Odjeci godina

Odjeci

8.godina

nakladnik

Naklada LJEVAK d.o.o.Kopačevski put 1C, ZagrebHrvatskawww.ljevak.hr

za izdavača

Ivana Ljevak Lebeda

urednica

Jasminka Salamon, prof.

lektura i korektura

Jasminka Salamon, prof.

fotograf i je

ShutterstockDrava (185. str.) © Tomislav KraljevićRuke starice (202. str.) © Emanuel TanjalaRoda (213. str.) © KadellarTikve (250. str.) © Tomislav Jonjić

i lustraci je

Stiv CinikShutterstock

naslovnica i pr i jelom

Ram

t isak

Feroproms

Svako kopiranje, javna uporaba i prenošenje dijelova knjige

bez dopuštenja autora i izdavača zabranjeni su.

Zagreb, lipanj 2013.

Odjeci2012 . 20 1 3 .

Zbornik literarnih radova učenika osnovnih škola

Odjeci

5

S A D R Ž A J

Sadržaj

Odjeci, riječi, misli, osjećaji… . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7

Nagrađeni učenici i učitelji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9

Najbolji radovi u županijama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15

Radovi po županijama

Dubrovačko-neretvanska. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17Splitsko-dalmatinska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25Šibensko-kninska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33Zadarska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37Ličko-senjska. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49Istarska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53Primorsko-goranska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67Karlovačka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97Međimurska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 109Varaždinska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 119Krapinsko-zagorska. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135Zagrebačka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 149Sisačko-moslavačka. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 167Koprivničko-križevačka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 175Bjelovarsko-bilogorska. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 191Požeško-slavonska. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 201Brodsko-posavska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 207Virovitičko-podravska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 221Osječko-baranjska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 227Vukovarsko-srijemska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 243Grad Zagreb . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 263

Abecedni popis svih učenika sudionika (po županijama) . . . . . . . . . . . 283

Abecedni popis svih učitelja sudionika (po županijama) . . . . . . . . . . . 296

6

8.godina

Odjeci

7

P R E D G O V O R

Odjeci, riječi, misli, osjećaji…

Riječ je svjetlost koja se uvijek iznova užiže. Ovu nam je mudru izreku u naslijeđe ostavio hrvatski pjesnik Jure Kaštelan.Dodamo li pjesnikovoj misli riječi odjeknuti i odjeci, dobit ćemo jezičnu i misaonu cjelinu koja u potpunosti oslikava i predstavlja Odjeke – koji ove godine slave osmi rođendan.Proslavi se pridružilo mnogo sudionika iz cijele Lijepe Naše.Širi se svjetlost riječi unoseći u Odjeke doživljaje, misli, radosti i tuge, oduševljenja i prigovore…I dalje vjerujemo u neponovljivost i izvornost dječjeg izraza, kako u svojoj odi Učitelju stvaraocu piše profesor Dragutin Rosandić.Svjetlost se i opet užiže do ponovnog susreta!

Osme Odjeke otvaramo uratkom Pismo učiteljima Tihane Srdarević, učenice 6. razre-da OŠ Josipa Kozarca iz Lipovljana, u kojem čitamo o dvjema stranama koje ne mogu jedna bez druge i, tek kad čine skladnu cjelinu, svjetlost se širi iz godine u godinu, iz naraštaja u naraštaj.

Učitelji!Jeste li ikad stavili našu torbu na svoja leđa?Da jeste, osjetili biste težinu đačkoga života. Pronašli biste papirić s imenom simpatije, sendvič, papuče i još mnogo toga što torbu čini teškom i bez knjiga i bilježnica.No vi ste sve zaboravili. Vi samo tražite i tražite, dajete i dajete, diktirate i pišete. Zaboravljate da smo sinoć dugo gledali televiziju, čitali lektiru, slali smsove ili slavili roćkas, pa pišete opomene, minuse, jedinice…Mi bismo rado petice i samo petice, ali vi ne čujete naše želje i nemate čarobni štapić da ih ispunite, a niste ni zlatne ribice.Ipak, rado nas vodite na izlete, štitite od nasrtaja stvarnoga života, pratite na autobus, pružate utjehu, veselite se s nama velikom odmoru, praznicima i odličnom uspjehu.Ponekad mislimo da ste mekši od svile, bolji od kruha, jači od oluje, brži od zeca, a ponekad da ste nerazumni, sebični i hladni kao led. Ponekad nam se čini da ste zaboravili da ste bili djeca, da imate svoju djecu i nas djecu, no to je samo privid. Vi ste, ipak, naši odgojitelji, pedagozi, prijatelji i često bolji od nekih roditelja. S vama se družimo cijelo prijepodne, o vama razmi-šljamo kod kuće. Vas ćemo se sjećati cijeloga života!Oprostite kad smo nezahvalni.Zahvalnost će sigurno doći kasnije, kad odemo cestom u život, koji je za svakoga od nas šahovska ploča i – moramo paziti na poteze.

Odjeci

9

N A G R A Đ E N I U Č E N I C I I U Č I T E L J I

Nagrađeni učenici i učitelji

1. NAGRADA

Kako niki mogu živit...KARLO ŠKOKIĆ, 7. r.

OŠ PETRA KANAVELIĆA, Korčulaučiteljica: Suzana Petković

2. NAGRADA

Bilježnica u ruciIRMA HORVAT, 7. r.

OŠ LJUDEVITA MODECA, Križevciučiteljica: Danijela Zagorec

3. NAGRADA

Nije uvijek dobro biti sladakSVEN ARALICA, 6. r.OŠ OTOK, Zagreb

učiteljica: Jelena Bunijevac Matičić

OdjeciN A G R A Đ E N I U Č E N I C I I U Č I T E L J I

DUBROVAČKO-NERETVANSKA ŽUPANIJA

1. NAGRADA

Kako niki mogu živit...

Kako niki judi mogu živit,a ne znatza argolu,ankoru, bukaportu,bite,cime,pajole,pajete,parangale,senjale,vesla,udice,osti,panule,vrše,felune,zubatce...Kako niki judi mogu živit bez morai njegovih lipota?Ujutro se dignit, a more ne vidit?!

KARLO ŠKOKIĆ, 7. r.OŠ PETRA KANAVELIĆA, Korčula

10

11

Odjeci N A G R A Đ E N I U Č E N I C I I U Č I T E L J I

KOPRIVNIČKO-KRIŽEVAČKA ŽUPANIJA

2. NAGRADA

Bilježnica u ruci

Imam trinaest godina, idem u sedmi razred i upravo uživam u produženom viken-du. Ležim u krevetu i gledam kroz prozor. Sunčan je dan, povjetarac tek dodiru-je bogate krošnje drveća i lagano njiše travu obraslu oko kuća.

Zamislila sam se... Drrr, drrr... Zazvonio mi je mobitel i prekinuo me u sanjare-nju. Poruka od Petra: „E nezz dz iz mat :D dođi na fb :))“ Napravila sam veliki skok od kreveta do naslonjača. Već dobro uvježbana, izula sam papuče, smjesti-la se u naslonjač i uključila računalo jednim prstom. Facebook – napisala sam u tražilicu. Upisala sam svoj e-mail i lozinku, stavila strelicu miša na log in.

Velika grana susjedove trešnje lupkala mi je po prozoru i činila me nemirnom. Popela sam se na prozor kako bih maknula granu. Osjetila sam miris svježe poko-šene trave iz susjedovog dvorišta. Kada sam bila mlađa, taj je miris označavao vrijeme igre i veselja. Kako je grana i dalje lupkala, lagano sam prekoračila preko ruba prozora i našla se na stablu. Sjela sam na najdeblju granu, iščupala jedan listić i zagledala se u nebo i oblake, bisernobijele, različitih oblika. Povjetarac je ponovo zapuhnuo. Kao i moje misli...

Deset mi je godina, idem u četvrti razred. Proljetno je vrijeme sve ljepše, zove me van. Želim se igrati loptom i ljuljati na ljuljački, ali ne mogu. Moram napisati zada-ću iz matematike. Sjedim za stolom, olovka mi je u ustima, mrvim gumicu. Ne znam riješiti zadaću. Ne da mi se riješiti zadaću. Din-don. Netko je pred vratima. Otvorim ih, a ispred mene dječak kestenjastosmeđe kose s dugim šiškama koje prekrivaju maslinastozelene oči. Ima tanku, već iskorištenu bilježnicu u ruci i olov-ku iza uha. Mahnuo je i nasmijao se stojeći na vratima.

– Hej, bok, hoćeš me pustiti unutra ili ću zauvijek ovdje stajati?

– Da, da hoću, naravno! Petre, što trebaš?

– Pa, ne znam napisati zadaću iz matematike. Možeš li mi objasniti? – pitao me i počešao se po glavi.

– No dobro, niti ja to baš ne znam riješiti, ali smislit ćemo nešto.

Zaista smo se trudili. Za malo više od sad vremena zadaća je bila gotova.

– Napokon smo riješili ta četiri zadatka! Što bismo sad mogli raditi?

– Čekaj malo... – stavila sam prst na bradu kao da razmišljam.

– Znam! – digla sam prst visoko u zrak – dobila sam novu mrežu za golove.

– Tooo, to se zove ideja! – Petar je zadovoljno viknuo.

Potrčali smo van potražiti loptu. Tata je upravo završio skupljanje pokošene trave. Sva je bila na jednoj hrpi, a Petar i ja samo smo se pogledali i klimnuli jedno


drugome. Čitali smo si misli. Skočili smo u tu veliku hrpu trave i bacali ju jedno drugome u lice. To i nije dugo trajalo jer čim je tata vidio što smo učinili, pozvao nas je na red i morali smo sve nanovo skupiti. Tek kad smo sve poči-stili, mogli smo početi igrati nogomet. Nakon nekoliko udaraca i pogodaka u gol, shvatili smo da nas je premalo, pa smo uzeli loptu pod ruku i krenuli po druge klince iz ulice.

– Dobar dan, susjedo Katice! Je li možda Tvrtko doma?

– Da, da, evo ga. Tvrtko! – viknula je u kuću.

Dum, dum, dum. Čulo se kako Tvrtko nježno silazi niza stube.

– O, bok, društvo! – naš bucmasti prijatelj bio je sretan što nas vidi.

– Trebamo te, igramo nogomet, nedostaje nam golman. Ti ćeš biti u mojoj ekipi! – Petar je bio brz.

– Hej, čekaj malo, Tvrtko uvijek igra sa mnom, ne možeš ga uzeti! – bunila sam se.

– E, pa, mogu! Ja sam ga prvi vidio!

– Uh – lupila sam nogom o pločnik.

– Ajde, dobro – smilovao se Petar, koji mi je i inače znao popustiti. Potrčali smo niz ulicu.

Otišli smo po Marka, Juricu, Saru, Izabelu, Taru, Nikicu, Filipa, Marina i Luku. Bilo nas je dovoljno za pravu utakmicu. Nakon sat vremena trčanja za loptom polako smo posustajali.

Dobro bi nam došlo osvježenje! Otrčala sam kući i donijela bocu domaćeg soka i čaše, a mama je pripremila sendviče. Kada smo se najeli, sunce je pola-ko počelo zalaziti. To je bilo vrijeme za igru skrivača.

– Jedan, dva, tri... Dvadeset – Luka je brojio i počeo nas tražiti po dvorištu. Hodao je tiho, gotovo nečujno i osluškivao svaki zvuk. Svi smo se nekako uspjeli sakriti u krošnju susjedove trešnje. Luka je samo čekao da netko oda svoj položaj. Držali smo se za usta pokušavajući zadržati smijeh. Tada se netko nasmijao i odao našu lokaciju. Neopisivom smo brzinom skočili s trešnje i potr-čali ne bismo li što prije došli do pika.

– Aaaaa! – vikali smo kao ratnici koji kreću u bitku. Trčali smo pokušavaju-ći se spasiti. A kada smo saznali tko se prvi nasmijao na trešnji, taj je dobio svoje. Uskoro nitko više nije imao snage trčati. Djeca su polako odlazila kući. Ostali smo samo Petar i ja. U tim smo trenucima znali promatrati zvijezde i maštati o budućnosti sve dok nas netko od roditelja ne bi pozvao u kuću.

Drrr, drrr. Opet se javio moj mobitel, poruka od Petra: „Hej, pa gdje si ti, daj dođi na fejs!“ Pogledala sam poruku i stavila mobitel u džep. Oprezno sam se spustila s grane, približila se prozoru i vratila u sobu. Sjela sam za računalo, prijavila se na fejs i objasnila Petru zadaću. A tako bih željela da mi netko opet pozvoni na vrata. S bilježnicom u ruci.

IRMA HORVAT, 7. r.OŠ LJUDEVITA MODECA, Križevci

12

Odjeci

13

N A G R A Đ E N I U Č E N I C I I U Č I T E L J I

GRAD ZAGREB

3. NAGRADA

Nije uvijek dobro biti sladak

Kada sam bio malen, često sam čuo rečenicu: „Baš si sladak!“ I svi su imali smije-šak na licu. A onda, kada sam imao šest godina, slično mi je rekao striček doktor. Ali tada se ni on ni moji roditelji nisu smješkali. Shvatio sam da bolujem od dija-betesa tipa 1.Naučio sam s tim živjeti. Sastavni su dio takvog života i posjeti bolnici.

nedjelja, 16. 11. 2012.Idem s tatom u šetnju. Vrijeme je pravo jesensko: tmurni i sivi oblaci na nebu, ali svejedno osjećam se dobro. Mama završava ručak i tako fino miriše. Baš sam gladan. Uhvatila me tuga; znam što me čeka. PET DANA U BOLNICI. Hvata me strah. Najviše razmišljam o tome kako ću zaspati u bolnici. Moram uzeti svoj jastuk. To će me podsjetiti na moj dom; ne sviđa mi se miris jastuka u bolnici. Trudim se ne razmišljati o tome, ali teško je.

ponedjeljak, 17. 11. 2012.Probudio sam se i prvo što mi pada na pamet jest da se mogu sakriti. Ali... shva-tio sam da mi nema spasa. Uzimam spakirane stvari, grlim zeca i krećem s mamom na tramvaj. Cijelim putem razmišljam tko će biti sa mnom u sobi. Mama se silno trudi utješiti me, ali joj to nekako ne uspijeva. Na bolničkom ulazu vidim Mariju. Trknem mamu i kažem: „Mama, ja nju znam.“ Dizalom se penjemo na četvrti kat. Čekaonica nikada nije bila tako puna. Uzimam stvari i krećem s Marijom do sobe. Kad smo završili pregled, u sobu je došla Iva. Nekako mi se to čini u redu. Odmah smo počeli razgovarati i zezati se.Popodne je, dolazi vizita. Glavna liječnica razdvojila me od cura. Moram u sobu s dečkima. Oni su puno stariji od mene i tako dosadni: samo spavaju i igraju igrice na svojim mobitelima. Sto puta sam bio na vratima sestre Martine i molio je da me vrati curama, ali bez učinka.Začudo, mislim da ću brzo zaspati. Ne znam koliko je sati, ali sestra mora stiša-vati dečke.

utorak, 18. 11. 2012.Još spavam. Stigla mi je poruka. Tata me pita: „Mačak, jesi li budan?“ Evo opet poruka. Mamina: „Micek, jesi li budan?“ Da im odgovorim: „Ne, spavam“?! U sobu ulazi sestra i svima daje toplomjer da nam izmjeri temperaturu. To je meni jako, jako bedasto. Hoću spavati! Evo, sad će mi vaditi krv. Sve je bilo dobro, ali odjednom mi je loše. Idem prema sobi za sestre i posljednje čega se sjećam jest


crna slika. Pao sam u nesvijest. Što to vidim? Puno glava oko mene i svi me pita-ju kako sam. Sav sam se preznojio, ali bolje je. Zovem mamu i tatu da im ispričam što se dogodilo. Usred bolnice meni šećer 2!Dan se nastavlja. Došla mi je baka, pa mi sada neće biti dosadno. Igramo igru šibicama. Na rub stola staviš šibice, a u sredinu kutiju u koju ih moraš ubaciti. Naravno, pobijedio sam. Idemo u boravak u radionicu. Od gline sam napravio suvenire za mamu i baku, ali psst, to je iznenađenje. Želim im nešto donijeti s izleta iz bolnice!Uskoro će večera, ali ja idem s tatom u kratku šetnju. Večera je kao i sva druga jela – bljutava! Sve moram posoliti, ali ni to ne pomaže. Idem u sobu k curama pa ćemo razgovarati do kasnih sati.

srijeda, 19. 11. 2012.Danas opet sve isto. Meni se spava, a sestra mjeri temperaturu, mjeri šećer i stal-no mi smeta. Sad su mi rekli da moram na pregled bubrega. Jako se bojim. Zovem mamu. Želim s mamom na pregled. Uspio sam uvjeriti liječnicu da čekamo mamu. Evo, sad mi je lakše.Opet me gnjave sa školom u pidžami. Iva i ja se skrivamo u ormaru jer ne želimo ići u takvu školu. Pokušavam objasniti profesoru da je moja mama profesorica i da će ona danas sa mnom učiti. Uspio sam; danas nema škole. Navečer sve po sta-rom: došao je tata, malo matke, šetnja, a sad idem k curama na čašicu razgovora.

četvrtak, 20. 11. 2012.Rano je jutro. Mama je stigla. Idemo na pregled bubrega. Bojim se jer ne znam što će mi raditi. Ništa strašno. Dobio sam pikicu u venu i uštrcali su mi radioak-tivnu tekućinu, pa mi bubrezi svijetle. Baš me zanima što to oni mogu vidjeti. Ležim sam ispod aparata i razgovaram s mamom što će mi prirediti za ručak u petak kada dođem kući. Znam: hoću mesnu štrucu i krumpir salatu. Idem i na očni pregled. Ne bojim se jer znam što me čeka.Popodne je, odmaram se i dolazi tata. Sve sam mu ispričao što sam toga dana proživio. Idem u sobu k curama. Još samo jedna noć i...

petak, 21. 11. 2012.Probudio sam se. Tako sam pun energije. Jedva čekam vizitu, a onda će me napo-kon pustiti van. Vizita je gotova. Još malo razgovaram s liječnicom i svojim bol-ničkim prijateljicama. Idem kući! Cijelim putem razmišljam: sad ću izgnjaviti zeca, okupati se, jesti...Bolnički su dani iza mene. Bar za ovu godinu.Znam da će, i ako se ponove, mama, tata, baka i... (možda još netko!) biti uz mene.

SVEN ARALICA, 6. r.OŠ OTOK, Zagreb

Odjeci

15

N A J B O L J I R A D O V I U Ž U P A N I J A M A

Najbolji radovi u županijama

DUBROVAČKO-NERETVANSKA ŽUPANIJAKrilaDANIJELA FAJDETIĆ, 6. r.OŠ IVANA GUNDULIĆA, Dubrovnikučiteljica: Mira Perak

SPLITSKO-DALMATINSKA ŽUPANIJAMaškeLEA PURTIĆ, 5. r.OŠ „GROHOTE“, Grohote, Šoltaučiteljica: Mirjana Stanić

ŠIBENSKO-KNINSKA ŽUPANIJABiserna krasotica, KrkaLOVRO ERCEGOVIĆ, 7. r.OŠ TINA UJEVIĆA, Šibenikučiteljica: Boja Sladić

ZADARSKA ŽUPANIJADažiDARIJA PERIĆ, 5. r.OŠ BARTULA KAŠIĆA, Zadaručiteljica: Ana Lisica

LIČKO-SENJSKA ŽUPANIJAŠarkova potragaNIKOLINA STEVIĆ, 8. r.OŠ DONJI LAPAC, Donji Lapacučiteljica: Štefica Barišić

ISTARSKA ŽUPANIJALjepotaEMILY ANĐELKOVIĆ, 6. r.OŠ KAŠTANJER, Pulaučiteljica: Nada Baričević

PRIMORSKO-GORANSKA ŽUPANIJALatice glicinije na mojim dlanovimaSARA BARIĆ, 7. r.OŠ „NIKOLA TESLA“, Rijekaučiteljica: Sanja Beg Nisi

KARLOVAČKA ŽUPANIJASrećaLAURA NIKOLIĆ, 7. r.OŠ DRAGANIĆI, Draganićiučiteljica: Matilda Marković

MEĐIMURSKA ŽUPANIJADnevi detinstvaLUCIJA ČREP, 7. r.OŠ IVANOVEC, Ivanovecučiteljica: Dijana Kozjak

VARAŽDINSKA ŽUPANIJAKuline v dedikuvum dvuriščuSANDRA MEDVED, 6. r.OŠ VIDOVEC, Vidovecučiteljica: Sanja Biškup

KRAPINSKO-ZAGORSKA ŽUPANIJASrce ZagorjaANA MUŽAR, 8. r.OŠ PETROVSKO, Petrovskoučiteljica: Marija Bolšec

ZAGREBAČKA ŽUPANIJAPut ZagoreFRANKA ŠUŠKOVIĆ, 8. r.OŠ SVETA NEDELJA, PŠ RAKITJE, Sveta Nedeljaučiteljica: Mara Jularić

SISAČKO-MOSLAVAČKA ŽUPANIJAStara trešnjaEMA SLABAK, 7. r.OŠ NOVSKA, Novskaučiteljica: Ana Bajzek

KOPRIVNIČKO-KRIŽEVAČKA ŽUPANIJAZimska pjesmaBRUNO KATAVIĆ, 8. r.OŠ LJUDEVITA MODECA, Križevciučiteljica: Martina Valec-Rebić

16

OdjeciN A J B O L J I R A D O V I U Ž U P A N I J A M A

BJELOVARSKO-BILOGORSKA ŽUPANIJAVođa čoporaVERONIKA KOVAČ, 7. r.OŠ VELIKO TROJSTVO, Veliko Trojstvoučiteljica: Marija Smolec

POŽEŠKO-SLAVONSKA ŽUPANIJAMoja bakaJASNA POKRAJAC, 5. r.OŠ ZDENKA TURKOVIĆA, Kutjevoučiteljica: Ljiljana Bernatović-Markota

BRODSKO-POSAVSKA ŽUPANIJAPronađoh seKREŠIMIR PETRIĆ, 8. r.OŠ „JOSIP KOZARAC“, Slavonski Šamacučitelj: Josip Galović

VIROVITIČKO-PODRAVSKA ŽUPANIJAMost od riječi hrvatskihKARLA OPAT, 6. r.OŠ MIKLEUŠ, Mikleušučiteljica: Marica Kesić

OSJEČKO-BARANJSKA ŽUPANIJADvorišteVIKTORIJA NOVAČKI, 7. r.OŠ JOSIPOVAC, Josipovacučiteljica: Lidija Galović

VUKOVARSKO-SRIJEMSKA ŽUPANIJABakinih kolača zdjelaMARIJA KUPREŠAK, 5. r.OŠ MATE LOVRAKA, Županjaučiteljica: Radojka Matić

GRAD ZAGREBZlatni ZadarEVA STANEC, 6. r.OŠ BARTOLA KAŠIĆA, Zagrebučiteljica: Štefanija Turković

17


DUBROVAČKO-NERETVANSKA

OdjeciD U B R O V A Č K O - N E R E T V A N S K A Ž U P A N I J A

KrilaSunce i nebo, toplina i bistro plavetnilo... baršun noći i prostirka od zvijez-da... Pričaju mi kako su me kao malu djevojčicu očaravale ptice u letu. Željela sam letjeti s njima.

I sada, kad uronim u svjetove mašte, izmislim za sebe krila. Ponekad su to krila leptira ili nekog čarobnog bića, ponekad krila anđela ili ptice, a ponekad, meni najdraža – vilinska krila. Čarobno su nježna, prozračna i lagana, mekana, svilena, crna krila sa zlatnim završetcima.

Sjedinim se sa svojim krilima i u hipu nestanu sva ograničenja. Osobito ograničenost tijela. I, evo me, ja letim! Raširila sam krila, izvila tijelo i vinula se u visinu. Vježbam okrete u zraku, isprobavam mogućnosti. Potom se obrušavam i zaranjam u dubinu. Čarolija oslobađanja. Ispod mene mora i rijeke, kamene litice i zelene livade, mračne šume i sunčane uvale... Ispod mene smjenjuju se dani i noći. Teče vrijeme. Miješa se prošlost i sadašnjost. Oko mene beskraj. Neograničene mogućnosti. Mogu odletjeti tamo negdje iza duge. Mogu se izležavati na prostirci od zvijezda. Mogu upoznati biće iz priča. Mogu letjeti sa zmajevima i vilama, s vjetrom i snovima.

Sanjarim sjetno o krilima kojima bih mogla letjeti, postati bezbrižna. Ne gdje tamo visoko, oslobođena prizemnosti... i biti nedostižna, na putu do savršenstva.

DANIJELA FAJDETIĆ, 6. r.OŠ IVANA GUNDULIĆA, Dubrovnik

18

Odjeci

19

D U B R O V A Č K O - N E R E T V A N S K A Ž U P A N I J A

Moj dundo KrunoPamtim ga po osmijehu. Velikom, širokom osmijehu. Kao da se sva dobrota u njemu nastanila. Mislim da mu nikad nisam dobro vidjela lice. Samo osmijeh. Gledala bih kroz prozor, a s onu stranu ulice, u prozoru kuće bio je osmijeh mog susjeda i ruka podig-nuta na pozdrav. Mahao bi mi, a ja bih pružila svoje ručice, koje su se jedva vidjele. Donosio je sreću mome jutru.

Na ulici imao je svoje mjesto. Svako popodne sjedio bi u „Aruli“ na svojem stolcu. „Di si ti, moja mala?“ govorio bi mi, naslonjen na svoj drveni štap. Mahnuo bi mi svo-jom starom debelom rukom, očekujući jednak pozdrav i od mene. Gegao se dok je hodao; kao da je imao cijelo vrijeme ovoga svijeta, nikada se nije žurio. „Znaš, lipa moja,“ govorio bi mi, „kad budeš velika, bit ćeš bula.“ „Neću, bit ću moreškant!“ uvijek bih mu odgovarala, a on bi se smijao tako da bi mu veliki trbuh poskakivao.

Jednog jutra potrčala sam kao i obično da mu mahnem, ali u susjednom prozoru nije bilo nikoga. Odluta mi pogled do stolca u „Aruli“, ali ni tamo nema veselog trbu-ha, ni ruke u zraku, ni drvenog štapa...

Parti je dundo Kruno pa sad nekom gore maše i smije se onim svojim sretnim os -mijehom.

SARA KOPAČ, 7. r.OŠ PETRA KANAVELIĆA, Korčula

CSI u školi– Daj se skuliraj, mama, molim te! – rekao sam mrvicu povišenim tonom.

Mislim, nisam kriv, zaslužila je to. Uh, oprostite, zaboravio sam se predstaviti. Dakle, zovem se Luka i idem u sedmi razred. Nitko me ne konta i ne razumije moje probleme. Pa, ja sam u pubertetu, alo! Ne znaju starci što je to?! No ni moja me ekipa ne kuži. Ja sam vam kao neki intelektualac, znate? Ispred svog doba, kao onaj skladatelj Tesla. E, to je bio čovjek! Ali sad se ne bavim intelektualizmom ili kako već, nego puno važ-nijim stvarima. Pravdom, da budemo točni. Ispričat ću vam priču, počevši od današnjeg jutra, 19.12.2012.

– Diži se, osam manje dvadeset je, kasniš! – rekla je mama nimalo srdačno, povla-čeći pokrivač s mene.

– Daj, koji ti je vrag, vani mora da je ko u Sibiru! Ti stvarno ne voliš mene živoga, a? – izmucao sam cvokoćući zubima i trljajući oči.

– Ne pričaj budalaštine, zaboravljaš da sam te ja rodila i da si tu zbog mene – samo je spomenula popravljajući kosu.

I zbog tate, ne zaboravi njega... Znaš, muškarac i žena trebaju se jako voljeti... – pokušao sam dovršiti, no njezina je ruka bila brža od moga jezika. Obraz mi je gorio.

– Pazi na gubicu, mladiću – nasmijala se.


Okrenuo sam se prema satu i ugodno iznenadio: bilo je tek sedam i pet.

– I, ti me voziš u školu? – nadao sam se.

– Nop – rekla je usput radeći onaj dobro poznati ženski cmok prilikom šminkanja.

– Možda tata? – nada umire posljednja, uvijek su me učili.

– Na poslu – ugasila je moje nade dvjema riječima.

Dobro. Uglavnom, tako vam se ja spremim i krenem u školu. Tamo ništa poseb-no: pola sata spavam, pola slušam. I tako sve do četvrtog sata, kad je Marta iz predzadnje klupe vrisnula. Bila je točno ispred mene, pa me to i te kako probudilo Svi su buljili u mene s vidljivim žaljenjem u očima.

– Luki, Luki sine, što si učiniooo? – profa iz matke zaderala se kričavim glasom.

Vidite, tako vam je to. Samo par puta donesete petarde u školu, i provedete par sati u ravnateljevom uredu, i odmah ste krivi za sve loše što se događa u državi. Ogledao sam se oko sebe i vidio Martu kako pokušava izvaditi oveću, dobro ižvaka-nu žvakaću gumu iz svoje guste kose. To joj, naravno, nije baš išlo za rukom jer ju je sve više zapetljavala. Zaplakala je.

– Ne gledajte mene, Marko je! – pokušao sam se izvući, no to nije bila dobra ideja jer moj maloprije navedeni drug iz klupe danas uopće nije bio u školi. I profa meni održi lekciju. I tako to. I pošalje me u ravnatelja. I tako to. I on mi održi lekciju. I tako to. I pozove mi mamu. I tako to. I ona mi održi lekciju. To jest, još uvijek je drži.

I, eto nas u ravnateljevu prostranu uredu. Zastala je i pogledala me. Htjela mi je nabaciti osjećaj krivnje. I, uspjela je. No i ja znam pribjeći psihološkim trkovima. Zagledao sam se u nju ne trepćući dok mi suze nisu navrle na oči.

– Stvarno, mama? Stvarno mi ne vjeruješ? – ponosio sam se svojim glumačkim sposobnostima.

– O, daj, Luka, znaš da ti vjerujem, ali ovo stvarno priliči tebi, ubaciti žvakaću u tuđu kosu. Cura se mora ošišati na nulu, a to je u pubertetu društvena smrt.

– Ma, što ti znaš o pubertetu? Ako želiš biti tolerantna, budi to prvo prema meni. JA-TO-NISAM-NAPRAVIO! Želiš znati što sam radio? Spavao, da, spavao. Zašto? Pa, možda nisam normalan. Ali tko sam ja da donosim odluke? Pa to je moj život, a vi ga kontrolirate – frknuo sam i izišao iz sobe.

U hodniku na klupici stajali su Ivan i Zoki. Želite li se baviti profesionalnim ulizi-vanjem, ugledajte se u njih. Ljubimci svih profesorica. Mislio sam da razgovaraju o curama, pa sam, ovaj, počeo prisluškivati...

– Priznaj, stari, bolje ti je. Ne volim ga, istina, ali ni on nije zaslužio ovako nešto – Zoki je rekao Ivanu dok je čistio tenisice.

Tek tad mi je sinulo. Ivan se nedavno posvađao s Martom, a za vrijeme odmora motao se oko nje. Dakle, zalijepio joj je žvakaću koju je ona primijetila tek kad je sjela u učionicu. Savršen zločin. Jednim potezom uništio je moj i Martin život.

– Ja?! Ne, ne, ne – govorio je Ivan – ja imam život. Njemu sam učinio uslugu: možda ga izbace, upadne u drugu školu i postane popularan. Da, to je, učinio sam dobro djelo. A Marti će narasti nova, gušća kosa. Možda je oduvijek željela ravnu

20

21

Odjeci

kosu koja će joj narasti. A dotad ima periku – nisam bio siguran razgovara li to Ivan sa Zokijem ili sam sa sobom. U meni je gorjelo.

– Uslugu?! Ti si meni učinio uslugu?! Daj, sinko, ne tješi se. Meni se čini da ideš na jedan duži razgovor s ravnateljem. Možda se sprijateljite. Ha, vidiš, ja činim dobro djelo! – nisam više mogao obuzdavati onu vatru.

– Hoho! Naša riječ protiv tvoje. Ti si razredna maskota, a mi neka elita. Samo izvoli, prošetaj do ravnateljevog ureda i reci mu da je Ivan to napravio. Priznajemo. Moja je bila ideja, a njegovo djelo.

Ostao sam ukopan. Je li to stvarno istina? Jesam li ja razredna maskota? Samo što nisam zaplakao kad sam čuo ravnateljev glas. – Ivane? Zorane? Zar vi? Pa ja sam mislio da ste vi momci na svom mjestu! Svjesni ste da su po hodnicima kamere i da smo sve čuli?

Bio sam presretan. Sve mi se to činilo kao epizoda CSI-a ili drugog predvidljivog krimića. Ipak izgleda da će pravda uvijek... ne znam, pobijediti? Kako god, ovaj je put malo zakasnila, no svatko je dobio svoje.

Inače, da bi mi se mama iskupila, kupila mi je dugo iščekivani X-Box 360. Možda nije najbolja odgojna metoda, ali hej, tko sam ja da se žalim? A Ivan i Zoki? Pa, recimo da oni, osim na putu od kuće do škole i obrnuto, neće vidjeti danje svjetlo dugo, dugo...

ANTONIO KNEZ, 7. r.OŠ LAPAD, Dubrovnik

LažJednog se dana tata jako naljutio na mojega brata. Nisam znao što da radim, pa sam jednostavno šutio i čekao da vidim kako će se situacija razvijati. Nisam znao čak ni uzrok njegove ljutnje. Zato sam bio pomalo prestrašen. Mogao bi i na mene vikati. Malo poslije sve se smirilo, i tata i brat, i baš kad sam se opustio, tata je pozvao mene. Dotrčao sam ne znajući o čemu se radi. Pogled mi je pao na modelni brod mog djeda, koji je bio slomljen. Tata me pitao imam li ja kakve veze s tim i što taj brod uopće radi na ovome mjestu.

Imao je veze sa mnom, ali ja to nisam rekao. Bio sam prestrašen. Lagao sam. Rekao sam kratko: „Ne!“

Pošao sam spavati. Savjest me ubijala. San nikako na oči. Zaspao sam tek pred zoru.

Sutradan sam u školi svih sedam sati šutio. Razmišljao sam o tome što sam napravio.

Došao sam doma. Vidio sam brata. Stajao je tužno u sobi, ne znajući što će sa sobom. Rekao mi je da je tata nakon razgovora sa mnom bio još ljući na njega.

Tek sam tada shvatio posljedicu svojih postupaka. Mislio sam da ću eksplodirati. Skupio sam svu svoju hrabrost, otišao do tate i priznao sve. Odgovorio mi je jednom riječju: „Znam!“

KARLO KAŠTELAN, 7. r.OŠ OREBIĆ, Orebić


22


Litnja večerPoslin litnje žegelipo ti ježmul studene vode piti!

Otvaraju se lastreda kroz punistruuđe freška bava.

Pižuli uz crikvučekaju da ih noć ohladi.

Kroz Tri sularazajubjeni prolazu.

Brod je akoštai štrade nabubruod furešti i bursi.

Klape kantaju,lanterne se palu.

Inkarat i kamengubu bilu bojui toplinon zraču.

I na pjaci i teracidan je gotov,a život tek počimje.

TONI BOROVINA, 7. r.OŠ PETRA KANAVELIĆA, Korčula

Veliki kamen i tisuću kamenčićaSvatko od nas u životu ima nekakvu ulogu, stoga i smjer. Ali svatko od nas ponekad se nađe u mutnim vodama. Potpuno prepušten sam sebi, bez ikoga da mu pomogne. Tad se pitamo što će biti s nama i možemo li sve to prebroditi.

Cilj i osobnost svakog čovjeka grade razliku između svih ljudi na svijetu. Svatko od nas ima svoj put kojim samo on može koračati. Na tom putu svaki čovjek dođe do kamena preko kojega se svim silama trudi prijeći,

Odjeci

23


makar ga morao i vlastitim golim rukama razbiti. A kad ga razbije, ostaju ožiljci: boja i izraz na čovjekovu licu više nisu isti. Ne govorim o tuzi, već o promjeni. Iz ovoga ožiljka pametan čovjek crpi lekcije, odgovore i mudrosti za čitav život. Nakon toga postaje jedinstvena i posebna osoba. Prosječnost i prilagodba više mu nisu bitne, već mu je bitno da ima nešto svoje. Netko to preživi kao odrasla i zrela osoba, a netko se i izgubi, i potone. Ide protiv sebe i zauvijek nestane, jer se nije htio boriti protiv pakla koji mu je život priuštio, već se samo predao, pao na koljena i zauvijek otišao.

Neki, pak, kroz tu prekretnicu u životu pokupe toliko gorčine da se na kraju sami u njemu utope.

Ali većina, bar se nadam, iziđe na pravi put, pa od tada slijedi svoj unu-tarnji glas i teži dobrim ciljevima.

Na svakom je čovjeku izbor hoće li se uzdići u visine i izrasti u nešto zdravo ili će se jednostavno predati i pasti u zaborav. Nakon velikog kame-na pojavit će se još tisuću kamenčića koje ćemo morati micati s puta, ali nakon velike životne škole sve je lakše. Kad se izgradiš i kao osoba znaš čemu težiš, lakše se suočavaš s problemima te kvalitetnije živiš u zajednici.

NINA ČIHORATIĆ, 8. r.OŠ „BRAĆE GLUMAC“, Lastovo

U proljetnoj večeriSuton. Sunce tone u modro more. Zrake se presijavaju u zlaćanim nijansa-ma boja. Žuta. Narančasta. Crvena.

Čipkasti valovi previjali su se grebenima, dok se galeb borio s vjetrom. Šum. Pucketanje propupalih grana trešnje. Čiope su letjele u krugovima u stopu slijedeći komarce. Povremeno su se obrušavale na zaostale bumbare. Šetala sam borovom šumom. Vjetar mi je u lice donosio miris soli i zrnca pijeska. Borovi su mirisali na smolu i šuštali pod prstima vjetra. Pod zelenim krošnjama, u travi, skrivali su se neumorni zrikavci pjevajući. Borova šuma polako je prelazila u simpatično grmlje puno peludi. Niz obrasle skaline spret-ne su gušterice skakale zajedno sa mnom. S obližnjeg čempresa skotrljala se malena, razlistana šiška sve do plaže. Na plaži su me dočekali kržljava mriži-ca i zajedljivi račić. Sjela sam na neki sivi kamen. S njega je sve izgledalo drugačije. More se stapalo s nebeskim plavetnilom. Dohvatila sam oblutak u blizini i dobacila ga starim rukama modrog mora. Ono ga je zadovoljno pri-hvatilo i povuklo duboko u svoju utrobu.

Ustala sam i produžila popraćena ohrabrujućom pjesmom brižnih lastavica.

MIHAELA GAVRIĆ, 6. r.OŠ IVANA GUNDULIĆA, Dubrovnik

24


CvijetNa zelenoj livadicvjetao je plavi cvijet.Djevojčica mu priđe i reče:– Mirisavče, baš si lijep!

Zuji pčela,na nektar vreba.Zujeći sleti na plavi cvijet:– To je ono što mi treba!

Divio se cvijetu i mali mrav:– Ovaj je cvijet lijep ko san!

Doleti leptir pa cvijetu reče:– Toliko si lijep, puknut ću od sreće!

Stala kraj njega krava,ali u ljepoti nije uživala.Ona samo vikne:– Hrana!Pa ga cijelog požderala.

PAULA PETKOVIĆ, 5. r.OŠ PETRA KANAVELIĆA, Korčula

Odjeci Z A G R E B A Č K A Ž U P A N I J A

25


SPLITSKO-DALMATINSKA

OdjeciS P L I T S K O - D A L M A T I N S K A Ž U P A N I J A

MaškeU mome dvoruživi stara maška Mikica.Nikidan ukotiladva mala mačića.Jedan je bili,a drugi kafeni.Prvome smo dali ime Bili,a drugome Garavi.Po cile dane igraju seu dvoru ili konobi.Uvik gladni.Samo tražu ča će jist.Pri niki dan otac je bi na ribe.Puni Misec!Kad se vrati s mora,stavi je sić s ribonu dvor, na kameni stol.Ma, samo ča se okreni,maške su privrnile sići čapale ribe.Ma, ne male, vengo vele!Otac je vika i beštimana maške i na puni Misecjerbo smo ostali bez obida.

LEA PURTIĆ, 5. r.OŠ „GROHOTE“, Grohote, Šolta

26

Odjeci S P L I T S K O - D A L M A T I N S K A Ž U P A N I J A

Dimna kužinaJoš vitar nije utrnija vatru na kominu u mojoj dimnoj kužini. Neuništiva dimna kužina sa starim rđavin bronzinon moje bake, s komaštran koje cvile, ožegon i tronošcen koji čeka na nas.

U dimnoj kužini često se okuplja moja obitelj. Skupimo se oko vatre pogo-tovo za dugih zimskih večeri. Posjedamo na tronošce nogu savijenih da ne bi žerava i lug poskočili na cipele. Zbijeni jedno do drugoga, moja obitelj: otac, mater, brat i ja. Najvolin kad moj brat uzme čađavu tavu i u njoj ispeče krum-pire. Kako li su samo lipi i slasni!

Onda mater počne priču o toj našoj kužini. Najvoli ona o njojzi pričat. Čini mi se ka da žali za onin danima kad je bila mala. Priča ona kako se nekad uz komin stavljala lepušina na kojoj se did odmara, a baba kuvala ručak. Tute in je bilo lipo, teplo. Tu je baba vridno radila čađavih obraza i žuljavih ruku.

Nije se puno toga prominilo u mojoj dimnoj kužini. Još uvik se ositi miris toplog kruva, pršuta, suđuka, divenice. Drago mi je šta moja obitelj čuva tra-diciju i ne bi volila da se utrne vatra u mojoj dimnoj kužini.

HELENA BACELJ, 6. r.OŠ BRAĆE RADIĆA, Bračević, Donji Muć

27

Odjeci

28

S P L I T S K O - D A L M A T I N S K A Ž U P A N I J A

Jesen ovuda hoda

Ježić u toplom počiva,

lišće gasuho pokriva.

Vjeverice zadnjelješnjake kriju,

duboko usvoju špilju.

Mrki je medojako ljut,

mokar muje kaput.

Grožđe je dozrelo,cvijeće uvenulo,vjetrovi zanjihali,potoci nabujali.

Jesen stiže!Bujna, znatna, malo mokra,malo blatna.

TONĆI MILOŠ, 5. r.OŠ ŽRNOVNICA, Žrnovnica

Odjeci

29


Zimska čarolija

Iz tmurnog nebapadne kiša hladnih, bijelih pahulja.

Odjednom pogled kroz prozorprobudi radost u duši.

Zlatni kristalići po krovovimasvjetlucaju, bliješte i mame.

Iz kuća zrači toplina.Okićene grane borova i jelka pružaju sreću.

Nebeskim svodom lebde note,note pjesama koje bude usnule oči.

Ljubav zagrije hladna srca.Led se otopi i ljubav poteče kao rijeka.

Svjetlo radosti svima donese osmijeh na lica.

KLARA BILANDŽIĆ, 6. r.OŠ ANTE STARČEVIĆA, Dicmo


Bila je plavaBi san na rivi i gleda je.Bila je plava i išla je prema meni.

Opila me njena lipota.Nisan zna kako mi je ime.

Kako mi se približavalasvaki me metarmami njojpa san tako deboto pa u more.

sunce mi je tuklo u oči,a ja san joj se diviiako ništa više nisan vidi.

Bila je lipa, plava i hitra.

Ma, iako ni moja,u mislima je bila moja.

Ti dan san bi smušeni zaluđen š njon.Voli bi da je moja,ali ona ima drugoga.

Nima veze. Nać ću ja druguiako nikad ne ću zaboravitovu lipu, šesnu i – suncen obasjanu barku!

ANTE KOLUDROVIĆ, 7. r.OŠ „GROHOTE“, Grohote, Šolta

30

Odjeci

31


Vukovar za sva vremenaVukovar je grad pobjede.Njega ne možemo nikadazaboraviti.Njegove rane još nisu zacijeljele.Tuguje.Ne može zaboravitišto mu se dogodilo.Kad su ga bombardirali, bio je nesretanpoput uvelog cvijeta.I pitao u sebi: „Zašto? Zašto? Zašto?“Njegova je povijest bolna. Ostaju samo ružna sjećanja.Ali mi ga nikada nećemo zaboraviti jer on jeVukovar za sva vremena.

GORANA BUZDOVAČIĆ, 6. r.OŠ ANTE STARČEVIĆA, Dicmo

Jesenski vjetarZviždukom vjetar

budi dane.Zapleše s lišćem, kišom,dodirne travu, cvijeće.

Uvuče se u krošnjei skida kapu s glave.

IVANA MARIJA KERUM, 5. r.OŠ BRAĆE RADIĆA, Bračević, Donji Muć

32


Boja koja me nosiNe nosim ja boje, već boje nose mene. Život je ponekad prasak boja koje ni sami ne znamo opisati. Često radimo pogrešku koje nismo ni svjesni. Razdvajamo boje u pale-te, ograničavamo boje, a samim time i sebe. Odlučila sam promijeniti takav svijet, u njega unijeti odraz, ne odraz boja, nego odraz života. Odabrala sam plavu boju.

Ušla sam u novi svijet, odlučila sam – promijenit ću ga. Sve je bilo tako tmurno, dosadno, tužno. U tom su svijetu bili baš oni koji su boje slagali u palete. Prolazili su sati i shvatila sam da moram početi. Uzela sam štapić, zavukla ga duboko u srce, u najtužniji, najzapušteniji kutak svoga srca i izvukla plavu. Obojila sam nebo u plavo. Sada su svi ljudi vidjeli jedan plavi nebeski svod. Ubrzo su shvatili da u velikom plavet-nilu mogu naći kutak samo za sebe. I našli su ga. Samo jedan pogled prema gore dije-lio ih je od najljepših sjećanja na trenutke koje su proveli s osobama koje više nisu tu.

Nakon nekog vremena i vode su poplavjele. Stotine riba pronašlo je dom u moru, jezeru, potoku. Našle su svoje obitelji, ljubavi, svoj život. Nakon toga i kiša je počela padati, i ona je bila plave boje. Tako je polagano padala na zemlju, sasvim nježno, plaho, nestvarno. Zemlja je nije ostavila, već je upila, uvukla duboko u sebe, prihvatila je kao dio sebe. Napravila je ono što većina ljudi ne radi: kada joj je bilo najteže, pri-vukla je duboko k sebi.

Svi su se čudili kako je ono obično, dosadno, sivo dobilo toliko značenje. Nitko zapravo nije shvatio da su i kiša, i more, i rijeke prozirne, i da ja nisam napravila ništa veliko, nego samo dopustila da moja ružna iskustva, sjećanja, nekome posluže kao nešto dobro. Jer ja nisam dopustila da ja budem odraz njih, nego one mene. I u tome je prava moć boja.

GLORIA ŠUMELJ, 6. r.OŠ TUČEPI, Tučepi

SrećkicaJednog zimskog dana,

kad sam bio veličine očeva dlana,ugledao sam svjetlo dana.

Istog dana na nebu je zasjalamoja zvijezda Srećkica

i visoko iznad moje glave stala.

Od tada me pratiu tami i po vjetru. Svaki dan.

Moja mi Srećkica put kroz život svijetli.

IVAN MILE JURINOVIĆ, 5. r.OŠ ANTE STARČEVIĆA, Dicmo

Odjeci

33

Š I B E N S K O - K N I N S K A Ž U P A N I J A


ŠIBENSKO-KNINSKA

34

OdjeciŠ I B E N S K O - K N I N S K A Ž U P A N I J A

Biserna krasotica KrkaKvrgave i žilave masline; smreke; loza, čije grožđe daje vino koje opija slatkom gorčinom poput djevojačkih usana. Nižu se pejsaži kroz koje plovi biserna kraso-tica Krka. Po njoj bijeli labudovi i lopoči, nad njom se klanjaju vrbe, a jata gale-bova trepere u kristalnom zraku.

Pričaju da je nastala od vilinih suza koje su oplakivale junake što poginuše za ljubav i pravdu. Kažu da po mjesečini još uvijek dolaze i raspleću svoje bujne kose.

Voda joj je bistra kao suza, dno sjajno poput najsjajnijeg dragulja. Boje je neba, smaragda i akvamarina. Kako vijuga, borovi su sve gušći, a ona počinje žuboriti, tutnjiti i grmjeti. Ukazuju se slapovi, njene raspletene pletenice. Njihova grmljavina odjekuje među topolama, jablanovima i pogrbljenim murvama. Vriju, ključaju, buče i huče Skradinski buk i Roški slap. Njihova se bijela pjena, poput biserja, prosipa u jezero. Stvaraju brzace iz kojih iskaču pastrve što svjetlucaju u raspršenim kapljicama duginih boja.

Prema ušću Čikole uputio se i starac pun bora, životnih brazda koje su u to lice uklesali sunce, vjetar i mukotrpan rad. Vuče za konop već ostarjelog magar-ca, glave pognute pod teretom granja što ga nosi na svojim leđima.

Odjednom, na riječnoj plaveti, pojavljuje se otočić čiji su stražari stoljetna crno-gorična stabla koja ga u potpunosti okružuju. U toj oazi mira i spokoja, prepunoj plodova prirode, cvijeća i pjeva slavuja, žive visovački fratri. Taj otočić, između vremena i vječnosti, tišinom gotovo izaziva tjeskobu.

Krka, gizdava i dostojanstvena ljepotica, podatna i prkosna, čarobnica koja sipa svoju čaroliju. Rođena pod zvijezdama, u pljusku mirisa i oluji boja, u blista-vu ruhu, u velebnom sjaju.

Opija me njena očaravajuća, neprolazna ljepota.

Dršćem i strepim opijen tako njome, koja u sebi ima i život i dušu. Njezine oči, zelene i modre, oči ljepše od neba i duge, bude moj duh, tijelu mome daju radost, srcu mome žar. Te oči, neiscrpne i duboke, pogledom miluju putnike što pješače životom.

LOVRO ERCEGOVIĆ, 7. r.OŠ TINA UJEVIĆA, Šibenik

Odjeci Š I B E N S K O - K N I N S K A Ž U P A N I J A

Lijepo jeLijepo jeda još ima ljudi koji vole i koji se raduju.Lijepo jeda još ima ljudi koji pišu pjesme i gledaju svijet očima djeteta,da još netko vjeruje u ljubav.Lijepo jeda postoje oni koji bi odrasle, ali i nas djecu,podsjetili kakvo je bogatstvo život,kolikim smo čudima okruženi svaki dan.Lijepo jeda nas netko može naučiti kako voljeti,kako jednostavno zastati na trenutak,uživati u cvijetu, pjesmi,u svim bojama života koji nam je darovan.

FRANKA FRKIĆ, 7. r.OŠ VJEKOSLAVA KALEBA, Tisno

U prabakinu krilu na meku huštanuBio sam mamino i tatinom prvo dijete. Svi su mi se veselili i obasipali me pažnjom: mama, tata, dvije bake, dva djeda, prabaka i pradjed.

Čitali su mi priče, pjevali pjesmice, recitirali i zabavljali me na razne načine. Kad bi se svi umorili i otišli za svojim poslovima, prabaka Kata dočekala bi svojih pet minuta. Rođena 1917. godine, imala je dug i zanimljiv život. Posjela bi me u svoje krilo na mekani crni huštan, koji je uvijek mirisao na suhe smokve, kamilicu i komorač. Nježno me ljuljuškala s preostalom snagom svoga slabog tijela i zapo-čela brojalicu. Začudo, snaga njezinog pamćenja bila je još uvijek velika, pa su pjesme i brojalice pristizale jedna za drugom.

Onda bi počele priče. O Prvom svjetskom radu, o Drugom ratu, o Talijanima koji su htjeli zabraniti riječ hrvatsku, riječ bodulsku, ovdje, na otoku Murteru. A kad bi nestalo riječi hrvatske, nestalo bi svega hrvatskog! Kad bi nestalo riječi hrvatske, nestalo bi sjećanja i povijesti našeg naroda, nestalo bi svih narodnih mudrosti, svih pjesama i brojalica, a nekako mi se čini da bi nestala i moja praba-ka. A kako bi onda i mene bilo?!

Slagala je tako moja prabaka priče o svom životu, o životu svoje obitelji. Slagala je vremena i ljude mekim bodulskim glasovima i naglaskom. Ja bih lagano u tom mekom huštanu, s tim mekim „ć“, utonuo u san.

Danas, kad zatvorim oči, kad se spremam za san, lako prizovem prabakino lice, tople smeđe oči i meke riječi hrvatske.

ANTE PERIŠA, 7. r.OŠ TINA UJEVIĆA, Šibenik

35

36

OdjeciŠ I B E N S K O - K N I N S K A Ž U P A N I J A

Jadrijsko diteNa najlipšem mistu na svitu,kraj beskraja uspavanog mora,budi se razdragani cvrčaki opojan miris bora...

Još pomalo snenaoden do kabinai čujem pozdrav galeba,sunca i stina.

I maestral se javii pozdrav mi nosi:„Dobro jutro, Domina!“milujući me po kosi.

Zaranjam u plavetnilo mora i mislim:„Ne razumiš ti ovu lipotu, moj svite.“Nju ćuti samo kamen, more i ja,uvik tvoje jadrijsko dite!

DOMINA ĆURKOVIĆ, 5. r.OŠ TINA UJEVIĆA, Šibenik


37


ZADARSKA

38

OdjeciZ A D A R S K A Ž U P A N I J A

DažiVonka daži ka’ iz kabla.

Grmi, lampo, a i letrike će nestati.

Nevjera sa zmorca divljo,Šuškaju i škriplju stabla maslinov.

Vitar kido grone,Lišće vije u oči.

More se zapinilo, nikako da seOd vitra smiri.

Zavezane batele i kaićiBrzo će se napunit dažjun.

Daži, ne staje, otok grmi, lampo.A di ću sa jo?

Di ću ka daži?U teplu posteju bižin.

DARIJA PERIĆ, 5. r.OŠ BARTULA KAŠIĆA, Zadar

Odjeci

39

Z A D A R S K A Ž U P A N I J A

Slani medPričala mi je baba što joj se dogodilo kad je bila curica od sedan godin. Njezin did ima je košnice koje je priko prolića i lita drža u polju pet kilometri dalje kuće zato što je tamo reslo puno strišanj i marašak. Bilo je i puno poljskog cvića s kojeg su čele skupljale med. Stari did svaki je dan iz košnice vadija med i vrca u vrcalici. Baba bi ujutro s tovaron Runjon, na kojen su visile dvi kante, pošla po med.

Čim bi baba ugledala dida, vikala je:

„Dide, dide, evo me! Došla san!“

„Ajde, ajde, dite moje. Skini se s tovara, siđi i poji malo saća s medon.“

Did bi napunija kante, stavija na tovara i reka babi:

„Ajde, dite moje, tribaš pojti po malo, pazi na gujine, odi po sri puta. Uvik budi ispred Runje da ti ne bi pobiga.“

„Dobro, dide, pazit ću i na gujine i na Runju.“

Uvik je prije bilo dobro, ali toga dana Runje je isprid sebe vidija magaricu. Poludija je za njon, počeja trčati, a baba za njin. Sve se prašilo oko njih. Baba se najprije počela smijati i vikati: „Runje, stani! Runje, čekaj!“

Ali, ni bilo koristi. Posli smija baba je počela plakati i tako niz brig, uz brig. Niz brig, uz brig – tovar trče sve brže. Kante su počele padati i med se prolivati. Trčali su magarica pa tovar, pa moja baba za njin skoro sve do kuće.

Cili je put baba plakala. Meda više ni bilo. Runje je sta kad je doša u dvor, a onda je mate vikala na moju babu: „Crna kćeri, u što si gledala? Što učini? Platit ćeš mi slano!“

„Nemoj, ma, vikati. Nisan kriva. Nisan mogla uvatit tovara“, odgovori baba. Mate nije babu tila poslušati, nego je otkinula šibu s mendule i dobro je išibala.

Baba je sila pod mendulu i plakala ka kišna godina, a Runje se napija vode, do nje lipo lega i zaspa.

KORINA BEŠIĆ, 7. r.OŠ PETRA PRERADOVIĆA, Zadar

40


Dječak iz posljednje klupeStajala sam uz prozor gledajući kišu kako pada. Ulica je bila uglavnom pusta, dan vrlo tmuran, i u srcu sam iznenada osjetila tugu. Bilo je uvijek tako kad bi se sje-tila Tobija, dječaka iz posljednje klupe pokraj prozora.

Tobi je dječak čija se obitelj doselila iz Zagreba u Deringaj, malo mjesto blizu Gračaca. Imao je dvanaest godina, i bio nov učenik u našem razredu. Razlog zbog kojeg se doselio nikom nije bio poznat. Odmah smo shvatili da je Tobi malo drugačiji od nas. Tobi nije želio govoriti. Nije se želio družiti. Ni s kim se nije uspije vao sprijateljiti. Samo je sjedio u razredu, ali kao da i nije bio prisutan. Od Tobija nikad nismo čuli niti riječ. Kad bi ga tko od učitelja nešto upitao, samo bi spustio glavu i pravio se da ne čuje. Nitko nije znao što se s njim događa niti zašto se tako ponaša. Uskoro su ga dječaci iz razreda počeli zafrkavati, ali Tobi se nije branio. Pravio se da ga se to ne tiče. Samo je čvrsto stiskao šake i okretao glavu na drugu stranu kad bi mu se netko obratio. Sjećam se da je učiteljica jednom rekla da ga ne zafrkavamo jer Tobi ima velike probleme. A mama mi je rekla kako pričaju da se nešto loše dogodilo toj obitelji te da je otada Tobi u šoku i ne komu-nicira ni s kim.

Sjećam se da je jednom Tobi pobjegao i da su ga svugdje po selu tražili. Već se bio spustio i mrak, a Tobija nigdje nije bilo. Našli su ga tek kasno u noć, pro-mrzla i mokra negdje u šumi.

Jednog je dana posljednja klupa do prozora ponovno bila prazna. Učiteljica nam je rekla da se Tobi vratio s roditeljima u Zagreb jer mora posjećivati dječjeg psihologa svaki dan budući da ne želi govoriti.

Kasnije smo saznali da je Tobi prije dolaska u Gračac izgubio brata, koji je umro od leukemije, te da se s tim nije znao pomiriti, kao ni njegovi roditelji, koji su ga zanemarili i, umjesto da se o njemu brinu, svoju su tugu liječili alkoholom.

Često mi pogled skrene prema posljednjoj klupi. Iako Tobi nije govorio, posao je dio našega razreda i svima nedostaje taj dječak kovrčave žućkaste kose, ispod koje se kriju dva preplašena velika plava oka.

Neka djeca nemaju djetinjstvo. Moraju brzo odrasti. Poput Tobija.

Uoči Božića Tobiju smo odlučili poslati pismo u kojem smo mu na kraju napi-sali: „Tobi, svi te volimo i žao nam je što ti to nismo znali pokazati dok si bio s nama.“

Znam da smo mu to trebali reći prije. Ali nikad nije kasno reći nekome da ga voliš.

Poslije kiše dolazi sunce. Nadam se, i u Tobijevu životu.

RENATA TOMIĆ, 5. r.OŠ NIKOLE TESLE, Gračac

Odjeci

41


NeveraZaškurilo se nebo.Modri oblaci pokrili su božju zvizdu.Sa zmorca tutnja, siva i lampa,spojilo se nebo i zemlja.Crna kontrina spuštala se priko škoja.Dolazi nevera!

Diglo se jugo i po moru jaše,na refule tuče i budi pospane vale.More se pini i propinju vali,bisno ziblju kaiće u vali.Škuro je ispod mrkog neba.Dolazi nevera!

Sva se čeljad u kuće sakrila.Ko da je neko ozgo vodu iz mašteja prolija.Jedre kapi po caklu bubaju,a nebeske strile plešu i sivaju.Škure škripju, zvona se čuju s kanpanela.Došla je nevera.

LUKA DIJAN, 7. r.OŠ SUKOŠAN, Sukošan

„Krajevi su ljudi, a ljudi su krajevi.“(A. G. Matoš)

More se nervozno ljulja ispod tmurnog neba išaranog galebovima. Prolazim rivom. Iž se zimi pretvara u neko sasvim drugo mjesto. Usamljeno mjesto. Stare kamene kuće svjedok su vremena. Čak i miris lavande, ružmarina nesta-ne. Još pokoji stari ribar sam sjedi na krmi broda, kao i uvijek nezadovoljan ulovom. No ipak nije usamljeno mjesto. Usamljeni su ljudi.

TEA TOMAN, 8. r.PRIVATNA OSNOVNA ŠKOLA NOVA, Zadar

42


Sličice iz djetinjstvaOdrastam, a to ne želim. Obveze me pritišću sa svih strana, ali ja još uvijek želim biti dijete. Imam osjećaj da je moje djetinjstvo završilo i da stavljam ključić u vrata svoga kraljevstva. Sada se sjećam samo sličica.

Večer je... Unatoč spiralama, komarci neumorno lete oko nas, a ja oko stola patroliram s peckalicom i tek ponekad uzaludno zamahnem zrakom. Mala Lana, moja sestra, spava u maminom naručju. Edi, moj brat, gleda kroz stari francuski dalekozor nebo puno zvijezda pa naglas izgovara imena zviježđa iako znam da ih ne zna pokazati. Tata još uvijek večera. Oko gole žarulje skupljaju se noćni lepti-rići, a oko obližnjih grmova cvijeća lete oni veliki. Čim se neki približi, ja zamah-nem peckalicom i veselo pokliknem. Ti leptiri noći sada nose moju uspomenu.

Noć je... Prozori na katu su novi i nemaju zavjese. Samo grilje, koje su otvore-ne. Svi spavaju ili se, vjerojatnije, pretvaraju da spavaju jer se grmljavina približa-va. Sa svojim bezimenim plišanim psićem izvlačim se iz kreveta. Otisci tabana ostaju na parketu u hodniku. Približim se prozoru. Pogled je dobar i puca u dalji-nu. Do maloprije je padala kiša, a sada u daljini nešto titra i približava se. Tanke crtice paraju nebo, a ja još čvršće stisnem svoga psića. Gromoglasan zvuk drobi nebo. Meni se srce stisnulo, ali volim munje. One čuvaju moju uspomenu.

Zora je... Prije sam se uvijek budila rano, u zoru, dok je sunce tek izlazilo ili dok je još bio mrak. Mama je otišla na posao, a tata se spremao otići u selo. Uvijek bih ga uhvatila prije nego bi krenuo i ne bih mu dala mira dok bi me on bezu-spješno pokušavao vratiti na spavanje. Danas, ako bi me tko pokušao probuditi prije šest, vjerojatno ne bi uspio.

Ugljan... Selo u kojem sam odrastala do trećeg razreda. Nije veliko, no prepu-no je mačaka i ljudi, posebno ljeti, posebno ujutro, kada se svi skupe u središtu da obave što trebaju prije podnevne žege. Nakon što bismo obavili kupovinu, tata i ja sjeli bismo prekoputa u kafić, tata bi naručio makijato, a ja veliki šlag. Dok bih, prstiju i lica zamazana od šlaga, listala strip Mickey Mouse (brat će me ubiti kada sad shvati zašto su svi umrljani), tata bi bacio pogled na partiju brišku-le za susjednim stolom. Briškulu još uvijek volim igrati.

Veliki je odmor... U mojoj staroj školi na otoku svi bismo ili poletjeli prema igra-lištu iza škole i igrali se zmajeva, ratnika i nogometa ili se stali verati po stablima ispred škole sve dok nas naša kuharica – spremačica ne bi potjerala. Ta su stabla posebna. Nisu visoka, imaju niske grane i sva su čudno zavinuta, baš kao stvorena za penjanje. Voljela sam visjeti naopačke s grane, no nikada se nisam usudila pustiti ruke kao moja prijateljica Stefani, iako sam htjela biti tako hrabra. Danas bih sve dala da se mogu još jednom, bez straha da ću pasti, popeti na stablo.

Sladoled... Danas je to mjesto zatovreno. Nekad smo ga zvali „Makedonac“ jer mu je vlasnik doselio iz Makedonije. Imao je najfiniji i najjeftiniji sladoled u cijelom selu. Meni bi uvijek u njega dodao kišobrančić ili papirnatu puflicu. Cijela je obitelj ondje. Gužvamo se za malim okruglim stolićem, a u pepeljari je moja Teletubis lopta. Svi ližemo sladoled. Taj mi sladoled zamrzne misli na trenutak.

Odjeci

43


Igra... Brat me lovi, a ja trčim vrtom. Kroz šipražje i travu, pokraj grmova ljubi-častog cvijeća. Mačke bježe pred nama. Odjednom se spotaknem i padnem, oderem koljeno po tko zna koji put, no Edi se približava, a ja se smijem i bježim dalje. U ožiljcima počiva moja uspomena.

Ljeto je... Oduvijek mi je bilo dosadno ljeti spavati popodne. Tada zrikavci zriču najjače, a vjetrić je, ma kako rijedak, ugodan na koži, pa dok svi spavaju, ja se iskradam u vrt i tražim mačke. „Mic, mic, mic, maco!“ zovem ih i šuškam kutijom mačje hrane. Začas ih se nekoliko skuplja oko mene mijaukanjem tražeći hranu. Nastojala sam ih uhvatiti i podići, no tek su mi rijetke to dopuštale, a one koje to nisu, ostavile bi mi ogrebotine, zbog kojih je mama uvijek šizila. Mijaukanje me prati još i danas.

Kiša... S torbom preko ramena, čekam mamu da se ukrca kraj mene u autobus i krećemo na trajekt. Dok autobus staje ispred bolnice gdje mama radi, kiša se slijeva preko prozora. Obraz mi je naslonjen na nj; sjećam se da je bio hladan. Kada se mama ukrca, pokazujem joj note koje sam za danas morala naučiti. U trajektu najčešće crtam ili čitam. Tako mama i ja svaki tjedan tri-četiri puta putu-jemo u grad u glazbenu školu. Note i more u mojoj su prošlosti zajedno.

U nepoznato... U grad stižemo na početak drugog polugodišta. Mama, sestra i ja smještamo se u stančiću u blizini glazbene i moje nove škole. Kada bi mama otišla na posao, dolazila bi nas čuvati jedna studentica. Odlazili bismo u knjižnicu ili u park. Navečer, prije spavanja, čitala bi nam priče o nespretnim vješticama i zmajevima koji štucaju, o djevojčicama koje se penju po krovovima i o dobrim divovima. U trećem sam razredu, uz drugu tetu, naučila peći palačinke i raditi jednostavne kuglice od keksa i čokolade. Danas ja čitam priče i učim mlađu sestru Lanu raditi kolače.

Iz dana u dan slažem nove sličice u svoj album uspomena. Većina njih izblije-djet će tek do mutnih obrisa, a neke će ostati jasne i čiste. Stvarat će moje misli, moje osjećaje, mene samu.

EVELIN DELIĆ, 8. r.OŠ ŠIME BUDINIĆA, Zadar

44


PokajnikNedavno sam u školi imao lektiru. Ah, ta lektira! Tako me živcira! Prepisao sam nešto s interneta. Znam, nisam je pročitao, ali zar baš svaki put moram dobiti lošu ocjenu?! Molio sam se na satu kako se ne bi u imeniku otvorilo moje ime, ali otvorilo se! Kao kakva nesretna tradicija baš svakog mjeseca. Dobio sam negativnu ocjenu. Opet.

Krenuo sam kući pješice, misleći što me tamo čeka. Tata na negativnu ocjenu burno reagira. Lagano sam otvorio vrata i potiho krenuo prema svojoj sobi u nadi da ću izbjeći ona svakodnevna očeva pitanja: „Kako je bilo u školi? Ima li koja ocjena?“ Ali primijetio je moju namjeru, pa me, kao u inat, pitao: „Kako je bilo u školi?“ „Dobro“, ravnodušno sam odvratio misleći da će zaboraviti ono drugo pitanje. „Jesi li dobio koju ocjenu?“ pitao je otac znajući da nešto skrivam. Mmljao sam nešto u sebi smišljajući odgovor. Ali ništa mi nije bilo na umu. Rekao sam istinu. Očekivana očeva reakcija pokrivala je sva moja nedjela. Trpio je sve do zadnje kapi, a kap koja je prelila čašu ova je jedinica. Izvikao se na mene i izbacio sav bijes. Slušao sam to i sve je u meni kipjelo. Viknuo sam: „Dosta mi je svega!“ Istrčao sam ih kuće i pobjegao. Ni sam nisam znao kamo ću krenuti.

Uputio sam se u park. Kako se lagano spuštao mrak, bilo mi je sve hlad-nije. Otac je mislio: „Vratit će se on, oštra je zima vani.“ Noć me svojom hladnoćom nagovarala da idem doma. No nisam se micao iz parka! Htio sam sačuvati onaj svoj ponos, htio sam pokazati i dokazati svoju sigurnost u odluke koje donosim.

Ujutro sam se probudio na klupi u parku. Nesigurnim sam korakom kre-nuo doma, a grlo me tako boljelo... Nisam se osjećao dobro. Kad sam zazvonio, na vratima me dočekao zabrinuti otac. Ponosno sam ušao u kuću, ali je otac ipak shvatio da sa mnom nešto nije u redu. Nadam se da sam ga naučio lekciju!

Ipak, bilo mi je žao. Pokajao sam se kad sam vidio suzu u njegovu oku, ali sam i shvatio da nepromišljena djela često imaju negativne posljedice. Osim mene, pokajao se i moj otac. Znao sam to po čvrstoći zagrljaja kad sam zakoračio u kuću.Sljedećih dana ležao sam u groznici.

JOSIP DEMO, 7. r.OŠ „SV. FILIP I JAKOV“, Sv. Filip i Jakov

45

Odjeci Z A D A R S K A Ž U P A N I J A

Šegrt HlapićHlapić, šegrt dobar i umiljat je bio,

da ljudi svi dobri i iskreni budu – to je htio.

Laž i zlo volio nije.Želja mu je bila

da čovjek svak’ od srca se smije.

Prešao je, uz pomoć dobrote,

sto tisuća miljai sretan došao do svog cilja.

Iz lika njegovog shvatio sam:žarka mu je želja

da dobrota njegova prijeđe na svakog čitatelja.

I nek’ znade svak:dobrota nije posao lak!

Ali ona uvijek se vraća,a zla misao,

ako slijediš Hlapića,postaje sve kraća!

ANTONIO MIOČIĆ, 6. r.OŠ JURJA BARAKOVIĆA, Ražanac

46


Osjećam morePlovimo s otoka Pašmana prema Zadru. Pučina plave zore i ljetno jutro razletješe galebove po sanjivom nebu. Grakću.

Prolazimo ispod mosta koji povezuje otoke Pašman i Ugljan. Ovdje, u uskom kanalu, strujanje mora veoma je jako. Razmišljam... koliko tajna skrivaju morske dubine? Koliko radosti pružaju plava prostranstva?

Znam da ovo more, što se jutros stakli zbog bonace, može biti uzburka-no, sivo, prijeteće, opasno, okrutno i bijesno, ali uvijek iskreno. Ipak, volim ga, jer su moji djedovi i pradjedovi rođeni na njegovim otocima, i od mora su i s morem živjeli.

„I ča ćeš lipje nego jubit more?!“ Tu poruku osjećam u sebi, kao da mi je govori neki moj daleki predak, a ja sam ponosna jer osjećam isto.

More i ja postajemo jedno. Valovi mi prilaze sve bliže pa mi šapuću što su doživjeli. Zajedno govorimo, pjevamo.

Zagledam se u daljinu i zaboravim tko sam i gdje sam. Sve što tada vidim i znam jest more. Uzimam kormilo iz djedovih ruku i usmjeravam našu gaje-tu prema Zadru. Galebovi nas stalno prate. Njihova su putovanja vječna.

Približavamo se Zadru, koji se kupa u čipkastoj jutarnjoj magli još umoran i pospan. Miriše jutro po maestralu, po vječnosti našeg mora.

ANA ŠARIĆ, 7. r.PRIVATNA OSNOVNA ŠKOLA NOVA, Zadar

47

Tako ti je to, Kate moja, bilo„Najprije se posije žito“, govori baka počinjući svoju priču o mukotrpnom radu iz dav-nina. „Od zimskih dana pa sve do lipnja ono raste i polako stvara klas. Do Antonje, otprilike, požuti, počinje sazrijevati, a zatim se žanje. Žetva je bila ajme majko! Ne znaš je li gore kad rodi ili kad ne rodi. Nije bilo nikakve aparature. Želo se srpom. Čini mi se da me još i danas bole žuljevi po ovim jadnim dlanovima“, snuždeno će baka. „Ajmo dalje“, veli brzo kao da se probudi iz sna. „Srpom loviš koliko u šaku stane i slažeš takozvane ručice, a ručice zatim u snopove. Snopove za uže pa tovariš na ove jadne kosti i nosiš do guvna. To je okrugli prostor od oko pedesetak kvadratnih metara s kamenom podlogom. U sredini je guvna stožer. Sve snopove poslažeš na guvno i dove-deš dvi mazge zavezane za stožer te ih goniš u krug na jednu pa na drugu stranu tri- -četiri ure.

Nakon toga blagu ide zaslužena nagrada – ručak na obližnjoj livadi. Zatim slamu odvajamo od žita – svako na svoju stranu. Kad zapuhne zapadni vitar i dobro ugrije, lopate u ruke i bacaj žito u zrak kako bi se očistilo od plive. Nakon toga čisto žito u vriće pa jopet, Kate moja, na kosti i nosi kući. A kod kuće jopet nanovo. Žito u rašeto. Strojiš, strojiš što bolje moreš, da ostane što čišće. Čisto žito stavljaš u kameni žrvanj i žrvnaš dok ne dobiješ čisto brašno. Kad je brašno gotovo, stavljamo ga u sito. Kroz sito ispada ono skroz sitno na kakvu krpu, a ono krupno ostaje u situ. Čisto brašno stav-ljamo u drveni škip, te uz dodatak vode, soli i kvasca misimo kruv. Ali bila je i nestašica kvasca, pa smo se snalazili tako da uvik ostavimo komadić tista za drugi put. Pripremljenu smjesu stavljamo da kvasa na toplo mjesto. U međuvremenu ložimo vatru na ognjištu. Najbolji su dračovi suvarci. Začas planu i od nji je dobra žerava. Višaš peku na komoštra i griješ je.

Nakon toga ožegon mičemo žar s ognjišta te uz pomoć lopara na nj stavljamo ukva-sani kruh. Poklopimo pekom na koju smo nasuli žar. Tako se kruh peče. U međuvre-menu bacimo oko dva-tri puta da vidimo situaciju. Nakon sveukupno četrdesetak minuta kruh je gotov. Skidamo peku, izvadimo kruh, oprašimo ga od luga i ostavimo da se ladi. Kad se oladi, svaki član dobije po komadić. Da vidiš samo, sladak li je bija! I eto, Kate moja, to ti je to. Takva je naša borba za koricu kruva bila. Ratište nam ravno bilo nije.

A danas kruva na svakom koraku, na smetlištu i na asfaltu. Akoš ist, more; ako neš, ne moraš. Izobilje svega, ali Bog zna dokad će sve to trajat?! Danas je sve kinesko, vidin i ja napolak ćorava. Morda više ni kruva ne bude nego neki sushi ili kako se već reče“, završava polako baka.

KATARINA JUKIĆ, 7. r.OŠ STARIGRAD, Starigrad

Odjeci Z A D A R S K A Ž U P A N I J A

48


PolicajciNaši policajci svakog ljeta

upoznaju ljude iz cijelog svijeta.

Postoje kriminalci koji su opasni kao vrag,pa nijedan policajac prema njima nije blag.

Postoje i policajci koji su blagi,zato su oni meni dragi.

Lijepo je što dostojno svoje odore nosei što se svojom zemljom ponose.

Važno je da svoju domovinu brane plemenitoi da se ne prodaju ni za kakvo mito.

Jer domovina je za nas k’o dobra vila,uvijek dobra, plemenita i mila.

ANTONELA BAČINIĆ, 6. r.OŠ „VLADIMIR NAZOR“, Neviđane

Požeški policajac spasio pet napuštenih psića: “Ne bi preživjeli po hladnoći do jutra”

49


LIČKO-SENJSKA

50

OdjeciL I Č K O - S E N J S K A Ž U P A N I J A

Šarkova potragaOko ponoći probudiše me neki čudni vukovi i glasovi koji su dolazili iz dvo-rišta. Obukla sam se i hitro izišla.

Ugledala sam roditelje i baku i upitala ih što se događa. Mama je odgo-vorila da nema ovaca u toru.

Pustili smo Šarka s lanca i dali se u potragu. Otišli smo na livadu gdje ovce obično budu, jer je ondje sočna trava. Nije ih bilo. Nastavili smo potra-gu i gdje god bismo zastali, Šarko bi glasno zalajao i produžio. Imala sam dojam da nam želi nešto važno reći.

Kad smo stigli do jednog proplanka, pas je brzo protrčao ispred nas. Trčao je brzinom munje i nije se obazirao na naše povike. Odjednom se u daljini začula zvonjava zvona naših ovaca i Šarkov lavež.

Stala sam kao ukopana ugledavši psa kako tjera stado prema kući. U tom trenutku srce mi se širilo poput balona koji napuhava nestrpljivi dječak. Pomislila sam da sanjam, da mi se to priviđa, ali ne. Zaista je to bilo naše stado koje sam osobno sinoć zatvorila u tor.

Pridružili smo se Šarku i stadu i zadovoljni krenuli doma. Kad smo stigli, baka je zatvorila ovce, a Šarka nagradila komadom najukusnijeg mesa. Slatko je jeo zasluženu hranu, a nas četvero sjeli smo u dvorište i nagađali kako li su ovce pobjegle. Svi su rekli da ih nisam dobro zatvorila te su one izišle iz tora.

Bilo kako bilo, Šarko je odigrao veliku ulogu. Svi smo zadovoljni i ponosni na njega!

NIKOLINA STEVIĆ, 8. r.OŠ DONJI LAPAC, Donji Lapac

Odjeci

51

L I Č K O - S E N J S K A Ž U P A N I J A

Odjednom – ugledam svjetlo danaBilo je to 24. studenoga 2000. godine u 8.35 sati. Nekoliko dana prije mama je došla u bolnicu, točnije u rodilište. Probudila sam se u nekakvoj, ako sam dobro načula, maternici, utrobi ili carskom rezu. Mama mi nikad nije objašnjavala razliku između ovih triju pojmova. Mislila je da je ne čujem budući da se još nisam rodila. Igram se pupča-nom vrpcom. (Čudnog li imena, mislim stvarno, zašto toj igrački nisu dali bolje ime?) Nakon te dosadne igračke (bolje bi bilo da je Fisher Price) idem u ring. Danas se bok-sam s maminim, navodno, organima ili možda s vremenom za doručak, koji trenutno spominju. Nadam se pobjedi. Mama za vrijeme borbe neprestano uzvikuje: „Au, joj, aj, uh!“

Moji budući, valjda presretni, baka i djed došli su nam u posjet. Tata radi. Baka tvrdi da ću biti djevojčica, mama na to odsutno odgovara: „Što god da bude, samo da je zdravo!“ Zamislite, obraća mi se u srednjem rodu. Mami se sviđa ime Lucijan, u sluča-ju da budem muško. Tata je (još kad je bio malen) rekao da će imati kćer i da će se ona zvati Roberta. I tati se sviđa ime Lucijan, a i mami Roberta. Ipak, još se uvijek ne zna kojeg ću ja spola uopće biti. Moji roditelji to prije mog rođenja ne žele saznati. Mama leži u sobi s mojom, što se tada još nije znalo, krsnom kumom. Čeka me još samo jedna noć do dolaska na novi i, nadam se, puno svjetliji svijet.

Došlo je jutro, nakon još jedne za mamu naporne i neprospavane noći. Mama ide na posljednju kontrolu. Jedva sam čekala da prestane hodati. Ljulja se poput debelog pingvina, a ja se u njoj okrećem kao nekakva, moglo bi se reći, nepravilna lopta. Napokon je sjela. Doktor joj govori: „Za petnaest minuta po vas će doći sestra. (Koliko ja znam, moja mama nema sestru, ali dobro.) Odvest će vas u operacijsku dvoranu, rodit ćete na carski rez.“ (Pa, nije ona carica da rađa na carski rez!) Uspavali su mamu. Igram se svojom najdražom pupčanom vrpcom. Odjednom – ugledam svjetlo dana. Odvajaju me od pupčane vrpce, pa ću od sada morati sama jesti. Plačem, ritam se, kažu da sam jako zdrava. Visoka sam točno pedeset jedan centimetar i teška tri i pol kilograma. Oprale su me i presvukle tamo neke babice. Nose me u inkubator da se ugrijem. Spominju da ću spavati s Ivanom i Matejom (to mi je buduća kuma i njen sin) jer će Sanja, moja mama, ovu noć biti na intenzivnoj. Došao je tata. Gledam u njega i smijem se. Čujem doktoricu kako govori: „Sanja se budi iz anestezije!“ Tata je rado-stan i uzbuđen.

Na vratima vidim baku i djeda. Baka plače od sreće. Svi prave čudne grimase, smiju se i govore mi. Najviše mi smeta što mi se unose u lice. Ja ih samo zbunjeno promatram.

Sljedećeg jutra probudih se u maminu naručju. Radosna je i govori mi: „Anđele moj mali, mamino sve na svijetu!“ Čujem da za tjedan dana idemo kući. Jedva čekam taj trenutak.

ROBERTA ERNEK, 6. r.OŠ DR. JURE TURIĆA, Gospić

52

OdjeciL I Č K O - S E N J S K A Ž U P A N I J A

Luda vožnjaS prijateljicom sam otišla na obližnji brijeg na sanjkanje. Ondje je bilo mnogo djece, skoro svi iz naše škole. Netko je donio sanjke, netko skije, a bilo je i onih koji su se spuštali na debelom najlonu.

Prijateljica je sjela na svoje sanjke, ja na svoje i jurile smo niz brdo sijekući snijeg kao brod morske valove. Sanjke su jurile kao lude i nisam ni pomišljala na zaustavljanje. Srce mi je od radosti tuklo brzo te sam pomislila da će iskočiti. Podigla sam ruke uvis i vrištala od sreće. Odjednom sam čula: tras. Ništa mi nije bilo jasno. Nešto se dogodilo.

Da, dogodilo se to da sam udarila u prijateljicu i ona je odletjela na jednu stranu, ja na drugu. Od silnog udarca polomila sam drvenu ogradu, a prijateljica je ležala u snije-gu glave zagnjurene u bjelinu. Na sve je strane odjekivao zvonki smijeh ostale djece. Uživali su u našoj nesreći.

Podigla sam se i otišla da joj pomognem ustati. Čula sam njezin plač i grube riječi: „Odlazi od mene da te nikada više ne vidim.“

Pokušala sam joj objasniti da nisam ništa kriva, da se to jednostavno dogodilo, da su krive moje brze sanjke... Sve je bilo uzalud.

Zaboljelo me njezino ponašanje. Uzela sam sanjke i otišla kući. Nisam se mogla smiriti. Izgubila sam najbolju prijateljicu, a nisam kriva.

Sutradan je došla do mene i zamolila da joj oprostim. Priznala je svoju pogrešku. Prihvatila sam ruku pomirenja, i naše je prijateljstvo nastavljeno.

ERIKA ZUBAN, 5. r.OŠ DONJI LAPAC, Donji Lapac

BiciklOd bake na dar dobio sam bicikl plave boje. Bio je onakav kakav žele skoro svi dječaci mojih godina. Zamišljao sam da se vozim na njemu uz brijeg pa niz brijeg, po kiši i snijegu, po livadi i cesti... U stvarnosti je bilo drugačije.

Kad sam sjeo na bicikl, padao sam, nikako nisam uspijevao održati ravnotežu, iako me mama hrabrila. Katkad je znala svoje ruke staviti na bicikl i držati me. Svakoga sam dana vježbao. Isplatilo se. Naučio sam voziti, i nije to više bio samo moj san.

Vozeći se na biciklu, doživio sam mnogo lijepih trenutaka, upoznao nekoliko novih prijatelja. Najljepše su mi vožnje u prirodi. Opija me miris poljskog cvijeća, a osobit je užitak ugledati lane ili zeca kako uplašeni bježe ispred mene i moga bicikla. Za lijepih sunčanih dana s prijateljima odlazim do bazena na kupanje. Na biciklu odlazim u trgo-vinu i dovozim mami hranu. Sestru vozim u susjedno selo njezinoj prijateljici.

Jednostavno, otkada sam dobio bicikl, moj se život potpuno promijenio. Život mi je postao ljepši, bolji, a i ja sretniji i zadovoljniji. Beskrajno sam zahvalan baki!

MARKO ĐUKIĆ, 6. r.OŠ DONJI LAPAC, Donji Lapac

Odjeci

53


ISTARSKA

54

OdjeciI S T A R S K A Ž U P A N I J A

Ljepota

Učka je nataknula bijelu kapuod oblaka.

Sunce je zapelo u Areni.U središtu je vrtnje Pazin stari.

Poreč se kupa u plavetnilu mora.Umag je na granici, a galeb u valici.

Istra je moj dom,u njem je dragi ča

i boškarin i djedova njiva pusta.

Stara ura štuca s bijelog zvonika,u zamasima težačkim zvuci roženica,

u borovima zborovi neumornih cvrčaka.Vinogradi su puni nabreklih žuljeva.

Stare masline grče se od bolovapod naletima bure i juga.

U plavom oku kaduljezuje omamljene pčele.Žuti cvjetovi brnistre

zlate se kao rasuti dukati.

More se mazno ljulja.Bijele se valovi od pjene,

a na plažama samo ljudske sjene.Sunčevi krakovi pomrsili su

dugine mostove.

Uz panične krikove galebovasunce se utapa u moru

darujući na zalazu svoju rumennebu.

Sipi tišina.Samo more još žamori,

šuška,uzdišei sniva.

EMILY ANĐELKOVIĆ, 6. r.OŠ KAŠTANJER, Pula

Odjeci

55

I S T A R S K A Ž U P A N I J A

Bau-bau

Sva djeca vole ići u školu! Pitajte ih, pogotovo one u vrtiću. Svi će vam odgovo-riti jednoglasno: „Da, jedva čekamo školu!“ Dobro! A, što se to kasnije događa s nekom djecom da bježe iz škole i ne mogu je smisliti?

Istražujući malo unutar škole i oko nje, naišao sam na toga nesretnika koji hara školskim hodnicima, a zalazi i u učionice i ometa nastavu. Radi se o lošem duhu škole, koji širi negativne vibracije, što pogubno utječu na učenike slabijega imu-nološkog sustava. Takva djeca ne mogu se obraniti i podlegnu utjecaju loše energije iz okoliša.

Taj nesretnik, zvan Bau-bau, stade mi na put toga jutra kad mi se najviše žurilo. Na pola puta do škole čudovište mi zapriječi put. Izgledao je strašno. U podera-nim i prljavim krpama nije mario za izgled. Učinio mi se nasmrt preplašen. On je, ustvari, bježao iz škole! Bio je blijed, mijenjao je boje od žućkaste preko zelene do sive i drhtavim glasom prozborio: „Bježi! Spašavaj se! Iz hrvatskog nikad dosta one lektire, gramatike i dramatike! Sad moram izmišljati neistinite i bedaste priče! Povraća mi se od toga svega, bljuc! I od matematike! Postupci, formule, razlomci, bljuc! I od geografije, i povijesti, i prirode, bljuc! Tko će sve to zapam-titi! Moram na sunce, moram na zrak!!!“

Bau-bau me ne pušta naprijed. Hm, hm... Zamislim se malo. Da se vratim kući, ionako kasnim? Možda je i meni pao imunitet?! Donijet ću sutra liječničku isprič-nicu u školu...

ELVIN BEŠIĆ, 7. r.OŠ MARIJE I LINE, Umag

Zahvalnost

Jedne sam večeri u krevetu slušala srce kako kuca. Bila sam sretna i zahvalna jer živim. Mogu voljeti, hodati, pjevati i trčati.

EMA GORTAN, 6. r.OŠ VLADIMIRA NAZORA, Pazin

56


Mišja katastrofa

Bupka je živio u starom napuštenom smrdljivom stanu, s velikom rupom u zidu, koja je nastala od dugogodišnje vlage. Po podu su bili razbacani papiri, ostaci hrane, prazne pivske boce i mišji izmet. Iz kupaonice je dopirao uvijek jednolični zvuk – kap, kap, kap... – iz slavine koja je već dugo čekala da je zamijene nekom novom.

Bupka se probudio i, kao uvijek, sjeo na svoj ofucani trosjed uz zdjelicu pahuljica i gledao televiziju. Upravo su prikazivali reklamu za Pest Reject uređaj protiv štetočina, a budući da je Bupka živio u zgradi s miševima, odlučio je nabaviti jedan komad kako bi se riješio tih mišjih napasti.

Krenuo je na svoj posao u nuklearnu elektranu, gdje je radio kao domar. Elektrana je bila desetak kilometara udaljena od stana gdje je živio, pa se na posao vozio svojim zelenim biciklom.

Svi zaposlenici nuklearne elektrane polagali su veliku pažnju na sigurnost jer je radi-jacija bila opasna po život. Svatko je imao zaštitno odijelo, bez kojega ne bi mogao ući u krug elektrane. Tako je i Bupka obukao svoje odijelo u svlačionici i krenuo u obilazak tražeći sitne kvarove koje treba popraviti. Dok je izlazio iz svlačionice, iz njegove torbe razbježali su se miševi koji su se ušuljali u nju dok je Bupka telefonom naručivao Pest Reject.

Nakon otprilike tri mjeseca, 26. travnja 1986. godine, Bupka je radio u noćnoj smje-ni zamjenjujući kolegu Vladimira, koji je bio bolestan. U jedan sat i dvadeset minuta pozvao ga je glavni inženjer Nikolaj u kontrolnu sobu da promijeni žarulju. U jedan sat i dvadeset tri minute Bupka je ušao u kontrolnu sobu i, kako je pod bio mokar, spota-knuo se i isključio hlađenje, što je uzrokovalo eksploziju četvrtog reaktora.

Kasnijim ispitivanjem utvrđeno je da su šipke koje su kontrolirale reaktore nestale na neobjašnjiv način.

Nekoliko godina nakon nesreće Bupka je odlučio posjetiti svoje bivše radno mjesto. Kada je stigao, tisuće miševa hranilo se šipkama reaktora. Tada je shvatio da su miševi krivi za tu veliku ekološku katastrofu. Tog trenutka počeo se gušiti od prevelike količi-ne radioaktivne prašine i tako našao svoj vječni mir u četvrtom reaktoru, okružen mnoštvom potomaka miševa iz svojega stana.

MATIJA MILOŠEV, 6. r.OŠ MONTE ZARO, Pula

Odjeci

57


Moj put oko svijeta

Otkad sam te upoznala,novi sam osjećaj spoznala.

Brzo sam te zavoljelai drukčija postala.

Ne znam što mi se to događa:svaka me tvoja riječ u srce pogađa.

I dovoljan je samo pogled tvojda izmami osmijeh moj.

Ja ne trebam putovati svijetompronalazeći sreću.

Čak ni ljubav tražiti neću.Ne trebaju mi gradovi i nova mjesta.

Tvoje su oči moj jedini put oko svijeta,moja jedina cesta.

VALENTINA MACUKA, 8. r.OŠ MARČANA, Marčana

58


Čarobni štapićZazvonio je telefon. Podigla sam slušalicu i čula Ivanin glas. Ljubazno sam je pozdravila. Upitala me jesam li se spremila za sutrašnji izlet. „Ups! Pa ja sam sasvim zaboravila!“ Ivana se nasmijala. Pozdravila sam je i potrčala na tavan izva-diti iz kutije prašnjavi kovčeg.

Cijeli sam dan spremala stvari. Odabirala sam odjeću razbacujući sadržaj orma-ra. Nisam mogla odlučiti hoću li uzeti plavu ili crvenu narukvicu. I tako je došla večer. Rano sam otišla spavati kako bih se naspavala za sutrašnji izlet, ali mi od uzbuđenja to nije uspijevalo.

Šest je sati ujutro. Budilica zvoni. U mračnoj sam se sobi odjenula i zavezala konjski rep. Glasno, ponosna na sebe što ne kasnim, rekla sam: „Gotovo!“

Izišla sam iz kuće. Na ulici me čekao autobus. Uputili smo se prema drugom kontinentu – Africi.

Putovali smo tri dana autobusom i sedam dana brodom pa stigli na odredište. Uzeli smo prtljagu s broda i uputili se autobusom u državicu Gambiju.

Bio je to drukčiji svijet od ovoga u kojem mi živimo. Vidjela sam sirotu djecu kako obrađuju velika rižina polja, a odrasle kako se muče u popravljanju kuća od blata. Afrikanci imaju poderanu odjeću, vrlo su prljavi. Vidjela sam neishranjenu djecu na ulici. Izgledali su tako jadno. Krali su drugima kako bi ostali na životu. Ušli smo u staru kuću u kojoj nam je mali dječak Tifo govorio o siromaštvu i teš-kom životu. Rekao je da ovdje živi mnogo ljudi, da ne mogu svi dobiti hrane i vode, a ni liječničku pomoć. Rekao je da ovdje ima mnogo bolesti od kojih ljudi umiru. Meni se srce sve više stezalo.

Poželjela sam čarobni štapić da pomognem tim ljudima, da ih nahranim i ozdravim. Osjetila sam zahvalnost za pristojan život koji živim.

Sada, kao punoljetna osoba, radim kao misionarka. Živim u Africi te pomažem djeci. Posjećujem svoje roditelje jedanput mjesečno. Sretna sam. Možda mi je želja u djetinjstvu da čarobnim štapićem pomognem ljudima donijela ovakav posao koji volim.

MATEA BRAJKOVIĆ, 7. r.OŠ VLADIMIRA NAZORA, PŠ TRVIŽ, Pazin

Odjeci I S T A R S K A Ž U P A N I J A

Moj konj i jakad galopiran po trave kade nienega ni

kad kaskan po boškahkad hodon grien do criekvi

da Bogu zahvalinda mu zahvalin za to ča mi je da moiega konja

oni put naša srca kako da kucajo seinen tenponnajraj bi mi suza otekla

z oka poteklatiho

i smieh bi mi poče hodit sam od sebe

ma kade god da sanpensieri o mojien konjeso vajk seni – vajk liepi

s njin ne moren kako ću aš i on je živo bićes njin trieba imet strpljenja

oni put će ti pokazatnešto ča će te storit ponosnen gospodaron

kad san rabijana i pojen puli njegazagrlin ga

zagrlin ga jakoali opet na lahko – oni put mi se pasa

oni put mi je srce na meste

PETRA PRENI, 8. r.OŠ SVETVINČENAT, Svetvinčenat

59

60


Toplo srce šumeZatvorim oči osluškujući kišu kako poskakuje, udara o stare drvene kapke prozo-ra. Prozori su, tko zna od čega – od starosti ili tuge, pod svakim naletom vjetra cviljeli stapajući se s melodijom kiše.

Otvorim oči. San me poveo daleko, u nepoznato. Ogledam se oko sebe i mojim se očima prelije svjetlost, svjetlost koja je stizala iz visina i lijeno se provlačila kroz grane drveća. Stajala sam u čarobnoj šumi. Sa svih strana krasno staro drveće. Zrake sramežljive kugle što se valjala nebom obasjavale su rubove svakog lista pretačući se u najljepše zlatne boje. Sva se ta slika stapala sa sjajem u mojim očima. Više nisam čula cviljenje onog svijeta, koji se guši u smogu i prašini. Cijelom je šumom odjekivala tišina. Zatim šuma udahne duboko. Osjetim njezin topao dah, osjetim kako živi, kako svojim treperavim, drhtavim glasom miluje moje usnule misli. Dah vjetra zapleše, ponese sav sag, koji se dotad mirno prostirao pod mojim nogama, u visinu. Lišće, dotad grijući srce šume, poleti, zapleše na krilima vjetra i zakovitla se zrakom skladajući najljepše melodije. Sada su i grane drveća zaplesale, ono se počelo njihati u ritmu glazbe, cijela je šuma poskakivala, brujala.

Tada, iznenada, sve utihne. Duge grane, ruke šume, zagrle me i osjetim topli-nu, dobrotu. Osjetim kako je ono što nazivamo nepoznatim, putem u nepoznato, zapravo put kući. Osjetim kako moje srce kuca zajedno s velikim, dobrim srcem šume, prirode. Osjetim kako naša srca kucaju jednakim ritmom.

Jedna kap klizne niz list i tupo udari o tlo. Zatim još jedna. Isprekidano udara-nje kapi, suza. Obuzme me strah. Bljesak se prolomio. Razbio je toplo srce šume.

Vratio me u svijet koji „poznajem“.

PETRA UJČIĆ, 8. r.OŠ VLADIMIRA NAZORA, Pazin

Travanj u PuliSve cvjeta. Putnice lastavice pričaju svoje dogodovštine s putovanja. Obilne kiše ozelenile su grad. Šijanska šuma miriše svježe. Kamenjak pršti od života. More njiše svojim bokovima dozivajući najhrabrije od nas.

Sve je živo osim bijednog Titovog parka, koji je izranjavan bešćutnim rukama bagera. Radnici su sve raskopali i iščupali utrobu mom omiljenom parku. Mnogo toga neće biti isto – nikada više! Umjesto bujnih grmova niknut će mnoštvo kipo-va iliti statua meni nepoznatih povijesnih ličnosti. To više neće biti park u kojem će ptice, vjeverice i djeca živjeti u slozi jer obje strane neće imati mjesta za igru.

EMA RADOLOVIĆ, 6. r.OŠ TONE PERUŠKA, Pula

Odjeci

61


Ki će brže, ki će boljePoli našega selaveć čuda let stojibukva vela.

Okoli nje skačemo,štupicede delamo,na nju se prtimo,gore – dole,ki će brže,ki će bolje...Visimo na granamikako majmuni na lijanami...

Za granu san se ćapala,na njoj nisan čuda zdurala.Krk! Krrk! Krrrrk!Grana je pukla,na tlo me je hitila...Da gren na drugu,nis nanke pomislila!

MONIKA JURCAN, 8. r.OŠ VLADIMIRA NAZORA, Pazin

MaskenbalMaskenbal je.To je naše vrijeme!Maske.Kostimi.Vatromet života.

Smijeh.Veselje.Bal.Veseli, veseli maskenbal.

GABRIELA ANTOANC, 5. r.OŠ MILANA ŠORGA, Oprtalj

62


SuzaJedna suza kotrlja se niz vreli obraz,druga za njom.Do usana.Slana, bolna suza načinjena od osjećaja,klizi niz vrat.Do drhtavih prsiju.I onda... nestane zajedno s boli.Kapljice kiše udaraju o prozorsve tiše i tiše.Praznina u srcu.

MIA PEJIĆ, 6. r.OŠ MATE BALOTE, Buje

Jeziče roda mogKud god pođem, jeziče moj,

tebe u srcu nosim.Ti dika si i svetinja,blago života moga,tobom se ponosim.

I da prođem cijeli svijeti blaga da vidim sva,ti jedini bit ćeš svet,jeziče roda moga,jeziče svih Hrvata.

Jeziče moj, ti umrijeti nećešdok je god naroda hrvatskog.

SIMONA IVIĆ, 8. r.OŠ VLADIMIRA NAZORA, Pazin,

PŠ LUPOGLAV, Lupoglav

Odjeci

63


Bujština – slike moga krajaKiša je prestala. Provirujem kroz prozor sobe i uvjeravam se da sada, zaista, mogu izići. Konačno. Oblačim se toplo, stavljam kapu na glavu i izlazim.

Šećući starogradskim kamenim ulicama, osluškujem šum vjetra koji udara o kamene zidove istarskih kuća što su se priljubile jedna uz drugu. Ispred mene popločan glavni trg grada Buja. Trg sv. Servola. Smjestio se na sredinu bujskog brežuljka.

Očaran ugođajem, promatram veliku crkvu iz oko 1500. godine. Crkva nosi isto ime kao i trg oko nje, Sv. Servola, zaštitnika našeg grada. Pokraj nje je kameni stup, vjerojatno još iz doba Mlečana, na kojem vijori zastava s grbom grada Buja. U kutu se smjestio stari zvonik, koji svojom gracioznošću i veličinom nadvisuje sve okolne zgrade. Ponosno se diže u visine. Simbol je ovoga istarskog gradića.

Odlazim iza zvonika, na malu terasu, s koje se širi pogled na Sloveniju, Jadransko more i sjeverni dio Bujštine. Divno je. Svježi jesenski povjetarac poziva me na igru. Šareno lišće svih nijansa crvene i narančaste stvorilo je topli pokrivač istarskim brežuljcima. Pusto je. Maslinici, vinogradi... tek u daljini pokoja ptica u letu. Gusti sivi oblaci zaklanjaju sunce koje se nikako ne uspijeva probiti kroz njih. Stubama se spuštam do gradskog šetališta, gdje me zaskoči moj prijatelj vjetar, koji mi je već pomalo naporan. Ubrzo dolazim do starog groblja. Opasano je zidinama, a na ulazu rešetkasta metalna vrata. Ulazim. Grmlje i crnogorično drve-će posvuda. Na samom ulazu smjestila se kapelica, dobro očuvana, ali prazna i napuštena. Stari nadgrobni spomenici samo su oko kapelice uredno posloženi. Čak se može naći i pokoja umjetnička skulptura, ali sve ih nagriza zub vremena. Jako su stari.

Izlazim iz groblja. Prolazim kraj kule Sv. Martina. Štošta bi mi mogla ispričati, ali i ona je prazna i napuštena.

Ponovo kiša. Moje prijatelj vjetar negdje je nestao. Zamijenila ga je magla, gusta, siva. Već se obavila oko zvonika, a uskoro će se spustiti sve do kuća.

ANDREJ MATIĆ, 8. r.OŠ MATE BALOTE, Buje

64


Samo jednomSamo jednom u životuimaš tako male ruke.One koje još nisu spoznalenikakve muke.

Samo jednom u životuimaš tako male noge.One koje su ti trkom pomogleizbjeći roditelje stroge.

Samo jednom u životuimaš tako bujnu maštu,takvu voljui životnu dob najbolju.

JANA BUDIMIR, 6. r.OŠ „IVO LOLA RIBAR“, Labin

I ja sam popubertetioSad, kad imam dvanaest godina, nešto se čudno zbiva u meni.

Sve mi je dosadno i nemam volje ni za što.Valjda je to ta promjena koju imaju dječaci i djevojčice moje dobi.Počinješ se znojiti, treperiti, razne ti misli po glavi lutaju.U školi još i imam volje za rad, ali kod kuće mi se čini da na leđima moram nositi

cijeli svijet.Sprijateljio sam se s jednom djevojkom. Otkad zajedno provodimo vrijeme, osjećam

se opuštenije. Svaki se dan viđamo u autobusu.Jednom sam vidio kako drugi dječak gnjavi moju prijateljicu. Prišao sam mu i naredio

da je odmah ostavi na miru. Naljutio se na mene i ušao u razred bijesno lupajući vratima.Djevojka mi je zahvalila na podršci i veselo me pozdravila.Na satu tjelesnog odgoja zajedno smo igrali nogomet. Kad sam se spotaknuo i pao,

prišla mi je i pružila mi ruku. Zagrlio sam je, i ona mene.Sljedeći sam sat pisao test iz povijesti, ali mi je samo ona bila u mislima. Jedva sam

čekao odmor da je vidim na hodniku.Nije bila tamo, već na igralištu. Čekala me. Kad sam je vidio, skoro sam se onesvijestio.Zaigrali smo utakmicu. Nemam pojma tko je pobijedio.Nastava je završila. Ona je otišla autobusom.Cijelo sam vrijeme mislio samo na nju. Kad sam došao kući, pogledao sam se u

zrcalo i rekao: „Sasvim sam popubertetio.“

MANUEL BROZOLO, 7. r.OŠ MILANA ŠORGA, Oprtalj

65

U zimskoj večeriSjedim na pragu tapkajući hladan snijeg. Veselje mi u srcu.

U zimskoj večeri nalazim sreću. Sve veću, veću...Pahulje u letu osvježuju mi lice. Nalet vjetra, što ih raznosi,

raspršuje ih po mojoj kosi...Sjedim na pragu, veselje mi u srcu.

U zimskoj noći nalazim sreću.Dok tiho sniježi, tišina oko mene,

tišina je u meni.

GIANNA KOZLOVIĆ, 8. r.OŠ MATE BALOTE, Buje

Iz memoara jednoga malog ekološkog čuda

Istražili smo svaki kutak nama poznatog teritorija.

Vidjeli smo mnoga bića s kojima smo dijelili životni prostor. Najčudnovatije od njih bio je čovjek. Prvi sam ga put srela još dok sam bila medvjedić. Zapravo, bilo ih je više: dvije žene i dva muškarca. Sjećam se da su se smijali i stalno me promatrali. Jedan me čovjek gledao kroz čudnu napravu, a kad bi nešto pritisnuo, vidjela bih bljesak i čula glasni klik. Plavokosa je žena nečim, što je nalikovalo na štapić, prolazila po površini nečeg tankog i bijelog. Sjećam se da su stalno govorili da sam ja vrlo korisna za razvi-tak nekog. Njihova me čudnovatost zastrašivala i nisam im prilazila, iako su me zvali i mirisali sigurno. Zvala sam majku da me zaštiti, no ona im je očito vjerovala jer su je gladili i oko noge prikvačili zelenu vrpcu. Zatim je jedan krenuo prema meni, polako mi se približavajući, i zvao ma da mu priđem.

„Dođi, curo, neću ti ništa, dođi!“ Htjela sam mu prići, ali me noge nisu slušale. Što je on bio bliže, više su me nosile u bijeg. I drugi je čovjek krenuo za mnom. Protrčala sam kraj njih i sakrila se mami iza leđa. Nije bilo koristi. Dvije su me žene smirivale i zadržavale. U panici sam samo čula glas svoje majke kako mi govori da je sve u redu i da je ona tu. Zatvorila sam oči i čekala.

ELA PAHOR, 7. r.OŠ VAZMOSLAVA GRŽALJE, Buzet

I S T A R S K A Ž U P A N I J AOdjeci

66


SunceRano ujutrosunce se stvorii iznenada sedan otvori.

A navečersunce ide u krevet.Na smjenu dolazi mjesecnegdje oko devet.

JAN HUŠAK, 5. r.OŠ „GIUSEPPINA MARTINUZZI“, Pula

ZimaZima je bijelakaputić splelazelenim krošnjamapa su sada kao u narodnim nošnjama.

JAKOV ŠIMARA, 5. r.OŠ MARIJE I LINE, Umag

Jutarnja srećaRano je jutro. Stojim na obali i gledam kako sunce izranja. Sve je tako mirno. Na stijenama galebovi. More ih prska svojim valićima, ali to njima ne smeta.

Plaža pusta. Promatra kako more oplakuje njezine kamenčiće i pijesak. U plićaku račići izviruju kao da izviđaju kakvo je stanje. Jato ribica priđe obali pa se odmah razbježi.

Tišinu prekidaju prvi kupači. Malo dijete potrči prema moru. Tako je veselo! Udara ručicama pa sve uokolo pršti i prska.

A more je sretno. I ja sam sretan jer je ovo jutro tako lijepo.

ELMIR HODŽIC, 6. r.OŠ „IVO LOLA RIBAR“, Labin

67


PRIMORSKO-GORANSKA

Odjeci

Latice glicinije na mojim dlanovima

Glicinije cvatu u svibnju i najljepše su u to doba godine. Proljeće kojeg se prisjećam bilo je jako toplo i sunčano, pa su glicinije procvale nešto ranije.

Baka i ja spremale smo se u šetnju. Ona bi me uvijek odvela u neku novu ulicu ili novi park. Nas smo dvije bile prave istraživačice. Ta naša igra silno mi se sviđala te sam i toga dana s nestrpljenjem čekala baku da se odjene i da krenemo. „A kamo ćemo danas ići?“ radoznalo sam je ispitivala. „Strpi se, vidjet ćeš“, mirno mi odgovori. Uskoro me pozove s osmijehom na licu: „Evo bake, spremna sam!“ Na te riječi izjurih iz kuće kao i svako radoznalo dijete. „Pomalo, ništa nam neće pobjeći!“ poviče za mnom baka. Čuvši te riječi, vratila sam se do nje i tako smo hodale jedna uz drugu, polako se približavajući svomu cilju.

Nakon kratke šetnje skrenule smo u jednu uličicu. Odmah me obavio zamamni slat-ki miris cvijeća. Staro stablo ljubičaste glicinije privilo se uz visoku željeznu ogradu pokraj male prizemne kuće. Prizor je bio kao iz bajke te sam pomislila kako će svakoga trenutka iz kuće sigurno išetati neka vila. Zadivljeno sam gledala nježne cvjetove kako ukrašavaju dvorište. „Bako, prekrasno je!“ povikala sam. „Slušaj“, reče mi, „sad ćemo učiniti nešto što ne bismo smjele, ali, kad ti se cvjetovi toliko sviđaju, bit će nam opro-šteno.“ Približile smo se ogradi i baka je ubrala jedan grozd prepun cvjetića te mi ga položila na dlanove. Nježno sam ga dodirivala, a miris je ispunjao cijelo moje biće nekom neobjašnjivom srećom. Baka mi reče: „Evo, ovo neka bude naše posebno mje-sto. Svaki put kada dođeš, sjeti se kako smo bile sretne i koliko te volim.“ „Ali, bako“, pobunih se, „ovamo ćemo zajedno dolaziti!“ „Da, malena moja, hoćemo“, odgovori tiho.

Poslije sam shvatila da je baka već tada znala da je teško bolesna.

Nikad neću zaboraviti taj dan, kao ni mnoge druge koje sam provela sa svojom bakom. Neizmjerno sam je voljela i volim je još i sada. Postupno sam prihvatila istinu da smrt nije vječni rastanak jer baka i dalje živi u meni kao i dodir nježnih latica glici-nije na mojim dlanovima.

SARA BARIĆ, 7. r.OŠ „NIKOLA TESLA“, Rijeka

P R I M O R S K O - G O R A N S K A Ž U P A N I J A

68

Odjeci

69


Ja se ne bih selila!!!Moj je otac pomorac. Prije pet godina moj je kapetan duge plovidbe una-prijeđen u inspektora, a nedavno je, navodno, dobio još bolji posao. Navodno, kažem, jer ni uz najbolju volju nisam uspjela shvatiti što će moj tata raditi na novom poslu. Prekomplicirano je za moju malu glavu.

Nažalost, ono što mi je jako jasno jest da će raditi u Bremenu, u Njemačkoj, pa se moja obitelj namjerava tamo preseliti kako bismo bili zajedno. Ako se to obistini, moje tri sestre i ja jako ćemo patiti jer će nam nedostajati prijatelji, rodbina, jezik kojim smo sricale prve riječi.

Ne mogu zamisliti ljeta bez Jadrana i dalmatinske čakavštine, ni zime bez Gorskog kotara i tako drage kajkavštine. Njemačka je zanimljiva, ali samo ako sam turist u kratkom posjetu. Božići bez nonine sarme i Uskrsi bez bakine pogače jednostavno su nezamislivi.

Ništa ne miriše kao moj kraj, nigdje ptice ne pjevaju kao u mome gaju, nigdje nije more plavo kao što je kroz moj prozor, nigdje se ne čuje hrvatska domaća riječ tako milo kao ovdje.

Mama, tata, jako vas volim, ali... ja se ne bih selila!!!

IVA MIHALJEVIĆ, 6. r.OŠ „VEŽICA“, Rijeka

70

OdjeciP R I M O R S K O - G O R A N S K A Ž U P A N I J A

Virtualno samoubojstvoDanašnji free time mladih u prijevodu znači visit na fejsu ili obarat rekorde u idiotskim igricama. To, zapravo, nije više samo slobodno vrijeme jer totalno ovisimo o kompu i internetu veći dio dana i noći.

Moja fejs naslovnica uglavnom se sastoji od maloumnih statusa raznih vrsta. Ima izgubljenih koji se cijele dane vucaraju gradom i pišu statuse tipa: „Ludnica u Meku.“ Ili „U dugra s bestie.“ Još su gori oni likovi u depri koji bi cijelu vječnost mogli bacati one depresivno – ljubavne statuse o, najčešće, curama (a neki put i dečkima?!) koji su ih napucali, pa sve do onih koje apsolutno ništa ne zanima, već cijele dane vise doma na mobu ili kompu (neki sretnici i na iPadu) i objavljuju statuse tipa: „Trulo mi je u sobi, netko inbox?“ Neki imaju svoju ekipu pa zalumpaju u kakvom kafiću, ali čak i tada moraju baciti koji fensi – šmensi status.

Kada upoznajemo neku osobu, to uvijek radimo putem fejsa. Ali, zalijepit ćemo se za tu facu samo ako na fotki ima više od osamdeset lajkova, ili dekolte do pupka (ako je cura), ili vidljive pločice (ako je dečko). Ljubav se više ne iskazuje ljubakanjem i pip-kanjem na javnim mjestima, nego srčekima na profilu kako bi svi usamljeni luzeri bili ljubomorni na taj preslatki par. Tu dolaze u obzir fotke na kojima neki čakma bari neku dobru ribu, naravno, ako ima puno lajkova. Ako fotka nema puno lajkova, onda se brzo obriše s fejsa da netko ne vidi tu sramotu. Hello, mislim fakat, šta vam je?! Tko drži fotke bez lajkova?!

Ni štrebati više ne možemo jer svakih desetak minuta bacamo oko na neki novi post ili nečiji komentar. A poruke su uglavnom ovakve: „Ej, šta ima?“ a odgovor je uglav-nom predvidljiv: „A, evo ništa, sjedim.“ Kakav tupež i besmislica! Na WC se uvijek ide s mobom jer nikad ne znaš kad će frend napisat poruku: „E, smrade, kad ćemo nva?“ Često ga otpilimo i kažemo da ne možemo jer moramo štrebati, ali, zapravo, ostajemo na fejsu.

No, nije sve u fejsu, nešto je i u igricama. Ti igrači totalni su noliferi kojima su igrice početak i kraj svijeta. Čim dođu iz škole, počinju, a završavaju obično prije škole. Lako su prepoznatljivi: s ljubičastim podočnjacima i grizu sve oko sebe jer nisu postigli želje-ni level ili nisu skinuli novu igru čim je izišla, nego tek nakon dva sata (pazi, dugih dva sata, kada ju je neki izvanzemaljac stavio na net). A igre ko igre, najčešće su pucačine između ludih Amera i pijanih Rusa koji se redom kokaju.

Ja sam napravio fejs prije neku godinu. U početku mi je bio zabava kad bih završio sa svim dosadnim obvezama, ali sada sam i ja pomalo ovisan o toj mreži fanatika. Čuo sam mnoge spike ljudi koji su stalno na fejsu kako uvjeravaju sebe i druge da nisu ovisni, pa nalaze za svoje ponašanje sto i jednu briju. Btw, koji junkie priznaje da je junkie?!

Jedina razlika između mene i ovih prije navedenih jest što ja ne bacam mutave sta-tuse o svom životu. Ali ovisan sam o fejsu kao Cristiano Ronaldo o gelu za kosu.

Pa sad zaključite: vodi li to, korak po korak, virtualnom samoubojstvu?

TIN PALČEVSKI, 8. r.OŠ VEŽICA, Rijeka

Odjeci P R I M O R S K O - G O R A N S K A Ž U P A N I J A

Put na LošinjOduvijek sam volio putovati ugodnim, poznatim putem do otoka Lošinja. Maknuo bih slušalice s ušiju, sklonio svoj CD, duboko uzdahnuo i bio bih spreman za novo putova-nje, novu pustolovinu.

Školski su praznici započeli. Uputio sam se s roditeljima automobilom iz Rijeke. Tek se počeo buditi dan. Za pola sata stigli smo do Krčkog mosta. Sagrađen je 1980. godi-ne i označava veliki napredak u životu otočana. Visok je 67 metara, dugačak 1430 metara i širok 7.5 metara. Nekada, dok ga nije bilo, na Krk se išlo trajektom. Po priča-ma mojih roditelja bilo je to dugotrajno putovanje, puno čekanja u kolonama automo-bila od Črišnjeve do Voza na vrelom suncu, s otvorenim prozorima, a ni daška vjetra koji bi te bar na trenutak osvježio.

S lijeve strane mosta vidi se strma, vijugava cestica koja vodi do uvale Voz. Tu je mletački grof Baffo dao izgraditi crkvicu Sv. Josipa i rivu na kojoj su bitve u obliku glava Adama i Eve, još i danas očuvane. Rado ih posjećujem i zamišljam svu onu gužvu koja je morala vladati kada je trajekt pristajao i sve one automobile koji su izlazili s trajekta.

Sredina je šestoga mjeseca. Uskoro će uvala biti puna turista, a barke će se ljuljuška-ti na mirnome moru. Prolazimo most i vozimo se do trajektne luke Valbiske. Zabrinuli smo se da nećemo stići na prvi trajekt, ali smo se uspjeli ukrcati. Merag je bio još daleko.

Veliki bjeloglavi supovi letjeli su nebom iznad litica. Kakve su to krasne i ponosne ptice! Raširenih krila svisoka promatraju more, dupine, barke, ljude. To su zaštićene ptice, o kojima se na otoku Cresu posebno brinu.

Za dvadesetak minuta došli smo do grada Cresa. Kupili smo trešnje od ljudi koji su ih u košarama prodavali ispred svoje kuće. Creske su trašnje velike, sočne i ukusne te poznate skoro kao lovranske.

Penjući se strmom cestom i napuštajući Cres, krenuli smo do Osora. Stigli smo do mosta što spaja Cres i Lošinj, koji su na tome mjestu udaljeni samo osam metara i dijeli ih kanal Kavanela. Do Malog Lošinja imali smo dvadesetak kilometara. Prošli smo kroz Nerezine, Sv. Jakov i Ćunski. Na samom ulazu u Mali Lošinj dočekao nas je još jedan most, otvoren, pa smo morali čekati u koloni dok brodice nisu prošle najprije na jednu, pa na drugu stranu. Tek kad se most zatvorio, mogli smo produžiti.

Napokon smo stigli u Mali Lošinj. Bio sam sretan. Cvrčci drukčije pjevaju nego bilo gdje! Miris u zraku ošamutio me već nakon nekoliko koraka. Moje je oduševljenje prekinula skupina mladih bučnih turista. Žamor koji me okružio potpuno me omeo u upijanju zvukova i mirisa prirode. Bio sam ljut. Otišli su s ležaljkama i suncobranima na plažu. Opet je zavladao mir. Unio sam svoje stvari u kuću, pregledao vrt i vidio da nije niti jedan cvijet uvenuo. Nasmijao sam se u sebi i zahvalio kiši koja je pala prije tri dana.

Sunce je jako pržilo. Zaželio sam se sladoleda. Pošao sam u grad koji se u podne otvarao suncu. Kuća do kuće. Pridržavaju se naslonjene jedna na drugu. Uske ulice među njima stvaraju ugodan hlad.

Poželio sam se okupati u moru. Pričekao sam do kasnog popodneva, kada sunce više nije tako jako, pa sam otišao na Čikat. Miris borove šume dražio mi je nosnice.

71

72


Dok sam hodao po otpalim borovim iglicama, činilo mi se kao da hodam po mekom tepihu. Okupao sam se u tirkiznom, plavom moru koje je sve jače poprimalo i zelenkaste nijanse borova. Produžio sam do Srebrne uvale, pozna-te po srebrnastom odsjaju što joj ga daje bijelo kamenje poredano kao stube. Došavši do Zlatne uvale, tijekom zalaska sunca vidio sam kako je more popri-milo zlatnu boju. Onako mokar, krenuo sam kući.

Dan je polako nestajao, večer se spuštala na otok, cvrčci su nastavili svoju pjesmu, a ja sam umoran i zadovoljan tonuo u san.

IVAN BUDISLAVIĆ, 6. r.OŠ „VLADIMIR GORTAN“, Rijeka

ČežnjaO, kako bih voljela

nebom proći.Poput bijelih oblaka,biti tajnoviti putnik.

Slobodno nošenanebeskim vjetrom,

promatrati sva blaga svijetai sve divote

koje su mu darovane.

Letjeti s bijelim pticamašto traže svoj put,odletjeti visoko u

otajstveni mir.

Oh, kako bih voljelatebe naći...

LARISA ŠIMUNIĆ, 8. r.OŠ „RIKARD KATALINIĆ JERETOV“, Opatija

Odjeci

73


PetrolejkaStojin tu na eni stalaži va kantunu sa puna praha i blatna. Va mojin trbuhu samo je petrolja. Sako tuliko, ali ne baš na gusto, niki s krpu pasa po meni. Si znate moju falšu prijateljicu letriku. Kad su nju zmislili, ne me su pozabili. Tako ja sada stojin i štrifin.

Ene zimske snižne večeri žice od letrike su popucale i se je bilo škuro. Va kiši je nastav pravi šušur. Si su se razbižali da najdeju malo svitla. Od enan put su se prikazala dva majhana svitlaca. To je niki z makinetu nič iskav. Onda se je najmlaji va kiši domisliv na me. Srce mi je telo puknit aš nisu na me pozabi-li. Naspram timu majhanimu stvoru oćutila san velu ljubav.

Nego malo su mi obrisali staklo i važgali me, a ja san zasvitlila kot najliplja zvizda. Cila kiša je po meni dišala i si su govorili koko jin je lipo s manun. Vidila san da me maju radi.

Pasalo je eno vrime va ti lipoti, a onda je opet prišla letrika i komać onda su mi lipo staklo oprali, dobro me zluštrali i va kamaru od dice dili.

Od onda me stalno luštraju i rekli su da će me više koristit, pa kada dica pišeju zadaću samo me važgeju i jast jih lipo gledan.

MARKO ŠTOKOM, 7. r.OŠ „KLANA“, Klana

BuraKad ona zapuše,

cijeli svijet se strese.Brodova više nema...

ANA PAVIĆ, 6. r.OŠ „JELENJE-DRAŽICE“, Dražice

74


Zajedno prema srećiNa svijetu je mnogo ljudi. Različiti smo po boji kože, vjeri i jeziku kojim se služimo. Zajednička nam je ljubav, patnja, bol i veselje. Previše je tuge u svijetu, raznih bolesti i ratova. Svakodnevno slušamo i čitamo ružne vijesti u novinama, na televiziji i na internetu. Prolazimo pokraj ljudi koji traže hranu u smeću i na taj način preživljavaju.

Nitko ne želi biti usamljen. Svi žele imati prijatelje, obitelj i životnog part-nera. Ponekad se čovjek nađe u situaciji da sve izgubi, ali ne smije se pre-dati. Nedavno smo skupljali novac za operaciju bolesne djevojčice. Ona bi se osjećala usamljeno da nije dobila pomoć i podršku. Bilo bi dobro kada bi svi ljudi pomagali jedni drugima. Ima mnogo ljudi koji imaju i previše, ali ne primjećuju žalost i tugu onih koji nemaju.

Svi smo dio jednoga svijeta. Ne smijemo prolaziti zatvorenih očiju pokraj ljudi koji trebaju pomoć niti dopustiti da se itko osjeća usamljen. Svi bismo se trebali držati zajedno na putu prema sreći!

ADRIAN TOMLJANOVIĆ VUČKOVIĆ, 7. r.OŠ PEĆINE, Rijeka

75


Sto godina špilje LokvarkeJakov Bolf tu je špilju otkrioi bogatstvo njeno razotkrio.

Sto godina već je prošloi mnogo je ljudi u nju došlo.

Četiri dvorane tu su sad,u njih voli ući i star i mlad.

Nekad se u špilji plesaloi mnogo se Lokvaraca tu veselilo.

Danas u špilju goste vodimoi pred svijetom se njome ponosimo.

Dar je špilja gorskom kraju,i to već svi znaju!

DORA MARKOVIĆ, 6. r.OŠ RUDOLFA STROHALA, Lokve

76


Od cvjetića do Angeline JolieJednoga dana bit ću glumica! Stvarno to želim, bez obzira na to koliko neo-bično zvučalo. Obično svi u prvom razredu osnovne škole žele biti glumice i glumci. Maštaju o tome da glume u kakvom akcijskom filmu zamišljajući se u ulozi Supermana, sanjaju o poljupcu sa svojim najdražim glumcem, ratuju u ratovima u svemiru ili se šuljaju dvorovima u lepršavim haljinama princeza. U višim razredima svoj život usmjeravaju prema fizioterapiji jer misle da je masiranje nožnih prstića, neravnih leđa, iskrivljenih nogu i ruku te bolnih vratova vrlo zabavan posao. Neki žele biti odvjetnici, videći svoje uzore u televizijskim serijama koje ih prikazuju kao vrlo uspješne i dobrostojeće ljude. Ni poziv električara ili informatičara nije zanemaren.

No ja sam odlučila. Nitko od mojih vršnjaka ne pokazuje ni najmanju sklonost prema pozivu koji se meni čini posebnim.

Sjećam se dana provedenih u vrtiću. Već su tada tete nalazile ulogice koje bih ja vrlo rado prihvaćala. Glumila sam u igrokazima, i to uglavnom cvjetiće, bubice, stabla. Stajala bih nepomično na pozornici, strpljivo čekala svoj red da izrečem ono što sam naučila. Tražila sam priliku kako bih mahnula mami koja je ponosno sjedila u gledalištu i svima oko sebe jasno davala do znanja koliko joj je važno da sam upravo ja ono malo smiješno stablo, zaigrana bubica ili medeni cvjetić. Plesala sam, pjevala i osjećala se kao vrhunska glu-mica. Osjećala sam se ispunjeno i – svoja. Publiku imati pred sobom za mene nikad nije bio problem. Nisam je čak ni primjećivala. Bilo je važno da je publika prisutna, da me netko gleda, da nekoga nasmijavam i veselim.

Uloge u školskim priredbama postale su zahtjevnije. Više nisam bila skri-vena iza ogromnog kostima, šešira, šarenih latica ili smiješnih krila. Čuo se moj glas, vidjeli su se moji pokreti. Bila sam tako, jednom prilikom, gospođa jesen. Plesala sam, šetala šumom, svojim dugim prstima dodirivala sam pri-rodu oko sebe, ljutila se, smješkala, pozdravljala... Bila je to glavna uloga, zahtjevna uloga, u kojoj sam morala neprestano mijenjati svoje ponašanje, raspoloženje, odnose s drugim glumcima u predstavi. To je bila prekretnica. Shvatila sam koliko volim glumu i koliko mi je stalo do toga da se ozbiljnije njome počnem baviti.

Upisala sam se u radionicu glume i sada mogu ponosno reći da sam već tri godine djelić kazališnog svijeta. Malik, moja prva kazališna radionica! Uzbuđenje na vrhuncu! Novi prijatelji, novi glumački izazovi, novi osjećaji i predstave! Uslijedilo je Novigradsko proljeće. Ima li ljepšeg događaja od tjedna u godini posvećenog samo glumi? Za mene nema. U mojoj je glavi nastala eksplozija. Izmjenjivao se džiberiš, Joža Prudeus, vatra i most. Da, to je nešto znakovito. Odavno gori vatra u meni te jača želju da postanem glu-mica. Dječje predstave, Malik, ZIM, vatra i most, moji osjećaji, želje i snovi. Sve tako žarko i povezano. Stvarno želim postati glumica. Hm, možda ću jednoga dana osjetiti što znači pravi smisao fraze daske koje život znače...

Odjeci

77


Što? Mislili ste da želim biti televizijska zvijezda? Ne, bar u početku svoje karijere. Želim biti kazališna glumica! Kazalište, publika, svjetla pozornice, pretpremijera, premijera, predstava, draga lica u publici, mjeseci svakodnev-nih pokusa, kolege glumci, isprobavanje kostima, generalne probe, nape-tost prije predstave, izbijanje treme. Glumiti nekoga tko nije kao ja, uživjeti se u nešto što nije dio moga stvarnog života, prenijeti publici smisao i poru-ku umjetnosti. Gluma označava mene, pronašla sam se u tome. Kazalište je moja velika ljubav, a možda se okušam i u filmu. I film je zanimljiva umjet-nost. Tko zna? Možda jednog dana stanem uz rame Angeline Jolie u poznatim filmovima. Još mi samo nedostaje Brad Pitt!

SARA GRGURIĆ, 8. r.OŠ ČAVLE, Čavle

Tvoja ljepotaKad te vidim, srce mi kao ludo kuca!

Ljubav tvoja ne da mi sna!

Ljepotom si me svojom začarala,pogledom očarala.

Osmijehom mi ne daš mira,ljubavna mi harfa za tebe svira.

ANDREJ RUBEŠA, 5. r.OŠ „KANTRIDA“, Rijeka


Snaga voljeOd malih nogu pred sebe nesvjesno postavljamo ciljeve. Od onoga kad prvi put u ruku čvrsto uhvatimo kockicu, pa naučimo puzati od točke A do točke B, kad prohodamo tu istu duljinu ili kad uspijemo popiti čašu vode, a da se pritom ne zalijemo. Iako u najranijoj dobi, sve smo to učinili snagom i željom svoje volje.

U kasnijim osnovnoškolskim godinama polako sazrijevamo i, dotad mutni, dugoročni planovi i želje postaju bistriji. Odlučujemo se za jedan od svojih ciljeva i pred sebe sami postavljamo niz novih izazova s kojima se moramo suočiti da bismo ostvarili svoj san. Put je uvijek težak, ali snagom volje uvijek se dolazi do traženog rezultata.

Mnogi pred problemima zastanu. Ne znaju kako naprijed. Misle kako su se našli u bezizlaznoj situaciji i tu posustanu. Odustanu. Sav njihov dotadašnji trud i uloženo vrijeme propadaju. Neustrajan čovjek jest onaj koji nije uporan u iznala-ženju pravog puta k ostvarenju svojega pravog sna. Često su to ljudi koji nisu sigurni sami u sebe i oni koji u to što rade i čemu teže nisu utkali svu svoju ljubav i nadu. Da bi zaista u nečem uspio, moraš voljeti to što radiš.

Znam koliko je teško odlučiti se za jedno kad me toliko toga zanima i privlači. Prije ovoga sadašnjeg cilja imala sam razne želje. Neke bih ostvarila, a od nekih sam odustala. Nakon prvotnog očaranja nekom idejom, s vremenom sam spo-znala da me to ne zanima i nije vrijedno mog vremena i truda. Dakle, nisam u sebi pronašla ljubav i vjeru potrebnu za dostizanje tog cilja.

Čovjeka njegova volja čini velikim ili malim... Teško je to procijeniti. Mislim da je to individualno. Moj će cilj za nekoga biti sitan i nevažan. Tuđi snovi možda su meni nezanimljivi i nevažni. Kako procijeniti nečiju veličinu? Možda po dobroti. Po onoj dobroj volji koju je uložio da bi njegovoj okolini život bio ljepši, lakši i ispunjeniji. Je li čovjek velik ili malen, njegova djela pokazuju.

STELLA OŽBOLT, 8. r.OŠ „PETAR ZRINSKI“, Čabar

78

Odjeci

79


Moja nonaIma oči plave i okrugle ko oreh. Vlasi su joj uredni, kovrčavi i kafene boje, a ruke pune rani od velega i teškega dela.

Visoka je oko metar i sadandeset. Voli se obučevat va ružičastu i crnu boju. Okretna je. Telo joj je glatko ko kušinelnica. Ima sedandeset i dva leta. Kada spred vrati vidi moju sestru i mane, zajno reče: „Ala, remo igrat briškulu!“ Ima čuda prijatelji i stalno je pul nekega. Ona ne more bit na mire, takov je tip.

Biva va jednen mićem stane, ki je opet dosta veli za nju, a čis ko ljekarna. Voli da se diši po lavande, pa čak i krpe za okruti prat. Se mora bit po špage i ča se robi tiče.

Srce joj je mehko ko putar. Jednostavna je, skromna, ljubazna i topla. Ona je moja Pupi.

Da su si judi ko ona, ja bin bila najsretneja, aš svet bi bil čuda lepši, sretneji i veći.

LEA PUHAR, 6. r.OŠ „RIKARD KATALINIĆ JERETOV“, Opatija

SelceBarka do barke,

palada do palade,galeb do galeba,

riba va moru,sunašce ko nas

rano va zoru budi.

Miće mistona Jadranu

ko kap vodi na dlanu.

To j’ moje Selceko jako volin ja

i nikon ga ne dan.

ROMINA ANTIĆ, 7. r.OŠ ZVONKA CARA, Crikvenica


80

Moja majka, moja najljepša bajkaIz košnice svojih neizgovorenih misli, sakrivenih u tajne pretince, izvlačim trenut-ke u kojima ne trebaš ništa izgovarati, ne trebaš ni šaptati.

Može li itko bolje napisati priču od raja neizgovorenih riječi od osobe koja je s tobom od početka?

Devet mjeseci nepogrešivo smo osjećale jedna drugu: ona moje pokrete, a ja njezinu zabrinutost, nezadovoljstvo, ljutnju, sreću, spokoj.

Kada smo se konačno srele, pitala sam se je li je susret sa mnom pomalo razo-čarao. Priznajem, nisam bila bucmasta, plavooka i plavokosa beba, kakva se viđa na televizijskim ekranima. Nisam takva, ali sam baš njezina smeđokosa, dugoko-sa beba.

Tko mi nježno provlači četku kroz kosu?

Tko mi donosi najukusniji kolač od jabuke?

Riječi ne trebaju silaziti s njenih usana; ona progovara čistim srcem i toplinom. Naša ljubav i razumijevanje naša su šutnja, riječ, pogled...

Uči me kako biti dobrom osobom još otkad sam bila mala djevojčica. Tješila me i pomagala mi riješiti probleme kada sam bila u nevolji. Ohrabrivala me kada sam oklijevala. Moja je mama bila moja prva učiteljica, koja me uputila kako naučiti prva slova i prve slogove. Uvela me u čaroban svijet bajka.

Naučila me što smijem i što ne smijem raditi. Čak i kada sam bila zloćka te radila probleme, ona bi me samo blago prekorila. Svojim primjerom pokazuje mi ljepotu riječi, misli, ophođenja.

Njezine riječi osluškujem u sebi poput vjetra u starim krošnjama.

Mi smo jedna drugoj kap radosti, kap ljepote. Jedini počinak među zidovima koji pružaju utočište jest zagrljaj moje mame.

PETRA JUTROVIĆ, 8. r.OŠ „TURNIĆ“, Rijeka

Odjeci

81


Olovka mi je pala!Olovka mi je pala. To nije baš najbolja stvar koja ti se može dogoditi u učionici hrvatskog jezika moje škole.

Dobro, profesorica nije čula, to je već sreća.

Pokušao sam je dohvatiti nogom, ali, naglašeno ali, profesorica me prekinula pitajući me zašto ne pišem. Odgovorio sam da pišem, ali nisam imao olovku. Sreća je što nije došla provjeriti.

Nastavio sam tražiti olovku, no ni tu nisam imao sreće jer me prijatelj prekinuo pričom o patuljcima koji odlaze na zahod.

Opet sam je pokušavao dohvatiti, i opet nisam uspio. Obuzeo me strah koliko ću vremena provedenoga za računalom izgubiti ako mi mama za ovo sazna.

Skupio sam svu hrabrost, sagnuo se pod stol i dohvatio olovku. Sve su oči bile uperene u mene osim profesoričinih. Nisam siguran je li se pravila da ne vidi. Upravo je objašnjavala objekt.

Uh, teret mi je pao s leđa, mogao sam nastaviti pisati. Bio sam sretan.

MATEJ ANIĆ, 7. r.OŠ „BRAJDA“, Rijeka

Moj doprinos boljoj EuropiČime ja mogu pridonijeti boljoj Europi?

Ovo me pitanje u prvi tren ostavlja bez odgovora. Ja sam tek osnovnoškolac i još me uvijek muče školski problemi. Po tome se ne razlikujem od bilo kojeg učenika u bilo kojem dijelu Europe. Imam mnogo obveza i do sada nisam uopće razmišljao ni o doprinosu svijetu oko sebe, a kamoli Europi. Razmišljao sam o nastavku školovanja, upisu u gimnaziju, a najprije o što boljem uspjehu kojim ću završiti osnovnu školu. Sada se prvi put susrećem s ovom temom.

Dakle, što bih ja mogao ponuditi Europi? Po čemu sam poseban i jedinstven? Teška pitanja, ali pokušat ću odgovoriti!

Jednom, kad odrastem i završim školovanje, Europi mogu ponuditi najvrjedni-je: svoje znanje. Dok ovo pišem, na um mi padaju ljudi poput Frane Petrića i Nikole Tesle. I oni su rođeni i odrasli u malim sredinama, ali to ih nije spriječilo da postanu znameniti građani Europe i svijeta. Svojim su znanjem i sposobnostima mijenjali svijet u kojemu su živjeli, i činili ga boljim. Dokazali su da svatko svojim trudom i radom može uspjeti, postati poznat, cijenjen i slavan.

Mislim da je znanje najveća vrijednost i zato bi svatko trebao imati mogućnost dobrog obrazovanja. Što bude više obrazovanih mladih ljudi, Hrvatska će biti bogatija jer je znanje preduvjet bilo kakvog napretka i uspjeha.

Odjeci

82


Učinimo li Hrvatsku zemljom znanja, učinit ćemo je velikom i bogatom, a time pridonosimo boljoj Europi.

MATEJ SALKOVIĆ, 8. r.OŠ FRANE PETRIĆA, Cres

Spašavanje mašteJednog sam se dana zaputio u knjižnicu. Tako sam želio posudit neku dobru knjigu. U knjižnici je, kao i obično, bilo mirno. Dvoje starijih ljudi listalo je časopi-se, a knjižničarka je s police uzimala nekakvu debelu knjigu.

„Dobar dan“, rekao sam, „želim posuditi...“ „Dobar danček“, rekao je veliki dabar sa šarenim šeširom. Pogledao sam uokolo, protrljao oči i vratio pogled na dabra. „Je l’ ja to sanjam?“ pitao sam „Možeš mislit’, tupane! Želiš li knjigu ili ne?“ smijuljio se dabrić. „Pa, pa, želim“, mucao sam. „Dečki“, doviknuo je dabar, „stigao je novi! Prepoznao sam ga po cvikerima i velikim očima.“

Odjednom se ispred mene stvori hrpa dječaka. „Bok, stari“, rekli su. „Ja sam Zlatko, ovo je Koko, ovaj veliki je Feri Ač, lijevo je Pero, zvani Kvržica, a desno od mene je Nemeček, do njega stoji Boka. Iza je...“ „Ma, ček malo“, rekao sam, „je l’ vi to mene zezate? Neka skrivena kamera?“ Odjednom sijevnu munja preda mnom i protrči čovječuljak, a za njime projuri dječak na metli. Pa, to je Harry Potter! I dok sam se ja borio s mislima da sanjam, zli čarobnjak, s licem učitelja glazbenoga, zgrabio me i povukao u ogromnu knjigu koju je maloprije izvadila knjižničarka. „Upomoć! Upomoć!“ vriskao sam. Za nama je, pokušavajući me spasiti, vikao Harry Potter, koji je nekako sličio na Patricka, mog prijatelja iz razreda. Za nekoliko trenutaka našao sam se u mračnoj šumi, ispred crnog dvorca koji su, nekako tužno, čuvali Regoč i Hagrid. „Ulazi!“ zapovjedio je strašni čarobnjak s licem učitelja glaz-benog. Dvorac je bio taman, ali uspio sam vidjeti da je unutra puno djece. „Ja sam Paulina P.“, šapnula mi je djevojčica, „ono tamo je Oksa Pollock, a kraj nje je Marica, Kokova sestra.“ „Zarobljene smo u dvorcu mračnog čarobnjaka koji je zamračio dječju maštu i oduzeo djeci želju za čitanjem“, plakala je Paulina.

Odjednom je zasjalo svjetlo. Kroz svijetli prolaz otvorene knjige u dvorac su ušli svi dječaci iz knjiga. „Hajde“, rekli su mi. „Uzmi svoj mač“, dodao je Koko. Koji mač? Zbunjeno sam pogledao oko sebe. Čekaj malo, zabunili su se – pa, nisam ja Artur! Ali... Nisam li ja sličan Arturu koji je kao slabašni klinac izvukao mač iz kamena iako su svi mislili da to može samo netko puno snažniji? Valjda sam u ovoj avanturi ja taj heroj. Pogledom sam potražio kamen. U mraku iza uplakanih djevojčica vidio se mač koji je izvirivao iz teške stijene. Odmah sam ga izvukao iz kamena i njime porazio zlog čarobnjaka. Ma, nisam ga ubio: snažno sam zamah-nuo, a on se uplašio moje odlučnosti i zbrisao je plašljivo. Kukavica s lošim namje-rama, tako mu i treba!

„Bravo, samo smo tebe čekali!“ vikala mi je velika družba likova iz svih knjiga koje sam pročitao. „Znali smo da ima još djece koja vole knjigu, spasio si nas svojom maštom i zbog toga što voliš čitati knjige. Vratio si nas u igru.“


Iznad moje glave letjele su knjige držeći se za ruke. Skakao sam i veselio se s vilama, medvjedima, zmajevima, jelenima... „Ej! Hajde, idemo!“ pozvao me Harry. „O, čekaj, Harry, da uživam još malo! Pa, pobijedio sam čarobnjaka, spasio knjižnicu...“

„Kakav Harry? Pa to sam ja, Patrick. Jesi poludio?“

Pogledao sam oko sebe. Dva su starčića još uvijek listala novine, a knjižničarka me čudno pogledala s naočalama na pola nosa. Knjige su uredno bile posložene na policama. „Nemoguće“, mislio sam, „što mi se dogodilo?“ „Hajde“, gurao me Patrick ispred sebe, „zakasnit ćemo na bus zbog tvojih dosadnih knjiga.“

Ah, pomislio sam, evo još jednog kojeg moram spasiti. Okrenuo sam se još jed-nom prema knjižnici: velika knjiga ležala je na podu, poluotvorena, a iz nje je izvi-rila glava jednog od mojih omiljenih likova. Uputio mi je osmijeh i namignuo mi.

Ha, ha, sutra ću doći opet! Sigurno me u knjigama čeka još koja pustolovina!

NOAH SMOKOVIĆ, 6. r.OŠ ZAMET, Rijeka

JutroKada mjesec otplovi,kao neka bijela lađa,

sunce izviri nosećiteret bogatoga sjaja.

Stvarnost se probudii otjera svijet zvijezda.

Na pozornici se pokrećuigre jutarnjih sjena.

FILIP KAČIĆ, 7. r.OŠ „BRAJDA“, Rijeka

83

84


Prijateljici umjesto isprikeČudno je kad shvatiš da si izgubio nešto. Ne nešto poput mobitela, ključeva kuće ili džeparca, već nešto što vrijedi kao cijeli svijet i zvijezde u svemiru – prijateljstvo.

Prijateljstvo te nauči biti ozbiljnijim ili luđim, nauči te dijeliti, darovati i pomoći. Ono te nauči kako imati nekoga tko će biti tvoja bolja sjena i osoba u kojoj se ocrtavaš. Ono je čudna i naizgled neizbrisiva povezanost koja te čini potpunim, koja te čini osobom i čovjekom.

Kada imaš pravoga prijatelja, imaš cijeli svijet u rukama i pred sobom. Možeš ići bilo kuda, bilo s kim i bilo kako, ali znat ćeš da te čeka osoba kojoj vjeruješ i kojoj se uvijek možeš vratiti takav kakav jesi, osoba za koju se ne moraš mijenja-ti da bi joj bio dobar.

Sada se osjećam kao zima koja je izgubila snijeg, kao jesen koja nije imala svoje šareno lišće, kao ljeto bez sunca i mora i kao proljeće u kojem je cvijeće izgubilo cvat.

LORENA ŠIMEK, 8. r.OŠ „GORNJA VEŽICA“, Rijeka

LjetoToplo i drago,

kupa se u bisernoplavom moru.

SARA UZELAC, 5. r.OŠ ZVONKA CARA, Crikvenica

Odjeci

85


Na otoku KrkuJesenas smo bili u berbi grožđa u Vrbniku. U subotu ujutro moja je obitelj žurno krenula automobilom. Put nas je vodio preko mosta na otok Krk. Brzo smo vozili i pažljivo pretjecali brojne traktore koji su se polako približavali polju. Nestrpljivo sam čekao kada ćemo stići jer sam znao da me tamo željno očekuje moje društvo.

Izdaleka sam ih uočio u zelenilu i žurno im se pridružio. Dolje, u vinogradu, sa svih strana zlatilo se grožđe. Nisam znao odakle početi. Grožđe me odasvud potajno prizivalo. Odmah sam ubrao najljepši grozd i probao ga, a onda redom spretno brao grozd za grozdom i brzo ih stavljao u košare. Beskrajno sam uživao sa svojih sedam vršnjaka.

Veselo smo pričali među trsjem i marljivo radili. Ruke su nam se jako lijepile od slatkog soka. Sunce je odozgo pržilo i bilo nam je vruće. Grožđe je uživajući padalo u naše košare. Ponekad bi se koji grozd našao i na tlu, izvan košare, a poneka bobica pod našim nogama. Košare su se ipak brzo punile zlatnim plodo-vima. Kada smo napokon završili, neumorno smo trčali i skrivali se između visokih čokota. Vani je zahladilo i odande se naša igra preselila u kuću. Odrasli su doka-sna radili, a mi smo se igrali.

Još se i sada sjećam dobre zabave i kako je teško bilo vratiti se kući u moje Selce.

MARO MAVRIĆ, 5. r.OŠ ZVONKA CARA, Crikvenica

Put do zvijezdaKako su dani prolazili, želja jednoga dječaka sve je više rasla. On je želio biti među samim zvijezdama. Želio je biti uzor mnogima, i čvrsta podrška.

Jedini je problem bio što nije znao čime se baviti. Žalosno je gledao kako nje-govi prijatelji sa samopouzdanjem govore što će biti kada odrastu.

Jednoga dosadnog školskog dana učiteljica hrvatskoga jezika zadala je dječa-ku vrlo zanimljivu zadaću – sastavak.

„Oh“, pomislio je, „što će mi sad ovo?“

Razmišljao je dječak o svojim snovima, ne razmišljajući o vremenu koje je pro-lazilo i o zadaći koja se trebala napisati.

Nešto neobično uvuklo mu se u um i tijelo. Počne pisati, i pisao je iz same svoje duše. Nije mogao prestati: opremao je i slao brodove pune ideja na neodređeni put. Odjednom pisac lagano sleti na kraj priče.

Od toga dana dječak, sada već mladić, uspijeva na putu k cilju, i to pisanjem. Konačno se približio vrhu, zvijezdama.

VIKTOR FINDERLE, 7. r.OŠ „BRAJDA“, Rijeka

86


ProljećeCrveno nebo.Žuto sunce.Plavi oblak.

LUCIJA LANZA, 6. r.OŠ „BELVEDERE“, Rijeka

JesenPolakopada niz brijeg.

DORA ŠIŠGORIĆ-WINTER, 6. r.OŠ „BELVEDERE“, Rijeka

Kad je čovjek sretan...Govor je u trenucima sreće suvišan. U trenucima sreće osmijeh ti je na licu, a oči se sjaje. Oko srca osjećaš toplinu. Sretan si što si se rodio.

Ja se tako osjećam kad sjednem mami u krilo.

Tada se čvrsto zagrlimo i bez riječi provedemo puno, puno minuta koje mi prolete kao sekunda.

LEA ŠARIĆ, 6. r.OŠ ZVONKA CARA, Crikvenica

Odjeci

87


BarčicaIma jedna barčica starašto u lučici stoji,drvena, već pomalo trulai godine samoće broji.

Ali nju ne grli pučina plava.Njen dom odavno sukrš, pijesak i trava.

U sjeni ispod drevne maslinezaboravljena leži.Osluškuje mora šumi ribe što skaču u mreži.

Mjedenoj se zori divi,još uvijek morskom čudi se svijetu,pozdravlja staroga ribara na rivii maše galebima u letu.

Nekad se pita:Što li je onaj čarobni blijesak?Jesu li to srebrne vile sišle s nebaili je to samo val što udara o pijesak?

DANIJELA VRANIĆ, 7. r.OŠ KOSTRENA, Kostrena

88


Zatrpana ogradaNedavno bila je jesen.

Po menipale su stotine zlatnih

listića.A sada na meni stoje

dva srebrna sloga svjetlucavogsnijega.

Navečer,kad mjesec zavlada,

moj pokrivač poput ukrasasvijetli i biserno sjaji.

Ja sam sretna ogradakoja svjetluca

u tami.

Ponekad su ti ukrasi teški.Pritišću.

Mnoge je ljepota prevarila.Željeli su još ukrasa, još sjaja,

još bjeline.

Mnoge je slomila njihova želja, utopili su se

u bjelini.

Meni je dosta to što imam,jer ja sam sretna

ograda.Uživam u trenutku koji

imam.

IVA BOLF, 5. r.OŠ DR. BRANIMIRA MARKOVIĆA, Ravna Gora

Odjeci

89


Oči pune srićeSedin na barkesa svojen nonon.Lovimo ribi.

Jedna za drugunskaču van.Naš friški obed.

Oči moga nonasjajne plavepune sriće aš je s manun.

Gremo doma.Najlipši dan snajboljen prijateljen.

BORUT POSARIĆ, 6. r.OŠ ZVONKA CARA, Crikvenica

Putem črlene zemlje i krasaVruće jutro, sunce kao da mi je na glavi. Oko mene gmižu automobili preko sparnog, izdihalog asfalta, a u sparini mijenjaju se slike Opatije, Ike, Lovrana, Ičiča, Brseča, Brestove. Šumoviti predio uz samo more, pokoji radovi na cesti u jeku turističke sezone i kolona turista koji, kao da ne prepoznaju novoasfaltiranu cestu, usporavaju nas sve do Brestove, trajektnog pristaništa koje povezuje naš najveći otok morskom linijom s kopnom.

Konačno se ispred mene ukazao Cres, što znači da sam stigao. Ali prije toga zau-stavljam se „na motelu“. Iako je to sad Hotel Flanona, u uhu mnogih to je ostalo staro sastajalište, mjesto gdje je prekrasan vidikovac, s kojeg puca pogled sve do moje Rijeke. Dok gledam uspavani Plomin i veliko plavetnilo pod snopom sunčevih zraka, gubim orijentaciju. Stare kamene kuće, s upadljivo plavim prozorima i uredno održa-vanim lončanicama, kao da su kulisa kakvog filma. Na tih nekoliko metara kvadratnih smjestila su se čak dva zvonika, a na crkvi stare kestenove grane sakrile su najstariji poznati glagoljski natpis – Plominski natpis.

Uskom i strmoglavom cesticom spuštam se do plominske luke. Miris ribe i laganog maestrala mame me da probam sve delicije lokalnog restorana. Ljeto je i trava na nogometnom igralištu već je suha iako se nalazi tik uz lučicu. Čak ni veliki crveno-bije-li dimnjak termoelektrane, kabeli i vodovi ne ometaju me da nakon ručka krenem na barku i odem do neke od mnogobrojnih uvalica. Ali ne zadugo jer me ugljen, koji se dovozi za rad termoelektrane, vodi put Labina.

90


Stari zvonici lupaju i nose me do jednog od većih gradova na istočnoj obali Istre. To je grad koji su razvili brojni ugljenokopi, poput Krapana, Vineža i Strmca, koji su mu donijeli željeznicu i napredak, ali koji ga sada, kada su zatvoreni i prazni, polako guta-ju. Možda su to samo duše sedamsto pedeset i jednog rudara, koliko ih je u prošlom stoljeću poginulo u rudnicima, duše koje vječno tumaraju mračnim hodnicima ispod grada.

Razmišljajući o tajnom prolazu ispod mora, prerušenom u običnu urezanu stijenu, zamišljam kod na ulaznim vratima na prastaroj čakavici. Labin je nastao na mjestu rimskog naselja Albona. Velikim dijelom svoje povijesti bio je pod vlašću Venecije (od 15. do 18. st.), talijanski je utjecaj očit na svakom koraku. Svi su natpisi dvojezični, na talijanskom i na hrvatskom jeziku. Ulice su uske, kamene, sa središnjim trgom Crćom, oko kojeg se razvio grad.

U starom su dijelu galerije, dok je novi dio grada rezultat rudarske djelatnosti i broj-nih rudnika koji su zatvoreni devedesetih godina prošloga stoljeća. Posebna pozornost posvećena je uređenju pročelja i zelenih površina.

Spuštajući se s brda i utvrđenoga starog grada, idem prema Rapcu i Ravnima uživa-ti u ljetu i moru. Idem se utopiti u vrevi brojnih svjetskih jezika osluškujući stari ča, koji još uvijek odzvanja s ponekog kantuna.

FILIP KARADŽIĆ, 8. r.OŠ „KOZALA“, Rijeka

Uspavana ljepoticaMoje je mjesto zimi poput uspavane ljepotice. Sva ona gužva, prepune plaže, žamor ljudi, izmiješani mirisi roštilja, sladoleda i kreme za sunčanje, glazba s terasa – svi i baš sve nestalo je poput neke čarolije.

Sad je ulicama moga grada zavladao vjetar. Lupa na prozore, šulja se balkonima, vrtovima i uvlači se pod vrata. Moje je mjesto opustjelo. More se uskovitlalo i prkosi vjetru. Nigdje nikog, tek poneki šetač sa psom. Mirišem more i slušam krik galebova, a onda opet tišina.

U središtu je grada malo življe. Ljudi kupuju, dočekuju djecu i brzo ulaze u automo-bile. Vjetar trese ulične svjetiljke, ukrase i božićnu rasvjetu kao da nas želi probuditi iz ove zimske uspavanosti.

Dubračina je nabujala od kiša. Huči i zastrašuje. Na mjestu gdje utječe u more uzdi-že se župna crkva. Nedjeljom zvone zvona, mještani na misi, a poslije brzim korakom kućama.

Svjetla u toplim domovima trepere u noći. Ljepotica spava. Usamljena, promrzla, ljepša nego ikada, a ja sretna i bezbrižna u njenu krilu. Crikvenica.

TARA KRMPOTIĆ, 6. r.OŠ ZVONKA CARA, Crikvenica

Odjeci

91


Mačja zbrka(kishonovski rečeno)

Ovoga se travnja u našu kuću uselila mačka Shakira. Plemenitoga mačjega roda, iz legla naših najboljih prijatelja barba Dorijana i tete Sanje, od samoga useljenja spome-nuta mačka radi zbrku, nered i ometa ukućane u njihovim svakodnevnim poslovima.

Shakira je naizgled obična šarena domaća mačka, no kada živite s njom, shvatite da je sve samo ne obična. Jede neprestano, nokte oštri na biljkama, nuždu obavlja u baki-nom cvijeću i uopće ne izlazi iz kuće. Od milja je zovemo stroj za reciklažu hrane.

Tog jutra sve je bilo kao i obično. Mama je otišla na posao, a sestra i ja u školu. No po povratku iz škole stvar se zakomplicirala. Kada imate mačku koja, čim otvorite vrata kuće, ima isključivo jednu relaciju, a to je zdjela za hranu – kutija za pijesak – trosjed, pomalo je čudno ako vas ne dočeka na vratima. Baku sam prekinuo u uobičajenoj poslije-podnevnoj kavi da mi pomogne u potrazi. Mačke nije bilo nigdje. Da biste razumjeli kako sam se osjećao, morate znati kako nama baš svaku mačku nakon dohranjivanja i svih potrebnih cijepljenja... pregazi auto. Mama je rekla da to više ne bi preživjela.

Kada smo, dakle, sada, mamu telefonom obavijestili o nestanku mačke, doslovno joj je skočio tlak i došla je ranije s posla. U međuvremenu je stigla i sestra, no mački još uvijek ni traga.

Potraga je započela. Baka je pretraživala svoj stan, mama kat sa spavaćim sobama, sestra podrum, a ja kuhinju, dnevni boravak i blagovaonicu. Okućnicu smo isključili iz potrage jer je u nadležnosti naše labradorice Lori i nije bila područje gdje se Shakira voli zadržavati. U jednom trenutku kućom se prolomio vrisak iz bakinog stana. Svi smo se sletjeli u bakinu kupaonicu. Baka je stajala ukočena ispred perilice za rublje. Kroz stakle-na vrata perilice naziralo se nešto smeđe-crno, mokro i dlakavo. Nitko od nas nije imao hrabrosti otvoriti vrata, a pogotovo baka koja je gledala u mene i sestru očiju punih suza. Mama je, kao i uvijek kad tate nema, bila najhrabrija: otvorila je vrata i gurnula ruku u perilicu. Lažna uzbuna! Bila je to vunena maja. Za baku je to bilo previše. Popila je table-tu za smirenje zbog same pomisli da je na duši mogla nositi našega kućnog ljubimca.

Nakon nekoliko sati, kada smo shvatili da kuća izgleda kao da je kroz nju protutnjio uragan, obustavili smo neuspješnu potragu. Odlučili smo nastaviti svoje živote, ali svi smo bili nekako šutljivi i razmišljali o najgorem mogućem scenariju.

Posegnuo sam napokon za školskom torbom jer potraga za mačkom i nije baš neka isprika da ne napišem zadaću, no umjesto knjiga izvadio sam... mačku! Da sam samo malo bolje pogledao svoju torbu, uočio bih kako vibrira od Shakirinog zadovoljnog predenja zbog mojeg sendviča s mortadelom. Shvatio sam da sam taj dan prekršio sva pravila zatvaranja torbe, odlaganja torbe u svoju sobu po dolasku iz škole i konačno... nisam pojeo užinu. Otvorenu školsku torbu bacio sam na stubište i uletio k baki, koja uvijek ima slatkiše prije ručka za svoga omiljenog unuka. To je Shakiri bilo sasvim dovoljno da uleti u torbu i zabavi se mojom školskom užinom.

Na očajnički se potez odlučila nakon što su svi ukućani to jutro zaboravili nahraniti svoju omiljenu mačku.

IVAN RADOŠ, 8. r.OŠ ZAMET, Rijeka

92


Čarolija riječiRiječi su čudo.Duboke su kao morei biću svakom daneda čaroliju tvore.

Riječi moć nose.Pričaju slatke snove.Pastelne su dječje,a sjetne onemoje none.

Ljubav daruje se njima.Teku kao slap.Donijeti nam mogui srećui tuge kap.

Morem dok riječi plove,mir i spokoj donose,a kad zvuče kao ratni bubanj,bijes i zbrku prenose.

Ponekad dugo u nama žive.Čekajući smirajil jutro snenoda zanesenoiz nas izvire.

HANA TOMULIĆ, 6. r.OŠ „MILAN BROZOVIĆ“, Kastav

Odjeci

93


Šestar i RavnaloNapuštajući ured, mladi arhitekt odložio je pribor za crtanje pokraj nedovršenog nacrta. Ugasio je sva svjetla i umorno uzdišući izišao.

Nakon nekoliko trenutaka, potaknuto čarolijom kreativnosti, začulo se šuška-nje, lupkanje i tapkanje sitnih nožica oživjelog pribora za crtanje. Koristeći se bijelom prazninom crtaćeg papira kao pozornicom za ples, mladi, vitki gospodin Šestar bacao je lijepu mladu gospođicu Tehničku Olovku visoko iznad glava publi-ke, pokretima iskusnog baletana, a zadivljeni gospodin Ravnalo nije mogao pre-stati pljeskati svom svojom duljinom.

Izvodeći završne krugove i piruete, mladi baletan dopleše do ruba pozornice i nakloni se, uživajući u zaglušnom pljesku svoje publike.

Nakon plesa priđe mu gospodin Ravnalo, ravnatelj baleta, čestitajući mu na izvrsnom plesu. No, kao i uvijek, imao je nekoliko primjedaba: „Mladi kolega, svi se dive pokretima vaših dugih, snažnih krakova, i to je lijepo, no ja mislim da biste trebali plesati ravnije, s manje krugova, rabeći ravninu pozornice.“

Na to mu mladi baletan reče: „Gospodine Ravnalo, vi ste ravnatelj i vaš je posao da ravnate i sve stavljate u red i ravninu. Dopustite, ipak, da svoj način plesa zadržim, jer krugovi i piruete su moja specijalnost i posebnost. Sva moja kreativnost vidi se u njima.“

Rasprava o tome je li bolje ravno ili zakrivljeno, protegla se duboko u noć i vjerojatno se nisu složili, jer Ravnalo nadasve cijeni ravnine, a mladi, kreativni Šestar, ipak više voli krivine.

TAMARA OROBABIĆ, 7. r.OŠ „GORNJA VEŽICA“, Rijeka

94


Eko ratniciStojim u svojoj retro uređenoj dnevnoj sobi i mislim kako je ovaj dan jednak kao i jučerašnji, samo što se hrpa smeća u blizini moje kuće povećava. Zagađenje je sve veće. Pa, zar ni nakon tisuću godina, koliko ih je prošlo otkad su naši pretci uništili okoliš, ne možemo ništa poduzeti?! Nije li ovo stoljeće trebalo donijeti promjene?

Odjednom ugledam veliki svemirski brod. Raspoznajem ga između crnih oblaka ispušnih plinova automobila. Blista kao nekada ona sjajna zvijezda, mislim da se zvala Sunce. Stanem kraj prozora i gledam kako iz svemirskog broda izlaze neka pomalo čudna stvorenja u čistim zelenim odijelima držeći u rukama još čudnije sprave. Na leđima raspoznajem natpis: Eko ratnici.

Započinju čistiti. Hrpe se smeća smanjuju, a Eko ratnici sve brže i brže rade. Ubrzo, zahvaljujući Eko ratnicima, sve je opet blistalo i bilo čisto. Zadivljen sam, no i zbunjen.

Pošto su sve očistili, Eko su ratnici nestali svojim svemirskim brodom.

Svi smo se godinama pitali odakle su došli i kamo su otišli spasitelji našega planeta. Odgovor na to pitanje nismo nikada dobili.

MATEJ ŠTAJDOHAR, 6. r.OŠ „GORNJA VEŽICA“, Rijeka

Odjeci

95


Kam ko gre, ki ko spiMoje mestoNi tesno...

Za ogovarjanje.

Se se dozna,se se zna.

Kam ko gre,Ki ko spi.

Ena soseda drugoj,Druga pa tretjoj,

I tak se v krog gre.

I na konci...

Se se dozna,Se se zna,

Kam ko gre,Ki ko spi.

ANA FRKOVIĆ, 7. r.OŠ SKRAD, Skrad

Da je govor pjevDa je govor pjev, ne bi bilo šaputanja na nastavi za vrijeme sata. Kad bismo nešto šapnuli onome tko sjedi ispred nas, samo bi se čula jedna pjesma. Tu bi pjesmu čula i učiteljica. Počela bi pjevati na nas. Onda bismo se svi smijali, a zatim zapjevali, pa bi se škola pretvorila u operu.

Na satu glazbenoga bilo bi uobičajeno. Jedino bi nam profesor morao pje-vajući reći da pjevamo. Nakon nastave, na školskom igralištu, svi bismo veselo pjevali. Zato što je nastava završila! Svatko bi pjevao pjesmu koja mu se sviđa.

U velikim gradovima ljudi bi pjevali pa bi i gradovi izgledali kao opera. Planet Zemlja bio bi najglasniji planet, raspjevani planet! Bilo bi baš veselo da je govor pjev!

MARKO MATOŠEVIĆ, 5. r.OŠ FRANE PETRIĆA, Cres

96


MolitvaS Tobom se lakše korača,s Tobom ljepše se sanja,s Tobom vedrije se smije,

s Tobom suze manje su slane.

Osluškuj moje misli, opomeni me,prati moj korak; ako treba, skreni me,

kad posrnem, podigni me,ljubavlju zaogrni me.

MIHAELA KRMPOTIĆ, 8. r.OŠ „GORNJA VEŽICA“, Rijeka


KARLOVAČKA

OdjeciK A R L O V A Č K A Ž U P A N I J A

SrećaTrčimo livadama bezbrižnog djetinjstva.

Zaokupljeni igrom,plovimo prostranstvima nasmijanim.

Ispreplećemo ruke,grijemo obraze,

topimo zabrinutost.Moj brat i ja, suze i smijeh,ruke i lopta,otisci u travi,

kotrljanje s jabukama,pogled s našeg oraha,

puknuta grana stare kruškei ožiljak na glavi.

Sve dok imam nas, imat ću sreću.

LAURA NIKOLIĆ, 7. r.OŠ DRAGANIĆI, Draganići

98

Odjeci

99

K A R L O V A Č K A Ž U P A N I J A

Budi kiša sve što u nama sniva, tješi kiša sve što u nama plače...

(T. Ujević)

Leđima oslonjena na tvrd naslonjač stolca, kroz prozor učionice bezvoljno proma-tram kišu. Tek sam riješila jednu jednadžbu iz zbirke, a ima ih još... Gledam kapi kako polagano klize po staklu. Krupne, uporne... Savršeno grozan dan.

Toga trena u glavi mi je, poput žarulje, bljesnula jedna slika. Iz prošlosti. I ne tako davne. Sjetila sam se kiše...

Slušala sam kako kapi glasno lupaju po staklu. Sve glasnije, sve gušće kapi... Brisači na automobilu bili su uključeni na najveću brzinu. Inače bih se vozila u školu, no toga dana automobil je jurio prema bolnici. Glava i noge činile su mi se tako strašno teške, a tako strašno mršave. Umor i iznemoglost. Tako je bilo posljednjih dana, sve gore i gore. „Još samo danas ovako, samo danas...“, govo-rila sam si. Svakog jutra čekala sam da mi sunce oblije lice, da onda skačem, plešem, vozim bicikl i padam s njega, ako treba... No taj dan nikako nije stizao. Kao da je zaboravio na mene i prepustio kiši i oblacima da preuzmu njegovu jutarnju smjenu.

Već sam postala umorna od čekanja. Moje tijelo, lice, prsti postajali su zastra-šujući mršavi. U bolnici su me vozili u kolicima kao kakva teškog bolesnika. Nisam bila svjesna da to zapravo i jesam. Djeca koju sam viđala bila su mi slična, uglav-nom blijeda, umorna, slaba. No, ipak, ja sam bila nekako drugačija. Iako blijeda poput duha i mršava poput grančice, imala sam dugu valovitu kosu i duge, guste, tamne trepavice, koje dotad nisam na sebi primjećivala... Kao vila dotad izolirana od tog svijeta, a sada u njega ulazi... Sad gubi svoju kosu i krila...

Ispalo je drukčije. Da nije, sad ne bih ovo pisala. Svi oni teški, tmurni dani nestali su. Najednom se trgnem. Školsko zvono. Pogledavši ponovno kroz prozor, vidim da je kiša skoro prestala, nebo se nekako osvijetlilo i pojavila se duga.

Tada sam shvatila kako sam ponekad nezahvalna. Umjesto da budem presret-na što mogu trčati na svojim nogama bez kojih sam mogla ostati, češljati svoju kosu koja je mogla nestati i živjeti svoj život koji sam mogla izgubiti!

Shvatila sam da ne postoji loš dan. Svi su dani savršeni jer ih ja živim!

NIKOL TOMIČIĆ, 7. r.OŠ MAHIČNO, Mahično

Neobičan danZima je vrlo hladna. Pada snijeg. Obično navečer složim knjige za idući školski dan, no sinoć sam zaboravio. Slagao sam ih jutros, u mraku, da roditeljima ne otkrijem svoju lijenost. Pobacao sam ih u torbu napamet. Pritom sam udario u stolac i pro-budio ukućane.

Ustali su i počeli spremati doručak. Jeli smo za stolom kraj prozora i gledali zaposlenike bolnice kako se gegaju po zaleđenom tlu. Nerijetko se događalo da završe na tlu. Kad je pala starija gospođa u dugom crnom kaputu, preplašili smo se, a onda je pala i vitka plavokosa gospođica s kišobranom u ruci, pa niži i deblji gospodin, koji se zaprepašteno ogledao gleda li ga tko... i onda, shvativši da nitko nije ozlijeđen, počeli smo se smijati. Smijali smo se tako glasno da smo u jednom trenutku pomislili da nas čuju.

Ubrzo sam morao u školu. Izišao sam iz kuće. Nisam se uspio ni snaći, a već sam plivao leđno. Nije me jako boljelo, torba je ublažila pad. Ovaj put smijeh se nazirao samo na licima roditelja.

Oprezno i polako došao sam u školu. A u školi sve što je moglo, okrenulo se naopačke. S knjigama za povijest slušao sam geografiju, matematiku sam pisao u bilježnicu hrvatskoga jezika, a pjevao na zadatke iz fizike. Veselo jutro pretvorilo se u strašno dopodne.

FRAN VLAŠIĆ, 7. r.OŠ ŠVARČA, Karlovac

Pet minuta slaveTeškom mukom pokrećem udove. Pokušavam ih ispraviti iako ledeni olovni kalup ne popušta. Hladnoća i svježina jutarnjeg zraka nagrizaju mi ledom okovane oči. Jedino još svijest radi nesmetano. Brzinom svjetlosti misli se roje u mojoj umornoj glavi.

Što se događa? Vrijeme je da se probudim, da ustanem! Pustite me! Došlo je moje vrijeme! Dopustite da vas pomilujem žarkom nježnošću uzdrhtalih latica. Bezuspješno vičem. Ostajem bez daha. Ne mogu više! Posustajem. Nemoć obuzi-ma moje mlado biće. Nigdje nikog da mi pomogne. Gdje li ste svi? Svi oni koje sam nekad uveseljavala i koji su se divili mom savršenstvu i mojoj ljepoti. Ljuta sam! Dovoljno sam dugo bila strpljiva i čekala svojih pet minuta. Trenutak kad ću se ponosno uzdignuti, osvanuti, zabljesnuti. Trenutak kad ću sve zadiviti i kad će mi se svi pokloniti. Ledeni pokrivaču, urazumi se! Pogledaj u kalendar! Vrijeme je!

Iz petnih žilica razgranatog korijena viknuh i zatrubih što sam glasnije mogla. Ledeni okovi zaškripješe i razlomiše se. Nestade mraka. Uplašena zraka miluje mi nazeble latice. Napokon! Pobjeda je moja. Rastegnuh se visoko iznad ledenog pokrova, a kroz latice misli segnuše do Boga. Blijesak i škljocaj fotoaparata oza-


100

Odjeci

101


riše mi obraze. Ruke visoko uzdignute popravljaju nemirne uvojke koji se igraju nevidljivim prahom proljetnih oblačića. Gledam svijet i likujem. Pobjeda je moja!

Hladan zrak godi licu dok u daljini slušam tupe udarce. Oni žive u šumi. Svakim trenom sve su bliži i jači. Isprepleću se s lavežom divljih pasa. Njihov je dah blizu. Gotovo osjećam njihov prijezir. Uz nadolazeću buku, čvrsto stisnutih očiju, iščeku-jem neminovno. Poput balona sapunice rasprsnuo se moj zanos. Laju i dalje, kao da nekoga tješe.

Odjednom mrak. Lavež i krik. Mrtvilo. Veliki teret najednom je pritisnuo moje obraze i prilijepio ih nazad, na dno ledenog pokrova. Hropćem, gušim se, teškom mukom udišem zrak. To je bilo to, mojih pet minuta slave. Latice izgužvane, mlohavo vise, a ja u grču, skamenjena i hladna, dopuštam suzi da klizne niz uto-nule obraze.

FILIPA ŠPEHAR, 8. r.OŠ DRAGANIĆI, Draganići

LjubavNa ulici ga ugledaš,

u oči pogledaš.Zarumene ti se obrazikad vidiš da ti prilazi.

NIKOLINA VRAČAR, 8. r.OŠ SKAKAVAC, Skakavac

102


Stara pločaPričala mi stara pločakako su po njoj učenici pisalii nekad prečvrsto kredu pritiskali.

Pričala mi stara pločakako su po njoj nastavnici ispisivali gramatikui tešku matematiku.

Pričala mi stara pločada je tužno samovalakad je škola u san utonula.

Pričala mi stara pločada je za vrijeme školskih praznikautjehu u školskih klupa pronašla.

FILIP CERANIĆ, 6. r.OŠ IVANE BRLIĆ-MAŽURANIĆ, Ogulin

Odjeci

103


ObiteljMoju obitelj čine jedna žena i jedan muškarac koji su u braku. Ženina je kosa duga poput trideset centimetara napadanog snijega, dok je muškarčeva kosa poput svježe pokošene trave. Žena je visoka otprilike 176 centimetara, a muškar-čeva je visina bliža nadmorskoj visini Mt. Everesta.

Kada pogledate taj par, odmah vam se učine vrlo dragim ljudima. A ako ih upoznate dovoljno, shvatit ćete da nisu samo dragi, već su i darežljivi, marljivi, rijetko kad ozbiljni, malo češće ljuti, naravno: ne mojom krivicom.

Kao svi ljudi, i oni imaju mane. Na primjer, žena je vrlo sitničava što se čistoće tiče. Pomislili biste čak da je ovisna o čišćenju. Metlu naziva svojom frendicom, a izgleda da je i mene dosta dobro upoznala s njom. Često idemo zajedno u šetnju. Relacije su stvarno raznolike: dnevni boravak, kuhinja, spavaće sobe, hodnici... Dok vodim maminu frendicu u šetnju, uglavnom je vučem za sobom te brzo prepustim majci.

Muškarčeva najčudnija mana jest grickanje čačkalice. On je ne uzima da bi njome iščačkao ostatke hrane, već je gricka i igra njome. Ponekad počne pjevati, pričati besmislice i glupirati se. Najzanimljivije od svega mi je gledati ili slušati njegovo nabadanje po tipkovnici. Dok ga promatram, razmišljam vidi li on uopće slova, a dok ga slušam, zamišljam da je Nova godina i da pucamo petardama.

O sebi vam ne mogu puno reći, ali evo vam nekih detalja: vrlo sam mirno i povučeno dijete. Svoje roditelje razljutim samo kada to traže od mene.

Eto, to je moja obitelj. Možda nije savršena, ali je onakva na kakvu sam osu-đena. A da mogu birati, ne bih mijenjala niti jedno od njih ni da mi netko da...

MONIKA KOSTELAC, 8. r.OŠ BANIJA, Karlovac

104


Hudi stvorTaj hudi stvor odjemput

s’mo stvoril se jei kmičinu po sem

napravil je.Sunce žarko blišeće

zel nam je.Š črni oblaki pokril nas je,s’mo grom i bleskavinu

dal nam je.Stelac pred hižom

prevrnal je,metlu pri vroti

zrušil je.Smetilnicu v zrok je dignal

i sobom ponesal.Kontu odštalombal po dvorišu,z rogljami, lopatami i motikami

zaigral je.Po celim dvorišu nered

napravil je.Sigdi svoj nos zabija,

k’o stekli cucak zavija.Celi don stroh nam v kosti zatira

i niki mu se ne vusmareći baš niš.

TOMISLAV ŠPEHAR, 7. r.OŠ DRAGANIĆI, Draganići

Odjeci

105


KolačićToga sam dana naporno radio kako bih pomogao roditeljima da spreme pšenicu za zimu. Umoran sam legao u krevet i usnuo neobičan san: postao sam zrno pšenice.

Probudio sam se u vreći punoj zrnaca koja su jedva čekala da budu posijana. Nečija je ruka zgrabila našu vreću i odnijela nas na njivu. Tamo nas je bacila na oranje, gdje smo trebali rasti. Sva su zrnca bila sretna što će postati klasovi pše-nice. Odjednom su doletjele ptice i počele nas zobati. Morao sam ih vikanjem rastjerati. Kada smo se riješili ptica, izrasli smo viši i veći. Nakon nekog smo vre-mena sazreli. Došao je neki čovjek sa strojem, požeo nas i odvezao do mlina. Tamo su nas samljeli u brašno. Pitali smo se što bismo sve mogli postati – kolač, kruh ili možda pecivo.

Odjednom sam osjetio kako me mijese neke tople i vješte ruke. Postali smo jedan lijepi mirisni kolačić. Ispred sebe sam ugledao ogromna usta koja su nas htjela progutati.

Srećom, tada sam se probudio.

DRAŽEN CAREVIĆ, 5. r.OŠ SKAKAVAC, Skakavac

Djede...Djede, sjećam se onoga danakad si mi darovao šumskoga mrava.

Prepala sam se,a ti si rekao: „Ne boj se,uz tebe sam...“

Sada te nema.

Često gledam nebo.Nadam se da si mene i mravanoćas gledao.

LORA VRANKIĆ, 6. r.OŠ IVANE BRLIĆ-MAŽURANIĆ, Ogulin

106


Pogled kroz prozorZima je.Prosinac.

Ne odaje mnogoi ne javlja se.

Na ovratniku rijetkog prolaznikauštirkana nedjelja.

MIHAELA GAŠPIĆ, 8. r.OŠ DRAGANIĆI, Draganići

Svijet po momSvijet po mom miriše na cvijeće.U svijetu po mom nitko se ubijati neće.Svaki bi čovjek imao svoj topli dom.Sigurnost, sreću, slobodu imali bi svi u svijetu mom.

Tugu bih izbrisala s dječjeg lica.Među državama ne bi bilo granica.Ravnice bi bile plodne oranice.U mome svijetu ne bi bilo besparice.

Iz rječnika bih izbrisala riječ katastrofe.Pjesme bi imale samo sretne strofe.Pred školom bi pisalo dome, slatki dome.Svatko bi tu učio i živio po svome.

Sviđa li vam se ovaj svijet po mome?Želiš li i ti svijet po svome?Uzmi prijatelja za ruku, osmijeh mu pokloni,zagrli dobrotom cijeli svijeti ne daj da ti smetaju onikoji ne vole ovaj veseli splet!

Inati im se osmijehom!Zaludi ih svojim znanjem!Zadivi ih ljepotom!Zasrami ih dobrotom!

Ne daj da bistrinu tvoga oka zamuti sjetaovog i ovakvog neobuzdanog svijeta!

KATARINA KOTIĆ, 7. r.OŠ GRABRIK, Karlovac

107

PjesmaPjesma je čovjek

koji se smije i plače,lopta koja odskakuje

u rukama sretnog djeteta,kamen koji miruje

uz rub prašnjave ceste.

Pjesma je pticakoja sretno pjeva,

lice djetetakoje se uvijek smije,kapljica čista mlijekana brkovima mačka.

Pjesma je godišnje doba,proljeće u cvatu visibaba,

ljeto, more plavo,jesenja kiša,

zima, snijeg, radost djece.

Pjesma je prva ljubav,čuperak plavi,

domovina, opomena,molitva.

Pjesma je oko nas.

IVA GERIĆ, 8. r.OŠ ŠVARČA, Karlovac

Odjeci K A R L O V A Č K A Ž U P A N I J A

108


ŠumaŠuma, šuma, šuma...

Drveće i travai medvjed koji zimski san spava.

Potočić što žuborii srna koje se za hranu bori.

Naše veselje i san,svaki dan u šumi dobar je dan!

MILAN PRERAD, 6. r.OŠ IVANE BRLIĆ-MAŽURANIĆ, Ogulin

MaštaMalena pticakoja leteći kroz duguotkriva i upoznaje neke nove šarene svjetove,svjetove djetinjstva.

TEA HUSNIK, 6. r.OŠ DRAGANIĆI, Draganići

Odjeci

109

M E Đ I M U R S K A Ž U P A N I J A


MEĐIMURSKA

OdjeciM E Đ I M U R S K A Ž U P A N I J A

Dnevi detinstva

Hej vi! Dnevi!Dečiji! Cifrasti!

Detinstva mog cukoreki slatki!

Cveteki. Črleni.Smehom zasajeni.

Vi časi zlotni!

Postanite!Vi dnevi fletni! Mlodi!

Išče rosni.

Prijateli dragih,veselja... ljubavi puni!

Cvetite i dale.Z menom se i dale suncu raduvlite.

Z menom i dale smeha kuturajtez grabe na breg.

Vi zvezde bleščeče!

Srečo mi zobačite.Kotače života zastovlajte.

Brige od mene fkrej otprovlajte.

Dnevi dišeči!Igro mi povrnite!

Čim duže pri meni ostanite vi!Naj mi detinstvo zanavek na protuletje diši!

LUCIJA ČREP, 7. r.OŠ IVANOVEC, Ivanovec

110

Odjeci

111


Poplava

Velika, možda i najveća ekonomska katastrofa dogodila se nedugo u Međimurju. Taj se događaj još uvijek spominje i priča se o njemu. Dogodilo se sve jako brzo i ulovilo nas nespremne. Pušćine je bilo naše područje koje je poplavljeno. Nasip koji su imali bio je oslabljen i nije izdržao nalet vode. Govorilo se da je u Austriji puštena voda s akumulacijskog jezera, a i tih je dana puno kiše palo svuda. Svi su se borili s naletima vode. Vodeni val bio je jako velik... Voda je rušila sve pred sobom, drveće je čupala i nosila sa sobom, smeće je plivalo na njezinoj površini, a u dubinama kovitlao se mulj. Drava se izlila iz svog korita!

Njezine prijetnje stizale su čak do susjednog sela Gornji Hrašćan. Sa svih strana pristizali su ljudi ne bi li kako pripomogli u gradnji zečjih nasipa, na bi li starijima, trudnicama i djeci pomogli prijeći preko vode, ne bi li donijeli pitku vodu i nešto malo hrane tek da se prebrodi noć koja je nemilosrdno padala...

Stariji su se sjećali da se Drava tajanstveno, ali predvidivo, podizala svakog ljeta i jeseni. No znala je granicu. Ljetne bi večeri uz nju bile lijepe i zabavne. Ljudi su podizali drvene kućice, lovili ribu, koji put roštiljali, družili se, zapjevali.

Potkraj prošle godine sve nas je iznevjerila i u sjećanju nam ostavila slike koje će se teško izbrisati. Gledajući te iste slike u novinama, nismo mogli vjerovati da nam se to događa. Slike su govorile više od riječi. Spašavajući svoju imovinu, ljudi bi prenosili namještaj i neke osobne stvari, uspomene i kućne ljubimce na više katove kuća. Vatrogasci su stizali u pomoć iz svih krajeva Međimurja. Unatoč svemu, mnogi nisu htjeli napustiti svoje domove, dostojanstveno su ih štitili.

Nakon nekoliko dana voda se povukla u svoje korito. Mnogi su plakali ugle-davši štetu koja je nastala u vodenom naletu.

Nekoliko mjeseci poslije sve se, prividno, vratilo u normalu i izgleda kao da se nije ništa dogodilo. Samo mokri tragovi na pročeljima i stvari iznesene iz kuća svjedoče o poplavi. No u srcima onih koji su doživjeli poplavu još uvijek tinja neu-godna istina.

LARA KRALJ, 5. r.OŠ GORNJI MIHALJEVEC, Macinec

112


MojiMoj tatavelkog je zanata,saki dan peljaškatulju alata.

Moja mama je švelja,z iglom i koncom dela.

Moja baka ima tlaka,na rtu dela i ljepo popeva.

Ja pok saki den idem v školo,po brego i dolo.Puno se vučimi dogo kre šporheta sedim.

FILIP FABIĆ, 7. r.OŠ DONJA DUBRAVA, Donja Dubrava

Zagonetna susjedaNa livadi sam zatvorenih očiju. Polako ih otvaram. Pred mene dolazi jedna starica koju često viđam u svojoj ulici, no ne znam ništa o njoj.

Počinjemo razgovarati. Želim je upitati kako se zove i poznaje li me. Želim je upitati zašto se ponekad zaustavi na ulici i razgovara sa mnom i zašto se uvijek ljuti kad u mojem dvorištu ne pokupimo jabuke, nego ih ostavimo na tlu.

Upravo kad sam je htjela to upitati, zapuše jak vjetar i ona ode. Ja je dozivam, ali ona se ne vraća. Ostajem sama na livadi.

SARA MLINARIĆ, 5. r.OŠ MURSKO SREDIŠĆE, Mursko Središće

Odjeci

113


BregiSeposot koli mene,de gud se zglednemhičeni so kak velke grude.Jena vekša, druga mejša,jena širiša, druga vožeša,al na sakoj od jihje nekšo dete zraslo,dečko kušnol svojo pucoili pak baka vnukima kruha spekla.Kulko je sam dece prebejžalo po taj grabaj,snega v zimi opalo, a v leti sonce pšenicu zgrelo.Denes jih nišći več niti poglednuti neče,ne vidijo ljudi kulko se negda na jimiroki za kruh močilo.V dišečo jutrojih zbudijo razcvetene rože,a spot ih žuti mesec pospravi.Al na kraju,bomo si posprovleni v jednoga od jih,i to ne na dennit mesec,neg zanavek.

KARLA RADIĆ, 8. r.OŠ GORNJI MIHALJEVEC, Macinec

MajkaSuze ti rupcem briše.

Kraj tvog uzglavlja diše.Uspavanku ti tihu pjeva.

Voli te više od svega.S tobom se smije

i suze lije.Zagrljaj ti uvijek s poljupcem pružida sreća čim duže oko tebe kruži!

PATRICIA TURK, 6. r.OŠ „PETAR ZRINSKI“, Šenkovec

114


PajcekEj, pajcek!Kak si velki,kak opče zidešv tak mali kotec na dvoru?Kak opče morešvum s koca gledati črez te male lukje?Kej si tiho, zakaj nič ne veliš?Da ti po pravici povem,morti je i bole tak.Tiho biti i v kocu čuseti,jesti i spati i nikaj ne znati.

EMANUEL FLINČEC, 8. r.OŠ GORNJI MIHALJEVEC, Macinec

Moj hrvatski jezikO, kako je samo sladak i drag moj hrvatski jezik! Na tom sam jeziku slušao prve priče, progovorio svoje prve riječi, pisao prva slova...

Hrvatski mi je jezik utkan u srce nevidljivim nitima radosti. Riječi su lagane poput povjetarca i lete nježno, odjekuju kao pozdrav, sanjaju o dalekim morima i čarima netaknute prirode. One se rađaju s nama, žive s nama, sanjaju s nama, prate nas svuda u životu.

Moj je hrvatski ponos moga naroda. Krv naših predaka prolivena je za njegovu slobodu. Bio bi grijeh kad bismo ga zanemarili, napustili. Ne smijemo dopustiti da mu tuđice unište milozvučnost, da mu naruše sklad.

Volim svoj jezik i cijenim ga jer, jednostavno, pripadam njemu. On nas uči o Ljude-vitu Gaju. Pjeva nam Preradovića. Uvodi nas u san pričama Ivane Brlić-Mažuranić...

DOMINIK KOCIJAN, 8. r.OŠ NEDELIŠĆE, Nedelišće

115

Moj krajMoj vam je krajpravi nebeski brežni raj.Imamo najlepše zelene gorice,a tam malo više i zdrave toplice.V jesen ljudi koruzo i grozdje berejo,da lehko v zimi bez brige spijo.Vrane več pomali snega mesijoi s tem nam zimo donesejo.V našem kraju saka hiža je srečnadok za Martije potečejo vina tečna.Te je rom sigdi v zroko nul 3pod lagvecom vina pijani so si!Meni je međimurski kraj srcu prirasel,jer tu sem rođen i tu bom odrasel!

MATEO STERNAD, 6. r.OŠ GORNJI MIHALJEVEC, Macinec

Sreća se lovi srcem i daruje osmijehom

Sreća je neštošto se lovicijeli život

i nikako da je uhvatišna vrijeme.

Ona dolazi tiho i neprimjetno.

Odleprša poput leptirapokušaš li je rukama zadržati.

Zato ječvrsto stisni srcem i daruj osmijehom.

LUCIJA VUGRIN, 6. r.OŠ „PETAR ZRINSKI“, Šenkovec

M E Đ I M U R S K A Ž U P A N I J AOdjeci

116


Moja familijaZ svojom familijom fejst se štimamkaj i z tem kaj hižo blizo autobusne imam.Vu toj hiži nas pet članov živi,i saki se den nekaj novoga zgodi.

Moj dedek največ let ima, sakoga od nas rad ima.Dok je bil mlajši,za zidara se zvučil,na poslu se bormešzi štirema mučil.Ve pak da je v penzijipo jivah ora pak škropi,leto mo kak got obrnetehitro preleti.Da pak dojde zima,v kuhji na toplem sedi.Niti jen Dnevnik ne prepusti,babica pak se na to čemeri.

Ona najrajši serije gledi.Jo pak vam v zimi stalno nekaj boli. Da pak dojdejo topli dnevi,navek na vrto nekaj kopa i sadi,rada negda i v šumo po vrgoje zbeži.

Tatek moj svoj obrt ima.Čim se zdeni, več mo mobitel zvoni.Dok je na poslo, v kompjutor gledi.Na krajo meseca radnikom plačo podeli,državi porez plati,za jega pak večrat kuna sfali.

Mama pak se za peka zvučila.Dok je men rodila,posel je postila.Denes vam vu farmi svije hroni.v pol šest vur saki den se zbudi.Neje joj lehko. Fejst notri smrdi!Al vam moram priznatida pečenka na stolo lepo deši!

V mojoj obitelji saki svoj posel ima,z dena v den se živi.Kaj čez leto se predela,čez zimo se fletno potroši.

117

Ja pak vam od brige večkrat nemrem spati,furt mislim za kaj se zvučiti i sebe poslu dati!V denešjem časo posel je teško dobiti,a bormeš ga je još leži sam tak zgubiti.

NIKOLA KOLMAN, 7. r.OŠ GORNJI MIHALJEVEC, Macinec

Drukčiji od drugihJe li pogrešno biti Rom? Ovaj važan problem veže sve generacije, od mladih do starih. Neki ljudi žele sve samo ne dobro Romima. To je razlog zašto se Romi tako ponašaju: nasilni su, kradu, psuju. To je ono što bi se trebalo hitno riješiti jer bi inače ovaj problem mogao postati vječnim problemom i svih budućih generacija.

Ovo govorim zato što sam i ja Rom i znam što znači biti izdvojen iz društva i diskri-miniran. Ne bi se to događalo da se ljudi međusobno gledaju drugačije, da se vole i poštuju. Da se ne preziru. Ima pojedinaca koji se slažu s Romima jer ih pokušavaju shvatiti i znaju da su i oni ljudi. Znaju da ih Bog nije stvorio zato da bi krali, psovali i tukli se, nego ih je svijet na to prisilio. Takvi ljudi bude nadu u nama i pružaju nam priliku da se popravimo i dokažemo da vrijedimo.

Trebale bi se možda organizirati društvene igre gdje bismo se svi međusobno druži-li i dokazali da svi jednako vrijedimo.

Nema ništa bolje od sloge i poštivanja. Mogli bismo puno toga zajedno učiniti. Ako bude tako kako zamišljam, svijet će biti bolji jer će ljudi shvatiti da su manjine jednako vrijedne kao i većina.

KRISTIJAN ORŠOŠ, 8. r.OŠ MURSKO SREDIŠĆE, Mursko Središće

VeterVeter tak fejst puše ka već listje žuto dol pada.Tak je zima ka bundo treba mete.Plodovi se zoriju.Kombaje se voziju.Kombaje pobirajo koruzo.Traktore se vozijo i orajo.Panika je!Se za zimo tre posprajti.

MARTIN VUK, 5. r.OŠ GORNJI MIHALJEVEC, Macinec

Odjeci M E Đ I M U R S K A Ž U P A N I J A

118


Kruhek naš svagdašnjiBil on črni ili beli,

dok si vjutro putra na njega namažem,frtalj za čas nestane celi.

Za obed pak mama nekaj čudnoga kuha,ali z kruhekom bu mam bolša i juha.

Za južinu pak mi najbole šnita kruha pašei mamičin pekmez z one velke flaše.

Večer je fletno došla.Trebam i ve nekaj v lampico deti.Idem brže jest kaj naj nešči znal

da je v škrneclinu sam škrajec ostal!

ANA KRHAČ, 8. r.OŠ „PETAR ZRINSKI“, Šenkovec

MeđimurjeIma li igdje tako lijepe ravnice što se pruža unedogled i plave boje neba što se spaja sa smirujućim zelenilom ravnice?

Znate li za igdje tako lijepo obrađena polja što se nižu kao domino kocke, što su vje-kovima hranila ljude, ali i slala u svijet?

Kako su tek pitomi bregovi posuti vinogradima i šumarcima, a na vrhovima načičkani šarenim klijetima poput ogrlice biserima, i svi se pružaju od juga prema sjeveru!

Koliko li je samo cesta što vijugaju ravnicom i bregovima spajajući sela što su se pruži-la jedno kraj drugog želeći valjda da susjedi izdaleka vide njihovu ljepotu!

Kako samo miriše cvijeće što krasi svaku kuću i ne znaš gdje je mirisnije i ljepše!

Lijep je zvuk crkvenih zvona što bude, uspavljuju, oglašavaju podne, ali i svojim glasom govore o rođenju, vjenčanju i smrti.

Visoki su crkveni tornjevi koji stoljećima svjedoče o ljudima tko su i što su okupljajući ih na zajedničkoj molitvi, susretima i razgovorima.

Ljudi se pozdravljaju širokim osmijehom i dočekuju svakog putnika namjernika otvara-jući mu srce i dušu.

Nema tako lijepih pjesama kao što su ovdje, koje otvaraju dušu i nadanja.

I svu tu ljepotu okružuju i čuvaju dvije rijeke: Mura i Drava pazeći da se ljepota ne izgubi.

KLARA JAMBROŠIĆ, 6. r.OŠ MURSKO SREDIŠĆE, Mursko Središće

Odjeci

119



VARAŽDINSKA

120

OdjeciV A R A Ž D I N S K A Ž U P A N I J A

Kuline v dedikuvum dvurišču

Jutru je. Prvi snieg je opau. Tak bi rada još spola... Zbudiu me babičin krič. Dedik ju špuota jer kriči kaj kokoš. Čula sam kak je rekiu: „Denis su kuline, si gouri?“

Zdigla sam se. Mesor Joža kriči: „Hote, ljudi, osam vur je!“ Muoj dedik, japik, jenguvi pajdaši skup z mesorom Jožom v kotic ideju. Gojcik cvili... Japik je zeu sojlu i deu ju gojciku na goubic. Ja još ne vupam vun. Gledim se čez obluk. Najenpout, bum! Gotuvu. Zidem vun, pud menum snieg škri-ple. Babica zi zdelum biži kaj zeme krv za čurka. Gojcik več v kuritu leži, a mesor kriči: „Kroup dejte!“ Gojcika su horali i z lancima vrteli ka se dlaka zula. Dok su ga zvrteli, ubesili su ga na gouge. Joža je zeu nož v rouke i gojcika pustrugau. Unda su ga japik i Joža prerezali na puo ka su mu zva-dili vun črieva i drubuvinu. Več babica biži kaj striela: „Sim tu dejte, župu bum vam skuhala!“ Mesor dene črieva na stol i čisti ih za čurke. Dedik, japik i pajdaši deneju jenu puluvicu gojcika na stou, guliju špek i riežeju mesu. Babica pak biži: „Dejte neka pečenki ka vam denem v župu!“ Dedik ji veli: „Dej mi mira, od pa si souma zemi!“ Več su zrezali i drugu puluvicu i udeš-li jiest župu ka ima je babica skuhala. Posle ubeda udešli su delati čurke. Dedik je stau kre jieh i guvoriu im kak se čurke dielaju, makar je mesor tu dobru znau. Babica je muorala duojti ta i jombrati na jieh kak sousid Franc jombra na svoju ženu. Čurke su bile gotuve, pa ih je babica išla deti peč za večerju. Došli su i sousidi k nam na večerju. Joža i pajdaši su udešli dimu. Drugi dien snega je još bilu kak v Gorskum kotaru. Dedik i babica su deli kuhati špek za čvarke. Unda ih je dedik scvru. Bili su tak fini, ka smu skoru se pujeli.

I več čujem kak se dedik i babica pravdaju da budu nazi kuline v dediku-vum dvurišču.

SANDRA MEDVED, 6. r.OŠ VIDOVEC, Vidovec

Odjeci

121

V A R A Ž D I N S K A Ž U P A N I J A

Trenutak u skitnji

Na mokrom betonu odmaraju se suze. Nebo je noćas plakalo... glazba! Vjetar mi udara o lice, hladno mi je. Pogledom prelazim preko zahvalnih brezinih krošanja, preko sjajne, meke trave. Ptice tužno grakću i nostalgično skladaju sada već zaboravljenom ljetu...

U daljini šareni tepisi otvaraju oči sretni što im je Bog dao kišu. Drava je narasla. Iza zamagljenog prozora lice starice. U kućici koja leži na mokroj zemlji.

Kućica do kućice, kao prijateljice, jedna do druge... U zvoniku zvon... zornica!

Divlji kesteni divlje padaju s teških njihovih grana, hrastove krošnje uznji-hane... borovi uspravni drhte. Netko vlada situacijom! Lupa o prozore, zalijeće se u drveće, uznemirio kukuruz, ptice ga ne vole... mene kosa ne sluša. Vjetar i ja u tandemu! Onda on utiša, a ja začujem sebe. Mojim me glasom zovu moja polja, zeleno, žuto, smeđe...

I odjednom u tunelu, u šumi mirnoj, vazdazelenoj. Trčim prema izlazu i ugledam sunce na trenutak.

Oh, sunce! Kovano još u doba kada su Rimljani ovdje živjeli... Udišem hladan i svjež zrak... moj zavičaj!

INGRID VUJEVIĆ, 8. r.OŠ PETRIJANEC, Petrijanec

122


KlopotecNa malom bregustara klet.Z kroha jojslama curi.Klopotec jez jenog krajapotpirai žalosno starimdrvenim letvamaprebira.

Klopočei klopoče...

Grozje je pobranoi trsje jeostalo samo.

Veter je mrzlioko kleti zamugali črleno listjev zrak otpuhal.Slamu hitili klopoca prehitil.

Gdo bo vestarim letvamaprebirali ftiče z gorictiral?

LARA HORG, 8. r.OŠ ANUTNA I IVANA KUKULJEVIĆA,

Varaždinske Toplice

Odjeci

123


S one strane velegradskog sjajaŠto je velegrad? Čine li velegrad samo trgovački centri, reflektori, neboderi i vile bogataša? Postoji li netko tko svakim danom sve više zamagljuje velegradski sjaj?

Velegrad nam svojim izgledom govori da u njemu možemo vidjeti bogatstvo, da ćemo biti sretni i zadovoljni ako dođemo. No negdje na samom rubu velegra-da ili u samom središtu u malim, sivim uličicama živi netko za koga kažemo da je alkoholičar, klošar... A ne mora biti ni alkoholičar ni klošar, nego osoba koja sva-kim danom sve više tone u velegradsku maglu. Osoba koja se svakim danom sve više bori za vlastiti život i život svoje obitelji. To je osoba koja prosi na ulici i traži pomoć nas koji imamo više. To je osoba koja živi u nekom podrumu bez električ-ne energije i vode, ili noći provodi u gradskim parkovima, na klupi. Vidimo li mi tu osobu kao prosjaka koji treba novac za alkohol ili kao osobu koja želi prehra-niti sebe i svoju obitelj?

Velegrad ne čini samo trgovački centri, reflektori, neboderi i vile bogataša. Velegrad čine i osobe koje se bore za sebe i svoje obitelji. Osobe koje žive u nekom podrumu ili na klupici u parku, osobe koje prose i kopaju po kontejnerima...

IVA ŠTEFIČAR, 8. r.OŠ ANTE STARČEVIĆA, Lepoglava

PticaLetimo iznad modrih slapova. Samo ona ne polijeće, ostaje na stijeni.

Ne može letjeti.

Ima slomljena krila. Promatra svijet sjedeći. Zašto baš ona ne može letjeti s nama?

Sve što radi, radi u mjestu. Baš neobično za pticu... I hrabro! Budi se i živi, hrani se i raste, uči i spoznaje, ima želje i snove, osmišljava svoj let... Kad bi barem jednom mogla poletjeti s jatom!

Bože, zašto baš ona ne leti? Toliko slobodna, a toliko ograničena...

Doroteja je moja prijateljica u invalidskim kolicima. Ptica koja vjeruje da leti. Pokazuje nam to uvijek lijepim mislima i osmijehom u očima kad ostaje na stijeni i ispraća naš let. Njen je let poseban i drugačiji, i zato ga mi ptice zdravih krila nikada do kraja nećemo razumjeti.

MONIKA VINCEKOVIĆ, 8. r.OŠ PETRIJANEC, Petrijanec

124


Zvijezdo mojaZvijezdo,

koja bdiješ nada mnom,ne ostavljaj me!

Tvoj vječni sjajnek’ svud ide za mnom

i osvjetljava mi put.

Uz tebe kraj sebevidjet ću svjetlo

i tamo gdje je vječna tama.

ANITA SAKAČ, 7. r.OŠ LJUBEŠČICA, Ljubeščica

Madžarevo, malo selo podno Grebengrada

Putovati u prirodu uvijek je izazov, zanimljivi događaj i otkrivanje čega nepoznatoga. Krenuli smo vlakom iz Varaždina, ispraćeni jesenskim suncem. Već je sama vožnja vla-kom posebno iskustvo. Kroz prozor smo promatrali visoke nebodere, gusta naselja i grad koji je ostajao iza nas. Polako smo ulazili u polja i šumarke. Priroda je postajala sve ljep-ša, iako je jesenska magla sve više pratila naš put. Nižu se mala mjesta: Turčin, Beletinec, Krušljevec... Nakon njih slijedi središte općine Novi Marof, i naš je cilj bio blizu.

Stigli smo u Madžarevo, malo selo podno Grebengrada, u kojem se nalazi etnopark Gradišće. Izišavši iz vlaka, ugledali smo ženu odjevenu u narodnu nošnju, koja nas je čekala. Njena košara puna slasnoga domaćeg peciva bila je odlična dobrodošlica nama, već izgladnjelim znatiželjnicima.

Strma i skliska uzbrdica mučila nas je do samoga Gradišća. Putem smo uživali u svemu što nam je ova netaknuta seoska sredina mogla pružiti. Mukanje, mijaukanje, kokoda-kanje, kukurikanje bombardiralo nas je sa svih strana. Teško smo odolijevali čudesima domaćih životinja koje su nam bile privlačne i skoro su nas zvale da ih počnemo loviti po seoskim dvorištima. Svatko je htio bar malo dodirnuti koju puricu, kokicu ili macu.

U Gradišću smo, uz pomoć domaćica, pokušali živjeti pravim seoskim životom. Izrađivali smo cvijeće od papira; pravi umjetnički posao. Nisam bio baš uspješan. Pristojne domaćice divile su se mojim cvjetovima, iako je hrpa papira u mojim rukama bila sve samo ne ukrasni cvjetovi. Prepustio sam izradu ukrasnoga cvijeća spretnim rukama žena koje tu vještinu čuvaju od zaborava.

Nakon radionice izrade cvjetova išli smo u obilazak etnoparka. Razledali smo Katinu, Ivkinu, Barinu i Magdinu hižu, male etnomuzeje. Hiže svjedoče o životu kojim su neka-da ljudi toga kraja živjeli.

Odjeci

125


Uz pomoć domaćica mijesili smo tijesto i oblikovali neobične figurice koje smo i pekli. Otkrio sam da je kuhinja pravo mjesto za mene. Ne samo da sam uživao u opojnim mirisima i okusima svježe pečenoga peciva, već sam iskušao i svoje kulinarske vještine. Mijesio sam tijesto za klipiće! Prsti su mi sami tonuli u mekanu i gnjecavu masu, ljeplji-vo tijesto napadalo je moje ruke, lice... Borio sam se, pomoć tražio u brašnu koje je isto tako neposlušno letjelo svuda oko mene. Domaćica me ipak pohvalila, uključila se u moju borbu s ljepljivim neprijateljem i rezultat je bio najbolji klipić koji sam ikada pojeo.

Nije tu bio kraj mojim osvajanjima kuhinje. Gulio sam krumpire koje sam kasnije slasno pojeo, nakon što sam ih ispekao u pećnici na drva. Neobično je, ali mnogima od nas ovi poslovi bili su pravo otkriće. Osjećao sam se važnim i mislim da su mi na kraju kuharski poslovi baš dobro išli, iako sam zamalo ostao bez prsta u okršaju s krum-pirom. Pamtim i svoju borbu s ljepljivim čudovišnim tijestom koje je popustilo tek kada mu je zaprijetila spretna ruka naše domaćice.

Stare drvene kuće, starinski namještaj, dvorišta puna domaćih životinja, miris sela i šume, toplina i ljepota prirode odveli su nas u neka prošla vremena, u život naših pre-daka. Ovdje ljudi i danas njeguju stare običaje, čuvaju tradiciju i žele je prenijeti na nas mlade. Učili smo s lakoćom sve što su nam ovi ljudi željeli pokazati. Prvi smo put sami obavili neke korisne poslove i bili smo ponosni te uživali u takvim trenucima učenja. Sve je bilo kao radna igra u drugačijoj školi.

Slijedio je povratak. Vlak koji juri ravnicom, narodna nošnja, klipići, mirisne i tople hiže, purice, kokoši, smirenost seoskoga života, zelenilo i svježina dugo će me još pra-titi u mojoj urbanoj užurbanosti.

BORNA BREGOVIĆ, 7. r.II. OSNOVNA ŠKOLA, Varaždin

SubotaDan je započeo – odlično! Subota je. Veseli me spoznaja da mogu do mile volje ljen-čariti. Da, dobro ste pročitali. Subotom ljenčarim, ali samo do trenutka kad se moji ukućani počnu motati po kući.

Tata obično gleda sportske emisije, što mamu užasno živcira, pa baš onda mora usisavati prašinu po sobi i tako smetati u tom važnom trenutku. Baka vječito otvara prozore puštajući nam kisik u sobu u kojoj je, naravno, hladno! Gunđanje na sve stra-ne, generacijske trzavice. Soba je odjednom puna kisika i – riječi!

Sestra se budi. Polako, polako... Sva mamurna od sna gunđa na sve nas, a ja sam joj ionako najdraža meta. Neki to nazivaju ljubavlju bez obzira na to što sve nevolje ovoga (i onoga) svijeta započinju od mene.

Tako je sve do predvečer, kada se svi primirimo i priviknemo na to da smo na okupu u našoj sobi, našem skloništu od posla, škole, fakulteta...

Stoga volim subote. Baš ih volim!

DAVID PASKA, 5. r.OŠ IVANA RANGERA, Kamenica, Lepoglava

Odjeci

126


KorijeniZapetljani putovi poput žila,gusta zelena kosa,modre vodene oči,usta koja govore mojim jezikom,tople ruke što me drže u naručju,naborana koža radosno dočekujesvako novo zrno i plodove,olovne noge nose teret prohujalih ratova...

To su moji djedovi!To je moja zemlja!To sam ja!

IVA HABULAN, 8. r.OŠ PETRIJANEC, Petrijanec

KapljicaVidim je u kapljici kiše obojenoj njenim pogledom.Zraka sunca pretvorila je kapljicuu njeno nasmijano lice.Kapljica sada pada sve niže i nižei tone u rosnu travu,a ja gledam tužan...U svakoj novoj kapitražim onaj isti pogled.

SAMUEL STUBIČAR, 6. r.OŠ ANTUNA I IVANA KUKULJEVIĆA, Varaždinske Toplice

Odjeci

127


Riječi života„U početku bijaše riječ“, kaže Biblija, jedna od najčitanijih knjiga današnjice. Time upućuje na moć jedne riječi. Jedna je dovoljna da sve stane, počne, vrati se na početak ili baci na kraj. Koliko smo mi, ljudi, kao najinteligentnija bića, ustvari svjesni moći jedne riječi? Ona može biti plaha kao srna, brza ili snažna i glasna kao lav.

Riječi su kao kuća od karata; jedna kriva dovoljna je da se sve sravna sa zemljom. I što nam ostaje? Ostaju nam izgubljene riječi. One su kao i osjećaji. Ako ih krivo poslo-žite, dobijete jednu nesmislenu kuglu punu kontrasta. I sve se to reflektira kroz nas, jer one čine nas, one jesu mi.

Ja sam rečenica. Složena sam od tisuća epiteta, priloga, pridjeva, imenica, glagola, rodova, brojeva, čestica... I tako trajem, sve dok se ne nađem u potpunom neskladu riječi i tražim onu jednu riječ koja će me učiniti potpunom. Ta prava riječ jest drugo ja, moja suprotnost, rod do mene, rod kraj mene.

Da, u pravu ste, na pravu riječ mislite. On. On je odgovor. On, ja. Dvije neobično kratke riječi koje čine neobično jaku vezu, cjelinu između dviju osoba, riječi. On je riječ, i ja sam. Zajedno činimo rečenicu i trajemo, sve dok nas prvo lice množine glagola trajati u perfektu ne rastavi. Kao jedinke, mi ćemo i dalje postojati i čekati neki veznik da nam pruži novu priliku da postanemo rečenica, a do onda, gradit ću kulu riječi koje će me odvesti u neki bolji svijet.

Svijet riječi koje smisleno stoje jedna uz drugu i čine priču. Priču dviju riječi koje su trajale.

DALIA HRANIĆ, 8. r.II. OSNOVNA ŠKOLA, Varaždin

MirtaStajala je tamo, uz rub zgrade. Ruke su joj se tresle, oči su joj bile zelenije nego ikada, vjetar je snažno puhao i nosio njenu smeđu kosu sad lijevo, sad desno... Odjednom, suza joj padne niz desni obraz.

Mirta je bila jedna obična djevojčica iz jedne obične obitelji. Marljiva i lijepog osmije-ha. Tri dana prije stajanja na rubu, stigla je kući. Opazila je nekako čudno naguranu poštu u sandučiću. Uzela ju je i otišla u sobu. Otvorila je i vidjela sliku svojega oca i neke žene. Imao je ljubavnicu! Nije znala što učiniti, pa je vratila omotnicu u sandučić čas prije nego joj se majka vratila. Večera je bila spremna. Majka i otac normalno su se ponašali. Mirta je samo zbunjeno i pomalo s gađenjem gledala. Vratila se u sobu i razmišljala nije li joj se učinilo ono što je vidjela, no nije. Ugledala je majku kako plače u sobi nakon večere.

U školi nije slušala učitelje. Vratila se kući i otišla ravno u svoju sobu. Mobitel joj je zazvonio. Javila se, imala je pomalo drhtav glas. Na drugoj strani čuo se muški glas. Rekao je: „Znam tvoju situaciju. I ja sam u sličnoj.“ „Tko si ti?“ upitala je. Rekao je da


ide u istu školu kao i ona. Razgovarali su nekoliko sati. Iznenada je uslijedilo pitanje: „Želiš li da se zajedno bacimo sa zgrade?“

Pristala je. Dogovorili su se da će to biti u subotu, u osam sati navečer, na krovu stare zgrade nekoliko metara udaljene od njihove škole. Zaista, bio je tamo. Bio je pun mje-sec i nebo je bilo prekriveno zvijezdama. „Je li te strah“, upitao je. „Ne“, odgovorila je nesigurno. Tada se počeo smijati na sav glas, Mirta je gledala zbunjeno. Rekao je: „Zaista, sva se treseš, znaš, ja znam da se nećeš baciti.“ „Što?!“ upitala je. „Ovo je moja zabava, lagao sam, nisam ni u približno sličnoj situaciji kao što si ti, a ti ne shva-ćaš ono dobro u svom životu. Barem se nisu svađali pred tobom. Možda se zbog tebe ne žele rastati, a ti sebično donosiš zaključak da te ne vole“, reče. Da dokaže da nije u pravu, stane na rub zgrade. On je već bio otišao. Mirna načas zastane i upita se: „Je li vrijedno baciti se zbog toga?“

Vratila se kući uplakana lica, zagrlila majku i rekla: „Sve će biti u redu.“

Mirta se ubrzo preselila i upisala u drugu školu. Tamo je pronašla mene, dijete već rastavljenih...

ANA ŠOBAK, 6. r.OŠ PETRIJANEC, Petrijanec

Harmonija riječiHrvatica sam,

ponosim se time!Volim svoj jezik,dičim se njime!

Što?Izgovori tečni

i abeceda duga,za Hrvate ostat će vječni.

Kaj?Melodičnost glasova,ljepota njegovih riječi,ostavljaju bez daha,

iz mojih usta uvijek će teći.Ča?

Reći ću još samo jedno svima:

hrvatski jezikdušu ima!

ANA JURČEVIĆ, 8. r.OŠ CESTICA, Cestica

128

129

Suton na žaluValovi morski napadaju

stjenovite hridi.Odbijaju se o žal.Galebovi, putnici,

lete iznadmora beskrajno modroga.

Gledam moremirisno i svježe.

Gledamkako sjaji na kasnome ljetnom suncu

u igri s lepršavim vjetrićem.Sunčeve zlatne ruke

dotiču morske ledene.Sunce nestaje,

tone,gubi se

u dubini plavetnoga mraka.Suton na žalu.

JELENA BENČIĆ, 7. r.II. OSNOVNA ŠKOLA, Varaždin

LeptirLeptir, leptir, leptir,Veseo i ponesenkao vir.

U visine ide, ide...

Šarene se niti ulovljene nebom.

U visine šire, šire...

Leptir, leptir, leptir.U oblaku spava.

Snove plete oblak i leptir.Tišina, mir, mir...

MARKO VRESK, 6. r.OŠ IVANA RANGERA, Kamenica, Lepoglava

Odjeci V A R A Ž D I N S K A Ž U P A N I J A


PrijateljTo je osoba kojoj možemo sve reći, povjeriti se, odati mu najveće tajne; na njega se možemo osloniti kad nam je teško. U nekim nam je trenutcima potrebniji od mame i tate, jer oni u našim malim problemima često ne vide probleme i kažu da će sve biti u redu. Prijatelj je taj koji će uskočiti i utješiti nas ili nam pomoći svojim savjetom. Pomoći će nam i u učenju. Bit će s nama u lijepim i manje lijepim trenutcima.

Sreća je imati prijatelja, a još veća biti nekom prijatelj.

LIDIJA POSAVEC, 5. r.OŠ BELETINEC, Beletinec

CiklamaSnena zora

pospanu ciklamu budi.Rosom joj listiće

umiva.

Jutarnje joj sunce latice bocka.

Ružičaste točkicena njoj se sjaje.

O podnespokojno u sjeni leži

i niti broji u zapletenoj paukovoj mreži.

A kad se prva zvijezda javi,ciklama latice sklopi

i usne u travi.

ŽIVA BAJSIĆ, 6. r.OŠ ANTE STARČEVIĆA, Lepoglava

130

131

Moji materiNebo ima zvezde,Ona ima očiKaj svetliju v noči.More ima bisere,Ona bele zobeKaj na soncu kak zlato sijaju.Trava ima rosu,Ona ima kropne sozeKoje spusti gda je tožnaGda misli da je grda.Drevo ima grane,Ona blage za grlenje rokeGda dojdu muke.Najvrednejše kaj imaIpak je srce puno ljubaviKoju daje vsima.

MARINA ČUKELJ, 7. r.OŠ ANTUNA I IVANA KUKULJEVIĆA,

Varaždinske Toplice

Zvijezda vodiljaJa sam umišljen, sebičan materijalist i perfekcionist. Znam da to zvuči loše, ali u stvar-nosti i nije tako strašno. Teško je biti sve to, posebno perfekcionist, ali to je jednostav-no dio vas – organ tijela srastao s vama.

Često vas ta osobina ubija. Najteže je kada znate nešto, a ne možete to pokazati kada biste vi željeli ili, još gore, kada se u jednom trenutku ne možete sjetiti neke osnovne stvari. Vi znate da TO znate, ali ne možete se toga sjetiti i to vas – razdire.

No ima gorih stvari od toga. To je zasigurno osjećaj manje vrijednosti kada vas nad-maši netko slabiji od vas, onaj kojem ste se smijali svaki put kad nešto nije znao. Nije ugodan ni osjećaj kad iznevjerite osobu do koje vam je stalo ili ako ste nezadovoljni nečim što ne možete promijeniti.

Sljedeća loša osobina koju posjedujem jest materijalizam, iako mi neki kažu kako to ne bismo mogli nazvati materijalizmom. Znate, vrlo sam uporna osoba i smatram kako nemam ni trunku vremena za gubljenje. Sjećam se kad mi je, sad pokojni, djed rekao kako je važno svaki posao napraviti majstorski, pa se ja pridržavam tog pravila. Nije to lako priznati, ali često razmišljam kakve bih koristi imao od nekoga ili nečega, a kakve on od mene. (Pratite moju materijalističku crtu?)

Zbog svega toga često zanemarujem svoje osjećaj, želje i potrebe. Inteligentan sam (tako svi kažu) pa vrlo često kontroliram ljude. Mogu ih potaknuti na nešto što oni baš

V A R A Ž D I N S K A Ž U P A N I J AOdjeci

132


i ne žele. Iako je to ponekad vrlo korisno, za moje je samopouzdanje kao otrov. Kad se nađem u takvoj situaciji i iskoristim tu svoju moć, u meni započne rat i ne osjećam se dobro.

Što sam perfekcionist, pomaže mi u školi, i nastojim u svemu biti najbolji. Učim sve predmete istim žarom i još ne znam što želim biti u životu. Učiteljica nam uvijek govo-ri: „Čovjek vrijedi koliko zna!“ Ja želim vrijediti najviše, želim biti iznad svih!

Znam da to mogu i da će mi se to jednoga dana isplatiti.

Dugo sam razmišljao kamo nakon osnovne škole. Odlučio sam da ću ići u gimnazi-ju iako još nisam odlučio u koju se zapravo želim upisati.

Iako se tako čini, moj život nije samo škola. Želio bih u životu biti uspješan, pa se moram prilagoditi i znati mnogo toga. Sviram gitaru, kemičar sam u duši, informatičar po defaultu, veseo. Baš zato što se brzo prilagođavam, znam se snaći i prihvaćen sam u svakom društvu.

U budućnosti želim biti poznat i dobar čovjek. Unatoč tome što na puno stvari gle-dam na svoj materijalistički način, moja zvijezda vodilja nije moć, novac ili što materi-jalno. Pravi razlog zašto želim biti poznat, uspješan i najbolji nije nimalo sebičan.

Ne želim biti najbolji za sebe.

Znam, čudno zvuči...

Naime, postoji jedna djevojka zbog koje želim biti najbolji. Želim biti najbolji njoj i za nju. Ona je moja – zvijezda vodilja.

IVAN JUREN, 8. r.OŠ IVANA RANGERA, Kamenica, Lepoglava

LiepaglavaLiepaglava je moli gradv njo saki duojde rad.Cirkva nom je jako staraa za to pavlinimi fala.Za lepoglavsku čipku čuli su sii jako se ž njo ponosime mi.I v svietu je poznata,a nom velja več od zlata.V Liepeglave je liepo živeti,mir i zadovuoljstvo gledeti.Furt ju v srcu nosimi se bi dal za njuza svo Liepuglavu.

DOMAGOJ JANŽEK, 6. r.OŠ ANTE STARČEVIĆA, Lepoglava

133

Sestra„Vrati! Vrati! Eeeee! Buuhuu! Mama! Fran mi je uzel...!

Eh, da, to je moja sestra dok vrišti. Mrzim to. Treba imati snage i strpljenja za to. I za sve krivi mene. Kada padne, ili nešto potrga. Ona ima četiri godine. Malo je niža od mojeg graha posađenog u tegli. Nije predebela i premršava, ali je zato lagana. Bela ima plavu kovrčavu kosu. Ima lijepo „bebasto lice“ s krasnim plavim očima. Voli plesati pa se zna praviti važna. „Je, ja ti znam plesati, a ti ne! Ha! Ha!“ kaže ona. Bela voli zafr-kavati i ići na živce, osobito meni (ne znam što ima protiv mene!). Ona je termit za moje živce. Uragan koji ih raznosi. No, ona je jako vesela i zaigrana također. Kada se razljuti, postaje „kipući lonac“. Stalno vrišti, tuče mamu, tatu i mene kad je ljuta.

Iako je tako zločesta, ona je, ustvari, dobra djevojčica. Sviđa mi se takva kakva jest. Jer gledajući druge, zaključujem da je ona ponekad pravi anđeo.

FRAN OSTROŠKI, 5. r.OŠ BELETINEC, Beletinec

Da sam kapljica kiše...Vrelo ljeto bližilo se kraju. Gospodin Oblak više nije mogao zadržavati nakupljenu vodu u sebi. Jedva je dočekao jesen. Njezin opojan miris širio se cijelim selom. Sunce se sakrilo iza tamnih oblaka koji su prizivali prve jesenske kiše. Uvijek sam se veselila kiši jer me zabavlja promatranje kapljica koje lupkaju po prozoru, padaju po listovima, travi, cvijeću... Promatrala sam ih iz kreveta i sanjarila kako bi bilo da sam jedna od njih.

Provodila bih dane u nesputanom plesu i pjesmi koja bi se čula sve do drugog obla-ka. Vrtjela bih se u krug s prijateljem snijegom. Možda bih ga i rastopila, ali on se nikad ne bi naljutio, samo bi se nasmijao i polako krenuo u zemlju. Jednog dana morala bih poći među ljude, životinje i biljke. Kad bih krenula, jurila bih punom brzinom i izvodila razne vratolomije s ostalim kapljicama. Kada bismo se približile tlu, svaka bi krenula svojim putem. Neke bi kapljice pale u more, neke u rijeke i jezera pa bi tamo upoznale mnoštvo novih prijatelja. Padale bi na mlade voćke i cvjetove koji bi se odmah razvese-lili jer su konačno osjetili dugo očekivani dodir, a zauzvrat podarit će ukusne plodove. Neke bi završile na kišobranima školskih đaka i razdragano skakućući krenule bi putelj-kom. Skrivene iznad mudrih đačkih glava, saznale bi sve školske tajne i ljubavne brige. Mene bi gospodin Vjetar odnio daleko preko sedam mora i sedam gora, na livadu iza guste šume, gdje nema ljudi. Spustio bi me na jedan cvjetić koji je usamljen, tužan i već na izmaku snage. Podigla bih ga visoko do neba, ukrasila bih ga najvedrijim bojama i postao bi najposebniji i najljepši. Više nikad ne bi bio tužan, a ja bih postala sretna.

Nakon kišnih kapljica stigla bi i duga, s kojom bismo se sprijateljili. Obgrlila bi nas bojama radosti i zajedno bismo uživali u prijateljstvu i druženju.

KARMEN BANEKOVIĆ, 6. r.OŠ VISOKO, Visoko

Odjeci V A R A Ž D I N S K A Ž U P A N I J A

134



KRAPINSKO-ZAGORSKA

ČmelaLeti čmelaletiz ruože na ruožuzleti.

Soka se finoganapije.

V košnicu ona ganosida meda nišče neprosi.

NATALIJA HOJSAK, 5. r.OŠ ANTE STARČEVIĆA, Lepoglava

135


KRAPINSKO-ZAGORSKA

136

OdjeciK R A P I N S K O - Z A G O R S K A Ž U P A N I J A

Srce Zagorja

Mali gradić. Sav bi stao na moj grobni hum. Kaže Dubravko Ivančan. Uska duga ulica. Trg. Gajev trg. Srce gradića. Uz ulicu kuće koje su tek nedavno dobile svoj botoks. Ugurani kafići između kuća, male trgovine. Gajev trg, Gajeva ulica, Gajeva rodna kuća. Srce grada u kotlini, a predgrađa na uzvisini. Uzvisine natrpane obiteljskim kućama. Pročelja u bojama prkose onima bijelima. Mali vagoni koji kao da će se upravo pokrenuti.

Sve isprepleteno u paukovu mrežu. Negdje taj sklad pokvari neka velika trgovina. Ovo je malo mjesto, mali grad. Ovdje svaki svakoga poznaje. Osjećam toplinu, radost, ljubav, sreću koja putuje ulicama. Tako svaka kuća ima povijest, svaka obitelj svoje probleme. Grad je ispunjen pozitivnom energijom. Vrišti od povijesti. Pun je događaja i zbivanja. Nad gradićem se nadvio stari grad koji već stoljećima kao iz orlova gnijezda gleda stanovnike. Okružen je zelenilom hrasta i bukve. Kamene zidine oko njega, a na njima bršljan. Zuj muha u ljetno popodne. Noću pali svjetiljku da bi bio uočljiv. Svoje tajne stoljećima skriva baš kao i legendu o Čehu, Lehu i Mehu.

Brdo na suprotnoj strani. Velika hvala dr. Dragutinu Gorjanoviću Krambergeru jer je ovaj gradić obogatio za još jednu priču. Valja posjetiti Muzej neandertalaca i tako se vratiti u davninu. Uz stručnog vodiča za nešto više od sat vremena iz prapovijesti dopu-tovat ćeš u sadašnjost. U parku kraj muzeja restoran. Nudi poslastice i za najprobirlji-vije gurmane.

Nedjelja ljeti. Oživi brijeg iznad Krapine. Trški Vrh. Nadaleko poznato proštenište Majke Božje Jeruzaljemske. Tiha se molitva u cintoru crkve miješa s mirisom svijeća. Majko Božja pomozi, ublaži boli! Franjevci u Franjevačkom samostanu čuvaju knjižnicu s vrlo vrijednim knjigama.

Za one koji su skloni planinarenju, a nisu baš alpinistički nastrojeni, izazov će biti Strahinjčica i Brezovica. Imaju planinarske domove u kojima se može prespavati i okrije-piti u miru stoljetnih šuma bukve i hrasta. Vrlo se često na te planine penju izletnici koji dolaze zagorskim cugom iz Zagreba.

Svako okolno brdo ima svoje selo. Okruženo je oranicama, poljima, livadama. Ono bez čega Krapinci ne mogu trsje je i klet. Na okolnim se bregovima s mirisom prirode miješa miris subotnjega ili nedjeljnog roštilja. Tešku svinjetinu treba zaliti vinom. A tada pjesma do dugo u noć. Ne može Zagorac bez pjesme, kleti i vina, a svaki ima najbolje vino, pa ga treba isprobati.

ANA MUŽAR, 8. r.OŠ A. MIHANOVIĆA, Petrovsko

Odjeci

137

K R A P I N S K O - Z A G O R S K A Ž U P A N I J A

CajtiVeliju ljudi kak navek ima cajta,

Kak cajti mudne plaziju,A gda je treba cajti,Nije ih moči najti,

Prebrze letiju.

Eli male je cajti gda je čovek tu,Male je cajti,

I jedine čovek na ovem svetu baži,Same čovek sam sebe nemre najti.

SILVIJA LOVRENTJEV, 8. r.OŠ DONJA STUBICA, Donja Stubica

Znam što je srećaSretnima nas ne bi smjele činiti stvari, već osobe koje su uz nas i koje nas vole kakvi god bili.

Za mene je najveća sreća moja obitelj. Oni su moje bogatstvo. S njima odrastam, preživljavam prepreke koje mi se nađu na putu, od njih učim i upoznajem svijet, s njima dijelim dobro i loše. Uz njih se osjećam sigurno, ponosno i, što je najvažnije, sretno.

Sretnom me čine i pravi prijatelji, oni koji su me bezbroj puta nasmijali i otjerali mi tugu s lica. Koji bi pustili suzu za mene, koji me nikad ne bi namjerno povrijedili i koji su uz mene kad mi je najpotrebnije.

Sretnom me čini osmijeh drage osobe i bolesne djece, kojoj treba naša pomoć i podrška. Usrećuje me prijateljstvo, ljubav, mir, zdravlje i sloboda. Biljke koje ispunjavaju i uljepšavaju naš život, životinje koje ovaj svijet čine ljepšim i zabavnijim. Pravedni i pošteni ljudi koji imaju dobro srce. Za mene su sreća putovanja u daleke krajeve te upoznavanje novih ljudi i mjesta.

Prava je sreća ona koja se skriva u našem srcu, a ne ona koja se pokazu-je na licu. I čovjek koji nema sve što žali, ali ima sve što voli, zna što je sreća.

MATEJA BLAŽINA, 5. r.OŠ „VLADIMIR NAZOR“, Budinščina

138


Zake te vrieme tak leti?!Štela bi naviek pup ostatii bosa po lokva biežati.Na drieve se visoke pentratii črlene čriešnje zobati.

Štela bi vse brige pozabitii naviek vesele popievati.Cieli se dan igratii nič k srcu jemati.

DUNJA KRAŠEVAC, 8. r.OŠ STUBIČKE TOPLICE, Stubičke Toplice

Proljeće, napokon si došlo!Još jedno obično jutro... Ustajem, vani je polumrak. Gledam kroz kupaoničko staklo; moj dah zamagljuje hladan prozor, kroz koji se ne vidi ništa osim uspava-nih kuća.

Livade su posute sićušnim dijamantima koje mi znamo kao inje ili mraz. No odjednom se nešto mijenja. Poluzatvorenim očima hvatam onaj trenutak koji svi želimo uhvatiti, ali ga prespavamo. Polako, skoro neprimjetno, oči mi probode nešto oštro i tanko poput igle. Naglo zatvorim kapke i prekinem tu smetnju. Polako otvaram sad već razbuđene oči i na obzoru hvatam nešto divno. Maleni dio užarene kugle koji šalje sve one probadajuće, oštre bodeže. Sunce... Skrivam uzbuđenje da ne probudim ukućane. Gledam dalje. Opet me napadaju sunčevi bodeži, no ovaj su put ugodni, topli, nježni, više kao ružine latice nego kao igle. Gledam i gledam, i u trenu oka sunce je već napola vani. Jedan treptaj i – evo ga! Cijelo je i užareno. Osvjetljava moj kraj. Baca tamne sjene na drveće, kuće, na sve živo i neživo. Ne mogu vjerovati kako nešto tako jednostavno može biti tako veličanstveno. Ostajem još nekoliko minuta začaran tom ljepotom. Trgne me zvuk budilice. Ignoriram ga i nastavljam zuriti želeći da ljepota ne prestane.

Predstava je gotova, vrijeme za školu. Taj izlazak sunca uljepšao mi je cijelo jutro. Proljeće, napokon si došlo!

IVAN RIHTARIĆ, 8. r.OŠ FRANJE HORVATA KIŠA, Lobor

Odjeci

139


Voda se seliLeto je. Den kak den. Hmiješ se, ješ, igraš se nogomet na igralištu, smeh s prija-teli... Tak ti deni curiju. Ovo leto bilo je vruče. Na nebu nigdje nikakvog oblaka. Zemlja spržena vapi za vodom. Od ranog jutra sunce peče. Popoldan su si h hiži i ne čuj se h selu niti kokoš.

Kak je srpanj mesec k kraju šel, tu i tam načulo se da vode ni. Žejna zemlja spila je se. Trava je sparušena, kuruza se počela zlatiti i na vetru šumeti. Vejke obešene, a moje rože oko hiže klonule. Svaku kap vode treba šparati.

Pred večer, gda malo zahladi, mi deca skupljamo se na igralištu. Nogomet je ipak na tapeti pa makar znoj kak potok tače. Dok mi tak igramo, Ivek je primetil da se nekoliko starih susedof skupilo pri hižici uz igralište. Ivek kak Ivek. Naj bil srečen da svoj nos med njih ne donese. I tak vidim kak on za starim hrastom posluša kaj se stariji spominaju. Lamatali su rukami. Gdegde glas povisili, a mene to ni bilo briga. Loptu preveč rad mam.

Stariji su prešli, a Ivek je bez daha dobežal do nas i svečano je objavil: „Vodu buju zaprli!“ „Gdo! Gde! Gda! Zakaj!“ pitanja letiju. Ivek ne treba povedati zakaj jer makar smo postavili pitanja, si znamo odgovor. Vode ni! Prvo sam pomislil kak se moram oprati jer tak znojan spat sigurno nemrem iti. Si smo se deli h petu brzinu i več z vrat sam kričal: „Mama, mama, vodu buju zaprli!“ Ona se još ni snašla, a ja sam već pod tušem bil. Čul sam kak ružiju lonci, banje, posude svake fele. Voda je punila posude!

Naravno da je i nestala. Punile su se posude i h mojem susetstvu. Najenput je hiža bila puna posudi z voduj. Gledal sam kulika je posudi mama napunila i mislil sam kak bu joj to dosta za več dni.

Istina je da nisu vodu zapreti niti trebali jer je u stvari h bazenu več ni bilo. Preselila se h posude. I tak moji susedi i ja mesto h cijevi vodu mamo h posudama.

Za par dana h preostaloj vodi teru je nagrabila mama, muhe se kupljeju i drugi kukci plivaju.

Mislim: „Bože, Bože! Gdo je tu bedast ili pametan? Ta voda je i zde mogla h cijevi biti!“

JASMIN MUŽAR, 6. r.OŠ ANTUNA MIHANOVIĆA, Petrovsko

140

Odjeci

Što me čini sretnomKada nam je učiteljica dala da napišemo sastavak, mislila sam: „Ah, to je mačji kašalj!“ No lako je misliti, a teže to pretvoriti u riječi. Pitala sam prijateljicu Leu i ona mi je rekla da je sreća dobiti lutku. Njen brat David rekao je da je sreća dobi-ti kožnatu nogometnu loptu. Naša stara susjeda rekla je da je sreća kad te noge služe. Mamin pojam sreće jako me razveselio: „Moja sreća si ti!“ Baka veli da je sreća tjelesno i duševno zdravlje. Eto mene u problemu: sreća=lutka, sreća=lopta, sreća=zdrave noge. Što je stvarno ta sreća?

A onda sam se sjetila jednoga ne tako davnog sna: moja je mama bolesna, leži u krevetu s visokom temperaturom, ne može jesti ni hodati, a najgora je tuga u njezinim očima.

Nešto me prenulo iz sna. Potrčala sam u maminu sobu i vidjela je kako mirno spava. U tom trenutku nitko na svijetu nije bio sretniji od mene. Sjetila sam se tada svoga prijatelja Pave, čija je mama bolesna. I njemu bi sreća bila mamino zdravlje. Čudila sam se baki kada je rekla da je zdravlje najveća sreća. Stvarno je tako.

Kada sam zdrava, u svojem malom zdravom životu mogu napraviti puno toga što će i druge učiniti sretnima.

LANA GRMOVŠEK, 6. r.OŠ „LJUDEVIT GAJ“, Krapina

Ole i TrufaU parku pokraj škole drvaće se zelenjelo zahvaljujući mladim listovima. Najzeleniji i najzaigraniji među njima bili su Ole i Trufa. Živjeli su jedno kraj drugog visoko na maloj, ali žilavoj grančici. Trufa je bila malo svjetlija od Ole, imala je divne plave oči i nasmijano lice. Ole je bio visok i mršav, krupnih smeđih očiju.

S njihove grane bio je najbolji pogled u učionicu petog razreda, koja je bila na drugom katu škole. Listovi su svaki dan promatrali djecu i već su dobro znali kako se tko zove i tko je kakav na satu. Znali su i da će ih za vrijeme odmora Ivo gađa-ti sitnim kamenčićima. Njega su se bojali svi listovi jer ih je kamenčićima kidao s grane. Ole i Trufa su se na razne načine pokušali sprijateljiti s njim kako ih ne bi gađao.

Jednog dana učiteljica je došla ranije u učionicu i zatekla ga na djelu, točnije nedjelu. Za kaznu je morao pod svakim odmorom lišću pjevati razne pjesmice.

Listovi su sada bili slobodni jer ih nitko više nije gađao. Ole i Trufa najviše su se veselili odmoru. Uživali su u Ivinom pjevanju zaljubljeno se ljuljajući na grani.

MAKSIMILIJAN FERENDŽA, 5. r.OŠ „VLADIMIR NAZOR“, Budinščina


Odjeci

141


Nova vučiteljkaMoja nova vučiteljka

rejsn je čudna.Ispravlja ispite mejsto da spi

i cejlu nouč je budna.

Gda ma naš sat,nigdo nema mira,a vučiteljka samo

imenik pa olovku dira.

V našem razredivsi jo mamo radi,

a drugi su zbog tegah vuljki zavadi.

Vsi znamo da takavučiteljka je blagoslov,

pa si srečnigremo domov.

ROBERT KUNŠTEK, 5. r.OŠ VIKTORA KOVAČIĆA, Hum na Sutli


Još nije gotovo

Hladno je ovdje gore. Ne samo zbog mraza, već zbog same pomisli da u samoći pro-vodim posljednje trenutke na drvetu.

Tako je. Svi su već odavno napustili krošnju ove stare kruške u staričinu vrtu. Izvršili su svoju zadaću. Svoj zadatak za koji su rasli od početka proljeća. Sada je već zima. Već sam odavno trebala biti na njihovu mjestu. Osjećaj nije lijep. Doduše, nije ni prihvatljiv. Ne razumijem koja je svrha bezrazložnog visenja. Zašto me držiš pribijenu za ovu granu? Dopuštaš da mi se rugaju ptice. Vjetar prstom upire u mene. Smije mi se. Ne vjerujem da sam mu baš toliko smiješna. Sažalijeva me. Tako sam usamljena. Tužno gledam djecu koja se igraju zajedno. Smiju se, skaču... Imaju prijatelje. Bitni su jedno drugome. A ja? Mene nitko i ne primjećuje, osim starice koja svaku večer plete tople čarape za svoju unučad. Uputi pogled prema meni, ne dugo, samo na tren. Kroz mene prođe neka divna toplina, spokoj. Tada se osjećam korisno. Osjećam se primijećenom. Mislim da me razumije. I ona je sama. Unuci joj dolaze u posjet tek dvaput mjesečno. Kada me tako pogleda, osjećam da i ona tuguje. Vidim to u njenim starim, već istro-šenim očima, ali u kojima je još uvijek velika želja za životom. Po tome se razlikujemo. Ona živi za svoju djecu, unuke. Ja ne vrijedim ništa. Predmet sam ismijavanja. Koja korist od mene? Manja sam od bilo koje kruške. Hladnoća me polako izjeda. Dopire do unutrašnjosti. Tamo ionako nema ništa. Osim nade da i ja nekom budem bitna.

Hej, ti! Da, ti, čovječe! Pogledaj oko sebe! još nije gotovo. Toliko je vrijednih stvari oko tebe. Nemoj tražiti najbolje. Zadovolji se onime što imaš. Zadovolji se nečim poput mene. Moja želja da nekome koristim veća je od želje većine krušaka koje su sa mnom rasle, ali sad su dio nečega drugog. Većeg...

Evo ga. Dolazi. Znam da će mi se ponovno smijati. Čuješ! Ne zanima me tvoje saža-ljenje nada mnom. Ne zanima me više ovaj život u kojem nikome ništa ne značim. Kad bih barem sada mogla pasti na tlo da me prekrije lišće, da postanem zaborav! Dolje, na zemlji, gdje će me gaziti djeca. Ali nikoga nije briga. Tko uopće mari za nešto poput mene? Sitnice više ne vrijede. Prema veličini se biraju stvari. I starica je svjesna toga. Svjesna da je i njezino vrijeme prošlo. Zna da je teret. Njezine priče zamijenila su raču-nala i mobiteli. Njezinu ljubav virtualni prijatelji. Bar je nekoć vrijedila. Zna kakav je to osjećaj. Biti voljen. Ja... ja... ja ne mogu o tome više pričati. Voljela bih, ali ne znam. Ne znam za tu pojavu. Ili kako se to već naziva. Ljubav, mislim.

„Još nije gotovo“, i ptice mi šapuću. Njihov cvrkut počinje mi davati nadu. Tko zna kakva je moja sudbina? Možda sam namijenjena za nešto veliko. Možda ću baš ja, mala kruška iz staričina vrta, učiniti nemoguće. Do tada ću biti ovdje. Mirna, neprimjet-na. Ako me želiš potražiti, ne očekuj previše. Nadaj se najmanjem, i možda padnem baš k tebi.

LANA BISTROVIĆ, 8. r.OŠ SIDE KOŠUTIĆ, Radoboj

142

Odjeci K R A P I N S K O - Z A G O R S K A Ž U P A N I J A

143

Vjetrova tužaljka

Nešto zviždimeđu dalekim oblacima.

Jesu li to anđelikoji love nebeske ovce?

Nešto pokrećezvono s crkvenog tornja.

Jesu li to duhovišto zavole

zemaljski svijet?

Nešto nam dodirujekosu u hodu.Jesu li to vilešto traže vlasi

za hladne zime?

Možda je samo vjetarkoji traži utočište

u oblacima, tvrđama i kosama,da ne bude zauvijek

siroče bez doma,da ne postane

starac osamljenog srca.Ali nitko ne govorinjegovim jezikom –

ni vjetrenjače koje okreće,ni lišće s kojim pokušava šaputati...

Sada samo zavijatužaljku nepoznatih riječi

iznad pustih polja,iznad nas... ljudi.

JOSIP ČEKOLJ, 8. r.OŠ DONJA STUBICA, Donja Stubica

144


Vjerujem i radostan samTko danas vjeruje u čuda? Mi, djeca, vjerujemo. Mi koji smo nevini i imamo mekane ruke i nježna lica. Mi smo bezazleni, pa vjerujemo. Tko još vjeruje? Vjeruju oni kojima se u očima ogleda ljubav. Vjeruju oni koji kleče na hladnom kamenu pred oltarom Majke Marije prebirući krunicu u ruci.

Ja vjerujem u ljubav, a ljubav je Bog. Nikada ne smijemo smetnuti s uma da nas neiz-mjerno voli. Njegovo sam dijete. On je središte moga života, Svjetlost koja mi obasjava put i vodi me kroz život. Pomaže mi svladavati životne prepreke. Najbolji je prijatelj. Uvijek s njim mogu razgovarati i nikad mi ne proturječi jer me sluša. Uživam u razgovoru s njim jer iza razgovora dolazi osmijeh na moje lice, a duša treperi i postajem lagan kao perce.

On je neizmjerna radost. Moj je početak i kraj. Darovao nam je Sina koji se rodio čist kao suza. Darovao je Sina da bi utješio zaplakane i ponižene.

Svi smo različiti. Tako različiti različito vjerujemo. Skromni vjeruju dok sude o sebi. Gladni vjeruju da će se nasititi kruha i riječi Božje. Bolesni vjeruju da će ozdraviti.

Svi vjeruju da je Spasitelj došao baš radi njih. Vjerovati treba u Dobro da bi bio sretan.

Kapital nije novac, nego Vjera.

NIKOLA ŠANJUG, 8. r.OŠ ANTUNA MIHANOVIĆA, Petrovsko

ZeljovnjačaNa bregu med trsjem,

lepa kak cvet,spomene čuva kamena klet.

H večer, gda kmicasončece ftrne,

čez obloke na kletiluč se povrne.

S krušne peči ogenj svetli,šamot se žari,

lopar stoji.

Babičina zeljovnjačazadišala je celu klet,zadišala do trnacov

i v moji duši zanavek.

DARIJA GROFELNIK, 7. r.OŠ VIKTORA KOVAČIĆA, Hum na Sutli

Odjeci

145


Pušlek

Pušlek dobiš gda rođendan slaviš, gda neke liepoga zmisliš, gda si dečka najdeš.

Ima jen pušlek črlenih i žotih, plavih i bielih rožic, tak liepi, šari, veseli.

Videl ga buš kam god pogleješ, kam god se obrneš, kam god pojdeš.

Gda te bu put v naše Toplice donesel, v srcu ga buš doma odnesel!

JOSIPA BUNČEC, 8. r.OŠ STUBIČKE TOPLICE, Stubičke Toplice

146


Svečana večer u Velikom Trgovišću

Kasno popodne.Panika u kući:tko će što obući?

Djed pita:„Kamo se to mojaunuka sprema?“

„U Veliko Trgovišće,deda, tamo se za nassvečanost sprema.“

Nagrada drugameni je pripalajer sam literarni radnapisala.

Kad smo stigli, bilo nas je strahraskoši i hotela.Sad sigurni nismojesmo li obukliprava odijela.

Bilo je malo i tremejer mentorica mojanije stigla na vrijeme.

Kada smo zauzelimjesta svoja,i mentoricapojavila se moja.

Za mene je vrhunacsvečanosti bio tadakad su prozvali ime mojei rekli naslov moga rada.

Odjeci

147


I mnogi drugi dobili supriznanjaza svoje radove i svoja znanja.

Da bi svečanostpostala šećer,glazba i švedski stoluveličali su još večer.

I na kraju, kad smodoma došli,pitao me deda kako smo prošli.

Pa mu kažem:„Dragi deda, bilo je svega k’o u priči!Da samo znašna što švedski stol sliči!“

ANICA RUMIHA, 7. r.OŠ ĐURE PREJCA, Desinić

148


Gdo bum jenega danaDenes nam je v škole vučiteljica dala zadatak da napišeme sastavak na temu Gdo bum jenega dana. Mislim si: pak imam tek trinajst liet! Kak bi več zdej mogla znati kej cieli život hoču delati? Mogla bi znati, ali tie posel mi nišče nej štel platiti, tak da to nem ni spominjala.

Morti bi mogla biti vučiteljica. Kej bi mi faljile? Bila bi na topljem, čistem, imela bi dugi godišnji odmor i kuljike-tuljike dost penez. Same, ima jen probljem: kej gda me deca nej štela posluhnuti? Pa je bi ponorela skup ž njimi. Još furt ne znam kej bi štiela biti, ali sigurne znam da neču biti vučiteljica. Bar neke, ali ideme dalj.

Morti bi bile dobre gda bi bila policajka. Joj, ja bi lopove mam polovila! Brze bi oni mene bili v reštu. Več bi ljudi bile v reštu nek vane na ceste. Moj dedek tak i tak naviek poveda da je sviet pun lopofov i zločestih ljudi. Se bi bile dobre dok je v reštu mesta, ali kej gda bi se rešt napunil? Nič niti od policajke.

Znate, ja vam idem v glazbenu školu. Moj vučitelj gitare mi je jemput rekel da bi ja mogla studierati filozofiju. Ko da za to treba iti na faks! Moja mama mi skoro svaki dan veli: „Koga vraga pak filozofieraš?“ Morti bi ja čak i mogla biti filozofica. Očite sam prirodne nadarena za tie posel. Ima same jen probljem: gde bi se ja opče mogla zapo-sliti? Pa gdo bi mi platil? A zabadav bormeč nem nikomu filozofierala. No dost filozo-fieranja! Ideme dalj.

A doktorica? To nie loš posel. Si doktori su gospoda i ljudi ih poštivaju. Imaju liepu plaču, a i pune toga dobiju od svojih pacijentof. Moja babica, gda ide k svoje doktori-ce, odnese bar jeno deset jajec, sireka i male domačuga vrhnja, litru-dvie vina, kakvu klobasu ili kej več doma najde. I kej onda doktorem falji? Dobiju jesti i piti i još k tomu i plaču. Ali bormeč se i naposlušaju sega. Moraju oni debele živce imeti da bi cieli dan zdržali poslušati moju babicu kak nabraja svojih dvajst kejkakvih betegof. I onda gda moja babica svoje betege nabroji, dojde druga z istimi. I onda još jena, pa još jena, i tak jeno petnajst njih. Mene bi se glava raspukla. Gdoj bi te terpel?

Več sem tulike tega napisala, a još furt ne znam kej bi štiela biti. Če niš druge, zdej bar znam kej ne bi štiela biti. Imam još dva lieta cajta za gruntanje. Moram si još zgrunta-ti kak bi bile biti pjevačica, glumica, šnajderica ili, kak se to liepše veli, modna dizajne-rica, odvjetnica (za nje je ista dobre da znaju filozofierati, a te mi ide), frizerka, kuha-rica, direktorica... Čeka me još pune gruntanja, ali bum te drugi put. Još me čaka zadača z matematike, to brze riešim. Tam nema tak pune gruntanja. Onda moram babice pomoči race pospraviti, mama mi je rekla da suhi vieš moram vane pobrati jer bi pokle dežd mogel opasti. Joj, kulike imam posla...

EMA AGATA ŠAMAL, 6. r.OŠ STUBIČKE TOPLICE, Stubičke Toplice

Odjeci

149


ZAGREBAČKA

OdjeciZ A G R E B A Č K A Ž U P A N I J A

Put ZagoreOd djetinjstva do sada često u mojim mislima jedna cesta vijuga. Vodi prema jugu domovine, putujem njome prema moru.

Najčešće krenem rano ujutro pa dobar dio puta prespavam. Iz svijeta prepunog čudnovatih snova probudim se pri spuštanju u grad Knin. Zavoj na zavoj, a onda pogled na zelenu i suncem okupanu kotlinu. Prelazim preko mostića ispod kojega žubori zelena Krka. Krasna, bučna, bogata živim svijetom. Sve zuji i cvrči dok trska i šaš šapću jedno drugome novu ljetnu priču. Podignem pogled. Brdo iznad Knina junački stoji, a na njemu tvrđava iz rimskoga doba, živući spomenik starohrvatske države i boravište narodnih vladara. Stare kamene zidine, dokaz moći kralja Dmitra Zvonimira, koji je ovdje stolovao. Put kroz Dalmatinsku zagoru, naoko praznu kamenu pustoš, na čijem su korijenju iznikli moji preci i koji me s njima neraskidivo povezuju, vodi do Kijeva. Veliko selo, ali pusto. Nad njim se uzdigle dvije moćnice: Dinara i Svilaja. Vlada neka jezovita tišina u škrtu prostoru. Divovske vapnenačke stijene zaslužuju više od pogleda. Uz cestu hoda starac podupirući se drvenim štapom. Lice mu naborano, izraz oštar, zabrinut. To je od teška života, a djeca mu se razbježala po bijelome svijetu. Tako je izgledao i dida, rekla bi moja majka.

Ono što slijedi, nepregledna je ljepota. Prirodnoplava voda ljeska se na suncu, a oko nje crvenica ispucala od suše. Peruča je hidroelektrana na Cetini. Preda mnom iskrsa-vaju prizori iz Domovinskog rata, nedavna burna prošlost, u kojoj se branio hrvatski teritorij. Koliko mržnje može biti u nastojanju jednoga naroda da naudi drugome!

Moja cesta ide dalje prema Sinju, vijuga lijevo pa desno. Mali grad, ali poznat po junaštvu svojih žitelja. Okružen brdima i selima, a u samom srcu teče Cetina. Tu je negdje i Begluk, selo; tu su negdje živjeli Salko, Rašica i Marta iz Šimunovićeva Alkara. Sinjska je alka poznata u čitavu svijetu kao simbol junaštva i želje za slobodom, a Gospa Sinjska jedno je od triju najpoznatijih marijanskih svetišta u Hrvatskoj. Put me vodi dalje kroz prostrano Sinjsko polje. Opet most i gradić Trilj. U mojim se mislima nižu slike kraljeva, careva, junaka, vojskovođa, Rimljana, Turaka. Cijelo je ovo područje veli-ka povijesna regija. Moj narod ima tešku i bogatu prošlost. Tko zna za mjesto Cista Velika, zna i za kuću brod. Izgleda kao pravi brod, a na njemu piše Mirko Jelin. Tko je Mirko, ne znam, ali voljela bih znati. Brod mu propada, oronuo je, bijela se boja ogu-lila. Osjećam tugu, baš kao kad brod tone.

Sve smo bliže moru. Uz cestu stoje nadgrobni spomenici, neki iz davnoga srednjeg vijeka. Malo-pomalo mijenja se vegetacija. Znači, sve smo bliže. Mijenjaju se boje i mirisi krasnih pejsaža. Među surovim stijenama ugnijezdio se šumarak od stasitih boro-va i smreka. Otvaram prozor i osluškujem poznatu pjesmu cvrčaka. Uvijek čekam taj veličanstveni izlaz na more između dviju ogromnih stijena, a onda beskrajno plavetnilo.

U daljini veliki Brač. Poneki galeb proleti slučajno. Stara barka nečujno plovi. Lijevo po gled na Biokovo, moćno, visoko, surovo... U podnožju leži Makarska, grad na kraju moje duge vijugave ceste. Sretna sam.

FRANKA ŠUŠKOVIĆ, 8. r.OŠ SVETA NEDELJA, PŠ RAKITJE, Sveta Nedelja

150

Odjeci

151

Z A G R E B A Č K A Ž U P A N I J A

Moj razredSam sebe ne možeš čuti

jer u našem razredu nitko ne šuti.Sportaši, štreberi, luđaci, fanovi –

svi su našeg razreda članovi.

Najnormalniji s nama polude,najpametnije na glupost osude.

Smijanja nikad dosta,izludimo svakog gosta.

Tko je u društvu s nama,tuga mu se slama.

Tko se s nama druži,život mu je duži.

GABRIJELA PERKOVIĆ, 5. r.OŠ „GRADEC“, Gradec

Ja sam srećaJa sam sreća. Moja je kosa boje žita, moje su oči beskrajno plave, a ruke nježne i blage. Njima dodirujem ljude oko sebe i njihove živote činim ljepšim. Biti sreća znači mnogo: svakodnevno donosim osmijeh na lice, toplinu u srce, male stvari činim velikima, svijetu šaljem pozitivnu energiju...

Ja sam sreća. Moj je osmijeh topao i nježan, a moji koraci lagani. Dolazim do svakog čovjeka. Do nekih moram prevaliti dug i naporan put jer me oni ne pre-poznaju čak ni onda kada snažno pokucam na njihova vrata. Ne prepoznaju me jer su zaokupljeni životima drugih, jer u svemu vide samo sivilo. Znam, s njima trebam biti strpljiva, trebam im pomoći da se izvuku iz tamne svakodnevice, da vide rosu na cijetu, sunčev zalazak, brezu u jesenskom ruhu, da pronađu dijete u sebi...

Ja sam sreća. Moja je pjesma svilena kao krilo leptira. Najlakše dolazim do nevinih dječjih srca, i ona me najbrže prepoznaju. Poznajem i odrasle ljude sa srcem djeteta koji u svemu vide ljepotu i dobrotu. Njihova sam dobra prijateljica.

Ja sam sreća. Nikoga ne zaboravljam. Jednoga sunčanog dana doći ću i do tebe. Kad pokucam, otvori vrata svoga srca i budi spreman prigrliti me.

RENATA GODANJ, 8. r.OŠ „KLINČA SELA“, Klinča Sela

152


Suza za krajTmurno je i kišovito jutro. Kiša na mome kišobranu svira neku tihu melodiju. Hodam već dobro znanom ulicom. Čudno je koliko sjećanja budi samo jedna ulica.

Ulica je jednaka kao i prije osam godina. Tada sam nesigurno koračala i čvrsto drža-la maminu ruku u svojoj. Zaustavile smo se pred školom. U mojoj je glavi letjelo više misli nego Einsteinu pri rješavanju teških zadataka iz fizike. Stajala sam cijelu vječnost dok iz školske zgrade nisu izišli neki nepoznati ljudi. Mislila sam da će mi srce iskočiti dok sam čekala da prozovu moje ime.

Prvi je dan dobro prošao, a za njim su se nizali ostali; neki ljepši, neki ružniji. Upoznala sam učiteljicu i nove prijatelje. Roditelji su nam na nejaka leđa stavili teške torbe, male putujuće knjižare s knjigama, bilježnicama, bojicama, olovkama, gumica-ma... Zajedno smo čitali priče, zbrajali, oduzimali, učili pisati prva slova. Kao što se brzo izmijene četiri godišnja doba, izmijeniše se i četiri godine. Kraj četvrtoga razreda i oproštaj s našom učiteljicom.

U ranu smo se jesen okupili ispred velike žute zgrade u Zaprešiću. Sve je za nas bilo novo: nova škola, novi profesori, novi nadimci, novi učenici, ali je jedno ostalo isto – moj razred. Nekako mi je bilo lakše sve to prolaziti s njima. Zajedno smo upoznali našu dragu rasku, zajedno smo tugovali za svaku jedinicu i veselili se peticama, surađivali za vrijeme testiranja. Školska je torba iz godine u godinu postajala sve teža, a vremena za igru bilo je sve manje.

Snažnije sam stisnula kišobran u ruci. Zar je sada zaista posljednja godina? Kako li je sve brzo prošlo! Sada moram sve ispočetka. Upoznati novu školu, nove ljude, nove profesore... Suza koja je nenadano kliznula niz moje lice stopila se s kišnim kapima. Ovaj put idem sama, idemo svatko za sebe kovati svoju budućnost.

MONIKA MAVRIĆ, 8. r.OŠ „PAVAO BELAS“, Brdovec

Odjeci

153


Biti pticaO, kakva bi to čast bila!

Samo na časak raširiti krila.Lebdjeti na povjetarcu

i biti u zrakusve dok mi sjena ne iščezne u mraku.

Biti ptica.Kakve li maštarije!

Znati sve što visina krije.Prkositi vjetru

snagom svojih krila,dotaknuti dugu i mahnuti suncu...

Kakva bi to ljepota bila!

SARA MALIĆ, 8. r.OŠ NIKOLE HRIBARA, Velika Gorica

OptimizamSvijet kakav želim ne treba biti savršen. Savršenstvo nije stvarno. Svi smo pozvani da budemo zraka sunca. Ne smijemo čekati da se dogodi nešto čudesno. Zašto mi ne bismo bili to čudo?

Svijet kakav želim pun je nasmiješenih lica i umova koji vrve idejama. Moj svijet ne bi bio licemjeran, a ljudi ne bi imali potrebu za zlom.

Neizvedivo? Ne bih rekla. Neizvedivo je onome koji se boji. Ja vjerujem, a jedino je vjera jača od straha.

Svatko u sebi ima snagu da promijeni svijet. Dopusti svojoj duši da zasvjetluca, pusti neka te srce vodi. Nasmiješi se, život je lijep! Posadi drvo, nasmij se suncu, napiši pjesmu, porazgovaraj s oblacima – pusti mašti na volju! Pusti neka iz tebe progovori dijete. Kad vjeruješ, sve je moguće. Hrabriji smo nego što mislimo, u nama bukti snaga. Nemoj čekati sutra. Živi za trenutak, raširi ruke i poleti!

Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu, budi drugačiji i svoj. Čarolija je u tvom srcu. Zato napravi nešto vrijedno divljenja, ostavi svoj trag. Učini to danas. Bog je odabrao tebe. Najjače i najčudesnije biće.

LUCIJA KATALINIĆ, 8. r.OŠ ĐURE DEŽELIĆA, Ivanić-Grad

154


Donesi mi osmijehČekam te...Dođi i donesi mi samo svoj osmijeh.Taj je osmijeh jedino što tražim,sve ostalo imam. Imam oči koje će vidjeti tvoje lice.Imam ruke koje ti nikada neće dopustiti da padneš.Imam srce u kojem ćeš pronaći svoj dom...Nikad neću dopustitida ti se nešto dogodi, da mi te tko ukrade.

BERNARDA KRAMARIĆ, 8. r.OŠ BOGUMILA TONIJA, Samobor

SavršenstvoPuno puta kad vidim poznate glumice i pjevačice kažem: „Da sam bar poput njih, savršena!“

Prije nešto više od godine dana pokušala sam biti poput njih. Točnije, 21.1.2012. odlučila sam promijeniti svoje tijelo jer mi je dodijalo da mi se rugaju zbog debljine. Moja borba trajala je punih šest mjeseci. Mnogo mojih prijatelja znalo je što sam proživljavala u to vrijeme.

Sa svojih jedanaest godina počela sam mukotrpno vježbati i jesti samo jedan obrok dnevno. Iako sam brzo smršavjela, nastavila sam čak i kad su se prijatelji zabrinuli da ću postati anoreksična. Ja sam i dalje mislila da sam predebela i jela sam jednom u danu.

Tako je bilo sve do jednog dana kad sam počela teturati od iznemoglosti i gladi. Bila sam s obitelji na plaži. Iako su me roditelji silili da doručkujem, pojela sam samo jednu jabuku. Kad smo krenuli s plaže, bilo mi je zlo, smračilo mi se pred očima i počela sam padati. Na svu sreću, tata me pridržao i odnio doma. Tek tada sam shvatila koliko sam, zbog hira da postanem savršena, ugrozila svoje zdravlje.

Kada smo se vratili u Vrbovec, mama me odvela doktoru. Smršavjela sam 25 kilograma za šest mjeseci. Bila sam na pragu anoreksije. Pala sam u depresiju. Još si uvijek nisam bila dovoljno dobra. Mrzila sam svoje lice i tijelo. Imala sam osjećaj da nikad neću biti dovoljno mršava.

Prije dva mjeseca shvatila sam da ne trebam na sebi ništa promijeniti osim tog uvjerenja da nisam dovoljno dobra. Nitko i ništa nije savršeno.

Takva sam kakva sam. Pomirila sam se s tim da mi život ne može biti savršen, da postoje samo neki savršeni trenuci. Pokušavam steći samopouzdanje kako bih se izvukla iz te opsjednutosti izgledom. Kažu mi da sam umišljena. Zašto? Zato što se

Odjeci

155


cijenim? Zato što ne govorim za sebe da sam odvratna samo da bi me drugi tješili kako sam savršena?

Moram prihvatiti činjenicu da svi imamo neke vrline i mane koje nas čine poseb-nima, a ne savršenima. Trenutno pokušavam imati svoje ja. Tuđa me mišljenja više ne diraju. Važna su mi samo mišljenja osoba do kojih mi je stalo. Ništa me više neće natjerati da se mijenjam i uništavam. Nismo rođeni da se svima svidimo. Kamo bismo došli kada bismo svima udovoljavali? Bitno je jedino da smo mi sami zado-voljni sobom.

Moje iskustvo s dijetom naučilo me da više cijenim sebe, ali i druge. Danas se nikome ne rugam i ne mogu reći gluposti poput ružan si jer nitko nije ružan. Svima koji vrijeđaju druge zbog izgleda, mogu samo reći da razmisle kako bi njima bilo da im netko kaže riječi koje oni govore drugima.

Svojim vršnjacima koji su nezadovoljni svojim izgledom poručujem: Cijenite sebe! Volite se i ne dajte da vas tuđi komentari povrijede. Mijenjajte se jedino ako vi to sami želite. Ako baš želite smršavjeti, posavjetujte se s liječnikom; nemojte sami kretati u to jer ćete si ugroziti zdravlje, a možda i život.

PETRA MILAŠINIĆ, 6. r.I. OSNOVNA ŠKOLA, Vrbovec

Jesenski veterHu, hu, kakov je to veter došel?Čas puše zdolec, čas severec.Odnesel je zajdne listje z grajna,potiral tice z grada.

Počel je svoj tanec.Sad skoči na drevjepak je na ledine. Za sobum vleče zlatno listje.

Sad skoči vu zrakpak opet tanca vu krugu.Škorce tira,z mačkom se igra.

Hu, hu! Kakov je to veter došel?Čas je sim, čas je tam.Odnesel je zajdne grojzdje,Potiral sunce i meglu odvlekel.

ANA VLAŠIĆ, 8. r,OŠ SVETA NEDELJA, Sveta Nedelja

156


SiluetaU ljetno predvečerje, razgledavajući blještave izloge i živo brbljajući o događajima s mora, prijateljica i ja, pri kraju ulice, ugledasmo siluetu žene koja nas je magnetično privlačila.

Njezina visoka aristokratska pojava i vitka figura podsjećale su na davna vremena. Znatiželja nas je vukla da pođemo za njom. Nismo osjećale opasnost, obavila nas je aura mira. Okrenula se, a njezine tople oči hipnotizirale su nas. Ljubazno nas je pozva-la da je pratimo, što smo mi već i činile. Odjednom smo se našle u raskošno uređenoj sobi s udobnim naslonjačima, a uokolo se širio miris kolačića s cimetom, koji su ubrzo sladili naša nepca. Neznanka se raspričala. Otkrila nam je da je šetajući tražila djecu kojoj bi ispričala bitne pojedinosti iz svoga života i na taj način širila duh svoga vreme-na. Izabrala je nas jer je uvijek govorila i pisala: „Mladež su njene biljke koje treba njegovati...“ Pomislile smo: „Napokon netko tko nas razumije!“

Pred nama je stajao živi duh Marije Jurić Zagorke, a mi smo se nekim čudom stvo-rile u njezinu rodnom Negovcu. Nismo ništa pitale o čudesnom razvoju događaja jer su njezina djela bila ispunjena čarolijom. Govorila nam je o svojoj darovitosti, o pokretanju učeničkih novina. Bile smo zadivljene njezinom snagom i znanjem u još dječjoj dobi, no rastužilo nas je što njezini roditelji nisu imali razumijevanja za nastavak školovanja. Zaprepastila nas je informacija da su je maloljetnu udali za imućnog i starijeg Mađara i poslali u Mađarsku, a ona je bila željna učenja, pisanja, nadograđivanja sebe. Bila je dijete i nije željela muža. Radovale smo se s njom kad nam je ispričala kako je nadmu-drila muža i pobjegla u Zagreb, gdje je na rubu siromaštva započela novinarsku karije-ru. Zahvaljujući svom trudu i talentu, postala je prva žena novinarka.

Slušajući priču jednog davno proživljenog života, punu spletaka, podmetanja i oma-lovažavanje žene, divile smo se njezinoj uspješnosti i ukusnim kolačićima slavile pobjedu.

Kako se priča bližila kraju, Zagorkin je lik postajao sve krh-kiji i bljeđi. Nakon izvršene misije vraćala se u svoj vječni

dom.

Drago mi je što je baš nama odlučila otkriti duh svoga vremena jer smo iz primjera njezina života spoznale kako je nekad bilo teško biti žena. Naučile smo da su trud, poštenje i čovječnost odluke kojima trebamo biti vođene na životnoj stazi koja je češće posuta trnjem nego laticama.

LORENA BRUČIĆ PAVUK, 7. r.I. OSNOVNA ŠKOLA, Vrbovec


157

Bablje ljetoJoš se uvijek bablje ljeto gega prolazeći kroz velike gradove, ulice, trgove, visoke i strme planine i nizine... Sa štapom u ruci traži mjesto gdje će se sakriti, odmoriti i pričekati ponovo svoju sezonu. Za nekoliko će se dana ušuškati u sunčevu dekicu kako bi saču-valo svoju toplinu za sljedeću godinu.

FILIPA LOVRIĆ, 6. r.OŠ SVETA NEDELJA, Sveta Nedelja

Lijepo je imati prijatelja s kojim možeš šutjetiImala sam prijateljicu s kojom sam često šutjela.

Dala bih sve samo da je ona danas kraj mene, da možemo zajedno šutjeti. Ponekad mi je samo to trebalo – trebala sam odmor od svih i svega, a ona je bila ovdje da mi tu želju ostvari. Šutjela je sa mnom.

Kada bih bila tužna, ogorčena, žalosna, potištena ili bijesna, agresivna, ljuta i ner-vozna, ona mi je znala pomoći. Šutjela je sa mnom.

Ponekad bismo se pogledale i znale smo što želimo. Željele smo zajedno šutjeti. I šutjele smo. Nekad vam je dosta svega. Samo želite pobjeći odavde i biti sami.

To se i meni događalo. Zatim je došla ona, pogledala me i – šutjela. Kad god sam bila sretna, ona je bila sretna sa mnom. Njoj nije trebalo mnogo za sreću. Bila je sretna kad sam i ja bila sretna. Zajedno smo bile sretne.

Nekad bih samo legla kraj nje i to bi je učinilo sretnom. Kad bi barem ljudi tražili toliko malo koliko je ona tražila za sreću! Nju je jedan moj pogled i jedan moj osmijeh činio sretnom. Mogla sam joj reći sve, onda kad nismo šutjele, i bila bih sigurna da ona to neće baš nikome reći. Jer ne bi mogla – povrijediti me. To nije htjela. To nije mogla. Jer me voljela kao što sam i ja nju.

Nedostaje mi, jako mi nedostaje. Voljela bih da je još tu, kraj mene, da mi priđe onim svojim tihim koracima i sjedne kraj mene.

Da zajedno šutimo.

Kad je ona otišla, kao da je jedan dio mene otišao s njom. Taj dio mene ona sad nosi u srcu. Zašto je otišla? Zato što je morala.

Znam da joj je bilo teško otići. Znam da joj je bilo teško ostaviti me, ali morala je. Kako je otišla? Otišla je bolno. Patila je. Od bolova. Njezina me bolest nije spriječila da budem s njom do kraja. I bila sam. Do njezinog posljednjeg daha. Do posljednjeg sata, minute, sekunde. Znam da bi i ona ostala uz mene kad ne bih bila sposobna ni za što. Uvijek je ostajala uz mene. Zato sam i ja ostala uz nju.

158


Zauvijek ću pamtiti te trenutke. Nije više imala snage. Morala je otići, ali prije nego što je otišla, napravila je nešto što se urezalo u moje pamćenje i ostat će ondje do kraja života: iako je već danima nepomično ležala, sada je podigla glavu i pružila mi... Svoju ruku. Izustila je kratak, bolan glas, i tad sam znala da je kraj. Rasplakala sam se. Tad je legla. I bila je – mrtva.

Taj je glas za mene značio: „Hvala!“ Nije imala ni trunke snage u sebi, ali to je nije spriječilo da me posljednji put pozdravi.

Iako nije htjela da budem tužna, bila sam.

Ali sretna sam što sam imala takvu prijateljicu. Prijateljicu s kojom sam mogla šutje-ti. S njom sam provela četiri savršene, jednostavno najbolje, godine svojega života. Zauvijek ću je se sjećati.

A tko je ona bila? Ona je bila moja mačka. Moja mačka Pahuljica.

Nije mi pružila svoju ruku, već svoju šapu. Taj je glas zapravo bio jedan istinski mijau, jedna istinska zahvala.

Hvala ti, Pahuljice moja mala, što si mi život učinila potpunim. Što si me učinila sretnom i što me uspomene na tebe još uvijek čine sretnom.

PAVLA MASLAĆ, 8. r.OŠ STJEPANA BANCEKOVIĆA, Rakov Potok

Vjeruj u ljubavLaganim korakom penjem se starim drvenim stubama. Poneka daska zaškripi, poneka zacvili kao da ih boli kada stanem na njih, ali ne odustajem. Odlučila sam istražiti bakin tavan. Otvaram vrata. I ona cvile. Saginjem glavu i ulazim u mračni prašnjavi dio baki-na carstva.

Stari ormari, prazne kutije, na njima neki požutjeli papiri, pisaći stroj... Sve pokriveno slojem prašine. U kutu drvena kutija, poput škrinje s blagom. Budi moju znatiželju. Mičem paučinu s nje. Razmišljam hoće li se baka ljutiti. Otvaram kutiju. Na vrhu mala crvena bilježnica s velikim bijelim natpisom: Dnevnik. Znatiželja mi ne da mira. Otvaram bilježnicu.

Petak, 13. travnja 1974.Ne mogu vjerovati da mi se to dogodilo. Koliko mi je samo puta rekao da me voli, da sam posebna i drugačija od drugih djevojaka. Sa ženom više ne živi, tako je barem rekao. Ne mogu ovo podnijeti. Srce mi se lomi. Želim nestati.

Nedjelja, 15. travnja 1974.Moram reći mami, ali ne znam kako. Misli da sam bolesna. I jesam, srce mi je ranjeno, slomljeno. Sve, sve me boli. Ne mogu u školu. Ne želim ga vidjeti, prerano je.


159

Četvrtak, 4. svibnja 1974.Rekla sam mami. Sada mi je lakše. Osjećam se bolje, mirnije. Razočarana je, ali se ne ljuti. Treba joj vremena. Kaže kako nikada nije mislila da bi profesor mogao tako nešto učiniti. Hoće li ga prijaviti? Ne, samo to ne. To ne bih podnijela. Ne želim ga vidjeti, sva će se sjećanja vratiti.

Četvrtak, 11. svibnja 1974.Danas sam s roditeljima bila kod doktora. Svijet mi se srušio. Nisam povraćala, rušila se u nesvijest od slomljenog srca, nego... Ne, ne i ne! Pa, i ja sam još dijete!

Petak, 12. svibnja 1974.Cijelu sam noć plakala. Pakiram se i odlazim maminoj sestri u veliki grad. Zbogom, mama! Zbogom, tata! Zbogom, živote!

Zatvaram dnevnik. Drhtim. Moja baka? 1974? Te je godine rođena moja teta. Zna li djed? Znaju li mama i teta? Moram razgovarati s bakom.

Sišla sam, a da i ne znam kako. Stojim pred bakom, uplakana, blijeda. Baka mirno zatvara knjigu koju je čitala, nježno me pogleda i tihim glasom počne priču. Bio je profesor u njezinu rodnom slavonskom selu. Mlad, uređen, zgodan i obrazovan. Lako se zaljubila u njega i izgubila glavu čim joj se obratio. Ukratko, obratio joj se i previše. Roditelji ga nisu prijavili zbog sramote, nego su nju poslali u Zagreb rodbini. Rodila je tetu, prestala se školovati i zaposlila se kao tvornička radnica. Tu je upoznala djeda te se iz jednog lijepog prijateljstva rodila ljubav. Teta i mama znaju bakinu tajnu. To je tužna priča iz njezina života, ali je to bila i njezina sudbina jer ne bi upoznala ljubav svog života – moga djeda.

Baka je nastavila priču mudrim savjetima upućenim meni. Sve je vrlo polako dopiralo do moga mozga...

Druge bake u škrinjama čuvaju podsuknje i stare tanjure, a moja baka priču poput scenarija meksičkih sapunica. I ja sam dio te priče, iako sam to tek danas saznala. Možda ne bih nikad otkrila obiteljsku tajnu da se bojim pauka.

MARIJA GRGURIĆ, 8. r.OŠ „PAVAO BELAS“, Brdovec

160


KruškaNovo, mirisno jutro. Ljeto me polako opija i vuče van. Zove me, tiho i smireno. Otvaram okno prozora i punim plućima udišem novi dan. Laki povjetarac prodire kroz mene i tiho šapuće: „Slijedi me“, te prođe kao majčina ruka vlasima moje kose. Nebo je tako nježnoplavo da mi se čini da u njemu vidim odraz svoga lica. Vlati pokošene trave poigravaju se na tlu. Preskakujem drvenu ogradu balkona i trčim do hlada stare kruške.

Pod kruškom na starom, škripavom stolcu sjedi baka. Dubok plavi pogled gubi se u najvišim granam kruškova stabla, pa se sjetno vraća na moje lice. Među prstima prebire velike žute cvjetove lipe i plahim ih pokretima stavlja u pletenu košaru. Bogat miris lipe ispunjava me te i ja sjedam do svoje bake, u zaklon debla stare kruške. Baka mi zamišljeno govori: „Vidiš, i ove je godine rodna.“ „Tko? Lipa?“ zainteresirano upitah baku. Ona na tren zastane, pa mi poluglasno odgo-vori: „Ne, ne, kruška. Pogledaj je samo.“ Tada mi pogled zaluta u stablo kruške. Zaista je puna velikih, sočnih plodova, oko kojih se mota dosta radoznalih osa. Mnogo ptica našlo je dom na tom starom stablu i sad, pod njegove stare dane, pjevaju mu najdivnije melodije što proizlaze iz njihovih zvonkih cvrkuta. A stablo uživa zasluženi odmor.

Baka primijeti moje zamišljene poglede koji su odlazili k stablu, pa reče s osmije hom na licu: „Ovo je stablo posađeno prije stotinjak godina. Rupe na nje-govoj kori bolne su rane rata, no ni metci ga nisu pokorili. Ovdje je od moje mladosti i poput vjernog prijatelja prati me kroz život. Vidiš, ono nam daje sve: hlad za teških ljetnih vrućina, dragocjeni kisik i ukusne plodove, baš poput pravog prijatelja; sve nam daje i neće nas napustiti.“ Bakine se oči zacakle poput naj-čišćeg stakla i jedna malena suza probije se iz njena oka te se u trenu pomiješa s iskrenim osmijehom punim hvale koji je namijenjen stablu. Zagledam se u bakine oči i pročitam cijeli njen život kao na papiru. Tada vidjeh sliku mlade kruške te se nasmijem najiskrenije što sam mogao i potvrdno odgovorim: „Imaš pravo... baš poput pravog prijatelja.“

I uto mi se učini da se kruška smije, učini mi se da se njeno deblo zaljuljalo poput njihaljke u ritmu ljetna povjetarca. Ona se veseli zanesena starim uspome-nama i nekim novim pobjedama. Iz razmišljanja me prene zvuk pada najljepšeg ploda kruške što sam ga ikada vidio. Podignem ga i dam baki. S osmijehom ga primi i pogleda stablo. Tada zagrize sočan plod i u ustima osjeti cijeli svoj život, u tom plodu što joj ga daruje njen najiskreniji prijatelj – stara kruška.

Osjetih potpuno ispunjenje. Sjednem na škripav stolac, čiji mi se škrip učini poput pjeva najdivnijeg slavuja. Polako primaknem glavu bakinu ramenu te i niz moje lice klizne jedna suza, no ne tužna, već puna veselja i nade. Nade da ću i ja jednom pronaći takvog prijatelja – prijatelja koji će mi sve davati i koji me nikad neće napustiti.

NIKOLA PUHIN, 6. r.I. OSNOVNA ŠKOLA, Vrbovec


161

DvoriščeU mojem dvoriščuživine fele sake.

Tu su koke, pure,guske i patke.

Gazda kokot je pravi,črlena mu je

kruna na glavi!Kad kokoš zakokodače,

on odma skače:„Kaj vas nije sram?

Svadite se poceli dan!“

DOMAGOJ MARKOVIĆ, 7. r.OŠ DRAGUTINA DOMJANIĆA, Sveti Ivan Zelina

Napisat ću ti pismoNapisat ću ti pismo.Pismo bez slova i riječi na papiru.Bez tragova tinte što neugodno upadaju u oči.Bez teško razumljivog rukopisaza koji su dani potrebni da se shvati.Pismo koje ne može pod prstima šuškati.Pismo koje nakon čitanja ne možeš baciti.Pismo koje možeš osjetiti.Napisat ću ti pismo...Pisat ću ga svojom ljubavlju prema tebi,svojom radošću, svojom strašću.U njemu ću ti poslati osmijeh svoje duše,poplavu poljubaca nakon duge suše,zagrljaj optimističnih misli...Napisat ću ti pismo.Takvo moje pismo moći će se čitatisamo iskrenim srcem.Napisat ću ti pismo u mislima i poslati ih da odlepršajusve do tebe,da ti se, nakon što ih pročitaš, zauvijek urežu u srce,u cijelog tebe.

PETRA FRIGO, 8. r.II. OSNOVNA ŠKOLA, Vrbovec

162


SjedinjeniLežala je na visokom proplanku. Meka zelena trava nježno je milovala njene blijede obraze dok joj je planinski povjetarac, provlačeći se kroz visoke travke, mrsio zlatne pramenove, koji su se presijavali na suncu. Njezine kristalnoplave oči gledale su tirkizno nebo, čije su tamne šare grlile jantarno sunce. Zlatnožute zrake milovale su vrhove krševitih planina, na kojima su se otapali posljednji tragovi čistoga snijega i pojavljivali se sramežljivi cvjetići. Njezina aristokratski bijela put, koja je po prvi put nakon duge zime vidjela sunce, halapljivo je upijala svaku njegovu zraku. Veliki šareni leptir sletio je na ruku. Promotrila ga je. Gornja krila bila su akvamarin plava, a donja tirkiznozele-na, kao more s pješčanim dnom.

I tako su ostali sjedinjeni u miru, još dugo, blijeda plavooka djevojčica i veliki plavi leptir.

IVA TOMLJENOVIĆ, 6. r.I. OSNOVNA ŠKOLA, Vrbovec

Zbogom, djetinjstvo!Moje djetinjstvo – ništa posebno, ništa atraktivno! Rođena sam u ljeto 1998., kada je nogomet bio najvažnija stvar na svijetu, a Davor Šuker najomiljeniji čovjek u Hrvatskoj. U obitelji sam dočekana kao željeno dijete i živjela sam kao mala mamina princeza. Smiješim se s tisuću fotografija: prvi osmijeh, prva nužda na kahlici, prve maškare, prvi zubić, prvi posjet frizeru, prvi ulazak u more...

Do treće sam godine živjela u Zagrebu. Stanovnik Brdovca postala sam a da i ne pamtim taj sretan događaj. Život mi se tada jako promijenio: počela sam živjeti u kući, na selu, s velikim dvorištem. Više nas nije bilo troje, već sedmero. Pridružili su nam se teta, tetak i sestrične. Posebno je mjesto u mom životu od prvog dana zauzela moja sestrična Sara. Krenule smo u istu vrtićku skupinu te zajedno pjevale u zaprešićkom zboru „Zlatice“.

Prvi susret sa školom bio je zadovoljavajući. Rekli su mi da tako mora biti, a ja se nisam opirala jer je Sara bila sa mnom. Svugdje smo išle zajedno: na rođendane, kon-certe, skijanje, u kazalište, kino, čak i na more. Prije mojeg polaska u školu mama je rodila sestru. Prvog siječnja kao novogodišnji dar! Samo kome? Meni sigurno ne! Moj je život postao malo usporeniji i drugačiji. Umjesto da mene mama drži u krilu, to je maleno stvorenje stalno bilo u njezinim rukama. Istina, pomagala sam mami, ali samo da joj olakšam da što prije obavi što treba pa da je samo moja. Jednoga dana došla sam do sestre i lijepo joj rekla: „Kaj je, mala, ne bi ti malo prošetala?!“ Svi su se smi-jali iako ništa nije bilo smiješno. Bilo je bolno dosadno! Moram priznati da je većina gostiju, koji su je došli vidjeti, skužila da je malena i dosadna, pa su, lijepo, razgovara-li sa mnom. Niti to nije znala sa svojim gostima! I to sam umjesto nje morala ja! Danas, kad joj kažem da pospremi sobu, mislim da je to u redu jer je moj veliki dužnik!


163

Ponosno mogu reći da sam vidjela sve krajeve Lijepe Naše. Bila sam jako radoznalo dijete, uvijek sam sve pitala mamu, a ona mi je sve polako, zanimljivo i s puno ljubavi pričala i tumačila. Tu su izvori moje riznice znanja. Ali, da ne bude sve tako bajno, imala sam i ružnih događaja u djetinjstvu. Operirala sam u drugom razredu mandule i slijepo crijevo u vremenskom razmaku od dvaju tjedana, a sljedeće sam godine imala promet-nu nezgodu.

Moje je djetinjstvo, dakle, više-manje mirno do trinaeste godine. Tada sam ušla u pubertet i dobila neobično pismo:

Draga Ana,

ime mi je Anorexia Nervosa, za moje drage prijateljica Nora. Dame se ne pita za godine, ali reći ću ti da sam već dosta stara. U mladosti sam bila mirnija, a sada sam puno aktivnija.

Najbolje su mi prijateljice mlade i pametne djevojke. Vi ste moje prijateljice. Nisam ja vaša, ali vi toga niste svjesne. Polagano se uvlačim u vaše glavice, smjestim se udobno i uživam. Volim moć koju imam nad vama. Igram se vašim razumom, zdravljem, životom. Hranim se vašim kilogramima. U početku mi je to dovoljno, a kasnije se prebacujem na unutarnje organe. Poslastica su mi srce, mozak i kosti. Njam, njam!!! Oslabim srce, uništim kosti, sušim koru mozga, jedem sve u vama i oko vas. Mnoge od vas ne znaju da se igram vama, no meni je svejedno. Čak mi je tako lakše.

Odlučila sam ti napisati ovo pismo jer osjećam da si svjesna mojih pobjeda. No ne želim te napustiti jer si ti moja hrana. Moj si izazov već duže vrijeme. Ne daš se, mučiš me, lomiš. Mučiš i sebe i mene. Ali kad hrana zamiriše, živnem jer ti poklekneš. Gledaš se u ogledalo. Znam tvoje misli: još samo malo, da izgubim koju kilu, tu pa tu! I, dok se gledaš u ogledalo, ja ti govo-rim: „Vidi kako si ružna, kako si debela, vidi koliki ti je trbuh, noge, obra-zi...“, a ti mi vjeruješ. Važeš se, nisi zadovoljna. Tu sam jaka. Već bih te pobijedila da oko tebe nema toliko puno ljubavi. Pobijedila bih te svojom zloćom i upornošću, ali tvoja je snaga jača od mene. E, pa neka ti je sa srećom.

Tvoja Nora

I dalje sam mamina princeza i dalje je izvana sve donekle mirno, ali ne pitajte kako mi je iznutra!

MARIJA GRGURIĆ, 8. r.OŠ „PAVAO BELAS“, Brdovec

164


Svjetline BožićaBožić je blagdan koji svi kršćani slave. Slavimo rođenje našeg Spasitelja.

U vrijeme Božića svi bi ljudi trebali biti zajedno sa svojom obitelji. To je vrijeme lju-bavi i darivanja. Advent je vrijeme u kojem se pripremamo za Božić. Na Badnjak kitimo bor sa svojom obitelji i srce nam je prepuno veselja i topline.

Lijepo je kad za Božić padne snijeg jer obraduje djecu. Snijeg ima svijetle kristaliće koji nas podsjećaju na svjetlinu koju nam Bog šalje.

U božićno vrijeme pomire se osobe koje su posvađane. To je vrijeme svjetline koje nam naš Spasitelj šalje.

Kitim borić koji nosim mami na groblje. Jako je teško kada ste sami i kada nemate nikoga iako su kod kuće tata, njegova nova žena i njezina kći.

LEA POSAVEC, 8. r.I. OSNOVNA ŠKOLA, Vrbovec

MačekMoj maček črni kak i kmica,cele noći po vani se smica,

mijauče i zavija.Strina Kata otpire vrata,

pak ga špota:„Samo drečiš,

Skačeš prek plota!“A vrabec mali kriči: „Živ-živ-živ!

Mene naganjaš,a niš ti nisam kriv!“

DOMAGOJ MARKOVIĆ, 7. r.OŠ DRAGUTINA DOMJANIĆA, Sveti Ivan Zelina


165

Ljubavno pismoVoljela bih da mi poštar donese pismo, ali ne običnom već ljubavno. Htjela bih da u tom pismu piše kako me netko iskreno voli. Kad čitam to pismo, želim da me obuzme toplina oko srca. Želim da mi piše o ljepoti, dobroti i otvorenosti prema svim ljudima.

No u današnje vrijeme nitko ne šalje pisma kao nekada. Danas se sve vrti oko mobi-tela i računala. Zato bih voljela dobiti i otvoriti pravo ljubavno pismo.

MIHAELA BRCKOVIĆ, 5. r.OŠ DRAGUTINA DOMJANIĆA, Sveti Ivan Zelina

Ulična svjetiljka pričaU društvu me ne vole. Zovu me ona koja živi na visokoj nozi ili ona koja gleda svisoka, ali uvjeravam vas da je moj život pravi pakao. Prisiljena sam spavati danju i biti budna noću, a najviše na svijetu bojim se mraka! Stojim na kiši i snijegu, ljeti mi sunce lupa u glavu, gađaju me kamenjem, a psi iz susjedstva zamijenili su me javnim zahodom.

Stojim na istom mjestu već dvadeset godina i u životu nisam bila dalje od svoje ulice, no vidjela sam koješta što vi ne možete ni zamisliti. Sve u svemu, kad sve oduzmem i zbrojim, sretna sam ovdje gdje jesam jer imam svoje ljude, ljude za koje se brinem i koji su odrasli u mojoj sjeni.

Sjećam se pekara Janka još dok je bio dijete. Sjećam se njegove majke koja ga je, u cik zore, usnulog vodila u vrtić. Sjećam se njegova prvog dana škole i suza zbog prve jedinice. Plakao je u mojoj sjeni i nije htio ići kući jer nije želio razočarati svoju majku, koja je naporno radila samo da bi on i njegova braća mogli ići u školu. Sjećam se njego-ve prve ljubavi i ljubavnih šaputanja podno mojih nogu, njegova prvog poljupca, za koji sam se pravila da ga nisam vidjela. Ali i njihovih se svađa, koje bih voljela da nisam čula, sjećam. Sjećam se dana kada je umrla njegova majka: udario me svom snagom dok su nam oboma tekle suze niz obraze. Stajali smo u tišini sve dok kiša nije isprala posljednje tragove boli. I danas Janku obasjavam put dok užurbanim korakom, usred noći, kroči prema svojoj pekarnici kako bi pripremio mirisna peciva prije nego se djeca iz ulice pro-bode i krenu u školu. Jako volim miris Jankovog svježe pečenog kruha, ali još više volim Badnju večer i miris čokoladne torte. Na Božić i ja svijetlim punim sjajem! Jankova me djeca svake godine okite šarenim vrpcama, i to čine pjevajući na sva glas. Volim viriti, ovdje s visine, kroz prozore stanara ulice dok otvaraju božićne darove. Vesele me osmje-si na njihovim licima i osjećam se važno jer znam da će svaki od njih, barem jednom u životu, zastati u mojoj sjeni i podijeliti sa mnom jedan dio svoje životne priče.

Dok se prvi autobus lijeno kotrlja ulicom i dok se pale prva jutarnja svjetla u stano-vima, moja se radna noć privodi kraju. Zaspat ću sretna i zadovoljna jer sam i noćas otjerala tamu s puta stanovnika moje ulice.

VANJA UZELAC, 7. r.OŠ MILANA LANGA, Bregana

166


Moja prijateljica jesenJesen je. Tiha, pusta. Šetam kroz šumu, sama. Polako hodam i razmišljam o svemu. Okružena sam drvećem. Čini mi se da me ono sluša bolje nego ljudi. Osjećam i da me jesen sluša, razumije. Ponekad neki list šušne, ili koja ptica zalepeće krilima u znak potvrde. Počinjem shvaćati neke stvari koje do sada nisam mogla ni znala shvatiti. Kao da mi ih je jesen rekla... Oduvijek sam voljela jesen. Samoća i mir koje mi ona pruža gode mi. Najbolje mi se stvari uvijek, nekako mistično, događaju baš u to godišnje doba. Hladni i pusti krajolik nadahnjuje me. Jesen je moja prijateljica, istinska i prava. Ona je tu za mene kada ljudi nisu.

TENA MANDIĆ, 6. r.OŠ ANTE KOVAČIĆA, Marija Gorica

ŠkrinjaŠkrinjica starana najšku stoji,prašine je puna

i pauk na nje spi.Ni mislila ni

da tu bu prispeladok je bila v hiži,dok je bila cela.Ta škrinjica staras puno je žara

v sobi pod oknomgizdavo stala.Bila je ponoshižice stare,

menjala je denešnjemoderne ormare.Tad na nje bi baka

šari ručnik dela,a na njeg za Vuzemi blagoslovljna jela.

A sad...Škrinjica starana najšku stoji,za minulemi leti

ona črti.

MARTIN VINE, 7. r.OŠ BREZOVICA, Brezovica


167


SISAČKO-MOSLAVAČKA

168

OdjeciS I S A Č K O - M O S L A V A Č K A Ž U P A N I J A

Stara trešnja„Kada sam bio mlad, posadio sam u našem dvorištu ovu trešnju. Rasla je i donosila plodove, veselila mene i moju djecu, a sada je moram srušiti. Kao da je moram ubiti“, započeo je priču moj djed dok se spremao za rušenje stare trešnje. Te riječi pamtim još i danas. U sjećanju nosim staru, veliku trešnju u djedovom i bakinom dvorištu. Ljeti nam je davala tako potreban hlad, u proljeće sočne, slatke plodove, a i moja je ljuljač-ka bila pričvršćena za njenu granu. Često sam se ljuljala i gledala rascvjetano stablo ili bih se penjala po njemu i brala zrele trešnje.

„Kada smo baka i ja doselili u Novsku, posadio sam, osim ostalih voćaka, i ovu treš-nju. S ljubavlju sam je zalijevao, pomagao joj da se primi i počne rasti, a onda sam gledao kako svakim danom postaje veća i jača, sve moćnija i snažnija, plodna i rodna“, nastavio je djed. „Danas je moram srušiti jer je već stara. Počela je pucati. Bojim se da nekome grana ne bi pala na glavu i ozlijedila ga. Kada je srušimo, imat ćemo više pro-stora u dvorištu“, tješio je sam sebe moj djed i nastavio, „evo, mogu ti od trešnje napraviti kolibicu, ako želiš.“

Razmišljala sam već o kolibici. Mogla bih se u njoj igrati, mogla bi me zaštititi od vrućeg ljetnog sunca. Ali što će onda predstavljati stativu nogometnog gola ako trešnje ne bude? Gdje ću brati tako sočne plodove? Nigdje! Djedovo će dvorište bez trešnje biti nekako pusto. Nećemo više imati pik kada budemo igrali skrivača, kuda ćemo se penjati, gdje će biti moja ljuljačka?

Redale su se misli u mojoj glavi, a djed kao da ih je čuo pa nastavi: „Prebrodit ćemo mi to. Možemo umjesto kolibe posaditi novu trešnju. Doduše, trebat će joj nekoliko godina da počne rađati, ali narast će, ti ćeš joj pomoći.“ Slušala sam i gledala djeda, no odjednom su mi samo suze potekle niz lice te mu rekoh: „Posadi trešnju, djede, ja ću se od sada o njoj brinuti!“

Djed se zadovoljno nasmiješi i reče: „E, kad bi trešnja znala govoriti, sigurno bi rekla: Na mladima svijet ostaje, s mladim se trešnjama sladi!“ Zatim uze lopatu, počne kopa-ti jamu za novu trešnju, milo me pogleda i doda: „Ne zaboravi, Ema, trešnji treba tvoja ljubav. Koliko joj ljubavi budeš dala, toliko će ti vratiti.“

Djeda više nema, nema ni stare trešnje. Mlada je trešnja porasla, daje već prve plodo-ve, ali djedove riječi pamtim i danas: „Koliko ljubavi dajemo, toliko će nam se i vratiti!“

EMA SLABAK, 7. r.OŠ NOVSKA, Novska

Odjeci

169

S I S A Č K O - M O S L A V A Č K A Ž U P A N I J A

Mirisni travanjBio je mirisni travanj. Nebo je bilo čisto kao oko obrisano očnim kap-kom. Lastavice i slavuji spremaju se za svoje prve sastanke. Drveće je bilo okićeno ružičastim pupoljcima.

Proljeće hrli kroz visibabe, zumbule, osunčane maslačke.

Žuti leptirić preleti sasvim tiho, krhko preko livade. Crvena buba-marica sjedi na debeloj vlati trave.

Kako raj da ovaj prostrem u nekoliko rečenica? Sunce je baš na vrijeme otopilo srca zaleđena od jake zime.

Odjednom se odnekud pojaviše oblaci. Sprema se oluja, a janje, pritajeno, travu prebire. A tu sam i ja. Sjedim na klupici u svome vrtu i u njemu tražim svoj proljetni mir. Sanjarim, jer vrijeme je za sanjarenje.

Sve je nekako tiho i misteriozno. To je proljeće.

ALEKSANDRA MEDAKOVIĆ, 8. r.OŠ GALDOVO, Sisak

ŠumaBlatnjavim puteljkom ulazimu tvoju carevinu.Pozdravljaju me kvrgavi hrastovii vitki grabovi.Biglišu ptice pjevice s prozora drveća.Ponosno podižu glavesićušni cvjetići i paprat.Žubori bistri potočićmilujući kamenje.Srna poskakujei skriva se u tvojim njedrima.Sunce se probija kroz tvoju krošnju, a ja gledam u dubinui odmaram oči.Šumo slavonska, ponosna!Pozdravlja te dijete što je u tebipronašlo mir.

MATEA DUDAŠ, 6. r.OŠ JOSIPA KOZARCA, Lipovljani

170

Odjeci

Moj prijateljU šumici iza moje kuće izvio se jedan hrast. Čvrst, visok i snažan poput hrabroga bra-nitelja koji je za dobrotu spreman život dati.

Hrast je bio okružen zelenom travom koja bi se u proljeće zabijeljela drhtavim, njež-nim glavicama visibaba.

Kada bih sjeo pod svoj hrast, i ja bih se osjećao snažno. Do njega sam znao doći zatvorenih očiju. Kada sam bio tužan ili kada mi je bilo dosadno, sjeo bih ispod široke krošnje svoga prijatelja i sve bi došlo na svoje mjesto.

Moje posjete hrastu bile su česte, pa bih odmah primjećivao promjene. Jedna pro-mjena učinila je moj dolazak prijatelju najtužnijm danom u mome životu. Moj prijatelj hrast bio je označen oznakom dozvole za sječu. Tuga mi je stisnula srce. Ugledao sam list koji beživotno pada s hrastove grane na ozelenjelo tlo. I moj je prijatelj to vidio i osjetio te je izgledao kao ranjeni velikan koji se ne srami zaplakati zbog gubitka i pre-rane smrti.

Hrast nije danima nitko dirao, ali on nije više isijavao snagom i svježinom. Izgledao je povrijeđeno.

Prije odlaska na more došao sam se pozdraviti s prijateljem. Dok sam grlio deblo, misli i tijelo obuzimala mi je bojazan da ga ne ću više vidjeti. Tu bojazan pojačavao je i moj prijatelj hrast, koji je spustio grane i, šumoreći njima, doticao moju glavu i rame-na kao da se i on oprašta sa mnom.

Vrativši se s mora, otrčao sam u šumu svome prijatelju hrastu. No tamo me dočekao samo panj. Nisam skrivao suze, nisam mislio čuje li tko moj plač, nisam se bojao da će me tko vidjeti i zadirkivati da nisam pravo muško jer pravo muško nikad ne plače. Znao sam da sam izgubio prijatelja kojemu sam se uvijek mogao izjadati, a on bi mi bez riječi, samo njihanjem grana, dao podršku i pokazao da me razumije.

Moj prijatelj hrast živi još u mojim mislima i sjećanjima. Posjećujem naše mjesto, ali nema utjehe.

Znam da imam prijatelje koji bi mi pomogli i raspoložili me u teškim trenutcima, ali moj mi je hrast bio najdraži i najveći prijatelj koji mi je pomagao bez ijedne riječi.

MARTIN DURBEK, 7. r.OŠ STJEPANA KEFELJE, Kutina


Odjeci

171


MirisPao je snijeg. Počele su zimskeradosti.

MIHAEL MAČINKOVIĆ, 5. r.OŠ NOVSKA, Novska

RadostKuća je mala.Puna smijeha.Vesela.

MATEJ KEĐEMET, 5. r.OŠ NOVSKA, Novska

Odlazak anđelaNeki ljudi ostaju s nama kao i pjesma koju znamo od djetinjstva i nikad je ne zaboravlja-mo. Kad se sjetimo tih osoba, u nama odjeknu osjećaji poneseni tom divnom pjesmom.

Tako je na mene djelovala ona, jedna od najboljih osoba koja je ušla u moj život, tiho i iznenada. Iznenada i tiho je otišla, nema je više. Bog ju je uzeo k sebi, nebo je opet rodilo anđela. Ipak, nikako se ne mogu pomiriti s činjenicom da je više neću vidje-ti, čuti njezin glas. Još je uvijek osjećam.

Svaki dan poželim javiti joj se u Osijek, gdje je živjela i reći joj što osjećam, koliko je volim.

Poželim joj reći kakve me nevolje snalaze, kakve probleme sada imam. Bila je moje rame za plakanje, moja utjeha, moj saveznik.

Što mi sada preostaje? Jedina misao koja me tješi jest da joj je sada bolje. Ponekad mi se čini da je došla na ovaj svijet da drugima uljepša život, a njoj je namijenjen let anđeoskim krilima.

Svaka suza prolivena za nju dio je moje pjesme koja me na nju podsjeća. Svaka kap kiše podsjeti me na divan pogled ispod gustih trepavica, a danas, kada joj posvećujem ove retke, pada kiša. To i nebo plače za njom, njenim lijepim osmijehom, njenim najljepšim očima koje su bile pune života, koje su nas uvijek milo gledale i u nama vidjele ono najbolje.

Što reći, draga moja prijateljice, živjet ćemo život za tebe, voljeti za tebe, zaljubiti se za tebe, dok ti sanjaš neke druge snove jer je Bog za tebe imao neke druge planove.

Hvala ti, bila je čast poznavati te. Tvoja Marija.

MARIJA KRANJČEC, 8. r.OŠ GALDOVO, Sisak

172


Proljetni vrtMoj vrt oživi u proljeće. U njemu tada procvjeta raznobojno cvijeće, zalepršaju cvrkutave ptičice, tajanstveno zašušte leptiri, odnekud dopužu crno-crvene bubamare...

Od svega cvijeća u vrtu, najviše volim grm ruža. U mirisno proljeće ruže obuku svoje najljepše crvene haljinice. Dok ih sunce grije, a kišica kupa, odišu nekom tajanstvenom ljepotom. Kroz odškrinut prozor svoje sobe promatram vrt svakoga dana. Pogled na njega u meni budi radost i neku pritajenu sreću.

Jedne je svibanjske noći zapuhao hladan vjetar. Teški se pljusak sručio na moj vrt. Cvijeće je, pod udarcima, sagnulo krhke glavice do zemlje prosipajući šarene latice po tlu. Grm je ruža, začudo, odolijevao silini vjetra i kiše do samoga jutra. No, kao i na ostalom cvijeću, i na njemu je nevrijeme ostavilo svoje razorne tragove.

Obuzela me tuga sljedećega jutra dok sam promatrala što je ostalo od njega nakon bijesnog divljanja vjetra i kiše. Nekada zelene trnove grane pune pupova, ali i šarene cvjetne gredice obavijene mirisom proljeća, sada bijahu natopljene kišom i otpalim lišćem. Izudarano i klonulo bilje zamijenilo je idilič-nu sliku nekada raskošnog vrta.

No sunce je opet zasjalo u svoj svojoj snazi! Priroda se obnovila, grm je ruža opet procvjetao, a moj vrt zamirisao kao nikad prije.

SILVIJA PJACA, 7. r.OŠ IVANA KUKULJEVIĆA, Sisak

ValUpoznah ljetos na obali morskoj val, čudan val, i čudu priču od njega čuh.

Valko Moćni, moj novi prijatelj, rodio se u Tihom oceanu. Mama mu je Valosjajna, a tata Tsunami Valobrad.

Baka ga je svojim pričama o ljepoti hrvatskoga mora potakla da nas posjeti. Nije požalio, iako je dugo putovao, jer je i njemu hrvatska obala bila krasna. Svaka od milijarde njegovih kapljica oduševila se viđenim.

Odlučio je da će u našem moru naći djevojku s kojom bi krenuo na put oko svijeta prije negoli udari o neku stijenu i rasprši se.

S nekoliko svojih kapljica, koje je nježno zapljusnuo prema meni, pozdravio me i odvaljao se prema pučini.

Gledala sam za njim, onako kristalnosjajnim, želeći da nađe svoju ljubav i ispuni svoje želje.

ANA LONČAREVIĆ, 5. r.OŠ STJEPANA KEFELJE, Kutina

Odjeci

173


ProljećeProljeće je.Stare posavske kućeoživješenaletom ptica.

Rode se vratiles duga putau Lonjsko polje.

Grade i popunjavajustara gnijezdana drvenim čardacima.

Konji teška tijela izišlina rosnu travu.Oživjele šašove itrske pritišću k zemlji.

Zujanje i šuštanje kukacaisprepleće se u bujnom zelenilu.

Nebo se ukrasilo oblacima poput sladoledakoji se u beskrajuljube s hrastovimakitnjakom i lužnjakom.

To je proljećestiglo u Lonjsko polje.To proljeće rano budi polje uspavano.

MARIJA ĆOSIĆ, 8. r.OŠ JOSIPA KOZARCA, Lipovljani


Radost proljećaOpet je zlaćane strjelice

proljeće prosulopo nama...

U krošnjama treptaj lahora!

Toplinom omamljen danradošću jeokupan.

DORA NIKOLIĆ, 7. r.OŠ IVANA KUKULJEVIĆA, Sisak

174

Odjeci

175



KOPRIVNIČKO-KRIŽEVAČKA

176

OdjeciK O P R I V N I Č K O - K R I Ž E V A Č K A Ž U P A N I J A

Zimska pjesmaZamrznutim, teškim korakom kroči.

Bez zrake sunca, sjetna pati.Ledi, mrzne i dah koči.

Život zove bilo kog da svrati.

Oblak joj skrati samoću njenu.Bijela zvijezda stane sjati.

Kristal se u kapljicu pretvori snenu.Bljuzga zavlada, i blati, blati, i blati...

Ohrabrilo se sunce. Razmahalo. Prkosi.Užarili se vrhovi planina.

Hladnu misao potok odnosi.

Svileni plašt na neko će vrijeme pasti.Crvena, žuta, zelena...

Trn probuđene ruže počeo je rasti.

BRUNO KATAVIĆ, 8. r.OŠ LJUDEVITA MODECA, Križevci

Kajkavska šetnja PodravinomRečite mi el ilma čega lepšega neg dok te rano ftiči prebude ili dok voziš biciklina i joči paseš v prirodi kakvo nesi ni znal da imaš, a tu je? Samo par kilometri od vas, a nekomu je iza štaglja!

„Neki kažu da je Podravina kraljica Panonske nizine, a oni drugi da je vla-darica šume, livada, putova, Drave i svega ostalog što se nalazi u njenom srcu...“

Kak da sem v snu! Šuma i cvetje, mekote i voda, potici i mrtvice kopljo se na jednomu mestu! Ne znate o čem govorim? Pak o moji, o naši Podravini!

Joj, samo da dojete k nam, srce bi vam igralo od trtljanja traktorov i cvilje-nja prikolic! Jesensko doba pospravlja kokruze i seje šenico. Tera ljude v hiže.

Prema svim kriterijima tako bi trebalo i biti.

Došulja se zima i se kak da stane. Na ranje, dok još pevec ne kukuriče, megla vlada selom. Zavlekla se je međ potice i konake, međ trave i granje, hiže i koce, međ grabe i jame... Mira vam falji? Čekamo vas!

„Čovjek bez domovine – kao zemlja bez sjemena.“

Odjeci

177

Ožujek je, a sneg navek znovič pada i zameče. Zemlja još miruje, a ljudi nemro dočekat da pluga zakapče. Plodna zemlja seme zlatno čeka, strpljiva je. Rodila bo šenico i zob, kokruza i graha, jačmena i krompera. Međaši gnoja voze, nekoji v gorice beže. Susedi se je prasica oprasila, Mata gunđa po dvoru, a moji so još vu šatali. Idete z menom do Drave? Štela bi jo videti vu to vreme dok jo megla obi-tava i ružice cveto v grabi poprek. Gle lepotico! Granje jo žekče, ne žali se na zimo i ćez meglo gledi.

Kad bismo razgovarali s životinjama, one bi nas poučile ono što je njih pouči-la priroda.“

Okre Jožefova najpredi dojo rode, a posle i lastavičke. Ak sused suseda na gemišt zove, ondar znate da je letno vreme došlo. Ljudi beže zgrinjat seno, potem utovarke lete. Pod orejom seli so čovek i žena, v hlad se rivljo.

Vroče vam je v parmi? Napunjena je, sednete z nami na verando i zapopevaj-te Podravino milo... Začas, podnoč, pak moramo v štalo. Baka ide kokoši zapirat. Mati kravo doji.

Na postelji dok ležite, još čujete da negdi krava ruči, mački skrnobljo ili oni pajceki pri susedi skeče... pa kaj onda ak malučko zahrčite!

Na ranje vas sončevo svetlo obudi, lastavice cvigajo, a vrabci stružo po žljebu. Odete, v šumi morti sretnemo divlje svinče, morti jelena ili veverico. Cvetje bi nabrali i slušali ptičjo arijo.

Nekej cvilji v šikari. Nekakvo živinče!

Divlje svinje. Vi bi se šteli ž njemi poigrati? Nede to tak po planu: bežali bi kak vas noge nose! Pred nami v koloni, dalje po mekoti, na čelu z materom, stupajo mali, smeđi, divlji pajcoki.

Šečemo dalje. Morti isto premišljavamo? Bomo skrenoli desno? Nuz onaj zelenkasti potic? Bi-ne bi. Bi-ne bi.

Dočekala nas je dobrodošlica kakvi se nesmo nadali. Dok idemo klancom do vode, ptiči nam koračnico popevaju. Drava šumi. Kapi „dober den“ vičo. Sedimo na panju cel den. Šarani plujo vu ti jako vodi koja nosi se pred sebom. Ribičko torbo bomo nosili drugi pot.

„... a kad kupujete šarana u ribarnici, pitajte iz koje je rijeke. Upravo dravski je najbolji. Nije mastan jer pliva u brzoj rijeci...“

Tam je prebegel zajec prek oranja. Nešče je zagrizel, a na levo vidimo ženico kak z frtuna vadi zrnje i pomalo rasitava po zemljici.

Drago mi je kaj vam je na licu mir kojega ste si poželeli. Mrači se i ja bi treba-la sad iti domom. Vi još imate čas, dragi prijetelji. Samo istem potem nazaj. Vidim da ste me se razmeli, jer pravi zavičaj zapravo je – jezik.

Vam, Dravi i si njezini deci lahko noč želim.

KATARINA JELINEK, 7. r.OŠ MOLVE, Molve

K O P R I V N I Č K O - K R I Ž E V A Č K A Ž U P A N I J A

178


V mojemu dvoruNa placu sem kupil kokoš. Doma sem jo naranil za jačmenom i kukruzom da ne bo gladna. Ta kokoš je na den znesla jeno kutijo jajec. Jeden den kokoš je kokodakala i kokodakala, a ja, dok sem došel do nje, ne ji više bilo ništ. Začas je bil pun dvor živine z celoga sela. Biki i krave ftrgli so lance i došli vu moj dvor, sakoj cucek, sakoj maček, sakoj štakor...

Posle sem študeral morti je ona luda kokoš pozvala to so živino. Nejempot so počeli plesati kak na svate. Posle sem videl da moja kokoš ima mladoženjo. Još je i pripovedala da so denes svati. Mladenci so bili moja kokoš i Jožin pevec prek pota. Posle so se preseljili k Joži, a moje kokoši više ne bilo pri meni.

ANTONIO ŠIGNJAR, 5. r.OŠ PROF. FRANJE VIKTORA ŠIGNJARA, Virje

Ne vidim sunceTko je kriv što ne vidim sunce?Ne obasipa me svjetlošću višei lice moje ozeblo je.Stigla je zima, hladna k’o nikadi ledi sve u čemu još ima života,i svaka nada, svjetlo i pticaodlazi kao neprimijećena ljepota.Samo bjelinu, hladnu bjelinugledaju razočarane oči.I opet bjelina, samo bjelinadolazi i u noći.Shvatih, u postelji toj noćnoj,da drugi uživaju toplinu,a ja, leđima okrenutim suncu, promatram vječnu bjelinu.

TATJANA MATIĆ, 8. r.OŠ LEGRAD, Legrad

Odjeci

179


Moja vjera raste, raste...Kada sam bila manja, sjećam se majčina ozarena lica kada bi mi pokazivala haljinice koje smijem nositi samo u posebnim prigodama. Takva prigoda bila je i svaka nedjelja. Majka bi najprije mene dotjerala, počešljala mi kosu, obula cipelice i pomogla mi pri mojem nespretnom navlačenju haljinice preko glave. Tek bi tada sebe uredila.

Majka mi je bila najljepša nedjeljom. Toga bi dana u kući sve odisalo nekom posebnom svečanošću, a sve je to bilo zbog nedjeljne mise.

Kao dijete nisam baš razumjela važnost Euharistije. U mojoj maloj glavi nije bilo mjesta za mozganje o svećenikovim riječima. U crkvi je pokraj mene uvijek stajalo poznato lice moje majke i radila sam sve što i ona: kada bi ona sjela, i ja bih sjela; kada bi ona kleknula, i to bih ponovila za njom. U međuvremenu bih gledala oslikani strop crkve, svete kipove, luckaste anđele s pogledima uvijek uperenima u istom smjeru. Prstićima bih ocrtavala obrise vješto izrezba-renih križeva u drvenim klupama, a majka bi mi se tu i tamo umorno osmjeh-nula. Gledala bih ljude različite dobi: bakice s dubokim borama, djedove s radničkim rukama, muškarce u odijelima. Svi su oni monotono molili,ponavljali iste riječi koje nisam razumjela. Svećenici, časne i ministranti činili su mi se poput anđela zaostalih na zemlji jer nisu imali krila. Njihala bih se na melodije crkvenih pjesama, a ponekad bih od umora i zaspala na majčinom ramenu. Tada je, za mene, vjera bila strana, nerazumljiva, iako sam i sama bila dio nje.

Odrastajući sve sam više i više shvaćala značenje svega toga što se događa-lo oko mene. Majka mi je čitala Bibliju prije spavanja, pokazivala Abrahama, Mojsija, Nou i ostale starozavjetne likove.

Kada sam krenula u školu, Novi sam zavjet pročitala sama. Počela sam se upoznavati s ljepotama vjere i spoznala koliko duboko ona može sezati u neči-je srce. Isus Krist, Djevica Marija i ostali, koji su mi kao djevojčici bili samo kipovi u crkvi, sada su postali moji prijatelji. U crkvi sam počela moliti s masom ljudi koju sam kao dijete samo promatrala. Počela sam primati hostiju, ići na ispovijed u ispovjedaonicu, koja je u mom dječjem umu bila samo čudni ormar.

Dovoljno sam odrasla da sada znam da je život put kojim me treba osvjet-ljavati snaga Marijina mira, ohrabrivati Božja milost, jačati duhovnost molitve i inspirirati Isusov život. Sada znam da sam na velikom putu vjere u kojem se moje srce razvija u veliko srce u koje stane mnogo ljubavi. Ta je put dugačak. Ne gledam ga kao izazov, nego kao radost, u kojoj će me još mnogo puta oduševiti snaga kršćanstva.

Spoznajem – vjera je divna, a sve što nam se kao djeci čini nepoznatim, čudnim i stranim, krije obilje krasnih spoznaja koje obogaćuju cijeli život.

A u međuvremenu? Moja vjera raste, raste...

TENA SENJAN, 8. r.OŠ PROF. FRANJE VIKTORA ŠIGNJARA, Virje

180


Zlatna ribicaZlatna ribica sam. Putujem u tišini mračnog oceana. Pjevam.

Moja je najdraža školjkica uz mene. Ona čuva moje pjesme i kad god sam tužna, ispušta mi glasove tako da nikad nisam sama. Putujem, putu-jem... Stanem. Prešla sam već velik put. Samo sam na tren pogledala kako sam daleko stigla, a onda se iznenada ispred mene stvorila velika mreža. „Uhvatili su me! O ne, to je moj kraj“, mislila sam.

Ali kada sam došla gore, ljudi su me stavili u vrećicu, a onda u mračnu kutiju. Tamo nisam bila dugo, no bila sam umorna.

Probudila sam se u nekoj staklenoj posudi. Zapravo, bio je to akvarij koji je bio ukrašen lijepim biljkama, kamenčićima... Nalazio se u nekoj sobi. Znala sam da je djevojčičina jer je sve bilo u ružičastoj boji, meni najdražoj. Jednom je djevojčica sjela kraj mene i pokušala mi govoriti, no svaki se put rastužila zato što sa mnom nije mogla razgovarati.

Budući da sam zlatna ribica, ispunjavam tri želje, pa sam njoj ispunila ovu: progovorila sam. Shvatila je da mi je dosadno u sobi. Iako je ocean mračan i strašan, tamo sam imala slobodu. Djevojčica je lagala majci i ocu da je bolesna samo da bi ostala kod kuće. I ja sam se čudila, ali ubrzo, kad su majka i otac otišli, a ona ostala sama sa mnom, rekla je da će me spasi-ti. Odnijela me u vrećici s vodom na plažu.

Htjela se oprostiti od mene, ali rekla je da ima pravo na još dvije želje. Htjela je biti iskusna u ronjenju. Rekla sam joj da treba pričekati da odraste.

Izgovarajući treću želju, ispustila je suzu: htjela je neko sjećanje na mene. Dala sam joj onu svoju školjkicu u koju sam spremala svoje pjesme. Tako je mogla čuti moje glasove.

Došao je trenutak za rastanak. Ispustila me u ocean i vratila se kući.

Rado sam svima pričala o njoj. Ja više nisam mogla čuti njen glas, ali ona bi moj čula kad god bi školjku prislonila na uho. Tako bi zaspala i sanjala slatke snove.

IVANA KOS, 5. r.OŠ SOKOLOVAC, Sokolovac

Odjeci K O P R I V N I Č K O - K R I Ž E V A Č K A Ž U P A N I J A

S knjigom u ruci nikada nisam sama

Bez knjiga sam usamljena. Usamljena u školi, kod kuće, čak i kada je tisuću osoba oko mene. Knjige su bolje od stvarnosti. U stvarnosti nitko nikada nije raširio krila i poletio na Mjesec, imao čokoladnu kolibicu, čekao princa na bijelom konju ili pjevušio bez ikakvog razloga.

Iz knjižnice uvijek prvo uzimam najdeblje knjige, najtrošnijih korica, i čitam ih kada je vani kišno i hladno, usput ispijajući čaj od brusnice, zamo-tana u deku.

Da, imam svoju rutinu. Smiješno, nije li? Čitanje knjiga pretvaram u sve-čanost. I svaka mi je knjiga bolja od prethodne, svaki zaplet napetiji, svaki lik još draži.

Bez knjiga ne bih bila što jesam.

Vjerujem da ne postoji loša knjiga. Postoje samo ljudi u čijim je očima neka knjiga ostala neshvaćena.

EMILIJA SINJERI, 6. r.OŠ „BRAĆA RADIĆ“, Koprivnica

MoreDiže se more, udara o hrid,

a ja ga gledam.Prkosi i diže bunu

vjetru.

I diže se more, mira nema.Tišti ga nešto i iznutra izjeda.

Tužno je more, more sinje,povrijedili ga ljudi, ta bića

ohola.

I diže se more, udara o hrid.Melodiju bure sluša, čezne.

Čezne za – slobodomkoju uzeli su ljudi.

Ta ohola bića.

ARIJANA ANTOLJAK, 8. r.OŠ PROF. FRANJE VIKTORA ŠIGNJARA, Virje

181

182


Svijetla strana

Uzmi tu olovku u ruke! Zar ne vidiš?! Zove te! Sjedni u čamac inspiracije i isplovi njime iz tih nevidljivih ruševina svakodnevice u kojima se nalaziš. Digni glavu! Ako te zapuhne vjetar sjećanja, osjeti njegov dodir na svome obrazu, nosu, ušima. Potraži sjećanja na to ljeto. Evo ih! Tu su!

Osjeti opet taj drhtaj i slatkast okus na usnama tog divnog bića nakon vašeg prvog poljupca. Osjeti opet hladne kapljice osvježavajućeg ljetnog pljuska na svojim leđima kada ste zajedno pretrčali pola grada. Naravno da ste zaboravili uzeti kišobran! Zamisli opet taj savršeni osmijeh!

MARTA KUNIĆ, 8. r.OŠ KOPRIVNIČKI BREGI, Koprivnica

Odjeci

183


Što životinji treba

Svaka životinja išteza sebe stanište;bio to krš, il’ bilo to polje,svaka treba što joj je najbolje.

Primjerice, rodinajbolje je u močvarnoj vodi.Gnijezdo joj treba biti na mjestu suhu, visokutako da žabe ima na oku.

More je galebu hrana i dom,on je tamo svoj na svom.Somu je dosta bara il’ rijeka,samo od njeg’ da je dalje ribička meka.

U mulju je odlično žabi,u Australiji skače mali valabi. Lavu je život na savani;on se gazelama hrani.

Ara je sjela na visoku granu,a dabar, pak, radi svoju branu.Svaka želi što njoj treba.U vrtovima živi mala zeba.

Ševa posjećuje vrhove neba. Orao lebdi na struji toplog zraka,sova neće izići prije mraka,a ispod kamena pronaći ćeš raka.

Svaka životinja život svoj živi,njihovom preživljavanju čovjek se divi.Al, nažalost, sve ih je manje,Neke su došle u ugroženo stanje.

Zaštititi ih – naše je zvanje!

ROBERT RABAĐIJA, 6. r.OŠ „IVAN LACKOVIĆ CROATA“, Kalinovac

184


Kad roditelji kažu: „Ne!“U obližnjoj ulici nedavno je osnovana škola jahanja. Danomice sam nagovarala roditelje da me upišu, ali nisam uspjela srušiti njihov otpor. Nisam mogla razumje-ti da mi brane nešto što bi mene iznimno veselilo i ispunjavalo. Razlog svojega neslaganja objašnjavali su strahom od nekakve nezgode. Govorili su da bi me konj mogao udariti, ugristi ili bih mogla pasti s njega.

Nisam ni ja odustajala od svojega nauma. Moje je pitanje svaki dan bilo jedna-ko: „Hoćete li me upisati u školu jahanja?“ Bili su zaista nepokolebljivi; odgovor je svaki puta bio: „Ne, ne, ne!“

To me jako rastužilo. Prestala sam razmišljati o školskim obvezama jer sam cijele dane bila zaokupljena konjima – crtala sam ih i na taj se način tješila. Nakon nekog vremena ni crtanje nije moglo nadomjestiti moju želju da provodim vrijeme s njima, da jašem, da ih timarim, hranim...

Jednoga poslijepodneva nisam više mogla izdržati pa sam se uputila pješice do škole. Zastala sam na ulazu u dvorište i promatrala konje koji su pasli na ograđe-nom pašnjaku. Pogled mi se zaustavio na bijelom klupku koje je ležalo u visokoj mladoj zelenoj travi. Bila je to bijela kobila koja je spokojno drijemala u društvu ostalih konja. Prikrala sam se s leđa toj bijeloj pospanki. Nisam bila sigurna je li dobro to što radim. Približivši joj se, zajahala sam je. Tada je nastao pravi kaos! Kobila se silno preplašila. Počela je glasno hrzati, upirati prednje noge u zrak i galopirati pašnjakom kao muha bez glave. Zamalo sam pala s nje, ali sam se nekako uspjela zadržati držeći joj se za grivu. Kada sam mislila da će stati, okre-nula se i potrčala prema visokoj ogradi, koju je s lakoćom preskočila. Sumanuto je trčala po polju, livadama i šumarcima. Zatvorila sam oči jer nisam imala hrabro-sti gledati kako ispred mene i pokraj mene sve leti. Trčala je ravno prema rijeci Dravi. Stigavši do korita rijeke, naglo je stala i mene izbacila ravno u vodu.

Rijeka je jako brzo tekla i nosila me. Nisam imala snage isplivati do obale. Polagano sam tonula. Nekako sam uspjela udahnuti svježega zraka... Otvorila sam oči i...

... i ugledala mamu i tatu. Bila sam u nekoj... Bila sam u bolničkoj sobi.

Objasnili su mi da sam bila u nesvijesti jer sam se napila vode. Pronašao me ribič i odmah pozvao pomoć. Trenutci su igrali ulogu. Moglo se dogoditi da ne razgovaramo o tome što se dogodilo.

Zagrlila sam roditelje. Znali su što mislim. I ja sam znala što oni misle.

PETRA ŽUFIKA, 6. r.OŠ MOLVE, Molve

185

Na vrancu do DraveUstao sam iz znatiželje. Protrljao sam oči, obukao se, umio još sneno lice i izuišao osedlati konja radi odlaska na Dravu. Moj me vranac, duge lepršave grive i nebe-skoplavih očiju, spremno čekao željan jutarnjeg trčanja.

Kad sam ga napokon uzjahao i hitro krenuo prema odredištu, najprije sam morao prijeći staru, sivkastu, ispucanu kamenu cestu. Trebao sam biti strpljiv jer po kamenu moj konj, s teškim metalnim potkovama, ne može trčati. Ipak, ubrzo smo ja i on shvatili da možemo biti jedno. Jurili smo kao nebeska munja u tamnoj noći s ciljem da dođemo na Dravu.

Jašući kroz zelene vrbake širokih krošanja, duboko u sebi priželjkivao sam da budem jedno od tih stabala, da se njišem na laganom povjetarcu i uživam u božanstvenom pjevu ptica.

Nakon nekog vremena stigao sam na Dravu. Nekoliko sam minuta sjedio bez riječi, slušao šum rijeke i udaranje vode o sivo izmučeno kamenje. Vidio sam njenu snagu, brzinu i ljepotu. Bila je to rijeka tekućih kristala i srebra.

Tada sam shvatio koliko je Drava važna za Podravinu. Vjerujte mi: podravska je majka rijeka Drava.

IRINEJ MATIŠA, 8. r.OŠ FERDINANDOVAC, Ferdinandovac

K O P R I V N I Č K O - K R I Ž E V A Č K A Ž U P A N I J AOdjeci

186


Dvorište bez ogradeBilo je ljeto, moje najdraže godišnje doba, kada sam osjetila najveću radost koju nam može pružiti obično klupko buha, tj. debeljuškasto psetance. Teta mi je darovala psića crnosmeđe boje sa slatkim bijelim nosićem.

Mojim roditeljima nije se u prvom trenutku svidjelo da imamo psa jer nam je dvorište neograđeno, no ipak su pristali. Tko ne bi volio to malo, slinavo i uvijek razigrano klupko iznenađenja?

Moja starija sestra željela je da se zove Rex. Svi smo pristali bez pogovora. Tata mu je napravio drvenu kućicu s debelim, toplim dnom. Gradio je po svim pravili-ma, kao rođeni arhitekt. Majka je svakodnevno prala njegove posudice za kuha-nu i suhu hranu te dolijevala svježu vodu.

Rex je imao samo jednu manu. Volio je lajati i trčati za ljudima na biciklima. Jednom je tako prestrašio i susjedu, koja se od straha prevrnula u grabu. Drugog je dana došla k nama i strašno se žalila na Rexa, a nama je to bilo smiješno.

Poslijepodne smo otišli do grada u kupnju. Kad smo se vratili, Rex je sav krvav ležao i bolno jecao. Pozvali smo veterinara, koji nam je tužno rekao da Rex ima puno prijeloma te unutarnje krvarenje. Netko ga je strašno izbatinao.

U mukama, nakon tri dana, Rex je uginuo. Još i danas razmišljam o ogradi koju nemamo.

MARTINA LADAN, 7. r.OŠ ANDRIJE PALMOVIĆA, Rasinja

187

Dolazak proljećaProljeće, ne čekaj više!Dosta nam je ove zime!Previše je snijega i kiše,nešto ne valja s time.

Nek’ ostvare se snovi,nek’ cvijeće počne cvasti,nek’ drveće počne rasti,nek’ život krene novi!

Svi čekaju da se suncepopne na svoje vrhuncei da cijeli naš svijetzasja ko šareni cvijet.

EVA MARKOVIĆ, 7. r.OŠ „BRAĆA RADIĆ“, Koprivnica

TataI onda netko pokuca na vrata.

Otvorim i vidim:to je moj tata!

Njegov osmijeh za mene najveće je blago.I već čujem kako kaže:

„Volim te, moje drago!“

KARLA BALIJA, 7. r.OŠ ANDRIJE PALMOVIĆA, Rasinja


188


Ključ za srećuSvi mi govore: „Samo ti uči i bit ćeš sretan u životu.“

Što uopće znači kad mi kažu da ću biti sretan? Imat ću dobar posao, pravi automo-bil, bit ću cijenjen u svojoj sredini, a možda i šire, sve će se cure hvatati za mene? Možda i hoće kad budem imao pravi auto jer trenutno curama i nisam baš zanimljiv. Danas cure više vole zločeste dečke, kojima je škola posljednja na pameti. Mislim, zapravo, da im uopće nije na pameti, ali uvijek ispada da baš oni imaju najveći smisao za humor, čime privlače pozornost drugih oko sebe, a kad ne napišu zadaću, onda su face. Meni osobno njihove šale uopće nisu smiješne, ali zato drugi umiru od smijeha dok ih slušaju. Moje šale nemaju takav uspjeh; prolaze nezapaženo.

Ali da se sada vratim na temu – uči i bit ćeš sretan – gledanu iz perspektive jednog sedmaša. Neki sam dan imao jako puno zadaće. Satima sam marljivo pisao i učio, pro-pustio sam čak i nogometnu utakmicu na televiziji. Skoro sam sve napisao, ostala mi je još samo radna iz fizike. Bio sam strašno umoran, slova su u bilježnici šetala lijevo-desno i nikako nisam mogao pročitati zadatak i povezati misli. Uporno sam čitao riječ po riječ, ali rečenica nije nalazila put do moga mozga. Jednostavno više nisam mogao ni čitati ni pisati. Pomislih: „Čekaj malo! Zašto i ja jednom ne bih bio faca i nenapisao zadaću?“ Otišao sam na face (na kojem nisam bio tjedan dana) samo da vidim što se događa u društvu, a zatim sam umoran doslovno pao u krevet. Utješio sam se mišlju da ću zadaću prepisati u školi, a sad mi treba malo sna i odmora.

Pokušavao sam zaspati, stalno sam se prevrtao. Srce mi je toliko glasno kucalo da sam ga mogao čuti. Kroz glavu su mi prolazile formule i mjerne jedinice. Srce mi je sve jače lupalo, a u prsima sam osjećao pritisak kao da netko sjedi na meni. I sjedila je! Grižnja savjesti. Ustao sam, upalio svjetiljku i dovršio zadaću iz fizike, istina, teškom mukom, ali sam je riješio. Ništa od mog junačenja da ne napišem zadaću i tako budem faca.

Sljedećeg jutra u školi sam bio vrlo tražena osoba. Odmah sam shvatio o čemu je riječ. Izvadio sam radnu iz fizike, stavio je na klupu i otišao potražiti dečke s nogometa. Nešto kasnije stigli su rezultati ispita iz matematike. Jedini sam dobio pet, a to nikad ne sluti na dobro. Znam da će opet reći da sam štreber i da su mi važne samo petice, a ne znaju da bih sve svoje petice rado dijelio s jednom djevojčicom plavih očiju koja se veselo smije u društvu jedne face, glavnog zavodnika u školi i poznatog prepisivača zadaća. Pa sad ti budi sretan jer si učio! Zagrizao sam usnicu, u srcu me nešto zapeklo. Praveći se da se ne obazirem na ovo dvoje, polagano sam otišao kući.

Putem sam razmišljao o sreći u životu i o tome postoji li ključ za sreću. Odličan sam učenik, a jesam li sretan? Nije lako odgovoriti. Zazvoni mi mobitel. Zove prijatelj s nogometa i podsjeća me da dođem na utakmicu. „Da, svakako ću doći“, odgovorio sam veselo. Radovao sam se, ne samo nogometu, nego i prijateljima s kojima se dru-žim i provodim slobodno vrijeme. Oni su pravi prijatelji, a ne glavne face, i odmah se razvedrih od te pomisli. Zato ću sad požuriti na nogomet, smijati se prijateljevim šala-ma, a vikend provest s onima koje najviše volim – sa svojom obitelji.

189

A, sreća? Pojavi se i nestane. Ipak neću odustati od toga da je slijedim i daje tražim iako već sada znam da mi ključ za sreću nitko ne može dati i da ga u životu moram sam pronaći.

ANTONIO MEĐUREČAN, 7. r.OŠ „ĐURO ESTER“, Koprivnica

Moja prijateljica PrirodaMoja me prijateljica vodi u duge šetnje. Nekad po suncu, nekad po kiši... Svaki me put vodi na drugo mjesto. Dobroćudna je i jedinstvena. Ne bi mi naudila, ali bi mi vjerojat-no uzvratila udarac ako bih napao neku životinju ili oštetio biljku. Svaki dan zahvalju-jem Bogu što mi je dao ovakvu prijateljicu koja ima livade s puno cvijeća i velike sun-čane šume. Ima mora, rijeke, jezera... Dala je stanove i kuće – svoja stabla – za stanište mnogim životinjama.

Moja prijateljica Priroda svake godine nekoliko puta mijenja odjeću. Tu modu već svi znaju. Ove godine bilo je malo drugačije jer je, osim zimi, spavala još malo i u pro-ljeće... Priroda mi pruža sve najbolje. Mogu cijele dane uživati u pogledu, zvuku, miri-su... Mogu je posjetiti bilo kad, a najradije to činim ljeti i u proljeće.

Ako se i vi želite družiti s njom, nemojte je zagađivati i paliti vatru. Vidjet ćete – ona će uvijek biti na vašoj strani.

MARKO ZAGOREC, 5. r.OŠ LJUDEVITA MODECA, Križevci

VisibabaŽalosno glavu drži

kak da još malo spi.Vu zelenoj travi se beli,a onda kak da se zbudi.Vu sunce veselo gledi

kak da mu nekaj oče reči:pripovedati o svojoj sreči,

kaj je baš ona prvavisibaba kre drva

prolječe dopelala vu naš kraj,a zimu poslala spat nazaj.

ANETT GLAVAK, 5. r.OŠ „BRAĆA RADIĆ“, Koprivnica


190


Pismo svijetuDragi svijete, što ti se dogodilo? Što te uništava, izjeda iznutra, poput neke teške bolesti razdire tvoju materiju? Rastužuje li te sva ova tuga i nepoštenje, ratovi i glad ili ekološke katastrofe, nuklearne elektrane i radioaktivni otpad? Jesu li ljudi ti što tebi zadaju tolike rane koje su te učinile takvim kakav si?

Voljela bih kad bih mogla poslati ovo pismo svim stanovnicima svijeta, ljudima, ali i zvijerima; svemu što diše i treperi od životne energije, svemu kroz što teče i struji bezgranična snaga svemira, da se sve probudi, da vrati svoju početnu snagu, svoju iskonsku ljepotu i veličinu, da uvidi svu tu ljubav kojom je svijet natopljen, koja je tu i postoji, samo je uplašena i boji se pokazati svoje lice pred prljavim novčanicama, mutnim vodama ispunjenim otrovnim tekućinama, mrtvim ribama koje ugibaju od njih, sve većom i većom zaradom, sve većom i većom tamom.

Ne brini se, svijete! Nije gotovo! Još postoje bića ispunjena ljubavlju i nadom. Njihova je duša satkana od samih čestica svemira, a u njihovim očima ocrtava se blistava zvjezdana prašina. U tim bićima leži beskrajna snaga i moć, ta bića imaju moćnu energiju kojom mogu mijenjati svijet... i ona uopće nisu tako rijetka! Zapravo, dragi svijete, u svakome biću postoji neka svemirska iskrica u kojoj je pohranjena dobrota, samo ju je potrebno zapaliti.

Ne brini se, svijete! Postoje bića koja su živi plamen, koja će zapaliti tu iskricu dobrote i ta će se vatra razliti preko jednog bića na druga. Dobrota i ljubav će poput mreže obuhvatiti sve stvoreno... Bit će bolje! I jednog dana, ne tako brzo, ali jednog dana, svijete, ti ćeš biti bolje mjesto! I opet će sunce slobodno sjati bez zapletanja u debele naslage smoga, a novac neće biti važan, biljne i životinjske vrste neće strahovati od izumiranja, šume će ponovno prolistati, ledenjaci se neće topiti, priroda će se zazelenjeti, sunčeve zrake dopirat će do svakog bića i bit će bolje! Znam da hoće, mora biti! Ne može ostati ovako. Svijete, ti si divno mjesto! Ne smijemo dopustiti da se ovo nastavi! Probudit ćemo opet veliku snagu ljubavi...

Postoji iskrica, treba nam plamen... i jednog dana mora, jednostavno mora biti bolje.

LAURA LONČAR, 8. r.OŠ KLOŠTAR PODRAVSKI, Kloštar Podravski

191


BJELOVARSKO-BILOGORSKA

OdjeciB J E L O V A R S K O - B I L O G O R S K A Ž U P A N I J A

Vođa čoporaZa rođendan sam dobila malo štene. Izgledalo je kao krznena loptica iz koje su svjetlucale oči. Danima je spokojno spavao u svojoj košari pokraj peći.

A onda, nakon nekoliko tjedana, počeo je njegov istraživački pohod po kući. Sve je onjušio i obilježio svojim mirisom, mislim zapiškio. Kad je bio siguran na svom terenu, počeo je razvlačiti papuče, grickati sagove, prolijevati vodu, grepsti namještaj, lajati, gristi sve što je od drveta...

Došlo je vrijeme da ga počnem odgajati. „Pesek, ne smiješ to raditi, znaš, moraš slušati. Vidiš na što nam kuća sliči. Mama će se ljutiti.“

Nije pomagalo. Svi pokušaji treniranja pali su u vodu. Bio je sve nestašniji i zločestiji. Tata se ljutio i prigovarao: „Ne možeš ga tako odgajati! Pas mora znati što smije, što ne smije! On je životinja i ne možeš od njega napraviti maloga dlakavog čovjeka. On razumije samo zakon čopora.“

Mama je uvrijeđeno rekla tati da je on glava obitelji pa neka bude i vođa čopo-ra i neka ga on trenira.

E, to je bio pravi pogodak! Tata je na psu trenirao strogoću, hodao za njim, pazio što li će napraviti. Uzalud! Pas se nije popravio. Dapače, postao je još gori. Tata nije želio priznati svoj poraz, a kako je već bio u krizi četrdesetih, počeo je puštati brkove i bradu. Kaže da je to ove godine moderno, a zapravo je prikrivao

svoju nemoć nad psom. I mamu su pogodile četrdesete, pa je i ona počela puštati kosu. Češljevi i četke ubrzo su bili puni vlasi, a kuća puna psećih dlaka, razba-canih stvari, odjeće i razderanih novina. Užas!

Nismo ga uspjeli odgojiti i od njega napraviti maloga dlakavog čovjeka, ali on je blizu da od nas napravi čopor u kojem je on vođa.

VERONIKA KOVAČ, 7. r.OŠ VELIKO TROJSTVO, Veliko Trojstvo

192

Odjeci

193

B J E L O V A R S K O - B I L O G O R S K A Ž U P A N I J A

IzletDaruvar je lijep grad duge povijesti, omiljeno termalno kupalište još iz keltskog doba. U prijevodu s mađarskoga bio bi to Ždralov Grad, kako ga je nazivao grof Janković, kada je u 18. stoljeću uredio grad i ljekovita kupališta.

Upravo smo iz toga krasnog grada prijatelj i ja krenuli put Papuka. Krenuli smo parkom prema Toplicama, a zatim produžili lijepo uređenim šumarkom. Iako je bila jesen, još nas je uvijek dodirivalo i grijalo sunce, a pod nogama nam šumjelo lišće podsjećajući nas na morske valove. Upozoravajući natpisi u šumi mamili su nas da na njih obratimo punu pozornost. Na šumskom izvoru okrijepili smo se hladnom vodom i nastavili makadamskim putem pokraj vinograda. Još uvijek neobrano grožđe čekalo je svoju ledenu berbu ne bi li postalo toliko cijenjeno i rijetko ledeno vino.

Zastali smo kod jedne gostionice i upitali za neasfaltirani put prema Petrovom vrhu. Pokazali su nam put koji nas je doveo do velikog vučjaka. On nas je izne-nađujuće mirno dočekao i odveo do svoga, radom okupiranog, vlasnika. Pokazalo se da smo ipak zalutali i došli na privatan posjed, ali vlasnik nas je ljubazno upu-tio kojim putem nastaviti. Trebali smo samo slijediti trag guma koje je iza sebe ostavilo vozilo dok je prolazilo ovim blatnim jesenjim putem.

Nastavili smo šumarkom te poljima u smjeru kamenoloma provlačeći se kroz koprive i drugo divlje raslinje, osjećajući se poput pravih pustolova. Išli smo sta-zama kojima u drugačijim prilikama, zasigurno, nikada ne bismo išli, pa ne bismo ni doživjeli ovakvu netaknutu ljepotu prirode.

Ponovno ušavši u listopadnu šumu, odlučili smo napraviti kratku stanku i odmoriti se na šuškavom šumskom pokrivaču. Sunce je samo upotpunilo naš doživljaj. Nakon dobrodošlog predaha krenuli smo dalje šumom i došli do obilje-ženog puteljka, koji nas je doveo do malenog slapa s lijepim pogledom na okol-ne brežuljke u bojama jeseni. Puteljak nas je vodio dalje i osjećali smo da se polako uspinjemo. Sreli smo i lovce koji nas uopće nisu utješili kada su nam rekli koliko nas još puta čeka. Trebalo je uprijeti svu snagu jer naš se izlet oduljio na nevjerojatnih pet sati hoda, a vrh je još bio daleko. Čovjek bi pomislio da se penje na Mont Everest, a ne na visinu od nekih 547 metara.

Već smo razmišljali o ukusnoj hrani, toplom varivu kojim ćemo se zasladiti kad napokon dođemo do vrha, a kad tamo, dočekala su nas samo dva konja i pas. U planinarskom domu nikoga nismo našli te nam ništa drugo nije preostalo nego snaći se među svojim zalihama i okrijepiti se prije povratka. S obzirom na to da je dan već bio dosta kratak, odlučili smo što skorije vratiti se u sam grad.

Sada smo išli asfaltiranim putem jer je sunce već zašlo i počelo se mračiti. Oči su se brzo priviknule na tamu, a vrijeme smo kratili vicevima, pričama i međusob-nim bodrenjem jer noge su već opako bridjele. Kroz drveće su žmirkala svjetla grada, ali do njih nikako stići. Po prvi puta u životu dočekala me na ovakvom pothvatu noć. Nije mi bilo svejedno, ali svoj strah nisam želio pokazati pred pri-jateljem. Nebo su posule zvijezde. Ugledali smo Malog i Velikog medvjeda, i

194


mnoštvo drugih zvijezda kojima ne znam ime. Razgovarajući o astronomiji i zviježđima, došli smo do predgrađa Daruvara. Tek sam sada nazvao roditelje, koji su već nestrpljivo čekali kada ćemo ih nazvati da dođu z Končanice po nas. No oni su već bili u Daruvaru, pa ih nismo morali dugo čekati.

Dok smo se vozili automobilom kući, put nam je prepriječio mladi srndać. Morali smo kočiti i pričekati da otrči natrag u šumu. Priroda nas je još jednom iznenadila i oduševila svojim bogatstvom.

VITOMIR JELINEK, 8. r.ČEŠKA OSNOVNA ŠKOLA JOSIPA RUŽIČKE, Končanica

Djetinjstvo mi baka čuvaU kutu ormara starog,gdje slika mog djeda stoji,smjestila baka moju haljinu krsnuda prašinu kupi i godine broji.

Dok baka živi, bitno mi nijezašto ta haljina u kutu stoji.Nježno je miluje i gledadok se dragom Bogu moli.

Jednoga dana skinut ću prašinusa svoje haljine bijele,u naručje stavit djetetu svome,to su bakine najveće želje.

Samo se nadam da će bakas nama dočekati taj dan.To mi je želja od sveg srcai moj najveći san.

Haljina bijela pričat će pričuiz ranog djetinjstva mog,a ja ću haljinu čuvatiza dragog unuka svog.

VALERIJA KRPAN, 7. r.OŠ BEREK, Berek

Odjeci

195


Božićni darBadnje je predvečerje. Ulice mjesta u kojem živim puste su. Svatko je uza svoje najbliže. Tek pokoji prolaznik ili automobil prolaze ulicom, vjerojatno da pribave posljednji detalj kako bi dolazak maloga Božića bio savršen.

Mojim domom širi se miris svježe pečenih medenjaka, koje toliko volim. Sve je u posebnom raspoloženju. Ovo će biti čarobna noć. Jako volim Božić i sve što ide uz njega. Čitav dan čekam da tata unese božićno drvce, koje onda seka i ja ukrašavamo. Zelene grane bora dobro se uklapaju u mirise cimeta i kolačića. Na stolu je bakin kuglof od oraha. Nitko ga tako dobro ne radi kao ona. Te večeri svatko se nečemu nada. Seka i ja veselimo se čaroliji darova pod borom. Kako rastemo, tako rastu i naše želje. Sve su veće i veće. Ove godine poželio sam nešto jednostavno, obično, a opet možda malo previše... Vrijedno sam napisao pismo u kojem sam otkrio da želim bicikl. Mama me upozoravala da bi se možda mogao pojaviti kakav zločesti patuljak i onemogućiti ostvarenje moje želje. Nisam je želio čuti. Zločesti su patuljci samo za zločestu djecu, a ja to nisam.

Došla je i ta dugoočekivana večer kada otvaramo darove. Zaista, nisam dobio bicikl. Ne mogu opisati kako mi je bilo. Razočaran, žalostan, u nevjerici sam gledao svoj lijepo upakirani dar. Našlo se tu malo slatkiša, malo društvenih igara, malo novca... Ma, i nisam tako loše prošao...

Pogledao sam oko sebe. Seka je znatiželjno tražila svoj dar trčeći oko bora osmijeha razvučena od uha do uha. Tata je zadovoljno zagrlio mamu i nešto su se od srca nasmi-jali. Svi su bili smireni i razdragani. Kao da je kakva dobra vila mahnula svojim čarobnim štapićem i učinila da svi te noći budu sretni.

Kada bolje razmislim, nimalo mi nije nedostajao moj željeni bicikl.

LUKA ŠPEHAR, 5. r.OŠ ČAZMA, Čazma

JesenNa prolasku ljeta prošla je i žetva,došetala je jesen nepredvidljiva.

Zbog kiše i mraza razboljela se stabla,pa i vjeverica napušta svoja mjesta unutar debla.

Čula sam kako grane razgovaraju,i ptice na bijeg od hladnoće nagovaraju.

Stigla je jesen duga i ružna,oko mene priroda je tužna.

SANELA IVANOVIĆ, 7. r.OŠ DEŽANOVAC, Dežanovac

196


KišaPočelo je pljuštati,

kiša svira.Neki vole njen zvuk,a nekima ne da mira.

Može to biti klavirili zvuk bubnja.Može biti gitara

ili violina.

Skladaju se melodijedok tuče u prozor.

Klokoće i siptii note radi od svojih niti.

Romoni sve tiše.Vjetar

raznosi njen zvuk,a kad se ceste

smoče, nastane muk.

Divno je slušati kišu kojasvira, kišu koju neki

vole, a nekimane da mira.

ANJA ERBEN, 5. r.OŠ MATE LOVRAKA, Veliki Grđevac

Odjeci B J E L O V A R S K O - B I L O G O R S K A Ž U P A N I J A

Gospođa ZemljaOvih dana, piše na internetu,dobro trebamo proučiti svoj planet.Oh, stoljećima smo griješili itoliku štetu gospođi Zemlji učinili.Jedan je problem taj da je poderan ozonski ogrtač,a to sigurno može riješiti spretan krojač.Oštećenja su velika!No ukloniti moramo ono što je rupe stvorilo,koliko se god to teško činilo.Otrovnih plinova mora biti manje!To je jedino rješenje.Od previše kiselina i prekomjernog šišanjafrizura gospođe Zemlje na samoj je granici nestajanja.Za oporavak desetljeća će trebati,a moramo ustrajati!Od tolikog dimagospođa Zemlja ima mnoge bolesti na plućima.Tešku bolest, nažalost, moram dijagnosticiratite toj staroj dami pod hitno lijekove propisati.Iskreno se nadam da će gospođa Zemlja ozdraviti.Inače nećemo imati gdje stanovati!

MARIJA GUBIĆ, 6. r.OŠ TRNOVITIČKI POPOVAC, Garešnica

197

198


Jadranska magistralaNaša magistrala jedna je od najljepših cesta Europe. To je putovanje kojemu se uvijek iznova radujem. Znam da će biti dugo i naporno, ali ga s nestrplje-njem iščekujem i veselim se krajnjem cilju, dolasku u Zadar.

Krećemo sa zelenih pašnjaka. Još sneni i u polusnu dočekujemo svitanje zore i buđenje dana. Jutarnja rumen želi nam sretan put i lagano nas budi. Nisam ni osjetio kada smo već stigli do Zagreba, našega glavnog grada. Tu je i Karlovac, grad na četirima rijekama: Dobri, Korani, Kupi, Mrežnici. Polagano iza nas ostaje poznati kraj, zelenilo, jutarnja izmaglica i miris vlage. Spuštamo se na magistralu. Njezina trasa pruža dinamičan niz kontrastnih bijelih planin-skih lanaca, morskog plavetnila, nizova otoka, većih i manjih naselja. Dok putujemo njome, neprekidno nas iznenađuju nove scene koje u kombinaciji s mirisom raslinja, mora, šumom vjetra, igrom bure i valova tvore simfoniju ugode, koja je neizostavan dio naših ljetovanja i nalazi se u škrinjici naših naj-ljepših sjećanja. I svaki puta kao da putujem prvi put. Uvijek je doživljaj novi, veći, jači. Drukčiji i neponovljiv.

Magistrala je poveznica mene i mora, ljetovanja i odmora, gužva, vrućina, žudnja za morem. Već napamet poznajem taj jedinstveni scenarij odmotavanja kilometara ceste kroz veća i manja naselja, uz boje morskog plavetnila i oaze zelenila. Kroz Liku i Gorski kotar, gdje mi se uvijek uha začepe i moram obući vestu. Utkajte u to još i miris kadulje, zelenoga vitkog bora, beskrajnoga pla-vog mora. Dodajte lagani šum vjetra, igru bure i pjenu valova i dobit ćete ugođaj Mediterana, kakav je nekada bio.

Magistrala, kao vjerna suputnica, prati sva krivudanja hrvatske obale. Spušta se do same obale i penje i stotinjak metara iznad nje. To je najduža i najslikovitija cesta. Podvelebitska dionica prolazi kroz krš, paklene vrućine ljeti, a kroz orkanske bure zimi. Tu se u vožnji tata dosta namuči s bezbrojnim zavo-jima iznad provalija. Cesta usijeca u same stijene i pruža iznimne vidike na plavetnilo mora. Tu moram uložiti dosta truda da ostanem sabran i smiren.

Vitka konstrukcija Masleničkog mosta premostila je Masleničko ždrilo na najužem mjestu, točno tamo gdje je do Domovinskog rata stajao jednak takav most. Kupnja sira i drugih domaćih proizvoda ili kratak odmor na nekom od brojnih odmorišta i restorana uz cestu daje putovanju istinski doživljaj.

Još u rimsko doba sagrađena je cesta koju na mnogim dionicama prati današnja magistrala. To je bila prva cesta uz obalu građena u velebitskom Podgorju u doba rimske vlasti.

Magistrala postupno odlazi u mirovinu. Postaje ukras, a ne sredstvo, jedna od najljepših panoramskih cesta Europe i svijeta, a zamjenjuje ju brza autoce-sta. Udobna, ali odviše monotona. Podsjeća na beskonačnu vožnju pistom, a u blagim zavojima pruža se kamenjarom obalnog zaleđa i nudi drukčiji doživ-ljaj od dinamične promjene jadranskog pejsaža.

Odjeci

199


Meni je magistrala simbol koji uvijek iznova podsjeća na more i prošla lje-tovanja. Ona me uvijek dovede do krajnjega cilja, a to je grad Zadar. Kada se spuštamo niz cestu, s velikim nestrpljenjem iščekujem prvi pozdrav s morem. To je neopisiv doživljaj kojem se uvijek radujem. Tada sam istinski sretan. Volim taj osjećaj i volim svoju lijepu domovinu. I svake godine s nestrpljenjem iščekujem ponovno putovanje, iako znam da će biti teško i naporno. Svakome tko nije iskusio tu čar putovanja, predlažem da skupi hrabrosti i da se upusti u tu pustolovinu. Neka otvori sva čula za nove pustolovine i nove izazove koje donosi Jadranska magistrala.

DOMINIK MATKOVIĆ, 8. r.OŠ MATE LOVRAKA, Veliki Grđevac

200


Dvorište nosi spomenStara kuća na ugluimala je malo dvorište i svoga slugu.Sluga bijaše star i umoran.

Svakoga dana sve više se saginje,hoda umorno i stenje:„Ne mogu više, ne mogu daljeuzmi me, Bože...“

Jednoga dana ne vidi se više slugada dvorištem hoda.Kažu da ga više nema, da otišao je u raj.

Pao je snijeg i sve se bijeli.Tragovi su njegovi zauvijek nestali.

MARINELA HEROUT, 7. r.ČEŠKA OSNOVNA ŠKOLA JOSIPA RUŽIČKE,

Končanica


201


POŽEŠKO-SLAVONSKA

Moja bakaKad se moja baka digne,prije pivca što zoru najavi,

Bogu dragom na novom danu zahvali.

Krevet svoj uzorno reduje i svlači,storžu iznosi da se na suncu grije i zrači.

Cilog dana vridno radi,oko kuće cviće sadi,u večeri kasnih sati

strožu šuška i pivuška,ide s Bogom blago spati

i nas dicu uspavati.

JASNA POKRAJAC, 5. r.OŠ ZDENKA TURKOVIĆA, Kutjevo

Kuc – kuc – buJedanput kuc – kuc,

dvaput bu!I tu pjeva kos.

Kuc – kuc – bu,kuc – kuc – bu,i odjednom du!

PETRA SUPAN, 5. r.OŠ „VLADIMIR NAZOR“, Trenkovo, Velika

OdjeciP O Ž E Š K O - S L A V O N S K A Ž U P A N I J A

202

Odjeci

203

P O Ž E Š K O - S L A V O N S K A Ž U P A N I J A

Kuća od ciglaZlatno klasje vijori

u smjeru moje stare kućeod cigla.

Oblaci bijeliiz daleka prepoznajumoju kuću od cigla.

Cvijeće ljubiprozore moje kuće

od cigla.

Oči oknaskriva sramežljivo

moja kuća od cigla.

Ograda joj se klanja,osmjehuje.

Moja kuća od cigla.

Moja je kuća od cigladjevojčica.

Ptice joj pjevaju,djeca je pozdravljaju.

Može biti dama,može biti majka

moja kuća od cigla.

MAJA GRGIĆ, 7. r.OŠ JULIJA KEMPFA, Požega


JesenNečujno

ušuljala se,grad zajesenila.

Graciozna,raskošna,

zazlaćena...

S biserima oko vrata,rosom zalivena,

grožđem nabubrena,vinom oblivena...

Jesen draga,jesen željena,

jesen zaruđena...A ja zanesena.

ANA JAMBREK, 5. r.OŠ ZDENKA TURKOVIĆA, Kutjevo

LetjetiKada bih htjela, mogla bih preplivati sva mora i sve oceane, mogla bih pre-hodati sve tihe šume, popeti se na sve planinske vrhove.

Ali ja letim.

U svojim snovima otiskujem se od zemlje i letim nekamo daleko. Među oblacima ne čujem automobilsku jurnjavu niti užurbane korake. Ne vidim siromašne ljude koji mukotrpnim radom skupljaju za koricu kruha. Gdje ja letim, zrak je svjež, cvijeće raste u svim duginim bojama, voda je pitka. Svi ljudi imaju vremena jedni za druge.

Letim daleko i tražim dobro u svijetu. Duboko u sebi znam da ovaj svijet ima ljepote koje želim vidjeti.

Na mojem putu prva bi stanica bila pošteni ljudi kojima nisu na prvome mjestu materijalne stvari i novac. Uvijek su iskreni i spremni pomoći. To su ljudi koji te nikada neće iznevjeriti. Oni također lete. Slobodni su i ništa ih ne veže za svijet mržnje i zla.

U svom letu uvijek svratim do djece. Djeca su najbolji primjer slobodnih bića. Lete kuda požele i kada požele.

204

Odjeci P O Ž E Š K O - S L A V O N S K A Ž U P A N I J A

Krajevi koje nikada ne želim posjetiti jesu oni puni mržnje, nepravde i nejed-nakosti. To su mjesta koja oduzimaju moć letenja. Sputavaju te i ne dopuštaju ti da poletiš, a poletjeti može samo sretan, bezbrižan i slobodan čovjek.

Želim letjeti onuda gdje je svijet savršen. Letim daleko i tražim ga. Moje su misli slobodne i lijepe.

Važno je znati letjeti. Nije lako naučiti probijajući se kroz ružne misli koje stoje kao tmurni oblaci. To je vještina koja se uči, ali kad se jednom nauči, donosi krasan osjećaj slobode. Cijeli je svijet savršen i slobodan kad letiš.

PETRA ŠAJER, 8. r.OŠ FRA KAJE ADŽIĆA, Pleternica

Ljepote moga zavičajaNekada u Slavoniji bješe Panonsko more,

a sada su tu lijepe gore.U poljima žita dozrijevaju,

a na granama ptice pjevaju.

Crna i bijela vina kušamoi tamburaške pjesme slušamo.

Okićeni konji sokacima prolaze,a bećari i snaše za njima dolaze.

U šumi široki hrast širi svoje granei skriva Slavončeve bekrijske rane.

U narodnim nošnjama polako kreću,u zaprežnim kolima voze tešku žita vreću.

Na konje su okićene zaprege stavilii u široke ravnice krenuli.

Zanesena i okićena zlatnim dukatimapjevajući idem i ja s njima.

ANA LUČIĆ, 5. r.OŠ ZDENKA TURKOVIĆA,

Kutjevo

205

206



BRODSKO-POSAVSKA

Čudesne životinje i kletvaIznenada sam se našao u unutrašnjosti drveta u kojem su se razne šumske životinje okupile i počele mi se klanjati. Nisam znao što se točno događa. Bilo me strah i mislio sam da ludim. Ispred mene je stajao jelen. Naklonio se i rekao:

„Pozdrav, o, moćni kralju. Sretni smo što ste nas došli spasiti.“

„O čemu vi govorite? Ja nisam kralj, ja sam obični dječak!“

„Ne, ti si kralj! Uzmi ovaj nož, njega moraš zabiti zloj vještici u srce da bi nas mogao osloboditi kletve.“

Sve mi je to bilo čudno, ali sam ipak uzeo nož, nakon čega sam odmah imao viziju sebe kako stojim na jednoj livadi i čekam nekoga tajanstvenog. Bila je to zla vještica koja mi se bližila ljutito mi govoreći:

„Nakon četiristo godina našao se netko tko će se meni suprotstaviti?!“

Bacila je zatim vatru u mom smjeru, ali sam se ja na vrijeme izmaknuo. Uzeo sam nož i radeći karate pokrete u zraku, pogodio je ravno u srce te je eksplo-dirala. Moja je vizija zatim prestala, a životinje su mi uzbuđeno rekle:

„Kralju, odmori se, sutra je borba.“

Otišao sam leći, ali nisam prestajao razmišljati o svojoj viziji i o životinjama koje su pod strašnom kletvom.

Drugog sam dana ponio nož i krenuo na livadu na kojoj me čekala zla vje-štica vježbajući bacanje plamena. Bacila je vatru prema meni, kao i u viziji, a ja sam se na vrijeme izmaknuo, spretno bacio nož u nju te je ona napokon pala i eksplodirala u svoj svojoj zlobi. Životinje su mi beskrajno zahvaljivale i počele su se odjednom pretvarati u ljude. Kletva se razriješila, a ti su me ljudi pozvali u Veliko drvo. Tamo su mi pokazali bunar i rekli: „Ako želiš natrag u svoj svijet, skoči unutra.“

Oprostio sam se zatim od svih, zaželio im sreću u tom njihovom neobičnom svijetu pa skočio. Nakon nekoliko sekunda našao sam se u sjenici kraj svoje škole. Ovaj svoj čudesan događaj ispričao sam prijateljima.

IVAN NEKIĆ, 5. r.OŠ STJEPANA RADIĆA, Čaglin

Odjeci

207


BRODSKO-POSAVSKA

Pronađoh se...Nebo... Prostanstvo...Bogatstvo sjaja,ljepota savršenosti, raskoš različitosti,bal svjetlosti...

Život...Pjesma radosti,tren nježnosti,kap dobrote...

Umjetnost...Vječna misao,bogatstvo duha,ljepota bez cijeneživota osvježenje...

Shvatih – dio sam svegai sve jedio mene.

KREŠIMIR PETRIĆ, 8. r.OŠ „JOSIP KOZARAC“, Slavonski Šamac

OdjeciB R O D S K O - P O S A V S K A Ž U P A N I J A

208

Odjeci

209

B R O D S K O - P O S A V S K A Ž U P A N I J A

Cvrčak i mravCijelo ljeto svirao sam i pjevao, odlazio po selima i uveseljavao ljude. Kad je ljeto prošlo i došla jesen, nastavio sam pjevati. Pjevao sam koliko me volja, ali sam usko-ro postao osamljen jer je bilo sve manje onih koji su me slušali. Otišli su, sklonili se od kiše, a ja sam ostao sam. Gorko sam plakao nekoliko dana, a onda krenuo u grad. Bilo mi je jako hladno, pa sam se sakrio u zid neke zgrade. Odnekud sam čuo divno pjevanje. Pratio sam zvuk i došao do lijepog ženskog cvrčka. Bila je toli-ko lijepa da je to teško i zamisliti. Približio sam joj se i shvatio da je to ljubav na prvi pogled. Rekla mi je da se zove Petra. Pitao sam je želi li da pjevamo zajedno. Pristala je, i bilo je divno. Osjećao sam kao da pjevam u raju s najljepšim anđelom.

Našu pjesmu čuo je mrav. Bio je oduševljen i raznježen. Odlučio je da nam pomogne. Za našu pjesmu, veselje i radost koju je sam osjećao dao nam je hranu.

Ljepšem životu potrebni su i oni koji ga uljepšavaju.

RENATO PIPUNIĆ, 5. r.OŠ „MATO LOVRAK“, Nova Gradiška

Brzinska o padežimaNominativ (Tko? Što?) uvijek prvi stoji,

„Koga? Čega nema?“ genitiv broji.

Komu? Čemu to dativ prilazi?Već ima bore, stalno je u brizi.

Akuzativ viče: „Koga? Što to vidim ja?Netko bježi! Zaustavite ga!“

Vokativ je odmah vikat stao:„Oj! Ej! Netko je pobjegao!“

„O kom? O čem se priča?“Lokativu se svašta priviđa.

Instrumental trlja oči, zijeva:„S kim? S čim ima problema?“

Dragi moji, ja problema nemam!Padeže ovom pjesmom

brzinski u glavu spremam.

ANA MODRIĆ, 5. r.OŠ DRAGALIĆ, Dragalić

210


JesenSjedim na klupi,jesensko je poslijepodne.Gledam kruške ijabuke rodne.Pogledom ulovih stari hrast.On u meni probudi neku čudnu strast.

Na drugoj stranistrnjaci i kukuružnjaci.Traktori se čuju, njive obrađuju.

Pomislih:Jesen je stigla!Sve nas je na noge digla.Lišće žuti, smeđi, pada.Pastir tjera stada.

Jesen!Dolazi polako,ne znamo ni kako.Kad dođem do parka,uvjerim se da nije varka.

Stigla je!Nečujno, tiho,vidio je nije nitko!

MARKO ĆOSIĆ, 7. r.OŠ „JOSIP KOZARAC“, Slavonski Šamac

Odjeci

211


CijepljenjeIšla sam u šesti razred. Nastavnica nam je rekla da za dva dana ponesemo cijepne knjižice jer ćemo se cijepiti. Ta me obavijest uznemirila te sam došla kući puna straha i jeze. Roditelji su mi govorili da ta injekcija ne boli, da je kao da te ubode komarac, ali ja im nisam vjerovala. U školi su nam stariji učenici pričali sasvim drugu priču, i ja sam vjerovala njima. Plašili su nas da je cijepljenje bolno, da te liječnici cijepe naglo i grubo... Njihove priče u meni su stvarale još veći strah.

Na dan cijepljenja bila sam napeta i nervozna. Često sam se smijala jer se ja smijehom oslobađam napetosti. Ali ovaj mi put nije uspijevalo.

U učionicu su ušli liječnici. Sva sam protrnula. Htjela sam pobjeći. Kad god bi se netko cijepio, zatvarala sam oči. Cijelo mi je tijelo drhtalo. A onda... onda sam čula svoje ime. Uhvatila me panika. Nemir u meni kao da je čekao da me preuzme. U trbuhu sam osjećala grčenje, u ušima bubnja-nje. Kad sam sjela na stolac, osjećala sam se bespomoćno.

Trenutak je grozan, traje vječno. Gledam oko sebe... Moji razredni prija-telji manji su od makova zrna. Žele osmijehom skriti strah. Stoje u redu, a vidi se da bi najradije dali petama vjetra. Odaje ih blijedo lice, izbezumlje-nost u očima i veliki upitnik o tome što ih čeka. Ima i onih koji se ne boje ili samo znaju bolje skriti strah.

Zatvorila sam oči... Spremna sam na bol... Koncentriram se... Čujem: „Gotova si. Sljedeći!“ Pomislih: „Ma ne, ovo je san, nije moguće, ova bi injekcija trebala boljeti, boljeti jako. Kako to da nisam ništa osjetila?!“

U tom sam razmišljanju i bunilu dospjela na mjesto. Na licu mi se pojavio osmijeh. Mišići su se opustili. Strah je napustio moje tijelo i um. Opet sam bila slobodna.

ANA RADOŠIĆ, 7. r.OŠ IVANA GORANA KOVAČIĆA, Staro Petrovo Selo

212


SanOdjedanput sam se našao u davnoj prošlosti. Nalazio sam se na brodu Vikinga. Osjetio sam kako mi krv staje u žilama jer je bilo jako hladno. Neko sam se vrijeme skrivao od strašnih Vikinga, sve dok nisam ugledao dječaka svojih godina. On me primijetio i rekao mi da ne bih smio biti ovdje. Odlučio mi je pomoći.

Dao mi je željezni mač i veliki oklop. Od silnoga uzbuđenja zaboravio sam na hlad-noću. Ubrzo smo uplovili u toplije vode i doplovili do kopna. Na obali smo podigli dvadesetak velikih šatora čija je unutrašnjost bila ispunjena životinjskim krznom i tro-fejima iz lova. Kapetanov šator bio je najveći. Tu smo prenoćili. Osjetio sam kako me medvjeđe krzno škaklja i grije.

Ujutro smo išli istraživati nepoznato kopno dok smo čekali nove vikinške brodove. Pronašli smo pleme Inka, koje očito nije bilo sretno što nas vidi. Bili su izrazito neprija-teljski raspoloženi. Nisam znao što trebam učiniti – bježati ili se sakriti i nadati se da me neće pronaći? Od silnoga straha ostao sam ukopan na mjestu. Nisam mogao razmišlja-ti, micati se niti vikati. Jedan od tih Indijanaca zgrabio me i stavio na svoja leđa. Odnijeli su me u svoj najveći hram u kojem se nalazio njihov vrhovni poglavica. Jako sam se iznenadio kada sam u poglavici prepoznao svog starijeg brata, koji je inače zaljubljenik u stare kulture. Posebno me zaprepastilo što se ponašao kao da me ne poznaje.

Odlučili su me žrtvovati u svom jezeru u slavu svojih bogova. Na moje veliko čuđe-nje, mogao sam disati pod vodom. Malo sam pričekao da se prestanu moliti kako bih mogao pobjeći.

Vratio sam se Vikinzima koji su također bježali od domorodaca. Ukrcao sam se na brod, a nedugo nakon isplovljavanja napali su nas pirati. Kada sam shvatio da će vikinš-ki brod potonuti, prešao sam na neprijateljski brod strašnih pirata. Ubrzo su me prihva-tili i zajedno smo krenuli u nove avanture.

Nakon dužeg putovanja odlučili smo napasti jedan španjolski trgovački brod. U okrutnoj bitci jedan me Španjolac probo bodežom. Osjetio sam slabost, zamračilo mi se pred očima i pao sam na tlo.

GORAN ANTUNOVIĆ, 6. r.OŠ „DRAGUTIN TADIJANOVIĆ“, Slavonski Brod

Vjesnici proljećaRoda mi je najdraža ptica. S proljećem dolazi u naše krajeve. Ima dug crven kljun, dugi vrat, crvene i tanke noge. Perje joj je bijele boje, a na krilima se nalazi nešto dugog i crnog perja. Glasa se klepetanjem i leti sporo.

Rodama su staništa uz močvare ili rijeke, zato dolaze u moj kraj, k rijeci Savi. Ovdje ima i dosta bara, gdje one nalaze hranu – žabe, zmije i kukce.

U proljeće svi mještani moga sela Mačkovca iščekuju rode, koje su se smjestile na krovu naše crkve. Najčešće dođu u paru, liježu po pet jaja i izmjenjuju se u gnijezdu dok se ne pojave mladi.

Odjeci

213


S prijateljima nestrpljivo iščekujem dolazak mladih. Kada ih ugledamo da iz gnijezda izviruju, svi smo sretni. Gledamo ih kako rastu, kako uče letjeti.

U jesen naše rode zajedno s mladima napuste selo. Gnijezdo ostaje prazno i naša srca tužna.

Odlaze s njima lijepi, topli i sunčani dani.

Stiže duga i hladna zima, a ja sam u iščekivanju proljeća i nadi da će rode opet doći na krov naše crkve.

MATEA JURAŠINOVIĆ, 5. r.OŠ „MATO LOVRAK“, Nova Gradiška

Fališ mi, mamaNovi je dan. Zvono s crkvenog zvonika

prekida mi san.Ali, sve je k’o juče’

jer srce mi uvijek jače tučekada me mama upita:

„Jesi li u torbu stavila ključe?“

Opet ću doći iz škole kući,otvorit ću vrata i tiho ući

u prostorije koje su posve prazne.Samo ću zamijetiti sjene

koje po zidovima čine likove razne.

Znam, reći ćeš mi:„Ti si već velika i moraš znati svašta.Trebaš učiti da je život često težaki da se pogreška lako ne prašta.“

Ali ja ne želim biti velikai ne želim znati svašta.

Hoću da ti mogu reći: „Dobar dan!“i da mi to ne bude mašta.

Ne želim otvoriti vrata sama.Htjela bih osjetiti toplinu i miris juhe

jer, vjeruj mi: fališ mi, mama!

MARIJA MATIJEVIĆ, 6. r.OŠ „DR. STJEPAN ILIJAŠEVIĆ“, Oriovac

214


ZoveSlavonija zove, preklinjei cvili: „Orite mi zemlju,

sinovi moji mili.

Da korov mi ne rastepo poljima ravnim

i trnje na livadama ipašnjacima travnim.

Nek se pjesma opetšorovima ori,

dok na plodnom polju,zlatno klasje zori.“

TOMISLAV KOVAČEVIĆ, 6. r.OŠ ANTE STARČEVIĆA, Rešetari

Žena i pjesnikinjaIz Ogulina krenula je priča,i do Broda na Savi nije stalapuna čudnih, malih, sitnih bića,što iz vatre skakat su stala.

Ribar Palunko, Kosjenka i Regoč,starica nježna, sin i guja-snahalegendu stvorili i nama je donijeli,i male i velike ostavili bez daha.

Ivana iskri iskrice sjajne,što pucketaju dugo u noć,i daje nam snove krasne,u koje lagano Domaći će doć’!

Vječna će biti bajka o Ivani i Brodu,gradu mome, i ženi od pera,što jedno bez drugog nikako ne mogu,i zajedno pišu velika djela.

NINA JELČIĆ, 5. r.OŠ „ĐURO PILAR“, PŠ KOLONIJA, Slavonski Brod

Odjeci

215


LjubavBio je lijep sunčan dan

kad me dečko pozvao van.Rekao je: „Večeras u osam doći ću po tebe.“

Ja sam pristala i nisam više znala za sebe.

Govorio je da imam lijepe okicedok smo gledali film i jeli kokice.

Film je bio glup i nisam skužila kraj,ali sam skužila da bi on mogao biti taj

koji bi mi slao poruke za laku noć,koji bi mi ispod prozora mogao doć.

VALENTINA LUKENDA, 8. r.OŠ „LJUDEVIT GAJ“, Lužani

Spasiteljica i prijateljicaSve do mojeg polaska u školu čuvala me baka.

Ciča zima, a ona, onako sitna i krhka, čisti snijeg da dođe do našega stana. Rano ujutro, još prije šest sati, netko lupa na vrata. Ulazi baka, a za njom miris kruha koji je ispekla. Jedva čekam da dođe. Čita mi slikovnice, pjeva, svira, igramo se raznih igara.

Sjećam se jednog proljetnog jutra. Išli smo na drveni vlak koji je bio ispred našega stana. Uživao sam igrajući se dok nisu došli stariji dječaci koji su me počeli zadirkivati. Nije moja baka to dopustila te ih je ukorila. Bila je prava spasiteljica.

Kada bi mama radila popodne, baka bi me vodila svojoj kući. To je bio raj za mene. Tamo bismo zajedno pravili kiflice s pekmezom ili neke druge slastice. Od silnog uzbuđenja i radosti razbacao bih po podu i brašna i tije-sta ne znajući kako joj pravim nered. Nije to mojoj baki smetalo. Onako mila i blaga, uvijek se veselila mojoj sreći.

Odrastao sam, nisam više malen dječak. Preselili smo se u novu kuću. Baka je ostarjela, ali još se ne da. Još uvijek ide brzim korakom, plijevi po vrtu, mete, sprema podrum i šupu. Požrtvovna baka svake nedjelje pravi ručak za obitelj i čeka nas. Raduje me svaki susret s njom, mojom bakom prijateljicom i spasiteljicom.

FILIP PETROVIĆ, 6. r.OŠ LJUDEVITA GAJA, Nova Gradiška

216


Zašto sam ovdje?Ovdje sam da nekog učinim sretnim!Ovdje sam da nekom pomognem kad mu sve lađe potonu!Ovdje sam da stvorim velika prijateljstva!Ovdje sam da volim!Ovdje sam da čuvam!Ovdje sam da mislim!Ovdje sam da molim!

Sretna sam što postojim!Gdje jesam, što jesam,kakva jesami zašto jesam!

MIA MRKALJ, 7. r.OŠ „ĐURO PILAR“, PŠ KOLONIJA, Slavonski Brod

Pojte, riči materinjske!U kasno zimsko večesjela baka pa mi reče:„Znaš, dite, svit se prominio,naš lipi jezik drugi je zaminio.Za njega se bilo teško izborit,nije bilo Hrvatim lako svist otvorit.Jezik je njekad bio važan ko slika,on nam je bio ponos i dika.Njegove riči bile su u srcu dubokočuvali smo ga kao svoje oko!“

„Danas ti je, bako, moderno doba,svatko bi nešto novo da proba.Svoje će lako zaboraviti,rane će brzo zacijeliti.“

„Sad slušaj, dite moje,treba poštovati sve svoje.Ne smimo zaboravit za što smo se borilini ono što su nam naši stari govorili.Ne dajte da lipe slavonske ričizamini neko ko se njima ne diči.“

„Pojte, riči materinjske,ne zaboravite heroje domovinske!“

CLAUDIA STEFANOVIĆ, 7. r.OŠ „JOSIP KOZARAC, Slavonski Šamac

217

Priča o jednom harmonikašuŠećem gradom.

Opazim harmonikaša kako svira. Zastajem. Želim ga čuti, ali ljudska tijela obavi-jaju njegovu uličnu pozornicu. Osjetim teški miris njihovih parfema, i duhana, i svje-žeg peciva... Teško je čuti melodiju harmonike od automobila koji prolaze ulicom.

Gledam tužna i suosjećajna lice nekih ljudi, gledam podrugljiv osmijeh nekih ljudi. A on se skriva pod sjenom šešira i ispucanim rukama lagano pritišće gumbe na harmonici, čija melodija skriva hrapavi zvuk njegovih dlanova.

Nekako bez ikakvih osjećaja prema njemu, ubacim nešto novca za njegov trud i odem dalje držeći u mislima sliku uličnog harmonikaša koji prosi za novac.

Razmišljam o čemu razmišlja, što želi.Razmišlja li o svojoj obitelji i ima li je uopće? Razmišlja li o vremenu sa željom

da se ova gusta i ljepljiva magla napokon otisne od asfalta? Razmišlja li o toplome krevetu i jelu? Razmišlja li o...?

Ili je njegova želja toliko jednostavna da želi samo neku toplu riječ, kratki o s-mijeh, prijatelja... kao i svi mi.

DARIO BASARIĆ, 6. r.OŠ DRAGALIĆ, Dragalić

Moje pjesmeTu su moji osjećaji,

moja bol i tuga,moja radost i vjera.

Moja putovanjatu su zapisana;

svaki koraktu je zabilježen.

Od početka bile su sa mnom

i do koncapratit će me.Moje pjesme,

moj život.

ANJA JUG, 8. r.OŠ ANTE STARČEVIĆA, Rešetari

Odjeci B R O D S K O - P O S A V S K A Ž U P A N I J A

218


Moja sobica, moja slobodicaJedan od razloga zašto sam s nestrpljenjem čekao preseljenje u novu kuću bio je i taj što sam dobio svoju sobu. Do tada sam je dijelio sa sestrom, a onda sam postao vlasnik svoga vlastitog prostora, koji sam sa svojim ocem uređivao kako mi se najviše sviđa.

Moja je soba smještena u potkrovlju naše kuće u Brodskom Stupniku. Kada pogle-dam zelene zidove, zamišljam sliku zelenog travnjaka na kojem ljeti rado lješkarim (i na raskošnim bijelim oblacima putujem, plovim). Najdraži mi je moj ormar, pun tajna koje ponekad podijelim s odanim prijateljem.

Puno vremena provodim u sobi jer mi je u njoj ugodno. To nisu obična četiri zida, kako se drugima čini. Ona je moje malo carstvo u kojem se najbolje osjećam.

Kada mi dođu prijatelji, boravimo u njoj. Zajedno se igramo, učimo, veselimo, a ponekad smislimo i koju nepodopštinu.

Mislim da svatko treba imati svoj prostor za uživanje i slatke snove, svoje carstvo slobode i maštanja.

PATRIK MATEŠA, 6. r.OŠ „DR. STJEPAN ILIJAŠEVIĆ“, Oriovac

ZnalacVidijo, bijo, nosijo,

za sve tojedinicu zaslužijo.Ovo vam govori

hrvatskog jezika znalac, Petar genijalac.

Ali ima toga još.Sve krive zadaće

mama baca u koš.Jauče, kida, viče:

Zašto djeca ne uče?!

Jedva čekam da padne mrak.Tada čišći je zrak!

U mraku se sve greške ne vide,pa se djeca manje stide.

PETAR AGA, 5. r.OŠ ANTE STARČEVIĆA, Rešetari

219

Srce školeČarolijom opisana, od malena mila,sva se znanost svijeta u njoj skrila.

I bliješti tamo ko najvrjednije polje zlata,u srcu se svakom krije ključ njezinih vrata.

Dobrodošlicu svima uvijek će poželjeti,svaku će tajnu s radošću otkriti.

Svi je đaci na svoj način vole:dragu nam knjižnicu – srce naše škole.

ANTONIJA MARIĆ, 8. r.OŠ „JOSIP KOZARAC“, Slavonski Šamac

Lov na duguNedjelja je, jutro je.

Sunce sja.Iziđem.

Prekrasan dan.

U tren navukoše se oblaci tamni.Pljusnu kiša!

Kakvo je ovo vrijeme?

Odjednom sve se stiša.

Sunce odnekud proviri zrakui posla nam dugu dragu.

Šarenu, lijepu od svih boja.O, kad bi bar mogla biti moja!

Odjednom mi noge potrčaše brzo,a srce udaraše ludo!

Ruke širim ususret tebi.Približi se, dugo, meni!

A ona prkosno stoji i dalje,znam da sve to kratko traje.

Možda ću drugi put brži bitipa te u trku uloviti.

MARKO STANIĆ, 8. r.OŠ DRAGALIĆ, Dragalić

B R O D S K O - P O S A V S K A Ž U P A N I J AOdjeci


MajkaV kao vrlina,

vrijedna,voljena.

O kao odlična,osjećajna,

ona.

L kao lijepa,lakoća,lijek.

I kao ime njeno,izvor,istina.

M kao majka,molitva,moja.

T kao trag,tišina,

toplina.

E kao evoE-dur,epitet.

ANA ILIJAŠ, 5. r.OŠ LJUDEVITA GAJA, Nova Gradiška

220


221


VIROVITIČKO-PODRAVSKA

222

OdjeciV I R O V I T I Č K O - P O D R A V S K A Ž U P A N I J A

Most od riječi hrvatskihZlatno klasje mojega kraja

usred širokog slavonskog raja.Zbog njega misli Slavoniji lete,

na Dravu i Dunav djedove sjete.

Brežuljke zelene zagorskog krajaoko naše pogledom spaja.

Vinova loza i dragi kajza Zagorca našega pravi su raj.

Velebit, ponos Like nam drage,i lička kapa ko zaštitni znak.

Gdje god bio u tuđini dalekoj,Ličanu ostavi na srcu trag.

Ribari vrijedni u cik zorekreću u ribolov na najljepše more.

Valovi veseli tuku o stijene,Jadransko more zove i mene.

Što, kaj i čaispunja i spaja srca nam sva.

KARLA OPAT, 6. r.OŠ MIKLEUŠ, Mikleuš

Odjeci

223

V I R O V I T I Č K O - P O D R A V S K A Ž U P A N I J A

Kada mama i tata rade glupostiKao što smo pročitali u knjizi „Zaljubljen do ušiju“, roditelji često rade glupo-sti. Mama glavnog junaka romana pije, zbog muževe nevjere, a tata, zbog ženine loše navike, odlazi drugim ženama. Nikome više nije jasno što je bilo prvo u toj priči: kokoš ili jaje? U mnogim roditeljskim svađama (glupostima) to bude tako.

I moji roditelji rade gluposti. Vjerujte, u posljednje sam ih se vrijeme nagle-dala. Recimo, jedna je od njih njihov pogled na mene. Mama me tretira kao da mi je pet godina, a tata kao da imam dvadeset i pet. Tako se izmjenjuju pod-cjenjivanje i precjenjivanje. Uglavnom mi je drago kada me tata upoznaje sa svojim prijateljima i kolegama, ali je ponekad naporan u tome. Valjda želi da cijeli svijet sazna za mene, pa me svima predstavlja – i koga zanima i koga ne!

Ne zaboravimo sramoćenje. Mama je u tome pravi profesionalac. Još samo čekam kada će mi staviti pelene.

Moji roditelji su rastavljani i često odlazim tati. Kada sam kod njega, to je pravo osvježenje. Njemu se ne može dogoditi da me nazove nekim smiješnim nadimkom, na primjer Elica, što moja mama često radi. Volim se nadati da je to slučajno.

Rodbina, prijatelji, poznanici pa čak i slučajni prolaznici – namjernici sazna-li su već mnogo o mojim dogodovštinama iz djetinjstva koje me podosta sra-mote. Ali – to je moja mama – misli da je svaka nestašnost koju sam ikada napravila jako smiješna i svima zanimljiva.

Roditelji često postavljaju suvišna pitanja. Mama zove telefonom s posla: „Elice, jesi li stigla iz škole?“ Kod kuće, sa slušalicom fiksnog telefona u ruci, što bih mogla reći nego: „Da, kod kuće sam, nisam danas u školu nosila fiksni telefon.“

Ili:

„Ela, što radiš u kupaonici?“

„Tražim lijek za rak!“

Ne moram ni reći da takvi razgovori uvijek završe svađom, a ja ispadnem drskom.

Dragi mama i tata, zamolit ću vas da moju tzv. drskost shvatite kao poruku koju vam želim poslati, a to je: „Prestanite raditi gluposti!“

ELA MARENDIĆ, 5. r.OŠ „VLADIMIR NAZOR“, Virovitica

224


Stop nasilju!Nećemo se tućii za kosu vući!

Nećemo plakati i druge tužakati!

Više ćemo učiti,ali se i mučiti!

Nećemo ogovaratipa poslije prigovarati!

Nasilje ćemo spriječiti,bolje nego liječiti!

Prijateljstvo je prava stvar,to zna i mali mrav!

MARIJA GAVRILOVIĆ I LEA KAPŠA, 6. r.OŠ IVANE BRLIĆ-MAŽURANIĆ, Orahovica

Šarena jesenU mojoj je Slatini ogromni stari kesten

najavio pravu šarenu jesen.

Zaljuljao je svoje hrapave granei lišće rasuo na sve strane.

Sve je kao u raznobojnom snujer prava je jesen tu.

ARNELLA BENEŠ, 5. r.OŠ JOSIPA KOZARCA, Slatina

Odjeci V I R O V I T I Č K O - P O D R A V S K A Ž U P A N I J A

JutroGlasnik se jutra javio.

Prodoran mu pjev.Novi dan objavio.Neka čuje svijet!

Opet tmina bitku gubi,pobjeđuje svjetla sjaj.

Sunčeva zraka zemlju ljubi,mračnoj noći sad je kraj.

Sve se budi, diše, cvjetai ponovo život struji.

Ovo sunce našeg svijetazvukom novog dana bruji.

MIROSLAV RUKAVINA, 8. r.OŠ MIKLEUŠ, Mikleuš

225

226


Diko, pazi...U mome životu, osim roditelja i brata, baka i djedova, značajno mjesto zauzela je i jedna starica, blaga i draga – moja prabaka. Sve nas je voljela, ali da sam joj ja na prvome mjestu, nije krila. Nikad me nije zvala imenom, pa sam često pomislila da ona i ne zna kako se zovem jer me uvijek zvala Diko. Mama je rekla da me ona tako zove jer me jako voli. I ja sam se već navikla da me baka Olgica, kako ju je zvala mama, zove svojom Dikom.

A Dika je voljela ići baki Olgici. Svake bismo nedjelje, a često i radnim danom išli k njoj na selo jer je baka nakon djedove smrti živjela sama i bila joj je potrebna pomoć. Čekala bi nas naslonjena na ogradu, a kad bi nas ugledala, osmjehnula se. Ja bih joj poletjela u zagrljaj i još u trku čula bakine riječi: „Diko, pazi da ne padneš!“

I danas je nedjelja. Automobil se zaustavlja pred bakinom kućom, ali nas nitko ne čeka. Bake više nema. Ljetos je zaklopila svoje umorne oči.

Ulazim u dvorište i hodam dugom ravnom stazom na kojoj sam, nakon bezbroj pado-va, naučila voziti bicikl. Sve je još onako kako je bilo za vrijeme bakina života. Uza stazu se proteže ravatl, kako je baka nazivala cvjetnu gredicu u dvorištu. Tu caruje šarenilo boja. Baka je voljela cvijeće, pomno ga njegovala, a mene naučila kako se zove.

„Diko, ovo je narcis, ovo zumbul, margareta, neven, ključić, jaglac...“, ponavljala je da zapamtim. Moje je skakutanje oko ravatla često završilo u cvijeću. Istog trena začula bih riječi: „Diko, pazi na cvijeće.“

Krećem dalje dvorištem. Malo niže još uvijek stoji stup s obručem koji sam neumorno punila koševima, a u sjeni velikoga oraha Garina kućica. Nakon što je Garo uginuo, baka više nije imala psa, ali kućicu nije maknula. Na travnjaku se bijele tratinčice. Često sam s bakom sjedila na travi, brala te cvjetiće i pravila vjenčiće koje sam joj stavljala na glavu i oko vrata.

Sve je tu, samo nje nema. Obuzela me tuga. Kad je ugledala suze u mojim očima, majka me zagrlila i blagim glasom šapnula: „Baka je sada sretna na nebu.“ Osjećala sam da je i majci teško.

Krenuli smo prema izlazu. Zatvaramo vrata dvorišta u kojem je ostao dio moga djetinj-stva. Nitko nas ne ispraća, ali u mom uhu odzvanjaju riječi: „Diko, pazi...“

CLAUDIA BALIĆ, 6. r.OŠ JOSIPA KOZARCA, Slatina

Odjeci


OSJEČKO-BARANJSKA

228

OdjeciO S J E Č K O - B A R A N J S K A Ž U P A N I J A

DvorištePuna je trava

tih žutih glava,leptira i pčela u letu.

Ležim u travi i cijelim bićem upijam taj

mirisni svijet.

Al reče mama: „Sada je dosta!“I prođe bučnim strojem.

Samo pustoš osta!

VIKTORIJA NOVAČKI, 7. r.OŠ JOSIPOVAC, Josipovac

Odjeci

229

O S J E Č K O - B A R A N J S K A Ž U P A N I J A

Hvala, Hlapiću!Hvala ti, Hlapiću, što si mi u djetinjstvu pomogao spoznati istinsku ljepotu.

Naučio si me najvažnije. Naučio si me kako postupiti u kojoj situaciji. Svaku osobu trebaš voljeti. I nemoj biti tužan ako nešto ne dobiješ. Dobit ćeš, ali najprije zasluži. Lijepe stvari ne dolaze same od sebe, treba ih skupo platiti. Ništa ti ne vrijedi ako nešto nisi zaslužio. Što ti vrijedi dobra ocjena ako si na testu varao? Što ti vrijedi titula prijatelja ako si prijatelja lagao? Ne kiti se tuđim perjem. Što si sam zavrijedio, vrijedi puno više od onoga što ti je netko gotovo dao. Vanjska ljepota ne čini te boljim. Zato živi skromno, budi pošten, iskren i vrijedan.

Hvala ti, Hlapiću, jer danas mogu samostalno spoznati istinsku ljepotu.

MARIJA DOBROŠEVIĆ, 6. r.OŠ „ANTUNOVAC“, Antunovac

Jutarnja SlavonijaKad sunce, u ranu zoru, dok još i oblaci mirno snivaju, promoli svoju glavu i kroz zlaćane vlasi zasja poput blaga, probudi moj zavičaj i oživi njegovu jutarnju bajku.

Slavonija, koja na zemljovidu naše domovine krasi istok, doista je zadiv-ljujuća. No kažu kako se ljepota krije u oku promatrača. U mojim se očima kriju jedino slavonske rijeke iz kojih buja ljubav prema ovome ravničarskom kraju. Svako jutro ostaje zabilježeno pjevom ptica koje veselo skakuću po zapetljanim granama razgovarajući s vjetrom. Cvijeće doziva sunce moleći ga za dnevnu dozu svjetlosti i topline, a traži i kapi rose koje će ga nježno umiti i spremiti za zanimljiv dan. Zlatna polja prostiru se u zamalo svakome kutku žitorodne Slavonije i bude divne makove. Životinjice svojim blagim pogledom promatraju visoka stabla, koja ih svojom krošnjom, pružajući im topao dom i skrovište, s osmijehom načinjenim od zrelih jabuka, sretna pozdravljaju. Bljesak jutarnje radosti titra na prozoru svakog Slavonca. Uživajući u prirodi, čovjek skupi snagu za nove doživljaje.

Zaviriš li mi u srce, naći ćeš samo Slavoniju i mnoštvo ljudi zanesenih svojim krajem koji, poput nestašne djece, trčkaraju po ravnicama veseleći se što na njima mogu provesti još jedan novi, sasvim neobičan dan.

VITA GULJAŠ, 5. r.OŠ „TIN UJEVIĆ“, Osijek

230


JežJedan se ježsvako večekroz dvorištemoje šeće.

Dok se žutimjesec ljulja,uokolo onse šulja.

Vidjela sam kako ideod ambarastarog dide.

Guste bodlje,trn do trna,njuška mu jesasvim crna.

Sitne mekenoge hodekud ga maleoči vode.

Kada začujeda što lupi,u lopticu on se skupi.

Dolazi podkrušku starupa nazadsvom ambaru.

ERIKA TIDLAČKA, 8. r.OŠ „SILVIJE STRAHIMIR KRANJČEVIĆ“,

Levanjska Varoš

Odjeci

231


Prijateljice moja...

Draga Lucija!

Hvala ti što si mi prijateljica! Prihvatila si me u tren oka. Hvala ti na smijehu, na dobroti, hvala ti na svim riječima od kojih umirem od smijeha. Hvala ti što si beskrajno zakon.

Sve na tebi je ludo i divno! Ona kosa plava, što je stalno iza leđa prebacu-ješ, oči plave kao more, obrazi na kojima se naprave slatke rupice dok umi-remo od smijeha kad nam uho nestašno proviri iz kose, tvoje noge kojima skačeš do neba i nazad... Sve je na tebi perfektno i odlično ti stoji. Lucija, a tek tvoj um! On je nenadmašiv! Kako samo smišlja te šale koje dođu u tvoja usta pa iz njih u naše uši? Tada počinje onaj dobro poznati, neprekidni kra-ljevski smijeh. Da samo znaš koliko sam sretna kad on zaori! Drago mi je kad mi kažeš da sam bezobrazna. Eh, zapravo mi i nije drago, drago mi je kad na to kažeš Bazinga. Volim kad igramo Bingo-plus sa Žanom.

Hvala ti što me uveseljavaš kad sam nesretna, što dijeliš moju sreću i tugu. Hvala ti što mi odgovaraš na sva postavljena pitanja, što mi pojasniš sve što mi nije jasno. Hvala ti, isto tako, što me pitaš sve što ne razumiješ jer mi time daješ do znanja da ti je stalo do mog mišljenja i objašnjenja te se tako osje-ćam važnom osobom u tvom životu. Hvala ti što me uvijek ohrabruješ, pose-bice prije cijepljenja. Hvala ti što se smiješ mojim šalama iako ti nisu zanimlji-ve, no činiš to da se ja ne osjećam glupo.

Hvala ti što me nosiš kike-robe i ne obazireš se na mogući lom kralježaka. Hm, to moramo smanjiti... Hehe... Hvala ti što mi dopuštaš da te vozim na svom biciklu iako znaš da obje možemo pasti i završiti...

Hvala ti što imaš nevjerojatno puno povjerenja u mene. Hvala ti što sjajiš kao sunce, kad iz tvojih očiju izlaze sjajne zrake. Hvala ti što se crveniš kao paprika kad mi netko kaže da sam luda vještica (L. M.), šišmiš... i odmah počneš smišljati kojim ćeš mu riječima uzvratiti. Hvala ti što ne psuješ! Pravi si mali anđeo.

Imaš toliko vrlina zbog kojih te volim. Hvala ti što si uvijek svoja. Hvala ti što si plavuša. Hvala ti što si plemkinja, kraljica, princeza, carica, kneginja, sultanija.

Hvala ti na svemu što činiš za mene, na svakom smijehu i toj prijateljskoj ljubavi koju mi pružaš. Divno je što si mi prijateljica. Divno je što si to ti – jedinstvena Lucija Križek!

LUKA LALIĆ, 6. r.OŠ VLADIMIRA BECIĆA, Osijek

232


SnoviLetimAli nemam krilaDrska samAli sam milaŠto nisam ni tražilaMogu pronaći U svakoj nevolji se snaćiMogu biti zaljubljenaA da to ne znamMogu biti s njimDok je on zapravo samPutujemAli sam kod kućeSrce može statiAl’ još uvijek tučeMogu biti posljednjaI pobjeđivati Mogu sveSve dok mogu snivati.

TEA RAVNJAK, 8. r.OŠ „ČEMINAC“, Čeminac

Zimska bajkaZima je, polako se spušta mrak. Prvi je ovogodišnji snijeg prekrio naše selo.

Puše hladan sjeverac noseći pahulje koje plešu idiličan ples. Po kući se širi miris vani-lije, cimeta i muškatnog oraščića – mama peče medenjake.

Provirila sam kroz prozor želeći uživati u ljepoti zime. Snijeg je svjetlucav i blistav. Bor ispred naše kuće danas je ljepši, ukrašen bijelim ogrtačem. Odjednom ugledah neku čudnu svjetlost između borovih grana.

Znatiželja me svladala te sam izišla iz kuće vidjeti što to svijetli. Razgrnula sam grane bora i ugledala sitno stvorenje, sklupčano između borovih iglica. Duga plava haljinica pokrivala joj je krhko tijelo i bose noge. Dugu kosu krasila je biserna kruna. Kad me pogledala bisernim očima, ostala sam bez daha od njene ljepote. Rekla mi je da se zove Snježna Vila i da dolazi iz Ledenoga Grada. Izišla je iz svoga grada, zaigrala se sa snjež-nim pahuljama, ali ju je jak vjetar bacio na bor. Tako nježna i sitna nije se mogla odu-prijeti naletima hladnog sjeverca. Krila su joj se zapetljala u borove iglice.

Zamolila me za pomoć jer se do zore mora vratiti u svoj Ledeni Grad. Njegova su vrata otvorena samo noću, a dnevna svjetlost snježnim vilama uništava krila. Pozorno sam je slušala, ne vjerujući svojim očima i ušima, diveći se njenoj ljepoti.

Odjeci

233


Bez puno razmišljanja, polagano i oprezno, oslobodila sam joj krila. Uzela sam je među dlanove i osjetila njezinu lakoću i nježnost. Zahvalila mi je i obećala da će me sljedeće zime posjetiti s prvim pahuljama.

Rekavši to, odletjela je, a ja sam ušla u kuću, gdje me mama čekala s čajem i mede-njacima. Grickajući slasne kolačiće, žalila sam što ih ne mogu podijeliti sa svojom novom prijateljicom.

Otišla sam spavati misleći na Snježnu Vilu i njezin Ledeni Grad. Nadam se da će mala vila, plešući svoj ples s pahuljama, pronaći put do moga dvorišta. Utonula sam u san radujući se sljedećoj zimi.

ZITA BECE, 7. r.OŠ LASLOVO, Laslovo

MukaČesto razmišljam u mrakukada suze krenu niz lice,

s mukom svojom, kad se Bogupred jutro obratim.

Krov je iznad moje glave,ali ulice su i dalje puste

jer nemir vlada mojom dušom,a vatra mojim srcem.

Pomoć treba našoj zemlji,da oblaci donesu sreću

jer nade treba u svakom trenuda nesreću čovjeku odnesu.

DOMINIK MATIJEVIĆ, 7. r.OŠ „TIN UJEVIĆ“, Osijek

234


Ne bira se ljubavNe bira se ljubav

kao ni smrt.

Sve je u zvijezdama visokoiznad nas zapisano.

Kao što ne možeštuđi san usnuti,

niti okom drugim vidjeti.

Volio bih da nisi tiona koju u ovom trenutku volim.

MATEJ RUŠKA, 8. r.OŠ „GRIGOR VITEZ“, Osijek

Sjednem i gledam more

Orgulje valovi pokreću.Pozdrav suncu svi sanjaju.

Slušam.Kao da sviraju anđeli.

MIRTA TILMAN, 5. r.OŠ „VLADIMIR NAZOR“, Đakovo

MajkaMajka je tvoja dobra vila.Ona je ta koja uvijek misli na tebe.Ona bi se zbog tebe suprotstavilasvim ljudima na ovom planetu.Majka je biće koje za tebe diše.Upravo te ona voli najviše.

SARA BULAT, 7. r.OŠ HINKA JUHNA, Podgorač

Odjeci

235


Junaci prošlosti (za moga tatu)

Prošlost. Gledamo je, osluškujemo posljednje zvukove nemoćnosti, prihvaća-mo činjenice. Otkrivamo zastarjele osjećaje, ispravljamo, popravljamo, ali uza-lud. Prošlost se ne može ispraviti. Nedorečena je. Jedino što je dobro otisnuto jesu izblijedjela objašnjenja.

Kiša. Za kišu su izmislili kišobran. Brani nas od svake kapljice koja bi nas mogla učiniti mokrima, neprirodnima. Sunce je dobilo svoj suncobran. Kako ne bismo pocrvenjeli. Ne ostaju tragovi na našem tijelu od snažnih sunčevih zraka. Duga je šarena. Kišni dan i sunce dovoljni su da obasjaju nebo. Ne možemo se popeti na nju, i spustiti na drugi kraj. Gdje se nalazi netaknuta priroda. Novi početak. Novi život. Ta duga naša je prošlost. Dovoljno je velika i raznobojna. Mi smo oni koji će zadobivati teške ozljede od sunca. Ponekad neće biti kišobrana kojim ćemo se obraniti. Mjesec nam neće uvijek osvjetlja-vati put. A duga? Duga vječno ostaje. Svakim novim pogledom sve je bliže daljini. Sve je teža. Na nama je da pronađemo svoj kišobran. Zaustavimo obla-ke, pogledamo u nebo. Sreća se ne pronalazi u kišobranu veselih boja, već u osmijehu koji na licu neprestano stoji. Najljepši je onaj iz srca. Onaj prirodni. Nemojte čekati mjesec. Putokaz su vam ljudi. Mudrost, snalažljivost i nepresta-na borba. Volja za životom i unutarnja snaga. Pronađite svoje sunce kada pada snijeg, možda čak tuča i led. Nemojte misliti da ste slabi. Svaki čovjek koji ima tešku prošlost jači je od onih koji su imali prosječne pogreške. Proživite vi ono najgore, i onda pronađite svoju dugu. Ni oni koji su beskonačno mnogo puta prošli kroz sunce, ne pronalaze svoju dugu odmah. Mora proći vrijeme. Mora proći prošlost, kako bi bili jaki u sadašnjosti.

Takvi se nazivaju Junacima. Lako pronalaze drugi kraj duge. Pronalaze snagu za dalje. Ne prepoznaju se lako. Rijetki su. Prepoznat ćete ih po tome što svoje pravo lice pokazuju tek kada kiša ne prestaje, kada snažan vjetar zapuše, kada nestane mjesec, kada se snovi sruše, i kada prestaje sve što se naziva sreća. Tada pokazuju svoj osmijeh. Najbolji uvjet za sreću. Za ljude. Za prošlost. Za dugu.

VEDRANA KATALINIĆ, 7. r.OŠ „DR. FRANJO TUĐMAN“, Beli Manastir

236


SjećanjeLežim u krevetu i slušam glazbu. Misli mi same lete... Proslava je mog osmog rođen-dana i sve se treba dovršiti prije nego stignu gosti. U cijelom stanu neopisiva strka i gužva. Svatko ima neko zaduženje, a svejedno imamo osjećaj da nećemo sve stići napraviti na vrijeme.

Kao i uvijek, pradjeda stiže prvi. Sjedamo u sobu i počinjemo razgovarati. Najviše volim njegove zanimljive priče o mome djedu kojega nisam upoznala. Upijam ih kao spužva. Koliko god sam ih puta čula, uvijek ih ponovno slušam sa zanimanjem i išče-kujem vrhunac.

Priče su danas bolje nego inače. Pradjeda mi priča o mom tati kada je bio malen i o glupostima koje su on i moj stric radili. Jednom su se tukli jastucima dok se konačno jastuk nije raspao i perje razletjelo po cijeloj sobi. Djeda je bjesnio, a moj ga je mirni pradjeda smirivao. Ne mogu vjerovati da je moj ozbiljni tata radio takve ludosti.

Priča mi pradjeda, sav sretan što me priče zanimaju, o vremenu kada je moj djeda bio mladić. Uzgajao je golubove. Imao ih je svih vrsta – bijelih, plavih, sivih, mirnih, nemirnih, velikih, malih... Oni su mu bili najvažniji na svijetu. Zato je jednom prilikom pokrao od svoje mame (moje prabake) cijeli srebrni pribor za jelo, komad po komad, i mijenjao ga za golubove. Mogu misliti kakva je frka nastala kada se sve otkrilo.

Ne želim da ovaj trenutak ikada završi. Toliko žalim što nisam upoznala ni jednoga svog djeda. Da sam se bar ranije rodila! Pradjeda me stavlja u krilo, teška sam, ali ne smeta mu. Počinje priču o...

Trgne me zvuk telefona. Današnje je vrijeme. Danas je moj rođendan. Trinaesti, a ne osmi. Pradjede više nema. Sretna sam što sam ga poznavala jer njegove ću priče pam-titi zauvijek.

SARA BEISSMANN, 7. r.OŠ „TIN UJEVIĆ“, Osijek

Slavonac samRođen sam u Osijeku, srcu Slavonije. Ona leži između triju rijeka: Drave na sjeveru, Save na jugu i Dunava na istoku. Na sam spomen njenog imena, tijelo mi prožme neopisiva sreća, divljenje i ponos. O ljepotama svoga zavičaja mogao bih napisati knjigu. Svako mjesto svoju priču priča, niže događaje, godine, ljude...

Slavonija, suncem obasjana riznica zlatnih polja, u zeleni ogrtač hrastovih šuma umotana. Zar postoji išta ljepše od ranog jutra, kapljica rose u kojima se presijavaju dugine boje na visokoj travi? U daljinu dokle god pogled seže proteže se ravnica. Košute i jeleni na jutarnjoj gozbi, jata ptica na nebu dok sunce probija svoje zrake kroz oblake. Ne smijem izostaviti polja žita, zlatne teške klasove koji se na povjetarcu njišu, makove s vatrenim glavicama koji vire iz toga zlata. Klasovi šušte njišući se. Još u sebi nose pjesme koje su nekada zemljoradnici pjevali dok su u polju radili.

Odjeci O S J E Č K O - B A R A N J S K A Ž U P A N I J A

Ponosan sam na svoj zavičaj! Narodni običaji, pjesma, ples, šokačko kolo, narodna nošnja, zlatovez i dukati – to je ono što svakom čovjeku iz moga zavičaja izmami osmijeh na lice i sjaj u oku. Kad zasvira tamburica, u kolo se uhvate nasmijane djevojke i momci. Srca im poskakuju od radosti. Kose zlatne upletene, oči sjajne, obrazi rumeni, dukati za vratom i trobojnica za pasom.

Ponosan sam što sam u Slavoniji rođen. Ne mogu zamisliti svoj život daleko od nje. Ako me ipak jednoga dana životni put odvede nekamo daleko, uvijek ću težiti povrat-ku na svoju djedovinu. Slavonci su ljudi koji imaju poseban inat i nadu u bolje sutra. To je usađeno duboko u njih. Tako sam odgajan i ja.

RENE GLOGOŠKI, 6. r.OŠ „ANTUNOVAC“, Antunovac

LjubavNa osamljenoj obaliu trenutku zalaska suncasreća se osmjehuje,srodnost se susreće,a spokoj svijetom ovim zavlada.Na krilima vjetrana pješčanoj obaliosamljenost nestane u tragovima tame.Ispunjenost zavlada. Perje meko poput baršunaprospe se u tami,svjetlost postaje vidljiva,blještavilo jarko,ljepota beskrajna.Kapljice biseradvaju zaljubljenih anđelaiz očiju padoše.

IRENA PAVELIK, 8. r.OŠ HINKA JUHNA, Podgorač

237

238


Poljuljano prijateljstvoDok sam išla u vrtić, u modi su bile Pokemon sličice. Svi su ih moji prijatelji sku-pljali. I ja sam postala strastvena skupljačica. Imala sam prijateljicu Anu. Ana je također skupljala sličice. Na kioscima smo ih kupovale, a duplikate radosno raz-mjenjivale. Željela sam pomoći Ani da kompletira svoj album, pa sam mijenjala svoje duplikate da bi Ana dobila željene. I Ana je zdušno meni pomagala. Naše je prijateljstvo bilo iskreno, nesebično i čvrsto. Radovale smo se i uživale. Ani je nedostajala samo jedna sličica, zeleni Pokemon s mnoštvom ruku. S prijateljem iz ulice izmjenjivala sam mnoštvo sličica. Zadovoljan „trampom“, prijatelj mi je darovao sličicu zelenog Pokemona koji je imao mnoštvo ruku.

Sljedeći dan u vrtić sam ujurila nasmijana, sretna i zadovoljna. Donijela sam hrpu sličica za razmjenjivanje. Htjela sam ih pokazati Ani, iznenaditi je i obrado-vati. No odjednom je ustao jedan dječak, dječak koji se najljepše smijao, koji mi je često pomagao i branio me. Stavio je prst na jednu od mojih novih sličica i rekao: „Ako mi daš ovog zelenog s puno ruku, dat ću ti jednu zlatnu i dvije obične.“

Anu nisam vidjela, zvonile su samo njegove riječi. Bez razmišljanja rekla sam: „Može!“ Izvadio je iz džepa sličice i obavili smo razmjenu. Zadovoljno sam pogle-dala Anu. Bila je ukočena. U licu je pocrvenjela, obrve joj se ukosile. Zjenice sma-njile, usne objesile, cijelo lice zateglo. Vidjelo se da je razočarana, ljuta, ljuta kao ris. Ljutito je rekla: „Prava prijateljica!“ i otrčala. Za njom je lepršala njena duga smeđa kosa. Odmah nisam shvatila zašto se naljutila. A onda mi je sinulo. S dje-čakom najljepšeg osmijeha razmijenila sam sličicu, jedinu sličicu koja je Ani nedo-stajala.

Pojurila sam k njemu i zamolila ga da mi vrati zelenog Pokemona, no on nije pristao. Nije bilo lijepog osmijeha, nego odlučnost i odbojnost na njegovu licu. Nudila sam sve svoje sličice, sve svoje bogatstvo. Uzalud!

Dovukla sam se do Ane. Bila je tužna i razočarana. Molila sam je za oprost. Nisam ga dobila. I ja sam bila na rubu očaja. Imala sam puno prijateljica, ali Ana, Ana mi je bila najdraža. Voljela sam je kako samo prijatelji mogu voljeti prijatelje. (I dan-danas rado se sjećam vrtićkih dana i bezbrižnih igara. Eh, da mi je opet tako!)

Očajno sam tražila mogućnost dolaska u posjed sličice mnogorukog zelenog Pokemona. Njome bih vratila poljuljano prijateljstvo, vratila bih radost dijeljenja bezbrižnosti i prijateljevanja s Anom. Shvatila sam da je prijateljstvo poput brodi-ća. Po mirnom moru lako klizi površinom, a nadolaskom bure brodić se propinje, tone, raspada se. Shvatila sam da moram nešto poduzeti. Obilazila sam prijatelje, molila, ucjenjivala, ali ništa.

Jedno poslijepodne posjetio nas je bratov prijatelj. S njim sam se mijenjala za zelenog, višerukog Pokemona. Ani sam sljedeći dan nosila sličicu. Srce mi je lupa-lo sto na sat. Oči su mi svijetlile, a obrazi bile rumeni. „Dat ću Ani sličicu!“

Odjeci

239


Ana se više ne ljuti na mene. Opet smo bile sretne i zadovoljne, bile smo one stare. Kakvu moć ima jedna zelena sličica Pokemona s puno ruku!

Ana i ja već dugo nismo u kontaktu. Odselila je u Varaždin. Nadam se da će nas jednom opet nešto spojiti i vezati u neodveziv čvor prijateljstva.

KARLA GRGURIĆ, 6. r.OŠ VIŠNJEVAC, Višnjevac

Ja (ni)sam rijekaJa sam rijeka.

Brza i hirovita poput erupcije vulkana.Volim stvarati nemir, baš poput djece.

Moja se kristalnoplava boja svakodnevno prelijeva tankim putevima Bolnograda. Svaki dan neponovljiva je pustolovina u kojoj iznova otkrivam nove puteve i stje-čem nova iskustva. Upoznala sam mnogobrojne životne suputnike – svoje drage prijatelje. Svaki se dan mom toku pridružuju nove kapljice s beskrajnog neba. Svi smo mi obitelj.

Ja sam rijeka. Nemirna i tužna.Kada se niz moje tokove spusti dječja suza,

ona je teža od tisuće njih.

U posljednje vrijeme neprestano iščekujem kraj, osjećam ga. Graditelji, koji više ne prepoznaju vlastiti odraz na mojoj zrcalnoj površini, namjeravaju me isušiti. Otvoriti ogroman trgovački centar. Bojim se! Duboko u meni, u srcu ove rijeke, žive vječni strah i napetost. Zatvorit ću oči, a kada ih budem otvorila, strah će nestati.

Ja nisam rijeka.

Ne, nisam otvorila oči. Ovaj put ne. Ovdje, duboko skrivena ispod zemlje, mogu čuti najtiši jecaj kiše. Moja suza, u tamnoj beskonačnosti, prvi put traži spas od same sebe.

ANA – LENA CVITANUŠIĆ, 5. r.OŠ FRANJE KREŽME, Osijek

240


„Valja nama preko rijeke“Život je rijeka, a svaka je rijeka drugačija, jedinstvena, ne postoje dvije jednake. Kako preživjeti rijeku? Treba li plivati? Prepustiti se struji? Boriti se s njom? Svi moramo sami odlučiti kakvu ćemo rijeku pratiti, ali kada odlučimo, kada ju jed-nom izaberemo – više nema povratka.

Svatko ima svoju, vlastitu i tako tajnovitu rijeku da je samo on može pratiti od izvora do ušća. Iako, događa nam se da ponekad zalutamo putujući njome jer nam se u nekim trenutcima čini tuđom, nepoznatom.

Rijeka nekada može biti potpuno bistra, osvijetljena sunčevim zrakama kao da ih je netko baš usmjerio u nju, da možemo vidjeti cijelo raskošno dno i nadiviti mu se otkrivajući njegove najskrivenije tajne te priželjkivati da nam taj čaroban prizor nikada ne pobjegne iz vida.

No nekada može biti i mutna i varljiva, i tako tamna da oblaci nad nama skri-vaju sunce na trenutke, kao da to namjerno čine, da nas zbune i uznemire. Tada se moramo čuvati, paziti kako plivamo te budno pratiti ima li kamenja ili otkinu-tih grana stabala koje bi nas mogle ozlijediti u trenutcima nepažnje, jer ćemo se sami morati nositi s tim ozljedama. Drugi nas mogu pratiti samo dijelom puta i pomoći nam u plovidbi, voditi brigu o vjetru ili kiši, pružiti nam ruku ako smo slabi i počnemo se utapati ili nas, jednostavno, buditi ako zaspimo negdje pri obali.

Ali što kada jednom sunce zađe i ostanemo sami? Kad rijeka nabuja i hvatamo se za najmanju vlat trave kako se ne bismo utopili u njoj? E, pa, onda treba sti-snuti zube i uložiti posljednji atom snage pa plivati dok ne dođe zora ili mirnija voda.

Rijeku ne možemo napustiti, ma koliko se umorili od praćenja te brze vode ili od vrućine sunca nad nama. Jedino se možemo nakratko prepustiti struji i umiti se hladom vodom...

Jednom ćemo morati i uživati u putu. Ne može sve biti loše i ne može uvijek biti vruće ili mrzlo – izmijenit će se godišnja doba kako bismo imali vremena pri-lagoditi se toj svojoj rijeci ili ona nama. Beskrajno ćemo se zabaviti na njoj, doži-vjeti najemotivnije i najteže trenutke, ali i upoznati sami sebe, a to je bit našega putovanja i plovidbe.

A što na kraju rijeke? Na ušću možemo pronaći mirno more, divlji ocean, neku drugu rijeku ili kristalno bistro jezerce. Možemo samo očekivati neočekivano – sigurno je jedino da ćemo nastaviti svoju plovidbu negdje drugdje pod budnim Božjim okom.

MARINA DUKA, 8. r.OŠ ANTUNA MIHANOVIĆA, Osijek

Odjeci

241


Malo o internetuNakon prenaporne škole dođem kući i umjesto da odem malo na zrak družiti se s prijateljima, moram s njima komunicirati preko fejsa, jer svi vise na internetu. Svi su na fejsu, tviteru, youtubeu, asku i ostalim glupostima za traćenje života, kao da nemaju pametnijeg posla. Sve je to ok dok se ne pretjera, a mi svi i pre-više pretjerujemo.

Starije su generacije bile sretne ako su imale jednu igračku. Mi ne cijenimo ništa! Imamo toliko mogućnosti, toliko izbora, toliko slobode, ali smo svemu rekli ne! Zašto?

Sad je u trendu Ask.fm, na kojem mlade djevojke (od 10 do 12 godina) poka-zuju svoje intimne dijelove samo zato što im neki anonimni stranac napiše da to učine. Ima situacija gdje čovjek ode na ask, nađe djevojku i napiše joj da pokaže nešto! Kad ona objavi video, ustanovi se da je gleda vlastiti otac! Ne čudim se što ima puno pedofila jer danas pojam pedofilija ima i drugo značenje. Prije su pedo-fili silili mladiće i djevojke da se skidaju i radili im svakakve grozote, a danas mladi njih na neki način izazivaju da im rade svakakve grozote.

Internet je odlična stvar, ali mi smo ga okrenuli u najgorem smjeru. Računalo i sam internet osmišljeni su da nam olakšaju živote, a ne da ih na njima protratimo.

Zašto se uopće žalimo???

Sami smo krivi.

KRUNOSLAV KAZALICKI, 8. r.OŠ JOSIPA JURJA STROSSMAYERA, Trnava

242


Šareni životDobar dan! Ime mi je Šarka i ovo je moje šareno putovanje kroz godišnja doba.

Sve je počelo 21. ožujka. Rodila sam se. Bio je divan dan.

„Dobar dan!“ čula sam iza sebe. „Kako se zoveš?“ Okrenula sam se i shvatila da mi je to rekla prva susjeda koju sam upoznala. Zvala se Zeleni Smaragd. „Čudno ime za ženski list.“ Ali ja nisam imala nikakvih sumnji te smo odmah postale prijateljice.

... To je bilo moje prvo i posljednje proljeće u životu...

Dani su prolazili. Iako sam imala samo dva mjeseca, bila sam meta svakom momku. Bila sam lijepa, zelena, izvrsno oblikovana. Svi su mi govorili da sam divan dar prirode. 21. lipnja moja se boja promijenila iz svijetle u tamnozelenu. Zelina, moja prijateljica, rekla mi je da je to zato što nisam više pupoljak, sad sam tromjesečni list.

... To je bilo moje prvo i posljednje ljeto u životu...

23. rujna osjećala sam se suho. Kad sam bila na niskoj grani, ljubičica, koja je slučajno preživjela, ponudila mi je Nivea kremu. „Što?! Ja sam list!“ „Ups, moja greška!“ ustuknula je ljubičica. „Mislila sam da zato što si suha i žuta...“ Pogledala sam se i vrisnula. Nakon minute pomislila sam da ljubičica ne vidi dobro jer nisam žuta, nego crvena. Odjednom sam osjetila podrhtavanja i dok ste rekli „drvo“, moje prijateljice i ja poletjele smo zrakom i letjele, letjele te pale na zemlju.

To je bila moja prva i posljednja jesen u životu...

Mokru, musavu od suza i kiše, na zemlji me našla Lucia i spremila u svoj herbarij, zbirku najljepših listova, u kojoj sam i danas.

LUCIA MURKOVIĆ, 5. r.OŠ „MLADOST“, Osijek


243


VUKOVARSKO-SRIJEMSKA

244

OdjeciV U K O V A R S K O - S R I J E M S K A Ž U P A N I J A

Bakinih kolača zdjelaZa svaki blagdan mene čekabakinih kolača zdjela cijela,a ja ih probam sve po redu.

Meni se svaki dan bakini kolači jedu!Čudnih su imena, raznih oblika i lijepih boja,

za goste ih pripremila baka moja.Šape, pracne, s mustrom neki paprenjaci,

kokos kocke, bećar šnite i medene prhke pite!

S tacne mi se njene smiješiorehnjača, makovnjača,

dobošica, mađarica, razne šnite i prutići,s pekmezom cvjetići.

Rafaelo, salenjaci, na boeme oko bacim. Čupavci i ruske kape,

čokosice, kalupaši,milka kolač, rolat panj,jela bih ih svaki dan!

Bez recepta ona znadeispeći mi sve rolade,

kiflice i poderane gaće,štrudle razne, lepinjice

i sa sirom gibanice.Još su tu i kinder pite,mačje oči i oblatne,

žarbo kolač i londoner,jaffa kolač i kremšnite.

Od bakine košare šarenesrce mi skače li, slače.

I vas moja bakazove na kolače!

MARIJA KUPREŠAK, 5. r.OŠ MATE LOVRAKA, Županja

Odjeci

245

V U K O V A R S K O - S R I J E M S K A Ž U P A N I J A

Progutaj srdžbuSrdžba je onaj osjećaj kad stisneš zube, pripremiš šake i u glavi smisliš neko-liko uvreda koje su namijenjene neprijatelju. No, prije nego što se burno reagira, treba razmisliti je li to uopće potrebno i je li to dobro.

Ljudi u sebi skupljaju srdžbu (neki duže vrijeme, neki kraće).

Mnogi preburno reagiraju na svaku sitnicu, pa nastaju svađe, izlete psov-ke i uvrede, zbog kojih će poslije žaliti. Tako se ljudi udaljavaju jedni od drugih, gube potencijalne prijatelje i stvaraju si neprijatelje.

Ima i drugih: onih koji čuvaju srdžbu i bijes u sebi cijelo vrijeme pa ih kad-tad izbace iz sebe u velikoj količini. I tad nestaju strašni problemi.

Neki svoju srdžbu nose u sebi pa trpe i pate zbog toga.

Ja svoju srdžbu izbacim ponekad. Rijetko imam razloga biti ljut i bijesan na nekoga.

Ljudi ne bi trebali nanositi bol jedni drugima te im stvarati osjećaj mržnje, bijesa, ljutnje i srdžbe, koji nisu nimalo lijepi i ugodni. Mi bismo trebali sura-đivati, pomagati si, paziti na tuđe osjećaje, a kada nekoga i povrijedimo – ispričati im se. Nikada nije kasno biti dobar.

MARKO JURIĆ, 6. r.OŠ „ANTUN GUSTAV MATOŠ“, Vinkovci

Osjeti kako šuma živiDok hodaš slavonskom šumom,čuješ li pjesmu ptica?Osjećaš li životinje u njihovim skrovitim gnijezdima?

Dok hodaš slavonskom šumom,čuješ li pucketanje?To srne trče.Vidiš li potočić koji teče svojim putem?

Dok hodaš slavonskom šumom,čuješ li tišinu, spokoj koji ovdje vlada?Pogledaj otiske svojih stopala u mekoj stazi.

Zastani i osjeti kako šuma živi!

EMMI SERTIĆ, 6. r.OŠ „AUGUST CESAREC“, Ivankovo

Jesen i pred našim vratimaS odlaskom posljednjeg jata lasta na jug, stigla nam je jesen. Žuta, tmurna, kišna jesen, koju volimo po mnogočemu.

Neki vole gledati obiteljske filmove zamotani u topli pokrivač. Ispijaju vrući čaj, dok vani sipi kiša. Neki, pak, uživaju slikati smajliće na zamagljenim prozorima automobila.

Jesen vole i ljubitelji vitamina – zbog plodova koje ona donosi. Raznobojne jabuke, kruške, grožđe i orasi mali su dio širokog spektra jesenske ponude. Najkrhkijima i naj-nježnijima ovo je godišnje doba također vrijedno. Mirna i topla druženja s prijateljima uz kokice i društvene igre donose radost povezivanja, odmak od fejsa i igrica na raču-nalu. Jesen je doba sanjivih kiša i bajkovitih magla, bundeva na prozorima, lišća i toplih kaputa, doba ljubavnih priča, ljubljenja na kiši.

I umjetnike će zaokupiti jesenske kiše. Svi će naći čari u bisernim kapima na uvelom lišću, u maglovitom voćnjaku i ozeblim rukama.

Ona budi osjećaje i potiče na razmišljanje o životu i njegovoj prolaznosti.

Neki se pitaju što je tako lijepo u umiranju koje vodi ništavilu... Ponekad bismo zapla-kali za prirodom i ljetom jer cvijeće, trava, kukci, drveće, ptice – sve umire, utihne...

Zaista, jesen u nama pobuđuje i tužne i razigrane note, kako u koga.

JELENA RADOVANČEV, 8. r.OŠ SINIŠE GLAVAŠEVIĆA, Vukovar

Vukovar – najljepši grad na DunavuVukovar prije Domovinskog rata poznajem samo iz priča i sa slika. Leži na lijepoj plavoj rijeci Dunav, i najveća je riječna luka. To je gradu omogućilo dobar gospodarski razvoj. Prije rata ekonomija Vukovara temeljila se na poljoprivredi (Vupik), tekstilnoj industriji (Vuteks), obućarskoj industriji (Borovo) i turizmu. Većina stanovnika grada, ali i okoli-ce, bila je zaposlena. Mnogi ljudi iz mojega sela također su svakodnevno putovali na posao u Vukovar. Ljudi su bili zadovoljni i složni. U gradu su svi narodi živjeli zajedno, svi su svima pomagali i svi su se družili. Djeca su se zajedno igrala, zajedno su išla u školu...

Grad je bio živahan i gusto naseljen.

Središte je bilo lijepo uređeno. Veliko šetalište uz Dunav pružalo je mirnu i opušta-juću atmosferu. Čovjek je imao osjećaj slobode.

Vukovar je stari barokni grad. Poznat je po starim građevinama: dvorcu Eltzu, fra-njevačkom samostanu, župnoj crkvi Sv. Filipa i Jakova, Radnikom domu, Grand hotelu. Mnoge od ovih građevina stradale su u Domovinskom ratu.

Kada pomislim na Vukovar danas, osjećam ponos i nadu. Sjetim se kako je ovaj hrabri grad odolijevao neprijateljskim napadima. Sjetim se branitelja koji su uporno


246

Odjeci

247


branili grad. Pomislim da djecu i odrasle koji su preživjeli rat u vukovarskim podrumima pretrpjevši veliki strah i tugu.

Pogled mi zahvaća Vodotoranj, koji je izbušen brojnim granatama, ali usprkos tome još uvijek uspravno stoji. Mnoge povijesne građevine, ali i obiteljske kuće razrušene su.

Tragovi rata i danas su jasno vidljivi, ali svake godine napreduje obnova grada. On postaje sve ljepši i čistiji. Polako oživljava. Sve se više ljudi vraća u grad koji su voljeli i u kojem su živjeli.

Iako je Vukovar još uvijek podijeljen na hrvatske i srpske kafiće, škole i trgovine, polako se pokušava ostvariti zajednički život.

Snaga je hrvatskog naroda u tome što mi ne mrzimo. Mržnja bi sve vratila na staro. Nitko nikog ne bi podnosio, a suživot bi bio nemoguć. Mi samo ne smijemo zaboravi-ti i moramo biti zahvalni onima koji su branili Vukovar i koji su izgubili svoj život za njegovu slobodu i slobodu Hrvatske.

Mnogi se političari Vukovara sjete samo 18.11., na dan pada grada. Onda daju obećanja koja ne mogu ispuniti. Ipak, ovaj najljepši grad na Dunavu nikada se ne pre-daje. Polako se razvija i ne odustaje. Ptice su se vratile i pjesmom ga bude iz sna.

Život se vratio. Ljepota je ovoga grada u njegovim stanovnicima, osobito u djeci koja će širiti mir i ljubav. Po plavome Dunavu opet plove brodovi. Stalno se nešto gradi. Središte se grada uredilo, svugdje je posađeno cvijeće, pročelja zgrada obnovljena su...

Željela bih da i moja škola, koja se nalazi u blizini Vukovara, sudjeluje u koloni sje-ćanja 18.11. Tako bi i naši mladi naraštaji mogli čuti priče branitelja, ali i bolje shvatiti značaj ovoga hrabrog grada, njegovu patnju i bol. Moramo biti zahvalni svima koji su svojom hrabrošću i životom branili grad te nam tako omogućili život u slobodnoj Hrvatskoj.

JENNIFER KUBIČEK, 7. r.OŠ ČAKOVCI, Čakovci

248


Tata i jaSjedim u klupi sa svojom najboljom prijateljicom. Čekam da nastavnica pro-čita zadatak. Ona se nasmije i kaže nam da danas pišemo o onom što naj-više želimo.

E, to sam čekala! Već dugo leži u meni želja da ti pišem. Tebi koji si daleko u zemlji vječnosti.

Dobri moj tata! Godinama se borim sa sjenom na srcu pa mi možda pisanje udalji sjećanje. Teško je biti mlad i tužan. Žao mi je što sam brzo naučila da postoje želje koje nitko ne može ostvariti. Uvijek osjećam taj nedostatak što te nemam. Nisam osjetila tvoju ljubav, ne znam što to znači imati oca, ne poznajem osjećaj očeve sigurnosti.

Ti nisi gledao kako rastem, nisi me čekao pred školom, nisi me bodrio s tribina. Od silne želje da te imam, često sam zamišljala da si na putu pa ćeš uskoro doći. Ne usuđujem se više tako igrati jer stvarnost poslije takvih igara počne boljeti puno jače nego prije. Da se barem nismo rastali! Život pone-kad piše tužne priče.

Tata, ja sam sad već velika. Braća i ja imamo sve, skoro sve. Mama se u svemu trudi najviše što može. Ona je borac za neku drugu priču. Često razgovaramo o tebi. Žao mi je što nemamo nijednu zajedničku fotografiju, ali znaj da sam je zamislila i uvijek je nosim sa sobom. Dok budem živjela, živjet će i uspomena na tebe.

Tata, voli te tvoja Kristina!

KRISTINA KAJFEŠ, 8. r.OŠ „AUGUST CESAREC“, Ivankovo

Odjeci

249


Poziv u knjižnicuKnjižnica je naša malau njoj ima puno knjiga;svaka knjiga puna priča,događaja, raznih šala.

U prvoj knjiziKoko juri po Parizu,ukrao je Mona Lisu.

Druga knjigaistina je, nije san:leti mali dječak,a zove se Petar Pan.Ima malu Zvončicu,najbolju prijateljicu.

Na najvišoj policismjestio se Regoč, div pravi,koji se s Kosjenkom neprestano šali.

U šumi Striborovojspominje se vjeran sin,a kod Pepeljugezapočeo je svečani pir.

Sedam patuljaka s vješticom se borijer Snjeguljica jabuke voli.

Još ima tisuću priča,možda tisuću, možda sto,ja im zaista ne znam broj.Stoga požurite u knjižnicu,samo bez guranja i svađe,jer tamo se za svakogaprava knjiga nađe.

MARIJA MIŠKIĆ, 5. r.OŠ SLAKOVCI, Slakovci

250


Bakine tikviceProljetos još je bilasjemenka samo običnašto baka ju je u bašči posadila.Svjetlost i toplinu je tražila,izrasla zelena i žutai lijepo se zaokružila.Tad ju je baka ubrala,i, gle čuda,nije uvenula ni poružnjela.Valjda zato što ju je baka danimapo rukama vrtjela,nožićem po njoj šarala,masnim orahom trljala,kiselinom bojila,nad svijećom je sušila.

Sad u njenom ormarupuno šarenih tikvica ima.Ona ih ne prodaje, ona ih prijateljima dijeli.Sa šarenim tikvicamamladost joj, kaže, traje.

IVANA DŽINIĆ, 7. r.OŠ MATE LOVRAKA, Županja

Proljetni sanU tmurnoj sam učionici. Sjedim s Jerkom. Gledam ga. On ubrzano piše svoj sasta-vak, sigurno je već sve smislio. A ja... ja gledam kroz ovaj prozor, a kroz njega vidim samo nebo puno sivih oblaka, bez ijedne zrake sunca. Proljeće je, navodno, počelo.

2. travnja vratili smo se s proljetnih praznika, koji su zapravo bili jesenski. Neprestano je padala kiša. Slušam – u razredu je tišina, mojih pet minuta za san.

Eno je! Gospođa Proljeće dolazi s kovčezima u rukama, odjevena u šareni, cvjetni kaputić. Ulazi u našu šumu. „Napokon je tu“, reče maleni mrav na pro-planku. Hoda po zelenoj travi, a travke joj pjevaju. Svi jaglaci, tratinčice, maslačci, ljubičice bacaju joj svoje latice pod noge kao krasan sag. Odsjela je u obližnjoj šumi da se malo odmori od puta.

Jutro je svanulo, svi su na nogama, posvuda odjekuje dječji smijeh. Povikaše dječaci uglas: „Brzo, donesite loptu iz garaže, dovoljno se odmarala!“ A djevojčice: „Idemo, obujte svoje role, idemo navijestiti proljeće i probuditi one koji spavaju.“

Odjeci

251


Okupit ćemo se na izlazu iz sela i provesti dan u šumi. Svi smo malo bili ljuti na gospođu Proljeće, ali budući da je došla, oprostili smo joj. Tako je lijepa! Ima vedro lice obasjano suncem, šareni cvjetni kaputić, zelene hlače, oči modre poput neba, usne crvene kao ruža. Tako su sati prolazili, svi smo uživali, baš smo...

Trrrr! Ups! Školsko zvono, brzo! Nastavnica kupi sastavke. Vrijeme je da se vratimo u ovu tmurnu zbilju.

Ostaje mi nada da će moj san već ujutro postati stvarnost i da će nastavnica ući prvi sat u učionicu i reći: „Uzmite svoje stvari, proljeće je stiglo! Idemo na izlet u privlačku šumu!“

MARTINA BRKOVIĆ, 6. r.OŠ STJEPANA ANTOLOVIĆA, Privlaka

Otvorite kapije da vidimo avlijeFaljen Isus i Marija. Sad ću vam ispropovidat kako je bilo prije.

U avliju se ulazilo kroz drvena vratanca, a konj i kola kroz veliku kapiju. Svuda je bila trava, a prid kućom kruška. Priko cile je avlije štagalj u kojem su bili kuku-ruzi i đetelina za marvu. Iza kuće su bile štale s konjima, svinjara, pod šupom kola, kovačnica i dva kućara. U njima se obljetos pravilo jelo u kotlu na zidanom šporetu. Vatra se ložila komaljikama. Na kraju je bio zavod. Skroz odostraga je bila bašča, što bi se reklo, „za prvu ruku“, a ostalo na njivi. Kuća je napravita od cigle, uzidana blatom, a pod od zemlje. Nije bilo ni dasaka na njemu, nego se poravnavo mokrom traljom. Kuća je bila okrenita prema drumu sa četiri pendže-ra, a svaki je imao šalufe. U nju se ulazilo kroz mali ajnfur pravac u veliku kujnu. Iza nje je bila velika soba za spavanje sa šest kreveta. Jedna soba u kojoj se diva-nilo i mala sobica sa ormanima iz koje se kroz gank izlazilo u avliju. U kolima se išlo na stan. Tamo su đeca čuvala svinje. Znalo je bit i da one uteknu, pa đeca dobiju batina. Na njivi su se kukuruzi kopali motikama. Nije bilo strojeva ko danas. Među vrbama su bile foke. U njima je bilo riba koje su se vatale bacijem. Ujtru se jelo masnog kruva i krompira u tepsiji, a za večeru žganjci sa kiselim mlikom i nekada paprikaš. Meso se jelo samo nediljom. Žene su išle na divane i čijala, a muški su se kartali.

I to bi, svitu moj, bilo sve.

MATEA MILIČIĆ, 8. r.OŠ „IVAN GORAN KOVAČIĆ“, Štitar

252


Prva ljubavMoja prva ljubav imala je četiri godine. Zvala se Sanja.

Bila je lijepa, s krupnim smeđim očima i dugom kosom. Bila je i posebna po tome jer je bila miss u vrtiću. Prema njoj sam osjećao mnogo ljubavi. Živjela je u Vukovaru.

Kada sam narastao, krenuo sam u školu, pa tako i moja jedina Sanja. Više se nismo nikada vidjeli. Plakao sam.

VEDRAN UBIPARIPOVIĆ, 6. r.OŠ SINIŠE GLAVAŠEVIĆA, Vukovar

Najljepše mjesto u mojemu seluSvakoga ljeta još prije zore moji prijatelji i ja odlazimo na nasip koji se ponosno prostire duž rijeke Save. Uživamo u suncu, bogatstvu i raskoši prirode te cvije-ću koje nas okružuje. Mi, djevojčice, ubiremo mnoštvo tratinčica, bijelih sitnih latica, duge zelenkaste stabljike te od njih pravimo nakit koji krasi naše ruke, prste, vratove i kosu. Skupljamo kamenja te ga bacamo u brzu rijeku. Ponekad sretnemo ponekog ribara koji lovi svakojake ribe. Znatiželjno gledamo u nje-govu pecaljku.

U podnožju nasipa, tamo gdje je najviše trave, jedan je uski kanalić, ali dubok kao džep nekog bogataša. Iz njega dječaci vade grane i daske od kojih prave golove kako bi igrali nogomet. Mi ih uvijek pažljivo promatramo kako igraju iako mislimo da je nogomet glupost. Kada nam je baš jako dosadno, i mi im se pridružimo. Tako uživamo sve do večeri, a onda sjednemo ispod strog razgranatog hrasta. Tamo se odmaramo od napornog dana, ali i planiramo sljedeće dane.

Na nasipu ima još jedno mjesto koje moram spomenuti. To je krivudava rampa koju ograničava oštra žica. Ondje se spuštamo rolama i uživamo u vje-tru koji nam prolazi kroz kosu.

Dok smo na nasipu, osjećamo se kao da vladamo svijetom jer se s njega jasno može vidjeti cijelo selo, pa i najmanji kutak neke ulice. Najbolje se vide bogate oranice pune djeteline ili pšenice. Na njima ratari marljivi kao mravi.

Kada nam dosade sve te silne igre, slušamo razigrani i nestašni poj ptica te gledamo oblake, s komadićem travke u ustima. U svakom selu ili gradu ima neko mjesto koje je tako lijepo da se ni u najljepšem sastavku ne može u pot-punosti opisati. Treba uživo doći i uvjeriti se!

LUCIJA KESIĆ, 6. r.OŠ „IVAN GORAN KOVAČIĆ“, Štitar

Odjeci

253


LjubavLjubav je smijeh svih ljudi.Ona je meka poput snijega, a duboka kao oceani.Lijepa je kao leptiri u letu.Sjajna je poput zvijezda na nebu.Donosi radost, toplinu i vjernost.Dolazi iz dubine duše, kao kiša iz oblaka.

IDA MARCIKIĆ-KISZEGI, 5. r.OŠ „IVAN KOZARAC“, Nijemci

Moj krajKad je lito,

sve je puno:i šor

i sokak,i u ambaru žito.

S jeseni, kad nam rode odu,čardak je pun

i u bunaru opet imamo vodu.E, zimi to drukčije ide:

samo se sidi i jide.Piva se pisma, pričaju priče,ali nas dicu to se ne tiče.

MAGDALENA MATUS, 6. r.OŠ „ANTUN I STJEPAN RADIĆ“, Gunja

Vjera u prijateljstvoIšao sam u prvi razred.

Tog Božića nisam dobio dar pod drvce. Bio sam jako tužan. Sutradan su svi u školi pričali o tome što su dobili. Kod kuće sam jako plakao. Na ulaznim se vratima odjed-nom začulo zvono. Ugledao sam prijatelja iz razreda. Darka Siščića.

Darko je najpametniji učenik u razredu. Osjećao se loše zbog mene pa mi je donio šarenu kutiju s božićnim keksima. Jedva sam dočekao jutro kako bih se u školi pohva-lio svojim darom. Nisam bio zaboravljen. Imao sam prijatelja. Posljednji smo sat pisali ispit. Darko nije ništa znao. Pomagao sam mu i dobili smo petice.

I danas, poslije pet godina, veliki smo prijatelji. Nikada neću zaboraviti snagu koju mi je dao. Zbog Darka danas vjerujem u ljude i prave, iskrene prijatelje.

SAŠA TRČAK, 5. r.OŠ SINIŠE GLAVAŠEVIĆA, Vukovar

254


Slavonski haikuU gustoj šumipolagano se krećudjeca i nebo.I korov cvjetau mom zavičajukao marele.

MAX LONČAR, 8. r.OŠ „AUGUST CESAREC“, Ivankovo

Bože, jesi li Ti imao matematiku?!Matematika je moja „jača“ strana! Ne budi u meni lijepa osjećanja. Učitelju svaka čast, ali kad ne ide – ne ide! I gotovo! Sve mi je to nekako teško. Jednostavno, ja to ne volim. Znate kako je kada imam dva! Svim se silama borim da ne dobijem kolac – on bi me zakopao do kraja! Većina nas ima dva. Mene je moja dvica tako jako zagrlila da je naše Valentinovo prešlo u ljubav i, evo, traje već drugu godinu.

Sat matematike nije nužno ozbiljan. Bude i smijeha da cijeli razred odzvanja. Smije se i učitelj kad počnemo pred pločom prosipati svoje biserje. Lijepi su nam i oni sati kada učitelj ne dođe u školu. E, to je praznik – Spasovo. A mi prve sate prepisivali zadaću tako aktivno i žurno da nismo ni pitali tko je vlasnik originala.

A što se tiče dvica – njima se svi veselimo. Trica ima jako malo. Za nas većinu to je Mount Everest, a mi nismo Mirko Božić, već Ivica Kostelić – mi letimo prema dolje.

Sanjam dan kad će me zagrliti trica. Ako se to dogodi, lijepo molim da me čvrsto zagrli i ne pušta barem do kraja osmog razreda.

Svi traže rad, znanje, sposobnosti, vještine. E, toga nema! Ispravak točnog navoda: ima, ali u trgovinama! A znanje za natjecanje? Dajte, molim vas, ma tko to može? Ja ne! Milije mi je za vrijeme sata gledati kroz prozor, nešto crtati... Jedva čekam da sat završi!

O, Bože moj, što je ostalo od moje nekadašnje četvorke? Pukla sam ja, pukla i moja četvorka – popola! E, sada imam čvrstu dvicu. O, Bože, pomozi mi da izdržim do kraja osmog razreda, molim Te! Izbavi nas iz muka učenja, vježbanja, pisanja zadaća, ispita i odgovaranja. Amen!

Nema ama baš nikakve kemije između matematike i nas. Mukama našim nema kraja – sve gore od gorega! Kako učiti sada kad ima toliko bitnijih stvari: zimski praznici, blagdani, igre na snijegu, tulumi, rođendani, imendani! Pa i maš-kare, pa Valentinovo, eto, vidite – rasprodani smo već od polovine veljače. (Ima tu i još nešto, samo ne smijem glasno reći da ne sazna moja mama!)

Odjeci

255


Ne mogu učiti – jednostavno nemam vremena! A moram učiti!

Počet ću sutra! To je sutra! Hoće li biti kasno? Da počnem odmah sad? Ne mogu se odlučiti: odmah ili sad? Sutra ću početi učiti ako budem imala vremena, ako mi se bude dalo. A do tada, nadam se, da neću nadrapati.

I, reći ću vam svoju veliku želju: želim tri iz matematike!

IVANA BAŠIĆ, 7. r.OŠ VOĐINCI, Vođinci

Jedan dan u školiBio je utorak. Imao sam puno sati. Prvi je sat bila matematika. Učili smo novo gradivo. Nastavnica je govorila o dijeljenju i svi smo je pozorno slušali. Sljedeći smo sat imali hrvatski jezik. „Učimo padeže“, nastavnica glasno reče. Upoznali smo sedam padeža, njihova pitanja, pomoćne riječi i sklanjali imenice muškog, ženskog i srednjeg roda. Bilo je zabavno.

Zvono je zazvonilo. Veliki je odmor. Nastao je žamor i trka. Izlazimo na dvori-šte. Dječaci se skližu ispred škole, djevojčice ogovaraju, nastavnici opominju...

Treći je sad i imamo povijest. Učimo Mediju i Perziju. Bilo je zanimljivo, puno borbe i ogromna država. Na red je došla i geografija. Tema je Zemlja, planeti, meridijani i paralele. Peti smo sat u glazbenoj učionici. Tamo pjevamo, učimo i slušamo glazbu, a nastavnica nam svira na klaviru. Sat je brzo završio i nismo ni primijetili da je već posljednji sat na redu. Ulazimo u učionicu prirode gdje se ponašamo kao mladi kemičari. Radili smo pokus o krvotoku.

Školsko zvono najavilo je kraj posljednjeg sata, a mi, puni novih spoznaja, krenuli kući. Lijepo je znati!

JOSIP LULIĆ, 5. r.OŠ STJEPANA CVRKOVIĆA, Stari Mikanovci

Jesenji vjetarU jesen vjetar

boji krošnje stabalai svira zlatnu harfu.

IDA MARCIKIĆ-KISZEGI, 5. r.OŠ „IVAN KOZARAC“, Nijemci

256


Na ledu pod mostomPao je pravi snijeg. Debeo. Ima ga puno. Sve je bijelo, mirno, čisto i mirisno.

Opet ću zakasniti. Spremam se nabrzinu. Bacam knjige sa stola u torbu. Ne znam što mi je teže – torba ili knjige. A kažu da je đačko doba najljepše. Meni su ljepše igre i spavanje.

Dan je sunčan. Sve blista. Nadam se da će biti i zabavan.

Žurimo u školu, ali usput pravimo grude, skližemo se, guramo, padamo, smijemo se, mjerimo visinu snijega...

Pred školom nikoga. Opet smo zakasnili. Počeli smo trčati. Opet se moramo ispri-čavati. Mene je već sram. Mata je prošli put jedva izvukao dva iz matematike. A kaže da je učio četiri sata kao budala. Za dva!

Sat je počeo. Mi ulazimo zadihani i rumeni od trčanja. Na brzinu se ispričavamo i sjedamo na svoja mjesta. Svi nas pogledavaju i smiju nam se.

Nastava je pri kraju. Još malo pa će završiti šesti sat. Vani je mrak. Oni koji sjede uz prozor, javljaju da snijeg pada, krupan i gust. Svi se tomu jako veselimo jer volimo igre na snijegu. Neki će ostati pred školom grudati se, a moje društvo i ja idemo se sklizati pod mostom. Nadam se da je led debeo, da će nas izdržati.

A onda – zvono! Nastava je gotova! Svi smo istrčali iz razreda. Bio je to dug i naporan dan. Učenje je gotovo za danas. To je dobro. Žurimo jer nas vani čekaju snijeg, led i igra. Bit će veselo – to svi znamo.

Mi idemo preko groblja. Put je zaobilazan, ali je uzbudljiviji! Ima više snijega, a veli-ke lokve vode zaleđene su. Bit će grudanja, sklizanja, padanja... Ne žurimo se baš kući.

Tea, Beti, Juli, Pero, Lovro, Mata i ja krenuli smo prema mostu vidjeti je li led dobar. Tea se spustila u kanal. Javila je da se sva voda zaledila. Nadamo se da neće pući pod teretom našega sklizanja. Počeli smo svi silaziti u kanal. Neki su zapali u snijeg. Jedni su druge vukli i padali, smijući se. Ja sam sjela u snijeg. Od smijeha su mi išle suze. Padali smo jedno preko drugoga, jeli snijeg i gubili kape.

A onda je počelo sklizanje. Bilo je veselo. Glasno smo se radovali sve dok Pero nije otresao glavom o led tako snažno da mu je pred očima bila noć, a ne osvijetlje-na večer. Morao je ići kući jer ga je boljela glava, a mi smo nastavili sklizanje. Najbolje smo bile Tea i ja jer smo imale ravne čizme. Sklizale smo se preko cijeloga leda. A onda – iznenađenje! Pri kraju sklizanke led je počeo pucati. Bio je tanak. Izbila je voda, a mi smo propale i napunile čizme. Smijali smo se, ali je sklizanje za nas bilo gotovo. Morali smo krenuti kući.

Usput smo se sjetili i da smo gladni.

Svatko je ulazio u svoje dvorište. Bila sam zadovoljna jer sam se baš lijepo naigra-la sa svojim društvom.

GABRIELA GAČIĆ, 5. r.OŠ VOĐINCI, Vođinci

257

Ljepota zavičajaMoj je zavičaj najljepši u proljeće,

kada sunce iz neba izlijeće,a rode se vraćaju na krov kuće.

Lijep je i ljeti,kada se djeca na livadi mogu igrati,

a didaci i babe na poljima raditi.

Jesenas će braća zmajeve praviti,a ja ću im na prozor poruku staviti:

„Dok povjetarac ovako piri,pusti svog zmaja među oblacima da viri.“

Zimi je studen zavičaj moj, većinu ljepote prekriva snijeg.

Ali i za to imamo lijek – saonice, nasip ili, pak, brijeg.

IRMA VELAGIĆ, 6. r.OŠ „ANTUN I STJEPAN RADIĆ“, Gunja

VukovaruO, Vukovaru, stari, lijepi

naš grade!Na tebe teški teretnaše povijesti pade.

Bio si ti lijep stari gradpun cvijeća, mladosti, nade,

a onda zbog velikog zlatvoj mirni život nestade.

Svega se i danas sjećamo,ništa ne zaboravljamo.Svi ti palimo svijeće.

Ti si naš – to se zaboraviti neće.

IVONA TOVILO, 7. r.OŠ VOĐINCI, Vođinci

Odjeci V U K O V A R S K O - S R I J E M S K A Ž U P A N I J A

258


Biće puno mašte, slobode i igreOna ima tri godine. Male rumene bucmaste obraze, meko i nježno lice, svilenu kovrčavu kosu i veseli dječji osmijeh. Osmijeh koji ne poznaje granice, koji me oraspoloži. Uvijek je vesela i razigrana. To je dijete koje ne zna za riječi: mržnja, tuga i dosada. Nema toga što ona ne pretvara u igru. Obožava plesati i pjevati, a kad se ide kupati – bude sretna kao da je pronašla blago na kraju šarene duge. Voli životinje, osobito pse. To dijete malo je biće puno mašte, slobode i igre. Ta je djevojčica unijela čaroliju u naš dom. Šarenu čaroliju koja zrači iz nje. S njom nam nikad nije dosadno. Moja sestra Lana.

NIKOLINA SUKOBLJEVIĆ, 6. r.OŠ „ANTUN GUSTAV MATOŠ“, Vinkovci

PutovanjeNoć duga poput godine. Budna osluškujem cvrčke u ljetnoj toploj noći. Zora sviće. Budilica poput pjesme slavuja upozorava da je vrijeme za pokret. Svi trče, dovikuju se, a torbe lete poput ptica.

U automobilu su svi uzbuđeni. Više roditelji nego djeca – sigurno se vraćaju u prošlost, u svoje djetinjstvo. Prolazimo divnom slavonskom ravnicom okupanom prvim sunčevim zrakama. U daljini seljaci rade na poljima koja se prelijevaju u svim duginim bojama. Navješćuju bogatu i plodnu jesen. Iz šume je istrčao jelen, sav zbunjen. Ne zna kamo je krenuo, možda je u potrazi za svojom družicom.

U daljini brežuljci, suncem okupani vinogradi. Ruševine starih zagorskih dvora-ca. Razigrana djeca trče za guskama. Bezbrižno. Ne slute da ih moje oči znatiželj-no promatraju.

Kuće su sve gušće, veće, kao da se guraju jedna s drugom. Prolazimo pokraj Zagreba. Buka dopire do nas. Sigurno prolaznici jure kao muhe, vozači nestrplji-vo trube kao da nikada neće stići.

Napokon, odmorište uz cestu! Trčimo iz automobila. Dječje igralište čini se kao san ljetne noći. Ljuljačke se vinu nebu pod oblake, klackalice se čine poput kasa ponija. Roditelji mirno pijuckaju kavu.

I opet put. Sive, gole, oštre stijene. Tek poneka jela i bor. Kamene kuće u dalji-ni. Kao da je svijet stao. U daljini zavijanje vukova i orao koji ukazuje na netaknu-tu prirodu.

Iza toga čarobnog svijeta obasja nas plavetnilo. More.

KSENIJA GLUVAKOVIĆ, 8. r.OŠ „ANTUN I STJEPAN RADIĆ“, Gunja

259

I ja ću ko moja bakaI ja ću ko moja baka

momke po selu gledat,u svakom kolu podcikivat.

Sa snašama ću divaniti,malo ogovarati,

po sokacima bećare izazivati.Dizat ću se ranom zorom,

spremit za svoje kiflica,poderani’ gaća

i još svakaki kolača.Bašču ću uređivat,

cviće saditi,šljive za rakiju kupiti,

jabuke mirisati.Pomagat ću mami i komšinici,

s njima perje čijati,u nošnju se štitarsku spremati,

s drugama pod ruku na veliku misu poćii grijehe ispovidat.

NIKOLINA ZOVKIĆ, 7. r.OŠ MATE LOVRAKA, Županja


260


I ja ću ko moj didaI ja ću ko moj dida

nijve orati,kukuruze sijati,

šarane ću u Savi pecati.Ko on ću vrijedan biti,

svima pomagati,puno raditi,

obitelj izdržavati.I ja ću ko on

slamu za Božić u kuću unositi,za poklade se spremati,običaja starih se držati i nove ću prihvaćati.U kolu ću se veseliti,

samo ne znamhoće li me, ko njega,

cure ljubiti!

MIHAEL NIKOLIĆ, 7. r.OŠ MATE LOVRAKA, Županja

261

U knjižniciJedne sam subote krenula u knjižnicu pronaći štivo koje bi me zabavilo do novoga radnog tjedna. Kad sam stigla onamo, sve je bilo čudno; knjižničar-ke nije bilo, a knjige su bile razbacane po cijeloj knjižnici. Odjednom je knjiga književnice Sanje Polak (Dnevnik Pauline P.) počela govoriti! Prestrašila sam se! Nisam znala što učiniti. Usto, knjiga je imala visok, piskutav glas. Počela je prepričavati sama svoj sadržaj... Kad je napokon završila s brzim pregledom, ilustrirani su likovi oživjeli i micali se gore-dolje pokušavajući izići iz knjige. Razbacane knjige počele su se slagati po policama jednako uredno kako je i prije znalo biti. Klupe su se poredale jedna do druge, a svjetla se naglo pogasila. Počela je predstava!

Nestvarni, crtani likovi, svi redom iz knjiga, tražili su prikladno slobodno mjesto za sjedenje. Klupe su bile pretrpane. Malo su se gurkali i smijuljili očekujući nastup likova... Vodeću je ulogu imala, naravno, Paulina P., zajed-no sa svojim roditeljima. Uživajući u predstavi, shvatila sam kako su sve knjige kao i svi pisci – jedinstveni! Koliko su dana i noći nastajale, koliko nam znanja i doživljaja prenijele! A mi? Što je s nama? Pa, mi te knjige skoro i ne čitamo! Odsad ću najmanje pola sata dnevno posvetiti čitanju knjiga! Čitanjem će svijet postati bolji; barem moj!

Nakon ovog obećanja, koje sam dala sama sebi, polagao se počinju pali-ti svjetla. Predstava završava, a likovi iz knjiga vraćaju se u svoje papirnate posteljice. Pogled na uredno složene klupe pokazuje da je sve opet u redu. Kako se gasi ova priča, tako se gasi i moj san!

EMA MAĐAROŠ, 6. r.OŠ ANTUNA BAUERA, Vukovar


262


Kirvaj moje bakeŽurim kući iz škole. Danas je Sv. Franjo i kirvaj kod moje bake u Gradištu, meni jedan od najdražih dana u godini. To je blagdan radosti i blagoslova u svakoj kući. Okupe se prijatelji i rodbina pa se uz svečani objed i misno slavlje prisjete davnih dana. Priča se o životu i o običnim, svakodnevnim temama. Mi, djeca, pod okom smo odraslih, komentira se koliko smo porasli, kakvi smo u školi i jesmo li čestiti i pažljivi prema drugima.

Dok ulazimo u selo, kuće izgledaju ljepše no ikad. Zavjese svježe oprane miri-šu, na prozorima cvijeće, kapije širom otvorene za najavljenog i nenajavljenog gosta. Bakino je dvorište prepuno cvijeća. Zrele bobice grožđa mame s lomače.

I baka je danas posebno lijepa. Stavila je novu kecelju što joj je komšinica saši-la baš za ovaj dan. Osmijeh na starom i umornom licu. Ne krije zadovoljstvo što nas vidi:

– Evo, moji najdraži gosti!

Sjedamo za stol. Kuhinjom se širi miris kokošje juhe koja nikada nije ukusnija no na današnji dan. Veliki stol prekriven je šlinganim stolnjakom što ga je baka sama izradila. Porculanski tanjuri bacaju odsjaj, u vazi cvijeće miriše. Stol se puni gostima, a onda sve po redu.

Baka započinje molitvu: – Oče naš, koji jesi...

Mi molimo za njom. Djed potom podiže čašicu stare žute rakije u zrak i nazdravlja:

– Živili, dogodine se opet sastali!

Baka na stol donosi juhu, a onda kuhano meso, sos, sarmu, pečenku.

Iako umorna, ne zaboravlja spomenuti kako je crkva baš lijepo uređena i kako je propovijed bila dobra. Spomenem joj da u našim čitankama ima tekstova o sv. Franji Asiškom i da mi se posebno sviđa onaj o zahvalnosti za svaki živi stvor.

Baka iznosi šarene kolače koje uvijek radi s voljom i ljubavlju. Kao i svake godi-ne, tu su šape, pracne, oblatne, medena pita, micika, ne diraj me, diko, nema boljeg od mene, štangice i puslice. Zna baka i moderne kremaste kolače i torte, ali mi baš volimo njene starinske, domaće.

Rado pomažem baki raspremiti stol i oprati posuđe. Usput popričamo o svemu, o školi i o njenim danima koje provodi radeći i održavajući sve na svom mjestu, zadovoljna što je još noge dobro služe.

Nasmiješim joj se i tiho u sebi prošapćem:

– Bože, neka ovi dani s bakom što duže traju!

ANA ČAČIĆ, 5. r.OŠ MATE LOVRAKA, Županja

Odjeci

263


GRAD ZAGREB

264

OdjeciG R A D Z A G R E B

Zlatni Zadar(mami za rođendan)

Zora je. Zrake veličanstvenog sunca obasjale su zadarske ulice. Pjesma zaigranog maestrala prostrla se škalama i kaletama.

Lagano udaranje valova o rivu probudilo je Zadrane. Tržnice su pune ljudi. Djeca se igraju na Forumu i Trgu.

Odzvonio je sat. Podne je. Razigrala se žarka polutka.Škure se otvaraju, majke djecu dozivaju na ručak.U hladu kod Četiri kantuna nalaze se prijatelji i veselo razgovaraju.Trg, most i Foša prepuni su ljudi koji žure kući. Zlatni je Zadar prazan.Predvečerje. Ispred crkve Svetog Donata okupljaju se mladi. Zaljubljeni parovi

šeću rivom, a na Orguljama sjede obitelji gledajući Pozdrav suncu. Trgom jurcaju djeca.

Noć se spušta. Mrkli mrak nadvija se nad zlatni Zadar. Umorni mornari uplov-ljavaju u tihe luke svojim ribarskim brodovima.

Sve je utihnulo. Čuje se samo udaranje valova o rivu i pjesma bure u primicanju.Cijeli grad spava. Do zore, kad se ponovno bude sve njegove čari. Čari zlatno-

ga Zadra.

EVA STANEC, 6. r.OŠ BARTOLA KAŠIĆA, Zagreb

VjetarVjetar je dašak prirode koji juri prostranstvima. Daje svakoj travci život, puhne u nju, igra se njome. Vjetar zanosno leprša krošnjama stabala dotičući svaki list. Noseći prozirnu haljinicu, igra se cvijećem na livadi, juri kroz gore i planine prevr-ćući se u zraku, pa onako, zaigrano, stalno mijenja smjer: istok – zapad, sjever – jug.

Odjednom stane da se malo odmori u zelenoj šumi kraj bistrog potoka, pa opet nastavi svoj beskrajni put. Prevrtljiva lutalica, vjetar stalno nekud žuri, nikad ne znaš kud će poći ta luda, hitra skitnica. Puše li bura ili tek povjetarac? Uvijek nekud trči, juri prema klancu ili prema moru. Hoće li na goru ili u dolinu?

Ništa ga ne može zaustaviti dok prosipa lepršavo lišće po ulicama i probija se kroz krošnje drveća, da bi noću skupljao snove i nosio ih u daljinu.

ANA RADMILOVIĆ, 7. r.OŠ SAVSKI GAJ, Zagreb

Odjeci

265

G R A D Z A G R E B

Kako volim domovinuAvioni me ne uzbuđuju, ali padobranci s padobranima otvorenim prema nebesi-ma i bijeli tragovi koji ostaju za njima – svakako. Pad s neba na zemlju izgleda mi kao čudo; metalna snaga aviona puno manje zaokuplja moje misli. Što je savrše-nost te leteće sprave prema volji čovjeka da poleti...

Jučer me nazvala Mršava. Kaže da se Plava vratila iz Amerike, ali samo na tje-dan-dva. Susrest će se sa svim prijateljima, doći će u školu da nas počasti gumenim bombonima. „Blago Plavki“, kaže Mršava. „Njezina škola tamo, u Americi ima bazen. Plivaju svaki dan, a navodno nema domaće zadaće. Sve riješe u školi, sve je na zaokruživanje a, b, c. Rođendane slave u Disneylandu ili njegovim kopijama. I ljeti može na klizalište. Imaju i kućnu pomoćnicu. Mama joj više nije živčana, otkako ne mora svaki dan kuhati. Kupila si je i agsice sa šljokicama, kao Hannah Montana. A znaš kako joj se čuje američki naglasak, svi je dečki mole da im pono-vi još jednom sve što kaže. Kaže suetlo umjesto svjetlo. „Baš slatko!“ „Aha“, mislim, ali ništa ne govorim. Puna mi je glava i čuda, i mekdonaldsa, i šećerne vate nakon ovog izlaganja, pa kažem. „Ou kej“, kako bih ostala u tonalitetu.

Pošto sam poklopila slušalicu, nastavila sam čitati lektiru. Imamo Puškinovu Zlatnu ribicu. Zatvorila sam knjigu, pomislivši kako je glup ovaj starac. Kako može samo sjediti i čekati da mu se život okrene naopačke? Ma, ja bih... ja bih... Što bi, ha? Otišla u Ameriku, gdje ti se želje lakše ispunjavaju? Da idem u školu s bazenom, a bez zadaće? Da imam kuću s poslugom u kojoj gledam diznijevske sapunice u agsicama sa šljokicama? Zvuči blještavo, no ne bih, hvala. Zar sam pasivna poput Puškinovog starca? Kao da ga počinjem shvaćati i suosjećati. Nije svaka akcija najbolja reakcija, napokon mi sine.

Evo čime trenutno raspolažem – čitam lektire, i moram napisati najmanje četi-ri stranice da me profesor uopće doživi, a zadaću imam čak i iz glazbenog! Svoj jezik želim naučiti bolje od stranog. Ne bih zamijenila maminu štrudlu za šećernu vatu (sa šljokicama?). Volim biti ovdje gdje jesam, bez akcije (sa šljokicama?).

Kažu da olovka piše srcem. I piše. E, onda se domovina voli bistrom glavom, visoko uzdignutom.

UMA GRADAC, 5. r.OŠ JABUKOVAC, Zagreb

266


Susret dvaju svjetovaPonekad se zapitam kako je to biti slobodan, kako je to živjeti bez straha. Moram pri-znati, nisam ni najmanje zadovoljna sobom; nemam se čime ponositi i zato sam jako ljubomorna na Darka koji je tako sjajan da bi mu i najsjajniji biser pozavidio. A tek Stela! Ona je doista prekrasna! A ja? Ja sam ništa. Uvijek stojim na istome mjestu, zaokupljena svojim brigama, usamljena. No dobro – nisam posve sama. Slani je moj prijatelj koji je uvijek pored mene i drago mi je što nisam jedina školjka u ovome moru. Znam da nitko nije savršen, ali ja sam najdalje od savršenstva. Sada sigurno mislite da sam ljuta na cijeli svijet. Ne, nisam ni najmanje, nego samo želim reći da... Ali za mene ionako nikoga nije briga.

U posljednje vrijeme zaokupljaju me nove brige. Moje su misli svaki dan usmjerene „onome“ što je nedavno zaronio ovamo, do morskoga dna, a na sebi ima par prozirnih kristala. Od pomisli na nj zaledi se cijela moja ljuštura i moje srce. Dobro, dobro, ne zalede se baš, ali da se to stvarno i dogodi, sigurna sam da za mnom ne bi ni suzu pustio nitko, baš nitko! Osim... možda, mojega prijatelja Slanoga.

Kako „onaj“ uspijeva doći u naš svijet? Kad pogledam visoko, prema površini mora, odmah mi je jasno da ja nikad, baš nikad ne bih mogla doći do onoga vanjskoga svije-ta. A oni... Slani mi stalno govori o tim stvorenjima. Ja ih još nisam vidjela izbliza, a izdaleka „onaj“ mi izgleda baš kako mi ih je moj prijatelj opisao: velik je, boje pijeska, s nekakvim algama na glavi i, naravno, sa sjajnim kristalima koji mu skrivaju oči. Pitala sam Slanoga što takvo stvorenje radi ovdje, među nama, a Slani je samo zašutio i zatvorio se. Zatim je rekao da su „oni“ naši najveći neprijatelji. Te su me njegove riječi proganjale nekoliko dana. Od straha i patnje počela sam razgovarati sama sa sobom, a prolaznici su me zaprepašteno gledali. Slani me tješio da „oni“ rijetko zalaze među nas, no moj strah nije nestao. A dani i noći su se smjenjivali.

Ta je noć bila mirna, moglo se čuti disanje ribica i šum iz daljine. Smirena, gledala sam Slanoga i razmišljala o njegovoj sigurnosti i bezbrižnosti. Bilo mi je drago da bar netko nije zabrinut kao ja. Odjednom se sve promijenilo. More se zalelujalo, pijesak se podigao, ribe su u strahu počele bježati, zapravo pobjegli su svi osim mene i mojega prijatelja. Začuđeni, gledali smo što se to događa. I onda sam ugledala „njega“. Približio mi se. Veliko stvorenje, baš onakvo kakvo sam i zamišljala. Nisam se mogla pribrati, htjela sam u pijesak propasti, nestati. Pogledala sam Slanoga i shvatila da je jako prestrašen. A „on“ se još više približio, gledao nas je dugo, polako nas je obilazio, ma cijelu vječnost je to trajalo. Skoro sam uginula. Onda se počeo odmicati, pa opet približavati. Pogledala sam mu oči velike i crne kao morsko kamenje ukopano u pije-sak. Moj se odraz pojavio u njegovim velikim očima i u sjaju kristala koji su ih zaklanja-li. Onda me pokušao dodirnuti. A zatim se lagano okrenuo i udaljio. Tada su me pre-plavili i strašni i blagi osjećaji: strah, nemir, sreća. Nisam mogla ni progovoriti, samo sam gledala u morske daljina. Prvi je progovorio Slani. Rekao je da je ovo nemoguće i da smo imali veliku sreću. Ja sam nakon svega rekla da valjda ni „oni“ nisu svi jednaki. Naš nam posjetitelj ne bi učinio ništa nažao, osjećala sam to.

Odjeci

267

G R A D Z A G R E B

Sljedećih dana i godina bila sam na oprezu. Još me mučio strah, strepnja, iščekiva-nje, briga, neizvjesnost. Stalno sam razmišljala o onom susretu, životu, opasnosti. U mirnim trenucima prije spavanja sebi sam govorila da smo svi različiti. Ha, pa ni mi, plemenite periske, nismo sve jednake, a kako bi onda „oni“ mogli biti!

MARTINA MADŽAR, 7. r.OŠ „DR. IVAN MERZ“, Zagreb

MamaKad se zagledam u nju, vidim stijenu, stijenu na moru koja se čvrsto i snažno odupire svim udarima valova.

Kada se nasmije, i moje se lice ozari. Njezin smijeh odzvanja u mojoj glavi i opija me.

Volim joj reći: „Bog nije uvijek mogao biti sa mnom, pa te stvorio za mene.“ Na to se ona slatko nasmije i odgovori: „Bog nije uvijek mogao biti u ovoj obitelji, pa je stvorio tebe.“

MIA ZELJKO, 6. r.OŠ LUKA, Sesvete

Glas prirode čovjekuPRIPOVJEDAČ: Draga djeco, danas govorimo o danu kad slavimo naš planet Zemlju.

Ispričat ću vam o jednom jelenu koji je često razgovarao s prirodom.

JELEN: Dragi potoče! Što se tebi dogodilo? Još si prije tjedan dana bio čist i bistar i imao si titulu najljepšeg potoka u šumi. Sad si prljav i ružan.

POTOK: Jelene, jelene... Dragi moj jelene! Ne znaš ti kakva me nesreća snašla. Sve je počelo prije tjedan dana. Došli su neki đaci na izlet. Ostatke hrane, boce, pa čak i košaru su bacili u mene.

JELEN: Baš mi je žao. Razmišljam kako bih ti mogao pomoći... Ima jedna vila na kraju šume. Zovemo je čuvarica prirode. Otiđi do nje. Sigurno će ti pomoći.

POTOK: Čuvarice prirode, možeš li mi pomoći? Pogledaj me kako sam prljav.VILA: Tvoja je duša čista iako ne izgledaš najljepše, zato ću ti pomoći.

.....PRIPOVJEDAČ: Dogodilo se nešto neobično. Jedan je polarni medvjed zalutao u šumu.POLARNI MEDVJED: Jelene! Jelene! Gdje si?JELEN: Hej! Nemoj vikati, probudit ćeš cijelu šumu.POLARNI MEDVJED: Pa, neka, ionako je vrijeme da se svi probude. Proljeće je!JELEN: Dobro, sad se lijepo smiri i reci što se dogodilo.POLARNI MEDVJED: Ako ne požurimo, cijeli će se moj ledeni svijet otopiti.JELEN: Ja ne znam ništa o ledenom svijetu, ali naš starješina sigurno zna. Idi k njemu i

on će ti dati savjet. Ima jedna vrba na kraju šume. Tamo ćeš ga sigurno pronaći. Reci da te šalje jelen.

268


PRIPOVJEDAČ: Medvjed je hodao i hodao, ali nikako nije mogao naći vrbu. Odjednom je ugledao žute oči koje su se niotkud pojavile. Bio je to starješina – orao. Bio je jako mrzovoljan i nije želio goste.

ORAO: Što hoćeš? Kako si došao, tako ćeš i otići.POLARNI MEDVJED: Molim te, pomozi mi. Moj se svijet otapa. Uskoro će potpuno

nestati. Gdje ću ja onda živjeti?ORAO: U redu. Vidjet ću što mogu učiniti. A sada me ostavi! I šuma ima problema.PRIPOVJEDAČ: Orao starješina skupio je članove životinjskog vijeća i počeo govoriti.ORAO: Draga moja braćo, pola je našeg svijeta zagađeno. Moramo tražiti pomoć od ljudi.VUK: Molim? Što si rekao? Ljudi su nam vječni neprijatelji, i ti to znaš.LISICA: Ha ha ha! Puknut ću od smijeha. Ja ljudima radim štetu jer i oni nama rade

štetu. Nikako ih neću tražiti pomoć.ORAO: Braćo, mi smo očajni. Zbilja trebamo pomoć. Molim vas, razmislite o tome.KIT: Starješino! Orle!ORAO: Što se tebi dogodilo, brate morskih dubina?KIT: Ne mogu to ni izustiti. Životinje južnog dijela zemlje ugibaju zbog smeća.PRIPOVJEDAČ: Orao se posljednji put obratio životinjskom vijeću za pomoć, a onda

krenuo tražiti pomoć od ljudi. Ljudi su, naravno, pristali na dogovor. A dogovor je bio jednostavan: čuvajmo prirodu.

Ovako su se životinje obratile ljudima:

Stanari Zemlje, došli smo vas zamoliti da ne zagađujete prirodu jer je to naš i vaš dom. Budimo prijatelji i čuvajmo prirodu i Zemlju. To je najvrjednije što imamo.

LAURA BIZJAK, 5. r.OŠ POLIKLINIKE SUVAG, Zagreb

Školski hodnikŠkolski je hodnik najposjećenije mjesto u školi. Svakih četrdeset i pet minuta njime zuji stotine učenika. Učenici traže vrata iza kojih se nalazi njihova učionica, ili traže školsku knjižnicu, ili samo šeću kako bi progutali vrijeme između nastavnih sati. Približavajući se kraju hodnika, bacam oko na školski zahod. Nekada bijele pločice, koje je lani posta-vio naš domar Neno, sada su išarane ružnim tračevima i komentarima. Iako je zahod namijenjen djevojčicama, u njemu bezbrižno borave i dječaci. Zaljubljeni Sandra i Ivan se ljubakaju, pokraj umivaonika Bruno i još nekolicina njegovih prijatelja puše, a uz njih Matea i Laura tračaju Sonjinu novu suknju.

Na kraju je hodnika veliki prozor. Gledajući kroza nj, mogu vidjeti cijelo Vrapče. Zadivljeno gledam kako sunce svoje zlato prosipa po kućama i dvorištima.

Uto se prolomio zvuk zvona. Sva buka, svi učenici i profesori čarobno su nestali. Hodnikom vlada tišina.

PAULA DJAKOVIĆ, 6. r.OŠ GORNJE VRAPČE, Zagreb

Odjeci

269

G R A D Z A G R E B

Lumbarjanske suzePostoji mnogo gradova u koje odlazimo, ali samo se u neke vraćamo.

Lumbarda, malo misto na rubu otoka Korčule. Okupana suncem i ispunjena pismom ribara što bacaju parangale.

Barčica pluta na površini mora u lučici. Sidim na provi, gledam sumrak i razmišljam. Koji bed, još samo nekoliko dana i moram u Zagreb. Izmislili su tisuće načina da vrime prođe, a nijedan da se zaustavi.

Nevera je u mojim mislima. Vitar lagano pirka. Svaki sam dio ovoga mista istražila, i svaki mi vraća sićanja. Sićaju me na razgovore u marini, pržinu pod stopalima, na proplakane suze, sićaju me na večeri provedene u „Lini“ i na sve proslave i tulume.

Lumbarda je dio mene, moje prošlosti, sadašnjosti, a bome i budućnosti. A sada odlazim. Slike se vrte u mojoj glavi i suza mi klizi niz obraz. Bacam posljed-nji pogled da pozdravim svoju mirnu luku. Kilometri pričaju najtužniju priču.

DORA POLJANEC, 8. r.OŠ SAVSKI GAJ, Zagreb

Selski životNa bregu stara hiža stoji.Tak je stara da se ni let ne boji.Ni kiše, ni vetra, ni snega,s godin je preživela pune tega.Imala je puno dece i težakijer, bormeš, ni posli nisu bili laki.Trebalo se sijat, okapat, koruzu brat,a kaj posle težaku dat?!Penezi dosta nikdar,pa je dal svak kak je znal.Najbolše je bilo trsje obirat,si skup pjevat i v zaprežnim kolima svirat.Pa tek sijeno u sjenik spravit,i jabučnicu od jabuk napravit.To su se posli koje treba obavit.Eto, tam život nije lak,i gradskom čoveku čini se tak.

DIJANA KRŠIĆ, 8. r.OŠ IVANA MAŽURANIĆA, Zagreb

270


Djed slikarU ateljeu je tišina. Sunce udara u kut sobička, a na drvenom stolcu sjedi starčić i slika. Slika mene. Moje lice, portret. Ima gustu, bijelu bradu i vrlo guste obrve. Oči boje modrog neba i lulu u ustima. Ima lijep osmijeh, koji otkriva krasne bijele zube. Njegovi su prsti poput mrava u osinjaku. Stvaraju divne slike, a često slika govori više od tisuću riječi.

Po njegovim sam koracima znala što osjeća. Kada je hodao dugim polaganim kora-cima, znala sam da je tužan, a svoju bi tugu tada prenosio na platno. Stvorio bi sjetnu sliku. Maleni, lagani, živahni koraci govorili su mi da je jako sretan, da ima ideju koju će prenijeti na platno i stvoriti razigranu sliku.

Svaka mi je njegova slika govorila kakvog je raspoloženja bio kad ju je naslikao.

Djed i ja smo voljeli ići u prirodu i slušati pjev ptica, šuštanje lišća... Sljedećeg bi se dana bijelo platno pretvorilo u prirodu, u pjev ptica, žubor potoka...

Ubrzo nakon što je mene počeo slikati, oslijepio je. Više nije mogao gledati. Bila sam tužna, razočarana, ljuta na sebe iako nisam znala razlog. Pokušavao je još slikati, ali nije uspijevao. Moj nedovršen portret bila mu je posljednja slika. Nedugo je zatim umro. Bila sam neutješna. Ubrzo nakon njegove smrti umrla je i baka. Vjerojatno od tuge za djedom. Tuga za tugom... Nije prestajala.

Sada, nakon sedam godina, sve mi se čini kao san koji se ne ostvaruje... već se sva-kog dana pretvara u sve veću uspomenu.

NIVES MLINAREC, 6. r.OŠ DRAGUTINA DOMJANIĆA, Zagreb

Da sam Matija GubecProšlo je 440 godina od Seljačke bune, povijesnog događaja pobune kmetova protiv strašnog feudalca Tahija. Pokušavam se u mislima prenijeti u to vrijeme. Nije lako i pomalo je zastrašujuće.

Teško je hrvatskom seljaku živjeti u ovoj 1573. godini. Vlada neimaština i glad. Ljudi se muče i puno rade, a ne posjeduju ni vlastitu zemlju. Nema pomaka nabolje. Feudalac traži sve veće namete, a mi jedva preživljavamo. Pitam se koja je granica ljudske izdr-žljivosti. Treba pokrenuti mase. Treba dignuti glas za slobodu. Uhvatiti se oružja, ako treba. Moram povesti ljude. Vjerojatno će nas mnogo poginuti. Možda ću to baš biti ja. No, strašnije će biti onima koji prežive, a budu poraženi. Tko zna koja je moja sudbina?

Sjedim pod starom lipom i razmišljam o predstojećoj bitci. Nemamo moćno oružje, a nismo ni toliko brojni. Samo nam srce kuca uzbuđeno. Naoštrili smo srpove, vile i sjekire. Hoće li naša hrabrost biti dovoljna? Kako će naše žene i djeca sutra bez nas, ako nas više ne bude? Zašto ne možemo upravljati vlastitim životom i sudbinom?

Treba imati vjere i boriti se za slobodu hrvatskog kmeta. Treba ga potaknuti na hrabrost i odvažnost. Možda sada i nije pravi trenutak, a možda i jest. Tko zna? Zapisat će povijest.

DAMJAN ŠTOR, 8. r.OŠ MLADOST, Zagreb

Odjeci

271

G R A D Z A G R E B

SunceSunce sja

kroz bijele oblakena moje lice.

NATALIJA VIDOVIĆ, 5. r.OŠ SAVSKI GAJ, Zagreb

Bijeli ljiljanBijeli ljiljan!

Vidjeh ga u cvatumeđu ružama.

DOMINIK KANJUH, 5. r.OŠ SAVSKI GAJ, Zagreb

MiholjeSv. Mihael je zaštitnik naše župe.

Anđeli su vjerni Božji poslanici, a među njima mjesto zauzimaju tri arkanđe-la: Mihael, Gabriel i Rafael, koji izvršavaju posebne i vrlo važne uloge, osobito u odnosu na čovječanstvo.

Mihael je najcjenjeniji. U Novom zavjetu opisana je bitka između anđela koji su vjerni Bogu i pobunjenih duhova, u kojoj je Mihael strmoglavio sotonu na Zemlju i zauvijek ga izbacio s neba. Stoga je Mihael najmoćniji Božji branitelj od sila zla.

Na blagdan Sv. Mihaela svi idu na misu. U nedjelju nakon blagdana Sv. Mihaela, u Gračanima je proštenje. Ljudi se obuku u narodne nošnje. Procesija kreće ispred kapelice Sv. Mihaela. Idemo prema crkvi.

Nakon svete mise podružimo se s prijateljima. Mi, djeca, obiđemo sve kra-mare i potrošimo sav džeparac, a poslije svi idemo kući na ručak i ukusne kolače.

IVA KORDA, 6. r.OŠ GRAČANI, Gračani

272


Tko sam ja?Ja sam Antonija. Volim spavati, lijena sam, uvijek gladna, obožavam se družiti s prija-teljicama. Vrištim, pravim gluposti, trčim, ogovaram, prigovaram, svađam se, kasnim kući na ručak. Obožavam nekoliko ljudi na drugoj strani svijeta. Soba mi je oblijepljena posterima od poda do stropa. Pišem u svoj dnevnik, sanjam o savršenom životu. Trčim plačući u sobu, zaboravljam zadaće, obožavam vikende, ljeto i praznike. Slušam glasno pjesme, pjevam, iako moj glas i nije baš milozvučan. Odlazim u grad, kupujem odjeću, šećem po centrima. Šminkam se, nokti su mi u raznim bojama, nosim hrpu narukvica, prstenje i naušnice. Smeta mi kad mi netko dira kosu! Plešem čudne plesove, sramotim se u javnosti. Mrzim povrće!

Sramim se kad mama ili tata počnu pjevati ili plesati pred mojim prijateljima. Vežem kosu na različite načine, Nutellu jedem žlicom. Gledam drame, komedije, ljubavne fil-move i horore. Mrzim prati suđe, usisavati, soba mi je uvijek u neredu. Pišem po ruka-ma, crtam satima, svađam se s bratom i sestrom. U mome životu postoji osoba s kojom se smijem kada to i ne bih trebala. Pokušavam kuhati, no to nikad ne ispadne kako treba. Veseli me džeparac, kupujem razne tinejdžerske magazine. Na spavanje idem kasno sa slušalicama u ušima, budim se kasno. Obožavam čokoladu!

Sjedim za kompjutorom satima, isprobavam razne socijalne stranice, uvijek imam mobitel sa sobom. Možda ste već do sada pogodili tko sam je. Ja sam, baš kao i ti, još jedan problematičan tinejdžer.

ANTONIJA MIHELČIĆ, 7. r.OŠ TRNSKO, Trnsko

Snaga

Uzimamo je iz maminog zagrljaja,

tatinog poljupca,sretnih osmijeha

za obiteljskim stolom,nježnih riječi

kojima smo tješeni.

To je snagakoja nas oplemenjuje,daje nam sigurnost.

ANA ČALA, 6. r.OŠ OTOK, Zagreb

Odjeci

273

G R A D Z A G R E B

Sirijac u ZagrebuDječak Tarek živio je u Siriji u gradu Damasku jedanaest godina. Govorio je arapskim jezikom i pisao arapskim pismom.

Godine 2011. u Siriji je počeo rat.

S roditeljima i bratom Tarek je napustio svoju zemlju. Tamo su ostali njego-vi baka, djed, ujaci i prijatelji.

Tarekova obitelj doputovala je u Hrvatsku u grad Zagreb.

Kad je stigao u Hrvatsku, Tarek je razumio i znao reći pet hrvatskih pojmo-va: kako si, dobro, zdravo, bok, što radiš.

Proteklo je šest mjeseci otkad je dječak u Hrvatskoj. Ide u šesti razred. Sprijateljio se s mnogima, a najdraži su mu Igor i Borna.

Postupno upoznaje Zagreb. Najviše mu se sviđaju Maksimir, Bundek i Jarun. Jako je zavolio život u Hrvatskoj. Ali nedostaje mu njegova domovina Sirija, rođaci, arapska hrana.

Sada Tarek zna mnogo hrvatskih riječi.

Jednoga dana profesorica mi je predložila da napišem sastavak o sebi. Tako ću pokazati kako sam naučio hrvatski jezik. Rado sam prihvatio taj prijedlog. Drago mi je da se u nečem korisnom ravnopravno natječem s hrvatskim učenicima.

Kad se vratim u Siriju, ovim radom pohvaliti ću se svojem djedu.

TAREK ABOUD, 6. r.OŠ „DR. IVAN MERZ“, Zagreb

TratinčicaTratinčica sesakrila u travici.Tužna je bila.

MATEA LAIĆ, 6. r.OŠ GRAČANI, Zagreb

274


Šalići, šalići...„Ajde, ljudi, potpišite mi se na gips!“ viknula sam iz svega glasa. Pol razreda dotrčalo je k meni. Svi osim onih koji su ponavljali biologiju i onih koji su u zadnji čas pisali šaliće... „Kaj ti to piše?“ „Koji lijepi rukopis!“ „N-I-N-A“... Bam! Profa je odjednom ušla, a nije još ni zvonilo: „Ajde, djeco, sjednite. Došla sam ranije jer je kontrolni jako dugačak.“ Žamor. Oni učenici koji su radili šaliće sad, pod odmorom, već su se nekak snašli. Ivan ga je proguto, a Monika stavila na stolac na kojem je sjedila. Karla se nije snašla, pa ga je zgužvala i bacila na pod, a Dora ga je cijelo vrijeme držala u lijevoj ruci. Kiki je preklopio šalić i stavio ga u remen te pritom dodao: „Kak kažu: – Pamet u glavu, ja kažem: Znanje u remen!“ ali tiho, da ga profa ne čuje. Petar je podijelio kontrače. Alen se odmah pobunio: „Issee, četri strane!“ Profa mi je zapovjendičkim tonom rekla: „Ti, mala, sjedni tam kod prozora i malo ga otvori.“ Našalila se: „Jesi baš morala slomit onu ruku kojom pišeš?“ Pogledala me ispod oka i nasmiješila se. Kad su svi dobili kon-trače, profa je rekla: „Možete početi.“ „Ne možemo!“ rekla je Suzana dohvaćajući kemijsku. „E, sad možemo!“ uzela ju je. Luka je promrmljao: „A jel baš moramo?!“ Nitko mu nije odgovorio. „A, ja ne mogu pisat, profesoriceee...“, požalio se Romeo. „Zakaj?“ čulo se negdje odozada. „A, gladan saaaammm...“, reko je Romeo. Nikola se nakašljao. Josip je tada provirio na Nikolin kontrač i na stol mu napisao odgovor na pitanje koje Niksa nije znao riješiti: „Klorofil.“ Karla je stalno bacala olovku na pod. Slučajno joj je ispala i onda ju je išla tražit pod stol, a ustvari je tražila šalić koji je malo-prije bacila jer je profa ušla. Marija je našla na podu Karlin šalić i poslužila se njime. Karla je uzalud tražila i ostavila prazan kontrač. Kiki nije ni vadio šalić iz remena, bilo je prekomplicirano. Monika je samo sjedila na šaliću, nije ga ni upotrijebila. Danas je bila pametna – kak bi rekla profa. Lara nije napravila šalić, a nije niti naučila, pa je škiljila u Mirijamin kontrač... Ivan je kihao i kašljao, ipak – proguto je papirić. Dora je stalno otvarala i zatvarala lijevu ruku u kojoj je bio šalić... Ja sam ih samo gledala i smijala se.

Zvrrrrr! Zbrka u razredu. „Kaj je već zvonilo?!“ „Ajme, neeee!!!“ „Joj, neću stić!“ „Ja sam stigla!“ pohvalila se Nina. „E, vidiš, tak ti se piše kontrač!“ dodala sam.

HANA ŠAŠKIN, 7. r.I. OŠ DUGAVE, Zagreb

Vježbam do nezamislivogaJoj, ta Ema! Pa ona sve zna! Ajme, kako si ti pametna! Pa, kako to uspijevaš?!

Takve rečenice najčešće čujem od svojih vršnjaka. Priznajem, laska mi to. Drago mi je što sam takva osoba. Želim biti takva. Samo ponekad pomislim kako sam postala takva. Koja je moja motivacija? Zašto sam toliko drugačija od ostalih? Je li to dobro?

Lako je postavljati pitanja, ali naći odgovor mnogo je teže. Svejedno, mislim da vrijedi pokušati.

Odjeci

275

G R A D Z A G R E B

Istina je da sam počela od nule. Zbog gluhoće sam progovorila tek u trećoj godini. Dakle, dvije sam godine zaostajala za svojim vršnjacima. Teško je povjerovati! Često se pitam kako su se moji roditelji osjećali kad su saznali za moju gluhoću. Gdje su pronaš-li snagu za odgajanje gluhog djeteta? Drago mi je da su uspjeli jer zbog njih sam danas takva kakva jesam. Toliko su truda uložili u mene! Svaki smo dan vježbali izgovor, učili razne pjesmice... Više se i ne sjećam svega. Bila sam zbilja malena. Malo-pomalo i osjetio se napredak. Pokazalo se da sam ja sve to dobro upijala. Kako je vrijeme pro-lazilo, moje je govor sve više sličio normalnome govoru. Onda sam krenula u školu. Sve učenje bilo mi je mačji kašalj u usporedbi s učenjem govora. Preskakala sam sve veće i veće prepreke. Osjećaj zadovoljstva bio je sve bolji. „Pa, ja to mogu!“ pomislila sam. Imam toliko mogućnosti. Zašto ih ne iskoristiti? Motivaciju sam našla u svojoj želji za lijepim i normalnim životom. Najveći su mi uzor moji roditelji.

Vjerujem da mnogi moji vršnjaci ne razmišljaju previše o svojoj budućnosti. Istina je da sam dosta zrela za svoje godine. Gluhoća mi je otežala život, ali me pretvorila u osobu kakva jesam. Naučila me da se trudim. Zbog nje sam stekla marljivost i upornost. Puno više cijenim svoj uspjeh. Ja sam živi dokaz da se vježbom može postići nezamisli-vo. Ne bih to ni za što mijenjala.

I dalje ću nastaviti upijati znanja i vještine. Postigla sam mnogo, ali znam da mogu više. Uvijek ću tražiti još. Znam da nikada neću biti savršena, ali mogu biti blizu savr-šenstva. I što je najvažnije, bit ću slobodna!

EMA SUBOTIČANEC, 8. r.OŠ LJUBLJANICA, Zagreb

Našim generalimaDragi naši generali, Markaču i Gotovino,sretna vas je dočekala vaša domovina.Nedužni ste bili u zatvoru u Haagu,podnijeli ste žrtvu za Hrvatsku dragu.Vi ste se borili za pravednu stvarzato vam je sloboda zasluženi dar.I moja obitelj molila se čestoza vaš povratak u najdraže mjesto.Neka istina o Domovinskom ratubude na ponos svakome Hrvatu.

LUCIA PATRICIA KNEŽEVIĆ, 6. r.OŠ SAVSKI GAJ, Zagreb

276


Ljetno glagoljanjeLežim na plaži, zrake sunca griju mi tijelo.Nožnim prstima igram se pijeskom.Ulazim u more, prolaze me trnci.Plivam.Zaronim.Izronim.U daljini nazirem brod.Osjećam miris soli i nježnost povjetarca.Sunce me obasjava.Smiješim se moru.Izlazim na obalu i hrlim u zagrljaj starome čempresu.

ANITA ZBINJOVSKI, 6. r.OŠ TRNJANSKA, Zagreb

Najveće bogatstvoJednom davno u dalekoj zemlji živjela su četiri godišnja doba: Jesen, Zima, Proljeće i Ljeto. Živjeli su skladno i mirno jer je njima vladao mudar i pošten kralj.

Ubrzo se kralj razbolio i na samrti rekao: „Neka najbolji među vama bude moj nasljednik i neka uzme sva moja bogatstva.“ Nakon tih je riječi umro. Sva su godišnja doba bila jako tužna i silno su plakala. Ljeto je ipak obrisalo suze i reklo: „Moramo izabrati novoga kralja.“

Godišnja su doba počela razgovarati o izboru novoga kralja, a razgovor se uskoro pretvorio u svađu. Svi su međusobno vikali i htjeli su dio bogatstva za sebe. Proljeće se ipak htjelo mirno dogovoriti, ali ga nitko nije čuo od sline buke.

Uskoro su počeli podmetati jedno drugome. Ljeto je zimi otopilo sve zalihe leda, a Jesen je Ljetu uništila sunčane lopte. Proljeće je vidjelo da im prijeti veliki sukob te je stalo na panj i povikalo: „Prestanite se svađati. Dosta je bilo! Zar ne vidite da uništavamo prijateljstvo? Ako želimo da ovo kraljevstvo preživi, moramo biti složni, a ne svađati se!”

Zima, Jesen i Ljeto čuli su riječi Proljeća i shvatili koliko je u pravu. Zbog njegove mudrosti imenovali su ga za novoga kralja. Proljeće nije htjelo prihvatiti krunu i bogat-stvo. Reklo je da već ima najveće bogatstvo: prijateljstvo.

GORAN IVANOVIĆ, 5. r.OŠ BUKOVAC, Zagreb

Odjeci

277

G R A D Z A G R E B

Jesen i zimaŽuti list padnesa visokoga stablana zemlju vlažnu.Mala pahuljatamo, gore na nebuzaplesala ples.

NEVA DOBRIĆ, 5. r.OŠ JURE KAŠTELANA, Zagreb

Sretan i zdravTlak mi je skočio do neba, crven sam k’o čili papričica, znojim se, usta su mi suha, oči lete po ekranu, prsti nervozno udaraju po tastaturi, u glavi mi bubnja, u ušima zuji...

Ne, nisam se zaljubio! Tako izgledam dok igram igrice! Ja sam hipertenzičar ili tlakaš, kako kaže moja baka, tlakašica, a četrnaest mi je godina tek.

Sasvim slučajno otkrilo se da imam povišen krvni tlak. U petom razredu na sistematskom pregledu medicinska sestra Mara ozbiljno je klimala glavom mjere-ći mi tlak treći put zaredom. Čudom se čudila i mislila da se tlakomjer pokvario. Tlak mi je bio pre pre previsok i u sljedećoj sam sekundi bio u ordinaciji školske liječnice Šarac, preko reda. Doktorica mi je počela objašnjavati kako trebam pro-mijeniti način prehrane, kako se trebam više kretati, kako ne smijem puno sjedi-ti ispred računala, a mami je napisala podužu čitabu. Hitno se moram javiti svojoj obiteljskoj liječnici!

Već drugi dan, s gomilicom uputnica, mama i ja u Klaićevoj smo cijeli dan proveli na detaljnoj obradi i promatranju. Internisti, pedijatri, laboranti, kardiolo-zi pregledavali su me od glave do pete, izvadili pet bočica krvi, prikopčali me na EKG i detaljno snimili ultrazvukom. Doma se vraćam s holterom krvoga tlaka, spravicom koja mi u sljedeća 24 sata mjeri tlak. I gle čuda! Nalazi su bili skoro skroz u redu.

Kardiologinja je u meni odmah prepoznala ljubitelja visokokaloričnih ćevapa i kebaba, bucu koji obožava svoj laptop i dan provodi uz veliki ili mali ekran. Baka i ja redovito smo mjerili vrijednost svojih tlakova ujutro i navečer. Hipertenzija je nasljedna. Tlak mi je oscilirao od visokoga do normalnoga, ali svoje navike pre-hrane i kretanja uopće nisam mijenjao do jedanaestoga mjeseca prošle godine. Tad se dogodio jedan veliki KLIK! Otvorile su mi se oči i uši u onoj istoj Klaićevoj!

Moja me kardiologinja ubacila u poseban program za regulaciju krvnoga tlaka djece i mladih. Za početak nema pretjeranog naprezanja i ništa ne radimo nasilu. Psihologinja iz tima pročitala me poput Bonda, Jamesa Bonda, i u mom psihopro-

278


filu piše da sam iznadprosječno intelektualno razvijen pa sam mogu donositi dobre, a (kao od šale) odbaciti loše životne navike. Fizioterapeutkinja je razradila trening pješačenja (s kojim se još nisam sljubio) od pet kilometara dnevno. Pješačenje mogu kombinirati s điranjem na bicu, a u šetnji me prati moj labrador Švrćo. Mama je nabavila orbitrec i bučice pa zajedno vježbamo dok mjuza trešti do daske. Ne ubijamo se od aktivnosti! Ako se oznojimo, odmah napravim stan-ku. Najviše me razveselila nutricionistkinja. Žena me tjera da jedem ne tri, ne četiri, nego šest puta dnevno. Kvaka je u količini. Malo, ali zdravo! Doručkujem sve u light verziji. Nemasno mlijeko ili jogurt, raženi kruh i malo pureće salamice. Ručam i večeram kuhano meso i povrće, za dva međuobroka maznem koji keksić ili voćku, a prije spavanja jogurt i zobene pahuljice. Master šefica mama napuni-la je kuhinju zdravim začinima (kurkumom, đumbirom, korijanderom, kardamo-mom) i grickalicama. Ne, ne jedem smokiće i kokice! U umjerenim količinama potamanim bademe i lješnjake, a od čipsa u obzir dolazi samo onaj od jabuke.

Bome sam se stesao! Imam punih osam kila manje! Uskoro ću u šoping po nove trapke.

U Klaićevoj sam se sprijateljio s Josipom koji nema viška sala, ali ima srčanu manu zbog koje boluje od hipertenzije. Vršnjaci smo. Josip će, nažalost, cijeloga života piti tablete za snižavanje krvnoga tlaka jer ne može utjecati na svoje zdravstveno stanje kao ja. Tlak će s vremenom ostaviti posljedice na njegovim unutarnjim organima.

U Klaićevoj sam naučio razmišljati pozitivno. Laptop mi više nije najbitniji. Vikendom igram igrice i zapjenim se i pocrvenim kao danas, a onda pauziram do sljedećega petka. Zgriješim povremeno i s čokoladom, ali pojedem samo nekoliko kockica. Prema savjetu nutricionistkinje, potpuno sam odbacio gazirane sokove i pijem isključivo čistu vodu. Zdrav sam i sretan! Bolje se i pametnije brinem o svome mladom životu. Jes!

DAVID LONČAR, 8. r.OŠ MARIJE JURIĆ ZAGORKE, Zagreb

Vrijeme je za odlukuBliži se kraj osmog razreda, kraj moga osnovnoškolskog obrazovanja. Vrijeme je za odluku. Na pitanje što ću biti kad odrastem teže je odgovoriti nego prije neko-liko godina. U nižim razredima maštao sam o raznim zanimanjima. Danas maštam samo o jednom. Želim postati policajac.

Roditelji nisu zadovoljni mojim odabirom. Pronalaze same negativnosti u tom poslu. Odgovaraju me od opasnog i podcijenjenog zanimanja. Sugeriraju mi per-spektivnija, zanimljivija i bolje plaćena zanimanja. Uvjeravaju me u pogrešno mišljenje o tom zvanju, misleći o policajcima samo kao o osobama koje nas žele kazniti, oduzeti vozačku i strpati u zatvor.

Ja policajce doživljavam sasvim drugačije. Vidim ih kao pravednike u službi pro vođenja zakona. Za mene policajac ne znači samo „plavac“ na motoru ili u

Odjeci

279

G R A D Z A G R E B

automobilu koji će mi iz zasjede uperiti mjerač brzine, nego je to i spasilac koji će upozoriti neoprezne i neodgovorne vozače, što ne misle na tuđe živote, na posljedice koje bi mogli prouzročiti prebrzom vožnjom i neodgovornim ponaša-njem. Zato želim biti policajac.

Kad bih mogao spriječiti nasilnička ponašanja, krađe i ubojstva, za mene bi bio postignut životni cilj. Želio bih biti pravedan, nepotkupljiv i dosljedan u provođe-nju svoga znanja i zanimanja.

Znam da ću jednoga dana moći ostvariti svoje želje, maštanja i snove, a moji će roditelji biti ponosni na mene.

PATRIK MEŽNARIĆ, 8. r.OŠ GRAČANI, Zagreb

Kora prijateljstvaPrijateljstvo je kao debela kora hrasta: čvrsta.

Štiti me od oluja i vjetrova.Svaki će udarac trag ostaviti i kad bol s vremenom prestane,

taj će me grubi ožiljak zauvijek na sukob podsjećati.

Takvo je prijateljstvo.Ono me brani, čuva, snagu daje, iz dubine korijena kroz tijelo hrani.

I što je udaraca manje, tim je moja kora ljepša.Što je manje ružnih riječi, prijateljstvo nas jače povezuje.

I hrast i ja u zajednici živimo, a u suživotu sa svima oko sebe.I svi oni moju koru oblikuju:

što u proljeće puna života rosu prenosi, ljeti razdragano tajne skriva,na raskoš života sjetno ujesen gleda, a pod snijegom gladnom vjetru prkosi.

Baš kao hrast, i prijatelj u svojim rukama povjerenje nosi,i to lagano, tiho, gotovo neprimjetno.

Povjerenje što obavija, šumi, prožima, protiv kojega nema sile ni zakona.

A pod olujnim nebom života moja kora se prijateljstvom hrani, natapa.I upravo tada snagu pronalazi da bude svježa i postojana.

MARKO SELJAN, 7. r.OŠ AUGUSTA HARAMBAŠIĆA, Zagreb

280


Vukomerec – zelena zagrebačka oazaTople sunčeve zrake miluju mi lice i – stvarajući vesele šare na zidovima moje sobe – zovu na buđenje. Preda mnom je još jedan krasan proljetni dan.

Osluškujem cvrkut ptica iz šumice preko puta svoje kuće. Stara stabla daju hlad, što oduševljava sve koji ljeti stignu k nama iz vrele užurbanosti središta grada; kod nas je uvijek nekoliko stupnjeva Celzijevih manje.

Odnedavno su na starom hrastu svoj dom svili i divlji golubovi. Djed kaže da su oni pokazatelji čistoće okoliša. Umjesto ispušnih plinova automobila, ujutro možemo omi-risati rosom okupanu travu i vesele glavice proljetnica.

S prozora moje sobe pruža se pogled na zelene obronke Zagrebačke gore i zidine Medvedgrada na jednoj strani, a na drugoj na dijelove vodocrpilišta Sašnjak, koje opskrbljuje pitkom vodom velik dio Zagreba. Nekad su se na ovom području starosje-dioci mahom bavili povrtlarstvom i svojim zdravim proizvodima hranili Zagrepčane. Sretna sam što kod nas iz slavine teče ukusna pitka voda, jer znam da je ona nedo-stupna stanovnicima u mnogim dijelovima Zemlje.

Iako je urbanizacija neminovna, smeta mi što se brojne livade u gradu pretvaraju u gradilišta, na kojima ubrzano niču betonski stambeni blokovi. Tako su iz svojih staništa protjerane mnoge životinjice, uništene biljne vrste. Urbanizacija donosi povećan pro-met, zagađen zrak i brojne ljude, od kojih mnogi ne vode računa o okolišu i njegovoj zaštiti.

Naše je naselje Vukomerec krasna zelena oaza na rubu metropole i mi se moramo potruditi da takvom i ostane. Valja voditi računa da bude čisto, održavati svoje okuć-nice i upozoravati na potrebu očuvanja svih biljnih i životinjskih vrsta.

Na mojoj magnoliji već se godinama gnijezdi isti par kosića. S nestrpljenjem ih išče-kujemo svakoga proljeća. Da im tu nije dobro, ne bi se uporno vraćali, zar ne?

ANA PLENČA, 7. r.OŠ VUKOMEREC, Zagreb

LjubavOsjećaj koji se opisuje kao najdivniji od svih...Leptirići u trbuhu.Cjelodnevno razmišljanje o tebi.Nedorečene misli,usmjeren pogledna velikom odmoru.Jednostavno: ti.

LUKA BOČKAJ, 6. r.OŠ TRNJANSKA, Zagreb

Odjeci

281

G R A D Z A G R E B

PisanjePa, tko sam ja? Da vidimo malo unatrag...

Kad sam bila manja, gledala bih sve one silne filmove na televiziji u kojima ljudi u kojekakvim avanturama otkriju tko su oni zapravo. A meni, onako maloj, nije bilo jasno što mene, kao osobu, definira.

Vrsta glazbe koju slušamo, filmovi koje volimo, ljudi s kojima se družimo?

Ni sad mi nije jasno.

Nikad nisam nikog pitala, kad dobro promislim.

Mislim da naši izbori u životu određuju tko smo mi.

Ali kako da sada to znam?

Volim komedije i akcijske filmove, slušam pop glazbu, ne volim petarde, treniram taekwondo, prije sam trenirala tenis, volim pisanje, volim čitanje, idu mi jezici (oboža-vam engleski), dobro crtam, želim proputovati svijet, želim... postati književnica kad odrastem.

Oduvijek najviše volim pisanje.

Odmalena mi ide od ruke. Ne znam zašto, ne znam kako i ne znam odakle – ali znam da mi je najlakše laptop staviti u krilo, otvoriti Microsoft Word i pisati. Ideje mi stalno padaju na um i to je, jednostavno, nešto što je oduvijek bilo tako.

Um mi je kao... košnica. U njemu su ideje; pojavi se jedna i odmah se nadoveže na druge, stvara likove i razne radnje koje bi se u priči trebale dogoditi. U školi, u knjizi, u televizijskoj seriji – svugdje dobivam ideje od kojih se onda rađaju slične ideje i pove-zuju s raznim prijašnjim. Ponekad si mrmljam u bradu, pokušavajući odglumiti onaj scenarij koji mi stoji u glavi.

Dok neki učenici gunđaju i žale se ako nam je zadano pisanje sastavka za zadaću, ja se radujem i već prije odlaska kući iz škole, osmišljavam temu za pisanje.

I čitati sam voljela oduvijek. Lako mi je povezati se s likovima, uživjeti se u priču i napeto iščekivati razne zaplete i rasplete.

Htjela bih da jednog dana, kad odrastem i kad mi pisanje postane zrelije, moji rado-vi tako djeluju na ljude. Htjela bih pisati romane u kojima će čitatelji uživati i gutati svaku pročitanu riječ u napetom iščekivanju sljedeće stranice.

Dakle, sada još ne znam tko sam.

Ali mislim da znam što želim.

NIKA ZELJKO, 7. r.OŠ VRBANI, Zagreb

282


KolačićiTreba li čovjeku pomoći u nevolji, treba li s njim podijeliti ono malo novca što nosim u džepu? Hoće li mu lakše biti ako mu se samo nasmiješim?

Kiša je polako sipila, sitna ali neumorna. Vjetar je kovitlao lišće zrakom. Zabundan u jaknu s kapuljačom na glavi, žurno sam koračao prema prodavaonici. Želio sam pojesti nešto slatko. U džepu sam prevrtao dvadeset kuna. Na samu pomisao toplih forneta želudac mi se uzbudio. Osvijetljeni ulaz u trgovinu pružao je jedinu toplinu u ovo tmurno predvečerje. Pokraj ulaza stajala je žena. Ispružila je ruku i nijemo gledala. Uz nju je stajala djevojčica malo mlađa od mene. Rukom je pridržavala ofu-canog medu. I on kao da traži toplinu. Ljudi izlaze pognutih glava s vrećicama u rukama. Prave se da uopće ne primjećuju majku s djetetom. Preko puta je kiosk s mirisnim kolačićima. Moj želudac brunda. Moji su se osjećaji uzbudili. Možda je toj djevojčici još gore?! Ona može samo sanjati tople kolačiće. Ipak, krenuo sam prema kiosku. Zamolio sam prodavačicu da u dvije vrećice stavi kolače za dvadeset kuna.

Tople vrećice grijale su mi ruke. Krenuo sam prema djevojčici. Stavio sam joj u ruku vrećicu s kolačima. Podigla je tužan pogled, a u dnu oka zasvijetlila je iskrica. Blagi smiješak pojavio se u kutu usana.

Ja sam se utopio u gomili ljudi ponosan na sebe. I kolačići su mi bili nekako slađi.

ANTUN LUKA KANDRAČ, 8. r.OŠ LJUBLJANICA, Zagreb

Lice prošlostiOkrećemo se često prema licu prošlosti

razmišljajući kako smo mogli tada postupiti.Tugujemo za prošlim trenutcima ne misleći

da, žaleći za starim, propuštamo nove.Nedostaju nam ljudi, stvari, mogućnosti

koje smo imali u prošlosti.Shvatila sam...

Sve što je u prošlosti, treba tamo i ostati.Lijepo je gledati stare uspomene,

ali ne smijemo žaliti za njima.Ne smijemo plakati za ljudima

koje smo tada imali.Postoji razlog zašto ih nema u našoj budućnosti.

Podigni glavu i kreni dalje!

MARGITA MIŠE, 8. r.OŠ OTOK, Zagreb

Odjeci

283

A B E C E D N I P O P I S S V I H U Č E N I K A S U D I O N I K A

Abecedni popis svih učenika sudionika(po županijama)


TONI BOROVINA, 7. r.,OŠ PETRA KANAVELIĆA, Korčula

NINA ČIHORATIĆ, 8. r.,OŠ „BRAĆA GLUMAC“, Lastovo

DANIJELA FAJDETIĆ, 6. r.,OŠ IVANA GUNDULIĆA, Dubrovnik

MIHAELA GAVRIĆ, 6. r.,OŠ IVANA GUNDULIĆA, Dubrovnik

PETRA HAZDOVAC, 8. r.,OŠ OREBIĆ, Orebić

JOSIP IVANČEVIĆ, 7. r.,OŠ PETRA KANAVELIĆA, Korčula

ANTE JERIČEVIĆ, 8. r.,OŠ PETRA KANAVELIĆA, Korčula

TESA JURJEVIĆ, 7. r.,OŠ PETRA KANAVELIĆA, Korčula

TINA KAPOR, 7. r.,OŠ PETRA KANAVELIĆA, Korčula

KARLO KAŠTELAN, 7. r.,OŠ OREBIĆ, Orebić

ANTONIO KNEZ, 7. r.,OŠ LAPAD, Dubrovnik

SARA KOPAČ, 7. r.,OŠ PETRA KANAVELIĆA, Korčula

FANI LOZICA, 6. r.,OŠ PETRA KANAVELIĆA, Korčula

MIA LOZICA, 7. r.,OŠ PETRA KANAVELIĆA, Korčula

VALENTINA OPAČAK, 8. r.,OŠ OREBIĆ, Orebić

PAULA PETKOVIĆ, 5. r.,OŠ PETRA KANAVELIĆA, Korčula

MARIJA MAGDALENA RADIĆ, OŠ PETRA KANAVELIĆA, Korčula

MARA RISTESKI, OŠ PETRA KANAVELIĆA, Korčula

KARLO ŠKOKIĆ, 7. r.,OŠ PETRA KANAVELIĆA, Korčula

IVANA VRDOLJAK, 7. r.,OŠ PETRA KANAVELIĆA, Korčula

SPLITSKO-DALMATINSKA ŽUPANIJA

HELENA BACELJ, 6. r.,OŠ BRAĆE RADIĆA, Bračević, Donji Muć

KLARA BILANDŽIĆ, 6. r.,OŠ ANTE STARČEVIĆA, Dicmo

IVAN BRAŠKIĆ, 6. r.,OŠ „GROHOTE“, Grohote, Šolta

GORANA BUZDOVAČIĆ, 6. r.,OŠ ANTE STARČEVIĆA, Dicmo

DARIO ĆAPETA, 5. r.,OŠ ANTE STARČEVIĆA, Dicmo

ELEONORA ĆATIPOVIĆ, 6. r.,OŠ ANTE STARČEVIĆA, Dicmo

JULIJA ELEZ, 5. r.,OŠ BRAĆE RADIĆA, Bračević, Donji Muć

DOMINIK GRČIĆ, 5. r.,OŠ ANTE STARČEVIĆA, Dicmo

IVAN MILE JURINOVIĆ, 5. r.,OŠ ANTE STARČEVIĆA, Dicmo

IVANA MARIJA KERUM, 5. r.,OŠ BRAĆE RADIĆA, Bračević, Donji Muć

MARIJA KOKAN, 5. r.,OŠ ANTE STARČEVIĆA, Dicmo

ANTE KOLUDROVIĆ, 7. r.,OŠ „GROHOTE“, Grohote, Šolta

MODESTY LEU, 5. r., OŠ „GROHOTE“, Grohote, Šolta

JULIJA MIHOVILOVIĆ, 6. r.,OŠ „GROHOTE“, Grohote, Šolta

TONĆI MILOŠ, 5. r.,OŠ ŽRNOVNICA, Žrnovnica

LEA PURTIĆ, 5. r.,OŠ „GROHOTE“, Grohote, Šolta

ANĐELA RADANOVIĆ, 5. r.,OŠ ANTE STARČEVIĆA, Dicmo

TONI RADICA, 5. r.,OŠ ŽRNOVNICA, Žrnovnica

ANTONELA ROGULJ, 5. r.,OŠ ANTE STARČEVIĆA, Dicmo

PETRA SAVANOVIĆ, 8. r.,OŠ TUČEPI, Tučepi

IVAN ŠARIĆ, 6. r.,OŠ TUČEPI, Tučepi

GLORIA ŠUMELJ, 6. r.,OŠ TUČEPI, Tučepi

ŠIBENSKO-KNINSKA ŽUPANIJA

DOMINA ĆURKOVIĆ, 5. r.,OