši od završenog jednogodišnjeg probnog rada pa do vremena ostvarenja kompetencije, ali oboje ipak samo ako to već nije nadomješteno popratnim pismom pretpostavljenog upravnog tijela čijim je posredstvom poslana molba

e) druge priloge, za koje se vjeruje da mogu dokazati njihove znanstvene i pedagoške kvalifikacije i djelatnost.

4. Školsko vijeće molbe i priloge, zajedno s napomenom odstupa li i u kojoj mjeri javno raspisani natječaj od zahtjeva ravnatelja o nastavnim predmetima i razredima koje treba dodijeliti, predaje ravnatelju gimnazije na kojoj treba po-puniti [radno] mjesto radi sastavljanja stručnog mišljenja, koje on treba dati na-kon zrelog promišljanja o potrebama gimnazije i na vlastitu odgovornost. Ako to smatra potrebnim, on ima pravo pobliže se raspitati o nekom kandidatu neposredno ili preko školskog vijeća. Stručno mišljenje u pravilu treba sastaviti unutar 8 dana od preuzimanja molbi, a svako odlaganje [njegove dostave] treba prijaviti i opravdati kod školskog vijeća.

5. Na temelju tog stručnog mišljenja zemaljsko školsko vijeće sastavlja svoj prijedlog Ministarstvu koje imenuje učitelja.

6. Kad se na državnoj gimnaziji oslobodi [radno] mjesto, za popunjavanje kojeg neka korporacija, društvo ili pojedinac imaju pravo dati prijedlog (§ 16.), ravnatelj o tome obavještava kako zemaljsko školsko vijeće tako i tu korpo-raciju, društvo ili pojedinca, dok drugoj obavijesti istodobno prilaže zahtjev spomenut pod brojem 1. Prijedlog se podnosi ili posredstvom ravnatelja ili neposredno zemaljskom školskom vijeću, ali zemaljsko školsko vijeće svakako treba saslušati ravnateljevo stručno mišljenje o tome.

264


§ 102.

1. Sporedne učitel je predlaže ravnatelj, a zapošljava ih zemaljsko škol-sko vijeće. Ukoliko nisu upućeni samo na honorare od učenika (§ 57., 3), oni dobivaju financijsko obeštećenje i uvijek mogu biti otpušteni nakon polugo-dišnjeg otkaznog roka.

2. Isto vrijedi za pomoćne učitel je, ali oni mogu biti otpušteni čim po-stane suvišnom izvanredna pomoć za koju su bili potrebni, a nakon polugodiš-njeg otkaznog roka u slučaju stalne potrebe [za takvom pomoći].

3. Otkaz sporednim i pomoćnim učiteljima daje ravnatelj nakon saslušava-nja učiteljskog vijeća i uz odobrenje školskog vijeća.

Učitel j i gimnazija koje nisu državne gimnazije

§ 103.

1. Nitko ne smije biti zaposlen kao učitelj ili ravnatelj u gimnaziji, koja nije državna gimnazija, ako ne posjeduje sposobnost za rad na istome mjestu u državnoj gimnaziji.

2. Korporacija, društvo ili pojedinac koji posjeduju gimnaziju nisu javnim upravnim organima odgovorni za njezino stanje nego ravnatelj gimnazije.

§ 104.

1. Zapošljavanje i otpuštanje učitelja ovisi o korporacijama, društvima ili pojedincima koji su vlasnici ustanove.

2. Svako oslobađanje radnog mjesta učitelja potrebno je neodložno javiti zemaljskom školskom vijeću.

3. Za zapošljavanje redovitog učitelja na javnoj gimnaziji potrebna je prethodna suglasnost Ministarstva, a na privatnim gimnazijama zemaljskog školskog vijeća. O zapošljavanju sporednih i pomoćnih učitelja na obje vrste gimnazija potrebno je obavijestiti zemaljsko školsko vijeće.

§ 105.

1. Otpuštenja i opozivi, ako dobrobit škole ne iziskuje drugačije, smiju se provesti samo na kraju polugodišta uz neodložno obavještavanje zemaljskog školskog vijeća i istovremeno zapošljavanje zamjenika osposobljenog u skladu sa zakonom. Ako je zapošljavanje učitelja ostvareno putem privatnog ugovora,

265


potrebno je prilikom otpuštanja voditi računa o njegovu sadržaju, ukoliko ne proturječi odredbama ovog zakona.

2. Država, odnosno zemaljsko školsko vijeće u svim slučajevima zadržava-ju pravo zahtijevati otpuštanje učitelja ili ravnatelja koji su se pokazali nespo-sobnima za svoju službu ili su se pokazali nje nedostojnima.

§ 106.

Ako redoviti učitelji javnih gimnazija koje nisu državne prijeđu u državne gimnazije, služba obavljena na javnim gimnazijama računat će im se kao da je obavljena na državnim gimnazijama. Za uspjeh javnih gimnazija koje nisu državne gimnazije uvelike je korisno i stoga im se može usrdno preporučiti da za slučaj prelaska nekog učitelja iz državne gimnazije k njima priznaju isto temeljno načelo i da ga javno izraze.

§ 107.

1. Nedostaju li gimnaziji potrebni učitelji, oni čija je to ustanova imaju pra-vo obratiti se za pomoć zemaljskom školskom vijeću koje će odobriti pomoć u slučaju potrebe i ako prilike dopuštaju.

2. Ako gimnaziji nužno nedostaje učitelj osposobljen na zakoniti način, Ministarstvo će ga na zahtjev zemaljskog školskog vijeća zaposliti ili na trošak korporacije, društva ili pojedinca vlasnika gimnazije, ili na javni trošak, ili će, tamo gdje je oboje neprovedivo, gimnaziju zatvoriti u cijelosti ili djelomice, zauvijek ili privremeno.

___________

266


Peti odjeljak

Upravljanje gimnazijom

________

Neposredno upravljanje

§ 108.

Neposredno upravljanje gimnazijom provodi ravnatelj kojem pomažu uči-teljske konferencije dijelom savjetujući ga, a dijelom donoseći odluke.

Potpuna gimnazija koja se sastoji od više i niže gimnazije ima samo jednog ravnatelja i svi njezini učitelji čine samo jedan nastavnički kolektiv. Međutim, tamo gdje niža gimnazija postoji samostalno (§ 7.), i ona ima vlastitog ravna-telja.

Ravnatel j

§ 109.

Ravnatelj mora biti jedan od učitelja gimnazije (§ 93.) i prvi je pretpostav-ljeni cijele škole; treba brinuti za neposredno upravljanje njome i odgovoran je za njezinu cjelokupnu dobrobit u znanstvenom i disciplinarnom pogledu. U tome se nalaze ponajprije sljedeće obveze:

1. Ravnatelj treba brinuti za provođenje općih školskih zakona i onih po-sebnih odluka koje su mu uputile školske vlasti i koje se na njegov nalog treba-ju pohraniti u arhivu te je odgovoran za njihovo provođenje. On vodi poslovni zapisnik.

2. Učiteljima je on neposredni pretpostavljeni i dužni su mu poslušnost u svim nalozima koji proizlaze iz općih školskih zakona ili posebnih naredaba te u svim nalozima koje on samostalno donosi u svrhu upravljanja školom i na vlastitu odgovornost.

3. Ravnatelj predsjeda učiteljskim konferencijama i saziva ih redovito ili izvanredno za sva opća pitanja i mjere koje se tiču nastave i odgoja učenika te za sve posebne predmete ovim zakonom dodijeljene učiteljskoj konferenciji, a ona na sjednicama vijeća o tim predmetima i o njima odlučuje većinom glasova (§ 110.).

4. Ako pritom dođe do slučaja da se on suprotstavi većini konferencije, uvjeren da protivno njezinu mišljenju mora odmah provesti ili ukinuti neku

267


mjeru radi dobrobiti škole, tada za to ima ovlasti, ali je istodobno obvezan o tome odmah izvijestiti školskog savjetnika prilažući utemeljeno obrazloženje većine učiteljske konferencije. Školski savjetnik će tada potvrditi ili ukinuti od-luku koju je privremeno donio ravnatelj.

5. Ravnatelj je obvezan biti neprestano točno informiran o trenutnoj situ-aciji cijele škole u nastavi i disciplini i odgovoran je za njezine nedostatke na način da ih sam treba poboljšati ili podnijeti odgovarajuće prijedloge školskom savjetniku. On ima pravo primati učenike [u školu] (§ 59.), otpuštati ih iz nje (§ 89.) i dopustiti im dulji dopust (§ 68., 1).

6. Ravnatelj ima vrhovni nadzor nad zbirkama nastavnih sredstava škole (§ 55.)

7. Treba brinuti za to da poslužitelji gimnazije točno ispunjavaju svoju duž-nost.

8. Prema javnosti, osobito prema roditeljima učenika, on je prirodni zastupnik cijele škole. (Vidi Prilog br. XV.)

Učitel jske konferencije

§ 110.

1. Ravnatelj saziva [učiteljsku] konferenciju redovito svaka četiri tjedna u utvrđeno vrijeme izvan vremena za nastavu, a osim toga i izvanredno, onoli-ko često koliko on sam pronađe hitni poticaj za to ili to zatraže dva redovita učitelja.

2. Članovi konferencije su svi redoviti i pomoćni učitelji gimnazije, uz is-ključenje sporednih učitelja. Oni su obvezni nazočiti toj konferenciji, svaku od-sutnost jednoga od njih uz njezin uzrok potrebno je napomenuti u zapisniku. Položaj ravnatelja kao predsjedavajućeg konferencije opisan je u § 109.

§ 111.

Nužne teme svake konferencije jesu:

1. Ravnatelj priopćuje naredbe školskih vlasti koje se tiču učiteljskog kole-gija, ukoliko njihov sadržaj nije iziskivao neposredno cirkuliranje među poje-dinim učiteljima.

2. Postavlja pitanja o stanju nastave i odgoja svakog razreda, kako općenito tako i u pojedinostima, a u tu posljednju svrhu on nakon završetka opće ocjene o svakome razredu pročita imena učenika tog razreda. Svaki učitelj, a osobito

268


oni koji su angažirani u nastavi u dotičnom razredu, treba otvoreno izreći svoje primjedbe o moralnom vladanju i znanstvenom napretku kako cijelog razreda tako i pojedinaca. Opomene i kazne cijelom razredu ili pojedinim učenicima, koje se u takvim raspravama pokažu kao opće ili pretežito mišljenje učitelja jednoga razreda, zapisat će se u zapisnik konferencije, a ravnatelj će ih suklad-no tomu tijekom jednog od sljedećih radnih dana izreći u dotičnom razredu.

3. Osim toga na svakoj konferenciji prvo ravnatelj, a zatim i svaki učitelj imaju pravo i obvezu potaknuti i uvesti u raspravu predmete koji se tiču dobro-biti škole ili pojedinih učenika.

§ 112.

Na konferenciji se nužno mora raspravljati o sljedećem, a da to ne trebaju biti redovite teme svake konferencije:

1. Svako pitanje o nastavnom planu gimnazije, bilo o izvođenju i posebnim odmjeravanjima nastavnih predmeta i tome slično unutar granica propisanih nastavnim planom bilo o zahtjevima školskome savjetniku za izmjenama i mo-difikacijama nastavnog plana. U tim je slučajevima svejedno je li poticaj za [raspravu o] tim predmetima dao ravnatelj ili neki drugi učitelj.

2. Opće ocjene u svjedodžbama (§§ 73.-76.), poredak [učenika] (§ 77.), promicanje, isključivanje nekog učenika [iz škole] (§ 71., 6) te ono što je inače u zakonima i propisima izrijekom navedeno kao predmet konferencije [učitelja].

3. Na kraju svake školske godine konferencija se mora baviti završnim iz-vješćem o stanju nastave i disciplini u gimnaziji tijekom protekle godine koje treba dostaviti školskome savjetniku. U tom izvješću izričito treba odgovoriti na pitanje žele li se promjene u posebnom nastavnom planu i koje se [promje-ne] predlažu. Tom završnom izvješću ravnatelj treba kao svoj prilog pridodati one napomene i zahtjeve u pogledu pojedinih učitelja koje smatra nužnima u interesu škole i učitelja.

§ 113.

1. Na tu konferenciju, kao i na onu na kojoj se raspravlja o polugodišnjim ili godišnjim svjedodžbama, poretku učenika i premještanjima, treba pozvati i sve sporedne učitelje.

2. Pomoćni i sporedni učitelji imaju pravo glasa samo u slučajevima kad je riječ posebno o njihovu nastavnom predmetu ili o njihovim učenicima. U ostalim slučajevima, kad su nazočni, imaju pravo raspravljati, ali ne i glasovati.

269


3. Ravnatelj kao nastavnik pri svakom glasovanju ima jedan glas, a kad na-stupi jednaki broj glasova, mišljenje kojem se on priključio ima prednost.

§ 114.

O raspravama na svakoj konferenciji učitelja jedan učitelj vodi zapisnik i svi članovi ga potpisuju. Ravnatelj treba svaki zapisnik odmah nakon toga u izvorniku poslati školskome savjetniku radi rješavanja. Zapisnici svake školske godine označavaju se tekućim brojevima.

Gimnazijski spisi

§ 115.

U svakoj gimnaziji potrebno je voditi sljedeće spise:1. poslovni zapisnik;2. povijest gimnazije koja sadrži promjene u nastavnom osoblju i druge

događaje koje je važno spomenuti i koji karakteriziraju stanje i djelotvornost ustanove:

3. knjigu propisa;4. zapisnike sa sjednica učiteljskog vijeća (§ 114.), složene prema godištima;5. glavni imenik za svaki razred koji sadrži učenike tog razreda poredane po

abecedi, potpune osobne podatke svakoga od njih uz napomenu plaća li ško-larinu, je li od nje oslobođen ili dobiva stipendiju i koju [te] napokon potpunu svjedodžbu za svako od oba polugodišta. Na kraju [školske] godine trebaju ga potpisati svi učitelji tog razreda (Vidi Prilog br. XVI.);

6. razrednu knjigu za svaki razred (§ 72.);7. potpune inventarne popise postojećih nastavnih sredstava, koje treba

neprestano dopunjavati. Svi učitelji imaju pravo uvida u spise pod brojem 2 do 7.

§ 116.

Dosadašnji tiskani razredni listovi ubuduće trebaju biti izvan uporabe. Zbog toga treba težiti tomu da svaka gimnazija na kraju školske godine objavi program, svakako u obliku poziva za javni ispit, u kojem će publici predstaviti stanje i djelovanje škole kakvo je bilo u protekloj školskoj godini. On bi suklad-no svrsi trebao sadržavati:

270


1. jednu znanstvenu ili pedagošku raspravu jednoga od učitelja2. nastavni plan protekle godine3. statističke podatke o školi4. važnije propise za gimnaziju, proglašene od upravnih tijela5. značajnije promjene propisa6. povećanje nastavnih sredstava uz naznaku izvora iz kojeg su pritekla.Takvi programi mogu izaći samo u ime ravnatelja koji je za njih odgovoran

i ne bez rasprave spomenute pod brojem 1.

Gradsko i l i općinsko izaslanstvo

§ 117.

Za svaku javnu gimnaziju u mjestu u kojem se nalazi postoji tročlano iza-slanstvo koje, u pravilu, na određeno vrijeme iz svoje sredine biraju zastupnici općine, i to pod imenom: općinsko gimnazijsko izaslanstvo, ili ako je mjesto [u kojem se nalazi gimnazija] grad: gradsko gimnazijsko izaslanstvo. Tamo gdje u jednoj općini postoji više gimnazija, potrebno je ili za svaku od njih izabrati vlastito [izaslanstvo] ili za više njih zajedno zajedničko izaslanstvo.

§ 118.

Svrha je tog izaslanstva organizirati interakciju i skladno djelovanje škole i života.

Na taj način se prije svega treba:1. upoznati ravnatelja sa željama općine u odnosu na gimnaziju i nastavnič-

ki kolektiv te2. upoznati općinu s potrebama škole i tako u njoj probuditi povećanu želju

za sudjelovanjem u uspjehu ustanove te ostvariti snažno podupiranje gimnazije3. omogućiti očuvanje stroge discipline u školi i plodnu suradnju škole s

kućnim odgojem.

§ 119.

1. U tu svrhu izaslanstvo i svaki njegov član imaju pravo u svako doba ići na nastavne satove da bi neprestano bili detaljno informirani o stanju gimnazije. Članovi izaslanstva prigodom takvih posjeta trebaju se striktno ponašati kao pasivni promatrači i najpažljivije izbjegavati svako ometanje nastave.

271


2. Ako je potrebno, izaslanstvo će se s vremena na vrijeme sastati s nastav-ničkim kolektivom radi razmjene uzajamnih želja i dogovora oko zajedničkog djelovanja.

3. Za te sastanke nastavnički kolektiv iz svoje sredine svake godine bira dvije osobe koje će ravnatelju pružati potporu.

4. Ukoliko se ne smatra svrsishodnim ugovoriti redovite sastanke, svaka strana može, koliko god često smatrala korisnim, pozvati drugu [stranu] na sastanak i prethodno se s njom dogovoriti o vremenu i mjestu.

5. O takvim sastancima može se voditi dvostruki zapisnik koji će nazočni potpisati i svakoj od obje strane bit će prepušten jedan primjerak. Ravnatelj takve zapisnike, jednako kao i one sa sjednica učiteljskog vijeća, odmah šalje na uvid zemaljskom školskom vijeću.

§ 120.

Općinsko ili gradsko gimnazijsko izaslanstvo ne čini nadzorno tijelo gimnazije. Ono ima pravo izreći mišljenja i želje, ali ne i davati naputke ili naredbe. Ali zato ima pravo svoje želje i prijedloge te svoja opažanja o gimnaziji u cijelosti kao i o pojedinim učiteljima u svako doba neposredno predočiti zemaljskom školskom vijeću.

§ 121.

U završnome izvješću, koje se [zemaljskom školskom vijeću] treba poslati na kraju svake školske godine (§ 112., 3), ravnatelj i nastavnički kolektiv treba-ju se očitovati i o svome odnosu prema tom kolegiju,220 o načinu suradnje i o njezinim plodovima.

Posredno upravljanje

§ 122.

1. Posredno upravljanje gimnazijom u rukama je zemaljskog školskog vije-ća. Ono će preko svojih članova, određenih za gimnazijsko školstvo, ili preko nadzornika koje je imenovalo nadgledati pojedine gimnazije u vrijeme održa-vanja maturalnih ispita, ali i u drugo vrijeme, kad god mu se čini potrebnim. Ono na kraju svake školske godine sastavlja glavno izvješće Ministarstvu o sta-

220 Tj. općinskom ili gradskom gimnazijskom izaslanstvu.

272


nju javnih i privatnih gimnazija koje su mu povjerene na upravljanje, a kojemu prilaže i završna izvješća pojedinih gimnazija (§ 112., 3).

2. Vrhovno upravljanje vodi Ministarstvo nastave koje će s vremena na vrijeme uz pomoć ministarskog povjerenika ispitati stanje gimnazija. Ono sva-ke godine Nj. Veličanstvu predaje izvješće o stanju svih gimnazija u Carstvu i brine za njegovo objavljivanje.

273

Plan za realne škole (1849.)

II. PLAN ZA REALNE ŠKOLE

[Nastavni] plan za realne škole tiskan je kao drugi dio zajedničke publikacije Nacrt ustroja gimnazija i realnih škola u Austriji 1849. godine. Dio je obuhvatne reforme školstva u Habsburškoj Monarhiji, čija su glavna načela iznesena u Nacrtu temeljnih načela javne nastave u Austriji (Entwurf der Grundzüge des öffentlichen Unterrichtswesens in Österreich) koji su izradili Franz Serafin Exner i Ernst barun von Feuchtersleben u ljeto 1848. godine. Naime, u sklopu novoosnovanog Ministarstva javne nastave (Ministarstva bogoštovlja i nastave) početkom travnja 1848. osnovano je povjerenstvo za osmišljavanje reforme školstva u Monarhiji, sastavljeno od istaknutih prosvjetnih djelatnika. Temeljem savjetovanja navedenog povjerenstva koje je održano 5. travnja 1848. u Beču, a većim dijelom na osnovi Exnerovih ranijih reformskih prijedloga, on i Feuchtersleben formulirali su glavna načela reforme. Osnovne škole trebale su pružiti znanje koje će državljanima s jedne strane omogućiti da vlastitim radom stvore materijalne preduvjete za život svoje obitelji, a s druge strane da mogu uživati u pravima i obvezama koje su im dane u novim političkim okolnostima (val revolucionarnih nemira u Monarhiji i u Europi). Težište reforme stavljeno je na preustroj gimnazija i sveučilišta po uzoru na ekvivalentne obrazovne ustanove u Pruskoj i drugim njemačkim zemljama. Gimnazije su od škola za učenje klasičnih jezika pretvorene u moderne srednje škole koje trebaju pružiti obuhvatno opće znanje (na osnovi ravnoteže između nastavnih sadržaja iz klasičnih jezika i nastavnih sadržaja iz drugih živih jezika, matematike i prirodoslovnih predmeta) i pripremiti učenike za nastavak obrazovanja na fakultetima. Neposredno upravljanje obrazovnim ustanovama na svim razinama povjereno je stručno osposobljenim pedagoškim djelatnicima (ravnateljima, odnosno dekanima i rektorima na fakultetima i sveučilištima) koji su pod nadzorom zemaljskih školskih vijeća (odnosno posebnih školskih savjetnika za pojedine tipove obrazovnih ustanova na različitim razinama), a oni su izravno podređeni Ministarstvu javne nastave u Beču. Modernizacija školstva predviđena je i u pedagoško-organizacijskom aspektu uvođenjem predmetnih nastavnika, razrednika kao pedagoškog posrednika između učenika i nastavnika te uvođenjem razrednih knjiga (ili razrednih dnevnika) i druge pedagoške dokumentacije. U gimnazijama je uvedena matura kao završni ispit

274


zrelosti i preduvjet za upis na fakultet, a u višim realkama uveden je završni ispit (koji nije bio obvezan). Nacrt temeljnih načela javne nastave u Austriji uz manje modifikacije predstavljao je temelj za modernizaciju školstva na svim razinama u Habsburškoj Monarhiji u idućih stotinjak godina. Glavna načela iznesena u njemu vezana za srednje školstvo detaljno su razrađena i konkretizirana u Nacrtu ustroja gimnazija i realnih škola u Austriji koji se sastoji od dva dijela – Plana za gimnazije i Plana za realne škole. U tom zakonskom prijedlogu, koji je vladar za privremenu uporabu odobrio 16. rujna 1849. i stupio je na snagu s početkom školske godine 1849./50., gimnazije i realne škole predstavljene su kao dva zasebna tipa srednjih škola, organizirana prema sličnim organizacijskim i pedagoškim načelima, uspostavljene su i neke sličnosti između njihovih nastavnih programa, osobito na razini nižih gimnazija i nižih realki i po prvi je put učenicima omogućen prijelaz iz gimnazije u realnu školu te iz niže realne škole u višu gimnaziju. Ta je mogućnost mogla biti predviđena upravo zbog činjenice da je novim nastavnim planovima za gimnazije i realne škole do određene mjere uspostavljena sličnost u pogledu predmeta koji su se podučavali u tim školama i to na način da je u gimnazijama smanjen broj sati za klasične jezike i povećan broj sati za žive jezike i prirodoslovno-matematičke predmete. Dok se u gimnaziji nastava dobrim dijelom temeljila na klasičnoj literaturi, nastava u realnim školama zasnivala se na modernoj literaturi i imala je popularni, a ne znanstveni temelj. U određenoj mjeri su i nastavni sadržaji bili slični ili istovjetni (primjerice, u realnim školama bilo je opsežnije gradivo iz matematike, a u gimnazijama iz jezičnih predmeta). Realne škole, jednako kao gimnazije, imale su dvostruku ulogu – trebale su pružiti kvalitetna teorijska i praktična znanja potrebna za obavljanje različitih obrtničkih i trgovačkih zanimanja, a više realne škole trebale su pripremiti učenike za nastavak školovanja na tehničkim institutima (tada u Habsburškoj Monarhiji nisu postojali tehnički fakulteti) i pružiti im kvalitetno opće obrazovanje. Da bi se udovoljilo potrebama lokalnih sredina, zakonom je predviđena mogućnost osnivanja realnih škola s različitim trajanjem (od nepotpunih dvogodišnjih preko trogodišnjih i četverogodišnjih nižih realki do šestogodišnjih potpunih realki koje su uključivale trogodišnju nižu i trogodišnju višu realku), a čak je predviđena mogućnost kombinacije niže realke i niže gimnazije. U takvoj školi učenici bi umjesto praktičnih predmeta tehničke struke, koji su bili predviđeni u zadnjem razredu niže realke (neovisno o tome je li riječ o dvogodišnjoj, trogodišnjoj ili četverogodišnjoj školi), slušali latinski i grčki jezik i nešto više matematike, ali bi tu nastavu trebali financirati sami roditelji. U pogledu organiziranja škola, upravljanja njima, održavanja discipline, obrazovanja učitelja, vođenja pedagoške dokumentacije i raspodjele

275


nastavnih sati za realne škole vrijedile su iste odredbe kao za gimnazije. Najveća razlika u tom pogledu bila je u činjenici da upravo zbog nastojanja da se realne škole prilagode potrebama lokalne sredine nije uveden maturalni ispit kao uvjet za upis na tehnički institut. Umjesto toga uvedena je mogućnost polaganja završnog ispita koji se trebao organizirati po istim načelima kao matura, ali koji nije bio obvezan i nije bio preduvjet za upis na tehnički institut. Plan za realne škole omogućio je transformaciju realnih škola u moderne strukovne škole prilagođene potrebama lokalne sredine.

Kao izvornik za prijevod s njemačkog jezika na hrvatski Plana za realne škole poslužilo je izdanje naslovljeno Entwurf der Organisation der Gymnasien und Realschulen koje je kao samostalna publikacija u izdanju Ministarstva bogoštovlja i nastave tiskano u Beču 1849. godine. Plan za realne škole tiskan je kao drugi dio navedene publikacije. S njemačkog na hrvatski jezik prevela ga je Vlasta Švoger. Ovo je njegovo prvo objavljivanje na hrvatskom jeziku.

Vlasta Švoger

276


Plan za realne škole

Uvodne napomene

O načinu kako bi trebalo ustrojiti nastavne ustanove, koje postoje pod nazivima građanske škole, realne škole, realne gimnazije i sl., stalno postoje velike razlike u mišljenjima i željama. Prave gimnazije u pravilu vode prema životnim sferama za koje se potrebno stručno znanje stječe na sveučilištima, a te životne sfere omogućuju i iziskuju da se dugi niz godina, koje prethode uključenju u stručne studije, čovjek posveti samo i isključivo svrsi stjecanja općeg i humanističkog obrazovanja.221 Koliko god se gimnazije odlikuju ja-snom jedinstvenošću svoje svrhe, dopušteno im je da se prema toj svrsi kreću sigurnim korakom putem koji je bogato iskustvo pomno obilježilo i utabalo, uz potporu cjelokupnih općih znanja, a napose klasičnih književnosti. Tijekom napretka moderne kulture razvile su se i dobile na važnosti druge životne sfere, za društvo ništa manje važne, koje hitno zahtijevaju svoje pripremne škole.222 One su isprva proistekle iz materijalnih potreba, i njima prije svega vladaju materijalne potrebe i prisiljene su, stavljajući u prvi plan stručno obrazovanje, manje ili više zapostaviti opće obrazovanje i suziti mu prostor. Iz toga za real-ne škole, koje bi im [tim životnim sferama] trebale služiti, proizlazi dvostruka nesigurnost njihove svrhe: ona se odnosi na količinu općega znanja za kojom trebaju težiti, a koja ne može biti jednaka kod različitih razina životnih sfera za koje trebaju obrazovati; nadalje, ona se odnosi na samo stručno obrazovanje koje je na najrazličitije načine u različitom obimu potrebno za razna životna zanimanja. Nije nikakvo čudo kad se uz takve poteškoće i kad su takve škole novost pokaže i nesigurnost u njihovom ustroju. Zacijelo će se te poteškoće moći ukloniti manje brojem, a više raznovrsnošću tih škola, a to, time što se [te škole] trebaju prilagoditi svim stvarnim prilikama, u Austriji nije zadaća trenutka nego vremena koje se postupno oblikuje. Trenutno postojeći ustroj realnih škola zacijelo je ispunio svoju zadaću ako podjela škola odgovara glav-nim razlikama u potrebama koje se bez sumnje očituju i ako ne stvara prepreke budućem raznolikom ustroju.

221 U izvorniku je uporabljen izraz „allgemein humane Ausbildung“.222 Vrlo dugačke rečenice izvornika u prijevodu su katkad razlomljene na više kraćih rečenica,

ali pritom se uvijek pazilo da se time ne promijeni značenje rečenice. U uglate su zagrade umetnute riječi kojih nema u izvornom tekstu, ali su u prijevodu na hrvatski dodane jer pridonose jasnoći izričaja.

277


Plan, sadržan u sljedećim člancima, dijeli realne škole na sličan način kao što je bilo s gimnazijama, na niže i više realne škole (realke). To ne čini zbog nekog vanjskog paralelizma koji je sam po sebi bezvrijedan. Dok obrtničke, nedjeljne i škole za crtanje te slične škole pružaju najniži stupanj zanatskog školskog obrazovanja, a tehnički instituti najviši stupanj, srednje škole koje se nalaze između njih imaju dvostruku zadaću: na jednoj strani stvoriti srednji stupanj obrazovanja za određene vrste zanimanja koji im je potreban, a koja su već prisutna u velikom broju, a na drugoj strani na znanstveni način pripremiti za najviše stručno obrazovanje koje daju tehnički instituti. Prvo trebaju pružiti niže realke, a drugo više realke.

Time što niža realna škola treba pružiti zaokruženu obrazovnu cjelinu kao neposredno predobrazovanje za obrtnička zanimanja, istovremeno mora pri-premati za višu realnu školu. Oboje se ne može ostvariti u potpunosti istim sredstvima, jer prvo iziskuje nastavu [sastavljenu od] niza praktičnih predmeta koji nisu potrebni učenicima koji namjeravaju prijeći u višu realku i u tehnički institut i zbog toga se od njih ni na koji način ne očekuje da joj nazoče. Stoga se niža realka za te učenike treba sastojati od tri razreda s teorijskom nastavom, ali za one koji iz niže realke neposredno žele prijeći u praktični zanatski život treba dodati i četvrti razred koji prenosi praktične primjene dotad naučenog, potrebne za stupanj obrazovanja koji se želi ostvariti. Uostalom, iz pretpo-stavljene dobi učenika te iz zadaće te škole proizlazi da nastava koju pruža u cijelosti može i treba biti popularna.

Samo manji dio učenika kojima je potrebno zanatsko pripremno obrazo-vanje srednjeg stupnja može nakon izlaska iz osnovne škole još četiri godine svoga života utrošiti u to pripremno obrazovanje. Da veći dio učenika ne bi ostao bez ikakve pomoći škole, za njih se niža realna škola mora reducirati na tri, a mnogo češće i na dvije godine. Bilo bi upravo jednako nerazumno željeti osnovati škole za koje nema učenika, kao i nemilosrdno, učenicima uskratiti potrebne škole.

Niža realna škola s dva razreda ne može postojati samostalno, propala bi. Zbog toga se posvuda mora povezati s jednom osnovnom školom u veću, a time i pedagoški snažniju cjelinu. To istodobno odgovara količini znanja koje može pružiti, kao i okolnosti da će [takva škola] najčešće biti lokalna ustanova koja je ponajprije namijenjena da zadovolji potrebe pojedinog mjesta.

Broj razreda samo otprilike određuje količinu, ali ne i način pružanja zna-nja. Teorijska nastava223 ima zadaću podučavati one pripremne predmete koji

223 U izvoriniku „Die theoretischen Jahrgänge“.

278


su zajednički različitim obrtničkim zanimanjima, nautici i trgovini, zanatima povezanima s kemijom i mehanikom; nasuprot tomu, jednogodišnjoj praktič-noj nastavi224 zapala je zadaća specifičnog stručnog obrazovanja. Ona se već sada prema sadržaju može raznovrsno oblikovati, kako će zahtijevati potreba općine ili područja, i omogućuje svako proširenje koje se s vremenom pokaže potrebnim.

S potpunom nižom realnom školom moguće je kombinirati nižu gimna-ziju. Nije poželjno da se to događa često, jer je nadasve teško da jedna škola, čiji učenici slijede dva različita smjera, u didaktičkom i disciplinarnom pogledu sačuva toliko potreban čvrsti smjer i karakter. Ipak, prijeka potreba u mnogim slučajevima može opravdati njezino postojanje.

Struktura cjeline,225 u skladu sa stvarnim potrebama, glavna je misao na kojoj se temelji ovaj plan za realne škole, a druga [glavna misao] odnosi se na količinu općega znanja koje se treba pružiti u tim školama. U tom se pogledu nastojalo realne škole koliko je moguće držati blizu gimnazijama. Dok god su zanatski razredi gotovo potpuno pripadali nižim slojevima društva, nije moglo biti drukčije nego da oni zahtijevaju samo niski stupanj općeg ljudskog znanja u mjeri u kojoj se ono temelji na školskoj nastavi i zbog toga je to bilo podno-šljivo. Međutim, nakon bitne promjene društvenih odnosa, jedna od najgorih pogrešaka bila bi isključenje preko ustroja škola veće polovice državljana iz višeg općeg obrazovanja i održavanje rascjepa u višim slojevima društva putem bitno različitog dvostrukog načina obrazovanja. [Taj bi rascjep] bio upravo ko-ban za opću svrhu čovječanstva kao i za posebne svrhe građanskoga društva.226

Kao osnova za [stjecanje] općeg obrazovanja uglavnom je uzeta moderna literatura, jer u ovim se školama ponajprije radi o najkraćem putu do cilja, a moderna je literatura bez sumnje dosegla stupanj na kojemu je i sama nosite-ljica pravog humanističkog obrazovanja i pruža dostatna sredstva za njegovo stvaranje. Nitko razuman neće moći smatrati mogućim da se iz naših škola ukloni stara klasična književnost kao bitni obrazovni element. Ako će ona i na-

224 U izvorniku je uporabljen izraz „der praktische Jahrgang“.225 U izvorniku stoji izraz „Die Gliederung des Organismus“.226 Ova je teza odraz promijenjenih društvenih okolnosti koje su izravna posljedica revolucio-

narnih previranja. Naime, tijekom 1848. godine u Habsburškoj Monarhiji donesen je ustav, zajamčena je jednakost pred zakonom i u plaćanju poreza, ukinuta su kmetska podavanja, zajamčene su neke građanske i političke slobode i prava. Više o tome: Vlasta Švoger, „Po-Više o tome: Vlasta Švoger, „Po-litical Rights and Freedoms in the Croatian National Revival and the Croatian Political Movement of 1848-1849: Reestablishing Continuity“, Hungarian Historical Review 5, no. 1 (2016), 71-102, osobito 83-86.

279


dalje služiti jednoj polovici obrazovanih jednoga naroda, druga će se polovica, čak i ako je brojčano veća, bez opasnosti za obrazovanje cjeline moći ograničiti na modernu literaturu.

Ali čak ni uključenje latinskog jezika u realne škole, iz perspektive knji-ževnosti na tom jeziku, ne bi zadovoljilo postojeće potrebe i mora ostati pre-pušteno budućnosti ili pojedinim školama koje u tom pogledu predstavljaju iznimku.

Samo potpuna realna škola sa svojim nizom od šest razreda – ne računajući razred s praktičnom nastavom u nižoj realnoj školi – moći će napraviti nešto značajno za opće obrazovanje. Ne smije se, međutim, prešutjeti da će isprva zacijelo samo mali broj učenika ići tim putem, tim više što nije moguće učiniti ga nužnim preduvjetom za ulazak na tehničke institute. No ipak će [taj put] biti otvoren i postupno će na sebe privlačiti pozornost, i svatko tko će njime ići bit će dobitak za društvo. Uostalom, jača zastupljenost takozvanih prirodnih zna-nosti u gimnazijama i tehničkim će institutima dovesti učenike koji posjeduju poželjno opće obrazovanje.

Bez sumnje više će učenika imati niže realke, a najviše niže realke s dva razreda, koje skraćenje najčešće dobivaju na račun općeg obrazovanja, premda i same svoju potpunost trebaju očekivati od napretka toga obrazovanja. Uo-stalom, interesu zanatske djelatnosti zacijelo će napose služiti najveće moguće povećanje one nastave koja se nalazi izvan područja škola o kojima je ovdje riječ i koja je usmjerena na šegrte, kalfe i druge osobe koji su se odmah nakon što su napustili osnovnu školu počeli baviti svojim poslom.

Zacijelo nije potrebno opravdavati [činjenicu] da ovaj plan za realne škole u svemu što ne spada u pravi nastavni plan u biti nastoji dati ustroj kakav trebaju imati gimnazije, jer on slijedi iz same biti škole koja je u oba tipa škole ista227; manja odstupanja bit će objašnjena u samome planu.

Opće odredbe

§ 1.

Realne škole nalaze se između pučkih škola i tehničkih obrazovnih usta-nova.

One osim općeg obrazovanja, koje nastoje dati bez značajnog korištenja starih klasičnih jezika i književnosti, namjeravaju ostvariti ne samo srednji stu-

227 U izvorniku stoji: i ovdje i tamo.

280


panj pripremnog obrazovanja za zanatska zanimanja nego i pripremiti za teh-ničke obrazovne ustanove.

§ 2.

Za osnivanje realnih škola vrijede ista temeljna načela koja su postavljena u planu za gimnazije u člancima 2. i 3. u pogledu osnivanja gimnazija.

§ 3.

Realne škole dijele se na niže realne škole ili građanske škole i više realne škole.

§ 4.

Niža realna škola ili građanska škola priprema za višu realnu školu i istovre-meno namjerava ostvariti samostalno obrazovanje za niže krugove gradskih i seoskih zanata. U njoj se nastavni predmeti obrađuju pretežno na popularan način i kao potpuna niža realna škola sastoji se od tri razreda s teorijskom nastavom i jednog razreda s praktičnom nastavom. Namijenjen je potrebama onih učenika koji iz niže realne škole neposredno prelaze u praktični život. Prelazak u višu realnu školu na najbolji način odvija se neposredno iz trećeg razreda niže realne škole preskakanjem razreda s praktičnom nastavom.

§ 5.

Zbog velikih razlika, koje postoje u obrazovnim potrebama zanatlijskih staleža prema prirodi posla te mjesnim i zemaljskim prilikama, uz potpune niže realke sa četiri razreda trebaju postojati i one s dva razreda u kojima razredu s praktičnom nastavom prethodi jedan razred s teorijskom nastavom. Takve škole treba smatrati proširenjem osnovnih škola, što trenutno i jesu pod ime-nom četvrtog razreda osnovne škole i trebaju ostati kao i dosad povezane s osnovnom školom. Nadalje, tamo gdje se smatra svrsishodnim kao prijelazno stanje prema potpunoj nižoj realnoj školi može postojati i niža realna škola s tri razreda, u kojoj razredu s praktičnom nastavom prethode dva razreda s teorijskom nastavom.

281


§ 6.

Potpuna niža realna škola može služiti kao pripremna škola za višu gimna-ziju, ako su za nju uobičajenim predmetima dodani stari klasični jezici, čime je nastala kombinacija niže realne škole i niže gimnazije.

§ 7.

U višoj realnoj školi nastava započeta u građanskoj školi nastavlja se na više znanstveni način. Ona dovršava količinu općeg humanističkog znanja koje se daje na osnovi modernog obrazovanja i posebna je pripremna škola za tehnič-ke studije.

§ 8.

Viša realna škola nigdje ne postoji sama za sebe nego je posvuda povezana s nižom realnom školom. Obje zajedno čine jedinstvenu nastavnu ustanovu pod zajedničkim ravnateljem. Ali mogu postojati samostalne niže realne škole, bez više realne škole.

§ 9.

Poput gimnazija i realne škole mogu biti javne ili privatne škole, te državne škole ili takve realne škole, koje se u potpunosti ili najvećim dijelom ne izdr-žavaju državnim sredstvima. Temeljna načela sadržana u odredbama članaka 8.-16. plana za gimnazije primjenjuju se i na realne škole. Jednako tako u po-gledu nastavnog jezika koji se treba koristiti u realnim školama vrijedi ono što za gimnazije propisuje članak 17. plana za gimnazije.

282


Nastavni plan potpune niže realne škole

§ 10.

Pregled nastavnih predmeta i nj ihov tjedni broj sati

Nastavni predmet

Tjedni broj sati uI. razredu II.

razreduIII. razredu

IV. razredu(godina s praktičnom nastavom)

Vjeronauk 2 2 2 2Materinski jezik 4 4 4 5Drugi živi jezik 4 4 3 3Geografija i povijest 3 3 4 -Matematika 4 4 4 -Primijenjena aritmetika sučenjem o mjenicama i carinama

- - - 3

Povijest prirode i prirodoslovlje 3 3 3 -Tehnologija - - - 5Učenje o robi - - - u prvom polugodištu 2Crtanje 6 6 6 u prvom polugod. 6

u drugom polugod. 8Kaligrafija 2 2 2 -

28 28 28 28

Obrađivanje pojedinih nastavnih predmeta

§ 11.

Materinski jezik

Cilj : pravilno čitanje i govor; sigurnost u pisanoj uporabi materinskog jezika, bez pogrešaka u gramatici, pravopisu i interpunkciji; poznavanje oblika uobičajenih poslovnih dopisa228; početna nastojanja u oblikovanju ukusa me-moriranjem i govorenjem naizust pjesama i proznih sastavaka trajne vrijedno-sti koji su učenicima rastumačeni.

I. razred, 4 sata tjedno.1 sat: g ramatika.

228 U izvorniku je uporabljen izraz „Geschäftsaufsätze“.

283


Sintaksa složenih rečenica, zajedno s učenjem o interpunkcijama. – Spre-zanje glagola uz naglašavanje onih zakonitosti uz pomoć kojih se olakšava spo-znavanje čestih jezičnih grešaka i uz uzimanje u obzir tvorbe glagola.

1 sat: pravopis.Diktati koje učenici pišu tijekom nastavnih satova, a učitelji ih kod kuće

ispravljaju.1 sat: čitanje, govor, izlaganje.Čitanka koja se uzima kao temelj ne koristi se samo za vježbanje pravilnog

izgovora i naglasaka nego istodobno za proširenje i oživljavanje misaonog kru-ga učenika uz pomoć sadržaja tekstova koje učitelj treba protumačiti, za go-vorne vježbe u usmenom prepričavanju pročitanog i za izlaganje memoriranih pjesama i proznih sastavaka.

1 sat: pismeni sastavci .Prve vježbe u pismenom bilježenju kraćih pripovjedaka i opisa koje je uči-

telj izložio na nastavnom satu, a učenici usmeno prepričali. Svaki tjedan ili svakih 14 dana učenici kod kuće napišu takav sastavak, a učitelj ga kod kuće ispravi.

II. razred, 4 sata tjedno.1 sat: g ramatika.Dulje višestruko složene rečenice sastavljene od nezavisnih i zavisnih

rečenica;229 deklinacija imenica uz rekciju prijedloga. 1 sat: pravopis; 1 sat: čitanje, govor, izlaganje, kao u prvome razredu.1 sat: pismeni sastavci .Za teme zadaća moguće je koristiti i nastavno gradivo koje se istovremeno

predaje iz povijesti prirode, geografije i povijesti.III. razred, 4 sata tjedno.Gramatika i pravopis više se ne obrađuju na posebnim satovima nego se na

njih podsjeća u odgovarajućim prilikama kod lektire i u pismenim sastavcima, i to u slučajevima ako to još zahtijeva nedovoljni opći stupanj znanja razreda.

1-2 sata: pismeni sastavci .Svakih 14 dana jedan sastavak za pisanje kod kuće. Osim zadataka za pre-

pričavanje uz korištenje područja navedenih za drugi razred, daju se i zadaci za opisivanje i pripovijedanje koje su [učenici] sami smislili, a koje učitelj prije toga treba obraditi na nastavnom satu.

229 U izvorniku stoji „Grössere Satzverbindungen und Perioden“.

284


Ostali satovi dodjeljuju se za opsežno i temeljito čitanje lektire. Tumače-nje pročitanog u sadržajnom i stilskom pogledu, glavne stavke iz metrike ma-terinjeg jezika, usmeno izlaganje memoriranih proznih i poetskih tekstova iz čitanke.

IV. razred (godina s praktičnom nastavom), 5 sati tjedno.1-2 sata: pismeni sastavci .Uz pomoć njih treba postići znanje i vježbanje u najvažnijim oblicima po-

slovnih dopisa.Preostalo vrijeme posvetiti korištenju čitanke na isti način kao u trećem

razredu.Napomena: U pogledu upute za nastavu morfologije kao i u pogledu

vremena namijenjenog njoj i vježbanju pravopisa polazi se od specifičnih obi-lježja230 njemačkog jezika. U tom pogledu će se za druge jezike mnogo toga drukčije oblikovati, ovisno o specifičnim potrebama, primjerice da će se mor-fologiji posvetiti više vremena, da pravopisu neće biti posvećeni posebni satovi i slično, o čemu se detaljnije upute nalaze u Prilogu br. IV., b nastavnog plana za gimnazije. Ostale gore navedene odredbe vrijede za svaki jezik, ako je to materinski jezik učenika.

§ 12.

Drugi živi jezik

I. i II. razred, 4 sata tjedno.III. i IV. razred, 3 sata tjedno.Posebni nastavni plan za nastavu drugog živog jezika ne može se utvrditi

zbog različitih osobina jezika koji se podrazumijevaju pod tim nazivom, nego ga trebaju sastaviti dotični školski savjetnici u pojedinim krunovinama i poda-strijeti Ministarstvu nastave.

Za cilj je potrebno postaviti da učenici ne samo s lakoćom i sigurnošću usmeno upotrebljavaju jezik i razumiju ga pri čitanju nego također da mogu pisati bez većih gramatičkih i pravopisnih pogrešaka.

U pogledu metode potrebno je pridržavati se temeljnih načela formuliranih za nastavu latinskog jezika u nižoj gimnaziji (usporedi Prilog br. II. u Planu za gimnazije). Potrebno je raditi na izradi prikladnih elementarnih čitanki, uz po-

230 U izvorniku stoji „die speciellen Verhältnisse der deutschen Sprache“.

285


moć kojih će se postupno stečena gramatička znanja učenika odmah primjenji-vati u čitanju tekstova i prevođenju na taj jezik i s njega na [materinski jezik].231

Tamo gdje to čine poželjnim praktična potreba i značenje uzornih književ-nih tekstova koji se učenicima nude iz različitih živih jezika nastavni kolektiv ima pravo, uz dopuštenje zemaljskog školskog vijeća, više tjednih sati posvetiti drugom živom jeziku, osobito u višim razredima, a materinskom jeziku manje sati nego što je gore predviđeno za svaki od njih.

§ 13.

Geografi ja i povijest

Cilj : pregledno znanje o Zemljinoj površini prema njezinim prirodnim i političkim podjelama i prema odnosima koji su najvažniji za obrt i trgovinu. Pregled karakterističnih trenutaka iz povijesti čovječanstva u međusobnoj kro-nološkoj korelaciji. Detaljnije znanje o austrijskoj državi u njezinu povijesnom razvoju, njezinu sadašnjem ustroju i prilikama u obrtu i trgovini s osobitim uzimanjem u obzir specijalne domovine.232

I. razred, 3 sata tjedno.Opis Zemljine površine prema njezinim prirodnim osobinama; more

i kopno, planinski lanci i područja uz rijeke itd. S tim je potrebno povezati najvažnije podatke iz podjele zemalja na narode i države.

II. razred, 3 sata tjedno.Stara povijest do 800. godine n. Kr. Povijesti svakoga naroda, tamo gdje se

prvi put obrađuje, prethodi geografija te zemlje na osnovi općih obrisa nauče-nih u prvome razredu.

III. razred, 4 sata tjedno.Novu povijest od 800. godine n. Kr. potrebno je na isti način povezati s

geografijom kao u drugom razredu. Od kraja srednjega vijeka nadalje nova po-vijest obrađuje se kao povijest Austrije uz naglašavanje događaja koji se odnose na specijalnu domovinu i uz uzimanje u obzir glavnih trenutaka iz svjetske povijesti.

231 U izvorniku stoji pojam „beiderseitige Uebersetzung“ koji označava prevođenje na taj jezik i s tog jezika na neki drugi jezik. Za pretpostaviti je da bi taj drugi jezik u realnoj školi tre-bao biti materinski, jer u § 10. nastavnog plana za realke osim materinskog i drugog živog jezika nije predviđeno učenje još nekog stranog jezika.

232 Pojam specijalna domovina odnosi se na državu u kojoj je učenik rođen, odnosno u kojoj se nalazi realna škola koju učenik pohađa, primjerice Hrvatsku, Mađarsku, Češku itd.

286


IV. razred (godina s praktičnom nastavom), 2 sata tjedno.Popularno učenje o domovini, tj. specifična geografija Austrije, uz naglaša-

vanje specijalne domovine; upoznavanje s njezinim sadašnjim ustavom; popu-larna statistika obrtničke proizvodnje i trgovine Austrije; sintetsko i nadopu-njavajuće ponavljanje ostale geografije uz glavne podatke o statistici najvažnijih država, osobito o njihovim trgovačkim i obrtničkim vezama s domovinom.

§ 14.

Nastava matematike

Cil j : sigurnost u računanju s brojevima, uvježbavanje računskih operacija važnih u praksi, znanje o geometrijskim likovima, njihovim odnosima i zako-nitostima, utemeljeno ne na strogom dokazivanju nego na metodički vođenom promatranju, vježbanje praktične primjene tih znanja.

A. Nastava računanjaI. razred, u 1. polugodištu 4 sata tjedno; u 2. polugodištu 2 sata tjedno.Proširivanje znanja o četiri osnovne računske operacije s cijelim konkret-

nim i apstraktnim brojevima233, za koje se pretpostavlja da ih učenici znaju iz pučke škole, koje se osobito sastoji u uvježbavanju računanja s velikim brojevi-ma i uvježbavanju praktično važnih prednosti računanja i skraćivanja [razloma-ka]. Na isti način proširivanje znanja o učenju o razlomcima; najveći zajednički djelitelj; najmanji zajednički višekratnik. Učenje o decimalnim brojevima; pre-tvaranje običnih razlomaka u decimalne brojeve; skraćeno množenje i dijelje-nje. – Jednostavno pravilo trojno.

II. razred, 2 sata tjedno.Primjena pravila trojnog, osobito pri računanju kamata u jednostavnom i

složenom kamatnom računu.234 Složeno pravilo trojno, računanje raspodjele dobiti, računanje niza.235 U vezi s tim poznavanje domaćih odredaba o valuti, mjerama i težini te nekih osobito važnih inozemnih odredaba. Četiri račun-ske operacije s nepoznanicama; osnove računanja s kompleksnim brojevima;236

233 U izvorniku stoji izraz „ganze unbenannte und benannte Zahlen“.234 U izvorniku „Anwendung der Regeldetri, namentlich auf Zinsesrechnung in mannigfacher

Stellung der Aufgaben.“235 Računanje niza, na njemačkom: Kettenansatz, Kettenregel ili Kettenrechnung. U izvorniku

je uporabljen izraz Kettenansatz.236 U izvorniku stoji izraz „Hauptpunkte aus den einfachsten Rechnungen mit Grössencom-

plexen“.

287


prenošenje takvih zadataka formuliranih riječima u brojčane izraze i obrnuto. Jednadžbe prvog stupnja s jednom nepoznanicom, njihovo rješavanje i postav-ljanje.

III. razred, 2 sata tjedno.Potenciranje brojeva s posebnim svojstvima. Potenciranje binoma sa slov-

nim varijablama na drugu i treću potenciju. Izračunavanje drugog i trećeg ko-rijena brojeva s posebnim svojstvima. Množenje, dijeljenje, potenciranje, vađe-nje korijena iz potencija iste baze; iz toga objašnjenje negativnih eksponenata i eksponenata u obliku razlomaka; logaritmi, tumačenje njihova značenja i vjež-banje računanja s logaritmima.

B. Osnove geometri je 237

I. razred, u 2. polugodištu 2 sata tjedno.Upoznavanje s geometrijskim objektima: točkom, dužinama i pravcima,238

kutovima, pravilnim geometrijskim likovima, [geometrijskim] tijelima; detaljni-je poznavanje najjednostavnijih pravilnih i nepravilnih likova uz naglašavanje pravilnih [likova], povezano sa zornim prikazom zakonitosti koje se odnose na njih; vježbanje crtanja istih uz pomoć ravnala i šestara te u mjerenju veličine stranica239 i kutova.

