OD REZOLUCIJE ISTINA I PRAVDE, NE OSVETA - DO REZOLUCIJE O GENOCIDU U SREBRENICI

OD REZOLUCIJE ISTINA I PRAVDE, NE OSVETA - DO REZOLUCIJE O GENOCIDU U SREBRENICI

Autor:

Prof. Emir Ramić

SADRŽAJ:

I} HON. JEAN AUGUSTINE U KANADSKOM PARLAMENTU POVODOM 10. GODIŠNJICE SRERBENIČKOG GENOCIDA

II} POČINIOCI GENOCIDA U SRERBENICI MORAJU STATI PRED LICE PRAVDE, ISTIĆU VODEĆI KANADSKI POLITIČARI

III} U IME RAZUMA, ISTINE I PRAVDE

IV} REPORTI SVIJETU OD 11 JULA O4 DO 11 JULA 05

V} REZOLUCIJA RAZUM I PRAVDA, NE OSVETA

VI} POBRATIMLJENJE SREBRENICE I NEW YORK-A

VII} ZAŠTO RAZUM, ISTINA, PRAVDA

VIII} OPOMENE SVIJETU SVAKOG 11. U MJESECU

XI} OTVORENO PISMO NEGATORU GENOCIDA U SREBRENICI DIANI JOHNSTONE

X} SARADNJA SREBRENICE I NEW ZORKA

XI} ISTINA I PRAVDA ZA SREBRENICU

XII} REAKCIJA KANADSKIH BOŠNJAKA NA IZNESENE LAŽI I NEISTINE BORE DRAGAŠEVIĆA

XIII} SREBRENICA JE OPOMENA BOŠNJACIMA, ALI I ÈITAVOM SVIJETU

XIV} SAMO POBJEDOM ISTINE, RAZUMA I PRAVDE

XV} PISMO KBSA PARLAMENTIMA NAJUTICAJNIJIH DEMOKRACIJA U SVIJETU

XVI} SREBRENICA SIMBOL BOŠNJAČKE, BOSANSKOHERCEGOVAČKE, EVROPSKE I SVIJETSKE TRAGEDIJE

XVII} UZROCI I POSLJEDICE SRPSKE AGRESIJE NA BOŠNJAKE I BIH

XVIII} UZROCI I POSLJEDICE HRVTSKE AGRESIJE NA BOŠNJAKE I BiH

XIX} ZVANIČNO NAJAVLJENA PODJELA BOSNE

XX} NE MOŽE SE ZABORAVITI SIMBOL BOŠNJAKA I BIH

XXI} SREBRENIČKE SVJETSKE POUKE I PORUKE

XXII} SREBRENIČKE, BOŠNJAČKE, BOSANSKOHERCEGOVAČKE I SVIJETSKE POUKE I PORUKE

XXIII} APARAT UN I GENERALNI SEKRETAR UN SU PRIKRILI ISTINU O GENOCIDU

XXIV} SVAKI BOŠNJAČKI ZABORAV PROIZVODI NOVI GENOCID

XXV} BOŠNJAČKA ŠANSA

XXVI} OBRAZOVANJE NAJAČE SREDSTVO BOŠNJAČKOG ODRŽANJA

XXVII} BOŠNJACI SE MORAJU OSLOBODITI ROBOVANJA

XXVIII} BOŠNJACI MORAJU OĆUVATI SVOJE UNUTRAŠNJE VEZE

XXIX} BOŠNJACI SE TREBAJU BORITI ZA SVOJA PRAVA

XXX} BOŠNJACI TREBAJU MJENJATI SVOJ ODNOS PREMA ŽIVOTU

XXXI} BOŠNJACI SE TREBAJU SUOČITI SA BUDUĆNOŠĆU

XXXII} BOŠNJACI SE TREBAJU IZBORITI ZA VLASTITI REJTING

XXXIII} SREBRENICA JE SJEME BOŠNJAČKE I BOSANSKOHERCEGOVAČKE NADE

XXXIV} SREBRENICA SVJEDOĆI

XXXIV} SREBRENICA SVJEDOĆI

XXXV} GENOCID JE DRŽAVOTVORNI ZLOČIN

XXXVI} ODGOVOR BOŠNKAKA NA PRESUDU MEĐUNARODNOG SUDA PRAVDEXXXVII} PREVOĐENJE PRESUDE MSP NA ZVANIČNE JEZIKE U BIH

XXXVIII} NEZAMISLIVO ZATVARANJE MEĐUNARODNOG SUDA DOK SU ZLOČINCI NA SLOBODI

XXXIX} ZAHTJEV ZA SKIDANJE ZAŠTITNIH MJERA SA DOKUMENATA IZ ARHIVA SA PODRUČIJA BIVŠE JUGOSLAVIJE

XL} DESET GENOCIDA NAD BOŠNJACIMA

XLI} POSLJEDICE DESETOG GENOCIDA NAD BOŠNJACIMA

XLII} PORUKA ZA PAMĆENJE ZA NE ZABORAVI

XLIII} KONVENCIJA O SPRIJEČAVANJU I KAŽNJAVANJU ZLOČINA GENOCIDA

XLIV} PRAVNA DEFINICIJA GENOCIDA

XLV} VREMENSKI REDOSLIJED VAZNIJIH DATUMA I DOGADJAJA

XLVI} GENOCID I RATNI ZLOČIN PLJAČKE SU NAČINI NA OSNOVU KOJIH JE MEĐUNARODNO PRIZNATA DRŽAVA BIH TREBALA NESTATI

XLVII} ZABRANA PROTJERIVANJA VLASTITIH DRŽAVLJANA

XLVIII} HISTORIJSKA ČINJENICA BIH JE SUBJEKAT POLITIČKOG I PRAVNOG MEĐUNARODNOG PORETKA

XLIX} S R E B R E N I C A – ČAMO HAMDO

L} SREBRENICA OD APRILA 1992. DO JULA 1995. GODINE - N.H.

LI} SREBRENICA I ADMINISTRATOR POKOLJA

LII} FRANCUSKA – SREBRENICA, PAD PO NAREĐENJU

LIII} ODBRANA SREBRENICE NIJE BILA MOGUĆA

LIX} JEAN-RENE RUEZ, GLAVNI ISTRAZITELJ TRIBUNALA U HAAGU ZA SREBRENICU

LV} BROJNI KRIVCI ZA GENOCID U SREBRENICI

LVI} BBC KAO SERVIS OWENOVE ANTI-BOSANSKE PROPAGANDE

LVII} GENEZA VELIKOSRPSKOG NACIONALIZMA

LIX} HRVATSKA AGRESIJA NA BIH

Ovaj rad je rađen za Međunarodnu naučnu konferenciju «Genocid nad Bošnjacima sigurne zone UN Srebrenica, jula 1995. godine – pouke budućim generacijama « u organizaciji Instituta za istražiavanje zločina protiv čovjećnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu i Univerzitet Sjeverna Karolina u Šarloti { USA}.

I} HON. JEAN AUGUSTINE U KANADSKOM PARLAMENTU POVODOM 10. GODIŠNJICE SRERBENIČKOG GENOCIDA

Hon. Jean Augustin, više puta birana u Kanadski parlament, ministar za multikulturalizam u Kanadskoj vladi, predsjednica Udruženja crnih žena Kanade, veliki prijatelj Bošnjaka i BiH. Hon. Jean Augustin je prva strana dobitnica najvaèeg priznanja KBSA, Plakete KBSA, koja joj je dodjeljena za izvanredne zasluge u promociji bošnjaèkog bića i BiH u kanadskom obliku multikulturalizma - Kanadski Kulturni Mozaik.U svome veoma zapaženom govoru, koga je prenosila kanadska televizija i koji je dugotrajno pozdravljen kako od političke pozicije, tako i od politièke opozicije, Hon Jean Augustine je istakla:11. juli 2005. godine je dan sjećanja kada se svi Kanađani trebaju pridružiti Kanadskim Bošnjacima u sjećanju na nedužne žrtve genocida u Srebrenici2005. godina je godina sjećanja Kanađana na najverći genocid poslije Drugog svijetskog rata u Evropi - srebreničkog masakra Hon Jean Augustine je istakla:- nad Bošnjacima je izvršen zločin genocida;- nad BiH je izvršena agresija;- zločin genocida i agresiju projektovala je i izvršila tadašnja SRJ { Srbija i Crna Gora} u saradnji sa bosanskim Srbima;

II} POČINIOCI GENOCIDA U SRERBENICI MORAJU STATI PRED LICE, ISTIĆU VODEĆI KANADSKI POLITIČARI

Poslije govora Hon. Jean Augustine u Kanadskom parlamentu, pismene izjave ministra vanjskih poslova Kanade Hon. Pierre Pettigrew, izjave Hon. Jaffer Rahim i izjave kanadskog senatora Hon. Jack Austin. Predsjednik Konzervativne partije Kanada, Hon. Stephen Harper poslao je pismenu poruku u kojoj se istiće: da je u Srebrenici počinjen zločin genocida, da se svi odgovorni za taj zločin protiv čovjećnosti moraju uhvatiti i privesti

III} U IME RAZUMA, ISTINE I PRAVDE

Međunarodnom tribunalu u Hagu i da sve članice UN moraju preduzete hitne mjere kako bi u budućnosti mirovne misije UN bile mnogo efikasnije i djelotvornije. Gospodin Stephen Harper u ime Konzervativne partije Kanade izrazio je najiskrenije simpatije sažaljenja članovima porodica na brutalan način ubijenih Srebreničana.

U ime razuma, istine i pravde porućujem čitavom svijetu: Srebrenica je - sramni biljeg na duši srpskog naroda i demokratske javnosti Evrope i civilizovanog svijeta jer je:

- na Bošnjake u eri demokratije i zaštite ljudskih prava i sloboda na očigled demokratske Evrope i civilizovanog svijeta izvršen zločin genocida uključujući zločin: ekocida, etnocida, urbicida, kulturocida, elitocida, silovanja, etničkog čišćenja i mućenja u koncentracionim logorima smrti;

- na suverenu i međunarodno priznatu državu BiH i njeno civilno društvo izvšena dvostruka agresija: agresija SRJ {Srbije i Crne Gore} uz saradnju sa bosanskim Srbima i agresija Republike Hrvatske u saradnji sa Bosanskim Hrvatima, sve u cilju uništenja Bošnjaka i teritorijalnog integriteta i suvereniteta države BiH u ime produkcije velike Srbije i velike Hrvatske;

- ratni zločinci se slobodno šetaju u BiH poslije potpisivanja Dejtonskog sporazuma i permanentno se od strane genocidne tvorevine, legalizovane Dejtonskim sporazumom RS, opstruira saradnja sa Međunarodnim tribunalom Hagu i svi demokratski procesi u BiH, uključujući neophodne reforme za priključenje BiH evroatlanskim savezima;

- Dejtonski sporazum i na njemu baziran Ustav BiH, koji su legalizovali rezultate genocida i agresije je nastavak genocida i agresije nad Bošnjacima i BiH političkim sredstvima;

- u Srebrenici je izvršen največi pojedinačni zločin protiv čovječnosti, ratni zločin i zločin genocida u Evropi poslije Drugog svijetskog rata od strane SRJ, Srbije i Crne Gore i bosanskih Srba.

Zbog toga od političkih vođa najuticajnijih demokracija u svijetu tražimo:

- hapšenje i privođenje Međunarodnom tribunalu u Hagu svih ratnih zločinaca;

- aktivno podupiranje Tužbe BiH za agresiju i genocid protiv Srbije i Crne Gore pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu;

- ukidanje svih Dejtonskim sporazumom legalizovanih genocidnih tvorevina, posebno RS, kao osnovnih smetnji za demokratski razvoj jedinstvene, demokratske i suverene države BiH i njenog priključenja evroatlanskim integracijama;

- podržavanje aktivnosti Udruženja majke, podržavanje posebnog statusa za Srebrenicu van genocidne tvorevine i podržavanje izgradnje imiđa Srebrenice kao centra demokracije u kome će se učiti o zločinu protiv čovjeka i civilizacije.

POZIVAMO

Pozivamo Bošnjake, Bosance i Hercegovce i sve prijatelje BiH i njihove organizacije i zajednice širom svijeta da formiraju vlastite lobističke timove, koji bi radili na lobiranju za interese jedinsvtne, demokratske i prosperitetne države BiH, jer kao rezultat Dejtonskog sporazuma država BiH nemože lobirati za vlastite interese. Šaljemo jasnu poruku da će u BiH biti mjesta za sve one koji su ostali po strani zločina, vidjevši BiH kao multikulturnu, multivjersku i multietničku, demokratsku, nezavisnu, suverenu, prosperitetnu državu i otvoreno, slobodno, civilno društvo, u kojima prijateljima ideje Bosne i bosanskog duha neće biti tijesno, u kojima će se uvažavati ljudska prava i slobode i osjećanja svih naroda i građana.

Tražimo od svih relevantnih svijetskih faktora da zločin u Srebrenici smatraju kao posljednju i veliku opomenu sebi i svim političkim liderima međunarodne zajednice, jer odgovornost za zločin genocida nad Bošnjacima u Srebrenici leži na onima koji su imali moć da ga sprijeće. Upozoravamo i porućujemo: Narodi i građani u BiH ni danas nemaju satisfakciju da je pobijedio fašizam. Tražimo od najuticajnijih predstavnika međunarodne zajednice da konačno uhapse sve ratne zločince i jedino tako otvorite proces istinskog demokratskog preobražaja u BiH u skladu s njenom tradicijom, odnosno životom u različitosti i toleranciji, poštovanju i priznavanju drugog i drugačijeg kao bosasnkog puta u ljudska, civilizacijski i društveni progres i preobražaj.

PORUĆUJEMO

Porućujmo: Srebrenica je najsramnija čin u istoriji srpskog naroda zbog kojeg će se stidjeti čitave srpske generacije i na duši nositi biljeg ovog, u vojnom smislu, potpuno nepotrebnog, a u ljudskom i moralnom pogledu, normalnom umu neshvatljivog zločina genocida, ratnog zločina i zločina protiv čovječnosti.

Činom odbijanja usvajanja deklaracije u Narodnoj skupštini Republike Srbije kojom se osuđuju svi zloèini počinjeni u proteklim ratovima sa srpske strane a posebno genocid u Srebrenici kao i zataškavanje I relativiziranje tih zločina se potvrđuje nastavak politike "legalizma" kao kontinuiteta politike režima Slobodana Miloševića (politike rata, opravdavanja ratnih zločina), tj. Politika institucionalno organizovanog poricanja zločina jeste nastavak politike državno organizovanog zločina u Srbiji. Ovaj čin nije "incident", već je to logičan i "dosljedan" odnos prema ratu, to je potvrda da postoji kolektivna odgovornost Srba (moralna i politička}.Ovo odbijanje pokazuje da se održava klima koja je proizvela rat - uzroci rata u vidu određenih kulturnih matrica, vrednosnog sistema i ideoloških postavki - ostaju. (od negiranja do relativizovanja, opravdavanja, minimiziranja zločina). Masakar Bošnjaka u Srebrenici, koji su za samo sedam dana od 11. do 18. jula 1995. godine počinili pripadnici Karadžićevih Srba ubijajući u prosjeku oko 1000 ljudi dnevno,vojno, finansijski i moralno potpomognuti od Miloševićevog režima u Srbiji, koristeći sve efektive bivše JNA, ti fanatizovani nacional-šoveni, prepuni mržnje prema drugima, prema drugačijem i različitom, izvršili su, bez sumnje, najveći ratni zločin nakon Drugog svetskog rata, koji u sebi sadrži sve elemente genocida. Zloglasni Drinski korpus i u okviru njega tzv. Zvornička brigada Karadžićeve vojske imali su najveće učešće u streljanju zarobljenih Bošnjaka, isključivo civila, ali i u njihovom pokopavanju u masovne grobnice koje su nakon rata otkrivene na užas demokratske javnosti Evrope i civilizovanog sveta. Jedinice, ljudstvo I mehanizacija spomenute brigade, prije svih komanda kao glavni izvršilac suludih Mladićevih naredbi, potom četa vojne policije, inženjerijske čete i djelovi prvog, četvrtog i šestog pešadijskog bataljona, odigrali su tako najsramniju ulogu u istoriji srpskog naroda zbog koje će se stidjeti čitave generacije i na duši nositi biljeg ovog, u vojnom smislu, potpuno nepotrebnog, a u ljudskom i moralnom pogledu, normalnom umu neshvatljivog zločina.

Kada normalan čovek danas poslije jedne decenije gleda kako pred licem pravde u Hagu uhapšeni oficiri negiraju svoju krivicu, još više kako se država Srbija zauzima za njih, promovišući ih u "heroje", u "borce za otadžbinu" i plaća njihovim porodicama doživotne rente valjda kao naknadu za učinjene zločine, koji minimiziraju zločine Karadžićevih nacifašista, koji izjavljuju kako im je "Hag deveta rupa na svirali", ali ništa manje i onima koji kažu "koga danas u 21. vjeku briga za četnike i partizane", ne može da ostane ravnodušan. Razlučiti dobro od zla, izvući pouke iz prošlosti prevashodan je zadatak i države i društva, državnika i građana. Bez toga nema suočavanja sa prošlošću ma kakva ona bila, nema katarze, Srbima danas, kao nekada Njemcima prijeko potrebne.

ŽELIMO

Želimo da pokažemo i dokažemo svijetu da su ciljevi oba agresora na BiH bili identični: da Bosna I Hercegovina nestane kao suverena i politički nezavisna država i da se Bošnjaci kao narod zatru zanavijek, ali ne zbog toga što mrze Bošnjake, već da njihovim zatiranjem dobiju bh teritorije za veliku Srbiju i veliku Hrvatsku.

ŠALJEMO

Šaljemo jasne poruke svijetu:

Rat u BiH 1992. -1995. godine bio je agresija i genocid velikosrpske i velikohrvatske politike protiv BiH kao države i Bošnjaka kao naroda i nacije. Nije to, dakle, bio ni plemenski, ni građanski, ni vjerski, nego politički rat za teritorije putem genocidnog istrebljenja jednog čitavog naroda. Razlog što je BiH unutar sebe ostala podijeljena jeste što su agresori Srbija i Crne Gora i Hrvatska imale uz sebe u samoj BiH kritičnu masu pristalica njihovih velikodržavnih projekata, koji su od BiH trebale da naprave veliku Hrvatsku i veliku Srbiju i koji su Dejtonskim sporazumom legalizovani. Priće međunarodne zajednice da narod ne može snositi krivicu zbog nedjela pojedinaca u Srebrenici i BiH su se pokazale netačne. Svakom je jasno da režimi ne padaju s neba, nego niću iz naroda i on ih hrani. Narod ih i ruši. U Srbiji je kasno srušen. Jasno je da svi Srbi nisu zločinci, ali stid i priznanje agresije je moralna obaveza i nešto što je potpuno ljudski. Svaki pojedinac je pripadnik svog naroda i u dobru i zlu. Jačina čovijeka je u tome da prizna svoju grešku i da se pokaje. Ono što je zabrinjavajuće jest da se ni danas, nakon svega što je napisano I prikazano o događajima u BiH, ne osjeća moralna odgovornost onih koji su trebali dići svoj glas pred zločinima koji su počinjeni. Još uvijek nema javne osude zločina, i moglo bi se kazati da nasuprot tome postoji neskrivena namjera da se šutke pređe preko svega onoga što se događalo.

Budimo zaspalo svijetsko javno mnijenja u ime činjenica: da je na BiH izvršena oružana agresija, zločin protiv mira i sigurnosti čovječanstva, što znaći da se radi o međunarodnom sukobu; da je na okupiranim teritorijama BiH nad Bošnjacima izvršen zločin: genocida, ekocida, etnocida, kulturocida, urbicida, elitocida, etničkog čišćenje i silovanja; da je zločinaćka ideologija, politika I praksa imala za cilj formiranje velikosrpske države putem osvajačkog rata za teritorije, za životni prostor, za otimanje tuđe bh zemlje; da je osnovni cilj agresora bio osvajanje, podjela i likvidacija BiH i istrebljenje Bošnjaka; da su Bošnjaci tokom nedavne oružane , a potom i dalje trajuće mirnodopske agresije na BiH, raseljeni u 184 zemlje na svijetu, da ih ima nastanjenih na svakome meridijanu, i da su najraseljeniji narod u savremenom svijetu; da je došlo zadnje vrijeme da zaista zapoène borba za opstanak Bošnjaka u matici i dijaspori jer između željene i potrebne integracije u sve države gdje Bošnjaci žive i asimilacije stoji oštri rubikon tanak poput dlake i da se Bošnjaci kao civilizovan narod i nacija ne mogu sačuvati stalno rastućom anacionalizacijom u matici i dijaspori.

IV} REPORTI SVIJETU OD 11 JULA O4 DO 11 JULA 05

1.Report - 11. juli 2004.

Proces lobiranja za širenje istine u svijetu o genocidu nad Bošnjacima i

BiH je počeo usvajanjem posebne rezolucije Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike { KBSA } pod nazivom " Istina i pravda, ne osveta". Rezolucijom, koja je poslata cijelom slobodarskom i demokratskom svijetu se traži poništenje svih rezultata agresije i genocida nad Bošnjacima i BiH i hapšenje i privođenje Sudu svih ratnih zločinaca.

2.Report - 11. august 2004.

Povodom odlaska četvorice Kanađana u Hag za svjedočenja u korist ratnog zločinca Slobodana Miloševića. Odbrana Miloševića je odbrana zločina protiv čovjećnosti, ratnog zločina i zločina genocida, kojom se opominju svi oni koji žele svjedočiti u korist idejnog tvorca i realizatora genocida nad Bošnjacima i agresije na BiH. Time zapravo kontriraju ljudskim pravima slobodama i demokratiji. Svjedočiti u korist čovjeka koji je optužen za više od 60 tačaka zločina protiv čovjećnosti, ratnog zločina, zločina genocida, zločina, silovanja i zločina ekocida, elitocida, urbicida, etnocida i kulturocida je ravno podržavanju istih zločina.

3.Report - 11. septembar 2004.

Prijedlog za bratimljenje Srebrenice i New Yorka polazeći od toga da su oba grada se suočili sa velikim civilnim stradanjima. Ideju je prihvatila Senator Hillary Clinton.

4.Report - 11. oktobar 2004.

Početak svijetske kampanje KBSA za pokazivanje istine o genocidu nad Bošnjacima u Srebrenici, u ime pobjede pravde, a ne u ime osvete. Evropa i Svijet se pozivaju da na adekvatan način obilježe 10. godišnjicu največeg genocida u Evropi poslije Drugog svijetskog rata.

5.Report - 11. novembar 2004

Otvoreno pismo kanadskoj novinarki Diani Johnstone, ali i svima sličnim novinarima i političarima, koji negiraju agresiju i genocid nad Bošnjacima i BiH, koji negiraju da je u agresiji na BiH ubijeno vise od 200,000 Bošnjaka, koji negiraju zločin protiv čovjećnosti, ratni zločin, zločin silovanja i zločin genocida, kulturocida, ekocida, etnocida, elitocida i urbicida. U saradnji sa italijanskim naučnim radnikom Luca Leone, radimo istražvanje na temu:"Genocid u Srebrenici". Istraživanje je objavljeno u više naučno-istraživačkih časopisa širom svijeta.

6.Report - 11. decembar 2004.

Podržavamo kanadsku državnu TV - CBC, koja u emisiji "Hemisvere", iznosi istinu o agresiji i genocidu u BiH, posebno u Srebrenici. Istovremeno negiramo sve navode Srpskog kongresa ujedinjenja koji grubo napada realizatore pomenute emisije, negirajući istinu o genocidu i agresiji u BiH.

7.Report - 11. januar 2005.

Šaljemo izjavu pod nazivom: " Srebrenica je opomena Bošnjacima i čitavom svijetu". U izjavi se kaže da srebreničke pravde nema bez kažnjavanja zločinaca I obeštečenja protjeranim za sve vrijeme njihovog progona. Srebrenièke žrtve svjedoće o neuništivosti Bošnjaka, te pobjedi istine, pravde i razuma. Sjećanje na Srebrenicu treba biti simbol borbe Bošnjaka protiv zaborava. Institucija bošnjačkog pamćenja je potrebna kao stalno bošnjačko upozorenje demokratskom svijetu da se takvo zlo nesmije više nikada ponovoti.

8. Report - 11. februar 2005.

Saopštenje o stvarnim dokazima da je nad Bošnjacima i BiH izvršena dvostruka agresija i genocid. Kako od Srbije i Crne Gore, tako i od Republike Hrvatske.

9. Report KBSA – 11. mart 2005.

Izjavom kojom obavještavamo svijetsku javnost o 15 najznačajnijih činjenica koje jasno govore da je u Srebrenici izvršen zločin genocida, zločin protiv čovjećnosti, ratni zločin i zločin silovanja. Istovremeno šaljemo u svijet report pod nazivom" Srebrenica je paradigma našeg stradanja i amanet našeg pamćenja". U reportu se istiće da je desetogodišnjica srebreničke tragedije, godišnjica sa pogledom na prošlost, godišnjica savjesti sa pogledom na sadašnjost i godišnjica hrabrosti sa pogledom na budućnost. Srebrenica je simbol promišljanja o temeljnom pitanju i svrsi čovjekova poriva da mrzi. Šta je to svojstveno tim "ljudima" koji su bili u stanju uraditi sve ono ružno, nehumano, genocidno, prljavo, što čovjećiji um ne može shvatiti? Zašto se u toj svekolikoj nehumanosti i neljudskosti, tkz. slobodarski i demokratski svijet, okreće ka agresoru, napustajuæi žrtvu? Zašto Evropa dopušta genocide i agresiju, zašto se deset godina poslije zločinci mirno šetaju i tako rugaju Evropi i Svijetu, zašto deset godina poslije žrtvama još nisu prava vraćena, zašto deset godina poslije Bošnjaci moraju još uvijek podnositi pogled pun mržnje i podsmjeha od strane agresora?

10. Report - 11. april 2005.

Report pod nazivom: Srebrenièke pouke i poruke.

Srebrenièke bošnjačke pouke i poruke - unutar bošnjački dijalog - kritična masa inteligencije – bošnjačka akademija nauka i umjetnisti- strategija bošnjačkog nacionalnog razvoja - bošnjački nacionalni program - organizovanje i institucionalizovanje bošnjačkog pamćenja {bošnjački muzej genocida} - put bošnjačke samoodrživosti i put političkog, ekonomskog i kulturnog bošnjačkog preporoda.

Srebreničke bosanskohercegovačke pouke i poruke - multidimezionalna matrica BiH - razum, istina I pravda {presuda u smislu postavljenog tužbenog zahtijeva BiH na Međunarodnom sudu pravde u Hagu}- ideja bosne i bosanski duh - prihvatanje, priznavanje, poštovanje i tolerisanje različitosti kao bogastva - jedinstvo različitosti kao bosanskohercegovačko veličanstveno iskustvo dato BiH i Svijetu.

Srebreničke svijetske pouke i poruke - Europa poslije holokausta i Drugog svijetskog rata nije naučila ništa - agresija i genocid u BiH su zapravo posmrtne Hitlerove pobjede.

Pismo parlamentima najuticajnijih demokracija u svijetu u kome se traži da povodom 10. godišnjice genocida u Srebrenici preduzmu sve potrebne mjere za konačno i potpuno otklanjanje svih rezultata agresije i genocida nad Bošnjacima i BiH, kao jedini put za pobjedu istine, pravde i razuma. Polazeći od činjenice da je veoma važno podsjetiti svijetsku demokratsku javnost kako o razmjerama največeg genocida u Evropi poslije Drugog svijetskog rata, tako i o još uvijek ne otklonjenim rezultatima agresije i genocida u BiH, od najuticajnijih demokratija u svijetu tražimo:

- usvajanje posebnih izjava od strane parlamenata najuticajnijih demokracija u svijetu na desetogodišnjicu {11. 07. 2005.} največeg genocida u Evropi poslije Drugog svijetskog rata - Srebrenièke tragedije u kojima će se produkatori i izvršioci genocida osuditi i kojima će se tražiti hitno otklanjanje svih tekovina agresije i genocida koje još uvijek žive;

- pozitvni ishod Tužbe BiH za agresiju i genocid protiv Srbije i Crne Gore;

- hapšenje i sudsko procesiranje svih drugih ratnih zločinaca;

- zajedno sa političkim organima i organizacijama u BiH pokretanje inicijative o izmjenama Daytonskog sporazuma i na njemu zasnovane državne i društvene strukture BiH koja polazi od isključive etničke kskluzivnosti, zanemaruje građansku ravnopravnost.

11. Report - 11. maj 2005.

Report pod nazivom: "Svaki bošnjački zaborav proizvodi novi genocid". U post genocidnom vremenu beznađa, beznađa jer još uvijek vrata istine i pravde nisu otvorena razumu, Bošnjaci imaju svoju šansu. Bošnjačka šanasa je u:

- obrazovanju kao najjačem sredstvu bošnjačkog održanja,

- oslobađanju robovanja materjalizmu Zapada i duhovnosti Istoka,

- očuvanju veza između: djece i roditelja, dijaspore i matice, Bošnjaka različitih idejnih, političkih, duhovnih, materjalnih, obrazovnih, polnih i socijalnih opredjeljenja. Te veze su najbolji lijek za prijeteće zlo sa Zapada oličeno u stalno rastućoj: deislamizaciji, denacionalizaciji, debosnizaciji, asimilaciji i defamilizaciji kao velikim prijtnjama bošnjačkom biću.

- borbi za svoja nacionalna, vjerska, kulturna i državotvorna prava,

- mijenjanju odnosa prema životu u smislu živi život, a misli na smrt,

- planiranju svoje budućnosti i vjerovanju da budućnost može biti bolja od prošlosti,

- zaustavljanju procesa: smanjivanja životnog prostora, pogoršavanje strategijskih mogućnosti kao naroda i države, sljabljenja dostojanstva i ponosa i porasta međusobne untar bošnjačke mržnje,

- Bošnjaci se trebaju izboriti za vlastiti politički, ekonomski, naučni i kulturni rejting.

Poslije višemjesečnog lobiranja uspjeli smo izdejstvovati da Senat i

Predstavnički dom u SAD i oba doma Kanadskog parlamenta razmatraju i usvoje rezolucije o genocidu u Srebrenici. Samo pojavljivanje rezolucija u parlamentima najuticajnijih demokracija u svijeti je ohrabrenje da će međunarodna zajednica konačno priznati postojanje agresije i genocida u BiH i tako pomoći tužbi BiH protiv SCG za genocid, jer bi tako bili potkrijepljeni navodi tužbe. Istovremeno rezolucije znaće I spremnost SAD i Kanade da otklone nedostatke ustavnog rješenja BiH. U svijetu sazrijeva svijest o neophodnosti poduzimanja adekvatne akcije. Rezolucijama se još jednom istiće istina: genocid je bio u Srebrenici, režim bivše SRJ je umješan u kreiranje i izvršenje genocida i agresije. U rezolucijama se navodi da politika agresije i etničkog čišćenja, koju su provodile snage bosanskih Srba u BiH uz direktnu pomoè SRJ, ispunjava uvjete koji su definirani kao zločin genocida. Rezolucije o genocidu nad Bosnjacima u Srebrenici na 10. godišnjicu največeg genocida u Evropi poslije Drugog svijetskog rata imaju jasnu poruku: volju vlada SAD i Kanade kao kreatora mirovnog sporazuma u Dejtonu, da otklone nedostatke ustavnog rješenja BiH, posebno onog dijela koji se odnosi na legalizaciju genocidne tvorevine RS, sazrijevanju svijesti u međunarodnoj zajednici o poduzimanju hitne i adekvatne akcije u pogledu hapšenja i privođenja Sudu svih ratnih zločinaca, nazivanja pravim imenom onoga što se desilo u Srebrenici i BiH - agresija i genocid, povezanost bivšeg režima u SRJ sa tim ratnim zločinima, zločinima protiv čovjeænosti i zločinim genocida, te da politika agresije i genocida koju su provodile snage bosanskih Srba uz direktnu pomoć vlasti SRJ ispunjava uvjete koji su definirani kao zločin genocida. Tužba BiH protiv SCG za genocid se time potkrijepljuje činjenicama. Na kraju postavlja se i pitanje odgovornosti Ujedinjenih naroda za sve ono što su propustili učiniti u toku agresije na BiH. Genocid, rijeè je kojom Amerièki Senat i Kongres i Kanadski parlament u svojim Rezolucijama o sjećanju na genocid u Srebrenici nazivaju politiku agresije i genocida izvršenu od strane SRJ i bosanskih Srba u Bosni i Hercegovini u periodu od 1992. do 1995 godine. Nadalje se navodi da je politika agresije I etničkog čišćenja izvršena od strane snaga bosanskih Srba uz direktnu podršku vlasti Savezne Republike Jugoslavije (Srbije i Crne Gore), dovela do progona preko 2 miliona ljudi, oko 200 hiljada ubijenih, na desetine hiljada silovanih ili na druge načine mučenih, te do stalnog granatiranja i snajperskih napada nedužnih civila Sarajeva i drugih urbanih centara. Prisječajući se žrtava Srebrenice, parlamenti u SAD I Kanadi napominju svijet da nije zaboravio šta se dogodilo u Bosni i Hercegovini niti 10 godina poslije rata i šalje jasnu poruku da zločin mora biti kažnjen te da će Sjedinjene Amerièke Države i Kanada nastaviti podržavati nezavisnost i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine. Usvajanjem ovih Rezolucija prije obilježavanja deseto godišnjice genocida u Srebrenici, Američk I Kanadski parlamenti odaju duboku počast svim žrtvama agresije i genocida u Bosni i Hercegovini. Također odaju svoju počast stranim državljanima, uključujući i američke i kanadske koji su radeći u mirovnoj misiji u BiH dali svoje živote. Amerièki i Kanadski parlament u Rezolucijama poručuju Ujedinjenim nacijama i njenim članicam da bi zbog svog neodlučnog i neblagovremenog djelovanja trebale dijeliti odgovornost zbog dopuštanja masakra u Srebrenici i genocida u BiH. Nacionalni je interes Sjedinjenih Američkih država i Kanade da sve osobe odgovorne za ratni zločin, genocid i zločin protiv čovjećnosti snose odgovornost za svoje postupke i budu

privedene pred lice pravde, pri čemu se pozivaju sve zemlje na obaveznu suradnju sa Međunarodnim sudom za ratne zloèine u Hagu.

12. Report - 11. juni, 2005.

Report pod nazivom: "Srebrenica je sjeme bošnjačke I bosanskohercegovačke nade. Sudbina Srebrenice, Bošnjaka i BiH je sudbina Evrope i Svijeta. Evropa i Svijet moraju ovaj bošnjački i bosanskohercegovački holocaust upisati u svoje knjige prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Bošnjaci, BiH, Evropa i Svijet trebaju stalno prepoznavati Srebrenicu { ne samo na Dan Srebrenice }, tako da se to više nikada nikom ne ponovi. Bošnjaci, BiH, Evropa i Svijet moraju pokazati da im je stalo do Srebrenice. Jer Srebrenica svijedoći:

- da je na BiH izvršena oružana agresija, zločin protiv mira i sigurnosti čovjećanstva, što znaći da se radi o međunarodnom sukobu,

- da je na okupiranim teritorijama BiH nad Bošnjacima izvršen zločin: genocida, ekocida, etnocida, urbicida, elitocida, etnocida, kulturocida, silovanja,

- da je zločinaćka ideologija, politika i praksa imala za cilj formiranje velikosrpske države putem osvajačkog rata za teritorije, za životni prostor, za otimanje tuđe bh zemlje,

- da je osnovni cilj agresora bio osvajanje, podjela i likvidacija BiH i istrebljenje Bošnjaka,

- da su Bošnjaci tokom nedavne oružane, a potom i dalje trajuće mirnodopske agresije na BiH, raseljeni u 184 zemlje na svijetu, da ih ima nastanjenih na svakome meridijanu, i da su najraseljeniji narod u savremenom svijetu,

- da je došlo zadnje vrijeme da zaista započne borba za opstanak Bošnjaka u matici i dijaspori. Između željene i potrebne integracije u sve države gdje Bošnjaci žive i usmrčujuće asimilacije stoji oštri rubikon tanak poput dlake,

- da se Bošnjaci kao civilizovan narod i nacija ne mogu sačuvati stalno rastućom annacionalizacijom u matici i dijaspori. Bošnjacima je potrebna unija bošnjačkih nacionalnih institucija.

Putem 12 reporta poslanih javnom mnijenju i političkm, kulturnm, ekonomskm i naučnim svijetskim liderima najuticajnijih demokracija u svijetu {SAD i Kanada}, jasne poruke u pogledu nepobitih istina:

1. Agresija na Republiku BiH i genocid nad Bošnjacima čini suštinu zajedničkog djelovanja zločinačkog poduhvata državnih rukovodstava i rukovodilaca političkog, upravnog, vojnog I policijskog vrha Srbije, Crne Gore i Republike Hrvatske, te njihovih istomišljenika u BiH. Namjera tog zločinaćkog čina, utemeljena na srpskim i hrvatskim velikodržavnim projektima, imala je za cilj osvajanje, podjelu i likvidaciju države BiH, te istrebljenje Bošnjaka ili njihovo svođenje na beznačajnu etničko-vjersku skupinu.

2. Oružana agresija, osvajački rat protiv BiH bio je sastavni dio Miloševićeve i Tuđmanove državne politike, u čije je ime najveći dio BiH okupiran, a Bošnjaci ubijani, protjerivani i odvođeni u koncentracione logore smrti samo zbog njihove etničke i vjerske pripadnosti. Genocid nad Bošnjacima je, pored zauzimanja i podjele BiH između dva agresora, predstavljao instrument ostvarivanja njihovog cilja agresije – širenja agresorskog državnog prodstora. Bitan uslov za ostvarivanje tog cilja bilo je biološko i duhovno istrebljenje Bošnjaka.

3. Neobjašnjiva pasivnost međunarodne zajednice, neadekvatni odnos Ujedinjenih naroda i Evropske unije, neutralnost velikih sila i opšta nedjelotvornost međunarodnog poretka omugućili su da agresori i njihovi istomišljenici u BiH pokušaju ostvariti uništenje Bošnjaka i nad njima počine genocid.

4. Velikosrpski agresor u saradnji sa istomišljenicima u BiH { vojska i policija RS} su za pet dana jula 1995. ubili 8000 ljudi i dječaka u fertilnom dobu, računajući da je bez njih nemoguæa obnova porodica i života u Srebrenici. Samo u toku jedne sedmice zločinci su pobili hiljade muškaraca I zatrapali u masovne grobnice, na stotine živih zakopali, muškarce, žene i dješake sakatili i klali, djecu ubijali pred očima majki, prisiljavali starce da jedu džigerice svojih unuka, silovali žene I djevojke, deportovali oko 30.000 uglavnom žena i djece. Veliki broj ubujenih i kratkoća vremena govori da je u pripremi i izvršenju zločina učestvovalo mnogo organizovanih i disciplinovanih izvršilaca, zapravo cijeli politički, upravni vojni i policijski potencijal velikosrpskih snaga. Učinjeni su mnogi napori da se zločin sakrije. Prikrivanje zločina je bilo opšte i trajalo je devet godina.

5. Širina područija izvršenja zločina, brzina ubijanja više hiljada ljudi, veličina područija na kome su zakopavani leševi i višestruko izmještanje posmartnih ostataka ubijenih, te broj ljudi koji je učestvovao u izvršenju i prikrivanju zločina, pokazuje da su zločini bili poznati velikom broju ljudi i da su uporno sakrivani. Genocid nad Bošnjacima sigurne zone UN Srebrenica počinjen pred očima svijetske javnosti u neposrednoj pripremi Dejtonskog sporazuma, u tradicionalnom maniri stavljanja pred svršen čin, radi osiguranja za Srbiju strateški važnog graničnog područija, jasno pokazuje sljepoću i slabost međunarodnog poretka.

6. Mračni dani čovječanstva prije 10 godina u Srebrenici nisu samo tema o komemoraciji onog što se desilo u Srebrenici prije 10 godina, već i sjećanje i razmišljanje o lekcijama iz Srebrenice za političke debate sadašnjosti i budućnosti. Radi se o reformi UN-a, i procesu ko mora intervenirati i kada. Srebrenica je bila simbol toliko mnogo grešaka Ujedinjenih naroda, evropskih zemalja I velikih sila kada nisu poduzele akciju, nego su godinama gledale šta se dešava i kako se civili ubijaju, ne intervenirajući. Tek kada se desila Srebrenica, došlo je do promjene javnog mišljenja koje je do tada vladalo da se ne treba miješati u unutrašnje stvari suverenih zemalja. Tek kada se desila Srebrenica, postalo je jasno da je neprihvatljivo gledati dok se ljudi masakriraju, i ne poduzimati akciju.

7. Insistirali smo za odgovornosti Srbije i Crne Gore za agresiju i ratne zločine i poèinjena djela genocida protiv naroda Bosne i Hercegovine. Bez obzira na promjene režima u Srbiji i Crnoj Gori, odgovornost za počinjene zločine ostaje na državi, isto kao sto je Njemačka bila odgovorna za zločine počinjene pod rukovodstvom Nacističkog režima za vrijeme Drugog svetskog rata te je zato Savezna Republika Njemačka morala plačati reparacije žrtvama agresije i žrtvama holokausta.

Prije agresije na suverenu Republiku Bosnu i Hercegovinu, Srbija i Crna Gora (ostatak bivše Jugoslavije), je počinila agresiju također protiv republike Slovenije 1990. godine i protiv Republike Hrvatske 1991. godine. Ratovi u ove tri republike nisu bili incirani od strane etničkih Srba u njima, a ni ne postoje “Slovenački Srbi”, a ipak se vodio rat između “Srba” i “Slovenaca”. Dakle, bez agresije iz Srbije i Crne Gore ne bi ni bilo rata u Bosni i Hercegovini. Savjet sigurnosti Ujedinjenih nacija je u svojim rezolucijama br. 752 i 757 iz 1992. godine jasno proglasio Srbiju i

Crnu Goru agresorima u Bosni i Hercegovini. Ovim rezolucijama su uvedene i ekonomske sankcije protiv Srbije i Crne Gore, kao kazna za agresiju. “Republika Srpska” je kreirana na teritoriji Republike Bosne i Hercegovine kao rezultat agresije, etničkog čišćenja i genocida koji je inciran, izvršavan i podržavan od strane Srbije i Crne Gore suprotno povelji Ujedinjenih nacija i Ženevskim konvencijama, internacionalnim zakonima koji zabranjuju promjene granica i Ustava suverenih država kao rezultata agresije. Zbog tih razloga tražili smo od međunarodne zajednice da ne podrži odrednice Daytonskog sporazuma koji uspostavlja teritorijalnu podjelu Bosne i Hercegovine i stvaranje “Republike srpske”. Slobodni svijet je zato rasformirao Treći Reich i države koje su nacisti stvorili u okupiranoj Evropi. Zato smo tražili rasfomiranje “Republike srpske” i povratak legitimnog ustava Republike Bosne i Hercegovine koji je bio na snazi prije agresije. Smatramo da je neprihvatljivo da Srebrenica bude u granicama “Republike srpske” koja je rezultat upravo genocida počinjenog u Srebrenici. Važno je da konstatujemo da je još uvijek na snazi rezolucija Savjeta sigurnosti UN broj 819 od 16 aprila 1993. godine kojom se uspostavljaju UN sigurnosne zone Srebrenica i Žepa i da ta rezolucija nikada nije bila promjenjena u Savjetu sigurnosti UN. Zato tražimo da međunarodna zajednica podrži žrtve iz Srebrenice zahtijevajući da Srebrenica bude vrašena pod upravu Ujedinjenih nacija dok se “Republika srpska” ne rasformira i dok se ponovo ne uspostavi legitimni ustav Republike Bosne I Hercegovine.

8. Smatramo da odgovornost za genocid u Srebrenici ima i Holandski bataljon, koji je bio u sastavu UN snaga. Njihova odgovornost prije svega leži u omogučavanju agresoru da koriste njihovo oruđe i opremu čime su dodatno zbunjivali i obmanjivali građane Srebrenice koji su bili u zbijegu ili koloni prema slobodnim teritorijama. Zatim aktivno učešće holanđana u razdvajanju muških članova od žena i djece u Potočarima koje su prethodno istjerali iz svoga kampa u kojem su oni tražili zaštitu.

Podržavamp tužbu protiv Holandije i UN. Zločini u Srebrenici ima karakter genocida što je jasno rečeno i presudom Krstiću. Ne suradnja sa Haškim tribunalom je očit primjer kršenja Međunarodnih dogovora od starane entiteta RS što međunarodna zajednica blagonaklono gleda. Inertnost Haškog tribunala, a naročito činjenica da oni više nikog neće procesuirati u Hagu do navodno Karadžića i Mladića uz istovremeno spor i kasno započeti prijenos sudskih procesa na Sud BiH. Spisak od 28000 osoba u sastavu srpskih jedinica te spisak od 892 osobe direktno umješane koje su učestvovale u zločinima nad srebrenčanima još uvjek nije konačan i on se

proširuje, falile su neke osobe iz pojedinih jedinica. Neobjavljivanje spiska se ne može i nesmije pravdati pravosudnim procesuiranjem.

Poseban status za Srebrenicu u BiH bi se ogledao u slijedečem;

1. Obezbjeđivanju posebnih dodatnih finansijskih i drugih sredstava za razvoj, obnovu, rekonstrukciju, povratak i zapošljavanje, te posebnu socijalnu brigu o porodicama žrtava I stradalnicima, kroz projekat “Program za Srebrenicu”,

2. Omogučavanju posebnih stimulativnih mjera povratnicima i izbjeglicama, u pogledu stambenog situiranja, socijalnog zbrinjavanja i zapošljavanja, obrazovanja i osposobljavanja,

3. Omogućavanju posebnih stimulativnih mjera privrednicima-poslodavcima, studentima I neophodnom kadru,

4. Omogučavanju Srebrenici da raspolaže, kontroliše i upravlja prirodnim resursima,

5. Izgradnji memorijalnog centra,

6. Formiranju slobodne–bescarinske zone u Srebrenici i

7. Formiranju fonda za program socijalne brige, povratka, obnove i razvoja općine Srebrenica.

Razlozi za donošenje Rezolucije o posebnom statusu Srebrenice;

1. Da je Srebrenica bila Zaštićena zona UN-a, na osnovu Rezolucija broj 819 i 824 Vijeća bezbjednosti UN-a,

2. Razmjera zločina-stradanja koji se desio u Srebrenici u periodu 92-95, a pogotovo u julu 1995. godine kao i veliki broj nestalih i porodica bez muških èlanova,

3. Razrušenost i devastiranost privrednih i stambenih kapaciteta,

4. Neadekvatnu iskorištenost prirodnih resursa i njihovu zloupotrebu,

5. Nezadovoljavajuæi stepen i intenzitet obnove stambenih objekata i zbrinjavanja izbjeglog I raseljenog stanovništva odnosno povratka prognanih svojim kućama,

6. Neadekvatna i pod sumnjivim okolnostima započeta privatizacija.

Poćeli smo aktivnosti na promociji i izgradnji imidža Srebrenice kao centra demokracije. Elementi koji omogućavaju i daju nadu u izgradnju Srebrenice kao centra demokracije su;

- Srebrenica je Rezolucijama 819 i 824 Vijeæa sigurnost UN-a proglašena zaštičenom zonom, te otuda posebna obaveze međunarodne zajednice na izgradnji demokratije u Srebrenici,

- Stepen zločina u Srebrenici i genocid (presuda Haškog Tribunala Krstiću) nad građanima Srebrenice ZZ UN-a, te Izvještaji Komisije Vlade RS o utvrđivanju činjenica u i oko Srebrenice u julu 1995. je obaveza domaće javnosti za izgradnju demokratske Srebrenice,

- Memorijalni centar - Spomen obilježje i mezarje Srebrenica-Potočari, je mjesto koje ima sve pretpostavke za centar a kasnije širenje demokratskih procesa naročito međuetničke tolerancije, uvežavanja i uspostave povjerenja,

- Jak civilni sektor u i izvan Srebrenice (UG-NVO) koji se bave uspostavom povjerenja i njihova spremnost na još intenzivnije aktivnosti na izgradnji međuetničke tolerancije i normalnih uslova življenja u Srebrenici.

Srebrenica sa ekonomsko-političkog aspekta mora imati poseban status kod viših nivoa državne uprave kroz omogučavanje posebnih olakšavajućih i stimulativnih mjera za područje Srebrenice kroz posebno donešeni Zakon o Srebrenici ili Program za Srebrenicu kako bi se obezbijedilo poslovno okruženje i ambijent prihvatljivog življenja. Naročito se kroz osiguranje posebnog statusa trebaju popraviti efekti po lokalnu zajednicu od korištenja prirodnih resursa, olakšan pristup za korištenje zemljišta, posbne fiskalne povoljnosti poduzetnicima, stimulacija kadru, posebna briga za žrtve genocida, posebna-dodatna podrška procesu rekonstrukcije stambenih jedinica i povratnicima, stimulacija brojčanog rasta stanovništva i dr.

Srebrenica je mjesto gdje Bošnjaci nisu imali ni pravo na smrt;

Srebrenica - dokaz da su Bošnjaci uspjeli isključivo zbog toga što su pokazali neprijatelju da ga se ne boji.- Da se ne boje nikakve sile;

Srerbenica - srpaka osveta jer su im kola krenula nizbrdo. Srbi su počeli gubiti dobiveni rat;

Srebrenica - obavezuje BiH i Bošnjake dok je Bošnjaka i dok je BiH. Do

Sudnjega dana ne smije se smetati s uma šta je bilo u tome dijelu naše zemlje uz samu Drinu, gdje je branjena misao o slobodi i ideja Bosne i bosanski duh;

Srebrenica - Srbi su bili uporni da unište Bošnjake, posljednje autohtone muslimane u Evropi. Srbi su vjerovali da time drugim Evropljanima, kršćanima, čine uslugu. U Srebrenici je poklano 13.000 Bošnjaka. Ipak, danas svijet o tome malo zna. Svijet je ušao u rat protiv terorizma zbog 11. septembra. Svijet je trebao ući u taj rat ranije, jer je ono što su Srbi uradili u Srebrenici moralo biti smatrano dijelom terorizma, kao smišljeni i sistematski akti terorizma koji se dešavao pred očima svijeta. Čini se da svjetska reakcija na užase i brutalnost zavisi od toga ko su žrtve;

Srebrenica – opomena Bosnjacima da moraju znati četiri temeljne vrijednosti koje su uvjet za opstanak: da im je matična zemlja Bosna i Hercegovina, da su Bošnjaci, da im je islam vjera i da im je jezik bosanski. Uostalom, to su vrijednosti oko kojih se okupljaju sve nacionalne zajednice u svijetu.

V} REZOLUCIJA RAZUM I PRAVDA, NE OSVETA

1.

Počinjeni genocid nad Bopnjacima pravno je utvrđen presudom Haškog tribunala

Radislavu Krstiću, a u toku je dokazivanje genocida optuženom Slobodanu Miloseviću. Također je većoj grupi haaških optuženika u toku dokazivanje zločina udruživanja zbog zločinačkog poduhvata I saučesništva u genocidu. S tim u vezi izražavamo protest što pravni izraz Haškog tribunala uveden u državni prostor Bosne i Hercegovine presudom Krstiću i dokazima protiv Miloševića nije do sada naišao na adekvatan politički izraz I doveo do ustavnog i političkog sankcioniranja svih činjenica koje su u direktnoj vezi sa počinjenim genocidom i (para)institucijama koje su ga omogučile, provodile ili podržavale. Nedopustivo i uporno skrivanje Karadžića i Mladića uz pomoć institucija RS i institucija iz najbližeg državnog susjedstva svaku aktivnost međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini čini nedovoljnom i neozbiljnom a RS-u omugučava da kao partner dijela međunarodne zajednice svojim trajanjem koristi rezultate postignute genocidom. Smatramo da nikakva stvarna ili simulirna kriza zbog smjene 59 pripadnika SDS-a ne smije biti razlogom za prigušivanje napora traganja za pravdom i naših zahtjeva povodom počinjenog genocida, kao i aktuelnih zahtjeva povodom obilježavanja devetogodišnjice srebreničke tragedije.

2.

Pozdravljamo mjere Visokog predstavnika donesene protiv Srpske demokratske stranke (SDS) u nadi da one neće predstavljati odozgo dirigirano i direktno podmlađivanje i reformiranje SDS-a. Na svakom centimetru i u svakoj minuti decenijske pripreme, organiziranja, izvođenja i skrivanja zločina genocida nalazila se stranačka struktura i vodstvo SDS-a kao neposrednog nosioca i izraza velikosrpske i četničke ideologije i četničkih ciljeva u realnom, sadašnjem vremenu. Zločin genocida počinjen je od strane stranačkih funkcionera, aktivista i simpatizera SDS-a i ne ulazeći u pitanje kako i zašto je i danas na vlasti u Bosni i Hercegovini tražimo od funkcionera međunarodne zajednice prekidanje svakog političkog kontakta sa ovom strankom dokazanih genocidnih činjenja.

3.

Pozivamo zvaničnike međunarodne zajednice i ambasadore akreditirane u BiH da pomognu sve većem broju Bosanskih Srba koji se žele ograditi od SDS-a i politike genocida. Ali, strah zbog posljedica i nesigurnost neće napustiti Bosanske Srbe sve dok je aktivna kolaboracija i kooperacija dijela funkcionera međunarodne zajednice sa SDSom. Takvo obeshrabrujuće djelovanje produžava svaku individualnu, nacionalnu i društvenu agoniju. Mi kao građani Bosne i Hercegovine i građani SAD i Kanade insistiramo da se nasim sugrađanima Srbima oslobodi put za normalno političko djelovanje sprečavanjem javnog i tajnog djelovanja SDS-a.

4.

Srebrenica je postala neodvojivi dio nase budućnosti. Srebrenicom pamtimo ono što je moglo biti a nikad se neće desiti. Srebrenicom osjećamo da nam riječi na tu jednu spomenutu više ništa ne znače… Srebrenica je postala nametnuti dio nase kulture I bršljan uspomena koji od mjesta gdje se nalazimo vodi tamo gdje su naši najmiliji… Srebrenica je konačni oblik komparacije blijedih lica onih koje nemamo i kojih ne

možemo naći niti prepoznati… Srebrenica je zlatna riječ koja nas sve mora učiniti boljim i čelični odziv da nam se više nikad ne ponovi… Srebrenica je djevojčica Bosne kojoj nakon svega ostaje roditeljska patnja, pamčenje i traganje za pravdom… Bože daj nam snage da izdrzimo…

5.

Na devetogodišnjicu od počinjenog genocida u Srebrenici trazimo od Vijeća ministara Bosne i Hercegovine da se oglasi naredbom o sveobuhvatnom obilježavanju godišnjice na državnom nivou, na način tradicijski i kulturno primjeren demokratskim i civiliziranim državama kontinenta kome Bosna i Hercegovina pripada.

6.

Tražimo od Vijeća ministara Bosne i Hercegovine da putem političkih i diplomatskih akcija ishodi posebno obilježavanje Desetogodišnjice srebreničke tragedije u 2005. godini koje bi podrazumijevalo i usvajanje rezolucije UN o nepriznavanju političkih, pravnih i faktičkih rezultata ostvarenih zločinom genocida. Trazimo da se na desetogodišnjicu, 11. jula 2005., zastave UN spuste na pola koplja jer je Srebernica, prije i poslije svega, bila zaštičena zona Ujedinjenih nacija.

7.

Budući da je najteže stradanje Bosne i Hercegovine simbolizirano stradanjem Srebrenice insistiramo na realizaciji tehničko-komunikacijskih uslova koji bi stranim šefovima država i vlada prilikom posjeta Bosni i Hercegovini omogučili da u kratkom roku posjete Memorijalni centar i odaju počast žrtvama genocida. Uvjereni smo da će većina stranih državnika izraziti želju da se pokloni žrtavama srebreničke tragedije. Ovim također dajemo do znanja da je bh. dijaspora spremna materijalno učestvovati u realizaciji tehničkog rješavanja brzog VIP pristupa Memorijalnom centru.

8.

Pozdravljamo stvaranje jedinstvene Vojske Bosne i Hercegovine i smatramo da ono mora biti oživljeno i operacionalizirano trajnim počasnim obilježavanjem srebreničke tragedije. Stoga predlažemo da se formira Počasna višenacionalna jedinica garde Vojske Bosne I Hercegovine koja će davati stražu pred Memorijalnim centrom na način prakticiran u SAD, Kanadi i onim evropskim državama koje njeguju uspomene i tradicije vezane za največa stradanja.

9.

Istićemo da smo kao građani Bosne i Hercegovine u SAD i Kanadi odani svojoj državi I njenim državnim institucijama ali da na Dejtonski ustav gledamo kao neprimjeren, arhaičan i oktroiran međunarodni ugovor koji je, između ostalih, garantirao i Haaski optuženik Slobodan Milošević. Aneks IV Opčeg okvirnog sporazuma za mir (Ustav) sprečava Bosnu i Hercegovinu u normalnom državnom razvoju pa čak i državnom opstanku. Dejtonski ustav sa svojim feudalnim, teritorijalnim i antitržišnim rješenjima je akt koji izaziva pitanje: da li mu iko normalan može uopšte biti subjektivno lojalan I koliki je broj odanih mu građana. Stoga svoju ustavnu lojalnost usmjeravamo na Ustav Republike Bosne i Hercegovine, prečišćeni tekst iz 1993., s kojim je ona stekla nezavisnost a koji je logikom genocida i genocidnih političkih snaga prestao biti njen najvisi pravni akt. Smatramo da sve debate oko promjene Aneksa IV Dejtonskog sporazuma treba držati politički naivnim ukoliko ne računaju da promjena Dejtona mora krenuti od Ustava R BiH kao polazne tačke, a u pravcu decentralizirane i regionalizirane države sa snažno izraženom lokalnom samoupravom. Ustav R BiH je ujedno najjača ustavnopravna karta u borbi protiv dejtonske “entitetizacije” i etnizacije koje u svojoj konačnici vode razaranju bosanske države i društva.

10.

Podržavamo aktivnosti institucija Sjedinjenih Americkih Drzava koje su prije

dvije godine Četnicki ravnogorski pokret proglasili teroristickom organizacijom. Nastojati cemo takvu odluku ishoditi i od Vlade Kanade. Protestiramo što Ambasada BiH u Kanadi nije poduzimala konkretne političke i diplomatske korake na suzbijanju promocije četništva i četničkih organizacija.

11.

Na kraju, insistiramo da Vijeće ministara raspiše konkurs za izbor simbola stradanja Srebrenice do slijedečeg obilježavanja (desetogodišnjice) genocida i omogući njegovu izradu u obliku pogodnom za nošenje na odjevnom predmetu te ga distribuira putem diplomatske mreže svim bh udruženjima. Dostupnost takvog simbola otvorio bi mogućnost izražavanja solidarnosti i oživljavanja uspomene na osobnoj ravni svakom građaninu BiH ali bi mogao postati i mogući dopunski izvor prihoda za Memorijalni centar. Nadamo se da će 11. jul biti dan kada će večina građana BiH pokazati svoj odnos prema Srebrenici isticanjem takvog simbola.

VI} POBRATIMLJENJE SREBRENICE I NEW YORK-A

Svojevremeno je bio pokrenut projekat pobratimljenja/posestričenja gradova New York i Srebrenica. Projekat je nosio simboličan naziv 9/11 i 7/11. Isti nije uspio zbog akcije srpskog lobija u Kanadi, okupljenog oko tkz projekta "Balkan Peace". "Takozvani Balkan Peace" nema ništa sa objektivnom, nepristrasnom organizacijom koja promovira mir, demokratiju, otvoreno Civilno društvo i multukulturalizam. "Balkan Peace" je zapravo plašt pod kojim se krije srpsko četnički lobi u Kanadi. Osnovana je od kanadskih četničkih Srba i radi za srpske interese i ciljeve pod plaštom širenja mira, objektivnosti, demokratije i ljudskih prava. Ova organizacija je bila največi protivnik posestričavanja New Yorka-a I Srebrenice. Na New York (11. septembar) je izvršen teroristički napad u kojem je stradalo oko 3000 njegovih građana, dok je u Srebrenici (od 11. - 19. jula) počinjen genocidni zločin u čijem pokolju je stradalo oko 12.000 civilnog stanovništva od strane srpskih terorista. U tom smislu predlažemo da bošnjačke i bh patriotske organizacije Sjeverne Amerike ponovo ožive projekat pobratimljenja/posestričenja ova dva grada. Bilo bi to od velikog značaja za SAD, a posebno za BiH.

VII} ZAŠTO RAZUM, ISTINA, PRAVDA

Uvazavajući mišljenja velikog broja bošnjačkih i bosanskohercegovačkih

organizacija u dijaspori i domovini odlučili smo da se svakog 11. u mjesecu počev od 11. jula 2004. do 11. jula 2005. (desetogodišnjica

genocida u Srebrenici) oglašavamo sa sjećanjem na genocid u Srebernici. Sastavni dio sječanja je Izjava bošnjačkih organizacija širom dijaspore pod nazivom “Razum I Pravda” koja je prihvačena širom dijaspore od Australije preko Sjeverne Amerike do Europe. Osim sjećanja na največi genocid poslije drugog svjetskog rata u demokratskoj Evropi pozivamo sve međunarodne institucije, a prije svega UN da realizuju zahtijeve Bošnjaka iz navedene Izjave, ujedno da sve meritorne organizacije podrže nas prijedlog o bratimljenju Srebrenice i New Yorka. Također pozivamo nadležne organe BiH da realizuju zahtijeve Bošnjaka iz Izjave. Pozivamo sve Bosnjake i bošnjačke organizacije širom dijaspore i matice da svakog jedeneastog budu sa majkama Srebrenice koje ovaj dan obelježavaju mitingom tražeći Istinu i Pravdu za njihove sinove.

VIII} OPOMENE SVIJETU SVAKOG 11. U MJESECU

Budući da se priblizava desetogodišnjica masakra i genocida u Srebrenici, odlućili smo da se svakog 11 u mjesecu poćev od jula 2004. pa sve do jula 2005. godine obraćamo svjetskoj javnosti posebnom izjavom u kojoj se trazi od političkih organa Bosne i Hercegovine, Ujedinjenih nacija i političkih organa najrazvijenijih zemalja u svijetu obilježavanje bošnjačkog holokausta. Posebno tražimo od predsjednika izvršnih i zakonodavnih institucija u Bosni I Hercegovini da blagovremeno upoznaju sa namjerama i programom obilježavanja desetogodišnjice masakra u Srebernici i ukljuće dijasporu u program obilježavanja jer dijaspora žele biti u toku i participirati u obilježevanju tog najkrvavijeg datuma bošnjačke I bosanskohercegovačke historije.

11. NOVEMBRA 2004. OBILJEŽAVAMO DAN ISTINE, JER JE VLADA RS PO PRVI PUT SLUŽBENO I JAVNO PRIZNALA ODGOVORNOST ZA SREBRENIČKI GENOCID, TE IZNIJELA PODATKE O UTVRĐENIM I PROVJERENIM BROJEVIMA UBIJENIH, KOJI STOJE NA 7,800. U IZVJEŠTAJU SE NADALJE IZVODI DA BROJ UBIJENIH NIJE KONAČAN, ALI JE ISCRPNO PROVJEREN.

Opomenom svakog 11. želimo:

1. Da se malom bošnjačkom naroduposveti veća pažnja od strane velikih naroda uz upitnost velikih naroda ko su ti što su počinili največe zlo u Evropi u 20. stoljeću.

2. Da se u očima običnog čovjeka na Zapadu pokaže drugačija slika o Bošnjacima, BiH i Srebrenici.

3. Da se poslovni ljudi Zapada više zainteresuju za BiH i Srebrenicu. Drinska dolina je jedna od najboljih privrednih resursa u Evropi. Agresor je za vrijeme agresije i genocida u BiH Drinsku dolinu prozvao " Kičma Srpstva" upravo zbog privrednog potencijala.

4. Da se ljudi na Zapadu više odlučuju na turistička putovanja u BiH i Srebrenicu.

5. Da se probudi savjest ljudi Zapada u smislu njihovog suosječanja sa žrtvama genocida i tako pokažu da oni ne vode krstaške ratove, nego da osođuju zločin ma gdje bio i prema kom bio.

6. Da se probudi savjest ljudi Zapada u smislu njegovog konkretnog pokazivanja da su demokrate i zaštitnici ljudskih prava, priznavanjem genocida u Srebrenici, nejvečeg genocida nad muslimanima u Evropi. U tom smislu pozivamo sve druge bh organizacije u dijaspori i matici da se pridruze akciji.

Pozivamo sve političke faktore u BiH, a prije svega Predsjedništvo BIH, Vijeće Ministara BiH i posebno Parlamentarnu Skupštinu BiH da usvoje plan i program obilježavanja masakra u Srebrenici. Pozivamo Organizaciju UN da takođe usvoji svoj plan i program obilježavanja genocida u Srebenici. Na kraju pozivamo parlamente svih najrazvijenijih zemalja G-8 da takođe usvoje svoje izjave povodom desetogodišnjice genocida u Srebrenici. Tražimo pokretanje akcija kojom će se: osuditi genocid u Srebrenici, produkovati mehanizmi da do istog više nikada ne dođe na bilo kome djelu Zemlje i opomenu svi oni koji bi pokušali inspirisati

novi genocid da će isti biti u začetku spriječeni.

XI} OTVORENO PISMO NEGATORU GENOCIDA U SREBRENICI DIANI JOHNSTONE

GOSPOĐO DIANA JOHNSTONE: U SREBRENICI I BIH JE POČINJEN GENOCID NAD BOŠNJAKOM, BOŠNJAKINJOM, NAD ČOVJEKOM PRISTALICOM IDEJE BOSNE I BOSANSKOG DUHA. UZALUD SU VAŠI POKUŠAJI DA TO NEGIRATE.

Autorica knjige " Fools' Crusade Yugoslavia, NATO and Western Delusions" , gospođa Diane Johnstone, negira zločin silovanja Bošnjakinja u Srebrenici I za vrijeme agresije i genocida na BiH { prema podacima Međunarodnog Crvenog Krsta više od 50,000 Bošnjakinja - majki, kčeri, sestara, djevojaka i starica je silovano. Zbog tako okrutnog i masovnog zločina, silovanje je poslije tragedije u BiH po prvi put u historiji prava proglašeno zločinom

protiv čovječnosti i ratnim zločinom}. Diane Johnston negirajući zločin silovanja Bošnjakinja negira: agresiju, genocid, kulturocid, ekocid, etnocid, urbicid, nasilno etničko čišćenje i fizičko i psihičko mućenje u koncentracionom logorima smrti - sve to što se desi u srcu Evrope na kraju 20. stoljeća u eri demokratije i ljudskih prava. Na taj način autorica negira utvrđene činjenice o agresiji i genocidu nad Bošnjacima, ali i nad svim građanima BiH - pristalicima ideje bosne i bosanskog duha; tog svojevrsnog bh multikulturalizma koji je bio poznat mnogo prije nego što su se zapadne zemlje okitile multikulturom. Negiranjem zločina silovanja Bošnjakinja autorica negira i gazi svetu riječ ljudsko dostojanstvo; što je tako grubo pogaženo u brutalnoj agresiji i genocidu u BiH. Posebno je to ljudsko dostojanstvo karakteristicno za Bošnjakinju - muslimanku sa aspekta njihove vjere Islam. Negiranjem zločina silovanja ostavlja se mogućnost da savjest čovječanstva može bez problema živjeti u zločinu protiv čovječnosti. Negiranjem zločina zapravo se priziva ponavljanje istog ne samo prema Bošnjacima, vecć prema bilo kom drugom narodu. Negiranjem zločina još jednom, ovoga puta od strane autorice Diane Johnston se pokazuje dvostruko I dvolično lice Zapada koji je za svoj interes i po svom interesu spreman u momentima čak i negirati zločin protiv čovječnosti. Negiranjem zločina negira se istina i pravda. mir i pomirenje, prihvatanje-poštovanje-priznavanje, tolerisanje drugog i drugačijeg - što je suština ideje bosne i bosanskog duha ali i ideje ujedinjene demokratske i slobodne Evrope. Negiranjem zločina Bošnjaci se još jednom pokušavaju uhvatiti u zamku osvete koja je suprotna kako bošnjačkom nacionalnom tako i bošnjačkom vjerskom biću. Negiranjem zločina pokušava se utopiti multidimenzionalno bošnjačko biće koje kao takvo nosi klicu ideje bosne i bosasnkog duha, ali i klicu primicanja BiH ujedinjenoj Evropi. Imajući u vidu sve navedeno oštro odbacujemo sve navode autorice Diane Johnston u knjizi " Fools' Crusade Yugoslavia, NATO and Western Delusions", smatrajući navode grubim kršenjem istine o agresiji i genocidu u BiH. U tom smislu tražimo izvinjenje autorice Diane Johnston bošnjačkim majkama, sestrama, kčerima, djevojkama i staricama. Od izdavaća tražimo da odmah knjigu povuće iz javnosti.

X} SARADNJA SREBRENICE I NEW ZORKA

Na današnji dan 11.09. 2004. trebamo se sječati nedužnih Žrtava-civila New Yorka, Washingtona i Pennsylvanie. Trebamo se sječati i nedužnih žrtava-civila Srebrenice. Svojevremeno je bio pokrenut Projekat pobratimljenja/posestričenja gradova New York i Srebrenica. Projekat je nosio simboličan naziv 9/11 i 7/11. I New York i Srebrenica {9/11 i 7/11} su preživjeli strašan masovni pokolj civilnog stanovništva od strane ekstremista/terorista. U tom smislu predlažemo da bošnjačke i bh patriotske organizacije Sjeverne Amerike ponovo ožive projekat pobratimljenja/posestričenja ova dva grada. Bilo bi to od velikog značaja kako za SAD tako i za BiH. Sjećanje na nedužne civile bi se tako institucionalizovalo i pretvorilo u svojevrsni svjetski pokret za borbu protiv terorizma, agresije i genocida.

XI} ISTINA I PRAVDA ZA SREBRENICU

Jedanaesti je decembar 2004. godine, vrijeme da se kolektivno podsjetimo da se iz mjeseca u mjesec približava desetogodišnjica največe tragedije, nejvečeg zločina I največeg genocida u Evropi poslije Drugog svijetskog rata, događaja koji će za sva vremena uticati na bošnjačko biće, na biće i ideje Bosne i Hercegovine, ali i na biće slobodnog, demokratskog svijeta i ujedinjene Evrope. Radi se o srebreničkoj kataklizmi. Pokušavamo objasniti svojevrsnu opomenu za potrebitost obilježavanja srebreničke tragedije na planetarnoj ravni, jer je i sam tragedija bila planetarnog karaktera. Emisija kanadske televizija Hemispheres u trajanju od pola sata se emitovala na centralnom programu Canadske Broadcast Corporation - CBC od 26. novembra do 29. novembra 2004. godine cetiri puta u tri dana. TV emisija Hemispheres je koprodukciji TV CBC Kanada i TV ABC Australija. Domaćini emisije su Ian Hanomansing iz Kanade i Felicity Davey iz Australije. Emisija je apsolutno realno predstavila srpski politički, vjerski i intelektualni vrh kao osnovne proizvođace i realizatore genocida ne samo u Srebrenici već i u čitavoj BiH. Srpska krovna organizacija u Kanadi - Kongres srpskog ujedinjenja zajedno sa Srpskom informativnom mrezom Kanada, Balkan news Kanada, Srpski forum Kanada, Srpski nomadi Kanada, Jugoland Kanada je preko radio emisije Glas Kanadskih Srba koja se emituje svake subote od 7 - 8 p.m. iz Toronta je pokrenula čitavu propagandu protiv istinitih navoda pomenute TV emisije. Inaće Glas Kanadskih Srba vodi Bora Dragašević koji sada u Kanadi pokušava liječiti svoje nerealizovane nacionalisticke, četničke frustracije. Srpske organizacije u Kanadi su zatečene sa aktivnostima kanadskih Bošnjaka.

Bilo je rekacija na aktivnosti povodom:

- ne kanadskih Bošnjaka The Trilium Foundation koja je dala 75.000 dolara Četničkom pokretu Ravna Gora u Kanadi pod izgovorom da žele proširiti kuhinju, a zapravo su pare utrošili za izgradnju biste Draže Mihajlovića u njegovoj prirodnoj veličini. Dobili smo odgovore od predsjednika fondacije i ministra za kulturu Ontario po ovom pitanju u kojima se kaže da isti nisu znali za četnički pokret u Kanadi, koji je usput rečeno odlukom Kongresa zabranje u SAD;

- ne kanadskih Bošnjaka na pokušaj osnivanja Mirovnih studija na u četničiki očišćenom univerzitetu u Banja Luci. Dobili smo pismo od rektorata univerziteta Ottawa u kome nas obavještava da je prekinuta inicijativa o formiranju navedenih studija;

- traženju kanadskih Bošnjaka da informativne kuće Kanade upotrebljavaju stvarni naziv za Bosnjake, te stvarne nazive za entitete u BiH; Ako se tome doda priznavanje bosanskog jezika u Kanadi i početak rada na formiranju kluba prijatelja u Kanadskom parlamentu kao glasa demokratske i jedinstvene BiH onda su zaista srpske organizacije Kanade trebaju sa razlogom biti uznemire.

Srpske organizacije u Kanadi su uznemirene i posebno zbog aktivnosti po pitanju generala MacKenzia. TV CBC i emisija Hemispheres su dobili više desetina email pisama od strane srpskih organizacija koje traže da se napravi navodno druga emisija sa navodno njihovom istinom. Navodnu srpsku istinu, što je zapravo laž, obmana i neistina možete vidjeti iz pisma Bore Dragaševića. Istina o genocidnoj agresiji nad Bosnjacima i BiH, nad idejom Bosne i bosanskim duhom se u Kanadi dobro zna zahvaljujući djelovanju .

XII REAKCIJA KANADSKIH BOŠNJAKA NA IZNESENE LAŽI I NEISTINE BORE DRAGAŠEVIĆA

PODRŽAVAMO STAVOVE NOVINARA - AUTORA IZREČENE U TV EMISIJI CBC KANADA HEMISVERES, SMATRAJUĆI IZVANREDNO KORISNIM I POTREBNIM DA SE KANADSKO MULTIKULTURNO DRUŠTVO UPOZNA SA PRODUKATORIMA, NAREDBODAVCIMA I IZVRŠIOCIMA GENOCIDA, ZLOČINA PROTIV ČOVJEĆNOSTI I RATNOG ZLOČINA U SREBRENICI I BIH. ISTOVREMENO SMATRAMO APSOLUTNO NEISTINITIM I LAŽNIM STAVOVE BORE DRAGAŠEVIĆA I ZDRUŽENIH SRPSKIH ORGANIZACIJA KANADE KOJE NA NEDOPUSTIV NAČIN NEGIRAJU ISTINU O GENOCIDU PRIHVAĆENU NEDAVNO I OD SAMIH BOSANSKIH SRBA I REPUBLIKE SRPSKE. SMATRAMO DA SE SAMO ISTINOM I PRAVDOMA MOŽE DOĆI DO IZGRADNJE DEMOKRATSKE, JEDINSTVENE I PROSPERITETNE BIH I NJENOG CIVILNOG DRUSTVA.

XIII SREBRENICA JE OPOMENA BOŠNJACIMA, ALI I ČITAVOM SVIJETU

Bošnjače, ako uzmogneš, ti i možeš oprostiti ali nikada ne smiješ zaboraviti.

Bošnjače nikada ne popuštaj pred pritiscima šovinizma i ekstremizma, jer čes u protivnom iskopati svoj vlastiti grob. Srebeničke pravde nema bez kažnjavanja zločinaca i obeštečenja protjeranim za sve vrijeme njihovog progona. Srebreničke žrtve svjedoće o neuništivosti bošnjačkog naroda i pobjedi istine, pravde i razuma. Sjećanje na Srebrenićku tragediju treba biti simbol borbe Bošnjaka protiv sve jačeg nametanja zaborava, kako iznutra BiH, tako i sa vana iz svijeta. Bošnjacima se pokušava nametnuti ideologija zaborava kao uslov mira i suživota u BiH. Bošnjaci trebaju iskoristiti desetogodišnjicu Srebreničke tragedije u smislu vlastitog kreativnog angažovanja na putu produkcije uspomena na žrtve agresije, genocida, kulturocida, ekocida, etnocida, elitocida, silovanja i mućenja u koncentracionim logorima smrti. Zato Destogodišnjica Srebeničke tragedije može biti prekretnica u produkciji institucije bošnjačkog pamćenja. Institucija pamćenja nam treba jer se istina, pravda i pomirenje mogu graditi na pamćenju, ne zaboravu. Srebrenička tragedija treba da postane mjerilo opomene, mjerilo pravde i istine, ne osvete, mjerilo koje će podsjećati čitav demokratski svijet da takvo zlo se nesmije više ponoviti. Srpski agresor je tražio moć putem genocida i agrersije, putem silovanja i mućenja u koncentracionim logorima smrti i putem etničkog čišćenja. Međutim, nije uspio jer Srebrenica je početak kraja te moći i tog genocida. Zašto? Zbog toga što je poćeo nezaustavljiv put pravde i istine u Den Haagu, put koji se mora završiti realizacijom Tužbe BiH za agresiju i genocid protiv Srbije i Crne Gore, hvatanjem i sudskim procesiranjem Radovana Karadžića, Ratka Mladića i svih ratnih zločinaca, te izmjenama Daytonskog sporazuma i na njemu bazirane državne i društvene strukture BiH, koja ne može funkcionisati kao normalna država i otvoreno civilno društvo, jer su bazirani na daytonskom principu etničke ekskluzivnosti, umjesto građanske ravnopravnosti koja bi trebala biti ideal ujedinjene Evrope. Ne, to doista nije osveta, to je samo zrnce istine i pravde za novu bosansku djecu koja moraju doživjeti dan kada će pravda i istina biti zadovoljene. Srebrenica mora bit i simbol da rat i mržnja nisu sastavni dijelovi života bh ljudi i bh terena i da se tako radilo stotinama godina. To je u krivu i sa historijskog i sa moralnog stanovišta. Srebrenica je simbol da se može uspostaviti trajan i pravedan mir u kome će ideja bosne i bosanski duh bit kotaći života i progresa, u kome neće biti straha i mržnje, u kome će egzistirati prihvatanje, poštovanje, priznavanje i tolerisanje drugog i drugačijeg. Srebrenica je i odavanje počasti mrtvima time što æemo djeci koja su ostala poslije smrti njihovih najmilijih, koja su ostala iza njih, obezbijediti normalan i miran život. Srebrenica je i podsjetnik na ono šta se može dogoditi kada jedan lider izgubi dignitet i pokrene narod u genocid, ekocid, kulturocid, etnocid, elitocid, urbicid, u produkciju logora smrti, u zločin silovanja. Srebrenica treba podsjetiti svako dijete u cijelom svijetu šta je genocide i na koji način ljudi mogu da djeluju. Srebrenica treba da bude za cjelokupni svijet, i podsjetnik za humanost i ljudskost. Srebrenica, može izgraditi jednu novu Bosnu i Hercegovinu u kojoj će djeca biti bezbjedna, sigurna i u stanju da žive u miru, u kojoj će ponovo sijati nikada ugasivi plamen ideje bosne i bosanskog duha, u kojoj će pobjedom istine i pravde ponovo zavladati tolerancija drugog i drugačijeg, to svojevrsno bh jedinstvo u različitostima. Sreberenica treba da djecu naući da vjeruju, da pruže otvorenu ruku, umjesto zatvorene šake, da im ulije u dušu slobodu oprosta nad osvetom i ponudi sutrašnju svjetlost umjesto tame iz prošlosti. Srebrenica treba biti i simbol povratka voljenju susjeda, vjerovanju jedan drugome i volenju jedan drugoga. Kako će Srebrenica naučiti tu lekciju? Odgovor je jednostavan i jasan.

XIV SAMO POBJEDOM ISTINE, RAZUMA I PRAVDE

Jer ako je Srebrenička tragedija posljedica mržnje, BiH, ideja bosne i bosanski duh nisu zasnovani na mržnji, već na ljubavi, ali ne ljubavi za današnju BiH i njene narode, nego ljubavi za BiH budućnosti sa složnim narodima koji će cijeli svijet respektovati.

XV} PISMO KBSA PARLAMENTIMA NAJUTICAJNIJIH DEMOKRACIJA U SVIJETU

Polazeći od činjenice da je od 11. do 13 jula 1995. godine, sa područja Zaštičene zone UN enklave Srebrenica i Žepa ubijeno i nestalo 10 hiljada ljudi, što je najveći zločin u Evropi poslije Drugog svijetskog rata, polazeći od činjenice da su ubijeni samo zato što su bili Bošnjaci, muslimani, sljedbenici ideje bosne i bosanskog duha, polazeći od činjenice da još uvijek nestali i ubijeni nisu pronađeni, polazeći od činjenice da još nije sudski poznato ko je odgovoran za zločine {i ako se dobro zna da su najodgovorniji vojni i politički vrh RS i SRJ, odnosno Srbije i Crne Gore}, polazeći od činjenice da oni koji su optuženi su još uvijek na slobodi {posebno Radovan Karadžić i Ratko Mladić}, Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike { KBSA } , koji zastupa interese bošnjačke zajednice Sjeverne Amerike, poslije akcije pod nazivom: "Pravda i istina, ne osveta", u kojoj je pozvao javno mjenje demokratskog svijeta da na odgovarajući i primjeren način razvijenim demokracijama, obilježe desetogodišnjicu srebreničke tragedije, poslije akcije pod nazivom: "Bratimljenje Srebrenice i New Yorka", u kojoj je pozvao demokrtski svijet da podrži ideju bratimljenja dva grada koji su preživjeli strašne masovne pokolje nevinog civilnog stanovništva od strane ekstremista, KBSA je pokrenuo do sada najveću svoju akciju ' slanja više od 5000 pisama članovima parlamenta najuticajnijih demokracija u svijetu, u kome upozorava da ni poslije deset godina od največeg genocida u Evropi poslije Drugog svijetskog rata, rezultati produkovani agresijom i genocidom nisu još otklonjeni, produkatori i izvršioci genocida još slobodno šetaju, oštečeni još nisu obeštečeni.

KONGRES BOŠNJAKA SJEVERNE AMERIKE, KOJI ZASUPA INTERESE

OKO 300,000 BOŠNJAKA KOJI ŽIVE U SAD I KANADI ŽELI OVIM PISMOM POZVATI NA AKCIJU NAJUTICAJNIJE DEMOKRACIJE SVIJETA DA POVODOM DESETOGODIŠNJICE GENOCIDA U SREBRENICI PREDUZMU KONAČNE MJERE ZA POTPUNO I DEFINITIVNO OTKLANJANJE SVIH REZULTATA AGRESIJE I GENOCIDA U BIH, KAO JEDINI PUT POBJEDE ISTINE, PRAVDE I RAZUMA.

Poštovani članovi Generalne Skupštine UN;

Poštovani članovi Evropskog Parlamenta;

Poštovani članovi Parlamenta: Velike Britanije,

Poštovani članovi Parlamenta Njemaèke,

Poštovani članovi Parlamenta Italije,

Poštovani članovi Parlamenta Francuske,

Poštovani članovi Parlamenta Japana,

Poštovani članovi Parlementa SAD,

Poštovani članovi Parlamenta Kanade,

Poštovani članovi Parlamenta Rusije;

Srebrenička tragedija treba da postane mjerilo opomene, mjerilo pravde i istine, ne osvete, mjerilo koje će podsjećati čitav demokratski svijet da takvo zlo se nesmije više ponoviti. Agresor je u Srebrenici i BiH tražio moć putem genocida i agrersije. Međutim, nije uspio jer je Srebrenica i ako tragedija ujedno i početak kraja te moći i tog genocida. Poštovani predstavnici najuticajnijih demokratija u svijetu; Bosanska djeca i demokratski svijet u cjelini moraju doživjeti dan kada će pravda I istina biti zadovoljene. Istina i pravda mogu biti zadovoljene jedino ako se pozitivno završi realizacija Tužbe BiH za agresiju i genocid protiv Srbije i Crne Gore, hvatanjem i sudskim procesiranjem Radovana Karadžića, Ratka Mladića i svih ratnih zločinaca, te izmjenama Daytonskog sporazuma i na njemu bazirane državne i društvene strukture BiH, koja ne može funkcionisati kao normalna država I otvoreno civilno društvo, jer su bazirani na daytonskom principu etničke ekskluzivnosti, umjesto građanske ravnopravnosti koja je oduvijek bila oslonac ideje bosne i bosanskog duha i koja bi trebala biti ideal ujedinjene Evrope. Srebrenica treba podsjetiti svakog pojedinca u cijelom svijetu šta je genocid i na koji način ljudi mogu da djeluju.

Polazeći od činjenice da je veoma važno podsjetiti svijetsku demokratsku javnost kako o razmjerama največeg genocida u Evropi poslije drugog svijetskog rata, tako i o još uvijek ne otklonjenim rezultatima agresije i genocida u BiH; Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike od najuticajnijih demokratija u svijetu traži:

- usvajanje posebnih izjava od strane parlamenata najuticajnijih demokracija u svijetu na desetogodisnjicu {11. 07. 2005.} največeg genocida u Evropi poslije Drugog svijetskog rata - Srebrenicke tragedije u kojima će se produkatori i izvršioci genocida osuditi i kojima će se traziti hitno otklanjanje svih tekovina agresije I genocida koje jos uvijek žive;

- pozitvni ishod Tužbe BiH za agresiju i genocid protiv Srbije i Crne Gore;

- hapšenje i sudsko procesiranje Radovana Karadžića, Ratka Mladića i svih drugih ratnih zločinaca;

- zajedno sa političkim organima i organizacijama u BiH pokretanje inicijative o izmjenama Daytonskog sporazuma i na njemu zasnovane državne i društvene strukture BiH koja polazi od isključive etničke ekskluzivnosti, zanemaruje građansku ravnopravnost.

XVI} SREBRENICA SIMBOL BOŠNJAČKE, BOSANSKOHERCEGOVAČKE, EVROPSKE I SVIJETSKE TRAGEDIJE

Redovno se javljamo svijetskoj javnosti svakog 11. u mjesecu da upozorimo istu o približavanju deset godina od genocida u Srebrenici. Na stotine poruka podrske smo dobili za ovu akciju. Mnogi nas pitaju šta je krajniji cilj naših svakomjesečnih upozorenja. Odgovor je u sljedecem:

Srebrenica je grad čija je apokalipsa postala simbolom bošnjačke,

bosanskohercegovačke, evropske i svijtske tragedije. 11. jula 1995. godine Srebrenica je nakon tri godine opsade pala u ruke agresora. 10 hiljada stanovnika tog grada je pogubljeno ili nestalo u monstruoznom masakru - največem genocidu u slobodnoj, demokratskoj i ujedinjenoj Evropi, poslije Drugog svijetskog rata. Danas 10 godina poslije, Srebrenica ostaje najveća bošnjačka, bosanska, evropska i svijetska trauma i tema kroz koju će se zasigurno još dugo prelamati sudbina Bošnjaka, BiH, Evrope i Svijeta. Za Bošnjake Srebrenica je velika opomena da u politici ne mogu, ne smiju vjerovati svojim susjedima. Srebrenica je zapravo stalno bošnjačko sjećanje na onog znamenitog političara koji reče: " Živimo kao da će mir trajati sto godina, spremajmo se kao da će sutra početi rat." Naše stalno mjesečno sječanje na Srebrenicu ima cilj isticanja značaja pobjede istine, pravde i razuma, tih ljudskih tekovina bez kojih nema budućnosti čovjeka i čovječanstva. Žrtve više niko ne može vratiti, ali ono što možemo jeste da potomci tih žrtava osjete pravdu kroz sudsko procesiranje zločinaca što izvršiše genocid, zločin protiv čovječnosti i ratni zločin. Želimo takođe uticati na promjenu svijesti kod mnogih intelektualaca koji su još uvijek u zabludi da u BiH uopće nije bila agresija i genocid. Takođe želimo uticati da se promjeni svijest kod nekih međunarodnih centara moći i kod nekih najrazvijenijih demokracija u svijetu koji i dalje razmisljaju - 10 godina poslije, da će se ukoliko BiH odustane od Tužbe za agresiju i genocid protiv Srbije i Crne Gore unaprijediti odnosi između BiH i Srbije i Crne Gore, što je uostalom i sam Milošević tražio. Pred zločin u Srebrenici, međunarodna zajednica je željela po svaku cijeu okončati rat i bila je neophodna jedna tragedija većih razmjera nakon koje bi se disciplinirale sve tri strane i natjerale na potpisivanje mira. Zato je monstruozni zločin u Srebrenici izvrsen na očigled najviših zvaničnika UN koji su se upravo u vrijeme njegovog izvršenja gostili po Beogradu sa Slobodanom Miloševićem i sastajali se sa neposrednim rukovodiocima izvršenja genocida. Kao bajagi oni su tom prilikom zaključili i neke tehničke sporazume o funkcionisanju "zaštičenih zona". Na kraju cilj naših upozorenja je i pokazivanju svijetu da bez procesuiranja svih počinilaca ovog i svih drugih zločina sa kojima čovječanstvo uprkos trjumfa tehnologije I informatike ulazi u treći milenij, bez objelodavanja pune istine o prirodi, uzrocima I okolnostima u kojima se zločini javljaju, možemo se, kao poslije Drugog svjetskog rata opet ponadati, da nam se fašističko zlo " više nikad" neće ponoviti. Nije prošlo ni pola vijeka evropska gruba stvarnost nas je nemilosrdno demantovala u BiH i Srebrenici.

XVII} UZROCI I POSLJEDICE SRPSKE AGRESIJE NA BOŠNJAKE I BIH

Psihosocijalna analiza događaja koji su se odigravali u BiH jasno pokazuje da rat nije izbio sponatno već je svjesno potican izvana, u odsustvu bilo koje značajne prijetnje po sigurnost srpske populacije u BiH. Največe zvjerstvo - sistematsko granatiranje I izgladnjivanje velikih gradova opsadom - počinile su jugoslovenske odnosno srpske snage koje su same imale i sredstva i volju da izvrše takva zvjerstva protiv čovječnosti. Civili su bili primarni ciljevi vojne akcije, ismijavajući Ženevske konvencije. Popratna zlostavljanja pojedinaca i grupa nesrba poprimala su skoro nezamislive oblike torture, poniženja i ubijanja. Politika protjerivanja nedužnih civila iz njihovih domova, drugačije etničke i vjerske grupacije, takozvano "etničko čišćenje" praktikovale su jugoslovenske odnosno srpske snage u BiH u takvom obimu da baca u sjenu bilo šta viđeno u Evropi od nacističkog vremena. Agresija na Bosnu i Hercegovinu, kao zločin protiv mira I bezbjednosti čovječanstva je dugo i sistematski planirana. Eksterminaciji Bošnjaka prethodila je dugotrajna ideološka, vojna, politička i medijska priprema. Genocid koji je izvršen nad Bošnjacima na kraju XX vijeka nije prvi. Agresija i genocid su ponavljanje istih teritorijalnih pretenzija srpskih, a u jednom periodu, i hrvatskih nacionalista. Zločini genocida nad Bošnjacima traju više od dva stoljeća i rezultat su kontinuirane crnogorske I srpske politike od početka 18. stoljeća, pa sve do danas. Naime, fizičko i duhovno istrebljenje i uništenje, koje Crnogorci i Srbi, a u jednom vremenskom periodu i Hrvati vrše nad Bošnjacima, motivisano je crnogorskom i srpskom genocidnom ideologijom utemeljenoj u kosovskom mitu, Njegoševoj "istrazi poturica", lažima i političkoj propagandi. Ukoliko postoji u modernoj historiji, takav faktor, koji je ostavio u nasljedstvo trajni uticaj na političke događaje na prostoru bivše Jugoslavije djelujući pri tome na sve etničke grupe, onda bi to bila težnja za velikom Srbijom. Ta težnja se razvila u središnji elemenat srpske nacionalističke ideologije i to sa pojavom nezavisne Srbije u devetnaestom vijeku. Koncentrišući se na kontrolu teritorija i na nacionalno-religioznu zajednicu, ta ideologija je bila pogonska sila u traženju političkih rješenja, postoje od tada domaća politička legitimacija bila obaveza da se svi Srbi okupe, ma gdje i ma ko oni bili, u jednoj nacionalnoj državi. BiH je još od ranog srednjeg vijeka, kao granična zemlja između Bizanta i Franačke države, a kasnije i Srbije i ugarsko-hrvatske države, bila podrućje sučeljavanja i sukobljavanja različitih političkih i vjerskih interesa i ideja. Političkim životom feudalne Bosne dominirala je autohtona bosanska vlastela, a vjerskim bosanska crkva. Kroz stoljeća u Humu jača pravoslavno stanovništvo, a u središnjim dijelovima Bosne katoličko, zahvaljujući prije svega kulturno-političkom djelovanju franjevaca. Od sredine XIV i tokom XV st., dolaskom Turaka - Osmanlija, ovo vjerski šaroliko stanovništvo postepeno prihvata islam. Tako se na bosanskom državnom tlu I bosanskoslavenskoj etničkoj podlozi, te novoštokavskom jezičkom izrazu, asimiliranjem islama konačno oblikuje bosansko-muslimanski ili kraće bošnjački etos, narod ili nacija, naspram ostalih Južnih Slavena istog jezika (Srba, Hrvata. Crnogoraca), ali različitog vjerskog i kulturno-političkog iskustva. Bošnjaci nisu ni Srbi i ni Hrvati islamske vjeroispovijesti, već autohtoni narod Bosne i Hercegovine. Oni su potomci pristalica heretičke Bosanske crkve. Bošnjački narod je od 1983. do 1995. godine bio, u raznim vremenskim sekvencama, maltretiran, proganjan i ubijan. Prvo veliko stradanje Bošnjaka, ustvari nasilno pokrštavanje, se dogodilo 1683-1699. tokom velikog ili Bečkog rata. Krščanske sile, u vrijeme naglašene vjerske netrpeljivosti, nastoje da iskorijene muslimane. Stradanja Bošnjaka nastavljaju se i u vijeku načelne vjerske tolerancije, građanskih i ljudskih sloboda. U tom smislu, ideoloski izvori genocida nad Bošnjacima u moderno doba leže u želji balkanskih zemalja, prije svega srpskih , crnogorskih i hrvatskih vladajućih struktura, da njihovim istrebljivanjem stvore svoje etničke čiste teritorije, odnosno države.

XVIII} UZROCI I POSLJEDICE HRVTSKE AGRESIJE NA BOŠNJAKE I BiH

Hrvatska vojska prvi je put svojski kročila na teritorij Bosne i Hercegovine u

proljeće 1992. godine, kada je zapovjednik Južnog vojišta HV-a general Janko Bobetko u Grudama utvrdio izdvojeno zapovjedno mjesto, i zatim časnicima HV-a (Roso, Crnjac, Petković, Kapular, Zorica...) podijelio zone odgovornosti u zapadnoj Hercegovini i dijelu srednje Bosne. U dokazivanju agresije na Bosnu i Hercegovinu ponajbolje je osloniti se na kronologiju, s početkom u proljeæe 1991. godine, kada još oružani sukob nije otpočeo ni u Sloveniji, a kamo li iza dva granična prelaza prema jugoistoku. Tada su u Karađžorđževu zasjedali Slobodan Milošević i Franjo Tuđman, i dogovorili nastup u Bosni i Hercegovini, gdje će im politike vremenom postajati sve sličnije, nalik dikciji i gestama u starijih bračnih drugova. O samom sastanku dvojice predsjednika ne znamo puno, jer očevidaca u glavnom dijelu naprosto nema, ali će neizravnih materijalnih dokaza potom biti napretek. Za primjer čemo koristiti samo već objavljene slučajeve, stoga i bez navođenja pojedinačnih (novinskih) izvornika. Kao prvi se među njima nameće čuveni Radni sastanak predsjednika Hercegovaèke i Travničke hrvatske regionalne zajednice, u jesen 1991. godine.

XIX} ZVANIČNO NAJAVLJENA PODJELA BOSNE

Službeno ovjereni zapisnik s tog skupa potpisan je od Mate Bobana, Darija Kordića, Ivana Bendera, Bože Raića, Joze Marića... U njemu je zapisano kako predstavnici dviju zajednica, u ime naroda, ostaju "uz opredjeljenja i zaključke usvojene na dogovorima s Predsjednikom, dr. Franjom Tuđmanom, 13. i 20. lipnja 1991. godine u Zagrebu (...) da hrvatski narod u BiH mora konačno povesti odlučnu, aktivnu politiku, koja treba dovesti do realizacije našeg vjekovnog sna - zajedničke hrvatske države". Razdoblje otvoreno savezom u Karađžorđevu i lipanjskom zagrebačkom sesijom, zatvorit će sam Tuđman, javno i nedvosmisleno govoreći 31. prosinca '91. godine o mogućnostima smirivanja sukoba između Hrvata i Srba: "To se može ostvariti tako da se nacionalni ciljevi Srbije ostvare i da ona nema više razloga za ekspanziju, a ujedno bi se Hrvatskoj priključilo njezine krajeve, jer je sadašnji hrvatski perec neprirodan. U hrvatskom je interesu da se taj problem riješi na naravan način, na način kako je bila riješena Banovina. Pri tome bi mogao ostati dio 'zemljice Bosne' gdje bi muslimani imali većinu i ta bi država Bosna mogla biti tampon između Hrvatske i Srbije. Time bi ujedno nestala I kolonijalna tvorevina Bosna i Hercegovina." Hrvatska vojska prvi je put svojski kročila na teritorij Bosne i Hercegovine u proljeće 1992. godine, kada je zapovjednik Južnog vojišta HV-a general Janko Bobetko u Grudama utvrdio izdvojeno zapovjedno mjesto, i zatim časnicima HV-a (Roso, Crnjac, Petković, Kapular, Zorica...) podijelio zone odgovornosti u zapadnoj Hercegovini i dijelu srednje Bosne. Odluke je Bobetko potpisao na memorandumima sa zaglavljem "Hrvatska zajednica Herceg-Bosna, Hrvatsko vijeće obrane", i pečatom Glavnog stožera Herceg- Bosne. Prisustvo zapovjednog kadra HV-a u drugoj državi ("Sva obilježja skinuti sa boraca i vodite se kao dobrovoljni branitelji" - Janko Bobetko, Sve moje bitke, str. 203.) opravdavano je obranom Dalmacije od srpskih napadača, te zaštitom hrvatskog stanovništva u Bosni i Hercegovini. Danas znamo da to nije bilo sve. Mate Boban, namjesnik u bosanskohercegovačkoj ispostavi Hrvatske demokratske zajednice, proglasio je 3. srpnja 1992. godine HZ Herceg-Bosnu autonomnom teritorijalno-političkom jedinicom. Nekoliko mjeseci kasnije, isti čovjek izdat će zapovijed Hrvatskom vijeću obrane da se obustavi svaka pomoć Armiji BiH u pokušajima deblokade Sarajeva. Bio je to uvod u hrvatsku pripomoć zlikovcima nad sarajevskom kotlinom; vrhunac vojno-političke suradnje ostvaren je potkraj 1993. godine, kada jedinica kiseljačkog zapovjednika HVO-a Ivice Rajića ispaljuje topovske salve na Sarajevo... Ali, vratimo se u jesen 1992. godine: HVO napada Armiju BiH I okupira Prozor, uz pomoć bojne "Zrinski" iz Zagreba, pod komandom generala Milenka Filipovića. Stradat će i Gornji Vakuf, kojega æe HVO držati pod opsadom sve do Washingtonskog sporazuma u veljaći ‘94. godine. U razaranju dijela grada pod bošnjačkom kontrolom naveliko su korištene usluge tenkovskih jedinica HV-a, pod generalima Jankom Bobetkom, Slobodanom Praljkom, Ivanom Kapularom, Miljenkom Crnjcem. Nekadašnji ministar obrane, general Martin Špegelj, spomenuo je da su čak dvije profesionalne brigade HV-a bile upućene u rat protiv Armije BiH. Aktualni načelnik Glavnog stožera HV-a, general Petar Stipetić, potvrdio je činjenicu ratovanja Hrvatske u Bosni. Kao potvrda o agresiji, nakon koje kopni svaka sumnja, otkriven je jedan od ključnih preživjelih transkripata iz Predsjedničkog ureda, onaj koji svjedoći o sastanku Franje Tuđmana, Gojka Šuška i Mate Bobana, 28. studenog 1993. godine. Dokument govori o tome kako su dvojica najmoćnijih ljudi u Hrvatskoj natjerali vjernog suradnika iz Gruda da se povuće, zbog sve intenzivnijeg pritiska međunarodne zajednice, kojoj se Bobanovo ponašanje baš i nije sasvim dopadalo. Ipak, najvažniji je dio s popratnom izjavom Franje Tuðmana: "(...) ako dobijemo za to očišćenu Baranju (...) možemo odustati od većeg dijela Posavine". U kojem god aranžmanu, na kraju su zaista i odustali. Ova rečenica tako predstavlja jedan od najvećih dokaza o trgovini koju je hrvatski državni vrh vodio sa Beogradom ili Palama. Republika Hrvatska je pod Tuđmanovim vođstvom pokušala dijeliti BiH s aneksionističkim ciljem pripajanja područja nastanjenim Hrvatima u BiH, poglavito zapadne Hercegovine. To je ostala trajna odrednica njegove politike. Tuđmanovi naumi se lahko daju iscitati iz njegovih teorijskih radova, akademskih govora i intervjua, gdje otvoreno izlaže sumnju u dugoroènu stabilnost i opstojnost multidimenzionalnih država. Postoji više izričitih tvrdnji o nemogućnosti opstanka BiH. Tuđmanova opsesija je bila utemeljena na nekoj vrsti nostalgije za granicama Banovine Hrvatske. Tuđmanova koncepcija, koja je geopolitički opravdavala teritorijalni ekspanzionizam, dobila je novu rekonstrukciju u bestseleru američkog politologa Samuela Huntingtona "Sukob civilizacija", kojega je centralna teza da su višecivilizacijske državne tvorevine dodatno nestabilne, te inherentno ne samo da teže raspadu, nego su i potencijalna žarista sukoba i ratova koji se usljed globalne povezanosti mogu prometnuti u regionalne konfrontacije, pa i novi svjetski rat… Tuđman je sam odao svoju ekspanzionostičku i aneksionističku politiku prema BiH, na banketu Guildhallu 6. svibnja 1995