II. razred, 2 sata tjedno.Nastavak obrađivanja geometrije pravilnih likova uz osobiti naglasak na

praktičnom uvježbavanju izračunavanja njihove površine. Osnovna znanja o mogućnostima upisivanja i opisivanja geometrijskih likova drugim likovima i podjeli pravilnih [geometrijskih] likova240.

III. razred, 2 sata tjedno.Međusobni položaj pravaca i ravnina; upoznavanje s najvažnijim [geome-

trijskim] tijelima i izračunavanje njihova oplošja i volumena241 s različitim vjež-banjem istoga. Ponešto o mogućnostima izvođenja jednoga [geometrijskog] tijela iz drugoga.

237 U izvorniku je upotrijebljen izraz „geometrische Anschauungslehre“ za koji nema odgovarajući izraz na hrvatskom jeziku. U prijevodu se koristi izraz „osnove geometrije“ jer najbolje odgovara nastavnim sadržajima koji su navedeni u nastavnom planu za realne škole.

238 U izvorniku stoji izraz „Linien“.239 U izvorniku stoji „Linien“.240 U izvorniku stoji „Einiges über Ableitbarkeit, Verwandlung und Theilung der ebenen Fi-

guren.“241 U izvorniku je uporabljen izraz „und ihrer Berechnung“.

288


§ 15.

Povijest prirode i prirodoslovlje

Cilj : na promatranju utemeljeno i na razlikovanju uvježbano poznavanje za obrte najvažnijih objekata iz triju prirodnih carstava.242 Poznavanje lakše shvatljivih prirodnih zakona, ukoliko ih se može rastumačiti promatranjem osnovnih pojava bez posebne primjene matematike, povezano s objašnjenjem najvažnijih prirodnih pojava i njihovih lakše razumljivih tehničkih primjena.

I. razred, 3 sata tjedno.1. polugodište: zoologija; 2. polugodište: botanika.II. razred, 3 sata tjedno.1. polugodište: mineralogija.Za izbor gradiva iz povijesti prirode odlučujuća je važnost koju pojedini

predmeti imaju za obrt, umjetničke obrte i trgovinu.2. polugodište: prirodoslovlje. Opća svojstva tijela, njihova različitost u

pogledu njihova agregatnog stanja i unutarnjih svojstava materijala od kojih su sastavljeni. Najvažnije sirovine i kemijski spojevi. Učenje o toplini i učenje o is-paravanju, nastajanje vodenih meteora, raspodjela topline na Zemljinoj površini.

III. razred, 3 sata tjedno.Prirodoslovlje. Ravnoteža i kretanje čvrstih, kapljivo i rastezljivo teku-

ćih tijela. Najvažnije iz optike, akustike, učenja o magnetizmu i elektricitetu, s objašnjenjem prirodnih pojava i tehničkih primjena koja spadaju u ta područja. Neka glavna učenja astronomije i fizikalne geografije.

Među prirodnim zakonima, s kojima treba upoznati učenike, potrebno je osobito naglasiti one koji imaju važnu primjenu u tehnici, i to čak i u slučaje-vima kad je posebno objašnjavanje tih primjena zadržano za godinu s praktič-nom nastavom.

§ 16.

Crtanje

Cilj : vještina u slobodnom crtanju rukom u obrtničkom smislu,243 s upora-bom tuša i boja. Crtanje linija i ornamenata kao priprema za tehničko crtanje244. Osnovni elementi situacijskog crtanja za razumijevanje situacijskih planova.

242 Misli se na botaniku, zoologiju i mineralogiju.243 U izvorniku stoji „in gewerblicher Richtung“.244 U izvorniku stoji „als Vorbereitung für Bau- und Maschinenzeichnen“.

289


A. Slobodno crtanje rukomU svakom od prva tri razreda 4 sata tjedno. Crtanje cvijeća, ornamenata u

obliku lišća, životinjskih i ljudskih figura u prirodnoj stupnjevitosti od pukih obrisa do sjenčanja i od najjednostavnijih elemenata do njihova spajanja u cje-linu, stalno vodeći računa o tehničkim primjenama.

B. Linijsko crtanjeU svakom od prva tri razreda 2 sata tjedno. Ravne linije i krugovi u razno-

vrsnim sklopovima, uz to neke druge posebno važne zakrivljene linije. Jedno-stavni sastavni dijelovi stupova, njihovo spajanje u cjelovite stupove; raspored stupova i njihova primjena, krovne konstrukcije itd., sve prvo u konturama, kasnije sa osjenčanjima i u boji.

IV. razred (godina s praktičnom nastavom).1. polugodište, 4 sata. Primjena linijskog crtanja kod konstruiranja dijelova

strojeva i strojeva u konturama i u boji.2. polugodište, 6 sati. Jednostavni situacijski planovi i građevinski nacrti,

ovi posljednji u tlocrtu, bokocrtu i u presjeku. Osim toga, u svakom polugodi-štu 2 sata tjedno slobodno crtanje rukom.

§ 17.

Tehnologija

Cil j : pregledno poznavanje strojeva koji se pojavljuju u svakodnevnom životu i u obrtima, njihova konstrukcija i način rada, zatim sastavni dijelovi i način proizvodnje najjednostavnijih stambenih i gospodarskih zgrada uzima-jući u obzir troškove izgradnje i održavanja.

IV. razred (godina s praktičnom nastavom), 5 sati tjedno.1. polugodište: strojarska tehnologija. O silama koje se primjenjuju u

praktičnom životu i sredstvima za njihovo mjerenje. Glavni sastavni dijelovi složenog stroja. Pogonski strojevi, strojevi za prijenos snage245 i radni strojevi. Prikazivanje istih neprestano vodeći računa o primjeni u obrtima. Kao doda-tak: o vodovodu i plinovodu, cestama i željezničkom prijevozu, vagonima i lokomotivama.

2. polugodište: g rađevinska tehnologija. O izgradnji najjednostavnijih stambenih i gospodarskih zgrada. Plan gradnje. Pojedini dijelovi zgrade, mate-rijali i obrti za njihovo građenje; sredstva za predračun troškova. Kao dodatak: nešto o osnovama vodogradnje i gradnje cesta.

245 U izvorniku stoji „Zwischenmaschine“.

290


§ 18.

Učenje o robi

Cil j i sadržaj : Pregled sirovina koje se pojavljuju u obrtničkoj proizvod-nji246 i općoj trgovini, njihova primjena s podacima o karakteristikama njiho-ve izvornosti i mjestu nabave; uporišta za utvrđivanje cijene; zatim pregled najjednostavnijih tvorničkih proizvoda; konstantno osobito uzimajući u obzir poljoprivredne proizvode.

Dva sata tjedno u prvom polugodištu IV. razreda (godine s praktičnom nastavom).

§ 19.

Primijenjena aritmetika s pregledom učenja o uknjižbi i mjenicama, carinskog reda i zakona o državnom monopolu

Cil j : vještina u rješavanju svih računskih zadaća koje se odnose na građanski poslovni život i umješnost svrsishodnog unošenja pojedinih poslovnih slučajeva u za to prikladne knjige. Stjecanje znanja o specifičnostima mjenica, carinskih propisa i državnih monopola koja su neophodna u poslovnim kontaktima.

IV. razred (godina s praktičnom nastavom), 3 sata tjedno.1. polugodište. Opširno obrađivanje mjera, valuta i težine uz njihovu reduk-

ciju. Kamatni račun i njegova obuhvatna primjena kod ročnog plaćanja, izraču-navanja provizije, rabata i sl; u praksi najvažnije odredbe mjeničnog prava.

2. polugodište. Osnovni diskontni računi. Učenje o jednostavnom poslov-nom i trgovačkom knjigovodstvu i riješeni primjeri istoga. Najvažniji propisi o carinskim i državnim monopolima.

Kombinacija potpune niže realne škole i niže gimnazije

§ 20.

Niža realna škola može na mjestima gdje je to poželjno istodobno služiti i interesima onih učenika koji traže gimnazijsko obrazovanje i nakon završenog nastavnog tečaja na toj ustanovi žele prijeći u višu gimnaziju.

Pri kombinaciji tih dviju svrha kao temelj se uzima nastavni plan za realnu školu. Obje kategorije učenika – oni koji traže pripremu za praktična zanimanja

246 U izvorniku je uporabljen izraz „im gewerblichen Leben“.

291


i oni koji traže pripremu za višu gimnaziju – sve četiri godine zajedno dobivaju nastavu iz vjeronauka, materinskog jezika i drugog zemaljskog jezika, iz geo-grafije i povijesti, a tijekom prve tri godine iz matematike i prirodoznanstvenih predmeta. Nasuprot tomu, kod [budućih] gimnazijskih učenika otpadaju na-stavni satovi na kojima se obrađuju crtanje u svim razredima, pismeni sastavci u prvom i trećem razredu te posebni tehnički i obrtnički nastavni predmeti u četvrtom razredu, a umjesto tih predmeta odvija se plaćena nastava iz latinskog i grčkog jezika247 koju izvode dvojica učitelja, a u četvrtom razredu još i nastava iz matematike.

I. razred niže gimnazije, u ostalim predmetima kombinira se s prvim razredom realne škole, ali umjesto 6 sati crtanja i 2 sata za pismene sastavke dolazi 8 sati latinskog jezika.

II. razred niže gimnazije, u ostalim predmetima kombinira se s drugim razredom niže realne škole, ali umjesto 6 sati crtanja dolazi 6 sati latinskog jezika.

III. razred niže gimnazije, u ostalim predmetima kombinira se s trećim razredom realne škole, ali umjesto 6 sati crtanja i 2 sata za pismene sastavke dolaze 4 sata latinskog i 4 sata grčkog jezika.

IV. razred niže gimnazije, s učenicima s praktičnom nastavom kombi-nira se u nastavi vjeronauka, materinskog jezika, drugog živog jezika te povije-sti i geografije. Umjesto preostalih 16 sati praktične nastave gimnazijski razred ima 14 sati, i to: 6 sati latinskog jezika, 6 sati grčkog jezika i 2 sata matematike.

Raspodjela jezičnoga gradiva ista je kao u pravoj nižoj gimnaziji, samo što u trećem razredu mora biti ponešto ograničena, ali zato u četvrtom [razredu] mora biti proširena.

Za četvrti razred predviđena dva nastavna sata matematike tjedno trebaju se utrošiti za to da se stečena znanja učenika iz računanja i osnova geometrije uz pomoć metodički izabranih primjena sačuvaju kao sigurna i izvrsna.

Napomena. Kombinacija niže realne škole s nižom gimnazijom uz unu-tarnji razdor škole, koji takva ustanova zacijelo nikada ne može potpuno izbje-ći, može se smatrati samo privremenim rješenjem. Opasnost preopterećenja onih učenika koji takvu škole koriste kao nižu gimnaziju, ako se pojavi, može se izbjeći tako da otpadne učenje drugog živog jezika ili da se smanji broj sati za njega. Time se omogućuje da se klasičnim jezicima u trećem razredu dodaju jedan ili dva sata.

247 Tj. nastava čije održavanje trebaju financirati roditelji učenika zainteresiranih za nastavak školovanja u višoj gimnaziji.

292


Nastavni plan niže realne škole s tri razreda

§ 21.


Nastavni predmetTjedni broj sati u

I. razredu II. razredu III. razreduVjeronauk 2 2 2Materinski jezik 4 5 3Drugi živi jezik 4 3 3Geografija i povijest 2 2 3Matematika 5 5 -Primijenjena aritmetika itd. - - 3Povijest prirode i prirodoslovlje 4 4 -Tehnologija - - 5Učenje o robi - - u 1. polugodištu, 2Crtanje 5 5 u 1. polugodištu, 5

u 2. polugodištu, 7Kaligrafija 2 2 2

28 28 28


§ 22.

Materinski jezik

I. razred, 4 sata tjedno.II. razred, 5 sati tjedno.III. razred (godina s praktičnom nastavom), 3 sata tjedno.Upotreba nastavnih sati za gramatiku, pravopis, vježbe u pisanju sastava-

ka (u godini s praktičnom nastavom: u obliku poslovnih dopisa) i za lektiru u osnovi ostaje ista kao kod potpune niže realne škole. Međutim, pri izboru tekstova za čitanku potrebno je posvetiti veću pozornost tomu da sa čitanjem u jezičnom pogledu uzornih tekstova učenici istovremeno dobiju i proširenje svo-jih znanja iz povijesti, osobito domovinske povijesti, geografije, povijesti prirode i fizike. Stajalište da se čitanjem, memoriranjem i izlaganjem pročitanog utječe na oblikovanje ukusa i uzdizanje srca nipošto ne treba napustiti, ali ono se može ostvariti samo u manjoj mjeri zbog manje vremena posvećenog čitanju.

Učenici i u ovim školama moraju postići pravopisno i gramatički ispravno pisanje.

293


§ 23.

Drugi živi jezik

I. razred, 4 sata tjedno.II. razred, 3 sata tjedno.III. razred (godina s praktičnom nastavom), 3 sata tjedno.U najvećoj mjeri morat će se odustati od pisanja na drugom živom jeziku;

međutim, usvajanjem potrebnih znanja iz morfologije i uz puno vježbe u či-tanju, prevođenju i govoru potrebno je postići sigurnost u razumijevanju toga jezika u čitanju i slušanju te početno razumijevanje u govoru.

§ 24.


I. razred, 2 sata tjedno.Kratki pregled općih topografskih karakteristika Zemlje; s tim je potrebno

povezati ono što je za neeuropske zemlje nužno znati iz političke geografije uz povijesne i etnografske napomene.

II. razred, 2 sata tjedno.1. polugodište: geografija neaustrijskih zemalja s povijesnim napomenama.2. polugodište: specijalna geografija Austrije.III. razred (godina s praktičnom nastavom), 3 sata tjedno.Znanje o domovini, tj. pregled povijesti Austrije, poznavanje ustava, stati-

stika osobito u odnosu na trgovinu i obrte.

§ 25.

Nastava matematike

A. RačunanjeI. razred, u 1. polugodištu 5 sati tjedno, u 2. polugodištu 3 sata tjedno, kao

u prvom razredu niže realne škole.II. razred, 3 sata tjedno; kao u 2. i 3. razredu niže realne škole uz izostav-

ljanje elemenata algebre i učenja o logaritmima.B. Osnove geometrijeI. razred, u 2. polugodištu 2 sata tjedno.II. razred, 2 sata tjedno.

294


Nastavno gradivo potrebno je raspodijeliti na tri polugodišta kao što se u potpunoj nižoj realnoj školi raspodjeljuje na tri godine, uz zanemarivanje248 onoga za praksu manje važnoga i uz osobit naglasak na izračunavanju površina geometrijskih likova te ploština i volumena geometrijskih tijela.249

§ 26.

Nastava prirodno-znanstvenih predmeta

A. Povijest prirodeI. razred, 2 sata tjedno. 1. polugodište: zoologija; 2. polugodište: bota-

nika.II. razred, 1. polugodište, 2 sata tjedno: mineralogija.Izbor materijala u potpunosti slijedi tehničku i industrijsku perspektivu.B. Prirodoslovlje.I. razred, 2 sata tjedno.II. razred, 1. polugodište, 2 sata tjedno: 2. polugodište 4 sata tjedno.Predmet se podučava istim redom i gotovo u istom opsegu kao u potpunoj

nižoj realnoj školi; u zadnjem polugodištu nakon fizike slijedi ono što je važno iz fizikalne geografije i popularne astronomije.

§ 27.

Crtanje

U svakom od prva dva razreda 3 sata tjedno za slobodno crtanje rukom, 2 sata za linijsko crtanje.

Napomena. Umjesto 3 sata tjedno mogu u jednom polugodištu za [slo-bodno crtanje rukom] biti namijenjena 2, a u drugom polugodištu 4 sata.

Tijek nastave u cjelini ostaje isti kao u potpunoj nižoj realnoj školi, ograni-čavanje vježbanja na najnužnije proizlazi iz kraćeg vremena koje je dodijeljeno tom predmetu.

Isto vrijedi za nastavu crtanja u III. razredu (godini s praktičnom nasta-vom) na koju u 1. polugodištu otpada 5 sati, a u 2. polugodištu 7 sati.

248 U izvorniku je uporabljen izraz „mit Unterdrückung“.249 U izvorniku stoji „Inhaltsberechung von Flächen und Körpern“.

295


§ 28.

Tehnologija

Cilj i sadržaj isti su kao u potpunoj nižoj realnoj školi.III. razred (godina s praktičnom nastavom), 5 sati tjedno.

§ 29.

Učenje o robi

Cilj i sadržaj isti su kao u potpunoj nižoj realnoj školi.III. razred (godina s praktičnom nastavom), 2 sata tjedno u 1. polugodištu.

§ 30.


Cilj i sadržaj isti su kao u potpunoj nižoj realnoj školi.III. razred (godina s praktičnom nastavom), 3 sata tjedno.

Nastavni plan niže realne škole s dva razreda

§ 31.

Pregled nastavnih predmeta i nj ihova t jednog broja sati

Nastavni predmet Tjedni broj sati uI. razredu II. razredu

(godina s praktičnom nastavom)Vjeronauk 2 2Materinski jezik 3 3Drugi živi jezik 3 3Geografija i povijest 2 2Matematika 6 -Primijenjena aritmetika itd. - 3Povijest prirode i prirodoslovlje 4 u 1. polugodištu 4

u 2. polugodištu 2Tehnologija - 5Crtanje 6 u 1. polugodištu 4

u 2. polugodištu 6Kaligrafija 2 2

28 28

296


§ 32.

Materinski jezik

I. razred, 3 sata tjedno.II. razred (godina s praktičnom nastavom), 3 sata tjedno.Može se podučavati samo najvažnije od sintakse; nasuprot tomu potrebno

je dati veću važnost pravopisnim vježbama tako da učenik na kraju godine s praktičnom nastavom općenito uzevši bude osposobljen najjednostavnije do-pise iz svakodnevnog života sastaviti pravopisno i jezično ispravno. Vježbe čitanja trebaju napose imati svrhu da se učenik navikne čitati s razumijevanjem, dakle da o sadržaju pročitanog može položiti račun.

§ 33.

Drugi živi jezik

I. razred, 3 sata tjedno.II. razred (godina s praktičnom nastavom), 3 sata tjedno.Treba postići razumijevanje drugog živog jezika u čitanju i slušanju; sigur-

nost u gramatici neće moći biti postavljena kao cilj niti u čitanju i slušanju niti u pokušajima govorenja.

§ 34.


I. razred, 2 sata tjedno.U glavnim crtama opis Zemlje s povijesnim i etnografskim napomenama.II. razred (godina s praktičnom nastavom), 2 sata tjedno. Učenje o domovini, tj. specijalna geografija Austrije, glavne odrednice nje-

zine povijesti, poznavanje ustava, statistika, osobito vezana za trgovinu i obrt.

§ 35.

Nastava matematike

A. RačunanjeI. razred, 4 sata tjedno.

297


Razlomci, decimalni brojevi, jednostavno pravilo trojno s različitim primje-nama, složeno pravilo trojno, računanje niza i računanje raspodjele dobiti. Uz to i poznavanje tuzemne podjele mjera, novčanica i težine.

B. Osnove geometrijeI. razred, 2 sata tjedno.Kao u građanskoj školi s dvije godine teorijske nastave uz ograničenje na

ono najnužnije za izračunavanje površina geometrijskih likova te ploština i vo-lumena geometrijskih tijela.250

§ 36.

Nastava prirodno-znanstvenih predmeta

A. Povijest prirode, u prva tri polugodišta po 2 sata tjedno.B. Fizika, u četiri polugodišta po 2 sata tjedno.Uz otprilike jednako [za tu svrhu] određeno vrijeme nastava ostaje u cjelini

jednaka kao u tipu škola s jednom godinom duljim trajanjem nastave.

§ 37.


II. razred (godina s praktičnom nastavom), 3 sata tjedno.Cilj i sadržaj nastave ostaju, doduše, isti kao u potpunoj nižoj realnoj školi,

ali u izvođenju nastave [učitelji] se moraju ograničiti na ono najnužnije, jer nije potrebno zahtijevati vještinu u računanju u istoj mjeri kao [u potpunoj nižoj realnoj školi],251 nego je uz pomoć nastave ovoga predmeta treba pomoći ostvariti.

§ 38.

Tehnologija

II. razred (godina s praktičnom nastavom), 5 sati tjedno.Cilj i sadržaj nastavi isti su kao u potpunoj nižoj realnoj školi, ali uz ona

ograničenja koja sa sobom donosi manje predznanje učenika.

250 U izvorniku stoji izraz „Flächen- und Körperberechnung“.251 U izvorniku stoji riječ „dort“, ali je jasno da se odnosi na potpunu nižu realnu školu.

298


§ 39.

Crtanje

I. razred, 4 sata tjedno za slobodno crtanje rukom, 2 sata [tjedno] za linij-sko crtanje.

II. razred (godina s praktičnom nastavom), 1. polugodište, 4 sata tjedno crtanje strojeva; 2. polugodište, 6 sati tjedno elementi situacijskog crtanja i crtanja građevnih nacrta.

Tijek i sadržaj nastave može se razabrati iz nastavnog plana za potpune niže realne škole, a izvođenje iste uz manje vremena posvećenog nastavi mora se ograničiti na ono najnužnije.

Modifikaci je godine s praktičnom nastavom

§ 40.

Nastavni plan za godinu s praktičnom nastavom niže realne škole, kako je opisan u članku 10. i u sljedećim člancima dalje razrađen, od praktičnih pred-meta vezanih za matematiku i prirodne znanosti izdvaja one koji su posebno važni za jednostavnije slučajeve iz strojarstva i građevinarstva te iz [rada] tr-govačkih i obrtničkih poduzeća, jer će obrazovanje iz toga u pretežnoj većini slučajeva odgovarati praktičnim potrebama realne škole. Pritom, međutim, ni-pošto nije namjera da se godinu s praktičnom nastavom u svim nižim realnim školama uredi prema jednako oblikovanom planu. Štoviše, njezina je zadaća da se što je moguće više približi specifičnim potrebama područja u kojemu se nalazi škola. Stoga će ona u onim područjima gdje prevladava industrijska proi-zvodnja utemeljena na kemiji ili tamo gdje postoji rudnik i sl. morati imati oblik koji se znatno razlikuje od propisanog plana i općenito će se približiti karakteru obrtničke škole. Primjerice, ponegdje će modeliranje činiti poželjni nastavni predmet. Stoga, u daljnjem oblikovanju tih škola osobito treba očekivati savjet i suradnju istaknutih praktičara koji rade u okrugu u kojem je takva škola.

Specifična struktura godine s praktičnom nastavom doduše nema utjecaja na nastavu prethodnih godina u pogledu općih nastavnih zadataka i teorijskog sadržaja, ali potrebno je o njoj voditi računa pri izboru gradiva (npr. u povijesti prirode), naglašavanju pojedinih dijelova [gradiva] (npr. u prirodoslovlju, osno-vama geometrije) i njihovom uvježbavanju.

299


Nastavni plan više realne škole

§ 41.


Nastavni predmetTjedni broj sati u

I. razredu II. razredu III. razreduVjeronauk 2 2 2Materinski jezik 5 5 5Drugi živi jezik 5 5 5Povijest i geografija 3 3 3Matematika 5 4 4Povijest prirode 4 2 -Prirodoslovlje - 4 5Crtanje 6 6 6(Kaligrafija) (2) (2) -

30 31 30

Nastava kaligrafije izvodit će se samo tamo gdje u prilog tomu govori odre-đena potreba.


§ 42.

Materinski jezik

Cilj : sigurnost i vještina u jasnom prikazivanju predmeta koji pripadaju vlastitom iskustvenom i misaonom krugu učenika. Oživljavanje i proširenje misaonog kruga učenika, poznavanje najvažnijih pojava novije domovinske li-terature uz pomoć odgovarajuće izabrane lektire; uz pomoć nje i uz pomoć kvalitetnih prijevoda iz klasičnih djela drugih naroda, a napose iz antike, u do-brim prijevodima. Poznavanje najvažnijeg iz klasične mitologije.

U svakom razredu 5 sati t jedno.3-4 sata čitanje tekstova iz za tu svrhu sastavljenog izbora sa sadržaj-

nim i književnim tumačenjem od strane učitelja. Za prvi razred potrebno je u čitanku uvrstiti odlomke iz djela klasičnih pjesnika i prozaika, napose iz antike, u kvalitetnim prijevodima; za oba sljedeća razreda izbor najvažnijih djela iz sta-rije književnosti na materinskom jeziku, ukoliko je ona pristupačna učenicima bez posebnog proučavanja jezika, i iz novije književnosti na materinskom jezi-ku. S interpretacijom tekstova za čitanje u oba viša razreda povezuje se pregled glavnih razdoblja iz povijesti književnosti. (Specijalno za njemački jezik kao

300


materinski jezik u prvom polugodištu drugoga razreda potrebno je učenicima dati ponešto iz najboljih pjesničkih djela iz srednjega vijeka u prijevodima na suvremeni jezik, uz navođenje istih na njihovom izvornom jeziku; za preostale dvije i po godine izbor iz najvažnijih djela novije književnosti od Klopstocka nadalje.) O daljnjoj primjeni lektire vrijedi ono što je navedeno za višu gimna-ziju (usp. Nastavni plan za gimnazije, Prilog br. IV., a).

1-2 sata za pisanje i ispravak sastavaka.252 Zadaće se dijelom dovode u vezu s istovremenom lektirom na materinskom jeziku, a drugim dijelom za sadržaje koje su učenici usvojili na drugim nastavnim satovima, osobito na [nastavi] fizike, povijesti prirode i povijesti. Svakih 14 dana jedan sastavak koji će [učenik] napisati kod kuće.

U najvišem razredu 1 sat tjedno za usmeno izlaganje vlastitog sastavka.

§ 43.

Povijest

Cilj : pregled glavnih obilježja svjetske povijesti u njihovoj pragmatičnoj međusobnoj povezanosti; detaljnije poznavanje povijesnog razvoja i sadašnjeg stanja Austrije s osobitim obzirom na specijalnu domovinu.

I. razred, 3 sata tjedno.Stara povijest uz isticanje grčke i rimske povijesti prema njezinom politič-

kom i kulturno-povijesnom značenju, uz istovremeno korištenje tekstova za čitanje na materinskom jeziku.

II. razred, 3 sata tjedno.1. polugodište: srednjovjekovna povijest.2. polugodište: povijest ranoga novog vijeka do početka 17. stoljeća253.III. razred, 3 sata tjedno.1. polugodište: završetak [obrade] novije povijesti.U cjelokupnoj nastavi povijesti potrebno je točnim navođenjem mjesta do-

gađanja sačuvati i utvrditi znanje učenika iz geografije. Već od srednjega vijeka potrebno je staviti naglasak na austrijsku povijest i nju koristiti kao nit vodilju pripovijedanja za novije razdoblje povijesti.

2. polugodište: statistika Austrije u odnosu na ustav, trgovinu, obrte; us-poredni statistički pregled ostalih glavnih država u pogledu istih parametara.254

252 U izvorniku je korišten izraz “für das Aufgeben und die Rückgabe der Aufsätze“.253 U izvorniku stoji izraz „Geschichte der neueren Zeit bis Anfang des 17. Jahrhunderts“.254 U izvorniku „vergleichende statistische Uebersicht der übrigen Hauptstaaten in denselben

Beziehungen“.

301


§ 44.

Matematika

Cil j : temeljito poznavanje i sigurna uvježbanost u elementarnoj matemati-ci kao strogo dokaznoj znanosti.

I. razred, 5 sati tjedno.1. polugodište: algebra. Shvaćanje četiri osnovne računske operacije, pot-

puno prikazivanje istih za algebarske, jednočlane i višečlane izraze uz nepresta-no uzimanje u obzir brojeva s posebnim svojstvima; djeljivost brojeva, učenje o razlomcima, relacijama i proporcijama; jednadžbe prvog stupnja s jednom i više nepoznanica, njihovo rješavanje i postavljanje.

2. polugodište: geometrija, planimetrija,255 s osobitim naglaskom na geo-metrijskim konstrukcijama i izračunima i isticanje poučaka koji se primjenjuju u mjerenjima u praksi.

II. razred, 4 sata tjedno.1. polugodište: algebra. Učenje o potencijama i korijenima, primijenjeno

na jednočlane i višečlane algebarske izraze kao i na brojeve s posebnim svoj-stvima; logaritmi i njihova primjena. – Jednadžbe drugog stupnja s jednom nepoznanicom i lakši slučajevi jednadžbi drugog stupnja s više nepoznanica, njihovo rješavanje i postavljanje. Aritmetički i geometrijski nizovi.

2. polugodište: trigonometrija ravnine. Geometrijski zadaci i konstrukcije, izvedeni uz primjenu jednadžbi. Tri linije čunjosječnice s posebnim isticanjem onih svojstava i konstrukcija koje se primjenjuju u nastavi crtanja i u prirodo-slovlju.

III. razred, 4 sata tjedno.1. polugodište: algebra. Jednostavnije eksponencijalne i neodređene jed-

nadžbe. Viši aritmetički i geometrijski nizovi; kombinatorika s primjenom na binomnim i polinomnim poučcima i na elementima izračunavanja vjerojatno-sti. Jednostavni slučajevi jednadžbi trećeg i četvrtog stupnja s jednom nepo-znanicom.

2. polugodište: stereometrija i elementi sferne trigonometrije.

255 Lat. planum – ravnina, ravnica; dio geometrije koji proučava prostorne veličine koje leže u ravnini. Anić – Klaić – Domović, Rječnik stranih riječi, 1105.

302


§ 45.

Povijest prirode

Cilj : znanstveni pregled triju prirodnih carstava te vježbanje u prepozna-vanju i određivanju prirodnih objekata prema njihovoj sistematizaciji. Pobliže upoznavanje s prirodnim proizvodima koji se pojavljuju u svakodnevnom ži-votu te u umjetničkim obrtima i obrtima.

I. razred, 4 sata tjedno.1. polugodište: uvod u povijest prirode kao znanost, osobito o zahtjevima

sistematike.256 Zoologija uzimajući u obzir unutarnju građu tijela životinja i njihovu geografsku rasprostranjenost.

2. polugodište: botanika. Opća botanika, tj. o dijelovima biljaka i njihovoj građi te o botaničkim sistemima. Specijalna botanika uzimajući u obzir geo-grafsku rasprostranjenost biljaka i uz isticanje flore u domovini.

II. razred, 2 sata tjedno.1. polugodište: mineralogija uzimajući u obzir kemijski sastav.2. polugodište: kratki pregled u glavnim crtama geognozije257 zajedno s

paleontologijom.

§ 46.

Prirodoslovlje

Cilj : poznavanje najvažnijih prirodnih pojava i prirodnih zakona utemelje-no na pokusima i utvrđeno strogim izvođenjem dokaza u mjeri u kojoj su za to dovoljna znanja258 elementarne matematike.

II. razred: 4 sata tjedno.1. polugodište: o općim svojstvima i materijalnoj različitosti tijela (temeljni

pojmovi kemije).

256 Sistematika (grč. systematikos – spojen u cjelinu, u cjelinu sređen) ili biološka klasifikacija je grana biologije koja organizme razvrstava i grupira prema njihovoj sličnosti, odnosno različitosti u vrste, rodove, porodice, redove, klase i sl. Š. Anić – N. Klaić – Ž. Domović, Rječnik stranih riječi, 1309.

257 Geognozija (grč. ge, gnosia) znanost o građi Zemlje kao svemirskog tijela, osobito o građi čvrste Zemljine kore; geognostika; stariji naziv za geologiju i petrologiju. Š. Anić – N. Klaić – Ž. Domović, Rječnik stranih riječi, 491.

258 U izvoru je uporabljena riječ „Mittel“.

303


2. polugodište: učenje o ravnoteži i kretanju čvrstih i tekućih tijela. Učenje o ljusci atoma.

III. razred, 5 sati tjedno.1. polugodište: svjetlost, magnetizam i elektricitet.2. polugodište: znanost o toplini, fizikalna geografija i meteorologija. – Fi-

zikalna astronomija.

§ 47.

Crtanje

Cilj : usavršavanje učenika u vještini slobodnog crtanja rukom s radom na oblikovanju njihova ukusa; prevladavanje teškoća pri konstruiranju u linijskom crtanju prema pravilima učenja o projekcijama, sjenčanju i perspektivi.

A. Slobodno cr tanje rukom, u svakom razredu 3 sata tjedno. Crtanje cvijeća, ornamenata, figura prema predlošcima u istom ili izmijenjenom mjeri-lu u [tehnici] krede, tuša, sepije ili boje. U II. razredu odavde će se napredovati do crtanja na temelju promatranja prirode (kod cvijeća), prema gipsanim mo-delima itd. (kod figura), a u III. razredu prijeći će se na veće sklopove, osobito u pogledu potreba višeg [stupnja] tehnike (crteži za potrebe manufakture, arhi-tektonski ukrasi i tome sl.).

B. Lini jsko cr tanje, u svakom razredu 3 sata tjedno. Vježbama u crtanju u prvom razredu [u trajanju] otprilike dva mjeseca po dva sata tjedno prethodi učenje o projekcijama, u jednakom opsegu u drugome razredu o crtanju sjena, a u trećem razredu o perspektivi. Prema tomu se utvrđuju i zahtjevi koji postupno postaju sve teži i koji se u svakom sljedećem razredu postavljaju za linijsko crtanje iz područja strojarske i graditeljske struke.

Neobavezni predmeti

§ 48.

U svakoj realnoj školi uz materinski jezik moraju se kao neobavezni pred-meti259 učiti drugi zemaljski jezik krunovine, gdje takav postoji, i njemački je-zik, ako već ne spada u zemaljske jezike. Roditeljima učenika prepušteno je da odluče hoće li ponuđenu priliku koristiti preko svojih sinova ili neće.

U višoj realnoj školi kao neobavezni predmeti trebaju postojati talijanski, francuski i engleski jezik, ako za to dostaju sredstva škole, ali nisu isključeni

259 U izvorniku se koristi naziv „freie Gegenstände“.

304


ni iz nižih realnih škola ponajprije u onim mjestima gdje ne postoji potreba učenja drugog zemaljskog jezika. Jednako tako trebaju se podučavati pjevanje i tjelovježba.

Školske vlasti pojedinih krunovina trebaju razraditi prijedloge koji su po-trebni za reguliranje tih nastavnih predmeta i podastrijeti ih [Ministarstvu bo-goštovlja i nastave].

Napomena. Za nastavu materinskog jezika detaljnije upute sadrži uputa koja se odnosi na predmet materinski jezik, a koja je priključena Nastavnom planu za gimnazije. I za druge nastavne predmete učitelji realnih škola tamo će u preostalim uputama pronaći korisne savjete. Odgovarajuće upute za nastav-ne predmete koji u realnim školama trebaju biti obrađeni na specifični način bit će dane kasnije.

Pismeni radovi učenika

§ 49.

Redovite zadaće za obradu kod kuće u pismenom obliku učenicima realne škole daju se iz materinskog jezika, matematike i iz drugog živog jezika, ako sudjeluju u nastavi tog predmeta. U [nastavi] navedenih nastavnih predmeta, a osim njih i u [nastavi] povijesti i prirodno-znanstvenih predmeta, s vremena na vrijeme trebaju se tijekom nastavnih satova pisati sastavci.

O ispravljanju svih pismenih radova učenika, njihovu čuvanju dok traje školska godina i njihovoj reviziji od strane razrednika vrijede odredbe formu-lirane u § 51. Plana za gimnazije.

Raspodjela sati

§ 50.

Raspodjelu nastavnih sadržaja na pojedine sate u danu potrebno je prove-sti prema načelima formuliranim u § 52. Plana za gimnazije. Od propisa treba odstupiti260 na način da se nastava neobaveznih predmeta, izuzevši nastavu drugog živog jezika, ne smije održavati prije obveznih prijepodnevnih satova, a kod nastave crtanja potrebno je koliko je moguće voditi brigu o tome da se za taj predmet svaki put upotrijebe dva sata jedan za drugim.261

260 U izvorniku nedostaje glagol, stoji samo „nur ist von der Vorschrift“.261 U izvorniku stoji „dass jedesmal zwei Stunden in ununterbrochenem Zusammenhange auf

den Gegenstand verwendet werden.“ Danas se upotrebljava izraz „blok sat“.

305


Školski praznici , udžbenici , nastavna sredstva, odstupanja odnastavnog plana, školarina

§ 51.

Odredbe o školskim praznicima, udžbenicima, o zbirkama nastavnih sredstava, odstupanjima od nastavnog plana i o školarini, kako su sadržane za gimnazije u člancima 53.-58. Plana za gimnazije, bez izmjena se primjenjuju na realne škole.

Primanje učenika

§ 52.

O formalnim uvjetima za primanje učenika u realnu školu, o znanjima i vje-štinama koje su potrebne za ulazak u prvi razred niže realne škole i o načelima prema kojima se određuje viši razred u koji dolazi učenik koji se prima u školu vrijede odredbe donesene za gimnazije u člancima 59.-65.

Pri prijelazu učenika iz javne realne škole u drugu javnu [realnu školu] is-pisna svjedodžba škole iz koje je otpušten može se smatrati mjerodavnom za razred u koji će biti upućen samo ako obje školske ustanove imaju jednaki broj nastavnih godina. Nasuprot tomu, kod prijelaza iz različite ustanove, poimence iz nepotpune niže realne škole u potpunu ili u višu realnu školu prijamni ispit nije samo pravo nego izričita obveza škole koja prima učenika.

Školska discipl ina

§ 53.

Prema temeljnim načelima koja su formulirana u [Nastavnom] planu za gimnazije u člancima 66. do 71. nastavnički kolektivi pojedinih realnih škola trebaju izraditi nacrt posebnog školskog reda za svoje školske ustanove i poda-strijeti ih zemaljskom školskom vijeću.

Držanje razredne knjige (Plan za gimnazije, § 72.) u svakom pojedinom razredu kao stalnog pregleda razreda u disciplinarnom pogledu jednako je po-trebno za realne škole kao i za gimnazije.

306


Ispit za promicanje u viši razred i javni ispit , polugodišnje i godišnje svjedodžbe, rangiranje učenika, ispisne svjedodžbe

§ 54.

Temeljna načela i odredbe, koje su u svezi tih točaka formulirane u Planu za gimnazije u člancima 73. do 77. i u članku 89., primjenjuju se na realne škole.

Jedino je u pogledu crtanja potrebno dodati dvije napomene. Prvo: prigo-dom ispita za promicanje u viši razred za nastavu crtanja od učenika ne treba tražiti da naprave neki posebni ispitni rad kao završni rad nego je potrebno predati sve radove koji su napravljeni tijekom cijeloga tečaja na nastavnim sa-tovima i marljivim radom kod kuće i njih kao cjelinu treba smatrati ispitnim radom. Drugo: dok se linijsko crtanje nalazi u tako neposrednoj i neophodno potrebnoj vezi s matematikom i tehnologijom da ocjena o vještini učenika u linijskom crtanju pri pitanju prelaska u sljedeći viši razred mora imati jednaku težinu kao drugi nastavni predmeti, to ne vrijedi u istoj mjeri za slobodno crta-nje rukom. Stoga će učiteljski kolektivi u svakom pojedinom slučaju morati od-lučiti jesu li loši rezultati nekog učenika u tom predmetu uz vrsnost na drugim područjima dovoljan razlog za njegovo zadržavanje u nižem razredu ili nisu.

Završni ispit nakon završetka više realne škole

§ 55.

Maturalni ispit, primjeren onome koji treba organizirati na gimnazijama za prijelaz na sveučilište, ne može se učenicima realnih škola koji se spremaju za neku tehničku [obrazovnu] ustanovu na taj način učiniti obveznim da bi polaganje tog ispita bilo nužan preduvjet za to da im se kao redovitim slušači-ma dopusti upisati se na tehničku [obrazovnu] ustanovu. Jer, koliko god bilo poželjno da budući tehnički stručnjaci posjeduju ono opće znanje koje trebaju dati realne škole u svom novom ustroju i da tehničke [obrazovne] ustano-ve glavninu svojih slušača dobiju iz realnih škola, koji su cijeli tečaj završili s dobrim uspjehom, ipak tehničke [obrazovne] ustanove uz određene odredbe, koje treba navesti kod njihovog ustrojavanja, trebaju biti dostupne i onima koji su dovoljno pripremljeni samo za jedno specijalno područje i iz njega traže temeljito obrazovanje.

Na drugoj strani, mnogim učenicima realne škole za njihovu buduću ka-rijeru, a osobito za njihovo primanje u mnoge grane državne službe, bit će vrijedno da nakon svršetka cijelog tečaja dobiju svjedodžbu koja ne informira

307


samo i njihovim rezultatima u pojedinim školskim godinama, nego izražava re-zultat njihova ukupnog stečenog obrazovanja. Stoga će se na realnim školama organizirati završni ispit koji se od pukih polugodišnjih i godišnjih ispita razli-kuje jednako kao što se maturalni ispit na gimnazijama razlikuje od na njima držanih polugodišnjih i godišnjih ispita.

Svaki učenik više realne škole slobodan je na kraju trećeg razreda, nakon pra-vovremene prijave za ispit, podvrgnuti se završnom ispitu. Samo kao posljedica tog završnog ispita sastavit će se završna svjedodžba koja će obuhvatiti cjeloku-pno obrazovanje učenika koji odlazi iz škole, dok će oni koji će otići iz škole bez takvog završnog ispita dobiti samo uobičajenu godišnju svjedodžbu kao ispisnu svjedodžbu. Detaljnije odredbe o formi tog završnog ispita i mjerilima ocjenjiva-nja kojih se pritom potrebno pridržavati, kao i o granama državne službe za koje je polaganje tog ispita nužno ili korisno, bit će donesene kasnije.

Ispit za učitel jsku službu

§ 56.

1. Mogućnost zapošljavanja učitelja na realnim školama ubuduće se neće utvrđivati putem natječaja za određeno upražnjeno mjesto nego putem ispita koji ispituju njihove opće kvalifikacije.

Taj će ispit, na isti način i iz istih razloga kao za službu gimnazijskog učitelja (usp. privremeni zakon o tim ispitima od 30. kolovoza prošle godine), s jedne strane provjeravati temeljitost znanja ispitanika iz grupe nastavnih predmeta koje sam odredi, a s druge strane i opće znanje istoga i završit će držanjem nastave tijekom godine dana (probna godina).262

2. Oni učitelji koji se žele osposobiti za [držanje] nastave materinskog je-zika, drugih živih jezika, povijesti i zemljopisa u realnim školama moraju se podvrgnuti ispitu pred ispitnim povjerenstvom sastavljenim za službu učitelja u gimnazijama. Mjerilo ocjenjivanja u tim je područjima isto kao za buduće gimnazijske učitelje i stečena svjedodžba stoga istovremeno daje pravo namje-štenja [kao učitelj] za te predmete u gimnazijama kao i u realnim školama.

3. Za matematičko-prirodoznanstveno i za s njima povezana praktična po-dručja osnovat će se posebna ispitna povjerenstva pred kojima će se morati podvrgnuti ispitu, koji će biti detaljnije uređen, oni koji traže namještenje za te predmete u realnim školama.

262 U izvorniku stoji „wird in dem Abhalten eines praktischen Jahres (Probejahres) ihren Ab-schluss finden“.

308


4. Priroda tih različitih područja i upućivanje na dva ispitna povjerenstva ne priječi da se ljudi koji iz predmeta i jednog i drugog područja263 posjeduju temeljito znanje podvrgnu ispitu pred oba povjerenstva i na taj način dobiju širi krug predmeta za koje će steći mogućnost zapošljavanja.

5. Odredbe o ispitu za učitelja, sadržane u ovom članku, vrijede za učitelje koji traže namještenje u potpunim realnim školama i za one koji traže namje-štenje u nižim realnim školama s trogodišnjim tečajem (dvije godine s teorij-skom i jedna godina s praktičnom nastavom).

Za učitelje koji se žele zaposliti u nižim realnim školama sa samo dvogodiš-njim tečajem zasad ostaju na snazi odredbe koje vrijede za kvalifikacije učitelja u četvrtim razredima glavnih škola.

Redoviti učitel j i , sporedni i pomoćni učitel j i

§ 57.

1. Redoviti učitelji, i kao takvi članovi učiteljskog kolektiva, uključujući i učitelja vjeronauka o čijim kvalifikacijama će uslijediti pobliže odredbe, su uči-telji materinskog jezika, povijesti i zemljopisa, matematike i prirodnih znanosti i o tim znanostima ovisnih praktičnih predmeta (uključujući linijsko crtanje). Oni mogu biti zaposleni samo ako su položili ispit za službu učitelja i nakon toga s uspjehom odradili pedagoške vježbe tijekom probne godine.264

2. Sporedni učitelji, koji kao takvi nisu članovi nastavničkog kolektiva, su učitelji kaligrafije, pjevanja i tjelovježbe, čak i u slučaju da su položili ispit za učiteljsku službu (§ 56.), ako uz te predmete ne drže nastavu iz jednoga od prethodno navedenih [predmeta] (stavak 1).

3. Za nastavu drugog živog jezika i slobodnog crtanja rukom, doduše, tre-ba željeti da ubuduće budu zaposleni samo učitelji koji su dokazali svoje opće znanje time što su položili ispit za učitelja; međutim, zasad to ne može biti postavljeno kao zahtjev, nego će se isprva za žive jezike i crtanje rukom zapo-sliti i one učitelje koji su samo za te predmete dokazali svoje temeljito znanje. Učitelji tih predmeta su redoviti učitelji samo ako su na ispitu za službu učitelja posvjedočili i svoje opće znanje. U protivnom slučaju, oni će imati položaj sporednih učitelja.

263 U izvorniku je upotrijebljen izraz „in Fächern der einen und der anderen Seite…“.264 U izvorniku stoji izraz „und darauf die pädagogische Übung des praktischen Jahres mit

Erfolg vorgenommen haben“.

309


4. Pomoćni učitelji. Za njih vrijedi ono što je za pomoćne učitelje u gimna-zijama utvrđeno u Planu za gimnaziju.

5. Razlikovanje učitelja kao redovitih, sporednih i pomoćnih učitelja u re-alnim školama ima iste posljedice kao u gimnazijama (usp. članke 91.-94. [Na-stavnog] plana za gimnazije).

Raspodjela nastavnih predmeta; razrednik

§ 58.

1. Ravnatelj ujedinjene niže i više realne škole obvezan je držati 10-12 sati nastave tjedno; ravnatelj samostalne potpune niže realne škole obvezan je dr-žati 12-14 sati, a ravnatelj nepotpune građanske škole ima obvezu držati 12-16 sati nastave tjedno.

Svaki redoviti učitelj na jednoj od tih ustanova obvezan je držati 18-20 sati nastave tjedno, a taj broj može biti povećan za učitelja crtanja.

O zamjenama u slučaju bolesti ili drugih spriječenosti učitelja ustanove i za realne škole vrijede odredbe donesene u članku 93. [Nastavnog] plana za gimnazije.

2. Prema tome, pod pretpostavkom da cjelokupnu nastavu drže redoviti učitelji, za sjedinjenu nižu i višu realnu školu, uključujući ravnatelja i vjerouči-telja, potrebno je 12 redovitih učitelja, za potpunu nižu realnu školu potrebno ih je 7, za nepotpunu građansku školu s trogodišnjom nastavom265 potrebno je 6, a za takvu školu s dvogodišnjom nastavom266 potrebna su 4 redovita učitelja.

3. Ovdje navedeni brojevi potrebnih redovitih učitelja mogu se smanjiti ako neke ili sve predmete navedene u članku 57., stavak 2 i 3 predaju sporedni učitelji. Ti se brojevi osim toga mogu mijenjati ako učitelj vjeronauka osim vjeronauka preuzme i nastavu drugih predmeta.

4. Raspodjela nastavnih predmeta i nastavnih sati na pojedine učitelje odvija se prema temeljnim načelima formuliranima u člancima 95. i 96. Plana za gimnazije. Iz kojih predmeta i u kojim razredima učitelj ima pravo držati nastavu ubuduće će trebati razabrati iz svjedodžbe o položenom ispitu za službu učitelja; iz tih predmeta i u tim razredima on je obvezan preuzeti nastavu u slučaju potrebe. Posebna raspodjela nastavnih predmeta na pojedine učitelje provest će se u pojedinim školskim ustanovama specifično, ovisno o

265 U izvorniku je uporabljen izraz „Bürgerschule von drei Jahrgängen“.266 U izvorniku stoji izraz „Bürgerschule von zwei Jahrgängen“.

310


individualnim osposobljenostima [učitelja], bez da se za to da sastaviti opća shema. S druge strane, kod zapošljavanja novih učitelja potrebno je voditi računa o tome da se potrebe nastave koje nisu pokrivene postojećim učiteljskim kadrom mogu zadovoljiti na zadovoljavajući način.

5. U svakom pojedinom razredu teži se za ostvarenjem jedinstva nastave i discipline uvođenjem razrednika (predstojnika razreda) kojemu treba dati obveze i ovlasti navedene u članku 97. Plana za gimnazije.

Napomena. Na sjedinjenoj višoj i nižoj realnoj školi raspodjela nastavnih predmeta na pojedine učitelje rijetko će činiti posebne teškoće, jer veći broj učitelja otvara šire mogućnosti da se rad jednoga dopuni radom drugoga267 i da se tako može ostvariti cjelokupna svrha škole.

Prije će biti poteškoća u samostalnoj nižoj realnoj školi i u obje kategorije nepotpunih građanskih škola. Primjerice, za svaku od tih tipova škola, uz odre-đene preduvjete, ovdje treba navesti moguću raspodjelu [predmeta] iz koje je također vidljivo kako se smanjuje broj potrebnih redovitih učitelja prenoše-njem na sporedne učitelje više ili svih predmeta za koje je to dozvoljeno.

Niža realna škola s 4 razreda. Uz pretpostavku da kaligrafiju (6 sati), slobodno crtanje rukom (14 sati) i drugi živi jezik (14 sati) predaju spored-ni učitelji i, nadalje, da učitelj vjeronauka osim nastave vjeronauka (8 sati) ne preuzme niti jedan drugi predmet, tada se preostalih 70 nastavnih sati može podijeliti između ravnatelja i tri redovita učitelja tako da ravnatelj preuzme 8 sati nastave materinskog jezika i 6 sati povijesti i geografije, zatim da jedan učitelj preuzme 9 sati materinskog jezika, 7 sati povijesti i geografije, 3 sata matematike; da drugi učitelj preuzme 7 sati matematike, 9 sati nastave prirod-nih znanosti, 1 sat učenja o robi; i da treći učitelj preuzme 5 sati geometrije, 5 sati tehnologije, 10 sati linijskog i tehničkog crtanja. (Kod predmeta koji u oba polugodišta imaju različiti broj sati, u obračunavanju broja sati uzet je prosječni broj sati koji otpada na cijelu godinu.)

Građanska škola s 3 razreda. Pod pretpostavkom da učitelj vjerona-uka drži nastavu samo iz vjeronauka (6 sati), da je kaligrafija (6 sati) prenesena jednom sporednom učitelju, a sve ostale predmete podučavaju redoviti učitelji, preostala 72 sata mogu se podijeliti između ravnatelja i tri redovita učitelja na sljedeći način: ravnatelj preuzima 10 sati matematike i 3 sata primijenjene aritmetike; jedan učitelj preuzima 12 sati materinskog jezika [i] 7 sati povijesno-geografske nastave; drugi učitelj preuzima 10 sati nastave drugog živog jezika,

267 U izvorniku je korišten izraz „die Kräfte des einen durch den anderen ergänzen“.

311


8 sati prirodnih znanosti, 1 sat učenja o robi, a treći učitelj 5 sati tehnologije i 16 sati linijskog crtanja i slobodnog crtanja rukom.

Građanska škola s 2 razreda. Ako ponovo učitelj vjeronauka predaje samo vjeronauk (4 sata), a od ostalih predmeta samo je kaligrafija (4 sata) pre-bačena sporednom učitelju, za preostalih 48 sati [nastave] moguća je sljedeća raspodjela: ravnatelj preuzima 6 sati matematike, 3 sata primijenjene aritmeti-ke [i] 3 sata povijesti prirode; zatim jedan učitelj preuzima 6 sati materinskog jezika, 6 sati drugog zemaljskog jezika [te] 4 sata geografije i povijesti, a drugi učitelj preuzima 4 sata prirodoslovlja, 5 sati tehnologije i 11 sati crtanja.

Jedva da je potrebna napomena da ovdje navedene raspodjele nastavnih predmeta ne trebaju biti norma nego da označavaju samo jedan između više mogućih slučajeva.

Zapošljavanje i otpuštanje učitel ja

§ 59.

Zapošljavanje i otpuštanje redovitih i sporednih učitelja u državnim real-nim školama i u drugim realnim školama koje nisu državne odvija se prema temeljnim načelima formuliranima za gimnazije u Planu za gimnazije u članci-ma 99. do 107.

Upravljanje realnim školama

§ 60.

Za neposredno i posredno upravljanje realnim školama te za odnos između tih škola i općina kojima pripadaju, koji je potrebno uspostaviti putem organa općinskog izaslanstva, u neizmijenjenom obliku vrijede odredbe sadržane u V. odjeljku [Nastavnog] plana za gimnazije u člancima 108. do 122. Međutim, od toga su izuzete niže realne škole s dva razreda koje nadalje kao i dosad trebaju ostati u neposrednoj vezi s pučkom školom (§ 5.).

313

Načela nastave za pučke škole (1869., 1883.)

ZAKON 14. SVIBNJA 1869.KOJIM SE USTANOVLJUJU NAČELA NASTAVE ZA

PUČKE ŠKOLEI

ZAKON 2. SVIBNJA 1883.KOJIM SE PREINAČUJU NEKE USTANOVE ZAKONA

14. SVIBNJA.

Nakon sklapanja Austro-ugarske nagodbe 1867. u obje polovice Dvojne monarhije novim je zakonima regulirano osnovno školstvo. Austrijski zakon o osnovnom školstvu iz 1869. utvrdio je glavna načela funkcioniranja sustava osnovnih škola. Detaljno je propisao uvjete za osnivanje škola i proces stje-canja kvalifikacija učitelja, a u nadležnost pokrajinskih parlamenata stavljeno je donošenje potpunijih odredaba o nastavnom jeziku, eventualnom učenju drugog zemaljskog jezika u građanskim školama, predlaganje nastavnog plana koji treba potvrditi ministar javne nastave, određivanje plaća učitelja itd. Za-daća pučke škole definirana je na odgojnom i obrazovnom planu – obuhvaća moralno-religiozni odgoj i pružanje potrebnih znanja i vještina za nastavak ob-razovanja ili za samostalan život dobrih ljudi i državljana. Pučke škole su javne (mogu ih pohađati djeca bez obzira na vjersku pripadnost) i privatne, a dijele se na opće pučke škole i građanske škole. Odluku o eventualnom spolnom razdvajanju u općoj pučkoj školi, sukladno lokalnim prilikama, treba donijeti kotarski školski nadzornik, dok je u građanskim školama obvezno odvajanje učenika prema spolu. Nastavni predmeti u općoj pučkoj školi su vjeronauk, jezik (odnosno čitanje i pisanje), računanje s osnovama geometrije, osnove prirodopisa, fizike, povijesti i zemljopisa, pjevanje, tjelovježba, a za djevojčice i ženski ručni rad i kućanski poslovi. Trogodišnje građanske škole trebale su pružiti kvalitetnije znanje onima koji neće ići u srednje škole, pa se sukladno tomu učilo prošireno gradivo iz predmeta koji se uče u općoj pučkoj školi te pisanje sastavaka, jednostavno knjigovodstvo i crtanje rukom, a preporučeno je i učenje njemačkog jezika te kao neobaveznog predmeta eventualno i učenje jednog stranog jezika. Djeca su morala pohađati osnovnu školu od navršene šeste do navršene četrnaeste godine (u Dalmaciji do navršene dvanaeste godi-

314


ne), a obuhvaćala je petogodišnju opću pučku školu i dvogodišnju opetovnicu. Postojala je obveza roditelja i vlasnika tvornica u kojima rade djeca da djecu šalju u školu, a pokrajinskom zakonodavstvu prepušteno je određivanje kazni za one koji tu obvezu ne provode na odgovarajući način. Nabava školskih knjiga dužnost je roditelja, a pokrajinski sabor donijet će odluku o tomu hoće li se plaćati školarina. Zakonom je utvrđeno da država osniva četverogodišnje učiteljske škole, dopušteno je i osnivanje privatnih učiteljskih škola i internata koji moraju zadovoljiti sve uvjete postavljene za javne škole. Osnovane su po-sebne učiteljske škole za pripadnike muškog ili ženskog spola. U njima se učilo prošireno gradivo građanskih škola i pedagoški predmeti, a ovisno o moguć-nostima, polaznike se upoznavalo i s radom u dječjim vrtićima. Polaznici koji su završili učiteljsku školu moraju položiti strogi ispit iz cjelokupnog gradiva i ako ga polože, dobivaju svjedodžbu zrelosti. Da bi mogli dobiti definitiv-no namještenje učitelja ili podučitelja u nekoj javnoj osnovnoj školi, kandidati nakon dvogodišnje prakse u školi moraju položiti i stručni ispit. Ako nakon položenog stručnog ispita učitelj tri godine nije radio u javnoj osnovnoj školi, uvjet za dobivanje namještenja u javnoj osnovnoj školi bio je da ga ponovno mora položiti. Učitelji su bili dužni stručno se usavršavati uz pomoć školskih časopisa, knjižnica, tečajeva za usavršavanje učitelja i učiteljskih konferencija. Na razini kotara učiteljske konferencije trebale su se održavati barem jednom godišnje, a svake tri godine trebala bi se održati pokrajinska učiteljska kon-ferencija (u Dalmaciji svake šeste godine). Učitelje i podučitelje definitivno namješta pokrajinska vlast. Budući da imaju status javnih službenika, imaju pravo na mirovinu koja se isplaćuje iz posebnog mirovinskog fonda i na nju nakon smrti učitelja imaju pravo i njihove obitelji. Pokrajinski sabori donose odredbe o visini plaća učitelja. Država je preuzela nadzor nad svim školama, izuzevši nastavu vjeronauka koja je u nadležnosti crkvenih vlasti. Osnivanje osnovnih škola dužnost je općina koje ih moraju financirati, po potrebi uz pomoć pokrajinske, a eventualno i vlade u Beču. Zakon 14. svibnja 1869. kojim se ustanovljuju načela nastave za pučke škole uz manje izmjene vrijedio je u Dalmaciji i Istri. Ostvario je sekularizaciju osnovnog školstva i stvorio temelje za njegovu daljnju modernizaciju.

Prijepis je napravljen na osnovi publikacije: Ilija Dizdar, Zakoni i propisi za opće pučke i za građanske škole u Dalmaciji, Zadar, 1913., 14-46, dostupno na portalu: digitalna.nsk.hr/?object=view&hash=M3ojFpn8Pg (posjet 30. siječ-nja 2017.).


315


Zakon 14. svibnja 1869.kojim se ustanovljuju načela nastave za pučke škole

iZakon 2. svibnja 1883.

kojim se preinačuju neke ustanove zakona 14. svibnja.

S privoljom obiju kuća ćesarevinskoga vijeća izdajem slijedeći zakon:

A. O javnim pučkim školama.

I. Svrha i uređenje škola.

§ 1. Zadaća je pučkoj školi odgajati djecu moralno-religiozno, razvijati im duševne sile, opskrbljivati ih znanjem i vještinama potrebitim da se mogu dalje izobražavati za život, i udarati im takove temelje, da uzmognu jednom postati čestiti ljudi i valjani državljani.

§ 2. Svaka pučka škole, za čije utemeljenje ili uzdržavanje u cjelini ili dje-lomice pridonosi troškove bilo država, bilo pokrajina, bilo općina, jest javni zavod, te ga može pohađati mladež bez razlike vjere.

Pučke škole, koje su utemeljene ili uzdržavane na drugi način, jesu privatni zavodi.

1. Opća pučka škola.

* § 3. Nastavni predmeti u općoj pučkoj školi jesu:268

nauka vjere;čitanje i pisanje;nastavni jezik;računstvo u svezi s geometrijskim oblicima;ono što je najshvatljivije i najznamenitije iz prirodopisa, fizike, zemljopisa i

povijesti s osobitim obzirom na domovinu i njezin ustav;crtanje;pjevanje;

268 Članci označeni zvjezdicom izmijenjeni su Zakonom [od] 2. svibnja 1883. kojim se preinačuju neke ustanove Zakona [od] 14. svibnja.

316


nadalje:ženski ručni rad za djevojčice;gimnastika, za dječake obavezno, a za djevojčice neobavezno.269

Opseg poučavanja nastavnih predmeta ravna se po broju raspoloživih uči-teljskih snaga, koje u školi djeluju. Od toga upravo ovisi, hoće li se pouka protegnuti i na druge nastavne predmete, što ovdje nijesu navedeni, navlastito hoće li se poučavati koji drugi zemaljski jezik (§ 6).

§ 4. Nastavne osnove za pučke škole, kao i sve ono, što se odnosi na nutar-nji red istih, ustanovljuje ministar za bogoštovlje i nastavu poslije saslušanja ili na temelju prijedloga pokrajinskih školskih vlasti.

§ 5. Za pouku se u vjeri staraju odnosne crkovne vlasti (predstojništva ži-dovskih bogoštovnih općina), kojima u prvom redu pripada i nadzor nad tom poukom.

U nastavnoj se osnovi određuje broj sati za nauku vjere.Crkvene vlasti određuju, kako će se učevna građa iz ovoga predmeta podi-

jeliti na godišta.Učitelji vjere, crkovne vlasti i vjerske družbe imadu opsluživati školske za-

kone kao i naredbe, koje u granicama tih zakona izdaju školske vlasti.Odredbe crkovnih vlasti o poučavanju u vjeri i vjerskim vježbama priopćit

će kotarsko školsko nadzorništvo upravljaču škole (§ 12). Odredbe, koje se ne slažu sa općim školskim redom, ne će biti priopćene.

U onim mjestima, gdje nema svećenika, koji bi mogao redovito poučavati u vjeri, može se narediti učitelju, da u smislu naredaba izdanih od školskih vlasti sudjeluje u ovom poučavanju djece svoje vjere.

Ako se crkva ili vjerska družba ne pobrine za pouku u vjeri, izdat će pokra-jinska školska vlast potrebite odredbe, pošto sasluša zanimanika.

§ 6. O nastavnom jeziku i o poučavanju u kojem drugom zemaljskom je-ziku odlučivat će poslije nego sasluša one koji školu uzdržavaju, pokrajinska školska vlast držeći se pri tome granica ustanovljenih u zakonima.

* § 7. Nastavna građa u pučkoj školi ima se po mogućnosti tako razdijeliti na godine, kroz koje je dijete dužno pohađati školu, da na svaku od tih godina dođe po jedan stepen nastavne građe.

269 U austrijskom izvorniku samo se navodi gimnastika kao nastavni predmet, bez specifici-ranja spola djece za koju je taj predmet obvezan.

317


Razređivanje školske mladeži u odsjeke i razrede ovisi od broja učenika i od broja učiteljskih snaga, a može prema prilikama, osobito na selu, biti uređeno po načelima poludnevne pouke.270

*§ 8. Koje se učevne knjige i koje čitanke mogu dopustiti, odlučuje ministar za bogoštovlje i nastavu saslušav o tome pokrajinsku školsku vlast.

Koje se između dopuštenih učevnih knjiga i čitanaka imadu upotrijebiti, izabire i odlučuje pokrajinska školska vlast saslušav kotarsku učiteljsku konfe-renciju.

§ 9. Nastavna osnova ustanovljuje broj učevnih sati na nedjelju u različitim godištima javne pučke škole.

U tvorničkim školama (§ 60) mora pouka iznositi na nedjelju barem 12 sati, koji se imadu po mogućnosti jednako razdijeliti na pojedine dane u sedmici. Nastavni se satovi imadu odrediti samo između sedme ure ujutro i šeste ure uvečer izuzimljući podnevnu uru.

* § 10. S osobitim obzirom na potrebe mjesta mogu se s pojedinim škola-ma spojiti zavodi za njegovanje, odgajanje i poučavanje djece, koja još nijesu dužna pohađati školu, a tako isto i posebni nastavni tečajevi za mladež, koja više nije dužna školu pohati (§ 59, točka 2).

Za djevojčice, koje više nijesu dužne pohađati školu, mogu se također ustrojiti i nastavni tečajevi u svrhu općega usavršivanja (§ 59, točka 2).

* § 11. Broj učiteljskih snaga ravna se po broju učenika.Ako u kojoj školi, pri kojoj je cjelodnevna pouka, za tri uzastopne godine

bude popriječno po 80 učenika, valja se bezuvjetno pobrinuti za drugu učitelj-sku snagu pak i za treću, ako taj broj naraste na 160, a tako valja i dalje umno-žavati broj učiteljskih snaga prema ovome razmjeru.

Pri poludnevnoj pouci računa se na jednoga učitelja 100 djece.Pri ustanovljenju broja učiteljskih snaga za one opće pučke škole, koje su

za djecu posljednjih dvaju godišta uređene drukčije nego što je u pravilu (§ 21, točka 4), ne će se ta djeca uzimati u obzir.271

Ustanovljena učiteljska mjesta smiju se ukinuti samo s dopuštenjem pokra-jinske školske vlasti.

Pokrajinsko zakonodavstvo može sniziti maksimalan broj učenika, koji se imadu dodijeliti jednome učitelju.

270 U austrijskom izvorniku u sklopu ovog članka postoji i treći stavak koji u prijevodu na hrvatski glasi: „Hoće li se i u kojoj mjeri provesti razdvajanje spolova utvrđuje kotarsko školsko vijeće nakon što je saslušalo mjesno školsko vijeće.“

271 Treći i četvrti stavak ovog članka ne nalaze se u austrijskom izvorniku.

318


§ 12. Odgovorni upravljač pučke škole jest učitelj, a gdje ima više učitelja, za to određeni nadučitelj.

§ 13. Škole s jednim učiteljskim mjestom imadu se povjeriti jednome učitelju; ako li škola ima dva ili tri učiteljska mjesta, može se za jedno mjesto odrediti podučitelj.

Ako u kojoj školi ima četiri ili pet učiteljskih mjesta, mogu se postaviti dva podučitelja.

Ako je veći broj učiteljskih mjesta, može ih se trećina popuniti podučiteljima.§ 14. Propisi §§ 3 – 13. vrijede i za samostalne ženske škole, kao i za to,

kako se odabire i određuje gradivo, broj učiteljskih snaga, i kako se u tim ško-lama imadu postavljati učiteljice i podučiteljice.

Ako u kojoj ženskoj školi ima više učiteljskih snaga, upravljačica će imati naslov „nadučiteljica“.

§ 15. Učiteljice i podučiteljice u ženskim školama redovito imadu poučavati i u ženskim ručnim radnjama, u tu se svrhu ima urediti posebni školski odio.

Gdje je ženska škola povjerena muškim učiteljskim snagama, mora se za pouku u ženskim ručnim radnjama, namjestiti posebna učiteljica.

Gdje nema samostalnih ženskih škola, imaju se za djevojčice, koje su dužne pohađati školu, ustanoviti posebne škole za radnju napose ili spojene sa puč-kom školom.

§ 16. Pokrajinsko zakonodavstvo određuje, može li se u nižim razredima pučke škole pouka dječaka povjeriti ženskim učiteljskim snagama.272

2. Građanska škola.

* § 17. Zadaća je građanskoj školi da dade izobrazbu, koja nadmašuje na-stavnu svrhu opće pučke škole, navlastito s obzirom na potrebe obrtnika i poljodjelaca. Ona pruža i pripravnu izobrazbu za učiteljske zavode i za one stručne škole, za koje se ne zahtijeva pripravna izobrazba koje srednje škole.273

Nastavni predmeti građanske škole jesu:nauka vjere;nastavni jezik274 u svezi s poslovnim sastavcima;

272 Tiskarska pogreška u izvorniku: ženskim u učiteljskim snagama.273 Ovaj se članak razlikuje od austrijskog izvornika u kojemu stoji (u prijevodu na hrvatski

jezik): „Građanskoj je školi zadaća da onima koji ne pohađaju srednju školu pruži obrazo-vanje koje premašuje obrazovni cilj opće pučke škole.“

274 U austrijskom izvorniku stoji samo „jezik“.

319


zemljopis i povijest s osobitim obzirom na domovinu i njezin ustav;prirodopis;fizika;računstvo spojeno s jednostrukim knjigovodstvom;geometrija i geometrijsko crtanje;crtanje prostom rukom;kaligrafija;pjevanje;nadalje:ženske ručne radnje za djevojčice;gimnastika, za dječake obavezno, za djevojčice neobavezno.275

U nenjemačkim građanskim školama ima se dati prilika, da djeca nauče njemački jezik.

Privoljom pokrajinske školske vlasti može se u građanskoj školi uvesti i neobavezna pouka u drugim živućim jezicima, u glasoviranju i u guslanju (violinu).276

*§ 18. Građanska škola sastoji iz tri razreda, koji se priključuju petome godištu opće pučke škole.

Slobodno je onima, koji školu uzdržavaju, spojiti građansku školu sa jed-nom općom pučkom školom pod zajedničkim upravljačem. U ovom će se slučaju zvati „Opća pučka i građanska277 škola“.

*§ 19. Propisi §§ 4. do 8., 10. do 14. vrijede i za građansku školu, ali sa slijedećim razlikama:

1. Pri ustanovljenju nastavne osnove mora se obazirati na osobite potrebe školskoga mjesta i kotara.

2. U građanskoj se školi moraju sasvim odijeliti muška djeca od ženske.3. Učiteljska konferencija podastire pokrajinskoj školskoj vlasti prijedloge

o tome, koje se od dopuštenih učevnih knjiga i čitanaka imadu izabrati; ona također može predložiti, da se uvedu nove učevne knjige i čitanke.

4. Odgovorni upravljač škole ima naslov „upravitelj“.5. Osim upravitelja i učitelja vjere ima najmanje tri učitelja.278

275 U austrijskom izvorniku stoji samo „gimnastika“.276 U austrijskom izvorniku ne spominje se neobvezna poduka u sviranju glasovira i violine.277 Tiskarska pogreška u izvorniku: prađanska.278 Ovaj stavak ne nalazi se u austrijskom izvorniku.

320


II. Pohađanje škole.

§ 20. Roditelji ili njihovi zamjenici ne smiju svoju djecu ili štićenike ostav-ljati bez nastave, koja je propisana za opće pučke škole.

* § 21. Dužnost pohađanja škole počinje s navršenom šestom i traje do navršene četrnaeste godine života.279

Istupiti iz škole mogu pak učenici samo u slučaju, ako posjeduju najpotrebi-tije znanje propisano za pučku školu: iz nauka vjere, čitanja, pisanja i računanja.

U općim pučkim školama ima se poslije dovršenoga šestogodišnjeg po-hađanja škole djeci na selu i djeci siromašnoga pučanstva u gradovima i trgo-vištima, a na prošnju njihovih roditelja ili štitnika i iz uzroka vrijednih obzira, dopustiti polakšicâ u trajanju redovitoga pohađanja škole. Ove se polakšice imadu sastojati u ograničenju pouke na jedan dio godine ili na poludnevno poučavanje ili na pojedine dane u nedjelji.

Ove se polakšice imadu dati i djeci svih školskih općina na selu, ako zastup-stva svih uškolanih općina to zamole na temelju zaključaka općinskih vijeća. U ovom slučaju može se nastavna osnova tako urediti, da se prikraćena pouka dade djeci u posebnim odjelima, rastavljenim od ostalih učenika, i to barem do navršene četrnaeste godine.280

279 Priređivač Ilija Dizdar navodi da prema Pokrajinskom zakonu od 20. prosinca 1871. ovaj članak ne vrijedi za Dalmaciju i treba ga zamijeniti sljedeći tekst:

„§ 21. Dužnost pohađanja škole za djecu počinje svršetkom šeste, a redovito traje do svr-šetka dvanaeste godine.

Učenici ipak ne mogu istupiti iz škole, ako nijesu prisvojili najpotrebitije znanje određeno za pučke škole, t. j. ako ne umiju čitati, pisati i računati.

I pošto su otpuštena iz svagdanje škole, ipak im je dužnost da do svršetka četrnaeste go-dine polaze ponavljaonicu, koja će se zato redovito kod svake pučke škole držati ili kao večernja ili kao svetačno-nedjeljna škola. Prva će se držati od početka školske godine do svrhe ožujka, a druga do konca školske godine.

Kotarsko školsko vijeće, saslušavši mjesno školsko vijeće, određuje, koja vrsta ponavljao-nice da se uvede kod svake škole.

Pri koncu školske godine kotarsko školsko vijeće može sa znatnih razloga dopustiti, da se otpuste iz škole učenici, koji još nijesu svršili dvanaestu godinu života, ali je svršuju slijede-ćeg polugodišta, i koji su potpuno izučili predmete puške [pučke !] škole. No i oni su dužni pohađati dvije godine ponavljaonicu.“

(Slična ustanova vrijedi i za Istru, samo što je onamo po zak. 4. aprila 1870. ponavljaonica uvijek „večernja škola“ i traje od početka šk. god. do konca marča, dok je u nas ponav-ljaonica obično „svetačno-nedjeljna škola“ i traje cijele šk. godine). Usp. Dizdar, Zakoni i propisi, 20-21.

280 U austrijskom izvorniku nema stavaka 3-5 koji su navedeni u ovome članku.

321


U svim slučajevima, predviđenim u pređašnje dvije stavke, ima se nastava udijeliti na način, da djeca obavezna na pohađanje škole uzmognu postići svr-hu, koja je uopće propisana za školu.281

Na koncu školske godine može kotarsko školsko nadzorništvo iz znatnih razloga dozvoliti, da se otpuste iz škole učenici, koji doduše još nijesu prevalili četrnaeste godine života, ali će je prevaliti u prvom idućem polugodištu, i koji potpuno poznaju predmete pučke škole.

§ 22. Izuzevši slučajeve preseljenja roditelja, upisivanje se obavlja jedino na početku školske godine.

Kotarsko školsko nadzorništvo i u prešnim slučajevima mjesno školsko nadzorništvo može izuzetno dopustiti primanje djece i tijekom školske godine.

* § 23. Od pohâđanja javne škole oproštena su privremeno ili zauvijek: Djeca, koja pohađaju koju višu školu ili obrtničke ili poljodjelske škole ili

stručne tečajeve, u koliko su one prema svome uređenju kadre da nadomjeste poučavanje u pučkoj školi;282 zatim djeca, koja imadu takovu duševnu ili tešku tjelesnu manu, koja priječi svrhu pouke i pohađanja škole; nakoncu djeca, koja se poučavaju kod kuće ili u kome privatnom zavodu.

U ovom posljednjem slučaju odgovorni su roditelji ili njihovi zamjenici, da djeca budu dovoljno poučavana barem u svemu onome, što je propisano za pučku školu.

Postoji li sumnja u ovome pogledu, bit će kotarsko školsko nadzorništvo dužno da se primjerenim načinom osvjedoči, je li sumnja osnovana ili nije. Roditelji ili njihovi zamjenici imadu se pokoriti mjerama u tu svrhu naređenim.

§ 24. Roditelji su ili njihovi zamjenici, a tako i vlasnici tvornica odgovorni za to, da djeca dužna pohađati redovito pohađaju školu, a mogu se i usilnim sredstvima prinukati, da udovolje ovoj dužnosti. Potanje o tom određuje po-krajinsko zakonodavstvo.

§ 25. Roditelji i njihovi zamjenici dužni su djeci nabavljati potrebite školske knjige i druga učevna sredstva.

III. Izobražavanje učitelja i osposobljenje za učiteljevanje.

§ 26. Izobrazba potrebitih učiteljskih snaga postiže se u učiteljskim zavodi-ma (preparandijima) odijeljenim po spolu pitomaca.

281 U izvorniku je tiskarska pogreška i stoji: čkolu.282 Prvi dio ovog stavka u austrijskom izvorniku formuliran je drukčije i glasi „Dječaci koji

pohađaju višu školu“.

322


§ 27. Za praktično izobraženje pitomaca postoji kod svakoga učiteljskog zavoda jedna pučka škola kao vježbaonica i uzorna škola, a kod učiteljskih zavoda za učiteljice također i jedan dječji vrt.283

U svrhu poučavanja i vježbanja u poljodjelskim radnjama daje se učiteljskim zavodima jedan komad zemlje položen na zgodnu mjestu i od primjerene veličine.

§ 28. Obrazovni tečaj traje četiri godine.284

* § 29. U zavodima za izobrazbu učiteljâ poučava se:nauka vjere;pedagogika s praktičnim vježbama;285

nastavni jezik;zemljopis;povijest i pouka o domaćem ustavu;matematika i geometrijsko crtanje;prirodopis;fizika;gospodarstvo s osobitim obzirom na svojstva tla u vlastitoj zemlji;kaligrafija;crtanje prostom rukom;glazba s osobitim obzirom na crkvenu glazbu;286 )gimnastika.Osim toga imadu se pitomci, gdje je zgode, upoznati s načinom, kako se

poučavaju gluhonijemi i slijepi, kao i s time, kako mora biti ustrojen dječji vrt i odgojilišta za ćudoredno zapuštenu djecu.287

283 Misli se na dječji vrtić.284 Uz ovaj članak priređivač Ilija Dizdar napomenuo je da u Dalmaciji postoji pripravni raz-

red u trajanju od jedne godine u kojemu oni koji nisu uspješno završili građansku školu, a žele nastaviti školovanje u preparandiji, trebaju usvojiti potrebno znanje i moraju položiti ispit iz nastavnog jezika i računanja.

285 U austrijskom izvorniku umjesto ovog izraza stoji „Erziehungs- und Unterrichtslehre, de-ren Geschichte und Hilfswissenschaften“.

286 Napomena priređivača Ilije Dizdara: Iz glazbenih vještina u muškom se preparandiju uči pjevanje, violin, glasoviranje i orguljanje,

sve obligatno. Ć. k. je ministarstvo otpisom 23. 3. 1911., br. 9518., privremeno dopustilo, da grčkoistočni učenici od početka šk. godine 1911 – 12. namjesto glasoviranja i orguljanja počnu učiti „crkveno pojanje“ i to dva sata na nedjelju, svi tečajevi skupa. Poslije četiri godine kušnje odlučit će se, hoće li ta odredba postati definitivnom ili će se možda ukinuti. – U ženskom se preparandiju uči samo pjevanje obavezno i violin neobavezno.

287 Izraz „odgojilišta za ćudoredno zapuštenu djecu“ ne nalazi se u austrijskom izvorniku.

323


Kad dopusti ministar za bogoštovlje i nastavu, mogu se predavati i drugi živući jezici kao neobavezni predmeti.

* § 30. Učevni predmeti u zavodima za izobrazbu učiteljica jesu:nauka vjere;pedagogika s praktičnim vježbama;288

nastavni jezik;zemljopis;povijest;aritmetika i geometrijsko oblikoslovlje;prirodopis;fizika;kaligrafija;crtanje prostom rukom;glazba;ženske ručne radnje;gimnastika.Osim toga imadu se pitomice upoznati s ustrojstvom dječjeg vrta, gdje za

to bude zgode.S dopuštenjem ministra za bogoštovlje i nastavu mogu se kao neobavezni

predmeti učiti i drugi živući, osobito strani jezici.289

Učiteljice ženskih ručnih radnja obrazovat će se ili u obrazovalištima za učiteljice ili u posebnim nastavnim tečajevima.

§ 31. Nastavni jezik, u koliko pokrajinskim zakonom nije što drugo usta-novljeno, određuje ministar bogoštovlja na prijedlog pokrajinske školske vlasti.

Gdje se ukaže potreba, ima se pitomcima dati prilika, da se mogu izobraziti i u kome drugom zemaljskom jeziku, eda postignu sposobnost za eventualno poučavanje i u tome jeziku.

* § 32. Za primanje u prvi tečaj zahtijeva se redovito, osim fizične sposob-nosti, ćudoredne neporočnosti i primjerene pripravne izobrazbe, i navršenih 15 godina dobi. Iz razloga vrijednih osobitog obzira može ministar udijeliti oprost dobi od šest mjeseci najviše.

288 U austrijskom izvorniku umjesto ovog izraza stoji „Erziehungs- und Unterrichtslehre und Geschichte derselben“.

289 Ovaj stavak u zakonu za Dalmaciju zamjenjuje izraz „fremde Sprachen“ koji je u austrijskom izvorniku naveden među nastavnim predmetima.

324


Da pitomac posjeduje primjerenu pripravnu izobrazbu, ima dokazati stro-gim prijamnim ispitom.

Ovaj ispit obuhvaća uopće one učevne predmete, koji se obavezno uče u građanskoj školi.290 Molitelji sa pripravnom glazbenom izobrazbom imadu se pri primanju pretežno uzeti u obzir.

Javni učiteljski zavodi otvoreni su bez razlike vjeroispovijedanja svim pi-tomcima, koji žele biti upisani, ako su kadri podnijeti ove dokaze.

§ 33. Broj pitomaca u jednome tečaju ne smije prekoračiti 40.§ 34. Nakon potpunoga dovršenja nastavnoga tečaja bivaju pitomci za uči-

teljsku službu pod predsjedanjem jednoga izaslanika pokrajinske školske vlasti podvrgnuti strogom ispitu iz svih predmeta, koji su se poučavali u učiteljskom zavodu, pa ako udovolje propisanim zahtjevima, dobiju svjedodžbu zrelosti.

§ 35. Učiteljsko osoblje u učiteljskom zavodu sastoji [se] iz upravitelja, koji ujedno upravlja vježbaonicom, iz dva do četiri glavna učitelja, iz učiteljâ vjere i iz potrebitih pomoćnih učitelja, i biva imenovano od ministra za bogoštovlje i nastavu nakon saslušanja pokrajinske školske vlasti.

Učitelji vježbe imadu pri obrazovanju učiteljskih pripravnika sudjelovati kao pomoćni učitelji.

* § 36. Pravni će se odnošaji učiteljskog osoblja ustanoviti posebnim propi-sima. Učitelji vjere, ako su stalno namješteni, imadu se u pogledu svojih prava i dužnosti smatrati kao glavni učitelji.291

§ 37. Nastava u obrazovalištima za učitelje i učiteljice jest besplatna.Neimućni daroviti pitomci moći će dobiti stipendije, ako se obvežu, da će

barem za šest godina učiteljevati.* § 38. Svjedodžba zrelosti (§ 34) osposobljuje za privremeno namještanje

kao podučitelj ili kao učitelj. Da tko bude definitivno namješten kao podučitelj ili kao učitelj u općim

pučkim školama, iziskuje se svjedodžba osposobljenja za opće pučke škole, koja se postizava ispitom za učiteljsko osposobljenje nakon barem dvogodiš-nje povoljne praktične službe u kojoj javnoj ili u kojoj privatnoj pučkoj školi s pravom javnosti.

290 Umjesto izraza „koji se obvezno uče u građanskog školi“, u austrijskom izvorniku, u prije-vodu na hrvatski jezik, stoji „koji se uče u nižoj realci ili u nižoj gimnaziji, izuzevši strane jezike“.

291 Članak 36. u austrijskom izvorniku propisuje plaće učitelja te dodatak za stanovanje koji dobivaju učitelji u Beču i Trstu.

325


Da tko definitivno bude namješten kao podučitelj ili učitelj u građanskim školama, iziskuje se svjedodžba osposobljenja za građanske škole, koja se po-stizava posebnim ispitom nakon barem trogodišnje potpuno povoljne službe u pučkim školama ili u drugim učevnim zavodima. Tehničke učitelje, koji su pokazali svoju vrsnoću u učiteljevanju u posebnim tečajevima združenim s pojedinim školama (§ 10), može od toga ispita oprostiti ministar nastave.292

Za ispite učiteljskog osposobljenja ministar za bogoštovlje i nastavu odre-đuje posebna povjereništva, pri čemu ima vrijediti načelo, da članovima po-vjereništva imaju pretežno biti upravitelji i učitelji učiteljskih zavoda, školski nadzornici i vrsni pučki učitelji.

Zastupnici crkava i vjerskih društava imaju se pozvati, da ispituju kandida-te, jesu li sposobni za poučavanje nauke vjere (§ 5, točka 6)

§39. Ponovljenje ispita dopušteno je u pravilu samo jedamput. Izuzetak od ovoga pravila može na prijedlog ispitne komisije dopustiti mi-

nistar bogoštovlja i nastave.§ 40. Učiteljski kandidati, koji po položenom ispitu osposobljenja nijesu od

preko tri godine služili u kojoj školi sa pravom javnosti, moraju se ponovno podvrći ispitu, prije negoli dobiju službu u kojoj javnoj školi (§ 2).

U slučajevima vrijednim osobita obzira može ministar bogoštovlja i nasta-ve oprostiti od ponovnog ispita.

§ 41. Oni, koji nijesu svršili nastavni tečaj u jednome učiteljskom zavodu proviđenu pravom javnosti, mogu, kad prevale devetnaestu godinu života, za-dobiti svjedodžbu zrelosti (§ 38, točka 1), ako ispunivši ostale zakonske zahtje-ve (§ 32, točka 1) polože ispit u kome državnom učiteljskom zavodu.

Uvjete, pod kojima mogu kandidati, koji su zadobili učiteljsko osposoblje-nje za srednje škole, postići i osposobljenje za učiteljevanje i službovanje u pučkim školama, ustanovljuje ministar bogoštovlja i nastave.

Definitivno namještenje ovakovih kandidata može pak slijediti jedino na-kon barem jednogodišnjega službovanja u pučkoj školi (§ 38, stavka 2 i 3).293

* § 42. U svrhu daljega izobražavanja za učiteljsko zvanje, osobito u nastav-nim predmetima građanske škole, imaju se zavesti posebni nastavni tečajevi.294

Potanje ustanove izdaje ministar za bogoštovlje i nastavu.

292 Ovaj stavak ne nalazi se u austrijskom izvorniku. 293 Drugi i treći stavak ovoga članka ne postoje u austrijskom izvorniku.294 U austrijskom izvorniku prvi stavak ovoga članka u prijevodu na hrvatski jezik glasi: „U

svrhu obuhvatnijeg obrazovanja za učiteljsko zvanje trebaju se osnovati posebni tečajevi za učitelje (pedagoški seminari) na sveučilištima i tehničkim visokim školama.“

326


IV. Usavršivanje učitelja.

§ 43. Pedagogično i znanstveno usavršivanje učitelja ima se promicati škol-skim časopisima, učiteljskim knjižicama, periodičnim konferencijama i tečaje-vima za usavršivanje.

§ 44. U svakom se školskom kotaru ima osnovati učiteljska knjižnica.Upravljanje te knjižnice daje se jednom povjereništvu, koje izabire kotarska

učiteljska konferencija (§ 45.).§ 45. U svakome školskom kotaru barem jedamput u godini ima biti učitelj-

ska konferencija pod upravljanjem kotarskoga školskog nadzornika.Zadaća je konferenciji, da se sabrani učitelji dogovaraju i vijećaju o stvari-

ma, koje se tiču školstva, navlastito o učevnim strukama pučke škole, o načinu poučavanja, o učevnim sredstvima, o uvođenju novih školskih knjiga i čitana-ka, o školskoj disciplini itd.

Svi su učitelji javnih pučkih škola i učiteljskih zavoda u dotičnom kotaru dužni sudjelovati u kotarskoj konferenciji. Učiteljima je privatnih zavoda slo-bodno sudjelovati pri ovim konferencijama.

§ 46. U svakoj pokrajini poslije svake šeste295 godine treba da budu kon-ferencije izaslanika kotarskih konferencija pod predsjedanjem pokrajinskoga školskog nadzornika (pokrajinske konferencije).

§ 47. Tečajevi za usavršivanje učitelja imaju biti u učiteljskim zavodima obično kroz jesenske praznike.

Učitelji su na poziv pokrajinske školske vlasti dužni doći na rečene tečajeve za usavršivanje.

V. Pravni odnošaji učitelja.

* § 48. Služba u javnim školama jest javna i jednako pristupna svakome državljaninu296, koji za to na zakoniti način dokaže svoju sposobnost.

Kao odgovorni upravljači škola (§§ 12, 14 stavka 2, § 19 stavka 4 i 5) mogu se postaviti samo takovi učitelji, koji dokažu i sposobnost za poučavanje u nauci vjere (§ 38 stavka 5) one vjeroispovijedi, kojoj pripada većina učenika dotične škole po poprečnom računu od zadnjih pet školskih godina. Pri izra-čunavanju ovoga razmjera smatrat će se svi evangelički učenici kao pripadnici

295 U austrijskom izvorniku stoji da se pokrajinske učiteljske konferencije trebaju održavati svake tri godine.

296 U austrijskom izvorniku nakon riječi „državljaninu“ slijedi „bez razlike na vjeroispovijed“.

327


jedne iste vjeroispovijedi. Uprava škole ima se postarati, da učitelji dotične vjeroispovijedi nadziru školsku mladež pri redovito ustanovljenim vjerskim vježbama.297

Ne mogu biti učiteljima oni, koji zbog kazneno-sudbene osude ne mogu biti izabrani u općinsko zastupstvo.

§ 49. Provizorno ili privremeno popunjavanje ispražnjenih službenih mje-sta u pučkim školama pristoji kotarskom školskom nadzorništvu, a kod učitelj-skih zavoda i vježbaonica, koje su s njima spojene, pokrajinskoj školskoj vlasti.

§ 50. Definitivno pak namješta upravitelje, učitelje i podučitelje u javnim pučkim školama pokrajinska školska vlast uz sudjelovanje onih, koji školu uz-državaju.

Ovo sudjelovanje298 sastoji [se] ili u izvršivanju prava predlaganja ili imeno-vanja (prezentacije).

Pobliže ustanove o tome, kao i o promaknuću sa niže plaće na višu, usta-novljuje pokrajinsko zakonodavstvo.

Onomu, koji je predložen, a udovoljio je zahtjevima spomenutim u § 48, može se mjesto samo onda uskratiti, ako mu se u grijeh upisuju znatne ćudo-redne mane ili takovi čini, zbog kojih bi se mogao otpustiti i učitelj, koji je već namješten.

§ 51. Koliko je vremena učitelj dužan poučavati, ravna se po potrebi do-tične škole. Ako učitelj poučava preko 30 sati na nedjelju, mora mu se taj trud napose nagraditi.

§ 52. Koji se nuzgredni poslovi ne mogu slagati s učiteljevanjem, ustanov-ljuje pokrajinsko zakonodavstvo.

* § 53. Učitelje, koji imadu svjedodžbu osposobljenja za opće pučke škole, ali se njihovo djelovanje pokazuje nedostatnim,299 može pokrajinska školska vlast prisiliti, da se još jedamput podvrgnu ispitu učiteljskog osposobljenja. Ako uspjeh ispita bude opet nedostatan, taj će učitelj izgubiti već zadobive-nu svjedodžbu učiteljskog osposobljenja, pa će ovisiti od rješenja pokrajinske školske vlasti, hoće li mu se dopustiti, da i nadalje služi u privremenom svoj-stvu; ili će odrediti, da se300 otpusti iz učiteljske službe.

297 Ovaj stavak ne postoji u austrijskom izvorniku.298 U izvorniku je tiskarska pogreška: sudjelovanja.299 Umjesto ove umetnute rečenice u austrijskom izvorniku stoji „...koje se i nakon što su bili

na tečaju za usavršavanje (§. 47) od strane učiteljskog zbora te ustanove proglasi nepriklad-nima za obavljanje učiteljskog posla…“.

300 Tiskarska pogreška u izvorniku: sa.

328


* § 54. Učiteljsko osoblje, koje se u školi ponaša proti svojoj dužnosti te koje se i izvan škole vlada na način, da zbog toga trpi ugled učiteljskoga staleža ili njegovo uzgojiteljsko i učiteljsko djelovanje, kaznit će se disciplinarnim ka-znama, koje se imadu primijeniti neodvisno od eventualnog kazneno-pravnoga postupka.301

Potanje o tome ustanovljuje pokrajinsko zakonodavstvo, pri čemu će vrije-diti načelo, da se upravitelji, a tako i definitivno namješteni učitelji i podučitelji mogu iz službe otpustiti i iz školske struke ukloniti samo na temelju redovito obavljenog disciplinarnog postupka.

§ 55. Zakoniti službeni dohodak i način, kako će se pobirati, ustanovljuje pokrajinsko zakonodavstvo; u tu svrhu vrijede slijedeća načela:

1. Najmanja beriva, ispod kojih ne smije nijedna školska općina sići, imaju biti tako odmjerena, da se učitelji i podučitelji ne budu prisiljeni baviti uzgred-nim zaprečnim poslovima, nego da uzmognu svu svoju snagu posvetiti svome zvanju, a učitelji jošter i hraniti svoju obitelj primjereno mjesnim prilikama.

2. Učitelji imaju svoj službeni dohodak dobivati neposredno od školske vlasti, a ne smije im se dopustiti pobiranje školarine.

3. Školske vlasti nadziru i odlučuju o tome, da se učiteljska beriva navrijeme i potpuno isplaćuju.

§ 56. Svi definitivno namješteni učitelji, a i podučitelji, koji imadu svjedodžbu učiteljskoga osposobljenja, tako isto i njihove udovice i sirote imadu pravo na mirovinu, a ima se u tom pogledu s njima postupati uopće po onim pravilima, koja vrijede za državne činovnike, pri čemu se ima uračunati i ono vrijeme, koje je tko poslije ispita učiteljskog osposobljenja u provizornom [s]vojstvu proveo u kojoj javnoj školi.

§ 57. Za pokriće troškova mirovine imaju se u kraljevinama i zemljama pri-nosom učitelja, općina i pokrajine, kao i doznakom zgodnih prihoda, utemeljiti mirovinske zaklade, kojima će upravljati pokrajinska školska vlast.

Općine koje se primjerenim načinom same skrbe za mirovinu svojih učite-lja, oproštene su od dužnosti kakova prinosa u zajedničku mirovinsku zakladu.

Potanje ustanove ima odrediti pokrajinsko zakonodavstvo.§ 58. Učitelji, koji su plaćeni iz državnih sredstava, a i njihove obitelji pri-

maju i primjerene pristojbine za opskrbu iz istih.

301 Ovaj stavak u austrijskom izvorniku u prijevodu na hrvatski jezik glasi: „Ponašanje pro-tivno dužnosti učiteljskog osoblja sa sobom povlači primjenu disciplinarnih mjera, koje se primjenjuju neovisno od eventualnog kazneno-pravnog progona.“

329


VI. Utemeljivanje škola.

* § 59. Dužnost utemeljivanja škole ustanovljuje pokrajinsko zakonodav-stvo držeći se pri tome načela, da se škola svakako ima podići ondje, gdje u okolici od jedne ure, i prema popriječnom računu od pet godina, ima više od 40 djece, koja moraju pohađati školu preko četiri kilometra udaljenu.302

Isto tako pripada pravo pokrajinskome zakonodavstvu izdavati zgodne odredbe o podizanju škola i odgojilišta potrebitih u pokrajini za djecu nepot-punih osjetila, nadalje škola za ćudoredno zapuštenu djecu, a tako i zavoda i učevnih tečajeva napomenutih u § 10.303

§ 60. Za djecu, zaposlenu u tvornicama ili u većim obrtničkim zavodima i koja radi toga ne mogu polaziti općinske škole, imaju gospodari tvornica po pravilima, koja postoje o utemeljivanju javnih škola, zavesti samostalnih škola, ili sami ili u društvu s drugim tvorničarima.

§ 61. Gdje se i kojim sredstvima imaju utemeljivati građanske škole, usta-novljuje pokrajinsko zakonodavstvo.

VII. Trošak za pučke škole i pokriće istoga.

* § 62. Za potrebite pučke škole skrbi se u prvom redu mjesna općina, pri čemu ostaju u kreposti pravno postojeće dužnosti i činidbe304 trećih osoba ili korporacija.

U koliko imadu u tome sudjelovati kotari, zatim kako se imade podmirivati trošak za zavode i tečajeve napomenute u § 10. i 59., stavka 2,305 ustanovljuje pokrajinsko zakonodavstvo.

§ 63. Svaka škola treba da ima potrebitih školskih prostorija, koje su zgod-no uređene prema zahtjevima nastave i s obzirom na zdravlje mladeži, koja školu polazi.

Posebni pokrajinski zakoni određuju gradnju, uzdržavanje, uređenje, najam i grijanje školskih prostorija, kao i nabavu učiteljskih stanova.

302 U austrijskom izvorniku stoji „više od pola milje udaljenu“. Misli se na austrijsku milju. Jedna austrijska milja jednaka je 24 000 bečkih stopa, a to iznosi 7585,9 m. Usp. J. Faričić, Sustav mjernih jedinica relevantnih za geografiju i kartografiju, Sveučilište u Zadru, Zadar, 2014., 2. www.unizd/hr/Portals/6/JF_Mjerne%20jedinice.pdf. (pristup 1. veljače 2017.)

303 Ovaj stavak ne nalazi se u austrijskom izvorniku.304 Napomena priređivača Ilije Dizdara: Činidba Leistung prestazione.305 Ove umetnute rečenice u ovome stavku nema u austrijskom izvorniku.

330


Za svaku školu ima se nabaviti i mjesto za gimnastiku, a u seoskim opći-nama po mogućnosti i vrt za učitelja i zemljište za ratarske pokušaje. Koliko će tko biti dužan pridonijeti za to kao i za učila (nastavna sredstva) i za dru-ge potrebe nastave, ustanovit će pokrajinsko zakonodavstvo, u koliko to nije drukčije proviđeno.

§ 64. Prepušta se pokrajinskome zakonodavstvu, da ustanovi osobitih ze-maljskih ili kotarskih zaklada, kojima će se osigurati opskrbni trošak javne puč-ke škole, u koliko pojedine od njih nemadu ili ne dobivaju osobitih prihoda.

U svezi s time ima pokrajinsko zakonodavstvo odlučiti o tom, da li će se i nadalje plaćati školarina, te hoće li i unaprijed postojati pravo prezentacije (imenovanja).

§ 65. Roditelji, koji odgajaju svoju djecu ili kod kuće ili u kojem privatnom zavodu, oprošteni su od školarine, ali nijesu oprošteni od ostalih zakonskih školskih tereta.

§ 66. U koliko sredstva mjesnih općina (dotično kotara) ne dotječu za po-trepštine pučkih škola, ima ih namirivati pokrajina.

Zaklade pučkih škola u svome današnjem faktičnome stanju sa svim duž-nostima, kojima su one radi upotrebe za školske svrhe ili zbog osobitih prav-no-privatnih naslova opterećene, prelaze u upravu dotičnih pokrajina, sa is-ključivom namjenom u svrhe javnoga pučkog školstva, na način, da čuvanje i upravljanje glavnice pristoji zemaljskome odboru, a doznačivanje troškova, na temelju proračuna ustanovljenja od pokrajinskoga sabora, pokrajinskoj škol-skoj vlasti.

Školskoj zakladi onih pokrajina, koje su dosada dobivale pripomoć (dopla-tu) od države, one će se i unaprijed davati u poprečnom iznosu one svote, koje se je u godinama 1866., 1867. i 1868. dotičnoj zakladi pučkih škola iz općih državnih dohodaka davala.

Pri proračunavanju ovoga iznosa imaju se pak unaprijed odbiti one svote, koje su bile upotrijebljene u svrhe, za koje će se ubuduće neposredno skrbiti državna blagajna (§§ 58 i 67).

§ 67. Opskrbne potrepštine za učiteljske zavode i za vježbaonice, koje im pripadaju, zatim za stipendije spomenute u § 37., kao i za više učiteljske tečaje-ve prema § 42., namiruju se iz državnih sredstava.

Gdje vježbaonica ujedno ispunjava i zadaću jedne potrebite općinske škole, država će k opskrbnom trošku za istu davati prinosâ, koji će se u svakom slu-čaju posebnim ugovorom ustanoviti; no zato će opet vlada primjereno sudje-lovati u popunjivanju učiteljskih mjesta.

331


Troškovi za tečajeve usavršivanja (§ 47) imaju se pokriti iz državnih sred-stava.

B. O privatnim zavodima.

§ 68. Utemeljivanje privatnih obrazovališta za učitelje i učiteljice dopušteno je pod slijedećim uvjetima:

1. Pravila i nastavnu osnovu, kao i svaku preinaku u istima, treba da potvrdi ministar za bogoštovlje i nastavu.

2. Kao upravitelji i učitelji (učiteljice) mogu biti namještene samo takove osobe, koje su dokazale, da su sasvim sposobne izobražavati učiteljske priprav-nike. Za ovo se iziskuje barem svjedodžba učiteljskog osposobljenja za gra-đanske škole i trogodišnja praktična služba u školi. Izuzetaka od ovoga pravila može ministar za bogoštovlje i nastavu dopustiti u onim slučajevima, u kojima se na koji drugi način potpuno dokaže dovoljna učiteljska sposobnost.

Pod istim je uvjetima dopušteno utemeljivati učiteljska sjemeništa, u kojima učiteljski pripravnici osim nastave ujedno dobivaju i stan i hranu.

§ 69. Privatna obrazovališta i sjemeništa mogu postići od ministra bogo-štovlja i nastave pravo na izdavanje državno-valjanih svjedočaba (pravo jav-nosti) pod tim daljim uvjetima, da nastavna osnova ne bude bitno različita od osnove, koja je uvedena u državnim učiteljskim zavodima; da se pri imeno-vanju upravitelja i učiteljâ postigne potvrda pokrajinske školske vlasti, i da se konačni ispit obavi pod upravljanjem izaslanika ove vlasti, bez čije privolje ne smije biti izdata svjedodžba srelosti.

§ 70. Utemeljivanje privatnih učilišta, u koja se primaju djeca obavezana na pohađanje škole, zatim zavoda, u kojima takova djeca imadu stan i hranu (uzgojilišta), dopušteno je pod sljedećim uvjetima:

1. Nastojnici i učitelji imaju dokazati učiteljsku sposobnost, koja se iziskuje od učitelja javnih škola iste kategorije. Izuzetaka može ministar za bogoštovlje i nastavu dopustiti u slučajevima, u kojima se na koji drugi način potpuno do-kaže dovoljna učiteljska sposobnost.

2. Ćudoredno ponašanje nastojnika i učitelja ima biti neporočno.3. Nastavna osnova mora udovoljavati barem zahtjevima, koji se stavljaju

javnoj školi.4. Uredbe imadu biti takove, da se ne treba bojati za zdravlje djece.5. Svaka promjena u učiteljskom osoblju, svaka preinaka u nastavnoj osno-

vi i svaka primjena prostorija ima se prije izvedenja saopćiti školskim vlastima.

332


Da se takovi zavodi mogu otvoriti, iziskuje se privolja pokrajinske školske vlasti, koja se ne smije uskratiti, ako je udovoljeno uvjetima navedenim gore 1 – 4.

§ 71. Privatni su zavodi podvrgnuti državnome nadzoru. Nastojnici su od-govorni vlastima za redovito stanje zavoda.

§ 72. Privatni zavodi mogu od ministra za bogoštovlje i nastavu dobiti pra-vo na izdanje državno-valjanih svjedočaba, ako ustroj i učevna svrha odgova-raju ustroju i učevnoj svrsi javne škole, koju privatno učilište ima nadomjestiti.

Ako takovo učilište u kojoj općini udovoljuje školskoj potrebi, moći će se ta općina oprostiti dužnosti podizanja nove škole.

Takovim će se privatnim učilištima oduzeti pravo javnosti, čim više ne budu udovoljavale zahtjevima, koji se stavljaju javnoj školi.

§ 73. Privatne zavode, u kojima se zakoni ne vrše ili u kojima zavladaju ćudoredne mane, imade pokrajinska školska vlast zatvoriti.

Zaglavne ustanove.

§ 74. Propisi o nadležnosti, sadržani u ovome zakonu, imaju se upotrijebi-ti samo ondje, gdje nijesu već ustanovljeni od pokrajinskoga zakonodavstva. Istim propisima ostaje netaknuta i naredba odobrena previšnjom odlukom 25. lipnja 1867., kojom se je utemeljilo pokrajinsko školsko vijeće za kraljevine Galič, Vladimir i veliku vojvodinu Krakovsku.

* § 75. S obzirom na osobite okolnosti kraljevina Dalmacije, Galič i Vla-dimir s velikom vojvodinom Krakovskom, vojvodinâ Kranjske i Bukovine, markgrofije Istre i poknežene grofije Gorice i Gradiške prepušta se njihovim zemaljskim zakonodavstvima, da mogu dopustiti, da se odstupi od načelâ, koja su ustanovljena u § 21. stavci 1, 3, 4, 5 i 6,306 u § 22. stavci 2, u § 28. i u § 38., a u kraljevini Galič i Vladimir s velikom vojvodinom Krakovskom također od onih u §§ 17, 18, 19.307

Ustanove § 48., točka 2., ne vrijede u kraljevinama Dalmaciji, Galič i Vladi-mir s velikom vojvodinom Krakovskom.308

§ 76. Ovaj će zakon stupiti na snagu, u koliko za njegovu izvržbu treba no-vih pokrajinskih zakona, ujedno s ovima, a u svim svojim ostalim ustanovama početkom prve školske godine nakon proglašenja.

306 U austrijskom izvorniku navode se samo stavci 1 i 3 čl. 21.307 U austrijskom izvorniku nema teksta koji je ovdje naveden nakon što je spomenut čl. 38.308 Ovaj stavak ne nalazi se u austrijskom izvorniku.

333


§ 77. S početkom kreposti ovoga zakona gube valjanost u dotičnoj po-krajini svi dosadašnji zakoni i naredbe, koje se odnose na predmete ovoga zakona, u koliko se s ustanovama ovoga zakona ne slažu ili u koliko se njime nadomještaju.

§ 78. Povjereno je ministru za bogoštovlje i nastavu, da provede ovaj zakon i da izdade potrebite naputke kao i zgodne prelazne ustanove.

335

Propis o nastavi u pučkih učionah vojne Krajine (1871.)

PROPISO NASTAVI U PUČKIH UČIONAH VOJNE KRAJINE

Ovaj je zakon donesen po uzoru na austrijski Zakon od 14. svibnja 1869. kojim se utvrđuju načela nastave za pučke škole, ali je prilagođen specifičnim prilika-ma u Vojnoj krajini. Strukturom se ovaj zakon razlikuje od austrijskog zako-na iz 1869. Naime, zakon za Vojnu krajinu mnogo detaljnije propisuje uvjete za osnivanje i uzdržavanje osnovnih škola, a napose to vrijedi za prostorne i zdravstveno-higijenske uvjete koje moraju zadovoljiti školske zgrade i sve je, kako je logično, navedeno u prvom dijelu zakona, a ne kao u austrijskom zakonu - u prvom i zadnjem dijelu zakona. Druga bitna razlika između nave-denih zakona je u tome što u krajiškom zakonu uopće nema dijela koji defini-ra obrazovanje i stručno usavršavanje učitelja, čemu je u austrijskom zakonu posvećena iznimna pozornost. Jednako tako u zakonu o krajiškim osnovnim školama ne donose se konkretne odredbe o plaćama učitelja (one se spominju vrlo kratko u dijelu koji se odnosi na financiranje škola), a ne spominju se niti mirovine učitelja. Specifičnost zakona za Vojnu krajinu je i u tome što opća pučka škola traje šest, a ne pet godina kako je predviđeno austrijskim zakonom donesenim dvije godine ranije. Odluke vezane za osnivanje škola, nastavni je-zik, nastavni plan, izbor udžbenika i sl., koje su prema austrijskom zakonu prepuštene pokrajinskom parlamentu, u zakonu o pučkom školstvu u Vojnoj krajini u nadležnosti su Glavnog zapovjedništva u Zagrebu. Obveza pohađa-nja osnovne škole u Vojnoj krajini započinje s navršenom šestom ili sedmom godinom i na selima traje sedam, a u gradovima osam godina (u to je uključena jednogodišnja opetovnica na selu, odnosno dvogodišnja u gradu). U ovom su zakonu mnogo detaljnije razrađene odredbe vezane uz obvezu pohađanja škole i kazne za roditelje koji zanemaruju svoju dužnost da djecu redovito šalju u školu, ali se za razliku od austrijskog zakonskog predloška uopće izričito ne spominje da država ima nadzor nad pučkim školama. To se može razabrati posredno kad se u pojedinim člancima spominju nadležnosti krajiškog nadzor-nika škola i kad se vezano za nastavu vjeronauka određuje da je organiziraju vjerske zajednice koje provode i nadzor nad njom (čl. 25.). Zakonom o puč-kom školstvu u Vojnoj krajini iz 1871. smjernice za razvoj osnovnog školska, koje su donesene u posebnom zakonu za austrijske zemlje dvije godine ranije,

336


prilagođene su krajiškim specifičnim prilikama i potrebama te je stvoren temelj za daljnju modernizaciju osnovnog školstva u Vojnoj krajini.

Prijepis je napravljen na temelju Antun Cuvaj, Građa za povijest školstva kra-ljevinâ Hrvatske i Slavonije od najstarijih vremena do danas, sv. VI., Zagreb, 1911., 152-163.


337


Propis

o nastavi u pučkih učionah vojne Krajine

Obćenite ustanove.

§ 1. Pučkoj je učioni zadaća, da djecu ćudoredno religijozno odgaja, da njezinu umnu djelovnost razvija, da joj potrebna dalnjemu obrazovanju za ži-vot znanja i umještine pribavlja i da bude osnovnom uzgajanju čestitih ljudi i članovah obćega zajedinstva.

§ 2. Pučke se učione diele u obće pučke učione (početnice učione) i u više pučke učione (gradjanske učione).

Osim toga obstoje po selih i onih gradovih, gdje gradjanskih i viših djevo-jačkih učionah neima – učione za nastavak obrazovanja.

§ 3. Svaka pučka učiona, za čije utemeljenje ili uzdržavanje podpuno ili dielomice doprinosi troškove proračun vojne Krajine ili mjestna obćina, jest zavod javan i kao takav mladeži bez razlike vjero-izpoviesti pristupan.

Drugim kojim načinom utemeljene i uzdržavane pučke učione jesu privatni zavodi.

Onim pak pučkim učionam, koje su od različitih bogoštovnih obćinah koje političke obćine prije utemeljene i uzdržavane, nego što je ovaj propis izdan, ostat će njihov dosadašnji značaj javnih učionah, ako obstojećim za javne uči-one pravilom odgovaraju.

§ 4. Roditelji ili njihovi namjestnici obvezani su nastojati oko toga, da se njihovoj djeci ili gojencem daje nauk, propisan za pučke učione.

I. Ustrojavanje i uzdržavanje obćih pučkih učionah (početnih učionah).

§ 5. Obće pučke učione valja svagdje ondje ustrojiti, gdje u kojem mjestu, ili u više u obsegu jednoga sata ležećih selah, zaselakah ili zabitnih selištah za-jedno, nakon pet godinah uzevši u poprjeko309 ima barem 40 na polazak učione obvezane djece.

§ 6. Gdje u ovom obsegu mjestni odnošaji na rokove ili trajno pristup kojoj učioni otegoćuju, tu se imadu, dok nepovoljno doba godišta traje, u ko-joj sgodno ležeće mjesto obučavanja radi izaslati podučitelj, nebude-li svrsi shodnije, da se glavni praznici odgode na vrieme, u koje se takove zaprjeke

309 Uzevši u prosjeku.

338


ponajčešće obnavljaju. Onoj učioni, na kojoj izaslani podučitelj službuje, ostaje vrhovna uprava nad ovom mjestnom obukom.

§ 7. Kako gdje sredstva dopuštaju, imadu se mjesto privremeno namješte-nih, ustrojiti samostalne učione.

§ 8. Valja svagdje, gdje to sredstva dopuštaju, nastojati, da se obstojeće mješovite učione razdruže po spolovih i da se ustrojavaju posebne djevojačke učione. Gdje toga biti ne može, imadu se na polazak učione obvezanim dje-vojkam, naposeb ili u savezu sa pučkom učionom, ustrojiti učione za žensku radnju.310

§ 9. Učiona, koje je kroz pet godinah veći dio svojih godištah ili razredah morala razdieliti u paralelne razdjele, ili na kojoj bi se takova razdjelba imala prema dotičnim ustanovam preduzeti, ima se namah po izminuću ovoga roka u dvie učione razstaviti.

§ 10. Zemaljske upravne oblasti imaju nad tim bditi, da se potrebne pučke učione, gdje još neobstoje, bez nepotrebna odlaganja ustroje i pri tom svi uvjeti stalnu i uspješnu obstanku istih osiguraju.

§ 11. Sve za utemeljenje i uredjenje koje učione mjerodavne okolnosti ima-du se posebnim povjerenstvom uz prizvanje svih učestnikah (školska oblast, mjestna i bogoštovna obćina) ustanoviti.

Povjerenstveni zapisnik sačinjava osnov dalnjim odlukam. § 12. Umnažanje pučkih učionah nesmije se podnipošto dozvoliti na štetu

svrsi shodnoga uredjenja i uspješnoga razvoja postojećih već učionah.Obstojeća pučka učiona može se samo dozvolom glavnoga (vojnoga) za-

povjedničtva razpustiti.§ 13. Za svaku pučku učionu ima se odrediti školski kotar.Kod ustanovljenja medje školskih kotarah imadu osobito odlučiti medje

obćinskoga zemljišta, u koliko se možda radi olahkoćenja školskoga polazka il iz drugih kakvih uzrokah neukaže sgodnije, da se pojedini dielovi koje obćine pridruže učioni susjedne obćine.

§ 14. Uškolovanju jest svrha, pa se svojkolikoj u obsegu školskoga kotara obitavajućoj, na polazak škole obvezanoj djeci zajamči mogućnost primitka u koju učionu i redovitoga učestvovanja kod obuke.

310 U Zakonu od 14. svibnja 1869. kojim se utvrđuju načela nastave za pučke škole, prema kojemu je sastavljen ovaj zakon, ne postoji ova odredba. U navedenom je zakonu u čl. 7. utvrđeno da će kotarski školski nadzornik nakon savjetovanja s mjesnim školskim nadzornikom odre-diti hoće li se i u kojoj mjeri provesti spolno razdvajanje.

339


§ 15. Djeca, što izvan školskoga kotara obitavaju, smiju se u školu istoga samo u toliko primati, u koliko se tim školske sobe nebi prenapunile.

Isto valja i o primanju one djece, što još šeste godine navršila nisu, ali su od mjestnoga školskoga vieća dobila dozvolu, da stupe u javnu pučku učionu.

§ 16. Školska zgrada ima stajati na mjestu suhu, i ako je ikako moguće, u sredini školskoga kotara.

Kod izbora gradilišta valja paziti, da isto ne bude polag bučnih mjestah i ulicah, ni u blizini bolnicah, bučnih ili onakvih obrtah, što neugodan ili zdrav-lju štetan vonj razprostiru, zatim ni kraj močvarah.

Prizemne školske sgrade treba da budu najmanje dvije stope iznad cestov-ne razine podignute, a prozori jim moraju biti onako uredjenji, da se pazljivost djece nesvrće s obuke na dogadjaje izvan kuće.

Sa školskom sgradom nesmije po pravilu biti u savezu kuća, što se u najam daje.

§ 17. Prostranost i broj školskih sobah valja udesiti prema broju djece, što učionu polazi, i za nju potrebnih učevnih silah.

Školske sobe moraju biti do 12 stopah visoke, a pored mjesta za učiteljsku stalnicu, školski ormar, školsku tablu i slobodnoga pristupa ka klupam valja da za svako diete imaju prostor od najmanje 8 četvornih stopah, zatim treba da budu što svjetlije i s oduškom obskrbljene.

U školskih sgradah, što na visu il na samu stoje, može se dopustiti, da se sobna visina svede na 10 stopah. Svaka školska soba mora poseban ulaz, ili gdje toga neima, dvoja spojna vrata imati.

Učiteljev stan nesmije biti u savezu sa školskimi sobami.Grade li se nove sgrade, tada se osobito treba osvrnuti na vjerojatni pora-

štaj djece, koja je na polazak škole obvezana.Školske klupe treba da budu tako uredjene, da se omogući pravilno, zdrav-

lju neškodljivo držanje tiela, pri čem valja uzimati obzir na dobu i veličinu djece.

Učeničke stalnice311 imaju se obskrbiti sa nasloni i tako urediti, da noge školske djece dosegnu ili na tle ili na podmetnute uzke daske. Klupe treba da se tako postave, kako će glavna svjetlost padati sa lieve ili stražnje strane, pak da učenici sjede naprama kojemu bezprozornomu zidu, pred kojim je namještena školska tabla i učiteljska stalnica.

311 Stolice.

340


§ 19. Stubnici i spojni hodnici trebaju da budu prozračni i svietli, stepeni-ce i hodnici najmanje 6 stopah široki, stepenice nesmiju biti rtaste, a zahodi moraju biti tako uredjenji, da nesmetaju stepenicam, hodnikom ili školskim prostorijam.

Gdje se dječaci i djevojke u jednoj učioni obučavaju, ondje treba da budu dva zahoda, svaki sa posebnim ulazom. Za učitelja i njegovu obitelj ima se poseban zahod načiniti. Svaka školska sgrada mora imati jačalište312 i bude li moguće, takodjer i pokušalište, zatim mora biti obskrbljena vodom za napitak i za kućnu porabu.

§ 20. Potanje ustanove o kakvoći školskih sgradah i o njihovoj uredbi izda-vat će od slučaja do slučaja s obzirom na mjestne odnošaje i naučne potrebšti-ne glavno (vojno) zapovjedničtvo kod podieljivanja gradjevne dozvole.

§ 21. Pukovnija (titeljski bataljun, magistrat) odredjuje na predlog kotarsko-ga školskoga vieća troškove za grijanje, razsvjetu i čišćenje školskih prostorijah, ustanovljujuć za svaku školu prema kubičnoj sadržini i položaju iste najmanju količinu (minimum) dotičnih troškovah, izpod koje se nesmije sići.

II. Uredba obćih pučkih učionah.

§ 22. Obće pučke učione imaju po pravilu šest godištah.Svršivši obće pučke učione mogu učenici prieći u peti razred više pučke

učione (gradjanske učione).§ 23. Na svakoj obćoj pučkoj učioni ima se barem u sliedećih učevnih pred-

metih obučavati:u nauku vjere i ćudorednosti;u jezicih;313

u računanju;u onom, što je najpotrebitije znati iz prirodoznanstva (prirodopisa i priro-

doslovlja);u zemljopisu i povjesti, s osobitim obzirom na domovinu i na njezin sustav;u pisanju;u mjerstvenom likoslovlju;314

312 Igralište za tjelovježbu.313 U austrijskom zakonu o glavnim načelima nastave u pučkim školama među nastavnim

predmetima navodi se „jezik“, a u zakonu o pučkim školama u Dalmaciji govori se o „na-stavnom jeziku“.

314 U austrijskom zakonu „Geometrische Formenlehre“.

341


u pjevanju;u vježbanju tiela315 i poljskom gospodarstvu za dječake;u ženskom ručnom djelu i kućanstvu za djevojke.Koliko treba od svakoga učevnoga predmeta predavati, ravna se po stepe-

nu, na koje svaka učiona stoji pogledom na broj razpoloživih učiteljskih silah. O tom zavisi takodjer, da li se nastava ima potegnuti i na druge, ovdje navedene učevne predmete.

§ 24. Posebne učevne osnove za pučke učione, s obzirom na obseg učevnih predmetah, što se u njih imaju predavati i na vrieme, koje se na to ima upo-triebiti, kao i sve, što spada na nutarnji red u učioni, ustanovljuje u hrvatsko-slavonskoj Krajini glavno zapovjedničtvo u Zagrebu,316 a u banatskoj Krajini ugarsko ministarstvo bogoštovlja.

§ 25. Nauk vjere obavljaju dotične crkvene oblasti (predstojnici izraelitskih bogoštovnih obćinah), te ga iste i ponajprije nadgledavaju.

Koliko se satih ima za nauk vjere opredielit, ustanovljuje učevna osnova.Kako se učevni predmet treba na pojedina godišta da razdieli, odredjuju

crkvene oblasti.Učitelji vjere, crkvene oblasti i vjerska družtva imaju školskim propisom i

po njih izdanim naredbam oblastih zadovoljavati.Odredbe dotičnih župničkih uredah o vjerskoj nastavi i o vjerskih vježbah

imaju se upravljatelju učione priobćivat preko glavnoga (vojnoga) zapovjed-ničtva.317

Odredbe, koje se neslažu s obćim školskim redom, nesmiju se proglasiti.U onih mjestih, gdje neima duhovnika, koji bi nauke vjere pravilno mogao

obučavati, može se učitelj s privolom crkvene vlasti prinuditi, da kod ove obu-ke sudjeluje za djecu svoje vjeroizpoviesti.

Ako koja crkva ili koje vjersko družtvo propusti obavljati vjersku obuku, ima glavno (vojno) zapovjedničtvo potrebito odrediti.

315 U austrijskom zakonu iz 1869. među predmetima navodi se tjelovježba bez preciziranja kojem je spolu namijenjena, pa se može zaključiti da je taj predmet predviđen za djecu oba spola. U zakonu o pučkim školama u Dalmaciji također je tjelovježba predviđena samo za dječake.

316 Glavno zapovjedništvo u Zagrebu ovdje preuzima ulogu koja je u austrijskom zakonu namijenjena pokrajinskom saboru.

317 U zakonu o osnovnom školstvu u Dalmaciji ovu zadaću ima kotarski školski nadzornik.

342


§ 26. U pučkoj učioni priznaje se ravnopravnost svih u školskom kotaru občinih jezikah. Nastavni jezik jest po načelu materinski jezik djece.318

O nastavnom jeziku i o podučavanju u drugih jezicih odlučuje, saslušav zemaljsko vieće (u banatskoj vojnoj Krajini krajiškoga nadzornika) i one, koji učionu uzdržavaju, glavno (vojno) zapovjedničtvo, pri čem valja uzeti u obzir na većinu jedne ili druge narodnosti.

§ 27. Učevni predmeti imaju se na godine, kojih svako diete mora učionu polaziti, po mogućtvu tako porazdielit, da se u svakoj ovih godinah postupno napreduje.

Kako se školska mladež ima na razdjele i na razrede porazdielit, odlučuje broj učenikah i razpoloživih učiteljskih silah.

Da li se spolovi i na koliko imaju razstaviti, odredjuje, držeć se ustanovah § 8., zapovjedničtvo pukovnije (titeljskog bataljuna, magistrat) na temelju pred-logah, koje mjestno školsko vieće stavi, a kotarsko školsko vieće izpita.

§ 28. Učevne knjige, koje su za pučke učione odobrene, izabire, saslušav zemaljsko školsko vieće, u hrvatsko-slavonskoj Krajini glavno zapovjedničtvo u Zagrebu, u Banatu ugarsko ministarstvo bogoštovlja.319

Pogledom na učevne knjige za vjersku obuku imaju vrhovne crkvene vlasti dotičnih vjeroizpoviesti staviti potrebite predloge.

§ 29. S osobitim obzirom na potreboće mjesta mogu se s pojedinimi puč-kimi učionami spojiti takodjer zavodi za njegovanje, uzgajanje i obučavanje djece, koja jošte nijesu na polazak škole obvezana, kano i stručna godišta, koja posebice obrazuju u poljskom gospodarstvu ili obrtničtvu.

§ 30. Broj učiteljskih silah na pučkih učionah ravna se po broju učenikah. Ako ovih kroz tri, jedne za drugom sliedeće godine poprječno ima 80, valja se bezuvjetno pobrinuti za drugu, ima li jih320 160, za treću učiteljsku silu, te se ove imaju po tom razmjeru dalje umnažati.

Ustrojena već učiteljska mjesta smiju se samo na predlog zemaljskoga školskog vieća (nadzornika krajiških učionah) s dozvolom glavnoga (vojnoga) zapovjedničtva i to samo onda ukinuti, ako se po trogodišnjem osjeku gore opredieljeni broj učenikah nedosegne.

318 U austrijskom zakonu o pučkim školama nije određeno da je nastavni jezik materinski jezik (tako je definirano u mađarskom zakonu o pučkim školama iz 1868. godine), nego o nastavnom jeziku odlučuje pokrajinsko zakonodavstvo.

319 Ugarsko ministarstvo bogoštovlja i nastave.320 Tiskarska pogreška u izvorniku: Iijih.

343


§ 31. Na pučkih učionah s jednim učiteljskim mjestom ima se jedan učitelj namjestiti.

Ako imaju dva ili tri učiteljska mjesta, može se za jedno upotriebiti poduči-telj – ima li četiri ili pet učiteljskih mjestah, mogu se namjestiti dva podučitelja, a kod više učiteljskih mjestah može se jedna trećina popuniti sa podučitelji.

§ 32. Odgovorni upravitelj pučke učione jest učitelj, a gdje ima više učitelj-skih silah, ravnajuči učitelj.

§ 33. Ustanove §§ 22. – 32. valjaju i za samostalne djevojačke učione po-gledom na izbor i razredbu učevnih predmetah, na broj učiteljskih silah, na namještanje učiteljicah i podučiteljicah.

Na djevojačkih učionah, gdje obučavaju više nego tri učiteljice, zove se upravljajuća učiteljica „predstojnicom“.

§ 34. Učiteljice i podučiteljice djevojačkih učionah imaju po pravilu da obu-čavaju i u ručnom ženskom djelu i u kućanstvu.

Na djevojačkih učionah, kojimi posve ili dielomice upravljaju učitelji, ima se za žensko ručno djelo i za kućanstvo namjestiti posebna učiteljica.

§ 35.Učiteljice smiju se za nastavu dječakah, bili na posebne razrede odie-ljeni ili s djevojkami sdruženi, samo u niža četiri godišta i na predlog zemalj-skoga školskoga vieća (nadzornika krajiških učionah) s dozvolom glavnoga (vojnoga) zapovjedničtva upotriebiti.

III. Uredba viših pučkih učionah (gradjanskih učionah).

§ 36. U svakom školskom kotaru ima se ustrojiti barem jedna gradjanska učiona.

§ 37. Gradjanskoj je učioni zadaća, da onim, koji nepolaze srednjih učio-nah, pribavi obrazovanje, koje nadilazi učevnu svrhu obće pučke učione, ili da jih pripravi za srednje učione.

Učevni predmeti na ovih učionah jesu:nauk vjere i ćudorednosti;jezik i sastavoslovlje;zemljopis i povjest, s osobitim obzirom na domovinu i njezin sustav; prirodopis;prirodoslovlje;računstvo;mjerstvo;

344


knjigovodstvo;prostorno risanje;krasopis;pjevanje i vježbanje tiela.Na ne-njemačkih gradjanskih učionah ima se dati prilika, da se nauči ta-

kodjer jezik njemački, a na svih gradjsnkih učionah banatske Krajine jezik magjarski.

Glavno (vojno) zapovjedničtvo može na predlog školskoga vieća dozvoliti, da se tudji jezici uče kao predmeti neobvezni.

§ 38. Samostalne djevojačke učione ove vrsti zovu se „više djevojačke uči-one“. U njih se uče isti predmeti, koji su propisani za gradjansku učionu; osim toga kao obvezni učevni predmeti: žensko ručno djelo i kućanstvo.

§ 39. Prepušta se onim, koji učionu uzdržavaju, da pučku učionu urede tako, da ista može ujedno riešiti zadaću učione gradjanske.

Gradjanske učione imaju se po pravilu sastojati iz osam razredah, kojih su prva četiri uredjena jednako kao u obće pučke učione.321

§ 40. Ustanove §§ 24. – 34. uporavljuju se i na gradjanske učione sa sliede-ćimi razlikami:

U gradjanskih učionah rastavljaju se dječaci od djevojakah počam od pe-toga razreda.

Imaju se po mogućtvu namjestiti posebni učitelji vjeronauka.Učiteljski sbor izabire izmedju odobrenih učevnih i čitaćih knjigah; on

može takodjer predložiti, da se uvedu nove učevne čitaće knjige.Odgovorni upravitelj gradjanske učione zove se „ravnatelj“ - više djevojač-

ke učione „predstojnica“.

IV. Uredba učionah opetovnicah (za nastavno obrazovanje)

§ 41. Na selih steže se za sada opetovna obuka na jednu godinu, i to na dva sata svake nedjelje i svakoga praznika.322

Učevni predmeti jesu čitanje, pisanje, računanje i poljsko gospodarstvo.

321 Slična odredba postoji u austrijskom zakonu o pučkom školstvu, gdje se u čl. 18. navodi mogućnost povezivanja petogodišnje opće pučke škole i trogodišnje građanske škole u jedinstvenu školsku ustanovu.

322 U austrijskom zakonu iz 1869. ne spominje se opetovnica, a u zakonu o pučkim školama koji je vrijedio u Dalmaciji predviđena je dvogodišnja opetovnica.

345


§ 42. U gradovih, gdje gradjanskih ili viših djevojačkih učionah neima, va-lja za popunu obće nastave za djecu da postoji jošte nastavna učiona sa dva godišta.

Učevni predmeti jesu:nauk vjere i ćudorednosti;obuka u jeziku;računanje;zemljopis;poviest domovine i zemaljski sustav;prirodoznanstvo, s osobitim obzirom na poljsko gospodarstvo;risanje;pjevanje;vježbanje tiela.§ 43. Učitelji, namješteni na pučkoj učioni, obvezani su na opetovno obu-

čavanje; no gdje sa opetovnom učionom imaju u savezu stručna godišta, mogu se i druge učiteljske sile upotriebiti.

V. Polazak pučkih učionah.

§ 44. Doba, u kojoj su djeca obojega spola obvezana na polazak učione, počima u ravnici i u zaklonjenih mjestih s navršenom šestom, u onih pak pre-djelih, gdje je put do škole dalek ili tegotan, s navršenom sedmom godinom života.

Školska sposobnost počima s nastalom šestom godinom života.Školska dužnost traje na selih sedam, a u gradovih osam godinah. Oproste

starosti daje upravna kotarska oblast (magistrat) na predlog mjestnoga škol-skoga vieća.

Od vremena školske dužnosti ima se na selih prvih šest godinah namieniti svakdašnjoj učioni, a sedma godina učioni opetovnici ili nastavnici.

U gradovih ima se po pravilu čitavo vrieme školske dužnosti posvetiti svakdašnjoj učioni; samo u onih gradovih i većih mjestih, gdje gradjanskih ili vi-ših djevojačkih učionah neima, pripadaju dvije zadnje godine učioni nastavnoj.323

323 U austrijskom zakonu iz 1869. godine obveza pohađanja škole propisana je od navršene šeste do navršene četrnaeste godine života djeteta i nije predviđena obveza pohađanja ope-tovnice, a u zakonu za Dalmaciju obveza pohađanja škole trajala je do navršene dvanaeste godine i potom je slijedila dvogodišnja opetovnica.

346


§ 45. Nemože se nijednomu učeniku uzkratit, da, zadovoljiv propisanoj školskoj dužnosti, još jednu godinu dalje posjećuje svakdašnju ili nastavnu uči-onu.

Učenici, za koje se na koncu propisane školske dužnosti pokaže, da nije-su dovoljno izučeni, mogu se prinuditi, da još jednu godinu dalje posjećuju svakdašnju kao i opetovnu učionu.

§ 46. Od polazka svakdašnje učione oproštena su privremeno ili trajno:Djeca, koju graduirani liečnik očituje umno ili tjelesno nesposobnom, kao i

takva djeca, koja uživaju shodnu privatnu ili domaću obuku, ili koja polože viši učevni zavod ili stručnu učionu.

Za djecu, koja posjećuju privatan zavod, odgovorni su roditelji ili njihovi namjestnici u toliko, da ista pokažu barem ono znanje, koje je za pučku učionu propisano.

U dvojbenih slučajevih odlučuje školsko vieće, izpitav prije učenika.§ 47. Roditelji ili njihovi namjestnici, kano i vlastnici tvornicah i obrtah

odgovorni su za to, da na polazak učione obvezana djeca učionu redovite po-sjećuju, pa se mogu na izvršivanje ove dužnosti i silom prinuditi. Obrtnici, koji proti tomu uzrade, imaju se kazniti globom od 10 for. a. vr., koja se kod opetovanih slučajevah može podvostručiti.

Globe idu u mjestnu školsku zakladu.324 § 48. U učionu prima se, osim ako se roditelji sele, samo početkom školske

godine. Iznimke može dozvoliti kotarsko, a u silnih slučajevih mjestno školsko vieće.

§ 49. Neposredno prije početka svake školske godine, prizvav mjestno školsko vieće, popiše upravna kotarska oblast svu djecu školskoga kotara bez razlike vjeroizpoviesti i zavičajne nadležnosti, koja su po dobi na polazak uči-one obvezana.

Tko diete neda upisati, ili o njem neistinito navede, ima se kazniti globom od 1 do 10 for., koja ide u mjestnu školsku zakladu.325

§ 50. Djeca, koja su po § 46. privremeno ili trajno oslobodjena od polazka pučke učione, imaju se pobilježiti, a izkaz valja preko kotarskoga školskoga vieća predložiti pukovniji (titeljskom batalijunu, magistratu).

324 Austrijski zakon o osnovnom školstvu iz 1869. u čl. 24. prepušta pokrajinskom za-konodavstvu donošenje odgovarajućih mjera protiv roditelja / vlasnika tvornica koji ne šalju djecu redovito u školu.

325 Ovakva odredba ne postoji u austrijskom zakonu iz 1869. godine.

347


§ 51. Pukovnija (titeljski batalijun, magistrat) ima pravo, saslušav školsko vieće, potražiti daljnje dokaze onih činah, koji ovu djecu opraštaju od polazka obćih učionah.

§ 52. Ako se djeca, o kojih nenastupi razlog, da se od polazka škole oproste, za prvih četrnaest danah školske godine neprime u pučku učionu, ima mjestno školsko vieće preko upravne kotarske oblasti roditelje ili njihove namjestnike opomenuti na njihovu dužnost, pa ako istoj za sliedeća 3 dana nezadovolje, pred-ložiti, da se na korist mjestne školske zaklade kazne globom od 50 nvč. do 3 for.

§ 53. Ako se djeca, što su na polazak škole obvezana, za školske godine presele iz jednoga školskoga kotara u drugi, imaju se dotična mjestna školska vieća medjusobno sporazumjeti i primateljne popise izpraviti.

§ 54. Nadzornik mjestne učione pregledava svako po mjeseca odsutničke popise učione, te izvješćuje o tom upravnu kotarsku oblast, koja u smislu § 52. postupa proti nemarnosti u polazku učione.

Nedovoljno izpričano zanemarenje učione smatra se kao da nije izpričano.§ 55. Kazan može se odmjeriti do pet forintah, ako su roditelji skrivili za-

nemarenje s namjerom dobiti.§ 56. Ova mjera kazne može se do 10 for. povisiti, ako roditelji ili njihovi

namjestnici budu izostajanju djece iz učione opetovano krivi.Ako takvi roditelji dobivaju iz sirotinjske blagajnice ili iz drugih dobrotvor-

nih zavodah kakvu podporu, ima jim ju dotična oblast uduzeti.§ 57. Mladići, koje se kod obrtnikah nalaze u nauci, obvezani su na polazak

nastavne obuke. Za točno obdržavanje ove ustanove odgovorni su meštri.326

§ 58. Roditelji ili njihovi namjestnici imaju se za to pobrinuti, da djeca, koja pučku učionu polaze, imaju potrebite školske knjige i ina učevna sredstva.

Svaka nebriga u tom pogledu ima se prijaviti upravnoj kotarskoj oblasti, koja će tada potrebna učevna sredstva nabaviti, a naknadno zakonitim putem utjerati.327

§ 59. Djeci siromašnih roditeljah imaju se potrebite školske knjige, i to sva-komu pojedinomu djetetu podpune i posebne, izručiti iz dotacije sirotinjskih knjigah.

Siromašna školska djeca dobivaju ostala učevna sredstva od obćine.328

§ 60. Na polazak učiona obvezana djeca brišu se iz imenika istom onda, kada se školskoj dužnosti po § 44. i 45. zadovolji, ili kada se posjed najpotrebitijega

326 U austrijskom zakonu iz 1869. ne postoje članci slični člancima 50.-57. ovoga zakona.327 Odredba iz drugog stavka ovoga zakona ne nalazi se u austrijskom zakonu o osnovnom

školstvu.328 Austrijski zakon ne spominje mogućnost da siromašna djeca školske knjige dobiju besplatno.

348


znanja dokaže odlaznicom-svjedočbom pučke učione ili privatne učione, koja ima pravo javnosti.

§ 61. Od prineska ovakve svjedočbe oproštena su ona djeca, koja se nalaze na kojoj višoj učioni, – i djeca onakva, koja su umnimi ili tjelesnimi mahnami spriečena, pribavit si obrazovanost pučke učione podpuno.

§ 62. Roditelji ili njihovi namjestnici, koji osim ova dva slučaja uklanjaju djecu od škole prije, nego dobiju pomenutusvjedočbu, podvrgnuti su istim opomenam i kaznam, kakve su odredjene za nemarni polazak škole.

Isto valja i o osobah, navedenih u § 57., koje kod njih zabavljenu djecu od polazka nastavne obuke suzdržavaju.

§ 63. Pravo, dosuditi kazne, pomenute u §§ 47., 49., 52., 54., 55., 56. i 62., pristoji u prvoj molbi pukovnijskomu zapovjedničtvu (titeljskomu bataljunu, magistratu).

Postupa se po onih propisih, koji-no uredjuju iztrage i odluke u prestupcih, u obćem kaznenom zakonu navedenih.

§ 64. Utoci proti odlukam sbog nepočeta, zanemarena ili prije dobe preki-nuta polazka škole, neimaju, u koliko nijesu upravljeni proti odredbam kazne-nim, nikakve odgodne krieposti.

§ 65. Proti roditeljem, koji uzprkos opetovanim kaznam jednako nezado-voljuju svojim dužnostim pogledom na školski polazak svoje djece, ima se dalnji postupak povesti po ustanovah obćega gradjanskoga zakonika.329

§ 66. U pogledu vremena, u koje šestero nedjeljni glavni praznici na pučkih učionah imaju u različitih predjelih pasti, prepušta se nižim oblastim, da, saslu-šav školska vieća, podnesu glavnomu (vojnomu) zapovjedničtvu predloge.330

VI. O trošku na pučke učione.

§ 67. Ustrojavanje i uzdržavanje potrebitih pučkih učionah jest zajednički posao svakoga školskoga kotara, koji ima isto tako sve stvarne potreboće uči-onah kao i beriva učiteljskoga osoblja namirivati.331

329 U austrijskom zakonu koji je poslužio kao predložak za ovaj zakon ne postoje odredbe slične ovima sadržanima u člancima 60.-65.

330 U austrijskom zakonu o osnovnom školstvu iz 1869. nema odredaba koje bi propisivale školske praznike.

331 Austrijski zakon o osnovnom školstvu (čl. 62.) propisuje da su za uzdržavanje osnovnih škola ponajprije nadležne općine te da pokrajinsko zakonodavstvo određuje koliko će u tome sudjelovati kotarevi.

349


§ 68. Ako se školski kotar sastoji iz jedne jedine obćine, tada se obćinsko zastupstvo i njegovi izvršujući organi brinu za školstvo jednako kao i za druge obćinske poslove.

§ 69. Na školski kotar prelaze sve obveze, koje su dosada pogledom na ustrojavanje i uzdržavanje potrebitih pučkih učionah spadale na svaku pojedi-nu školsku obćinu ili posebice ili zajedno s drugimi osobami ili sborovi.

§ 70. Na koliko je zakon ili ugovor osim školske obćine još druge osobe ili sborove obvezivao na danke ili prineske za potreboće ili za plaću učiteljskoga osoblja na pučkoj učioni, imaju se takove obveze u podpunom obsegu uzdr-žati.

Isto valja o zakladah i fondovih.§ 71. Ako su po zakladi, ili na temelju naslovah privatnoga prava stanovitim

učionam namienjeni pojedini prinesci, ima se ta namjena, uzdržavajući njezinu možda posebnu svrhu, uzčuvati.

§ 72. Za školske svrhe sklopljeni darovi i zapisi (uzdržavajuć njihovu mo-žebiti posebnu namjenu), i drugi osobiti, školskim svrham posvećeni prihodi, teku u blagajnicu školskoga kotara.

§ 73. K izdatkom školskoga kotara spada dalje:dotacija učiteljske knjižnice, za koju se može od učiteljah pobirati prinesak

s polovicom postotka godišnje plaće;troškovi za obdržavanje kotarskih učiteljskih skupštinah uključivo sa putni-

mi odštetami, koje se članovom imaju dati;odšteta za putne troškove i dnevnice za poslanike kotarskih učiteljskih

skupštinah na zemaljske učiteljske skupštine.§ 74. Za namirivanje učiteljske plaće i stvarnih izdatakah na javnih pučkih

učionah razpisati će se po pukovnijah, dok se porez ne uredi, prirez od 10 postotakah ordinarija izravnoga poreza, te će se ujedno pobirati sa porezom.

Ako ta svota ne dotječe za podmirenje pomenutih izdatakah, imaju se za pokriće manjka namaknuti prihodi možebiti postojećih pukovnijskih ili obćin-skih školskih fondovah, zakladah i zapisah; i to pukovnijskih za izdatke čitava školskoga kotara, a obćinskih za izdatke vlastitih učionah.

Ako i ovaj prinesak nedotječe za podmirenje školskih izdatakah, ima se manjkajuća jošte svota uvrstiti u godišnji proračun, te namiriti iz krajiško-ze-maljskoga budgeta.

Suvišci iz prihoda obćinskih ili pukovnijskih školskih fondovah, zakladah i zapisah upotrebljuju se na poboljšicu učiteljske plaće; i to fondovi, zaklade i

350


t. d. svake pojedine obćine za njezine učitelje, a fondovi i zaklade pukovnije za najzaslužnije učitelje školskoga kotara.332

VII. Privatne učione.

§ 75. Pored javnih učionah mogu se ustrojiti i privatne učione.§ 76. Dozvolu za ustrojstvo privatne učione podjeljuje, saslušav zemaljsko

školsko vieće (nadzornika krajiških učionah), glavno (vojno) zapovjedničtvo.§ 77. Upravljajući učitelj ili predstojnik i sve učiteljske sile takovih privat-

nih učionah imaju dokazati isto osposobljenje, kakvo se traži za javne učione jednake vrsti.

Promjena učiteljskih silah, preinaka učevne osnove, kao i školskoga i kuć-noga reda treba da se preko nadzornika krajiških učionah prijavi glavnomu (vojnomu) zapovjedničtvu.333

§ 78. Izbor mjesta za ustrojstvo ili umještenje privatnih učionah podvrgnut je pogledom na zdravstvene odnošaje kontroli oblasti.

§ 79. Privatne učione, kojim ustrojstvo i naučna svrha u svakom pogledu odgovaraju javnim učionam jednake vrsti, mogu, dokle isti odnošaj postoji, od glavnoga (vojnoga) zapovjedničtva dobiti pravo javnosti.334

§ 80. Ako takva privatna učiona zadovoljuje potreboćam i zahtjevom obći-ne, može se školski kotar oprostiti od dužnosti, da u istoj obćini ustroji jednaku javnu učionu.

§ 81. Roditelji ili njihovi namjestnici, koji svoju djecu ili svoje gojence daju u privatnom zavodu obučavati, nijesu tim riešeni dužnosti, da podpomažu uz-državati javnu učionu.

§ 82. Glavno (vojno) zapovjedničtvo može, saslušav zemaljsko školsko vie-će (nadzornika krajiških učionah) dati privatnu učionu, koja svrsi neodgovara, zatvoriti.

VIII. Prelazne ustanove.

§ 83. Zemaljske upravne oblasti imaju postojeću razdjelbu školskih kotarah odmah, čim ovaj propis postane kriepostnim, revidirati.

332 Člancima 68.-74. mnogo je detaljnije propisan način financiranja osnovnih škola nego što je to učinjeno u austrijskom zakonu donesenom dvije godine ranije.

333 Austrijskim zakonom iz 1869. predviđeno je da statut, nastavni plan i slične promjene treba potvrditi ministar javne nastave.

334 U austrijskom zakonu o osnovnom školstvu odluka o tome u nadležnosti je ministra javne nastave.

351


§ 84. Godinu danah poslie, kako ovaj propis postane kriepostnim, imaju se sva mjesta, česti mjestah, zaseoci i zabitna selišta uškolovati.

IX. Konačne ustanove.

§ 85. Ovaj propis stupa u kriepost početkom one školske godine, što sliedi iza njegova proglasa.

§ 86. Kada ovaj propis postane pravomoćnim, stupaju svi, u njegove pred-mete odnoseći se zakoni i naredbe, u koliko ustanovam ovoga propisa protu-slove ili se njimi zamjenjuju, izvan krieposti.335

335 U austrijskom zakonu koji je donesen dvije godine ranije provođenje zakona i donošenje potrebnih uputa povjereno je ministru bogoštovlja i nastave.

353

Zakon ob ustroju pučkih škola i preparandijah za pučko učiteljstvo (1874.)

ZAKON OD 14. LISTOPADA 1874.OB USTROJU PUČKIH ŠKOLAH I PREPARANDIJAH

ZA PUČKO UČITELJSTVO U KRALJEVINAH HRVATSKOJ I SLAVONIJI

Za vrijeme neoapsolutizma obrazovni sustav u Habsburškoj Monarhiji ponovno je dobio snažno konfesionalno obilježje, što je predstavljalo korak unatrag, jer je reformom Marije Terezije ostvarena djelomična sekularizacija školstva. Nakon ponovnog uvođenja ustavnosti nastavljen je rad na moder-nizaciji školstva u Monarhiji i Hrvatskoj. Tijekom 1860-ih godina nastalo je nekoliko zakonskih prijedloga o uređenju osnovnog školstva u Hrvatskoj koji su upućeni Hrvatskom saboru (bilo je i drugih prijedloga koji nisu bili upućeni Saboru). Učiteljska vijeća zagrebačke preparandije i zagrebačkih glavnih škola podnijela su Hrvatskom saboru 1861. godine Školski sustav za narodne početne učione i učiteljišta u trojednoj kraljevini Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavoniji. Vodeći članovi prve hrvatske učiteljske udruge – Učiteljske zadruge –Saboru su 1865. podni-jeli Ustav pučke škole u Trojednoj kraljevini. Četiri godine kasnije kanonik Stjepan Vuković, član izabranog saborskog školskog odbora, sastavio je Osnovu za pučke škole (tzv. Vukovićeva osnova). Iduće je godine Školski odsjek Zemaljske vlade izradio Zakonsku osnovu o ustrojstvu narodnih škola. Navedeni zakonski prijedlozi ušli su u saborsku raspravu, ali su državnopravna pitanja (rješavanje državno-pravnog odnosa s Ugarskom nakon što je ban Josip Jelačić 1848. prekinuo sve veze s Ugarskom te pitanje slanja hrvatskih predstavnika u Carevinsko vijeće u Beču) imala prioritet, pa vladar, nezadovoljan zbog neriješenih glavnih dr-žavnopravnih pitanja, nije potvrdio školske osnove ili one nisu dobile potporu saborskog odbora za školstvo jer su ih članovi odbora smatrali neprovedivima. Glavno prijeporno pitanje bilo je vezano za utjecaj Katoličke crkve na školstvo u Hrvatskoj, odnosno Pravoslavne crkve na područjima gdje je pravoslavno stanovništvo činilo većinu populacije. Nakon što je Hrvatsko-ugarskom na-godbom školstvo ušlo u djelokrug autonomnih poslova Hrvatske i nakon što su novi školski zakoni o osnovnom školstvu doneseni u Ugarskoj (1868.) i Austriji (1869.), u kojima je provedena daljnja sekularizacija škola koje su stav-ljene pod nadzor države u stručnom i upravnom pogledu, stvoreni su povoljni preduvjeti za modernizaciju osnovnog školstva u Hrvatskoj. To je ostvareno

354


u sklopu zamašne reformske djelatnosti vlade bana Ivana Mažuranića donoše-njem Zakona od 14. listopada 1874. ob ustroju pučkih škola i preparandijah za pučko učiteljstvo u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji. Taj je zakon donesen po uzoru na mađarski i austrijski zakon o osnovnom školstvu i iz navedenih su zakona pre-uzete neke odredbe te detaljnije razrađene i prilagođene prilikama u Hrvatskoj, a donesena su i neka kvalitetnija (i liberalnija) rješenja kojih nema u spomenu-ta dva zakona. To se osobito odnosi na izjednačen status i materijalna prava učitelja i učiteljica (Mažuranićev školski zakon bio je među rijetkim školskim zakonima u Europi koji u pogledu plaća nije diskriminirao učiteljice). Mažura-nićeva je vlada nastavila tradiciju predočavanja zakonskog prijedloga stručnoj javnosti, započetu tijekom revolucionarnih godina 1848.-1849., pa je u travnju 1874. održana konferencija o prijedlogu zakona na kojoj je uz predstavnike Vlade sudjelovalo i nekoliko istaknutih prosvjetnih djelatnika (uglavnom škol-skih nadzornika i ravnatelja škola). Nakon žustre rasprave u Hrvatskom saboru u kojoj je do izražaja došla podjela između zagovornika sekularizacije školstva koji su podržavali nadzor i upravu države u školama i onih koji su zagovarali snažan utjecaj Crkve u školama, uz neke izmjene usvojen je Vladin zakonski prijedlog.

Polazna premisa školskog zakona je da je zadaća pučke škole odgojna i obrazovna, ona djecu odgaja u religijskom, moralnom, psihičkom i fizičkom pogledu te im pruža opća znanja potrebna za građanski život. Zakonom se uvodi obvezno besplatno osnovno školstvo (besplatno u smislu da se nije pla-ćala upisnina niti školarina, ali su roditelji plaćali školske udžbenike) za svu dje-cu od navršene sedme godine života, a obveza pohađanja osnovne škole trajala je pet godina. Predviđene su kazne za roditelje ili skrbnike koji ne šalju djecu redovito u školu, čak je predviđena zatvorska kazna ili oduzimanje djece ne-marnim roditeljima i dodjeljivanje djeci novog skrbnika (tako daleko u kažnja-vanju nemarnih roditelja nisu išli ni mađarski ni austrijski zakon o osnovnom školstvu). Osnovne škole su javne ili privatne, dijele se na četverogodišnje opće pučke škole i trogodišnje građanske škole (to su bile više djevojačke škole koje su uključene u sustav osnovnog školstva i druge (stručne) škole namijenjene djeci koja nisu nastavila obrazovanje u gimnazijama ili realnim školama). Pro-pisani su nastavni predmeti koji su se učili (nauk vjere, materinski jezik, račun-stvo, zemljopis, povijest, fizika, prirodopis, krasopis, geometričko oblikoslovje, pjevanje, praktične upute za najvažnije struke gospodarstva, za žensku djecu i ženska ručna djela i uputa u kućanstvo, po prvi put je uvedena tjelovježba kao obvezni predmet i to za djecu oba spola). U građanskim školama obvezni predmeti bili su i njemački, odnosno talijanski jezik u Primorju, gospodarstvo

355


i obrtoslovje u skladu s lokalnim prilikama (za žensku djecu ženski ručni rad i kućanstvo) te prostoručno risanje. Detaljno su normirani pedagoški standardi (trajanje školske godine i praznika, tjedna satnica, broj učenika u pojedinom razredu, minimalni broj učenika za osnivanje škole, broj učitelja i njihove kva-lifikacije, potrebna nastavna sredstva i pomagala; svaka škola trebala je imati školski vrt, igralište, zdenac i prikladan stan za učitelja i sl.), definirane su ob-veze i jednaka plaća učitelja i učiteljica. Nastavni jezik je hrvatski, predviđeno je održavanje javnih ispita na kraju svakog polugodišta i obveza pohađanja opetovnice tijekom dvije godine za djecu koja ne nastavljaju školovanje na nekoj od viših škola. Škole su stavljene pod nadzor države (definiran je stručni nadzor na različitim razinama, uvedeni su školski odbori, a osobito su važnu ulogu imali županijski školski nadzornici), učitelji i učiteljice postali su javni činovnici i imali su pravo na mirovinu, a za svoj rad bili su odgovorni Zemalj-skoj vladi koja je bila vrhovna instanca nadležna za osnovno školstvo. Vlada je donosila nastavne planove i programe i odobravala udžbenike, rješavala je sva pedagoško-didaktička i disciplinarna pitanja. Zakonom je propisano i stručno obrazovanje budućih učitelja na trogodišnjim učiteljskim školama (preparan-dijama) i obveza kontinuiranog stručnog usavršavanja učitelja. Mažuranićev školski zakon stvorio je preduvjete za strukovnu autonomiju učitelja i proveo je sekularizaciju i modernizaciju osnovnog školstva.

Zakon od 14. listopada 1874. ob ustroju pučkih škola i preparandijah za pučko učiteljstvo u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji donosi se u prijepisu izvorno objav-ljenom u Sborniku zakonah i naredbah valjanih za kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju, godina 1874., komad XX., br. 49.

Pripremili: Vlasta Švoger i Zrinko Novosel

356


Zakon od 14. listopada 1874.

ob ustroju pučkih školah i preparandijah za pučko učiteljstvo u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji

MI FRANJO JOSIP PRVI,

po milosti božjoj cesar Austrijanski;

kralj Češki itd. i apostolski kralj kraljevinah Ugarske, Hrvatske, Slavonije i Dalmacije potvrdjujemo predloženi Nam u osnovi po hrvatsko-slavonsko-

dalmatinskom saboru

Zakon

ob ustroju pučkih školah i preparandijah za pučko učiteljstvo u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji.

GLAVA PRVA

Obćenite ustanove

§. 1.Pučkoj je školi zadaćom, da djecu religiozno i ćudoredno odgaja, duševne

im i tjelesne sile razvija, te ih u potrebitom za gradjanski život obćem znanju i umienju podučava.

§. 2.Pučke škole diele se na obće pučke i gradjanske škole.S obćimi pučkimi školami spojene su opetovnice.S obćimi pučkimi školami mogu prama mjestnim potrebam biti spojeni i

strukovni tečaji.§. 3.Pučke su škole nadalje ili javne ili privatne. One, koje se posve ili djeloma

troškom zemlje ili političke obćine podižu i uzdržavaju, jesu javne škole te ih kano takove mogu polaziti djeca bez razlike vjeroizpovjedanja.

§. 4.Bogoštovne u zemlji obstojećeo bćine mogu o svom trošku podizati i uz-

državati konfesijonalne pučke škole, kojim će se priznati pravno javnosti, ako

357


glede njihova vanjskoga uredjenja i nutarnjega ustroja bude zadovoljeno uvje-tom ovim zakonom propisanim.

§. 5.Gdje u konfesijonalno-mješovitih obćinah već sada za različite konfesije

obstoje posebne škole, mogu se sporazumkom dotičnikah takove škole spojiti i pretvoriti u jednu zajedničku javnu školu.

§. 6.U pučkoj školi učitelj mora biti one vjere, kojoj pripada mladež školu po-

lazeća.U konfesijonalno-mješovitih školah učitelj, ako je jedan, mora biti one vje-

re, kojoj pripada većina učenikah, nastane li pako potreba, da se namjeste dva ili više učiteljah (§. 20.), tada se ima obzir uzeti i na one manjine, kojih vjeroi-zpoviesti pripada bar četvrti dio ukupnoga stanovničtva dotične školu uzdrža-vajuće obćine.

§. 7. Sgrade pučkih školah moraju stajati na shodnih i zdravih mjestih, moraju

biti suhe, svjetle i provjetrive te imati dovoljna prostora za mladež.Osnove za gradjenje pučkih školah, na koliko nisu već unaprjed propisane

(§. 39.), moraju u pojedinih slučajevih prije izvadjanja biti odobrene od zemalj-ske vlade.

§. 8. Pučke škole moraju biti providjene potrebitim pokućtvom i bar najnuždni-

jimi učevnimi sredstvi. §. 9.Vremenito ili trajno izključuju se od polazka pučkih školah djeca, koja su

kužno bolestna ili inače radi znatne kakove tjelesne mahne ili duševne bolesti, za svrhe nastave ili polaženje škole nesposobna.

§. 10. Po mogućnosti ima se nastojati o tom, da u pučkih školah djeca mužkoga i

ženskoga spola budu posebice podučavana.§. 11.Nastavni je jezik na pučkih školah hrvatski. Nu na onih javnih pučkih ško-

lah, koje podižu i uzdržavaju obćine drugoga po jeziku plemena, nastavnim je jezikom dotični materinski. Na takovih se školah povrh toga ima učiti hrvatski jezik kano obvezni predmet učevni.

358


Nu, ako se je u takovih obćinah hrvatski jezik već uobičajio, može nastav-nim jezikom biti hrvatski, nego dotični materinski jezik može biti obveznim predmetom učevnim.

§. 12.Učevne osnove i školske knjige propisuje za sve pučke škole zemaljska vla-

da, – vjeroučne na predlog dotičnih crkvenih oblastih, – ter se druge nesmiju upotrebljavati.

§. 13. Sve školske knjige na svih istovrstnih pučkih školah imaju biti jedne ter iste.§. 14.U pučke se škole primaju učenici početkom školske godine; tečajem škol-

ske godine mogu po obćinskom školskom odboru (§. 146.) biti primljeni samo usljed dokazane bolesti ili preseobe roditeljah.

§. 15.Obuka na pučkih školah traje svaki tjedan najmanje 20, a najviše 25 urah,

računajući ovamo i nauk vjere, ali izuzamši gimnastiku, pjevanje i ine praktičke vježbe.

Na pučkih školah imaju se svakoga polugodišta javni izpiti držati.§. 16.Praznici, povrh nedjeljah, blagdanah i četvrtakah, ili ove zastupajućih dva-

juh poludnevah, traju dva mjeseca na godinu.§. 17.Na pučkih se školah neplaća ni primarina ni školarina.

GLAVA DRUGA

Ob obćoj pučkoj školi

§. 18. Obće pučke škole imaju četiri razreda.§. 19.Obće pučke škole mogu imati jednoga do četiri učitelja (§. 20.).Svaki učitelj uči u posebnoj sobi.§. 20. Ako se na kojoj obćoj pučkoj školi s jednim učiteljem tri godine zasebice

prijavi preko 80 učenikah, onda treba namiestiti i drugu učiteljsku silu; ako li taj broj istim načinom naraste preko 160, dotično preko 240 učenikah, onda

359


treba namiestiti još treću i četvrtu učiteljsku silu. – Ako se na obćoj pučkoj školi prijavi za koji razred više od 80 učenikah, onda treba otvoriti paralelku.

Bude li koja obća pučka škola primorana, kroz pet godinah izasobce336 veći dio svojih razredah dieliti na paralelke, tada se mjesto tih paralelnih razredah ima ustrojiti stalna posebna učiona.

§. 21. Mjesto trećega i četvrtoga učitelja mogu se na obćoj pučkoj školi namiestiti

dva podučitelja.§. 22. U 1. i 2. razredu mužkih i dvospolnih obćih pučkih školah mogu se nami-

estiti i učiteljice ili podučiteljice.Učiteljice namještene u dvospolnih obćih pučkih školah dužne su u tom

slučaju podučavati žensku djecu i u ručnom djelu i kućanstvu.§. 23.Gdjegod na obćoj pučkoj školi ima više učiteljah, jedan se od njih ima po-

staviti ravnajućim učiteljem.§. 24.Svako mjesto, gdje ima barem 40 djece školu polaziti obvezane, mora imati

obću pučku školu.§. 25.Mjesto, koje ili neima 40 sposobnjakah ili nemože napose uzdržavati škole,

mora se sdružiti s drugimi mjesti, ter zajedno imati obću pučku školu. Udru-žena mjesta neka po mogućnosti nebudu više od pol milje udaljena od svoje škole.

§. 26.Gdje u političkoj obćini u smislu ovoga zakona valja da bude više školah,

ima ona odrediti teritorij i mjesto za pojedine škole (§§. 3., 24. i 25.); ovaj teri-torij sačinjava školsku obćinu.

Ako bi teritorij školske obćine sastojao iz mjestah spadajućih u razne poli-tičke obćine, imaju ove postupati porazumno, kako glede mjestah, koja imaju u školsku obćinu spadati, kano i glede diela, koji će svaka od onih političkih obćinah iz svoje potrošarine (§. 31.) doprinositi za onu školu.

§. 27.Po svih gradovih bez iznimke i po svih mjestih, koja broje najmanje 3000

dušah, mora biti obća pučka škola s najmanje četiri učiteljske sile.

336 Uzastopce.

360


§. 28.Svaka školska obćina dužna je o svom trošku podizati i uzdržavati svoje

obće pučke škole.§. 29.Ako su uz obćinu i privatne osobe ili korporacije već od prije za uzdržava-

nje škole štogod doprinositi mu drago pravnim naslovom obvezane, imaju se takove obveze uzdržati u svojoj podpunoj krieposti.

To valja i o zakladah i fondovih školam namienjenih, koji niti se u druge svrhe, niti naročitoj namjeni protivno upotrebljavati nesmiju.

§. 30.Kako za podmirivanje stvarnih potrebah škole, tako i za plaćanje učiteljah

ima se u svakoj školskoj obćini, i to u mjestu, u kojem je škola, utemeljiti škol-ska blagajna, u koju teku:

a) obvezni prinesci privatnih osobah ili korporacijah te dohodci od zakla-dah i fondovah školskih (§. 29.);

b) sve novčane globe, što ih ustanovljuju §§. 46., 49., 51., 61 i 62;c) dohodak od zemaljah školskih;d) kamate zaklade školske (§. 34.);e) rabat od neposredno pribavljenih knjigah školskih (§. 41.);f) darovi i legati školskoj blagajni namienjeni.§. 31. Uz izvore u predidućem §. 30. naznačene ima se za podmirivanje troškovah

škole na prvom mjestu upotriebiti dohodak od potrošarine dielom, koji bude potreban, te koji se takodjer ima predati u školsku blagajnu.

A gdje svi ti izvori dotjecali nebudu, imat će se manjak pokriti iz ostalih dohodakah obćine.

§. 32.Siromašnim školskim obćinam, koje dokažu, da svega troška za svoju obću

pučku učionu nikako podmiriti nemogu, priticati će se po mogućnosti u po-moć iz zemaljskih sriedstvah.

§. 33.Osim školske blagajne ima se u svakoj školskoj obćini, u koliko već neob-

stoji, utemeljiti školska zaklada, u koju će teći:a) ostatci od plaćah redovitih učiteljah za vrieme, dok su zastupani pri-

vremenimi učitelji;b) novčane globe, što ih ustanovljuje § 151.;c) darovi i legati školskoj zakladi namienjeni.

361


§. 34.Glavnice školske zaklade nesmiju se trošiti, već se imaju plodonosno ulaga-

ti i samo kamati od njih pripadaju školskoj blagajni.§. 35.Školskom blagajnom i školskom zakladom upravlja obćinski školski odbor

(§. 134. c) po naputku, što će ga izdati zemaljska vlada.§. 36.U obćih pučkih školah veličina se i broj školskih sobah mora, obzirom na

ustanove §. 20. ravnati po broju djece školu polaziti obvezane i po broju po-trebitih za nju učiteljah.

Nu kod novih gradnjah valjat će se obazirati i na mogući prirastak djece školu polaziti obvezane.

§. 37.Pri svakoj obćoj pučkoj školi mora biti prikladan stan za jednog učitelja.§. 38. Uza svaku obću pučku školu mora za praktično vježbanje učenikah u gos-

podarstvu biti školski vrt, zatim gombalište i zdenac za piće i kućnu porabu učiteljevu.

§. 39.Potanje ustanove o tom, kako da se ima postupati pri gradjenju školah, ter

o tom, kakove da imaju biti školske sgrade i pojedini njihovi dielovi i pokućtvo školsko, izdati će zemaljska vlada posebnom naredbom.

§. 40.I obstojeće školske sgrade imat će se, na koliko već nisu, što prije urediti,

dotično pregraditi prema navedenim ustanovam (§§. 36. – 38.).§. 41.Svaka seoska školska obćina dužna je za svoju pučku školu školske knjige

i druge za nauk potrebite stvari prije početka svake školske godine nabaviti, ter ih medju učenike putem učiteljah podieliti. Trošak u to ime imat će obćini naknaditi dotični roditelji učenikah.

§. 42.Posve siromašnim učenikom davat će obćina školske knjige i druge za nauk

potrebite stvari bezplatno.§. 43. Roditelji ili njihovi zamjenici nesmiju svoje djece ili štićenikah ostaviti bez

obuke, koja je propisana za obću pučku školu.

362


§. 44.Sposobnost za polaženje škole počima s navršenom šestom godinom; ob-

vezanost pako na polaženje škole nastaje s navršenom sedmom godinom ži-vota.

§. 45.Obvezanost na polazak škole traje pet godinah, neračunajuć ovamo ope-

tovnu obuku (§. 57.).337

§. 46.Najmanje mjesec danah prije početka školske godine ima se obaviti popis

svekolike, unutar školske obćine nalazeće se, na polaženje škole obvezane dje-ce, i to putem posebnoga za to izaslanoga odbora, koj kako će biti sastavljen, odrediti će se putem naredbe.

Tko diete popisu ukloni ili glede njega štogod krivo naznači, kaznit će se načinom i putem u §. 49. naznačenom globom od 1 – 20 for. na korist školske blagajne, ili ako platiti neuzmogne,338 zatvorom od 1 – 4 dana.

§. 47. Tieleseno slabu ili duševno nezrelu diecu može obćinski školski od-bor na duže ili kraće vrieme oprostiti od polazka škole.

§. 48.Učenike, koji su na obćoj pučkoj školi četiri godine proboravili i predme-

te za četvrti razred s dobrim uspjehom naučili, može dotični školski odbor oprostiti od dalnjega svakdanjega polazka škole, te ih samo pridržati, da polaze opetovnicu.

§. 49.Roditelji ili njihovi zamjenici dužni su djecu, koja su na polaženje škole ob-

vezana (§. 44.), redovito pošiljati u javnu pučku školu; što ako propuste, imaju se od obćinskoga školskoga odbora najprije na svoju dužnost opomenuti; a ako se opomenom neuspije, imaju se na prijavu obćinskoga školskoga odbo-ra od obćinske političke oblasti kazniti na korist školske blagajne postupnimi novčanimi globami od 1 – 10 for., koje će se globe utjerivati onim načinom, kojim se utjeruju i drugi obćinski zaostatci. Samo u slučaju podpune neutjeri-vosti novčane globe imadu se roditelji, ili njihovi zamjenici kazniti zatvorom od 1 do 2 dana.

Slučajeve, u kojih će se izostatci iz škole moći smatrati izpričanimi, ustano-vit će zemaljska vlada.

337 U izvorniku nema točke na kraju članka.338 U izvorniku je pogrešno napisano: neuzmegne.

363


Učitelj će svakih 14 danah predlagati obćinskomu školskomu odboru izkaz školskih izostatakah (absencijah).

Proti roditeljem, koji uzprkos opetovanim kaznam uztraju u nemarnosti glede pošiljanja svoje djece u školu, postupati će se po ustanovah §§. 176. i 177. gradjanskoga zakonika na obustavu ili na gubitak otčinske vlasti, te će im se djeci postaviti skrbnik.339

§. 50.Roditeljem ili njihovim zamjenikom ostaje prosto djecu svoju dati podu-

čavati ili doma ili u kojem god budi privatnom budi javnom zavodu ili u kojoj drugdje postojećoj pučkoj školi. Nu u tom su slučaju roditelji ili njihovi za-mjenici dužni svake godine dotičnu nebiljegovanu svjedočbu o napretku djece podnositi obćinskomu školskomu odboru; a ovaj je dužan na to paziti, da se takova djeca poduče bar u onom obsegu, kakov se po ovom zakonu zahtieva za javne pučke škole (§. 54.).340

§. 51.Djeca, koja se doma podučavaju, moraju svake godine položiti izpit na

kojoj javnoj pučkoj školi.Prekršitelji ustanovah ovoga i predidućega §. 50. kaznit će se po obćinskoj

političkoj oblasti globom od 20 – 100 for. na korist školske blagajne.§. 52.Vlastnici tvornicah ili većih obrtničkih radionicah, na koliko se za svoj po-

sao služe djecom, na polaženje škole još obvezanom, moraju takovu djecu, dok ona obveza traje, ili pošiljati u javnu mjestnu učionu ili ju pako dati najmanje 12 urah na tjedan obučavati u posebnoj o svom trošku po propisih valjanih za javne škole ustrojenoj tvorničkoj učioni.

Ustanovljeno za obuku vrieme mora se smjestiti unutar vremena za posao opredieljena.

Vlastnici tvornicah ili većih obrtničkih radionicah, koji za obuku djece kod njih zabavljene propuste skrbiti jednim ili drugim od gori naznačenih načinah, pasti će pod novčanu globu, ustanovljenu §. 87. (dotično §. 85.) obrtnoga zakona

339 Ovaj članak pokazuje koliko je državi bilo stalo da preuzme važnu, pa i ključnu ulogu u odgoju i obrazovanju djece. Moderne države u tom pogledu prelaze granice i za sebe za-htijevaju ulogu vrhovnog autoriteta u odgoju i obrazovanju djece koje su u tradicionalnim društvima imale obitelj i Crkva. Slična se odredba ne nalazi ni u austrijskom ni u mađar-skom zakonu o osnovnim školama.

340 Ova obveza roditelja predviđena je i Planom za gimnazije iz 1849. godine.

364


od 27. veljače 1872., ter im se u slučaju opetovana prestupka može oduzeti pravo upotrebljavati za svoj posao djecu na polaženje škole obvezanu.341

§. 53.Na pustarah (majurih), na kojih ima za školu sposobne djece, a nemora se

po §. 24. podići posebna škola, niti se djeca radi daljine gdje drugdje uškolovati mogu (§. 25.), imade vlastnik dotične pustare (majura) skrbiti za obuku ovako-ve djece po propisu, što će ga izdati zemaljska vlada.

§. 54.Nastavni predmeti u obćoj školi jesu sliedeći:a) nauk vjere;b) materinski jezik (§. 11.), čitanje, pisanje, slovnica, vježbe u govoru i

pismenom izrazu mislih;c) računstvo;d) zemljopis; e) povjestf) fizika; ig) prirodopis, na temelju čitankah.342 h) krasopis;i) geometričko oblikoslovje;j) pjevanje;k) gimnastika;l) praktična uputa u najvažnije struke gospodarstva.K tomu za žensku djecu ženska ručna djela i uputa u kućanstvo.§. 55.Obuku u ženskom ručnom djelu i u kućanstvu dužne su tamo, gdje obstoje

samostalne djevojačke škole, podielivati učiteljice takovih školah.Gdje pako neima samostalne djevojačke škole, ili gdje je djevojačka škola

učiteljem izručena, tamo za obuku u ženskom ručnom djelu i u kućanstvu tre-ba po mogućnosti skrbjeti za posebnu učiteljicu.

§. 56.Znanje stečeno u svakdanjoj obćoj pučkoj školi opetuje se i razširuje prama

potrebam praktičkoga života u opetovnici, koja je spojena sa svakom takovom školom.

341 Ova odredba također je velika novost i pokazuje brigu države za osiguranje (približno) jednakih uvjeta za školovanje djece neovisno o socijalnom statusu.

342 Napomena “na temelju čitankah” odnosi se na zemljopis, povijest, fiziku i prirodopis.

365


§. 57.Opetovna obuka traje dvie godine.§. 58.Opetovnicu su obvezana polaziti sva djeca, koja su svršila obću pučku školu.Izuzimaju se ona djeca, koja, polazeć kakovo od obće pučke škole više uči-

lište, ili kakov strukovni tečaj, svrše s dobrim uspjehom najmanje dva godišnja tečaja takova učilišta.

§. 59.Djeca, koja posluju u tvornicah ili u većih obrtničkih radionicah (§. 52.),

obvezana su, svršivši svakdanju obću pučku školu, tečajem dvijuh godinah i na opetovnu obuku, za koju im se od strane vlastnikah tvornice i obrtničke radi-onice ima pružiti prilika budi u javnoj mjestnoj, budi u posebnoj uz tvorničnu učionu uredjenoj opetovnici.

§. 60.Koji šegrti i trgovački naučnici neznaju ni čitati ni pisati, moraju se uz

nagradu, koju će njihovi gospodari utanačiti s dotičnim učiteljem, dati u toj umjeći predbježno podučiti u posebnoj pripravljaonici za opetovnicu.

§. 61.S roditelji ili njihovi zamjenici, dotično obrtnici i vlastnici tvornicah ili ve-

ćih obrtničkih radionicah, koji propuste slati dotičnu diecu u opetovnicu, po-stupat će se po propisu §. 49. ovoga zakona, dotično §. 87. obrtnoga zakona od dne 27. veljače 1872.

Ako li djeca svojom krivnjom propuste polaziti opetovnicu, moraju nado-knaditi zanemareno vrieme dužim polaženjem opetovnice.

§. 62.Pod globom od 20 do 50 forintih na korist obćinske školske blagajne nesmije

nijedan majstor osloboditi svoga šegrta a trgovac svoga naučnika, ako šegrt ili naučnik školskom svjedočbom nedokaže, da je uredno polazio opetovnicu.

§. 63.Na pučkih školah, gdje ima više učiteljskih silah, imaju se opetovnice po

potrebi razdieliti na više razredah.§. 64.Učitelji su pučkih školah dužni učiti u opetovnici bezplatno.§. 65. Opetovnica se drži dva puta na tjedan po dvie ure, neračunajuć u ovo vri-

eme nauk vjere.Dane i ure za opetovnu obuku odredjuje mjestna školska oblast.

366


§. 66.Obuka u opetovnici ima se protezati na najpotrebitije za život predmete. Dotičnu učevnu osnovu propisati će zemaljska vlada.

GLAVA TREĆA

O gradjanskoj školi

§. 67.U gradjanskoj školi mogu učenici, koji neprelaze u viša učilišta, nastaviti

nauk pučkih školah, s obzirom na obrt, trgovinu i umno gospodarstvo.§. 68. Gradjanska škola traje najmanje tri godine.§. 69.U gradjansku se školu primaju samo oni učenici, koji su izučili obću pučku

školu.§. 70. Nastavni predmeti na mužkoj gradjanskoj školi jesu sliedeći:a) nauk vjere;b) hrvatski jezik;c) njemački, a u Primorju talijanski jezik;d) zemljopis i povijest, s osobitim obzirom na domovinu i njezin ustav;e) prirodopis;f) prirodoslovje;g) računstvo;h) geometrija i geometričko risanje;i) gospodarstvo i obrtoslovje s obzirom na potrebu dotičnih mjestah;j) prostoručno risanje;k) krasopis;l) gramatika.§. 71.Na ženskoj gradjanskoj (višoj djevojačkoj) školi nastavnimi predmeti jesu

oni isti, koji i na mužkoj gradjanskoj školi, osim što se mjesto gospodarstva i obrtoslovja uči kućanstvo i ženska ručna djela.

367


§. 72.Osim redovitih predmetah, izbrojenih u §. 70. i 71. može se na obijuh gra-

djanskih školah, mužkoj i ženskoj, s dozvolom zemaljske vlade podieljivati i izvanredna obuka u još kojem predmetu.

§. 73. Dosadanje male, s glavnimi školami spojene realke imaju se pretvoriti u

gradjanske škole ili u samostalne male realke.343

GLAVA ČETVRTA

O preparandijah

§. 74.Preparandije su zavodi, u kojih se učenici pripravljaju i osposobljuju za

učitelje pučkih školah.§. 75.Zemlja uzdržava o svojem trošku potrebiti broj mužkih i ženskih prepa-

randijah.Dotacije privatnih osobah imaju za istu svrhu i nadalje ostati kod dotičnih

preparandijah. §. 76.Uza svaku preparandiju mora biti obća pučka škola i školska radionica za

praktičku vježbu budućih učiteljah i učiteljicah pučkih školah.Osim toga mora uza svaku mužku preparandiju za praktičku vježbu u gos-

podarstvu biti dovoljno prostran vrt i gombalište, a uza svaku žensku prepa-randiju zabavljalište.

§. 77.Tečaj preparandijski traje tri godine.§. 78.U mužku se preparandiju primaju samo oni zdravi i neporočni mladići, koji

su navršili 15. godinu dobe svoje i s dovoljnim uspjehom izučili barem malu gimnaziju ili malu realku ili gradjansku školu, ili koji su si inače pribavili znanja u istom obsegu.

343 Riječ je o nepotpunim dvogodišnjim realkama koje su temeljem Plana za realke iz 1849. go-dine iz organizacijskih i pedagoških razloga bile spojene s pučkom školom (nije precizirano kojim tipom pučke škole jer je to ovisilo o lokalnim potrebama).

368


U žensku se preparandiju primaju samo one zdrave i neporočne djevojke, koje su navršile 15.344 godinu dobe svoje i izučile gradjansku (višu djevojačku) školu, ili koje su si inače pribavile znanja u istom obsegu.

U slučajevih obzira vriednih podieljivat će zemaljska vlada oprost od pro-pisane dobe.

Preparandi i preparandice primaju se u preparandije samo uz položeni na istom zavodu prijamni izpit, koji će obsizati sve one predmete, koji se uče u maloj realci ili u nižem gimnaziju ili u gradjanskoj školi, osim staroklasičkih jezikah.345

§. 79.Svi kandidati, koji kane polaziti preparandiju, moraju po pravilu stupiti u

prvi razred.Samo takovim kandidatom, koji su već njekoliko viših razredah srednje

koje učione svršili ili drugo kakovo više učilište polazili, ili su inače veću dušev-nu zrelost dokazati vrstni, može zemaljska vlada na predlog učiteljskoga sbora dozvoliti, da odmah stupe u viši koji tečaj preparandije, ako posebnim izpitom dokažu u svih strukah onoliko znanja, koliko se za onaj viši tečaj preparandije zahtieva.

§. 80.Učenikah nesmije biti više od 40 u jednom razredu.§. 81.Na mužkoj se preparandiji uče sljedeći predmeti:a) nauk vjere;b) pedagogika, didaktika s njihovom povjestju i pomoćnimi naukami;c) hrvatski jezik i povjest književnosti njegove;d) njemački jezik;e) zemljopis i povjest, s osobitim obzirom na domovinu i njezin ustav;f) prirodopis (životinjstvo, bilinstvo, rudstvo);g) prirodoslovje (fizika i počela lučbe);h) matematika (aritmetika, algebra i geometria);i) gospodarstvo i obrtoslovje s osobitim obzirom na domaće okolnosti;j) krasopis;k) geometričko i prostoručno risanje;

344 U izvorniku bez točke kao oznake rednog broja.345 U izvorniku bez točke na kraju članka.

369


l) pjevanje, guslanje i orgulanje;m) gimnastika.§. 82.Na ženskoj se preparandiji uče sliedeći predmeti:a) nauk vjere;b) pedagogika i didaktika s njihovom povjestju i pomoćnimi naukami;c) hrvatski jezik i povjest književnosti njegove;d) njemački jezik;e) zemljopis i povjest, s osobitim obzirom na domovinu;f) računstvo;g) prirodopis;h) prirodoslovje;i) kućanstvo;j) krasopis;k) risanje;l) pjevanje i glasba;m) ženska ručna djela;n) gimnastika.§. 83.Na preparandijah, gdje bude prilike, imaju se preparandi i preparandice

upućivati i u načinu kako se obučavaju sliepi i gluhoniemi.§. 84. Na preparandijah drže se koncem prve i druge godine izpiti, te se učeni-

kom izdaju godišnje svjedočbe, koje odlučuju o prelazu dotičnikah u viši tečaj.§. 85.Ako se poslje prva dva tečaja pokaže, da koji preparand neima zvanja i

sposobnosti za učiteljstvo, ima se takov odpraviti iz preparandije.§. 86.Nakon podpuno dovršena trogodišnjega nastavnoga tečaja imaju se prepa-

randi i preparandice, želeći polučiti osposobljenje za učiteljsku službu, podvrći strogomu izpitu, koji će se iz svih na preparandiji predavanih predmetah teo-retički i praktički polagati pred posebnim povjerenstvom.

Članovi toga povjerenstva jesu: jedan povjerenik zemaljske vlade, koji je ujedno predsjednik povjerenstva, po jedan zastupnik crkvenih oblastih, učitelji preparandije i drugi vještaci, koje pozove zemaljska vlada.

370


§. 87.Kandidatom, koji na izpitu zadovolje propisanim zahtievom, izdaje se svje-

dočba, kojom se oni sposobnimi izjavljuju za učiteljsku službu na obćih pučkih školah.

§. 88.Kandidatom, koji na izpitu nezadovolje propisanim zahtjevom, samo je je-

danput prosto izpit opetovati, a medjutim se mogu upotrebiti kano privremeni učitelji (§. 112.).

Po drugi put opetovanje učiteljskoga izpita može dozvoliti samo zemaljska vlada.

§. 89.Tko je načinom u §. 87. naznačenim osposobljen za učiteljsku službu na

obćih pučkih školah, može se poslje podvrći izpitu za gradjanske škole pred postavljenim za to izpitnim povjerenstvom.

§. 90.Mladići, koji su s dobrim uspjehom svršili veliki gimnazij ili veliku realku,

mogu, iza kako su se samo njeko vrieme praktički izvježbali na preparandiji, neposredno biti pripušteni k izpitu za gradjanske škole.

§. 91.Kandidati, koji se po dovršenom učiteljskom izpitu nisu za vrieme od tri

godine bavili učiteljskom strukom, moraju prije svoga definitivnoga namješte-nja ponoviti učiteljski izpit.

§. 92.Učiteljsko osoblje na preparandijah sastoji od ravnatelja, zatim od dva do

četiri glavna učitelja, učiteljah vjere i potrebnih k tomu pomoćnih učiteljah (dotično učiteljicah).

§. 93.Ravnatelja i učitelje na preparandijah imenuje zemaljska vlada.

GLAVA PETA

O produžnom obrazovanju učiteljah

§. 94.Da se učitelji mogu u znanstvenom i pedagogičkom pravcu i dalje obrazi-

vati, zato služe knjižnice, školski časopisi, učiteljski sastanci i izvanredni pro-dužni učevni tečaji.

371


§. 95.Svaka je školska obćina dužna davati najmanje 10 for. na godinu, da se ute-

melji i uzdržava obćinska knjižnica, kojom upravlja dotični učitelj ili učiteljski sbor.

§. 96.U području svakoga kotarskoga suda mora se najmanje jedan put na godi-

nu pod predsjedom županijsko-školskoga nadzornika (§. 161. f) držati učitelj-ski sastanak.

§. 97. Svi su učitelji javnih pučkih školah dotičnoga kotarskoga suda i u obsegu

istoga nalazećih se možda preparandijah dužni doći na učiteljski sastanak, a učiteljem privatnih pučkih školah prosto je doći na taj sastanak.

Učiteljem javnih pučkih školah, polazećim na učiteljski sastanak, dužne su dotične školske obćine dati u tu svrhu potrebitu pripomoć.

§. 98.Zemaljska vlada može, kada za potrebno obnadje, sazvati sastanak učite-

ljah iz sve zemlje.§. 99.Učiteljski sastanci pretresuju didaktičko-pedagogička, disciplinarna i mate-

rijalna pitanja tičuća se pučkih školah.§. 100.Na svakoj se preparandiji prema potrebi u vrieme jesenskih praznikah drže

izvanredni produžni učevni tečaji.§. 101.Svi su javni učitelji obćih pučkih školah, koje pozove zemaljska vlada, duž-

ni doći na produžni učevni tečaj, i to o svom trošku.

GLAVA ŠESTA

O privatnih pučkih školah

§. 102.Privatne pučke škole, u kojih se podučavaju za školu sposobna djeca, kano i

zavode, u kojih djeca povrh nauka, stan i hranu dobivaju, može svatko podizati i uzdržavati, uz sljedeće uvjete:

Predstojnik i učitelj moraju dokazati, da su onako osposobljeni, kano što se to traži od dotičnih učiteljah na javnih pučkih školah (§. 110).

372


Vlastnik i učitelj moraju biti osobe kako u obziru kaznenoga zakona tako i u obziru ćudorednom neporočne (§. 110).

Naučna osnova mora sadržavati najmanje onoliko, koliko se uči u javnih pučkih školah.

Mjesto za podignuće ili prostorije za smještenje privatne škole moraju od-govarati zahtjevom zdravstvenim (§. 7.), k tomu škola mora biti providjena shodnim pokućtvom i potrebitimi učili (§. 8.).

Tražeći dozvolu, imaju kako oni, koji privatni zavod samo za nastavu podi-ći, tako i oni, koji s takovim nastavnim zavodom i odgojilište spojiti namjerava-ju, izrikom naznačiti konfesiju, kojoj zavod namienjuju, te im djecu druge vjere neće biti slobodno primati bez naročite dozvole, koja za svaki pojedini slučaj ostaje pridržana zemaljskoj vladi.346

Svaka promjena glede učiteljah, naučne osnove i školske sgrade ima se pu-tem županijskoga školskoga nadzornika na odobrenje predložiti zemaljskoj vladi.

§. 103.Nastavnim jezikom u privatnih školah ima biti onaj isti, koji je nastavnim

jezikom javnih školah u istoj obćini.§. 104.Dozvolu za privatne pučke škole podieljuje zemaljska vlada, a tražiti ju valja

putem županijskoga školskoga nadzornika.§. 105.Privatne pučke škole mogu od zemaljske vlade zadobiti pravo javnosti, ako

tečajem bar trijuh godinah budu odličnim načinom postigivale onaj naučni cilj, koji je zakonom opredieljen javnim školam iste kategorije.

§. 106.Svi dosadanji predstojnici privatnih pučkih školah imaju prama zahtjevom

ovoga zakona uz rok od tri mjeseca, od krieposti ovoga zakona računajući, tražiti novu dozvolu.

Neučine li toga, imaju im se dotični privatni zavodi zatvoriti od zemaljske vlade.

§. 107.Privatne pučke škole, ako prestanu odgovarati zahtjevom ovoga zakona,

ima zemaljska vlada, prama okolnostim, ili lišiti prava javnosti ili ih zatvoriti.§. 108.

346 U izvorniku nedostaje točka na kraju stavka.

373


Roditelji ili njihovi zamjenici, koji djecu davaju obučavati u privatnoj školi, nisu po tom odriešeni od prineska za uzdržavanje javnih školah.

GLAVA SEDMA

Ob učiteljih na javnih pučkih školah

§. 109.Učitelji javnih pučkih školah (§. 3.) jesu javni činovnici.§. 110.Za definitivnoga učitelja pučkih školah može biti namješten samo onaj,

tko je na kojoj javnoj preparandiji u austrijansko-ugarskoj monarkiji stekao učiteljsku svjedočbu, ter je kako u obziru kaznenoga zakona, tako i u obziru ćudorednom neporočan.

Inostrancu, koji je osposobljenje za učiteljsku službu postigao na kojoj preparandiji austrijansko-ugarske monarkije, na kojoj nastavnim jezikom nije hrvatski, valja se podvrći izpitu iz hrvatskoga jezika. Ako je pako koji ini jezik kao materinski nastavnim (§. 11.) one škole, na kojoj ovakov inostranac želi biti namješten, valja mu se, na koliko nije već osposobljen, podvrći izpitu iz ovoga jezika.

§. 111.U prelazno doba mogu se za učitelje na gradjanskih školah imenovati i

takovi učitelji obćih pučkih školah, koji su se inače iztakli znanjem pojedinih strukah, koje su propisane za gradjanske škole, ali uz obvezu, da se naknadno budu dužni osposobiti za učiteljstvo gradjanskih školah (§. 89.).

§. 112. Namjestne učitelje (suplente) postavlja, premiešta i odpušta županijski

školski nadzornik.§. 113.Definitivne učitelje javnih obćinskih pučkih školah (§. 3.) imenuje, usljed

razpisana natječaja, na trojni predlog dotične obćine ili privatne osobe, imajuće pravo predloga, zemaljska vlada.

§. 114.Definitivne učitelje na zemaljskih pučkih školah (§. 3.) imenuje, usljed

razpisana natječaja na trojni predlog dotičnoga županijskoga školskoga nad-zornika, zemaljska vlada.

374


§. 115.Za znanstveni i moralni napredak škole odgovoran je dotični učitelj, ili ako

ih ima više u kojoj školi, ravnajući učitelj (§. 23.).§. 116.Proti učiteljem, koji nevrše svojih uredovnih ili službenom prisegom pre-

uzetih dužnostih, postupati će se redovnimi ili disciplinarnimi kaznami prama tomu, kako se povreda dužnosti bude prikazivala ili kano puka proturednost, ili obzirom na njezinu vrst i stupanj, te opetovanje ili otegoćujuće okolnosti, kano službeni prestupak.

§. 117.1. Redovne kazni jesu:a) opomena;b) ukor;2. disciplinarne pako kazni jesu:a) novčana globa u iznosu od 5 – 20 for. na korist učiteljske mirovinske

zaklade;b) uztegnuće kvinkvenalnoga347 doplatka na kraće ili na duže vrieme;c) svrgnuće sa službe ravnajućega učitelja;d) lokalno maknuće s učiteljskoga mjesta;e) posvemašnji odpust iz službe.§. 118.Opomenu vlastan je učitelju podieliti obćinski školski odbor putem mjes-

tnoga nadzornika školskoga, i takova opomena može biti i ustmena; o kazni ukora odlučuje županijski školski odbor, te ju izvršuje putem županijskoga školskoga nadzornika, a takav ukor mora se uvijek izdati pismeno; disciplinar-ne pako kazni navedene u predidućem §. 117. pod 2. a) – e) spadaju u djelokrug zemaljske vlade.

§. 119.Kazan lokalnoga maknuća s učiteljskoga mjesta uporavlja se, ako se dalji

obstanak učitelja na takovu mjestu nemože spojiti s interesi stanovite pojedine učione; kazan pako posvemašnjega odpusta iz službe uporavlja se tamo, gdje se dalji obstanak učitelja u službi protivi svrham škole u obće.

347 Kvinkvenalni doplatak je dodatak na plaću u iznosu od 10% najmanje plaće za onu katego-riju u koju je uvrštena škola, a učitelji su imali pravo na njega nakon pet godina uspješnog rada na nekoj javnoj školi i plaća im se na taj način povećavala svakih pet godina.

375


§. 120.Za kazan odpusta hoće se, da je dotičnik prije toga bio bar jednom inače

disciplinarno kažnjen i da se je poslje toga učinio krivcem znatnih zanemare-njah ili povredah službenih dužnostih.

Nu mimo svakoga postupičnoga reda može se kazan odpusta sliediti i od-mah, ako je učitelj pravo kazni zlorabio i pri tom diete na tielu znatno ozledio, ili mu inače zdravlju nahudio; zatim ako je težkom povredom vjerozakona ili ćudorednosti, budi riečju budi činom, javno ili pred djecom sablazan počinio, ili djecu na nećudorednost zaveo ili zavesti kušao.

§. 121.Nu prije nego li se uporave disciplinarne kazni u §. 117. pod 2. a) – e) na-

vedene, treba da je dotičnik ob onom, čega radi se okrivljuje, saslušan i da mu je disciplinarnom iztragom čin podpuno i iztražnimi spisi dokazan.

§. 122.Obnadje li se u interesu ugleda stališa učiteljskoga ili u interesu nastave

potriebnim, da učitelj za vrieme iztrage bude obustavljen od službe i plaće, ima mu se podjedno s obustavom opredieliti alimentacija u iznosu od najviše dvijuh trećinah one plaće, koju upravo uživa. Bude li nevinim proglašen, ima mu se naknaditi štetovani dohodak od službe.

§. 123.Nijedan učitelj nije dužan predavati više od 30 urah na tjedan.§. 124.Osim orguljaške službe, dotično pojanja348 nesmije nijedan pučki učitelj uza

svoju učiteljsku obnašati i drugu kakovu uzgrednu službu, a najmanje takovu, koja bi ga priečila u izvršivanju učiteljskih dužnostih, ili koja bi se protivila ugledu učiteljskoga stališa.

§. 125.Učitelji dobivaju svoju plaću svaki mjesec unapred iz dotičnih obćinskih

školskih blagajnah (§. 30.), a učitelji na zemaljskih pučkih školah beru svoju plaću iz zemaljske blagajne.

§. 126.Radi opredieljenja plaćah učiteljem obćih pučkih školah diele se iste škole

na četiri razreda, koji će se razredi ustanoviti na temelju razpravah administra-tivnim putem provedenih.

348 Misli se na sviranje orgulja i pjevanje u mjesnoj crkvi.

376


Najmanje plaće iznose:na školah I. razreda 700 for.„ „ II. „ 600 „„ „ III. „ 400 „„ „ IV. „ 350 „ na godinu.§. 127.Podučiteljem ima se godišnja plaća odmjeriti najmanje sa 60% one plaće,

koju uživa učitelj, dotično učitelji iste učione. §. 128. Za učitelje na gradjanskih školah ustanovljuje se najmanja plaća sa 700 for.

na godinu bez razlike gori (§. 126.) pomenutih razredah.§. 129.Plaća učiteljah na preparandijah iznosit će najmanje 900 for. na godinu.§. 130.Osim toga ustanovljuju se sljedeći funkcijonalni doplatci:a) za ravnatelja preparandije .................................................................300 for.b) za ravnatelja gradjanskih školah .......................................................200 for.c) za ravnajućega učitelja obćih pučkih školah I. i II. razreda .........100 for.d) za ravnajućega učitelja obćih pučkih školah III. i IV. razreda .......50 for.§. 131.Učiteljem, koji neuživaju stana u naravi, pripada stanbina u iznosu od 15%

dotične plaće.349

§. 132.Žensko350 učiteljsko osoblje s mužkim se izjednačuje glede svih pristoj-

bah.351

§. 133.K bezplatnomu stanu u naravi (§. 37.) pripadaju učitelju i drva za ogriev i

na selu po mogućnosti vrt.§. 134. Gdje su s učiteljskim mjestom spojena beriva u naravi, imaju se takova beri-

va po prosječnih trgovnih cienah posljednjih deset godinah, ili gdje se trgovne ciene pronaći nemogu, po vještacih gotovim novcem procieniti, te se iznosom

349 U izvorniku nema točke na kraju rečenic.350 U izvorniku je tiskarska pogreška i stoji riječ „Zensko“.351 U tom smislu ovaj je školski zakon među iznimkama u europskim razmjerima.

377


toga novca mogu budi u plaću uračunati, budi u stalno novčano berivo pre-tvoriti.352

Na temelju rečene procienbe moći će se dakle ne samo i u buduće puč-kim učiteljem jedan dio službenoga dohodka u podatcih u naravi namienjivati, nego gdje takovi podatci već sada postoje, neće se moći u gotov novac pretva-rati bez privole dotičnikah.

Zemlje, što ih učitelji uživaju, izključene su svojim prihodom iz uračuna u plaću. Isto tako izključen je od toga uračuna stan učiteljev, drva za ogriev stana i vrt (§. 133.).

§. 135.Koji učitelji imaju sada veće plaće, nego što su u §. 126. naznačene, nesmiju

im se te plaće, dok žive i u službi ostanu, umanjivati.353

§. 136.Učiteljem, koji su od definitivnoga namještenja svoga pokle ovaj zakon u

kriepost stupi, pet godinah na kojoj javnoj pučkoj školi neprekidno i uspješno službovali, pripada kvinkvenalni doplatak u iznosu od 10% najmanje plaće one kategorije, u koju bude uvršćena škola, na kojoj službuju (§. 126.). I svakih daljih istim načinom u službi provedenih pet godinah daju učitelju do navršene tridesete godine službovanja pravo na dalji doplatak u rečenom iznosu.

Iznos, kojim sadašnji dohodak kojega učiteljskoga mjesta nadmašuje naj-manju plaću one kategorije, u koju bude uvršćena dotična škola po ovom za-konu, nemsije se uračunati u kvinkvenalne doplatke.

§. 137.Svi definitivno namješteni učitelji imaju pravo na mirovinu.§. 138.Sposobnimi za mirovinu postaju definitivno namješteni učitelji iza navrše-

ne desete godine neprekinuta službovanja, probavljena makar gdje na javnoj pučkoj učioni.354

§. 139.Pri odmjerivanju mirovine ima za temelj služiti najmanja plaća onoga razre-

da, u koji je uvršćena škola, na kojoj je umirovljenik posljednje vrieme službo-vao, ujedno s odnosnimi doplatci.

352 U izvorniku nema točke na kraju članka.353 U izvorniku je tiskarska pogreška – zarez umjesto točke na kraju članka.354 U izvorniku nedostaje točka na kraju rečenice.

378


§. 140.Pravo na podpunu mirovinu imaju oni definitivno namješteni, tjelesno ili

duševno iznemogli učitelji, koji su 30 godinah proveli u neprekinutoj učitelj-skoj službi.355

§. 141.U ostalom glede mirovinskih pristojbah za učitelje, njihove udove i si-

rotčad, zatim glede uzgojnih prinesakah i milostinjah valjaju isti oni propisi, koji obstoje i za druge javne činovnike.

§. 142. Mirovine učiteljah i obskrbnine njihovih udovicah i sirotčadi podmirivat će

se iz imajuće se utemeljiti mirovinske zaklade, kojom će upravljati zemaljska vlada.356

§. 143. Od krieposti ovoga zakona počamši dužni su svikolici definitivni učitelji

25% od svoje prve u mirovinu uračunive godišnje plaće (§. 139.) i isto toliko od svakoga potlašnjega povišenja plaće, petogodišnjega i funkcijonalnoga doplat-ka, a preko toga još svake godine 2% od svojih u mirovinu uračunivihberivah polagati u mirovinsku zakladu.357

§. 144.Osim tih prinesakah teći će u mirovinsku zakladu:a) svota, koju svaka školska obćina u iznosu od 10% svih u mirovinu

uračunivih plaćah njezinih učiteljah jednoč za uvjek položiti ima;b) novčane globe, ustanovljene §. 117 2 a) i §. 168;c) prinesci zaručnikah, koji se za svakoga pučkoga učitelja, kada se ženi,

ustanovljuju svotom od 50 for.d) dobrovoljni prinesci, darovi i legati.§. 145.Za prvih deset godinah, odkako ovaj zakon u život stupi, mora ostati ne-

taknutom mirovinska zaklada, te će se kamate kroz to vrieme pribijati glavnici, a dotle su mirovine učiteljem, udovicam i sirotčadi njihovoj dužni posvema plaćati oni, kojim to i sada prinadleži.

Nakon deset godinah podmirivati će se mirovine i obskrbnine (§. 141.) iz prihoda mirovinske zaklade, a na koliko ovaj nebi dotjecao iz zemaljskih sred-stvah.

355 Kao u prethodnoj bilješci.356 U izvorniku nedostaje točka na kraju članka.357 Kao u prethodnoj bilješci.

379


GLAVA OSMA

Ob uprave pučkih školah

I

Ob obćinskoj upravi

§. 146.Svaka školska obćina mora imati obćinski školski odbor.358

§. 147.Članovi obćinskoga odbora jesu:a) načelnik one političke obćine, u koje se području škola nalazi;b) župnik djece u školu polazeće. K tomu u konfesionalno mješovitih

obćinah dušobrižnici one vjere, kojoj pripada manjina učenikah, ako broj tih učenikah iznosi bar 20;

c) učitelj, a ako škola ima više učiteljah, ravnajući učitelj;d) 2 – 5 članovah dotične školske obćine, izabranih tako, da, sastoji li

školska obćina od više mjestah (§. 25), bude razmjerno zastupano sva-ko od uškolanih mjestah;

e) školski patron.§. 148.Gdje u području školske obćine ima više župah iste vjeroizpoviesti i više

školah, u odbor stupa onaj župnik, koga dotični duhovni stol opredieli, a od učiteljah po imenovanju najstariji ravnajući učitelj.

§. 149.Obćinski školski odbor izabire se na tri godine, ali njegovi članovi mogu

biti opet izabrani, premda im je taj drugi izbor odkloniti slobodno. Župnik, načelnik, učitelj i patron nisu podvrženi izboru.

§. 150.Obćinske školske odbore izabiru obćinska vieća izmedju članovah pojedi-

nih školskih obćinah.§. 151.Tko načinom neopravdanim nehtjedne primiti izbora u obćinsko školsko

vieće, kazniti će se po obćinskom poglavarstvu globom u iznosu od 5 – 40 fr. na korist obćinske školske zaklade.

358 U izvorniku nedostaje točka na kraju rečenice.

380


§. 152.Ako obćina poslje tri godine neizabere za dva tjedna novoga obćinskoga

školskoga odbora, dotična će ga županijska oblast imenovati izmedju članovah školske obćine.

Takvo imenovanje valja samo za godinu danah, ter se može samo onda ponoviti, ako se obćina opet za dva tjedna neposluži pravom izbora.359

§. 153.Za nadziranje propisane obuke i u obće uzgoja mladeži putem škole, ime-

nuje županijska oblast na predlog županijskoga školskoga odbora jednoga od članovah obćinskoga odbora, čovjeka inteligentna i prijatelja škole, mjestnim nadzornikom školskim, koji je kano takav ujedno i predsjednik obćinskoga školskoga odbora.

§. 154.Obćinski školski odbor:a) predlaže učitelje u smislu §. 113.;b) brine se za svekoliko materijalno stanje svojih školah; ako nedostat-

kom nemože sam doskočiti, traži lieka kod obćinskoga zastupstva i u drugoj molbi kod županijskoga školskoga odbora;

c) upravlja obćinskom školskom blagajnom i zakladom školskom (§. 35.);d) nastoji, da djeca idu marljivo u školu, ter predlaže nemarne roditelje

dotičnoj oblasti na kazan (§. 49.);e) posreduje u razmiricah izmedju učiteljah i roditeljah djece, ter čini u

svih njemu pridržanih disciplinarnih pitanjih prvu molbu (§. 118.);f) pazi, da učitelji svoju dužnost prama školskim zakonom točno izpu-

njuju, neutičuć u ostalom u didaktičko-pedagogičku zadaću škole, u kojem pravcu jedini je mjestni školski nadzornik pozvan svoje opazke priobćivati učitelju i po okolnostih županijskomu školskomu nadzor-niku.

§. 155.Obćinski školski odbor sastaje se bar svaki mjesec jedan put, nu predsjed-

nik je vlastan, a na zahtjevanje dvajuh članovah i dužan sazvati izvanrednu sjednicu.

§. 156.Članovi obćin. školskoga odbora biraju izmedju sebe predsjedniku zamje-

nika.

359 Kao u prethodnoj bilješci.

381


§. 157.Za valjanost zaključakah obćinskoga školskoga odbora zahtieva se nazoč-

nost predsjednika i polovice članovah, a odlučuje se absolutnom većinom gla-sovah.

§. 158.Članovi obćinskoga školskoga odbora obavljaju svoje funkcije bezplatno.

II

O županijskoj upravi

§. 159.Za županijsku upravu pučkih školah imenuje zemaljska vlada izmedju tako-

vih učiteljah pučkih školah, koji su barem 10 godinah u školskoj službi proveli, ili izmedju drugih poznatih školskih vještakah potrebiti broj županijskih škol-skih nadzornikah, kojim će se prama strogoj potrebi službe dodati i pomoćno osoblje.

§. 160.Teritorijalni obseg pojedinih županijskih nadzorničtvah opredieliti će ze-

maljska vlada administrativnim putem.§. 161.Županijski školski nadzornik:a) nadzire sve javne i privatne pučke škole svoga područja, pregleda sva-

ku barem jedan put na godinu, ter pazi, da se u svačem obdržavaju školski zakoni;

b) u didaktičko-pedagogičkom pravcu svjetuje i napućuje učitelje, ter u disciplinarnih slučajevih njemu pridržanih čini prvu molbu;

c) izvršuje glede svih javnih i privatnih pučkih školah naredbe zemaljske vlade, kojoj podnosi svake godine svestrano izvješće o stanju dotičnih školah;

d) brine se za svekoliko znanstveno i moralno stanje svih pučkih školah, ter ako nedostatkom nemože sam doskočiti, traži pomoć kod zemalj-ske vlade;

e) riešava po svojoj nadležnosti razmirice izmedju učiteljah i obćinskih školskih odborah i nadzire djelovanja istih odborah;

f) predsjeda učiteljskim sastankom ovoga područja (§. 96.).

382


§. 162.Županijski školski nadzornici jesu zemaljski činovnici, stojeći u IX. dnev-

nom razredu.Polovica njih uživati će plaću od 1200 for. a polovica plaću 1000 for. na go-

dinu; za podmirenje pako pisarničkih i putnih troškovah dobivati će primjeran godišnji paušal.

§. 163.O vremenu službovanja i mirovini županijskih školskih nadzornikah valjaju

§§. 137. – 141.§. 164.Za područje svakoga županijskoga školskoga nadzorničtva postoji pod

predsjedom županijskoga predstojnika ili njegova namjestnika županijski škol-ski odbor, sastojeći, koliko je moguće od članovah, stanujućih u mjestu, u ko-jem svoje službeno sjedište ima županijski školski nadzornik.

§. 165.Osim predsjednika članovi županijskoga odbora jesu:a) županijski školski nadzornik, kano podjedno izvjestitelj;b) po jedan od dotične crkvene oblasti, dotično bogoštovnoga zastupstva

imenovani zastupnik svake od onih vjeroizpovjestih, koje u području županijskoga školskoga nadzorničtva broje najmanje 1000 dušah;

c) dva učitelja pučkih školah, koje izabiru dotični godišnji učiteljski sa-stanci izmedju učiteljah nalazećih se na sjedištu županijskoga školsko-ga odbora;

d) šest od dotičnih županijskih skupštinah iz njihove sredine imenovanih članovah.

§. 166.U kr. slobodnih gradovih ima se za obavljanje poslovah, koli obćinskomu

(§. 154.), toli i županijskomu školskomu odboru (§. 171.) prinadležećih, posta-viti gradski odbor školski.

Predsjednikom tomu odboru jest gradski načelnik, a zamjenika mu biraju članovi odbora iz svoje sredine.

Glede ostaloga i za taj odbor valjaju propisi §. 165., s tom samo razlikom, da članove odbora pod d) bira gradsko zastupstvo, a članove pod c) učitelji gradski iz sredine svoje.

§. 167.Županijski, dotično gradski školski odbori izabiru se na tri godine, nu isti

se članovi mogu opet izabrati.

383


§. 168.Tko izbor u županijski, ili gradski odbor od sebe neopravdano odkloni,

kaznit će se globom od 10 do 60 for. na korist učiteljske mirovinske zaklade.§. 169.Ako dotična izborna tiela poslje tri godine neizaberu za četiri tjedna od-

nosnih članovah, imenovati će jih zemaljska vlada iz sredine dotičnih tielah. Takovo imenovanje valja samo za godinu danah, ter se može samo onda pono-viti, ako se rečena izborna tiela opet za četiri tjedna neposluže pravom izbora.

§. 170.Članovi360 županijskoga, dotično gradskoga školskoga odbora obavljaju

svoje funkcije bezplatno.§. 171.Županijski školski odbor:a) pregledava i potvrdjuje školske račune obćinskih školskih odborah;b) čini u disciplinarnih pitanjih drugu, dotično prvu molbu (§. 118);c) brine se za svekoliko materijalno stanje javnih pučkih školah, ter ako

nedostatkom nemože sam doskočiti, traži pomoć kod županijskih za-stupstvah i u zadnjoj molbi kod zemaljske vlade;

d) podnosi svake godine izvješće županijskim zastupstvom o materijal-nom i disciplinarnom stanju dotičnih javnih pučkih školah.

§. 172.Županijski školski odbor sastaje se prama potrebi, ali ipak najmanje dva

puta u godini. Predsjednik je vlastan, a na zahtjevanje trijuh članovah i dužan sazvati izvanrednu sjednicu.361

§. 173.Za valjanost zaključakah županijskoga školskoga odbora zahtieva se na-

zočnost predsjednika i polovice članovah, a odlučuje se absolutnom većinom glasovah.

§. 174.U prešnih slučajevih vlastan je predsjednik županijskoga školskoga odbora

odlučivati i ob onih predmetih, koji bi se po §. 171. sborno razpravljati imali; samo takovu svoju odluku ima u prvoj budućoj sjednici priobćiti ostalim čla-novom odbora na odobrenje.

360 U izvorniku je tiskarska pogreška: Clanovi.361 U izvorniku nedostaju točke na kraju pojedinih rečenica u ovome članku.

384


III.

O zemaljskoj upravi

§. 175.Zemaljsku školsku upravu izvršuje zemalj[s]ka vlada putem strukovnih or-

ganah.§. 176.Zemaljska vlada:a) riešava sva načelna didaktičko-pedagogička i disciplinarna pitanja tiču-

ća se svih pučkih školah;b) izdaje naučne osnove za sve pučke škole (§. 12.);c) propisuje školske knjige za sve pučke škole (§. 12.);d) imenuje učitelje na svih javnih pučkih školah (§. 113.);e) izvršava vrhovni nadzor nad svimi pučkimi školami;f) čini najvišu molbu u svih školskih poslovih;g) izdaje svake godine tiskom svestrano izvješće o stanju svih pučkih ško-

lah.§. 177.Kod zemaljske vlade postoji stalni zemaljski školski odbor.§. 178.Članovi zemaljskoga školskoga odbora jesu:a) strukovni organi vlade (§. 175.);b) po jedan zastupnik svake u zemlji priznane vjeroizpovjesti;c) šest od zemaljske vlade imenovanih što pučkih učiteljah, što drugih

školskih vještakah.§. 179.Prema potrebi može se u zemaljski školski odbor imenovati i njekoliko

vanjskih članovah.§. 180.Članovi zemaljskoga školskoga odbora nedobivaju nikakove plaće. – Vanj-

ski članovi zemaljskoga školskoga odbora dobivaju, kad su u Zagreb pozvani, putne troškove i dnevnice prema svomu razredu, a oni, koji nespadaju u nika-kov dnevni razred, dobivaju primjernu odštetu za put i dnevnice, koje više od 5 for. iznosit nesmiju.

385


§. 181.Predsjednika zemaljskomu školskomu odboru i njegova zamjenika imenuje

zemaljska vlada.§. 182.Zemaljski školski odbor vieća o svih načelnih didaktičko-pedagogičkih i

disciplinarnih pitanjih tičućih se pučkih školah.§. 183.Za valjanost zaključka potrebna je u zemaljskom školskom odboru nazoč-

nost predsjednika i polovice članovah, a odlučuje se absolutnom većinom gla-sovah.

§. 184.Zemaljska je vlada dužna u svih poslovih u §. 176. navedenih predbježno

saslušati mnienje zemaljskoga školskoga odbora. Ako zemaljska vlada nepri-hvati odborova mnienja, priobćit će mu svoje razloge.

IV.

O crkvenoj upravi

§. 185.Svu obuku nauka vjere samostalno rukovode i nadziru dotične crkvene

oblasti.§. 186.Crkvene oblasti izdaju naučne osnove o nauku vjere i predlažu propisanja

radi učevne knjige za obuku u vjeri (§. 12.).§. 187.Koliko se satih na tjedan ima na pučkih školah predavati nauk vjere (§. 15.),

to će se u porazumku s crkvenimi oblastmi ustanovljivat zemaljska vlada.§. 188.Na svakoj gradjanskoj školi i gdje su dvie obće pučke škole svaka sa četiri

učitelja, ima se za obuku u vjeri namjestiti poseban plaćeni kateketa.Inače pako dužan je na obćih pučkih školah djecu u nauku vjere podučavati

dotični župnik ili njegov duhovni pomoćnik, kojemu u to ime dotična obćina može dozvoliti primjerenu nagradu.

Nu učitelj je obvezan duhovnika svoje vjere u tom podupirati; ter ga, kada nalogom poslovah ili inače bude zapriečen, zamieniti.

386


§. 189.Samostalni se katekete glede362 plaće i mirovine uzporedjuju ostalim učite-

ljem iste učione.§. 190.Samostalne katekete imenuje na predlog dotičnoga duhovnoga stola ze-

maljska vlada (§. 113.).§. 191.Crkvenim oblastim pripada pravo obavješćivati se putem svojih organah o

religioznom i ćudorednom stanju škole (§. 1.), ter prama opaženim nedostat-kom tražiti lieka kod zemaljske vlade.

§. 192.Crkvene oblasti priobćuju svoje naredbe o podučavanju u nauku vjere i o

izvršivanju nabožnih dužnostih zemaljskoj vladi, koja ih, ako im na temelju postojećih zakonah i naredbah ništa prigovoriti neima, za vršenje dostavlja predstojnikom pučkih školah.

GLAVA DEVETA

Zaglavne ustanove

§. 193.Gdje se u ovom zakonu spominje hrvatski jezik, kao jezik nastavni, razu-

mjeva se pod tim jezikom u srbskih školskih obćinah istovjetni jezik srbski.§. 194.Ovaj zakon stupa u kriepost početkom školske godine, koja uzsliedi iza

proglašenja njegova, i od toga vremena gube kriepost svi dosadašnji njemu protivni zakoni i naredbe.

§. 195. Provedba ovoga zakona povjerava se banu.

Dano u Mürzstegu dne četrnaestoga listopada godine hiljadu osam sto se-damdeset i četvrte.

(M. P.) Franjo Josip s. r. Petar grof Pejacsevich s. r. Ivan Mažuranić s. r.

362 U izvorniku je tiskarska pogreška: plede.

387

Zakonski članak ob ustrojstvu sveučilišta Franje Josipa I. u Zagrebu (1874.)

ZAKONSKI ČLANAKSABORA KRALJEVINAH DALMACIJE, HRVATSKE I SLAVONIJE OD 5. SIEČNJA 1874., OB USTROJSTVU

SVEUČILIŠTA FRANJE JOSIPA I. U ZAGREBU

Hrvatski je sabor 1845. godine uputio molbu vladaru da Kraljevsku aka-demiju znanosti u Zagrebu (utemeljena 1669. kao Academia nova Zagrabiensis s filozofskim studijem, 1776. dobila je naziv Kraljevska akademija znanosti) uzdigne na rang sveučilišta pozivajući se na primjer Sveučilišta u Grazu koje ta-kođer nije imalo medicinski fakultet. Međutim, pod pritiskom Mađara vladar je taj zahtjev odbio. I u Zahtijevanjima naroda, jednom od najvažnijih programskih dokumenata hrvatskog političkog pokreta iz 1848. godine, iznesen je zahtjev za osnivanjem sveučilišta u Zagrebu (međutim, Hrvatski sabor te godine nije stigao o tome raspravljati jer je raspušten zbog priprema za rat protiv revo-lucionarne Mađarske). Na prvom zasjedanju nakon obnove ustavnosti 1861. Sabor je donio usvojio zakonsku osnovu o utemeljenju sveučilišta u Zagre-bu. Za tu svrhu biskup Josip Juraj Strossmayer inicirao je osnivanje posebne zaklade (kojoj je donirao svoju plaću velikog župana Virovitičke županije, a 1866. godine i iznos od 50 000 forinti). Međutim, tada ta zakonska osnova nije dobila vladarevu potvrdu, ali je uz manje izmjene 1874. postala zakonom kojim je utemeljeno sveučilište. I idući saziv Hrvatskog sabora 1865.-67. upu-tio je predstavku vladaru u kojoj je zatražio osnivanje sveučilišta u Zagrebu (zaklada za osnivanje sveučilišta tada je već sakupila gotovo 200 000 forinti). Ipak, sveučilište je osnovano tek nakon donošenja Hrvatsko-ugarske nagodbe. Na inicijativu Pravoslovne akademije (Kraljevska akademija znanosti 1850. je pretvorena u Pravoslovnu akademiju) Hrvatski je sabor 11. ožujka 1869. do-nio zaključak o osnivanju Sveučilišta Franje Josipa I. koji je dva dana kasnije s posebnom predstavkom predan vladaru prigodom njegova posjeta Zagrebu. Franjo Josip I. u travnju iste godine potvrdio je zakonsku osnovu o sveučilištu (neznatno izmijenjena zakonska osnova iz 1861.). Međutim, zbog političkih okolnosti (borba za reviziju Hrvatsko-ugarske nagodbe) i prijepora između Sa-bora i Vlade oko ustroja sveučilišta (Vlada je predlagala osnivanje nepotpunog

388


sveučilišta), sveučilište nije osnovano još nekoliko godina. Dolaskom na vlast bana Ivana Mažuranića Sabor je 15. listopada 1873. usvojio zakonsku osnovu o osnivanju sveučilišta, a vladar ju je 5. siječnja 1874. potvrdio. Sveučilište je kao kraljev izaslanik 19. listopada 1874. svečano otvorio ban Mažuranić.

Sveučilište u Zagrebu osnovano je prema modelu potpunih sveučilišta u Habsburškoj Monarhiji, koja su reformirana po uzoru na njemačka sveučilišta početkom pedesetih godina 19. stoljeća pod vodstvom ministra javne nastave Lea Thun-Hohensteina. Potpuna sveučilišta u Monarhiji sastojala su se od če-tiri fakulteta – filozofskog, pravnog, teološkog i medicinskog (prirodoslovno-matematičke znanosti predavale su se u sklopu filozofskog fakulteta, a tehničke znanosti u to su se vrijeme u Habsburškoj Monarhiji studirale na tehničkim in-stitutima). Fakulteti i sveučilište dobili su autonomiju, a nastava se temeljila na ograničenoj slobodi poučavanja i učenja te povezivanju znanstvenih istraživa-nja i nastave. Fakultetima je upravljao profesorski zbor sastavljen od redovnih i izvanrednih profesora te predstavnika docenata na čelu s dekanom. Redoviti i izvanredni profesori bili su državni službenici i imenovao ih je vladar. U na-stavno osoblje ubrajali su se i privatni docenti (uvedeni po uzoru na njemačka sveučilišta), koji nisu bili državni službenici i financirali su se iz pristojbi koje su studenti plaćali za slušanje kolegija koje su predavali docenti. Sveučilištem je upravljao senat na čelu s rektorom, a činili su ga rektor i prorektor te dekani i prodekani fakulteta. Zakonom su definirana prava i obveze senata i profesor-skog zbora u upravnom, disciplinskom i znanstvenom pogledu. Utvrđena su prava i obveze studenata vezana za studij i za disciplinu. Zakonom je propisan i nastavni plan za sve fakultete (čak i za medicinski koji je tek trebalo osnovati na sukcesivni način), osim za filozofski fakultet. Zakon o osnivanju Sveučilišta Franje Josipa I. novoustrojeno sveučilište te obveze i prava profesora i studenata definira na način uobičajen za sveučilišta u Habsburškoj Monarhiji koja su re-formirana tijekom 1850-ih godina.

Ovdje se zakon donosi u prijepisu iz Sbornika zakonah i naredbah valjanih za kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju, godina 1874., komad III., str. 11-28.


389


Zakonski članaksabora kraljevinah Dalmacije, Hrvatske i Slavonije od

5. siečnja 1874., ob ustrojstvu sveučilišta Franje Josipa I. u Zagrebu.

MI FRANJO JOSIP PRVI,

po milosti božjoj cesar Austrijanski;

kralj Češki itd. i apostolski kralj kraljevinah Ugarske, Hrvatske, Slavonije i Dalmacije.

Velmožam, dostojanstvenikom i zastupnikom naroda sakupljenim na sabo-ru kraljevinah Hrvatske, Slavonije i Dalmacije kraljevski naš pozdrav,

Ljubezni vierni Naši!Zakonski članak ob ustrojstvu sveučilišta Franje Josipa I. u Zagrebu, što

Nam ga viernosti Vaše podnesoše preko Našega Bana kraljevinah Hrvatske, Slavonije i Dalmacije i preko Našega hrv.-slav.-dalmatinskoga ministra odluči-smo potvrditi kako sliedi:

Zakonski članakob ustrojstvu sveučilišta Franje Josipa I. u Zagrebu.S obzirom na zakonski članak ob utemeljenju sveučilišta Franje Josipa I. u

Zagrebu, potvrdjen previšnjim odpisom od 8. travnja 1869. uredjuje se ustroj toga sveučilišta kako sliedi:

§. 1.

Sveučilište Franje Josipa I. u Zagrebu ima četiri fakulteta: bogoslovni, pra-vo i državoslovni, liečnički i mudroslovni.

Sva se četiri fakulteta uvadjaju načinom, koji se u odsjeku VI. pobližje usta-novljuje.

Svaki fakultet sastoji od učiteljskog osoblja i upisanih slušalaca.

390


Odsjek 1

O učiteljih i vlastih sveučilišnih

§. 2.

Učitelji sveučilištni ili su redoviti ili izvanredni profesori, ili docenti, ili uči-telji u užjem smislu rieči.

Svaki fakultet ima svoje učiteljsko osoblje, kojemu spadaju svi učitelji dotič-noga fakulteta bez razlike kategorije njihove.

§. 3.

Redoviti su profesori oni, koji su u dekretu ob imenovanju svom naznačeni kano takovi.

§. 4.

Izvanredni se profesori imenuju kano takovi, da obično uzgredne predme-te predavaju.

§. 5.

Svi redoviti i izvanredni profesori jesu kraljevski činovnici i kano takovi imaju sva prava i sve dužnosti kraljevskih činovnikah.

Redovite i izvanredne profesore imenuje Njegovo Veličanstvo.Kad se radi o imenovanju profesorah bogoslovnog fakulteta, ima ban prije,

nego dotični predlog profesorskoga sbora (§§. 22. i 23.) podnese previšnjem mjestu, glede toga predloga stupiti u dogovor s ordinarijatom nadbiskupskim.

§. 6.

Docenti nisu činovnici, nedobivaju nikakove plaće iz javne blagajne, te mogu samo naukovinu od polazećih učenikah iskati. Kano privatni docenti vlastni su samo oni na ovom sveučilištu javno predavati, koji su u smislu ovoga zakona usposobljeni.

Za predavanje sirskoga, kaldejskoga i arabskoga jezika na bogoslovnom, zatim državnog računoslovja na pravoslovnom fakultetu odredjeni su docenti s nagradom, koji se ipak neimaju smatrati za činovnike, a postavlja jih ban, i to docenta na bogoslovnom fakultetu nakon dogovora s ordinariatom nadbi-skupskim.

391


§. 7.

Učitelji živih jezikah na mudroslovnom fakultetu, spadaju kano takovi, koji te jezike poglavito samo za praktičnu porabu naučiti imadu, u vrst učiteljah u užjem smislu rieči.

Položaj tih žive jezike predavajućih učiteljah u užjem smislu, bit će kasnije konačno ustanovljen.

Za sada se isti neimaju smatrati za činovnike, a dobivaju nagradu, ter se postavljaju po banu.

§. 8.

Profesorom liečničkoga fakulteta za njekoje nauke i profesorom filosofič-koga fakulteta za matem : prirodoslovnu struku pridieljeni su pristavi.

Oni nisu činovnici, nespadaju u učiteljsko osoblje (§. 2.) dobivaju samo nagradu.

Pristavom može biti samo doktor, imenuje ga učiteljski sbor dotičnoga fakulteta na dvie godine, i to na predlog profesora, kojemu se daje u pomoć.

§. 9.

Plaće profesora i činovnika sveučilišnih, zatim nagrade učitelja, propovjednika,363 rektora i pristava, kano i mirovine ustanovljuju se posebnim zakonom.

§. 10.

Svi profesori i docenti uživaju glede predavanja, na koliko ih drugi svie-tovni ili crkveni zakoni ne ograničuju, podpunu slobodu, nisu dakle dužni po stanovitih knjigah predavati.364

363 Institucija propovjednika (koja je tradicionalno postojala na sveučilištima) uvedena je na prijedlog saborskog odbora, a usvojena je većinom od samo dva glasa (uz snažno zalaganje Franje Račkoga), jer je dio zastupnika smatrao da je propovjednik „posve suvišan, i kao sustavu universitetskom neodgovarajući“ (Dragojlo Kušlan). Jaroslav Šidak, „Sveučilište do kraja Prvog svjetskog rata“, Spomenica u povodu proslave 300-godišnjice Sveučilišta u Zagrebu, sv. I., ur. Jaroslav Šidak (Zagreb, 1969.), 91-123, osobito 93.

364 Do proljeća 1848. godine profesori su bili dužni predavati prema unaprijed odobrenim udžbenicima i skriptama i nisu smjeli odstupati od njih. U jeku revolucionarnih nemira u Beču, u kojima su studenti igrali vrlo važnu ulogu, 30. ožujka 1848. ministar javne nastave u govoru u auli Bečkog sveučilišta proglasio je slobodu poučavanja i učenja. Međutim, s jačanjem proturevolucionarnih snaga i konsolidiranjem Monarhije sve su glasniji bili oni koji su se protivili neograničenoj slobodi poučavanja i učenja. Njoj se protivio i ministar

392


§. 11.

Svaki redoviti profesor ima na tjedan barem osam, a izvanredni barem šest urah predavati.

Docenti predavaju toliko urah na tjedan, koliko su se sami obvezali.Nagradjeni docenti i učitelji u užjem smislu imadu toliko urah na tjedan

predavati, koliko će za predmete, za koje su postavljeni, ustanoviti profesorski sbor dotičnoga fakulteta.

§. 12.

Svaki redoviti profesor može izim redovitih svojih naukah predavati i dru-ge nauke svoga fakulteta, samo treba da nakanu svoju prijavi profesorskom sboru svoga fakulteta

Ako pako izvanredni profesori žele druge nauke predavati, treba da sbor profesorski i senat akademički na to privole.

§. 13.

Za slušaoce sveučilištne ima se poseban propovjednik postaviti, koji se ipak neće smatrati za činovnika, ter koji će dobivati nagradu.

Propovjednika postavlja na predlog nadbiskupskoga ordinarijata ban.

§. 14.

Svi redoviti i izvanredni profesori kojega fakulteta čine sbor profesorski onoga fakulteta.

Izvanrednih nesmije biti više, nego što iznaša polovica redovitih, ako jih više ima, onda mladji u službi nespadaju u sbor profesorski.

§. 15.

Docenti biraju izmedju sebe svoje zastupnike u sbor profesorski, ako jih neim više od tri jednoga, ako jih više ima dvojicu.

Zastupnici ovi imaju samo pravo savjeta, osim u slučaju §. 16. naznačenom, gdje imaju i pravo glasa.

javne nastave Leo Thun-Hohenstein koji je zastupao stajalište da profesori imaju slobodu poučavati znanstvene teze koje nisu opasne za državu i nisu suprotne dogmama Katoličke crkve. Takvo je stajalište provedeno u praksi, a razabire se i u ovom članku.

393


§. 16.

Sav sbor profesorski bira si svake godine izmedju redovitih profesorah dekana.

Izabranik je dužan primiti ovo zvanje, osim ako je tek prednje godine bio dekanom.

§. 17.

Rektor, prorektor, svi dekani i prodekani svih fakultetah čini senat akade-mički.

Izbor rektora ustanovit će se posebnim zakonom.On dobiva za obavljanje poslovah, skopčanih s tim zvanjem, godišnju na-

gradu.

§. 18.

Sjednice sborovah profesorskih i senata akademičkoga jesu ili redovite ili izvanredene.

Prve se drže u stanovite rokove svake godine, a druge kad god jih dekan ili rektor ureku.

§. 19.

Da se valjanja odluka učini, treba da je pritomna barem polovica članovah sbora profesorskoga ili odnosno senata akademičkoga i da bude u sjednici bar jedan član svakoga fakulteta prisutan.

§. 20.

Zapisnici se sborski putem senata, a senatski neposredno podnašaju ze-maljskoj vladi.

§. 21.

Sborovi profesorski ravnaju na dotičnih fakultetih i nadziru kolegije i obav-ljaju disciplinarne poslove.

§. 22.

Napose imaju se sborovi profesorski i za to starati:a) da budu popunjena sva učiteljska mjesta, i da se odmah čim nastane

potreba popuniti koje mjesto ili zanj predložiti učenjak, koj je izdanim znanstvenim djelom podpuno zasvjedočio znanje svoje u dotičnom nauku, ili da se za izpražnjeno mjesto natječaj razpiše.

394


Sbor će profesorski po izminuću natječajnoga roka odmah učiniti predlog o popunjenju, ter ga putem senata akademičkoga podnieti banu.

§. 23.

Ako sbor profesorski želi bez natječaja predložiti koga za učitelja, to se ima prije privatnim dopisivanjem obsvjedočiti, da je dotičnik voljan primiti učiteljski službu.

Izprave, kojimi se ove okolnosti dokazuju, ima sbor profesorski predlogu priklopiti.

§. 24.

Sborovi se profesorski imaju i za to starati:b) da se nikomu nedopusti, da kano docent predaje na dotičnih fakulte-

tih, ako za to sposoban nijeS toga ima svatko, koji želi kano docent biti osposobljen, podnieti dotično-

mu sboru profesorskomu:1. ili diplom doktorski o naucih istoga fakulteta, ili druga dokazala o svo-

joj vještini u dotičnih naucih,2. opis svoga života,3. pregled kolegijah,4. tiskanu ili pisanu razpravu ob onom nauku, koji namjerava predavati.

§. 25.

Ako se iz pregleda kolegijah uvidi, da predmet spada u dotični fakultet i da odgovara svrsi sveučilištnoj, sbor će profesorski pozvati molitelja na razgovor, za koji će odrediti tri profeskra, koji će se s njim pred cielim profesorskim sborom pregovarati o pregledu kolegijah, iza pregovaranja ima kandidat držati pokusno predavanje u nazočnosti profesorah dotičnoga fakulteta.

§. 26.

Ako sbor profesorski priznaje kandidata sposobnim, učinit će putem sena-ta akademičkoga predlog banu, da ovom kandidatu podieli dozvolu za preda-vanje, ako ga pako, nepriznaje sposobnim izdat će mu u vlastitom dielokrugu uzkratnu odluku.

395


§. 27.

Od dužnosti da podnesu izkaze naznačene u §. 24., i da se po §. 25 pod-vrgnu razgovoru izuzeti su oni, koji su svoju sposobnost dovoljno dokazali znanstvenim dielom u onoj struci koju predavati namjeravaju.

§. 28.

Sbor profesorski ima i na to gledati:c) da se red kolegijah svakoga polieća za buduće polieće ustanovi, i to

tako, da svaki slušalac uzmogne i izim glavnih naukah bar još jedan nauk slušati.

§. 29.

Nadalje ima sbor profesorski na to paziti:d) da slušaoci kolegije marljivo polaze; svaki će dekan koncem prvoga

tjedna zadnjeg mjeseca, u svakom polieću365 ureći sjednicu, da se usta-novi, kojim se slušaocem ima uzkratiti potvrda polazka.

§. 30.

Manje važne, a osobito prešne poslove riešava dekan sam.No sve ovakove riešitbe mora iz poslovnoga svoga zapisnika u budućoj

sjednici prijaviti sboru profesorskomu.

§. 31.

Dekan čuva spise i pečat fakulteta.

§. 32.

U područje senata akademičkoga spadaju svi obćeniti upravni, naučni i dis-ciplinarni poslovi odnoseći se na sveučilište, kano i svi ini poslovi, koji mu nad-leže po posebnih zakonih, ustanovah ili zakladnih naredbah privatnih osobah.

Njemu su podčinjeni svi činovnici sveučilištni, kamo spadaju: knjižničar, aktuar366, koji je ujedno kvestor367, pisar, pedel368 i podvornici knjižničarski, senatski i fakultetski.

365 Semestru.366 Lat. actuarius, pisar koji vodi spise i arhiv neke ustanove i brine o spisima. Anić – Klaić–

Domović, Rječnik stranih riječi, 47.367 Lat. quaestor, skupljač ili naplatitelj honorara za profesorska predavanja na sveučilištima.

Isto, 782.368 Lat. pedellus, sluga, sveučilišni podvornik. Isto, 1061.

396


§. 33.

Pod istimi uvieti, pod kojimi mogu dekani sami riešavati njeke poslove, vlastan je i rektor sam riešavati poslove u područje senata spadajuće.

§. 34.

Rektoru i senatu nadleži osobito i dužnost nastojati, da se ovaj zakon, na koliko potreba nastane, promjeni ili popuni.

Rektor čuva spise i pečat sveučilištni.

§. 35.

Obćenita je dužnost svih akademičkih vlastih oko toga nastojati, da dužno-sti akademičke i učitelji i slušaoci točno izpunjuju.

§. 36.

Činovnici i podvornici sveučilištni napomenuti u §. 32. smatraju se za kra-ljevske činovnike i podvornike, ter se s njimi u svih poslovih osobnih i discipli-narnih, kano što i glede njihova prava na mirovinu ili odpravninu i glede prava zaostavših obiteljih njihovih na obskrbu postupati ima polag propisah valjanih u tom obziru za činovnike i podvornike kraljevskih oblastih, obstojećih za sa-moupravu kraljevinah Hrvatske i Slavonije.

Činovnike sveučilištne imenuje ban na predlog senata akademičkoga, pod-vornika pako imenuje senat akademički, i to podvornike fakultetske na predlog dotičnoga sbora profesorskoga.

Odsjek II.

O slušaocih

Glava I.

O upisu slušalaca

§. 37.

Slušaoci su ili redoviti ili izvanredni.Redoviti su upisani u maticu sveučilištnu i imenik fakultetski, izvanredni

pako samo u imenik fakultetski.

397


§. 38.

Radi upisa ima svaki slušalac osobno doći k svomu dekanu i predati mu svoje svjedočbe i svoj podpuni nacional, za koji će se tiskanice prirediti u dva primierka.

§. 39.

Medju redovite slušaoce mogu se samo oni upisati, koji su:a) gimnazijske nauke dobrim uspjehom svršili i izpit zrelosti podnieli,b) ili su već na ovom ili drugom kojem sveučilištu kano redoviti upisani

bili, ili su,c) kano redoviti upisani bili na učilištu, kojim se nadomješćuje sveučilišni

koji fakultet, kano što su bogoslovni biskupski zavodi ili pravoslovne akademije, pako ako su ti slušaoci kano gimnazijalci izpit zrelosti pod-nieli.

§. 40.

Medju izvanredne slušaoce upisuju se oni, koji nemogu biti upisani kano redoviti ako su:

a) navršili barem 17. godinu života, ib) ako se o pripravnih naucih na toliko izkažu, da se uzmogne uzeti, da će

jim predavanja koristna biti.

§. 41.

Ako je dvojbeno, ima li se koji slušalac upisati ili odbiti, o tom odlučuje dotični sbor profesorski.

§. 42.

Inostranci mogu se upisati na ovom sveučilištu, ako su po propisih svoje države pripravne nauke svršili, ili ako došavši iz inostranoga sveučilišta pokažu dovoljnu sveučilištnu svjedočbu.

§. 43.

Imenici se vode napose za svaku godinu, sadržaj će se ustanoviti poseb-nom naredbom.

398


§. 44.

Obavljena imatrikulacija ostaje u krieposti, doka) slušalac neostavi sveučilišta, ilib) nepredje u drugi sveučilištni fakultet, ilic) nauke u dotičnom fakultetu neprekine dulje, nego jedan semestar.

§. 45.

Za upis u maticu sveučilištnu plaća se u ruke dekana fakultetskoga upisnina od 2 for. a. vr. na korist zaklade sveučilištne.

§. 46.

Slušaoci se kod dekana upisuju, a kod učiteljah prijavljuju obično prvih osam danah svakoga polieća.

Samo iz važnih razlogah može tečajem sliedećih osam danah sbor profe-sorski dopustiti, da se slušaoc naknadno primi.

Kašnje prošnje, ako su podnešene tečajem mjeseca listopada, ili najdulje tri tjedna iza početka drugoga semestra, riešava senat akademički, ter samo onda dozvoljuje upis slušaocu, ako ovaj dokaže, da nije kriv, što se je prekasno prijavio.

Proti riešitbi senata neima utoka.

Glava II.

O pravih i dužnostih redovitih slušalaca

§. 47.

Svaki slušalac, koji hoće da dovrši nauke kojega fakulteta, mora kroz stano-vito vrieme polaziti kolegije na dotičnom fakultetu: na mudroslovnom tri, na bogoslovnom, pravo i državoslovnom po četiri, a na liečničkom pet godina.

§. 48.

Naučna godina traje od 1. listopada do zadnjega srpnja i sastoji od dva po-lieća: zimskoga i lietnjega; zimsko traje do četvrtka pred cvietnicom, a lietnje počima u petak poslje uskrsnih blagdanah po gregorianskom koledaru.

399


§. 49.

Od naukah, koji se budu predavali na pojedinih fakultetih, ima svaki sluša-lac, radi saveza, u kojem medjusobno stoje, ovim sljedećim redom učiti:

A

na bogoslovnom369 fakultetu.

I. godina:

a) obći dio dogmatike,b) uvodne znanosti u sv. pismo u obće, a stari zaviet napose,c) tumačenje svetoga pisma staroga zavjeta iz vulgate370 i iz izvornoga

teksta,d) jezik hebrejski.

II. godina:

a) posebni dio dogmatike,b) uvod u novi zavjet napose,c) tumačenje novoga zavjeta, iz vulgate i iz izvornoga teksta.

III. godina:

a) poviest crkvenu,b) moral bogoslovni.

IV. godina:

a) bogoslovje pastirsko u užjem smislu,b) liturgiku,c) homiletiku,d) kateketiku,e) metediku,f) pravo crkveno.

369 U izvorniku je pogrešno napisano: bogostovni.370 Vulgata je prijevod Sv. pisma na latinski koji je na Tridentskom crkvenom saboru 1546.

Katolička crkva priznala kao autentičan.

400


B.

Na pravo i državoslovnom fakultetu.

I. godina:

a) pravo rimsko ujedno s poviešću toga prava kroz cielu godinu,b) poviest prava u obće kroz cielu godinu,c) enciklopediju prava i državoslovnih znanostih.

II. godina

a) hrvatsko-ugarsko privatno pravo jedno polieće,b) filozofiju prava jedno polieće,c) pravo crkveno katoličke crkve cielu godinu,d) pravo crkveno grčko-iztočne crkve jedno polieće,e) hrvatsko-ugarsko javno pravo s osobitim obzirom na austriisko javno

pravo.

III. godina:

a) pravo gradjansko,b) ekonomiju i financijalnu znanost, cielu godinu,c) kazneno pravo, prvoga polieća,d) kazneni postupnik, drugo polieće.

IV. godina:

a) gradjanski postupnik ujedno s postupnikom u neparbenih poslovih, cielu godinu,

b) pravo trgovačko, mienbeno i pomorsko, i ustavnu i upravnu politiku, jedno polieće,

c) statistiku ugarsko-austrijske monarkije, s osobitim obzirom na statisti-ku trojedne kraljevine, drugo polieće.

401


C.

Na liečničkom fakultetu.371

I. godina:

a) opisujuća anatomija, oba poliećab) mineralogia,c) zoologia,d) botanika,e) kemija, oba polieća,f) liečnička fizika.

II. godina:

a) physiologia, oba polieća,b) pharmakognosiac) sveobća pathologia,d) topografična anatomia, oba polieća,e) nauka o kirurgičkih orudjih i zavojih,f) pharmokologia i receptiranje,g) nauka o životinjskih pošastih i veterinarno redarstvo.372

III. godina:

a) pathologična anatomia, oba polieća,b) sudbena medicina,c) posebna liečnička pathologia, therapia i klinika, oba polieća,d) nauka u kirurgičkih orudjih i zavojih,e) liečničko redarstvo,f) posebna kirurgička pathologia, therapia i klinika.

371 Premda je zakonom bilo predviđeno sukcesivno osnivanje medicinskog fakulteta (§. 81., stavak 3) tako da se svake godine osnuju katedre za predmete koji se uče na toj godini studija, Medicinski je fakultet zbog protivljenja ugarske vlade osnovan tek 1917. godine uredbom bana Antuna Mihalovića. Tada se zbog dugog trajanja rata više nije mogao ignor-irati kronični nedostatak liječnika. Tihana Luetić, Studenti Sveučilišta u Zagrebu (1874-1914). Društveni život, svakodnevnica, kultura, politika (Zagreb, 2012.), 156, bilj. 669.

372 U zakonu o osnivanju sveučilišta u Zagrebu predviđeno je slušanje kolegija koji danas pri-pada u nastavni program veterinarskog fakulteta.

402


IV. godina:

posebna liečnička pathologia, therapia i klinika, oba polieća,posebna kirurgična pathologia, therapia i klinika, oba polieća,nauka o kirurgičikih373 operacijah, oba polieća,primaljstvo.

V. godina:

posebna kirurgična pathologia, therapia i klinika,okulistika, oba polieća,syphilis i dermatologia,o ciepljenju boginja.

D.

Na mudroslovnom fakultetu:

I. Odiela filozofičko – historičkoga:

a) fliozofiju teoretičku i praktičku s poviešću filozofije,b) poviest obću,c) poviest hrvatsku s osobitim obzirom na austrijsku i ugarsku poviest,d) filologiju slavjansku s osobitim obzirom na poviest jezika i literature

hrvatske i srbske,e) klasičnu filologiju latinsku,f) klasičnu filologiju grčku.

II. Odiela mat. prirodoslovnoga:374

g) mathematiku,h) fiziku,i) zoologiju,j) botaniku,

373 Tiskarska pogreška u izvorniku: kirurgčkih.374 Prirodoslovno-matematički odjel ostao je dijelom Filozofskog fakulteta sve do 1947. go-

dine, kada je osnovan Prirodoslovno-matematički fakultet. U sklopu prirodoslovno-ma-tematičkog odjela otvoreni su dvogodišnji Farmaceutski tečaj (1882.) i Geodetski tečaj (1908.) te trogodišnja Šumarska akademija (1897.) koji su kasnije izdvojeni kao samostalni fakulteti. Luetić, Studenti Sveučilišta u Zagrebu, 156-157.

403


k) mineralogiju i geologiju,l) kemiju.375

Budući da nauci mudroslovnoga fakulteta nestoje medju sobom u takovu savezu, kako nauci ostalih fakultetah, to se za predavanje njihovo neustanov-ljuje nikakov red.

§. 50.

Osim glavnih nauka predavat će se na svih fakultetih još drugi nauci, kojih slušaoci ili neće nikako, ili će samo dielomice morat učiti, ovakovi nauci jesu:

1. Na bogoslovnom fakultetu: jezik sirski, kaldejski i arabski.2. Na pravoslovnom fakultetu:

a) rudno pravo,b) upravno zakonoslovje,c) financijalno zakonoslovje,d) obća statistika,e) praktika i relatorija iz gradjanskoga i kaznenoga prava,f) feudalno pravo,g) sveobće državno i medjunarodno pravo,h) sudstveno liečničtvo,i) državno računoslovje.

3. Na filozofičkom fakultetu:a) živi jezici: magjarski, niemački, talijanski, francezki, englezki i sla-

venski,b) posebni filozofički nauci,c) pedagogika,d) pomoćne znanosti poviesti s osobitim obzirom na domaću poviest

i arheologija,e) astronomija,f) sravnajuća anatomija i fiziologija.

Ovi će se nauci predavati ili svake, ili barem svake druge ili treće godine.

375 Filozofski fakultet postupno se upotpunjavao osnivanjem novih katedri, ponajprije iz pri-rodoslovno-matematičkih znanosti, pa su do akademske godine 1877./78. osnovane ka-tedre za matematiku, kemiju, fiziku, botaniku, zoologiju, mineralogiju i geologiju, ali i iz nekih humanističkih znanosti. Luetić, Studenti Sveučilišta u Zagrebu, 156.

404


§. 51.

Za učiteljske kandidate srednjih učilištah osnovat će se na filozofičkom fakultetu sjemeništa za jezikoslovnu, poviestnu i prirodoslovnu struku.376

§. 52.

Svaki slušaoc mora slušati na bogoslovnom fakultetu najmanje 18, na pra-voslovnom 20 satih na tjedan, izuzamši 4. i 8. polieće, kad je dosti 12 satih, na liečničkom 20 satih; slušaoci mudroslovnoga fakulteta, koji hoće da doktorat steknu377, kano što i učiteljski kandidati za srednja učilišta, moraju polazit ko-legije 15 satih na tjedan.

§. 53.

Svaki je pravnik dužan, tečajem prvih trijuh poliećah slušati jedan kolegij o praktičkoj filozofiji, i jedan o hrvatskoj poviesti, a tečajem svih osam poliećah još jedan historički kolegij.

§. 54.

Svi će se nauci na ovom sveučilištu predavati hrvatskim jezikom, izuzima se samo bogoslovni i liečnički fakultet, na kojem se njeki nauci mogu inim takodjer jezikom predavati, i živi jezici, kojih se višji literaturni kolegiji mogu i dotičnim jezikom držati.

§. 55.

Zadnjih 14 dana svakoga polieća imaju se svi slušaoci prijaviti kod dotičnih učiteljah, da jim potvrde polazak u prijavnicu, koju zatim dekan vidira.

Prije nego li se plati naukovina, neće se potvrditi polazak.

376 Tijekom 19. stoljeća, čak i nakon što je 1848. uvedena predmetna nastava u višim gimna-zijama, što se primjenjivalo i u realnim školama, učitelji u srednjim školama nisu predavali samo jedan ili dva nastavna predmeta nego su, ovisno o potrebama škole i vlastitim kvali-fikacijama, predavali nekoliko, ne nužno srodnih predmeta. Ovim zakonom predviđeno je stručno profiliranje učiteljskih kandidata.

377 Tiskarska pogreška, u izvorniku stoji: steku.

405


Glava III.

Ob izpitih

§. 56.

Redoviti slušaoci bogoslovnoga fakulteta polažu četiri izpita378 iz obligat-nih naukah svojega fakulteta, i to koncem svake godine pred svojim učiteljem u pritomnosti dekana ili prodekana iz onih naukah, koje su cielu godinu učili.

Postojeći propisi u pogledu prelaza u višje tečaje ostaju i nadalje u krieposti.

§. 57.

Svaki redoviti slušalac pravoslovnoga fakulteta ima na koncu, ili izmaku četvrtoga polieća podnieti prvi državni izpit pravo-historički.

Tko ovog izpita najkasnije tečajem petoga polieća nepodnese s dobrim uspjehom, njemu se sliedeća poljeća neće računati u zakonito četverogodište.

§. 58.

Svaki slušalac pravoslovnoga fakulteta, koji nekani steći doktorata, a želi se na temelju svojih pravo- i državnoslovnih naukah posvetiti javnoj službi, ima podnieti još dva državna teoretička izpita, sudstveni i državo-znanstveni, koji se drži, po dosadašnjih propisih.

Drugi državni izpit, sudstveni, može se položiti već posljednjih šest tje-danah osmoga semestra; treći pako, državnoznanstveni, istom po dovršenom četverogodištu.

§. 59.

Svaki slušalac na liečničkom fakultetu dužan je, prije nego li se k strogim izpitom pripusti, položiti tri izpita, i to po napose iz zoologije, botanike i mine-ralogije. Ovi se izpiti imadu položiti tečajem prvih dviuh godinah.

378 Do proglašenja slobode poučavanja i učenja u proljeće 1848. godine studenti su polagali semestralne i godišnje ispite kao preduvjet za prijelaz u višu godinu studija. Te godine su ti ispiti ukinuti jer se smatralo da su nespojivi sa slobodom učenja prema kojoj su studenti sami mogli birati koje će kolegije slušati i kojim redom. Umjesto toga kao provjera kvalifi-kacija i znanja studenata uvedeni su državni ispiti koje su studenti polagali nakon svršetka studija. Međutim, takva neograničena sloboda učenja kratko je trajala i ubrzo su propisani kolegiji koje su studenti morali slušati na pojedinom studiju, a uglavnom i njihov redosli-jed. I u ovom zakonu propisan je redoslijed slušanja pojedinih kolegija, osim za Filozofski fakultet, i propisana je dinamika polaganja ispita.

406


Glava IV.

O strogih izpitih

§. 60.

Doktorom kojega fakulteta može postati samo onaj, koji po navršenom četverogodištu odnosno trogodištu, s dobrim uspjehom položi stroge izpite iz naukah dotičnoga fakulteta. Broj strogih ispitah i način, kako se imadu polaga-ti, ustanoviti će se posebnom naredbom.

Glava V.

O izvanrednih slušaocih

§. 61.

Izvanredni se slušaoci mogu upisati pod gore naznačenimi uvjeti za ko-jegod nauke onoga fakulteta, u kojega su imenik uvršteni; za nje dakle neima nikakovih obligatnih naukah, niti reda, po kojem da slušaju naučne predmete.

Oni mogu istina iskati, da jih učitelji svršetko polieća upitaju iz naukah, koje su polazili, i da jim uz taksu od 3 for. a .vr. izdadu privatne svjedočbe, ali državnim ili izpitom strogim podvrći se nemogu.

Glava VI.

Ob odlazku od sveučilišta

§. 62.

Slušalac odlazeći iz sveučilišta, ako hoće da mu se izdade odlazna svjedo-čba, mora ju iskati od dekana dotičnoga fakulteta. U tu svrhu ima mu predati prijavnicu i matičnu svjedočbu.

Odlazne se svjedočbe izdavaju zadnjih 14 danah svakoga polieća. Konačne pako, t. j. absolutoria, koja se imadu izrično kao takva označiti, u pravilu kon-cem naučne godine.

407


Odsjek III.

O disciplini akademičkoj

§. 63.

Svi su slušaoci u obziru svojih gradjanskih obnošajah i gradjansko kažnji-vih dielah podvrženi obćim zakonom i vlastim, a u obziru sveučilištnoga svoga vladanja još osim toga osobitim naredbam, disciplinarnim propisom i vlastim sveučilištnim.

Propisi o izpunjavanju vjerozakonskih dužnostih kano i disciplinarni usta-noviti će se kasnije na predlog senata akademičkog, medjutim se pako ostavlja-ju u krieposti dosadanji propisi.

Odsjek IV.

O naukovini

§. 64.

Naukovina, koja se na ovom sveučilištu uvodi, neplaća se u javnu blagajnu već pripada dotičnim predavaocem t. j. profesorom i docentom.

§. 65.

Najmanja naukovina iznosi za svaki polietni kolegij toliko forintih, koliko se urah na tjedan čita kolegij.

§. 66.

Svaki profesor, koje je s plaćom budi stalno budi privremeno namiešten, čitat će svoje kolegije o dotičnih učevnih strukah u primjerenom broju urah na tjedan za naukovinu u §. 65. naznačenu.

On će ovim kolegijem, kano glavnim svojim predmetom, nada svim posve-ćivati svoju učiteljsku radnju.

U ovom su obziru učiteljem uzporedjeni i oni docenti, koji nagradu dobi-vaju.

Samo suplenti379, koji bi se polag osobitih vladajućih okolnosti uz zakonitu pristojbu upotrebljavali za koju izpražnjenu učiteljski stolicu, neimaju prava na

379 Suplent, lat. supplens – koji dopunjava; pomoćni nastavnik ili privremeni nastavnik koji zamjenjuje odsutnog profesora dok se on ne vrati ili dok se ne popuni ispražnjeno radno mjesto.

408


naukovinu, koja se za njihove kolegije plaća: ova naukovina ide u sveučilištnu zakladu, iz koje će se plaćati suplentska pristojba.

§. 67.

Svaki redoviti profesor dužan je bar svakoga trećega polieća davati bezplat-ni publikum od jedne ili dvie ure na tjedan o pojedinih čestih glavnoga svoga predmeta, ili o drugoj kojoj struci.

Ovaj publikum čitat će profesor pokraj svojih redovitih kolegijah, ali ure, koje za to upotrebi, može uračunati u broj onih urah, koje ima obraćati na glavne svoje kolegije.

Izim ovih kolegijah smije profesor bezplatno nješto predavati samo uz pri-volu zemaljske vlade onda, kad bi se porad osobite naravi predmeta zato slabo polazio kolegij, što bi se zanj naukovina tražila, a s druge bi se strane ipak želi-lo, da se takov kolegij čim više polazi.

Podieljujuć takovu dozvolu, gledat će zemaljska vlada, da se njom nenanese šteta docentu, koji se u toj struci jur znamenito odlikuje.

§. 68.

Docenti smiju svoje kolegije čitati ili za najmanju zakonitu naukovinu, ili za veću, bezplatno pako samo pod uvieti naznačenimi u prednjem paragrafu.

§. 69.

Naukovinu za redovite i izvanredne kolegije dužni su plaćati svi slušaoci fakulteta, bili upisani u maticu ili ne bili, na koliko nisu zakonito oprošteni, ili na koliko nisu oprost ovaj izhodili po glasu ovoga zakona.

§. 70.

Oprost se može protezati ili na svu naukovinu, ili na polovicu, ali nikad na manji koji dio naukovine.

Oproste podjeljuje dotični sbor profesorski; pobližji uvjeti ustanoviti će se posebnom naredbom.

Medjutim ostaju u krieposti dosadanji propisi.

§. 71.

Zakonito pravo biti sasvim oprošteni od naukovine, imadu samo sliedeći učenici bogoslovja.

409


a) od svjetovnoga duhovničtva ubogi pitomci biskupskih sjemeništah, i oni externiste, koji su za biskupiju potrebiti, ter duhovničtvu biskupije ili već utjelovljeni, ili osigurani, da će biti u biskupiju primljeni.

Biskup će početkom svake godine imenik takovih učenikah, potvrdiv siro-maštvo njihovo, poslati bogoslovnomu profesorskom sboru.

b) od redovnog duhovničtva svi pitomci ubožkih redovah.

§. 72.

Za kolegije docentah, ili za one plaćevne kolegije, koje profesori pokraj glavnih svojih kolegijah drže, valjaju ti oprosti samo onda, ako takovi docenti i profesori na to naročito privole ili onda, kad se sastavlja red predavanjah, ili naknadno pred kvestorom380, nu svakako prije, nego će početi rok za primanje slušalaca.

§. 73.

Prvih deset danah u polieću prosto je svakomu slušaocu kano gostu pola-ziti koji mu drago kolegij, a da mu odatle nestane dužnost platiti naukovinu.

§. 74.

Slušaoce, koji u propisano vrieme neplate naukovine, ima kvestura na pose pobilježiti. Takovi će se tek onda upisati za buduće polieće, kad naknadno plate naukovinu, koju duguju, i unapried polože naukovinu za dojduće polieće.

§. 75.

Ako se navješteni kolegij nebi držao, povratit će se naukovina, koja je mož-da unapried položena.

§. 76.

Ako bi se bolešću ili drugom kojom zapriekom predavaoca kolegij samo obustavio, ali ne na toliko, da bi tim naviešćeni predmet znatno i bitno šteto-vao, negubi predavalac prava na naukovinu.

§. 77.

U svih sumnjah, imali se u slučaju paragrafa 76. ili neima plaćati naukovina, odlučuje senat akademički, saslušav izvješće profesorskoga sbora.

380 Tiskarska pogreška, u izvorniku stoji: kvesturom.

410


§. 78.

Kvestor će pobranu na račun pojedinih predavalacah naukovinu, odbivši pobirne postotke381, izručivati istim uz njihovu namiru, a senatu će akademič-komu davati račun na koncu svakoga polieća.

§. 79.

Pobirni su postotci na to odredjeni, da se njimi bar dielomice namiruju troškovi pisarne ili kvesture sveučilištne.

Postotci se za sada ustanovljuju na 5%, i teku u sveučilištnu zakladu.

Odsjek V.

O pokrivanju troškovah za ovo sveučilište

§. 80.

Troškovi za ovo sveučilište imadu se pokrivati iz tekućih dohodakah zakla-de jugoslavenskoga sveučilišta, u koliko nebude ona za prvo uredjenje njegovo izcrpljena, a na koliko ovi nebi dosizali, iz zaklade naukovne, a na koliko ni ova nebi dostatna bila, oz ostalih razpoloživih zemaljskih sredstava.

Odsjek VI.

Prelazne ustanove

§. 81.

Sveučilište otvorit će se u školskoj godini 1874/5; i to bogoslovni i pravo-slovni fakulteti otvorit će se u sva četiri tečaja najedan put.

U isto vrieme ima se otvoriti i postupice za tri godine podpuno ustrojiti fakultet filozofijski.382

Liečnički će se pako fakultet otvoriti i počamši od prvoga tečaja postupice i neprekidno izvesti, čim se osiguraju sredstva za njegovo ustrojstvo i uzdrža-vanje.383

381 Tiskarska pogreška u izvorniku, prvo slovo riječi napisano je kurzivom.382 To je ostvareno u zakonom predviđenom roku.383 Medicinski fakultet počeo je s radom tek u ak. god. 1917./18.

411


§. 82.

Učiteljske stolice imadu se u svih četirih fakultetih bez iznimke popuniti u smislu §§. 5., 22. i 23.384 ovoga zakona.

Glede prvoga popunjenja učiteljskih stolicah odredjuje se sliedeće: a) vlada će za bogoslovni i pravoslovni fakultet imenovati bez predloga po tri profesora izmedju kandidatah, koji ili su kano učenjaci izdanim znanstvenim dielom pod-puno zasvedočili svoje znanje u dotičnoj struci, ili su inače poznati kao vrstni strukovnjaci, b) ovim se načinom imadu takodjer popuniti stolice u liečničkom i mudroslovnom fakultetu, c) profesori imenovani ovim načinom izvršuju gle-de popunjenja ostalih stolica dotičnoga fakulteta ono pravo, koje po §§. 5., 22. i 23.385 ovoga zakona pripada dotičnim profesorskim sborom.

Ostala prava i dužnosti, što no učiteljski sborovi vrše u smislu ovoga zako-na, vršiti će oni u bogoslovnom i pravoslovnom fakultetu, pokle su podpuni, a u liečničkom i filozofičkom, pokle bude ustanovi b) prediduće stavke zado-voljeno.

Pobrinut će se zemaljska vlada, da profesori, koji madu svoja predavanja školske god. 1874/5 započeti, budu čim prije imenovani.

Odsjek VII.

O provedbi ovoga zakona

§. 83.

Provedba ovoga zakona povjerava se banu kraljevinah Hrvatske, Slavonije i Dalmacije.

Izjavljujuć Mi zakonski ovaj članak i sve ono, što je u njem sadržano, prijat-nim i primljenim, podjeljujemo mu kraljevsko Naše odobrenje te ga potvrdju-jemo kraljevskom moći Svojom, uvjeravajuć Vas, ljubljeni vjerni Naši, da ćemo zakonski ovaj članak kako Sami obdržavati tako i po drugih dati obdržavati.

U ostalom ostajemo Vam kraljevskom Svojom milosti i prijazni blagona-klonjeni.

Dano u Budimpešti dne petoga siečnja godine hiljadu osam sto sedamde-set i četvrte.

(M. P.) Franjo Josip s. r. Petar grof Pejácsevich s. r. Ivan Mažuranić s. r.

384 Brojevi članaka u izvorniku nisu odvojeni interpunkcijskim znakovima.385 Kao u prethodnoj bilješci.

413

Zakon ob ustroju pučke nastave i obrazovanja pučkih učitelja (1888.)

ZAKON OD 31. LISTOPADA 1888. OB USTROJU PUČKE NASTAVE I OBRAZOVANJA PUČKIH

UČITELJA U KRALJEVINAH HRVATSKOJ I SLAVONIJI

Desetak godina nakon donošenja prvog hrvatskog autonomnog zakona o osnovnom školstvu i obrazovanju osnovnoškolskih učitelja (zakon iz 1874.) po-kazali su se neki nedostaci navedenog zakona koje se novim zakonom željelo ukloniti. Nakon konačnog ujedinjenja Vojne krajine s Hrvatskom i Slavonijom ostvarenog 1881. godine pokazala se potreba za zakonom koji će vrijediti za ci-jelu Hrvatsku i Slavoniju. Osim toga, autoritarni ban Károly Khuen-Héderváry (ban je bio od 1883. do 1903.) u svojoj se politici snažno oslanjao na srpsku gos-podarsku i političku elitu, a novim je zakonom o pučkome školstvu detaljno re-gulirano pitanje osnivanja kofesionalnih škola, čime se širom otvorila mogućnost osnivanja novih škola od strane srpskih crkvenih općina. To su bili glavni razlozi zbog kojih je Vlada inicirala donošenje novog zakona o osnovnim školama.

U osnovi se oslanjao na zakon iz 1874. godine, neke je aspekte pučkih škola detaljnije propisao, a unio je i neke promjene. Odgojna i obrazovna zadaća puč-ke škole definirana je kao u spomenutom zakonu, ali je naglašeno da učenicima treba pružiti samo najpotrebnija znanja. Pučke škole prema novom zakonu dijele se na niže (s njima je spojena trogodišnja, a ne više dvogodišnja opetovnica), koje traju četiri ili pet godina (učenici koji neće nastaviti školovanje u četvrti su razred trebali ići dvaput, a ostavljena je i mogućnost osnivanja petog razreda), i više puč-ke škole (to su četverogodišnje strukovne škole, više djevojačke škole, odnosno one škole koje se u prethodnom zakonu nazivaju građanskim školama). Pučke škole mogu biti javne i privatne, a privatne škole mogu biti i konfesionalne, ako ih o vlastitom trošku osnivaju crkvene općine. U novom je zakonu detaljnije regulirano pitanje financiranja škola i izmijenjen je naziv nastavnog jezika – sada se on naziva hrvatskim ili srpskim (što je također bio veliki ustupak manjinskoj srpskoj nacionalnoj zajednici), preparandije su dobile naziv učiteljske škole, pro-duljeno im je trajanje na četiri godine i veća je pozornost posvećena praktičnoj izobrazbi budućih učitelja. Predviđena je i obveza daljnjeg stručnog usavršavanja učitelja (uglavnom na osnovi samoobrazovanja, kao i u prethodnom zakonu), ali i obveza ponovnog pohađanja učiteljske škole ako učitelj tri godine nakon što je završio učiteljsku školu i položio potrebne ispite ne pronađe posao u struci (slična je odredba postojala u austrijskom zakonu o osnovnom školstvu). Uvjeti

414


za osnivanje škola, obveze općina prema njima, organizacija nastave i slobodnog vremena tijekom školske godine te trajanje praznika definirani su kao u Mažu-ranićevu školskom zakonu. Isto kao u prethodnom zakonu ostalo je i ono što svaka pučka škola mora imati (vrt, igralište, zdenac i stan za učitelja), zatim tra-janje obveze pohađanja pučke škole i zapriječene kazne za nesavjesne roditelje/skrbnike, odnosno vlasnike tvornica koji djecu ne šalju redovito u školu. Nastav-ni predmeti uglavnom su ostali isti kao u prethodnom zakonu, ali je za učenike pravoslavne vjere predviđeno još i „čitanje crkveno-slovjenskoga pisma“ (§ 50.). Gradivo iz zemljopisa, povijesti, fizike i prirodopisa reducirano je na najvažnije sadržaje, a djevojčice su dobivale poduku iz ženskog ručnog rada i vođenja ku-ćanstva i u tome su ih podučavale učiteljice. U višim pučkim školama u novom je zakonu napravljena distinkcija na osnovi tri praktična smjera – za obrt, trgovinu i gospodarstvo, pa su tome bili prilagođeni i stručni nastavni predmeti, a postojali su i opći predmeti zajednički svim smjerovima. Najavljeno je da će Vlada donijeti posebnu naredbu o nastavnim predmetima na višim djevojačkim školama. I dalje je bilo obvezno da su učitelj i učenici (ili u vjerski nehomogenim sredinama veći-na učenika) pripanici iste vjere, preporučeno je spolno razdvajanje učenika, ako je to moguće (a nakon što djevojčice navrše dvanaest godina je obavezno), te su detaljno propisane različite disciplinske mjere za razne prijestupe. Za razliku od Mažuranićeva zakona o pučkom školstvu u kojemu nije postojala diskriminacija između učitelja i učiteljica, u novom je zakonu propisano da učiteljice moraju napustiti rad u školi nakon što se udaju. U novom zakonu detaljnije su razrađene odredbe vezane za mirovinska prava učitelja i njegove obitelji. Niti u novom za-konu nije predviđena upisnina ili školarina, školske knjige naručuje općina, ali ih i dalje plaćaju roditelji. Dok se u zakonu iz 1874. godine konfesionalne škole spo-minju samo u jednom članku, u novom zakonu se cijeli jedan dio (Glava šesta) bavi konfesionalnim školama i srpskim autonomnim školama. One su u svemu izjednačene s javnim (odnosno državnim) pučkim školama, a srpska zajednica dobila je čak i pravo osnivanja učiteljskih škola. I prema novom zakonu država je zadržala nadzor nad svim školama, zemaljska vlada i dalje propisuje i odobrava školske udžbenike za sve škole, osim za nastavu vjeronauka, što je u nadležnosti crkvenih institucija. Međutim, u novom zakonu provedene su promjene u hije-rarhijski strukturiranom upravljanju školama, odnosno razmjerno velike ovlasti dobili su kotarevi i županije, što nije bilo predviđeno zakonom iz 1874. Za razli-ku od prethodnog školskog zakona, u novom se zakonu uopće ne spominje ze-maljski školski odbor, nego samo neko pobliže neodređeno savjetodavno tijelo.

Prijepis je napravljen prema tekstu zakona objavljenom u Cuvaj, Građa, sv. VII., Zagreb, 1911., 695-719.

Pripremili: Vlasta Švoger i Zrinko Novosel

415


Zakon od 31. listopada 1888. ob ustroju pučke nastave i obrazovanja pučkih učitelja u kraljevinah

Hrvatskoj i Slavoniji

MI FRANJO JOSIP PRVI

po milosti božjoj cesar Austrijski, kralj Češki i t. d. i apoštolski kralj kralj kra-ljevina Ugarske, Hrvatske, Slavonije i Dalmacije,

potvrdjujemo predloženi Nam u osnovi po hrvatsko-slavonsko- dalmatinskom saboru

zakon

ob uredjenju pučke nastave i obrazovanja pučkih učitelja u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji.

Glava prva

Obćenite ustanove

§ 1. Pučkoj je školi zadaćom, da djecu religiozno i ćudoredno odgaja, du-ševne im i tjelesne sile razvija, te ih u najpotrebitijem za gradjanski život znanju i umienju podučava.

§ 2. Pučke škole diele se u niže i više škole.S nižimi pučkimi školami spojene su opetovnice.S pučkimi školami mogu prema mjestnim potrebam biti spojeni i strukovni

tečaji.§ 3. Pučke su škole nadalje ili javne ili privatne. One, koje se troškom zemlje

ili političke obćine podižu i udržavaju, jesu javne škole, te ih kano takove mogu polaziti djeca bez razlike vjeroizpoviesti. Škole pako inače podignute i uzdrža-vane jesu ili konfesionalne ili privatne škole.

§ 4. Nastavni je jezik u pučkih školah hrvatski ili srbski. No u onih javnih pučkih školah, koje podižu i uzdržavaju obćine drugoga po jeziku plemena, nastavnim je jezikom dotični materinski. U takovih se školah povrh toga ima učiti hrvatski ili srbski jezik kano obvezni predmet učevni. No ako se je u tako-vih obćinah hrvatski ili srbski jezik već uobičajio, može nastavnim jezikom biti hrvatski ili srbski, a dotični materinski jezik obveznim predmetom učevnim.

416


§ 5. Na pučkih se školah ne plaća ni primarina ni školarina.§ 6. Učevne osnove i školske knjige propisuju za obće pučke škole zemalj-

ska vlada, vjeroučne na predlog dotičnih crkvenih oblasti, ter se druge ne smiju upotrebljavati.

§ 7. Obuka u pučkih školah traje na tjedan najviše 25 ura, izuzamši gi-mnastiku, pjevanje i ine praktične vježbe. U pučkih školah imaju se svršetkom školske godine držati javni izpiti.

§ 8. Školske knjige na istovrstnih pučkih školah imadu biti jednake.§ 9. Praznici, povrh nedjelja, blagdana i četvrtaka, ili ove zastupajućih dvaju

poludneva, traju za niže pučke škole dva mjeseca na godinu. Za više pučke škole odredit će se praznici naredbenim putem.

§ 10. Sgrade pučkih škola moraju stajati na shodnih i zdravih mjestih, mo-raju biti suhe, svietle i provjetrive, te imati dovoljno prostora za mladež.

Osnove za gradjenje pučkih škola, na koliko nisu već unapred propisane (§ 12.), moraju u pojedinih slučajevih prije izvadjanja biti odobrene od zemaljske vlade.

§ 11. U obćih pučkih školah veličina se i broj školskih soba mora obzirom na ustanove § 18. ravnati po broju djece školu polaziti obvezane i po broju potrebitih za nju učitelja.

No kod novih gradnja valjat će se obazirati i na mogući prirast djece školu polaziti obvezane.

§ 12. Potanje ustanove o tom, kako da se ima postupati pri gradjenju škola, ter o tom, kakove da imaju biti školske sgrade i pojedini njihovi dielovi i po-kućtvo školsko, pridržane su zemaljskoj vladi.

§ 13. I obstojeće školske sgrade imat će se, na koliko već nisu, što prije urediti, dotično pregraditi prema navedenim ustanovam (§§ 11., 12., 14. i 27.).

§ 14. Uza svaku obću pučku školu mora za praktično vježbanje učenika u gospodarstvu biti školski vrt, zatim gombalište i zdenac za piće i kućnu porabu učiteljevu.

§ 15. Pučke škole moraju biti providjene potrebitim pokućtvom i bar naj-nuždnijimi učevnimi sredstvi.

Glava druga

O nižoj pučkoj školi

§ 16. Niže pučke škole imaju četiri razreda, od kojih četvrti razred za one učenike, koji ne prelaze u više pučke ili srednje škole, traje dvie godine.

417


Po okolnostih može se za petu školsku godinu ustrojiti poseban peti razred.§ 17. Niže pučke škole mogu imati jednoga do četiri, dotično pet učitelja (§

18.). Svaki učitelj uči u posebnoj sobi.§ 18. Ako se na kojoj nižoj pučkoj školi s jednim učiteljem tri godine izase-

bice prijavi preko 80 učenika, onda treba namjestiti i drugu učiteljski silu; ako li taj broj istim načinom naraste preko 160 dotično preko 240 učenika, onda treba namjestiti još treću i četvrtu učiteljsku silu.

Ako se na nižoj pučkoj školi prijavi za koji razred više od 80 učenika, onda treba otvoriti paralelku.

Bude li koja niža pučka škola primorana kroz pet godina izasebice veći dio svojih razreda dieliti na paralelke, tada se mjesto tih paralelnih razreda ima ustrojiti posebna škola.

§ 19. U I. i II. razredu mužkih i obospolnih nižih pučkih škola mogu se namjestiti i učiteljice.

Učiteljice namještene u obospolnih nižih pučkih školah386 dužne su u tom slučaju podučavati žensku djecu i u ručnom radu i kućanstvu.

§ 20. U pučkoj školi učitelj mora biti one vjere, kojoj pripada mladež školu polazeća.

U konfesionalno mješovitih školah učitelj, ako je jedan, mora biti one vjere, kojoj pripada većina učenika; nastane li pako potreba, da se namjeste dva ili više učitelja (§ 18.), tada se ima obzir uzeti i na one manjine, kojih vjeroizpovi-esti pripada bar četvrti dio ukupnoga stanovničtva dotične školu uzdržavajuće obćine.

§ 21. Gdje na nižoj pučkoj školi ima više učitelja, jedan se od njih ima po-staviti ravnajućim učiteljem.

§ 22. Svaka obćina dužna je o svom trošku podizati i uzdržavati svoje obće pučke škole.

§ 23. U svakom mjestu, gdje ima barem 40 djece školu polaziti obvezane, mora se osnovati obća pučka škola.

No zemaljska vlada može od toga pravila dozvoliti iznimku u onih mjestih, gdje je inim načinom dovoljno skrbljeno za pučku obuku (§ 96. do 103.)

§ 24. Mjesto, koje ili ne ima 40 sposobnjaka ili ne može napose uzdržavati škole, mora se sdružiti s drugimi mjesti ter zajedno s njimi imati obću pučku školu.

386 Tiskarska pogreška u izvorniku – nedostaje slovo „š“.

418


Udružena mjesta neka po mogućnosti ne budu više od 4 kilometra udalje-na od svoje škole.

§ 25. Gdje u konfesionalno mješovitih obćinah za različite konfesije ob-stoje posebne škole, mogu se s porazumkom dotičnika takove škole spojiti i pretvoriti u jednu zajedničku obću pučku školu.

§ 26. Gdje u političkoj obćini u smislu ovoga zakona valja da bude više škola, ima obćinsko zastupstvo odrediti teritorij i mjesto za pojedine škole (§§ 3., 23. i 24.). Ovaj teritorij sačinjava školsku obćinu.

Ako bi teritorij školske obćine sastojao iz mjesta, spadajućih u razne poli-tičke obćine, imaju ove postupati sporazumno gleda mjesta, koja imaju spadati u školsku obćinu.

§ 27. Pri svakoj obćoj pučkoj školi mora biti prikladan stan za učitelja.§ 28. Svaka seoska obćina dužna je za svoju pučku školu školske knjige i

druge za nauk potrebite stvari prije početka svake školske godine nabaviti, ter ih medju učenike putem učitelja podieliti. Trošak u to ime imat će obćini na-knaditi dotični roditelji učenika.

Posve siromašnim učenikom davat će obćina školske knjige i druge za nauk potrbite stvari bezplatno.

§ 29. Najmanje mjesec dana prije početka školske godine ima se obaviti popis svekolike, unutar školske obćine nalazeće se, na polaz škole obvezane djece, i to putem posebnoga za to izaslanoga odbora, koji kako će biti sastav-ljen, odredit će se putem naredbe.

Tko diete popisu ukloni i glede njega štogod krivo naznači, kaznit će se načinom i putem § 41. naznačenim globom od 1 – 20 for. na korist obćinske školske zaklade, ili ako platiti neuzmogne, zatvorom od 1 – 4 dana.

§ 30. Tjelesno slabu ili duševno nezrelu djecu može obćinski školski odbor na duže ili kraće vrieme oprostiti od škole.

§ 31. Kako za podmirivanje stvarnih potreba obćinske pučke škole tako i za plaćanje učitelja ima se potrebni trošak uvrstiti u svakogodišnji proračin političke obćine ter u bivšem gradjanskom dielu kraljevina387 podmiriti iz slie-dećih izvora:

a) obveznimi prinesci privatnih osoba ili korporacija te dohodci od zakla-da i fondova školskih;

b) dohodkom od sgrada i zemalja školskih;c) rabatom od neposredno pribavljenih školskih knjiga (§ 28.).

387 Misli se na civilni dio Hrvatske i Slavonije.

419


§ 32. Uz izvore u predidućem § 31. naznačene ima se u bivšem gradjan-skom dielu kraljevina za podmirivanje troškova škole na prvom mjestu upotre-biti dohodok od potrošarine dielom, koji bude potreban.

A gdje svi ti izvori388 dotjecali ne budu, imat će se manjak pokriti iz ostalih dohodaka obćine.

§ 33. Ako su uz obćinu i privatne osobe ili korporacije već od prije za uzdr-žavanje škole štogod doprinositi, kojim mu drago pravnim naslovom, obveza-ne, imaju se takove obveze uzdržati u svojoj podpunoj kreposti.

To valja i o zakladah i fondovih školam namienjenih, koje niti se u druge svrhe niti naročitoj namjeni protivno upotrebljavati nesmiju.

§ 34. U seoskih obćinah bivšega krajiškoga područja namirivat će se stvar-ne potrebe školske iz obćinskih školskih blagajna, a beriva aktivnog učitelj-skog osoblja, onda troškovi za županijske i zemaljske učiteljske konferencije zajedničkim zemaljskim školskim nametom od dvadeset postotaka ordinarija i izvanrednog prireza izravnih poreza, koji se namet zajedno s porezi propisivati i u zajedničku školsku blagajnu odpremiti ima.

Razdiobu ovoga zemaljskoga školskoga nameta obavit će zemaljska389 vlada na temelju izkaza županijskih školskih blagajna. Ako svota čitavog zemaljskoga školskoga nameta seoskih obćina nedotječe za podmirenje prije spomenutih izdataka, ima se manjak namaknuti iz dohodaka možebit postojećih kotarskih ili obćinskih školskih fondova, zaklada i zapisa tim načinom, da se ti dohodci upotrebe samo za onaj predjel ili onu obćinu390 kojoj su namienjeni.

§ 35. Ustanove o zemaljskom školskom nametu (§ 34.) netiču se gradskih obćina bivšega krajiškoga područja, nego se imaju pristojbe tamo namješteno-ga učiteljskoga osoblja podmirivati iz dohodaka gradskih obćina.

§ 36. Siromašnim obćinam, koje dokažu, da svega troška za svoju obću pučku školu nikako podmiriti ne mogu, priticat će se po mogućnosti u pomoć iz zemaljskih sredstava.

§ 37. U svakoj obćini ima se, u koliko već ne postoji, utemeljiti školska zaklada, u koju će teći:

a) ostatci od plaća redovitih učitelja za vrieme, dok su zastupan privreme-nimi ili namjestnimi učitelji;

b) novčane globe, što ih ustanovljuju §§ 29., 41., 43., 57., 58., i 180.;c) darovi i legati školi namienjeni.

388 U izvorniku je tiskarska pogreška i stoji: izori.389 Tiskarska pogreška u izvorniku: zemaljskaa.390 Tiskarska pogreška u izvorniku, nedostaje „u“ na kraju riječi.

420


§ 38. Obćinskom školskom blagajnom (§ 34.) i školskom zakladom (§ 37.) upravlja obćinsko poglavarstvo, a županijskom školskom blagajnom županij-ska oblast po naputku, što će ga izdati zemaljska vlada.

§ 39. Glavnice školske zaklade nesmiju se trošiti, već se imaju plodonosno ulagati i samo kamate od njih smiju se upotrebiti za podmirenje tekućih troš-kova školskih.

§ 40. Roditelji ili njihovi zamjenici ne smiju svoje djece i štićenika ostaviti bez obuke, koja je propisana za obću pučku školu.

§ 41. Roditelji ili njihovi zamjenici dužni su djecu, koja su na polaz škole obvezana, redovito pošiljati u javnu pučku školu; što ako propuste, imaju se od obćinskoga odbora najprije na svoju dužnost opomenuti, a ako se opomenom ne uspije, imaju se na prijavu obćinskoga školskoga odbora od obćinskoga po-glavarstva kazniti na korist obćinske školske zaklade postupnimi novčanimim globami od 1 – 10 for., koje će se globe utjerivati onim načinom, kojim se utje-ruju drugi obćinski zaostatci. Samo u slučaju podpune neutjerivosti novčane globe imadu se roditelji ili njihovi zamjenici kazniti zatvorom od 1 – 2 dana. Slučajeve u kojih će se izostatci iz škole moći smatrati izpričanimi, ustanovit će zemaljska vlada.

Učitelj će svakih 14 dana predlagati obćinskomu školskomu odboru izkaz školskih izostataka (absencija).

Proti roditeljem, koji uzprkos opetovanim kaznam uztraju u nemarnosti glede pošiljanja svoje djece u školu, postupat će se po ustanovah §§ 176. i 177. gradjanskoga zakonika na obustavu ili gubitak otčinske vlasti, te će im se djeci postaviti skrbnik.

§ 42. Roditeljem ili njihovim zamjenikom ostaje prosto djecu svoju dati podučavati ili doma ili u kojemgod budi privatnom budi javnom zavodu, ili u kojoj drugdje postojećoj školi. No u tom su slučaju roditelji ili njihovi zamje-nici dužni svake godine dotičnu nebiljegovanu svjedočbu o napredku djece podnositi obćinskomu školskomu odboru, a ovaj je dužan na to paziti, da se takova djeca poduče bar u onom obsegu, kakov se po ovom zakonu zahtieva za javne pučke škole (§ 50.).

§ 43. Djeca, koja se doma podučavaju, moraju svake godine položiti izpit na kojoj javnoj pučkoj školi.

Prekršitelji ustanova ovoga i predidućega § 42. kaznit će se po obćinskom poglavarstvu globom od 20 do 100 forinti na korist obćinske zaklade.

§ 44. Vlastnici tvornica ili većih obrtničkih radionica, na koliko se za svoj posao služe djecom na polaz škole još obvezanom, moraju takovu djecu, dok

421


ona obveza traje, ili pošiljati u javnu mjestnu školu ili ju dati najmanje 12 ura na tjedan obučavati u posebnoj o svom trošku po propisih valjanih za javne škole ustrojenoj tvorničkoj školi.

Ustanovljeno za obuku vrieme mora se smjestiti unutar vremena za posao opredieljena.

§ 45. Na pustarah (majurih), na kojih ima za školu sposobne djece, a ne-mora se po § 23. podići posebna škola, niti se djeca radi daljine gdje drugdje uškolati mogu (§ 24.), imade vlastnik dotične pustare (majura) skrbiti za obuku ovakove djece po propisu, što će ga izdati zemaljska vlada.

§ 46. Sposobnost za polaz škole počima s navršenom šestom godinom; obvezanost pako na polaz škole nastaje s navršenom sedmom godinom života.

§ 47. Obvezanost na polaz škole traje pet godina, neračunajuć ovamo ope-tovne obuke (§ 53.).

§ 48. U pučke se škole primaju učenici početkom školske godine; tečajem školske godine mogu po obćinskom školskom odboru (§ 174.) biti primljeni samo uslied dokazane bolesti ili preseobe roditelja.

§ 49. Vremenito ili trajno izključuju se od polaza pučkih škola djeca, koja su kužno bolestna, ili inače radi znatne kakove mahne ili duševne bolesti za svrhe nastave, ili polaz škole nesposobna.

§ 50. Nastavni predmeti u nižoj pučkoj školi jesu sliedeći:a) nauk vjere, a za učenike grčko-iztočne vjeroizpoviesti još čitanje crkve-

no-slovjenskoga pisma;b) materinski jezik (§ 4.), čitanje, pisanje, slovnica, vježbe u govori i pisa-

nom izrazu misli, a gdje nije hrvatski ili srbski jezik nastavnim, ima se isti kao obvezni predmet učiti;

c) računstvo i geometrijsko oblikoslovje;d) najvažnije iz zemljopisa, poviesti, fizike i prirodopisa na temelju čitana-

ka;e) krasopis;f) risanje;g) svjetovno i crkveno pjevanje;h) gimnastika;i) praktična uputa u najvažnije struke gospodarstva.K tomu, za žensku djecu ženski ručni rad i uputa u kućanstvo.§ 51. Obuku u ženskom ručnom radu i u kućanstvu dužne su tamo, gdje

obstoje samostalne djevojačke škole, podjeljivati učiteljice takovih škola.

422


Gdje pako neima samostalne djevojačke škole, ili gdje je djevojačka škola učiteljem izručena, tamo radi obuke u ženskom ručnom radu i u kućanstvu treba po mogućnosti skrbjeti za posebnu učiteljicu.

§ 52. Znanje stečeno u svakdanjoj općoj pučkoj školi opetuje se i razširuje prema potrebam praktičkoga života u opetovnici, koja je spojena sa svakom takvom školom.

§ 53. Opetovna obuka traje dvie do tri godine.§ 54. Opetovnicu su obvezana polaziti sva djeca, koja su svršila nižu pučku

školu.Izuzimaju se ona djeca, koja polazeć kakovo od niže pučke škole više uči-

lište ili kakov strukovni tečaj, svrše s dobrim uspjehom najmanje dva godišnja tečaja takova učilišta.

§ 55. Djeca, koja posluju u tvornicah ili u većih obrtničkih radionicah (§ 44.), obvezana su, svršivši svakdanju obću pučku školu, tečajem triju godina i na opetovnu obuku, za koju im se od strane vlastnika tvornice i obrtničke ra-dionice ima pružiti prilika budi u javnoj mjestnoj budi u posebnoj uz tvornički školu uredjenoj opetovnici.

§ 56. Koji šegrti i trgovački naučnici neznaju ni čitati ni pisati, moraju se uz nagradu, koju će njihovi gospodari utanačiti s dotičnim učiteljem, dati u toj umjeći predbježno podučiti u posebnoj pripravljaonici za opetovnicu dotično šegrtsku školu.

§ 57. S roditelji ili s njihovimi zamjenici, dotično s obrtnici ili vlastnici tvor-nica ili većih obrtničkih radionica, koji propuste slati dotičnu djecu u opetov-nicu, postupat će se po propisu § 41. ovoga zakona, dotično po propisu § 157. a) obrtnog zakona od god. 1884. (zak. čl. XVII. iz 1884.).

Ako li djeca svojom krivnjom propuste polaziti opetovnicu, moraju nado-knaditi zanemareno vrieme dužim polazom opetovnice.

§ 58. Pod globom do 20 – 50 for. na korist obćinske školske zaklade nesmi-je ni jedan majstor osloboditi svoga šegrta, a trgovac svoga naučnika, ako šegrt ili naučnik školskom svjedočbom ne dokaže, da je uredno polazio opetovnicu.

§ 59. Na pučkih školah, gdje ima više učiteljskih sila, imaju se opetovnice po potrebi razdieliti na više razreda.

§ 60. Učitelji pučkih škola dužni su obučavati u opetovnici bezplatno.§ 61. Opetovnica se drži dva puta na tjedan po dvie ure, neračunajuć u ovo

vrieme nauk vjere.Dan i ure za opetovanu obuku odredjuje obćinski školski odbor.§ 62. Obuka u opetovnici ima se protezati na najpotrebitije za život pred-

mete.

423


Dotičnu učevnu osnovu propisat će zemaljska vlada.

Glava treća

O višoj pučkoj školi

§ 63. U višoj pučkoj školi nastavljaju učenici, koji ne prelaze u viša učilišta, nauk nižih pučkih škola prema zahtjevom dalje obćenite naobrazbe i posebnim zahtjevom praktičnoga života s obzirom na obrt, trgovinu i gospodarstvo.

§ 64. Viša pučka škola traje najviše četiri godine.§ 65. U višu pučku školu primaju se samo oni učenici, koji su izučili IV.

razred niže pučke škole (§ 16.).§ 66. Nastavni predmeti na mužkoj višoj pučkoj školi jesu:

A) Predmeti obćeniti:

a) nauk vjere;b) hrvatski ili srbski jezik i sastavoslovje;c) njemački, a u Primorju talijanski jezik;d) zemljopis i poviest s osobitim obzirom na domovinu i njezin ustav;e) krasopis;f) gimnastika;g) pjevanje.

B) Predmeti strukovni

1. Na višoj pučkoj školi smjera gospodarskoga:

h) prirodopis s osobitim obzirom na gospodarske prirodnine;i) agrikulturna lučba i prirodoslovje;j) računstvo i gospodarsko knjigovodstvo;k) geometrija i geometrijsko risanje s gospodarskim graditeljstvom i prak-

tičnim mjerenjem na polju;l) gospodarstvo i gospodarska tehnologija; popularno narodno gospo-

darstvo;m) prostoručno risanje;n) tumačenje za gospodare najvažnijih postojećih zakona;o) gospodarske radnje.

424


2. Na višoj pučkoj školi smjera obrtničkoga:

h) prirodopis s osobitim obzirom na prirodnine uporavljive u obrtu;i) prirodoslovje s osobitim obzirom na mekaniku i mekanički tehnologiju;j) računstvo i obrtno knjigovodstvo;k) geometrija i geometrijsko risanje s počeli opisnoga mjerstva;l) popularno narodno gospodarstvo;m) strukovno risanje i modelovanje;n) tumačenje za obrtnike najvažnijih postojećih zakona;o) radnje u školskoj radionici.

3. Na višoj pučkoj školi smjera trgovačkoga:

h) prirodopis s obzirom na poznavanje robe;i) prirodoslovje i lučbena tehnologija;j) trgovačko računstvo s jednostavnim i sastavljenim knjigovodstvom;k) prostoručno risanje;l) tumačenje za trgovce najvažnijih postojećih zakona;m) trgovačka terminologija;n) komptoarne radnje.§ 67. Na višoj djevojačkoj školi nastavni predmeti odredit će se prema po-

trebi naredbenim putem.§ 68. Osim redovitih predmeta može se na obijuh viših pučkih školah,

mužkoj i ženskoj, s dozvolom zemaljske vlade podjeljivati i izvanredna obuka u još kojem predmetu.

Glava četvrta

O učiteljskoj školi

§ 69. U učiteljskih se školah učenici i učenice teoretički i praktički obrazuju za učiteljsku službu u pučkih školah.

§ 70. Zemlja uzdržava o svojem trošku potrebiti broj mužkih i ženskih učiteljskih škola.

Dotacije privatnih osoba imaju u istu svrhu i nadalje ostati kod dotičnih učiteljskih škola.

§ 71. Uza svaku učiteljsku školu mora biti i obća pučka škola i školska radi-onica za praktičku vježbu budućih učitelja i učiteljica pučkih škola.

425


Osim toga mora uza svaku učiteljsku školu za praktičku vježbu u gospo-darstvu dotično kućanstvu biti dovoljno prostran vrt i gombalište391, a uza sva-ku žensku učiteljsku školu zabavište392.

§ 72. Učiteljska škola ima četiri godišta. § 73. U mužku se učiteljsku školu primaju samo oni zdravi i neporočni

mladići, koji su navršili 15. godinu dobe svoje i s uspjehom izučili barem malu gimnaziju ili malu realku ili višu pučku školu ili koji su si inače pribavili znanje u istom obsegu.

U žensku se učiteljsku školu primaju samo one zdrave i neporočne djevoj-ke, koje su navršile 15. godinu dobe svoje i izučile višu djevojačku školu ili koje su si inače pribavile znanje u istom obsegu.

U slučajevih obzira vriednih podjeljivat će zemaljska vlada oprost od pro-pisane dobe.

Učiteljski pripravnici i pripravnice primaju se u učiteljsku školu samo uz položeni na istom zavodu prijamni izpit, koji će obsizati sve one predmete, koji se uče u maloj gimnaziji ili maloj realci ili u višoj pučkoj školi, osim staro-klasičkih jezika.

§ 74. Svi kandidati, koji kane polaziti učiteljsku školu, moraju po pravilu stupiti u prvi tečaj.

Samo takovim kandidatom, koji su već njekoliko viših razreda srednje koje škole svršili, ili drugo kakovo više učilište polazili ili su inače veću duševnu zrelost dokazati vrstni, može zemaljska vlada na predlog učiteljskog zbora do-zvoliti, da odmah stupe u viši koji tečaj učiteljske škole, ako posebnim izpitom dokažu u svih strukah onoliko znanja, koliko se za onaj viši tečaj učiteljske škole zahtieva.

§ 75. Učiteljskih pripravnika nesmije biti više od 40 u jednom tečaju.§ 76. Na mužkoj se učiteljskoj školi uče sliedeći predmeti:a) nauk vjere, a k tomu za učiteljske pripravnike grčko-iztočne vjeroi-

zpoviesti čitanje crkveno-slovjenskoga pisma i tumačenje crkveno-slo-vjenskoga jezika;

b) pedagogija s praktičnimi vježbami;c) hrvatski ili srbski jezik i poviest književnosti njegove;d) njemački jezik;e) zemljopis i poviest s osobitim obzirom na domovinu i njezin ustav;

391 Igralište.392 Dječji vrtić.

426


f) matematika i geometrijsko risanje;g) prirodopis;h) prirodoslovje (fizika i lučba);i) gospodarstvo i gospodarske radnje s osobitim obzirom na domaće

okolnosti;j) mekaničke (obrtne) radnje u radionici;k) krasopis;l) prostoručno risanje i modelovanje;m) svjetovno i crkveno pjevanje, guslanje i orguljanje;n) gimnastika.§ 77. Na ženskoj se učiteljskoj školi uče sliedeći predmeti:a) nauk vjere;b) pedagogija s praktičnimi vježbami;c) hrvatski ili srbski jezik i poviest književnosti njegove;d) njemački jezik;e) zemljopis i poviest s osobitim obzirom na domovinu i njezin ustav;f) računstvo i geometrijsko oblikoslovje;g) prirodopis;h) prirodoslovje;i) kućanstvo;j) krasopis;k) prostoručno risanje;l) pjevanje i glasba;m) ženski ručni rad;n) gimnastika.§ 78. Učiteljske sile za više pučke škole obučavat će se načinom, koji će se

odrediti naredbenim putem.§ 79. Učiteljice za ženski ručni rad i učiteljice zabavištne obrazuju se u žen-

skih učiteljskih školah ili u posebnih naučnih tečajih.§ 80. U učiteljskih školah, gdje bude prilike, imaju se pripravnici i priprav-

nice upućivati i u način, kako se obučavaju sliepi i gluhoniemi.§ 81. U učiteljskih školah drže se koncem I., II. i III. godine godišnji, a

koncem IV. godine izpiti zrelosti.Godišnjimi izpiti ima se dokazati sposobnost za prelaz u viši tečaj, a izpi-

tom zrelosti ona mjera teoretičke i praktičke obrazovanosti, koja je propisana kao naučni cilj učiteljskih škola.

427


§ 82. Svjedočba zrelosti osposobljuje za obnašanje službe privremenoga uči-telja; a za stalno namještenje u službi učiteljskoj na pučkih školah potrebna je učiteljska svjedočba osposobnica, koja se stiče izpitom položenim nakon dvogo-dišnjega povoljnoga praktičnoga službovanja na kojoj javnoj ili privatnoj pučkoj školi s pravom javnosti, pred posebnim za to odredjenim povjerenstvom.

Članove toga izpitnoga povjerenstva imenuje zemaljska vlada, a zastupane su u njem po svojih izaslanicih i dotične crkvene oblasti.

§ 83. Kandidatom, koji na izpitu zadovolje propisanim zahtjevom, izdaje se svjedočba, kojom se proglašuju sposobnimi za učiteljsku službu u obćih pučkih školah.

§ 84. Kandidatom, koji na izpitu nezadovolje propisanim zahtjevom, samo je jedanput prosto izpit opetovati.

Po drugi put opetovanje učiteljskoga izpita može dozvoliti samo zemaljska vlada.

§ 85. Tko je načinom u § 82. naznačenim osposobljen za učiteljsku službu u obćih pučkih školah, može se poslije podvrći učiteljskomu izpitu za više pučke škole pred postavljenim za to izpitnim povjerenstvom.

§ 86. Mladići, koji su s dobrim uspjehom svršili veliku gimnaziju ili veliku realku, mogu, iza kako su barem godinu dana na učiteljskoj školi iz predmeta, koji im se odrede, teoretička predavanja slušali i praktički se izvježbali, nepo-sredno biti pripušteni k učiteljskomu izpitu za više pučke škole.

§ 87. Kandidati, koji se po dovršenom učiteljskom izpitu nisu za vrieme od tri godine bavili učiteljskom strukom, moraju, da uzmognu biti definitivno namješteni u učiteljskoj službi, ponoviti učiteljski izpit.

§ 88. Učiteljsko osoblje učiteljskih škola sastoji od ravnatelja, učitelja vjere, potrebnoga broja glavnih i pomoćnih učitelja (učiteljica).

Glavne učitelje ide naslov »profesora«.§ 89. Ravnatelja i učitelje na učiteljskih školah imenuje zem. vlada.

Glava peta

O produžnom obrazovanju učitelja

§ 90. Daljemu znanstvenomu i pedagogijskomu obrazovanju učitelja služe knjižnice, školski časopisi, učiteljski sastanci i izvanredni strukovni tečaji.

§ 91. Svaka je politička obćina dužna davati najmanje 10 for. na godinu za svaku obću pučku školu svoga područja, da se utemelji i uzdržava školska knjižnica.

428


§ 92. U području svake županije drži se redovito svake treće godine pod predsjedanjem jednoga od županijskih školskih nadzornika, kojega odredi žu-panijska oblast, učiteljski sastanak.

§ 93. Svi su učitelji javnih pučkih škola dotične županije i u obsegu iste na-lazećih se možda učiteljskih škola dužni doći na učiteljski sastanak, a učiteljem privatnih pučkih škola prosto je doći na taj sastanak.

Učiteljem obćih pučkih škola, polazećim na učiteljski sastanak, dužne su obćine, dotično županijske školske blagajne, dati u tu svrhu potrebitu pripo-moć.

§ 94. Zemaljska vlada može, kada za potrebno obnadje, sazvati sastanak učitelja iz sve zemlje.

§ 95. Učiteljski sastanci pretresaju didaktičko-pedagogijska, disciplinarna i materijalna pitanja tičuća se pučkih škola.

Glava šesta

O konfesijonalnih i srbskih autonomnih školah

§ 96. Bogoštovne u zemlji obstojeće obćine i duhovni u zemlji priznani redovi mogu o svom trošku podizati i uzdržavati konfesijonalne pučke škole.

Srbi grčko-iztočne vjeroizpoviesti mogu temeljem zakona od 14. svibnja 1887. u smislu previšnje potvrdjenih uredaba za srbsko-narodne škole o svom trošku podizati i uzdržavati svoje autonomne pučke i učiteljske škole.

§ 97. Zahtjev, da se u kojem mjestu ustroji srbska autonomna ili ina koja kon-fesijonalna pučka škola, imade se staviti kod nadležne političke oblasti prve mo-lbe, koja će iztražiti, da li postoje uvjeti za redovito uzdržavanje takove škole, te o uspjehu svoga uredovanja putem županijske oblasti izviestiti zemaljsku vladu.

§ 98. Oni, koji o svom trošku uzdržavaju konfesijonalnu ili srbsku autono-mnu pučku školu, prosti su od plaćanja obćinskoga školskoga nameta, dokle njihova škola odgovara uvjetom ovoga zakona.

Političkim obćinam prosto je, na koliko im to sredstva dopuštaju, pružiti bogoštovnim i srbskim crkvenim obćinam svoga područja pripomoć za uzdr-žavanje njihovih pučkih škola.

§ 99. Nastavni predmeti na konfesijonalnih i srbskih autonomnih pučkih i učiteljskih škola moraju biti isti, koji su na obćih pučkih i učiteljskih školah.

§ 100. Učitelji na konfesijonalnih i srbskih autonomnih pučkih i učiteljskih školah moraju imati isto osposobljenje, koje i učitelji na obćih pučkih školah i zemaljskih učiteljskih školah (§ 117.).

429


§ 101. U konfesijonalnih i srbskih autonomnih pučkih i učiteljskih školah mogu se393 samo takove učevne knjige upotrebljavati, koje su zadobile odobre-nje zemaljske vlade.

§ 102. Konfesijonalne i srbske autonomne pučke i učiteljske škole smatrat će se javnimi dotle, dok uredbom svojom postizivale budu cilj, opredieljen ovim zakonom obćim pučkim i zemaljskim učiteljskim školam.

§ 103. Zemaljska vlada vrši svoj nadzor na konfesijonalnimi te srbskimi autonomnimi pučkimi i učiteljskimi školami kroz posebne izaslanike, te župa-nijske i zemaljske školske nadzornike.

Glava sedma

O privatnih pučkih školah

§ 104. Privatne pučke škole, u kojih se za školu sposobna djeca podučavaju, kano i zavode, u kojih djeca povrh nauka i stan i hranu dobivaju, može svatko podizati i uzdržavati uz sliedeće uvjete:

a) predstojnik i učitelji moraju dokazati, da su onako osposobljeni, kano što se to traži od dotičnih učitelja na javnih pučkih školah (§ 117.);

b) vlastnik i učitelji moraju biti osobe kako u obziru kaznenoga zakona tako i u obziru ćudorednom neporočne;

c) naučna osnova mora sadržavati najmanje onoliko, koliko se uči u jav-nih pučkih školah (§ 50.);

d) mjesto za podignuće ili prostorije za smještenje privatne škole moraju odgovarati zahtjevom zdravstvenim (§ 10.), k tomu škola mora biti providjena shodnim pokućtvom i potrebitimi učili (§ 15.);

e) tražeći dozvolu, imaju kako oni, koji privatni zavod samo za nastavu podići, tako i oni, koji s takovim nastavnim zavodom i odgojilište spo-jiti namjeravaju, izrikom naznačiti konfesiju, kojoj zavod namjenjuju, te im djecu druge vjere neće biti slobodno primati bez naročite dozvo-le, koja za svaki pojedini slučaj ostaje pridržana zemaljskoj vladi;

f) svaka promjena glede učitelja, naučne osnove i školske sgrade ima se putem županijske oblasti, odnosno gradskoga poglavarstva u Zagrebu i u Osieku, na odobrenje predložiti zemaljskoj vladi.

§ 105. Nastavnim jezikom u privatnih škola ima redovito biti onaj isti, koji je nastavnim jezikom javnih škola u istoj obćini.

393 U izvorniku je tiskarska pogreška i stoji „sa“.

430


§ 106. Dozvolu za privatne pučke škole podjeljuje zemaljska vlada a tražiti ju valja putem županijske oblasti, dotično putem poglavarstva grada Zagreba i Osieka.

§ 107. Privatne pučke škole mogu od zemaljske vlade zadobiti pravo jav-nosti, ako tečajem bar triju godina, budu odličnim načinom postizivale onaj naučni cilj, koji je zakonom opredieljen javnim školam iste kategorije.

§ 108. Privatne pučke škole, ako prestanu odgovarati zahtjevom ovog zako-na, ima zemaljska vlada prema okolnostim ili lišiti prava javnosti, ili jih zatvoriti.

§ 109. Roditelji ili njihovi zamjenici, koji djecu davaju obučavati u privatnoj školi, nisu po tom odriešeni od prineska za uzdržavanje javnih škola.

Glava osma

Ob učiteljih na javnih pučkih školah

§ 110. Učitelji javnih pučkih škola (§ 3.) jesu javni činovnici.§ 111. Privremene i definitivne učitelje imenuje, redovito uslied razpisana

natječaja, zemaljska vlada na trojni predlog obćinskoga školskoga odbora ili privatne osobe, imajuće pravo predloga.

Na školskih zavodih, uzdržavanih iz zemaljskih sredstava, imenuje zemalj-ska vlada učiteljsko osoblje neposredno.

I na obćinskih školskih zavodih može zemaljska vlada mimo natječaja po-puniti učiteljsko mjesto, ako u interesu službe to obnadje nuždnim.

§ 112. O zamoljenih premještajih i izmjenah već namještenih učitelja, kao i o premještajih u interesu službe odlučuje zemaljska vlada.

§ 113. Namjestno učiteljsko osoblje (suplente) i učiteljsko osoblje za ne-obvezne učevne struke, kano i učiteljice ženskoga ručnoga rada i kućanstva (§ 126.) postavlja na pučkih školah županijska oblast (gradsko poglavarstvo) sa-slušav mnienje dotičnoga županijskoga (gradskoga) školskoga nadzornika; na viših pučkih školah postavlja to osoblje zemaljska vlada na predlog županijske oblasti dotično gradskoga poglavarstva.

§ 114. Za znanstveni i moralni napredak škole odgovoran je dotični učitelj ili, ako ih ima više u kojoj školi, uz dotične učitelje ravnajući učitelj.

§ 115. Nijedan učitelj nije dužan predavati više od 30 ura na tjedan.§ 116. Osim orguljaške službe dotično pojanja nesmije nijedan učitelj za

svoju učiteljsku obnašati i drugu kakovu nuzgrednu službu, a najmanje takovu, koja bi ga priečila u vršenju učiteljskih dužnosti ili, koja bi se protivila ugledu učiteljskoga stališa.

431


§ 117. Definitivnim učiteljem pučkih škola može biti samo onaj, koji je hrvatsko-ugarski državljanin, te je pred kojim izpitnim povjerenstvom u au-stro-ugarskoj monarkiji stekao svjedočbu učiteljskoga osposobljenja, a uz to je u obziru kaznenoga zakona kao i obziru ćudorednom neporočan.

Tko je osposobljen za učiteljsku službu inim nastavnim jezikom nego li hr-vatskim ili srbskim, valja mu se podvrći izpitu iz hrvatskoga ili srbskoga jezika.

Ako je pako ini koji jezik kao materinski nastavnim jezikom škole, na kojoj dotičnik želi biti namješten, valja mu se, na koliko već nije osposobljen, pod-vrći izpitu iz tog jezika.

Za privremeno namještenje u službi učiteljskoj iziskuje se svjedočba zrelosti.§ 118. Učitelji dobivaju svoju plaću svaki mjesec unapred iz dotičnih obćin-

skih, odnosno županijskih školskih blagajna, a učitelji na zemaljskih pučkih školah iz zemaljske blagajne ili kod dotičnih poreznih ureda.

§ 119. Za definitivne394 učitelje obćih pučkih škola ustanovljuje se jedna temeljna plaća od 400 for. na godinu.

Osim toga im pripada stan u naravi ili stanarina od 100 for. na godinu.§ 120. Privremeni učitelji obćih pučkih škola dobivaju 350 for. godišnje

plaće, i 100 for. stanarine, ako nemaju stana u naravi.§ 121. Učitelji na viših pučkih školah dobivaju 600 for. plaće na godinu i

150 for. stanarine, gdje nema stana u naravi.§ 122. U gradovih i većih mjestih uživat će učitelji nižih i viših pučkih škola

mjestne, u mirovinu neuračunive doplatke u iznosu od 60 do 300 for. prema klasifikaciji mjesta, koju će, obzirom na broj pučanstva i ciene živeža ustanovi-ti, na osnovu provedenih razprava, putem naredbenim zemaljska vlada.

§ 123. Beriva učitelja na učiteljskih školah izjednačuju se s berivi učitelja srednjih škola, a učitelji vježbaonica uživaju 700 for. plaće i 150 for. stanarine na godinu.

§ 124. Poviš redovite plaće ustanovljuju se sliedeći funkcionalni doplatci:a) za ravnatelja više pučke škole, ako je spojena s nižom pučkom školom,

200 for.; ako je pako samostalna, 150 for.;b) za395 ravnajućega učitelja pučke škole sa 4 ili više učiteljskih sila 100

forinti;c) za ravnajućega učitelja396 pučke škole sa 2 ili 3 učiteljske sile 50 forinti;

394 U izvorniku je tiskarska pogreška i stoji: difinitivne.395 Tiskarska pogreška u izvorniku: ze.396 Tiskarska pogreška u izvorniku: učiteija.

432


§ 125. Namjestni učitelji dobivaju na nižih pučkih školah 25 for. a na viših 30 for. nagrade za svaki mjesec svoga službovanja, k tomu jedni i drugi 5 for. u ime stanarine, ako neuživaju stana u naravi.

§ 126. Nagrade učiteljem neobveznih predmeta i učiteljicam ženskoga ruč-noga rada i kućanstva ustanovit će se prema broju učevnih sati.

§ 127. Žensko učiteljsko osoblje s mužkim se izjednačuje glede svih pri-stojba.

§ 128. K bezplatnom stanu u naravi (§ 27.) pripadaju učitelju drva za ogriev i na selu po mogućnosti vrt.

§ 129. Od krieposti ovoga zakona imadu prestati sva beriva u naravi, u ko-liko su bila podavana u ime učiteljske službe.

Ovom ustanovom ostaju netaknuta beriva u naravi, koja učitelji potežu bud kao takovi bud za vršenje crkvene službe uživaju.

§ 130. Učitelji, koji su po školskomu zakonu od god. 1874., ili po krajiš-kih propisah od god. 1871. dotično zakonu od 10. veljače 1880. jedan ili više petgodišnjih doplataka jur dobili, ili kojim bi naknadno takav doplatak pripa-dao, imaju i nadalje kano i svi po oživotvorenju ovoga zakona definitivno na-mješteni učitelji poslije svake pete godine uspješna i bezprikorna službovanja pravo na petgodišnje u mirovinu uračunive doplatke, koji za učitelje nižih puč-kih škola iznose 50, a za učitelje viših pučkih škola i vježbaonica 60 for. na go-dinu. Nu nijedan učitelj nemože dobiti više od sedam petgodišnjih doplataka.

§ 131. Koji učitelji imaju sada veće plaće nego što su §§ 119. i 121. nazna-čene, ne smiju im se te plaće, dok žive i u službi ostanu, umanjivati.

§ 132. Iznos, kojim sadašnja plaća kojega učitelja nadmašuje plaću ovim zakonom ustanovljenu, ostaje na uživanje dotičniku kao osobni doplatak, koji će se uračunavati u svaku povišicu beriva, nastavšu petgodišnjimi doplatci.

§ 133. Od godina u privremenom službovanju probavljenih uračunive su samo dvie godine za polučenje petgodišnjega doplatka.

§ 134. Proti učiteljem, koji nevrše svojih uredovnih ili službenom prisegom preuzetih dužnosti, postupat će se disciplinarnimi kaznami.

§ 135. Disciplinarne kazni jesu:a) opomena;b) ukor;c) novčana globa u iznosu 5 – 20 for. na korist učiteljske mirovinske za-

klade;d) uzkrata ili obustava petgodišnjega doplatka na kraće ili duže vrieme;

433


e) svrgnuće sa službe ravnajućega učitelja;f) premještenje na drugu školu o vlastitom trošku;g) odpust iz službe.§ 136. Opomenu vlastan je učitelju podieliti obćinski školsku odbor putem

mjestnoga školskoga nadzornika, te takova opomena može biti i ustmena.Proti podieljenoj opomeni neima nikakova pravnoga lieka.§ 137. Ukor je vlastna učitelju podieliti kotarska oblast.Ukor se daje pismeno i treba da je s njim spojena prietnja strožijega karnos-

tnoga postupka za slučaj ponovne povrede službene397 dužnosti.§ 138. Ostale disciplinarne kazne spadaju u djelokrug županijske oblasti,

karnostnoga povjerenstva upravnoga odbora županije i zemaljske vlade.§ 139. Kazan premještaja na drugu školu uporavlja se, ako se dalji obstanak

učitelja na njegovu mjestu nemože spojiti s interesi stanovite pojedine škole; kazan pak odpusta uporavlja se tamo, gdje se dalji obstanak učitelja u službi protivi svrham škole uobće.

§ 140. Za kazan odpusta hoće398 se, da je dotičnik prije toga bar jednom inače disciplinarno kažnjen i da se je poslije toga učinio krivcem znatnih zane-marenja ili povreda službenih dužnosti.

Nu mimo svakoga postupnoga reda može kazan odpusta sliediti i odmah, ako je učitelj pravo kazni zlorabio i pri tom koje diete na tielu znatno ozliedio ili mu inače zdravlju nahudio, zatim ako je težkom povredom vjerozakona ili ćudorednosti budi riečju budi činom, javno ili pred djecom sablazan počinio ili djecu na nećudorednost zaveo ili zavesti kušao i napokon i bez disciplinarne iztrage onda, ako je proti njemu izrečena osuda kaznenoga suda radi zločina.

§ 141. Prije nego se uporave navedene u (§ 135. sl. b – g) disciplinarne kazni, treba da je dotičnik ob onom, čega radi se okrivljuje, saslušan i da mu je disciplinarnom iztragom čin podpuno dokazan.

§ 142. Disciplinarnu iztragu proti pučkim učiteljem odredjuje županijska oblast ili zemaljska vlada, a vodi ju koji urednik županijske ili kotarske oblasti.

O provedenoj disciplinarnoj iztrazi odlučuje u prvoj molbi, ako se discipli-narni postupak ima kazniti kojom od kazni navedenih u § 135. sl. c – f) županij-ska oblast; ako li se pak ima uporaviti kazan navedena u § 135. sl. g), karnostno povjerenstvo upravnoga odbora županije, u kojem, radeć se ob učitelju, jedan od urednika ima biti županijski školski nadzornik; u drugoj pak molbi u jed-nom i drugom slučaju zemaljska vlada.

397 U izvorniku se nalazi tiskarska pogreška: sIužbene.398 Pogreška u izvorniku: koće.

434


§ 143. Županijska oblast ima kad misli, da u konkretnom slučaju treba uporaviti kazan naznačenu u § 135 sl. g), iztražne spise izručiti karnostnomu povjerenstvu upravnoga odbora, koji u takovu slučaju odlučuje i onda, ako se po njegovi mnienju ima uporaviti koja od kazni navedenih u § 135. sl. c – f).

§ 144. Obnadje li se u interesu ugleda stališa učiteljskoga ili u interesu na-stave potrebnim, da učitelj za vrieme iztrage bude privremeno obustavljen od službe i plaće, ima mu se podjedno s obustavom opredieliti alimentacija u iznosu od najviše dviju trećina one plaće, koju upravo uživa; bude li nekri-vim pronadjen, ima mu se nadoknaditi pridržani dio plaće. Kada obustavu od službe odredi županijska oblast, imade to dojaviti odmah zemaljskoj vladi radi obustave plaće i odredbe alimentacije.

§ 145. Presude županijske i kotarske oblasti te karnostnoga povjerenstva upravnoga odbora županije postaju pravomoćne, ako dotičnik u roku od 14 dana nije uložio priziva na županijsku oblast dotično na zemaljsku vladu.

§ 146. Svaka disciplinarna kazan od onih, koje su navedene u § 135. sl. b – f), ima se zabilježiti učitelju u sposobnik.

§ 147. Kada minu tri godine, može učitelj, ako se je za to vrieme bezprikor-no vladao, zaiskati, da mu se briše ukor zabilježen u sposobniku.399

§ 148. Što je o disciplinarnom postupku navedeno u §§ 135. – 147., valja shodnom uporabom i za kr. slobodne gradove, s tom naročitom iznimkom, da o kazni ukora, koju je vlastan podieliti gradski načelnik, odlučuje u drugoj molbi disciplinarni odbor gradski.

Ako se disciplinarni prestupak ima kazniti kojom od kazni navedenih u § 135. sl. c – f), nadležan je disciplinarni odbor gradski u prvoj, ako se pak ima uporaviti kazan navedena u § 135. sl. g), nadležno je u gradovih Zagrebu i Osieku karnostno povjerenstvo upravnoga odbora gradskoga, a u ostalih gra-dovih karnostno povjerenstvo upravnoga odbora županije u prvoj, a u jednom i drugom slučaju zemaljska vlada u drugoj molbi.

§ 149. Svi definitivno namješteni učitelji u javnih pučkih školah imaju pravo namirovinu, ako su uvjetom ovim zakonom propisanim zadovoljili.

§ 150. Učitelj stavlja se u mir trajno ili zavremeno, ako poslie bezprikorne službe postane radi tjelesne ili umne bolesti nesposoban za izvršivanje propi-sanih mu dužnosti.

Tjelesna iznemoglost ima se povjerenstvenim putem konstatovati.Umirovljenje sliedi ili na molbu dotične osobe ili bez takove molbe ureda

radi.

399 U izvorniku nedostaje točka na kraju članka.

435


Poslije četrdesetgodišnjega službovanja ima svaki učitelj pravo tražiti, da se stavi u mir.400

§ 151. Tko se službe svojevoljno odreče ili ju samovlastno ostavi, neima prava, da se stavi u mir.

§ 152. Uda li se koja učiteljica, smatrat će se, da se je dobrovoljno službe odrekla, no koja služi preko 5 godina, dobiva odpravninu u iznosu od jedno-godišnje plaće.401

§ 153. Mirovina opredjeljuje se s jedne strane prema uračunivu vremenu službovanja, s druge strane prema uračunivoj godišnjoj plaći.

§ 154. Uračunivo je ono vrieme službovanja, što ga je učitelj iza položene prisege u privremenoj ili definitivnoj službi neprekidno sproveo na kojoj javnoj školi.

Bude li dokazano, da koji učitelj službovanje nije prekinuo svojojm kriv-njom, tad mu se ima donle navršeno službovanje uračunati.

Po okolnostih mogu se uračunati u službu i godine sprovedene u svojstnu namjestnoga učitelja, ako je dotičnik bio redovito osposobljen.

§ 155. Uračuniva je ona godišnja plaća, koju je dotičnik neposredno prije svoga umirovljenja brao.

Petgodišnji doplatci, kao i službeni doplatci ravnajućih učitelja imaju se smatrati kao česti ove godišnje plaće.

§ 156. Onomu učitelju, koji, kada se stavi u mir, još nije navršio deset go-dina uračunive službe, pripada odpravnina, koja ima iznositi za službovanje od 2. do navršene 5. godine svotu jednogodišnje, a od 6. do 10. godine svotu dvogodišnje uračunive plaće.

Onim, koji prije navršene 10. godine postanu nesposobni za službu radi sliepoće ili drugih neizliečivih bolesti, koje dotičnika čine nesposobnim za ika-kovu privredu, može se opredieliti mirovina u iznosu jedne četvrtine (1/4) posljednje njihove uračunive plaće.

§ 157. Poslije navršene 10. službovne godine dobiva učitelj, ako se stavlja u mir 40%, a za svaku dalju godinu do uključivo 40. službovne godine 2% svoje uračunive plaće.

§ 158. Za učitelje učiteljskih škola valja glede obskrbe zakon od 6. rujna 1875., kojim se uredjuju mirovine za učitelje srednjih škola.

400 U zakonu o pučkim školama iz 1874. predviđen je odlazak u potpunu mirovinu nakon tridesetogodišnje učiteljske službe.

401 Ovakve diskriminatorne odredbe nema u prethodnom zakonu o pučkom školstvu u Hr-vatskoj i Slavoniji.

436


§ 159. Privremeno umirovljeni učitelj ima se, čim opet za službu, postane sposoban, staviti oblasti na razpolaganje, inače se mora nakon dvie godine dati liečnički pregledati, da se odluči o njegovoj sposobnosti za službu, odnosno o trajnom umirovljenju njegovu.

Preuzme li koji trajno u mir stavljeni učitelj kakvu javnu službu kojoj je plaća zajedno s mirovinom veća nego posljednja njegova učiteljska plaća, tad mu se ima dotični višak od mirovine uztegnuti.

§ 160. Udove i sirote učiteljske imaju samo onda pravo na obskrbu, ako je pokojni suprug, dotično otac, imao pravo na mirovinu.

§ 161. Udova učitelja, koji u vrieme smrti još nije bio navršio 10 godina ura-čunive službe, dobiva u ime odpravnine za vrieme od 2. do navršene 5. godine (1/2) polgodišnju plaću, a za vrieme od 6. do 10. godine čitavu jednogodišnju plaću pokojnoga si supruga; ima li pako više nego dvoje djece, onda se u sva-kom slučaju ta odpravnina podvostruči.

§ 162. Udova učitelja, koji je navršio 10 godina uračunive službe, ima pravo na mirovinu, koja ima iznositi najmanje 200 for. na godinu, ako je već i pokojni suprug imao pravo barem na toliku mirovinu; inače joj pripada (1/3) jedna trećina suprugove uračunive plaće.

§ 163. Ako je udova s pokojnim su suprugom poslije njegova umirovljenja u brak stupila, ili ako je svojega supruga prije smrti bez njegove krivnje ostavi-la, takova udova ne ima prava na mirovinu.

§ 164. Uda li se udova, tad si može za slučaj, ako opet obudovi, pridržati pravo na mirovinu; inače može uzeti dvogodišnji iznos svoje mirovine kao odpravninu.

§ 165. Udovi, imajućoj pravo na mirovinu, pripada za svako diete njezina pokojnoga supruga uzgojni prinos godišnjih 25 for., koji se u slučaju materine smrti povisuje na 40 for.; ali svi ti prinosi zajedno s mirovinom udove nesmiju nadmašiti mirovinu, na koju bi suprug pravo imao.

§ 166. Uzgojni prinos svakoga mužkoga djeteta prestaje, čim ono navrši 20 godina, a ženskoga čim navrši 18 godina ili još prije, ako se inače obskrbi.

§ 167. Ako po smrti učitelja neostane udova, a on nije imao prava na miro-vinu, tada pripada svakomu neobskrbljenomu djetetu njegovomu 1/4 uračuni-ve godišnje plaće kao odpravnina; ako je pako imao pravo na mirovinu, svako-mu djetetu po 40 for. godišnjega uzgojnoga prinosa do navršene 20. odnosno 18. godine ili do prije polučene obskrbe.402

402 U ovom članku podrazumijeva se učitelj udovac s djecom.

437


No u jednom i drugom slučaju nesmije ni odpravnina ni uzgojnina iznositi više, nego odpravnina ili mirovina, koja bi pripadala udovi.

§ 168. Udovi u aktivnoj službi umrvšega učitelja, koji bi imao pravo na mirovinu, pripada jedanput za svagda pokopnina u iznosu od 1/4 posljednje njegove uračunive godišnje plaće.

Na istu pokopninu imadu pravo učiteljske sirote, kojim pripada uzgojni prinos.

§ 169. Udova i djeca u aktivnoj službi umrvšega učitelja imaju još (1/4) četvrt godine pravo na njegov stan u naravi ili na odpadajuću za to vrieme stanarinu.

I prihod od vrta i zaslužba od orguljanja ili pojanja nesmije im se uzkratiti, u koliko ih je pokojni suprug privredio.

§ 170. Da se podmire troškovi za mirovine iznemoglih učitelja i da se pravu njihovih udova i sirota na obskrbu uzmogne zadovoljiti, imaju se već postojeće u to ime zaklade za bivši gradjanski i krajiški dio zemlje spojiti ter i nadalje upravljati pod imenom »zemaljska učiteljska mirovinska zaklada«.

§ 171. Izvori ovoj mirovinskoj zakladi jesu:a) aversualna svota, što ju svaka obćina pri ustrojenju novoga učiteljskoga

mjesta jedanput za uviek položiti ima iznosom od 100 for. na nižih, a 200 for. na viših pučkih školah;

b) odbitci, koje svi definitivno namješteni učitelji sa 25% svoje prve u mirovinu uračunive plaće i isto toliko od svakoga petgodišnjega i funk-cijonalnoga doplatka, a preko toga još svake godine sa 2% svojih u mirovinu uračunivih beriva uplatiti imaju;

c) novčane globe (§ 135. c);d) vjerenički403 prinosi, koji se za svakoga učitelja, kad se ženi, ustanovlju-

ju na 50 for.;e) dobrovoljni prinesci, darovi, legati.§ 172. Mirovine, odpravnine, uzgojni prinosi i pokopnine namirivar će se

od dohodaka mirovinske zaklade (§ 171.).Što od tih dohodaka svršetkom godine ostane nepotrošeno, ima se pribiti

temeljnoj glavnici.Na koliko se godišnjimi dohodci nebi mogle pokriti sve potrebe mirovin-

ske zaklade, namirit će se dotični manjak iz zemaljskih sredstava.

403 U izvorniku je tiskarska pogreška: vjernički.

438


§ 173. Mirovine učiteljskoga osoblja na pučkih školskih zavodih, koje ze-mlja uzdržava, kao i obsrbnine za njihove udove i sirote, namirivat će se po ustanovah §§ 149. – 169. iz zemaljskih sredstava.

Glava deveta

Ob upravi pučkih škola

1. Ob obćinskoj upravi.

§ 174. Svaka školska obćina mora imati obćinski školski odbor.§ 175. Članovi obćinskoga školskoga odbora jesu:a) načelnik one političke obćine, u koje se području nalazi škola;b) župnik djece školu polazeće.K tomu u konfesijonalno mješovitih obćinah dušobrižnici one vjere, kojoj

pripada manjina učenika, ako broj tih učenika iznosi bar 10;c) učitelj, a ako škola ima više učitelja, ravnajući učitelj; ima li pak u mje-

stu više ravnajućih učitelja, po imenovanju najstariji;d) liečnik, ako se takav u sjedištu škole nalazi, a ima li više liečnika, po

imenovanju najstariji;404

e) 2 – 5 članova dotične školske obćine, po mogućnosti roditelja školu polazeće djece,405 izabranih od obćinskoga vieća tako, da, sastoji li škol-ska obćina od više mjesta, bude u odboru razmjerno zastupano svako od uškolanih mjesta;

f) školski patron.§ 176. U gradu Zagrebu i Osieku stalni su članovi obćinskoga školskoga

odbora dotični kr. školski nadzornici (§ 192. i 197.).§ 177. Gdje u području školske obćine ima više župa iste vjeroizpoviesti, u

odbor stupa onaj župnik, kojega dotični duhovni stol opredieli.§ 178. Obćinski školski odbor izabire se na tri godine, ali njegovi člano-

vi mogu biti opet izabrani, premda im je taj drugi izbor otkloniti slobodno. Načelnik, župnik, učitelj, liečnik i patron, a u gradu Zagrebu i Osieku dotični školski nadzornici, nisu podvrženi izboru.

404 U Mažuranićevom školskom zakonu mjesni liječnik nije bio član općinskog školskog od-bora. Ovo je posredna potvrda da se povećao standard zdravstvene zaštite, odnosno broj liječnika u javnoj službi.

405 U prethodnom zakonu ne navodi se preporuka da bi članovi općinskog školskog odbora iz redova dotične školske općine trebali biti roditelji djece koja pohađaju školu.

439


§ 179. U kr. slobodnih gradovih ima se za obavljanje poslova obćinskomu školskomu odboru (§ 184.) prinadležećih postaviti gradski školski odbor.

I za taj odbor valjaju ustanove § 175. s tom jedinom razlikom, što članove pod e) bira gradsko zastupstvo.

§ 180. Tko razlogom neopravdanim nehtjede primiti službu obćinskoga školskoga odbornika, kaznit će se od obćinskoga poglavarstva globom u izno-su od 5 – 40 for. na korist obćinske školske zaklade.

§ 181. Odklon izbora smatra se opravdanim, ako je dotičnik navršio 60. godinu života.

§ 182. Ako se poslije tri godine ne izaberu za dva tjedna izboru podvrženi članovi novoga obćinskoga školskoga odbora, dotična će ih kotarska oblast, odnosno gradsko poglavarstvo samo imenovati. Takovo imenovanje valja samo za godinu dana te se može onda ponoviti, ako se taj izbor opet za dva tjedna ne obnovi.

§ 183. Za nadziranje propisane obuke i u obće uzgoja mladeži putem škole imenuje županijska oblast na predlog kotarske oblasti za školu dotično ško-le svakoga mjesta izmedju članova obćinskoga školskoga odbora po jednog čovjeka inteligentna i prijatelja škola mjestnim školskim nadzornikom, koji je kano takov ujedno i predsjednik obćinskoga školskoga odbora. U kr. slobod-nih gradovih imenuje mjestnoga školskoga nadzornika na predlog gradskoga zastupstva veliki župan, a u gradu Zagrebu i Osieku na predlog gradskoga zastupstva vrhovni načelnik, dotično veliki župan.

§ 184. Obćinski školski odbor:a) predlaže za imenovanje učitelje u smislu § 111.;b) brine se za materijalno stanje svojih škola; pa ako nedostatkom ne

može sam doskočiti, traži lieka kod obćinskoga poglavarstva i po po-trebi kod kotarske oblasti;

c) nastoji da djeca idu marljivo u školu, ter predlaže nemarne roditelje obćinskomu poglavarstvu na kazan (§ 41.);

d) posreduje u razmiricah između učitelja i roditelja djece, pazi, da učite-lji svoju dužnost prema školskim propisom točno izpunjuju, neutičuć u ostalom u didaktičko-pedagogijsku zadaću škole, u kojem pravcu jedini je mjestni školski nadzornik pozvan svoje opazke priobćivati učitelju i po okolnostih županijskoj oblasti.

§ 185. Obćinski školski odbor sastaje se bar svaki mjesec jedan put, no predsjednik je vlastan, a na zahtievanje dvojice članova i dužan sazvati izvan-rednu sjednicu odbora.

440


§ 186. Članovi obćinskoga školskoga odbora biraju izmedju sebe predsjed-niku zamjenika.

§ 187. Za valjanost zaključaka obćinskoga školskoga odbora zahtieva se nazočnost predsjednika i polovice članova, a odlučuje se absolutnom većinom glasova.

§ 188. Članovi obćinskoga školskoga odbora obavljaju svoje funkcije bezplatno.

2. O kotarskoj upravi.406

§ 189. Kotarska oblast:1. vrši nad pučkimi školami svoga područja neposredan nadzor u pogle-

du administrativnom.U tu svrhu treba da kotarski predstojnik i drugi članovi kotarske oblasti

svakom prilikom posjećuju škole svojega područja, pa naročito razvide:a) u kakovu se stanju nalazi školska sgrada, pokućtvo školsko, učila, knjiž-

nica i vrt školski;b) da li se u svakom pogledu obdržavaju obstojeći zdravstveni propisi,

naročito glede čistoće i zračenja prostorija školskih;c) kakav je polaz škole i da li su djeca knjigami i drugimi za nauk potreb-

nimi stvarmi obskrbljena;d) da li se glede vremena obuke obdržavaju propisi školskoga i nastavno-

ga reda;e) da li je škola ogrievnimi drvi i da li se zimi školske sobe dostatno griju;2. pazi, da se uškolanje i izškolanje djece zakonito obavlja;3. rješava u drugoj i posljednjoj molbi utoke proti odlukam obćinskih

poglavarstva tičućim se novčanih globa radi nemarna pošiljanja djece u školu;

4. skrbi, da se potrebite školske knjige i učila pravodobno nabavljaju;5. podnaša županijskoj oblasti prijave o privremeno ili konačno izpra-

žnjenih učiteljskih mjestih;6. vrši disciplinarni vlast nad pučkimi učitelji u granicah ovoga zakona (§

135. b);7. bdije, da obćinski školski odbori, a napose mjestni školski nadzornici,

svoje dužnosti točno izpunjuju;

406 U zakonu iz 1874. u hijerarhijskoj strukturi upravljanja pučkim školama ne navodi se ko-tarska oblast.

441


8. nadzire upravu i izpituje raučune obćinskih školskih blagajna i obćin-skih školskih zaklada (§ 38.);

9. pazi na moralno, družtveno i državljansko ponašanje područnih učite-lja;

10. predlaže županijskoj oblasti na imenovanje mjestne školske nadzorni-ke;

11. podjeljuje učiteljem dopust od 8 dana;12. rješava sjedničke zapisnike obćinskih školskih odbora glede predmeta,

koji ne nadilaze njezin djelokrug; § 190. Za uspješni razvoj svoje djelatnosti može kotarska oblast vrstnije

učitelje i članove obćinskih školskih odbora pozvati, kada potrbnim obnadje, na dogovor i posavjetovanje o stvarih školskih.

3. O županijskoj upravi407

§ 191. 1. Županijska oblast:a) skrbi, da se zakoni i naredbe zemaljske vlade u poslovih školskih točno

proglase i ovrše;b) upravlja županijskimi zakladimi, utemeljenimi u svrhe školske;c) vrši disciplinarnu vlast nad pučkimi učitelji u granicah ovoga zakona;d) vodi, dotično odredjuje doprinosbene razprave o podizanju školskih

sgrada te razprave o zasnivanju novih škola i sistemizovanju novih uči-teljskih mjesta;

e) podnaša zemaljskoj vladi predloge za imenovanja, podjeljivanja petgo-dišnjih doplataka, premještanji i umirovljivanje pučkih učitelja;

f) podjeljuje učiteljem dopust do 14 dana;g) upravlja županijskom školskom blagajnom;h) podnaša koncem svake školske godine zemaljskoj vladi godišnji izvje-

štaj o stanju pučkih škola svojega područja;2) Upravni odbor županije:a) bdije, da djeca podvržena školskoj dužnosti polaze školu;b) da se učiteljem plaće točno namiruju;c) da se školske sgrade u dobrom stanju nalaze;d) da se pučke škole, gdje su još potrebne, osnuju;

407 U školskom zakonu iz 1874. godine nisu bile posebno definirane dužnosti županija u upravljaju školama, nego samo dužnosti županijskih školskih nadzornika i županijskih školskih odbora.

442


e) o poslovih navedenih po a) – d) kano i o drugih poslovih tičućih se materijalnih interesa škole, odlučuju na temelju predloga županijskih školskih nadzornika ili predloga svojih članova, te izdaje u smislu za-kona shodne naputke odnosno podnaša o stvarih nadilazećih njegov djelokrug izvještaj zemaljskoj vladi;

f) vrši disciplinarnu vlast u smislu §§ 142. i 143.§ 192. Za obavljanje školskih, a navlastito pedagogijsko-didaktičnih agenda

kod županijske oblasti i za nadziranje pučkih škola u području županije pridie-ljen je svakoj županiji po jedan ili više nadzornika školskih.

§ 193. Županijske školske nadzornike imenuje zemaljska vlada izmedju ta-kovih učitelja pučkih škola, koji su barem 10 godina u školskoj službi sproveli.

§ 194. Županijski školski nadzornici jesu zemaljski činovnici, stojeći u IX. dnevnom razredu, te sačinjavaju konkretualni status i polovica njih uživa plaću od 1200 for., a polovica plaću od 1000 for. uz sastavnu stanarinu od 200 for. na godinu.

Za podmirenje pisarničkih i putnih troškova dobivaju županijski školski nadzornici primjeran godišnji paušal.

§ 195. O vremenu službovanja i o mirovini županijskih školskih nadzornika valjaju §§ 149. – 169.

§ 196. Županijski školski nadzornici:a) nadziru javne i privatne pučke škole opredieljenoga im područja, pre-

gledavaju ih barem jedan put u godini ter paze, da se u svačem obdrža-vaju školski propisi;

b) u didaktičko-pedagogijskom pravcu ustmeno savjetuju i napućuju uči-telje;

c) izradjuju poslovne komade didaktičko-pedagogijskoga sadržaja, a i ine ekonomično-administrativnoga sadržaja, koje im opredieli predstojnik županijske oblasti;

d) izvješćuju ob uspjehu službenoga pregledanja područnih škola i sa-stavljaju predloge, kako da se opaženi nedostatci uklone;

e) vode propisane knjige o školstvu i učiteljstvu dotičnoga područja;f) učestvuju kano članovi i izvjestitelji u sjednicah upravnoga odbora žu-

panije i županijskoga školskoga odbora (§ 191. i 198.);g) predsjedaju županijskim učiteljskim sastankom svoga područja.§ 197. Grad Zagreb sačinjava posebno nadzorničko područje i ima poseb-

noga od zemaljske vlade imenovanoga školskoga nadzornika, koji kod grada

443


vrši onu zadaću, koja je u županijah (§ 196.) namienjena županijskim školskim nadzornikom.

I glede službenoga odnošaja, djelokruga i beriva školskoga nadzornika gra-da Zagreba valja shodnom upravom sve ono, što je u tom pogledu rečeno o županijskih školskih nadzornicih (§§ 193. – 196.).

§ 198. Za unapredjivanje nastavnih i uzgojnih interesa pučkih škola postoji u svakoj županiji kano savjetujući sbor županijski školski odbor.

§ 199. Članovi županijskoga školskog odbora jesu:a) veliki župan ili njegov zakoniti zamjenik kano predsjednik;b) županijski školski nadzornici, kano podjedno izvjestitelji;c) po jedan od dotične crkvene oblasti, dotično bogoštovnoga zastupstva

imenovani zastupnik svake od onih vjeroizpoviesti, koje u području županije broje najmanje 1000 duša;

d) županijski liečnik;e) županijski inžinir;f) po imenovanju najstariji ravnajući učitelj u sjedištu županij. oblasti.g) 2 – 3 od upravnoga odbora iz njegove sredine izabrana člana.408

§ 200. Županijski školski odbor sastaje se 2 puta u godini, no u važnih slu-čajevih može predsjednik sazvati vanrednu skupštinu županijskoga školskoga odbora.

§ 201. Županijski školski odbor biva od županijskih školskih nadzornika izvješćivan o stanju nastave i uzgoja u pučkih školah, te mu je u tom pravcu prosto stvarati zaključke i podnositi predloge zemaljskoj vladi putem županij-ske oblasti.

§ 202. U gradu Zagrebu i Osieku obavljaju gradski školski odbori uz poslo-ve odredjene §-om 184. i zadaću naznačenu §-om 198.

4. O zemaljskoj upravi.

§ 203. Zemaljsku školsku upravu vrši zemaljska vlada.409 § 204. Zemaljska vlada:

408 U novom je zakonu o pučkim školama izmijenjen sastav županijskih školskih odbora – u njih su ušli veliki župan kao predsjednik odbora (u prethodnom zakonu nije definirano tko bi trebao biti predsjednik odbora), županijski liječnik i inženjer, a broj članova iz re-dova učitelja smanjen je s dva (koje prema prethodnom zakonu biraju učitelji na svom godišnjem sastanku) na jedan, i taj bi trebao biti iz redova ravnatelja škola u županijskom sjedištu.

409 U zakonu iz 1874. na kraju članka stajao je i dodatak „putem strukovnih organah“.

444


a) rješava sva načelna didaktično-pedagogijska i disciplinarna pitanja tiču-ća se obćih pučkih škola;

b) izdaje naučne osnove za obće pučke škole;c) propisuje školske knjige za obće pučke škole;d) imenuje učitelje na obćih pučkih školah;e) vrši vrhovni nadzor nad svimi pučkimi školami;f) najviša je molba u svih školskih poslovih za obće pučke škole;g) izdaje svake godine tiskom izvješće o stanju svih pučkih škola.§ 205. Kod zemaljske vlade uredit će se za poslove nastavne stalan savjetu-

jući sbor posebnim zakonom.410

5. O crkvenoj upravi.

§ 206. Svu obuku u vjeri samostalno rukovode i nadziru dotične crkvene oblasti.

§ 207. Crkvene oblasti izdaju naučne osnove o nauku vjere i predlažu pro-pisanja radi učevne knjige za obuku u vjeri.

§ 208. Koliko se sati na pučkih školah ima predavati nauk vjere, to će se u sporazumku s crkvenimi oblastmi ustanovljivati zemaljska vlada.

§ 209. Na svakoj višoj pučkoj školi i gdje su dvije niže pučke škole svaka sa četiri, eventualno pet učitelja, ima se za obuku u vjeri namjestiti poseban plaćeni kateketa. Inače pako dužan je na obćih pučkih školah djecu u nauku vjere podučavati dotični župnik ili njegov duhovni pomoćnik, kojemu dotična obćina u to ime može dozvoliti primjerenu nagradu.

No učitelj je obvezan duhovnika svoje vjere u tom podupirati ter ga, kada nalogom poslova ili inače bude zapriečen, zamieniti.

§ 210. Samostalni se katekete glede plaće i mirovine uzporedjuju ostalim učiteljem iste škole.

§ 211. Samostalne katekete imenuju na predlog dotičnoga duhovnoga stola zemaljska vlada.

§ 212. Crkvenim oblastim pripada pravo obavješćivati se putem svojih or-gana o religijoznom i ćudorednom stanju škole, ter prema opaženim nedostat-kom tražiti lieka u zemaljske vlade.

410 Umjesto ovog članka u zakonu iz 1874. stoji članak „Kod zemaljske vlade postoji stalni ze-maljski školski odbor.“ (§ 177.) U § 178. do 184. navedenog zakona definirane su dužnosti školskog odbora.

445


§ 213. Crkvene oblasti priobćuju svoje naredbe ob obuci u vjeri i o vrše-nju nabožnih dužnosti zemaljskoj vladi, koja ih, ako im na temelju postojećih zakona i naredaba ništa prigovoriti neima, za vršenje dostavlja predstojnikom pučkih škola.

Glava deseta

Prelazna i zaglavna ustanova

§ 214. Učiteljem, koji sada uživaju manju od temeljne plaće ustanovljene § 119. ovoga zakona, ima se plaća od 400 for. staviti u tečaj u roku od tri godine, računajuć od dana, kojim ovaj zakon u kriepost stupi.

§ 215. Provedba ovoga zakona povjerava se banu.Dano u Gödöllö dne trideset i prvoga listopada godine hiljadu osamsto i

osamdeset i osme.

M. P. Franjo Josip v. r. Koloman Bedekovich v. r. Dragutin grof Khuen – Héderváry v. r.

446


447

Literatura

LITERATURA

Arhivski izvori Hrvatska - Hrvatski državni arhiv, Zagreb - fond 12 - Hrvatsko kraljevsko

vijeće.

Hrvatska - Hrvatski državni arhiv, Zagreb - fond 32 - Varaždinska županija.

Mađarska - Mađarski državni arhiv, Budimpešta - fond A1 - Ugarska dvorska kancelarija, fond A1.

Objavljeni izvori i literatura

Aichner, Christof. „Die Umsetzung der Thun-Hohensteinschen Reformen an der Universität Innsbruck (1848-1860)“. Doktorska disertacija, Sveučilište u Innsbrucku, 2014.

Anić, Šime; Klaić, Nikola; Domović, Želimir. Rječnik stranih riječi. Tuđice, posuđenice, izrazi, kratice i fraze. Zagreb, 1998.

Ash, Mitchel G. „Die Universität Wien in den politischen Umbrüchen des 19. und 20. Jahrhunderts“. U: Universität – Politik – Gesellschaft, ur. Mitchel G. Ash i Josef Ehmer, sv. 2., 29-172. Göttingen – Wien, 2015.

Barbarić, Josip. Kronika Franjevačkog samostana u Brodu na Savi, sv. I–II. Slavonski Brod, 1995.-1997.

Beer, Adolf; Hochegger, Franz. Die Fortschritte des Unterrichtswesens in den Cultur-staaten Europas, sv. I. Wien, 1867.

Biočić, Ana. „Djelovanje katoličkih svećenika u sazivu Sabora Trojedne kralje-čić, Ana. „Djelovanje katoličkih svećenika u sazivu Sabora Trojedne kralje-ić, Ana. „Djelovanje katoličkih svećenika u sazivu Sabora Trojedne kralje-ć, Ana. „Djelovanje katoličkih svećenika u sazivu Sabora Trojedne kralje-Ana. „Djelovanje katoličkih svećenika u sazivu Sabora Trojedne kralje-. „Djelovanje katoličkih svećenika u sazivu Sabora Trojedne kralje-Djelovanje katoličkih svećenika u sazivu Sabora Trojedne kralje- katoličkih svećenika u sazivu Sabora Trojedne kralje-katoličkih svećenika u sazivu Sabora Trojedne kralje-čkih svećenika u sazivu Sabora Trojedne kralje-kih svećenika u sazivu Sabora Trojedne kralje- svećenika u sazivu Sabora Trojedne kralje-svećenika u sazivu Sabora Trojedne kralje-ćenika u sazivu Sabora Trojedne kralje-enika u sazivu Sabora Trojedne kralje- u sazivu Sabora Trojedne kralje-u sazivu Sabora Trojedne kralje- sazivu Sabora Trojedne kralje-sazivu Sabora Trojedne kralje- Sabora Trojedne kralje-Sabora Trojedne kralje- Trojedne kralje-Trojedne kralje- kralje-kralje-vine od 1868. do 1871. godine“. Doktorska disertacija, Sveučilište u Zagre- od 1868. do 1871. godine“. Doktorska disertacija, Sveučilište u Zagre-od 1868. do 1871. godine“. Doktorska disertacija, Sveučilište u Zagre- 1868. do 1871. godine“. Doktorska disertacija, Sveučilište u Zagre-do 1871. godine“. Doktorska disertacija, Sveučilište u Zagre- 1871. godine“. Doktorska disertacija, Sveučilište u Zagre-godine“. Doktorska disertacija, Sveučilište u Zagre-“. Doktorska disertacija, Sveučilište u Zagre-Doktorska disertacija, Sveučilište u Zagre- disertacija, Sveučilište u Zagre-disertacija, Sveučilište u Zagre-, Sveučilište u Zagre-Sveučilište u Zagre-čilište u Zagre-ilište u Zagre-šte u Zagre-te u Zagre- u Zagre-u Zagre- Zagre-Zagre-bu, 2014.

Bödy, Paul. Joseph Eötvös and the Modernization of Hungary, 1840-1870. A Study of Ideas of Individuality and Social Pluralism in Modern Politics (=Transactions

448


of the American Philosophical Society, New Series - Volume 62, Part 2). Philadelphia, 1972.

Božić Bogović, Dubravka. Katolička crkva u južnoj Baranji u 18. stoljeću – iz zapisa kanonskih vizitacija. Beli Manastir, 2009.

Brauneder, Wilhelm. „Die Verfassungsentwicklung in Österreich 1848 bis 1918“. U: Die Habsburgermonarchie 1848-1918, Band VII, Verfassung und Parlamentarismus, 1. Teilband, Verfassungsrecht, Verfassungswirklichkeit, zentrale Repräsentativkörperschaften, ur. Helmut Rumpler i Peter Urbanitsch, 69-237. Wien, 2000.

Cuvaj, Antun, prir. Građa za povijest školstva kraljevinâ Hrvatske i Slavonije od najsta-rijih vremena do danas, sv. I-III., VI.-VII., Zagreb, 1910., 1911.

Čepulo, Dalibor. Prava građana i moderne institucije. Europska i hrvatska pravna tradicija. Zagreb, 2003.

Demo, Šime et al., ur. Zapisnik Franjevačkog samostana u Našicama: knjiga I – II. Našice – Slavonski Brod – Zagreb, 2010.-2012.

Demo, Šime, ur. Kanonske vizitacije Senjske i Modruške (Krbavske) biskupije – Perso-nalne vizitacije župe Senj (18. stoljeće). Zagreb, 2007.

Die allgemeine Schul-Ordnung vom 6. Dezember 1774 im Urtexte nebst Einleitung und Commentar. Eine Erinnerungsschrift an die glorreiche Begründerin der österreichischen Volksschule, die Kaiserin Maria Theresia, aus Anlass ihres hundertsten Sterbetages allen Lehrern und Schulfreunden gewidmet von Johann Papouschek, Bürgerschullehrer. Mit dem Bildnisse Maria Theresias. Wien, 1881.

Dizdar, Ilija. Zakoni i propisi za opće pučke i za građanske škole u Dalmaciji, Zadar 1913., dostupno na portalu: digitalna.nsk.hr/?object=view&hash=M3ojFpn8Pg, pristup 30. 1. 2017.

Dobronić, Lelja. Klasična gimnazija u Zagrebu od 1607. do danas. Zagreb, 2004.

Dobronić, Lelja. Zagrebačka akademija. Visokoškolski studiji u Zagrebu 1633.-1874. Zagreb, 2004.

Donnermair, Christine. „Die staatliche Übernahme des Primarschulwesens im 19. Jahrhundert: Maßnahmen und Intentionen. Vergleich Frankreich – Österreich“. Doktorska disertacija, Sveučilište u Beču, 2010.

Engelbrecht, Helmut. J. I. Felbiger und die Vereinheitlichung des Primarschulwesens in Österreich. Wien, 1979.

449

Literatura

Engelbrecht, Helmut. Geschichte des österreichischen Volksschulwesens. Erziehung und Unterricht auf dem Boden Österreichs; sv. 3: Von der frühen Aufklärung bis zum Vormärz. Wien, 1984.

Entwurf der Organisation der Gymnasien und Realschulen in Oesterreich. Wien, 1849.

Faričić, J. Sustav mjernih jedinica relevantnih za geografiju i kartografiju, Sveučilište u Zadru, Zadar, 2014., 2., dostupno na: www.unizd/hr/Portals/6/JF_Mjer-ne%20jedinice.pdf., pristup 1. veljače 2017.

Felbiger, Johann Ignaz von. Methodenbuch für Lehrer der deutschen Schulen in den kaiserlich- königlichen Erblanden [...]. Wien, 1775.

Fináczy, Ernő. A magyarorszagi közoktatás története Maria Theresia korában. Sv. I. Budapest, 1899.

Frankfurter, Salomon. Graf Leo Thun-Hohenstein, Franz Exner und Hermann Bo-nitz. Beiträge zur Geschichte der österreichischen Unterrichtsreform. Wien, 1893.; re-print 2010.

Franković, Dragutin, ur. Povijest školstva i pedagogije u Hrvatskoj. Zagreb, 1952.

Friml, Aladár; Kornis, Gyula. Az 1777-iki Ratio Educationis. Budapest, 1913.; dostupno na stranici Magyar Elektronikus Könyvtár, http://mek.oszk.hu/06500/06559/06559.pdf., pristup 8. II. 2017.

Gaćina Škalamera, Sonja. „Zakon o pučkim školama i preparandijama u Kral-jevinama Hrvatskoj i Slavoniji iz 1874. godine. Sto četrdeseta obljetnica hr-vatskoga zakona o obveznom obrazovanju“. Anali za povijest odgoja – Annals for the History of Education, 13 (2014), 99-133.

Grimm, Gerald. Die Schulreform Maria Theresias 1747-1775 (=Aspekte pädago-gischer Innovation 10). Frankfurt/M, 1987.

Gross, Mirjana. Počeci moderne Hrvatske. Neoapsolutizam u civilnoj Hrvatskoj i Sla-voniji 1850-1860. Zagreb, 1985.

Hartmann, Stjepan. Školski zakon od 1874 i od 31. listopada 1888. ili školsko pitanje u nas. Zagreb, 1893.

Horbec, Ivana. „Razvoj države i javnih službi u vrijeme vladavine Marije Tere-zije“. Doktorska disertacija, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb, 2009.

Horbec, Ivana; Švoger, Vlasta. „Školstvo kao politicum: Opći školski red iz 1774.“, Anali za povijest odgoja – Annals for the History of Education 9 (2010.), 5-47.

450


Horn Melton, James van. Absolutism and the eighteenth-century origins of compulsory schooling in Prussia and Austria. Cambridge, 1988.

Hoško Franjo Emanuel; Korade, Mijo. „Školstvo i crkveni redovi“. U: Hrvat-ska i Europa: kultura, znanost i umjetnost, sv. 3: Barok i prosvjetiteljstvo (XVII.-XVIII. stoljeće), ur. Ivan Golub, 187-202. Zagreb, 2003.

Hoško, Franjo Emanuel. Negdašnji hrvatski katekizmi. Zagreb, 1985.

Hoško, Franjo Emanuel. Slavonska franjevačka ishodišta. Zagreb, 2011.

Hoško, Franjo Emanuel. Slavonska franjevačka učilišta. Zagreb, 2011.

Jembrih, Alojz. „Varaždinska gimnazija u svjetlu izvješća 1774./75. i ispitnih pitanja iz hrvatske povijesti“. Kaj, XXXVII (2004), br. 4-5: 45-57.

Kaut, Hubert. „Der Technikstudent und die Wiener Revolution von 1848“. U: Franz Gartmayer et al., 150 Jahre Technische Hochschule Wien. Eine Geschichte ihrer Studenten, 56-65. Melk [u. a.], 1965.

Kosáry, Domokos. Culture and Society in Eighteenth-Century Hungary. Budapest, 1987.

[Kropatschek, Joseph (ur.)]. Sammlung aller k. k. Verordnungen und Gesetze vom Jahre 1740 bis 1780, die unter der Regierung des Kaisers Joseph des II. theils noch ganz bestehen, theils zum Theile abgeändert sind, als eine Hilfs- und Ergänzungsbuch zu dem Handbuche aller unter der Regierung des Kaisers Josephs des II. für die k. k. Erbländer ergangenen Verordnungen und Gesetze in einer chronologischen Ordnung, sv. VII. br. 1629, Wien, 1786.

Landesgesetz-Sammlung für die Jahre 1865/67 und 1868. Pest, 21872.

Luetić, Tihana. Studenti Sveučilišta u Zagrebu (1874-1914). Društveni život, svakod-nevnica, kultura, politika. Zagreb, 2012.

Lukinović, Andrija, ur. Kanonske vizitacije Zagrebačke nadbiskupije, I. Gorski arhiđakonat, svezak 1.: 1639.-1726. Zagreb, 2006.

Maisel, Thomas. Alma Mater auf den Barrikaden. Die Universität Wien im Revoluti-onsjahr 1848. Wien, 1998.

Matasović, Maja, „Ad maiorem Dei gloriam... I. dio - Vjerske knjige među svećenicima Senjsko-modruške biskupije polovicom 18.st.“, Povijesni prilozi, 36 (2009), 129-150

Matasović, Maja, „Ad maiorem Dei gloriam ... II. dio: Obrazovanje u vjeri naroda Senjsko-modruške biskupije polovicom 18. stoljeća“, Povijesni prilozi 38 (2010), 183-212

451

Literatura

Mátej, Jozef. „Ratio educationis z rokov 1777 a 1806 a ich význam v dejinách slovenského školstva a pedagogiky“. U: Ratio educationis 1777 & 1806. 9-32. Bratislava, 1988.

Modrić-Blivajs, Dunja. „Utjecaj školskog zakonodavstva na razvoj školstva u Banskoj Hrvatskoj od 1774. do 1850. godine“. Povijesni prilozi 32 (2007), 209-221.

Mühlberger, Kurt. „Lehr- und Lernfreiheit. Von der · Hohen Schule· zur · Neuen Universität· 1848-1873“; dostupno na: geschichte.univie.ac.at/de/themen/lehr-und-lernfreiheit, pristup 22. 2. 2017.

Osterloh, Karl-Heinz. Joseph von Sonnenfels und die österreichische Reformbewegung im Zeitalter des aufgeklärten Absolutismus. Eine Studie zum Zusammenhang von Kame-ralwisseschaft und Verwaltungspraxis. Lübeck, 1970.

Politische Verfassung der deutschen Schulen in den k., auch k. k. deutschen Erbstaaten. Wien, 1805.

Pranjić, Marko; Kujundžić, Nedjeljko; Biondić, Ivan, ur. Uloga Katoličke crkve u razvoju hrvatskog školstva. Zagreb, 1994.

Pukánsky, Béla; Németh, András. Neveléstörténet. Nemzeti Tankönyvkiadó, Bu-dapest, 1994.

Rački, Andrija. Iz prošlosti sušačke gimnazije. Prigodom tristogodišnjice (1627-1927). Sušak, 1927.

Raguž, Mirko. „Zakon od 14. listopada 1874. ob ustroju pučkih škola i pre-parandija za pučko učiteljstvo u Kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji“. Senjski zbornik, 37 (2010), 87-98.

Raguž, Mirko. „Zakon od 31. listopada 1888. ob uređenju pučke nastave i obra-ž, Mirko. „Zakon od 31. listopada 1888. ob uređenju pučke nastave i obra-Mirko. „Zakon od 31. listopada 1888. ob uređenju pučke nastave i obra-. „Zakon od 31. listopada 1888. ob uređenju pučke nastave i obra-Zakon od 31. listopada 1888. ob uređenju pučke nastave i obra- od 31. listopada 1888. ob uređenju pučke nastave i obra-od 31. listopada 1888. ob uređenju pučke nastave i obra- 31. listopada 1888. ob uređenju pučke nastave i obra-listopada 1888. ob uređenju pučke nastave i obra- 1888. ob uređenju pučke nastave i obra-ob uređenju pučke nastave i obra- uređenju pučke nastave i obra-uređenju pučke nastave i obra-đenju pučke nastave i obra-enju pučke nastave i obra- pučke nastave i obra-pučke nastave i obra-čke nastave i obra-ke nastave i obra- nastave i obra-nastave i obra- i obra-i obra- obra-obra-zovanja pučkih učitelja u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji“, Senjski zbornik 41-42 (2015-16), 1-24.

Ratio educationis publicae totiusque rei literariae per Regnum Hungariae et provincias eidem adnexas, Buda, 1806, dostupno na stranici: Internet Archive; https://archive.org/details/ratioeducationis00buda, pristup 15.2.2017.

Reichsgesetzblatt für das Kaiserthum Oesterreich, XXIX. Stück, Nr. 62.

Riedel, Manfred. „Društvo, građansko“. U: Građansko društvo i država. Povijest razlike i nove rasprave, prir. Zoran Pokrovac, 33-132. Zagreb, 1991.

452


Riedel, Manfred. „Gesellschaft, bürgerliche“. U: Geschichtliche Grundbegriffe. Historisches Lexikon zur politisch-sozialen Sprache in Deutschland, sv. 2, 719-800. Stuttgart, ²1992.

Sbornik zakonah i naredbah valjanih za kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju, godina 1874., komad III. i XX.

Shek Brnardić, Teodora. Svijet Baltazara Adama Krčelića: Obrazovanje na razmeđu tridentskoga katolicizma i katoličkoga prosvjetiteljstva. Zagreb, 2009.

Shek Brnardić, Teodora. „The Enlightenment’s Choice of Latin: The Ratio educationis of 1777 in the Kingdom of Hungary“. U: Latin at the Crossroads of Identity: The Evolution of Linguistic Nationalism in the Kingdom of Hungary, ur. G. Almási i L. Šubarić, 119-151. Leiden, 2015.

Sikirić Assouline, Zvjezdana. „Latinitet u hrvatskom društvu prve polovice 19. stoljeća“. Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 41 (2009) br. 1: 257-265.

Sikirić Assouline, Zvjezdana. „The Latin Speeches in the Croatian Parliament: Collective and Personal Identities“. U: Latin at the Crossroads of Identity: The Evolution of Linguistic Nationalism in the Kingdom of Hungary, ur. G. Almási i L. Šubarić, 218-236. Leiden, 2015.

Slapnicka, Helmut. „Die Rechtsstellung der Universitäten im alten Österreich von den Reformen Leo Thuns bis zum Ende der Monarchie“. U: Universitä-ten im östlichen Mitteleuropa. Zwischen Kirche, Staat und Nation – Sozialgeschichtliche und politische Entwicklungen, ur. Peter Wörster i Dorothee M. Goetze, 195-205. München, 2008.

Sršan, Stjepan, ur. Kanonske vizitacije, Baranja, knjiga I. (1729.-1810). Osijek – Đakovo, 2004.

Stimmer, Gernot. „Die Mythologisierung der Revolution von 1848 als Modell einer Studentenrevolution“. U: Student und Hochschule im 19. Jahrhundert. Stu-dien und Materialien, ur. Otto Neuloh i Walter Rüegg, 243-302. Göttingen, 1975.

Stojanović, Mijat. Sgode i nesgode moga života, prir. Dinko Župan, Stanko Andrić i Damir Matanović. Slavonski Brod, 2015.

Šidak, Jaroslav. „Opći pogled na tristogodišnji razvoj visokoškolske nastave u Zagrebu“. U: Spomenica u povodu proslave 300-godišnjice Sveučilišta u Zagrebu, gl. ur. Jaroslav Šidak, sv. I., 17-20. Zagreb, 1969.

453

Literatura

Šidak, Jaroslav. „Regia scientiarum academia“. U: Spomenica u povodu proslave 300-godišnjice Sveučilišta u Zagrebu, gl. ur. Jaroslav Šidak, sv. I., 49-78. Zagreb, 1969.

Šidak, Jaroslav. „Sveučilište do kraja Prvog svjetskog rata“. U: Spomenica u po-vodu proslave 300-godišnjice Sveučilišta u Zagrebu, gl. ur. Jaroslav Šidak, sv. I., 91-123. Zagreb, 1969.

Šulek, Bogoslav. Austrianski dèržavni ustav (Konštitucija). Zagreb, 1850.

Švoger, Vlasta. Südslawische Zeitung 1849.-1852. Organ nove epohe kod Južnih Slave-na. Zagreb, 2002.

Švoger, Vlasta. Zagrebačko liberalno novinstvo 1848.-1852. i stvaranje moderne Hrvatske. Zagreb, 2007.

Švoger, Vlasta, prev. “Nacrt ustroja gimnazija i realnih škola u Austriji. Beč: Mi-nistarstvo bogoštovlja i nastave. Tiskano u carsko-kraljevskoj Dvorskoj i državnoj tiskari, 1849. I. Plan za gimnazije”. Anali za povijest odgoja, 10 (2011), 119-182.

Švoger, Vlasta. „Political Rights and Freedoms in the Croatian National Re-vival and the Croatian Political Movement of 1848-1849: Reestablishing Continuity“. Hungarian Historical Review 5, (2016), no. 1: 71-102.

Švoger, Vlasta; Horbec, Ivana. „Nacrt temeljnih načela javne nastave u Austriji (1848.) – osnova modernizacije školstva u Habsburškoj Monarhiji“, Anali za povijest odgoja, 12 (2013), 7-39.

Tkalčić, Ivan Krstitelj. „O stanju više nastave u Hrvatskoj prije, a osobito za Pavlinah“. Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, knj. 93. Zagreb, 1888., 78-104.

Trstenjak, Tonči. „Isusovci i gimnazija u Varaždinu“. Radovi Zavoda za znanstve-ni rad Varaždin, 10/11 (1998), 119-124.

Vanino, Miroslav. Isusovci i hrvatski narod, sv. I-III. Zagreb, 1969.-2005.

Walter, Friedrich. Die Österreichische Zentralverwaltung. II. Teil.: Von der Vereinigung der Österreichischen und Böhmischen Hofkanzlei bis zur Einrichtung der Ministerial-verfassung (1749-1848). Sv. 1/1.: Die Geschichte der österreichischen Zentralverwal-tung in der Zeit Maria Theresias (1740-1780). Wien, 1938.

Wiener Zeitung (Wien), 1848.

454


Zaključci Hrvatskog sabora, sv. VIII., Zagreb 1971.

Župan, Dinko. “Pučko školstvo u vrijeme banovanja Ivana Mažuranića”. Ma-gistarski rad, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2002.

455

Summary

FROM PROTO-MODERNISATION TO MODERNISATION

OF CROATIA’S SCHOOL SYSTEMVOLUME I: LEGISLATIVE FRAMEWORK

-SUMMARY-

In the history of education and schooling, the eighteenth and the nine-teenth centuries represent an era deeply marked by the growing awareness of the necessity of education for all citizens. Encouraged by the ideas of the Enlightenment, eighteenth-century rulers made the education a politicum – a political issue – and an important task of developing proto-modern state ad-ministration, marginalising the influence of the (Catholic) Church and reli-gious orders on school system. In the Habsburg Monarchy, and consequently in Croatian lands under the Habsburg rule, that process resulted in intensive educational reforms that gradually, until the second half of the nineteenth century, transformed the schooling into a modern, state controlled school sys-tem as we know it today. During that period, education became available and compulsory for all citizens, regardless of their social status or financial means. The mechanisms developed within the structures of state administration led to the specialisation of the school administration, and the ruler, or (proto)mod-ern state, took a leading role in education issues. These included school leg-islation, approving and proscribing textbooks, unification of school systems in the provinces, creating and standardising the curricula, appointing teachers and professors, as well as performing a strict control of all educational institu-tions and processes.

This book addresses that transition through fundamental legislative acts on school system in Croatian lands under the Habsburg rule – the Kingdoms of Croatia and Slavonia, as part of the Kingdom of Hungary within the Habs-burg Monarchy, the Military Frontier in the Habsburg Monarchy, and, from the nineteenth century on, Dalmatia, Istria and Dubrovnik (Ragusa). We believe we have selected the most important acts to present the legislative framework of the formation of (proto)modern school system in the eighteenth and the

456


nineteenth centuries. German or Latin legislative acts are translated into Croa-tian (some of them for the first time), while originally Croatian documents, or those already translated into Croatian, were transcribed. We provided the com-mentary for all the legislative acts. The first of the legal documents in collection is the General School Order for the German Normal, Major and Trivial Schools from December 6, 1774 (Germ. Die Allgemeine Schulordnung für die deutschen Normal-, Haupt- und Trivialschulen; Croat. Opći školski red za njemačke normalne, glavne i trivi-jalne škole), as the fundamental law that established the state-controlled school system in the Habsburg Monarchy. It was introduced only in Austrian and Bo-hemian Lands of the Monarchy and, among the Croatian lands, in the Military Frontier. The law set the basic principles of education, as well as its social and political role, and established the foundations of future state / public school system. Same principles were soon thereafter introduced in the Hungarian part of the Monarchy comprising the Kingdom of Croatia-Slavonia. For that pur-pose, the System of Education and Entire Schooling for the Kingdom of Hungary and its Associated Countries was issued on August 2, 1777 (Lat. Ratio educationis totiusque rei literariae per Regnum Hungariae et provincias eidem adnexas; Croat. Sustav obra-zovanja i cjelokupnog školstva za Ugarsko Kraljevstvo i njemu pridružene zemlje). Due to the size of the document and frequent repetition of the content, we present this legislative act in a summarized version. Supplements of these laws reveal further changes in the structure of the primary education of the Habsburg Monarchy, whose educational reforms were since the early nineteenth century carried out in the newly acquired provinces of the eastern Adriatic coast as well – former Venetian provinces of Istria and Dalmatia and the Republic of Dubrovnik. Political Constitution of German Schools (Germ. Politische Verfas-sung der deutschen Schulen; Croat. Politički ustroj njemačkih škola), was a collection of regulations of school system dated from 1806 to 1869 that was in force in Austrian and Bohemian Lands, as well as in the Military Frontier and Austrian Littoral and Dalmatia. For the Kingdom of Hungary, a supplement of Ratio educationis was issued in 1806, System of the Entire Public Education for the Kingdom of Hungary and its Associated Countries (Lat. Ratio educationis publicae totiusque rei literariae per Regnum Hungariae et provincias eidem adnexas). Changes that both of the mentioned law supplements adopted in relation to the earlier provisions have been analysed in the introductory text.

The next important legislative act presented in this volume, in a comment-ed translation of A. Cuvaj, is the System of primary schools in Hungary (Lat. Syste-ma scholarum elementarium; Croat. Sustav početnih škola u Ugarskoj). This law, issued on July 16, 1845, rearranged a system of primary schools in the Kingdoms

457

Summary

of Croatia and Slavonia according to the new principles of schooling. Fol-lowing the revolution of 1848 and the emergence of new liberal political and social ideas, the Draft of the Basic Principles in public education in Austria of 1848 (Germ. Entwurf der Grundzüge des öffentlichen Unterrichtswesens in Österreich; Croat. Nacrt temeljnih načela javne nastave u Austriji) prompted the reorganisation of en-tire public education and brought the principal guidelines of modernising the school system in all provinces of the Habsburg Monarchy. In 1849, based on the principles set out in the Draft, the secondary schools in Austria – Gymnasia and Realschulen – were reformed. As the most important act of this reform we present, in the translation from German, the Draft of the Organisation of Gymna-sia and Realschulen (Germ. Entwurf der Organisation der Gymnasien und Realschulen; Croat. Nacrt ustroja gimnazija i realnih škola u Austriji) from 1849, divided in two parts that relate to the type of the secondary school.

From the second half of the nineteenth century, we present, in a com-mented transcript, a number of legislative acts originally written in Croatian or previously translated from Latin or German. First of these is The Law of May 14, 1869 that Regulates the Principles of Primary Education (Croat. Zakon od 14. svibnja 1869. kojim se ustanovljuju načela nastave za pučke škole, supplemented on May 2, 1883), that established the principles of teaching in primary schools. This act reformed the primary education after the Austro-Hungarian Com-promise of 1867 and was, among Croatian lands, introduced in Dalmatia and Istria. New principles of the primary education were customized according to the circumstances in the Military Frontier and introduced in 1871 by the Provi-sion on the Teaching in Public Schools (Croat. Propis o nastavi pučkih učionah). These laws, along with the Hungarian Law on the issues of primary education of 1868, influenced the Law of October 14, 1874 on the Organisation of Primary Schools and Teacher Training Courses in the Kingdoms of Croatia and Slavonia (Croat. Zakon od 14. listopada 1874. ob ustroju pučkih škola i preparandijah za pučko učiteljstvo u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji), which is considered to be the basic law defining the legal framework of modern education in Croatia. It represented the customised and somewhat more liberal version of the provisions already issued for Austria, Hungary and the Military Frontier. The University of Zagreb, as the central institution of higher learning in the nineteenth-century Croatian lands, was legally regulated by the Croatian Parliament, with the Legal act of the Parliament of the Kingdoms of Dalmatia, Croatia and Slavonia from the January 5, 1874, on the Organisation of the University ‘Franz Joseph’ in Zagreb (Croat. Zakonski članak sabora kraljevinah Dalmacije, Hrvatske i Slavonije od 5. siečnja 1874., ob ustrojstvu sveučilišta Franje Josipa I. u Zagrebu). It laid down the basic principles of the organisation

458


of academic teaching at the University of Zagreb and defined the obligations and rights of teachers and students in a manner similar to all universities of the Habsburg Monarchy, already reformed in 1850s. Finally, following the reunion of the Military Frontier with the Kingdom of Croatia and Slavonia, the new law on primary education was issued in 1888: The Law of October 31, 1888, on the Organisation of Primary Education and the Training of Teachers in Primary Schools in the Kingdoms of Croatia and Slavonia (Croat. Zakon od 31. listopada 1888. ob ustroju pučke nastave i obrazovanja pučkih učitelja u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji), which is also represented here in a commented transcript.

Legislative acts collected in this volume formed a framework for the mod-ernisation and development of Croatia’s school system in the eighteenth and the nineteenth centuries on all levels of education – from the primary schools to the institutions of higher learning. They were an integrative part of the state making processes, contributing to the secularisation of the state and the society.

Documents

OD PROTOMODERNIZACIJE DO MODERNIZACIJE …histedu.isp.hr/histedu/wp-content/uploads/2015/07/Institut-MODERNI... · Prvi od njih jest Opći školski red za njemačke normalne, glavne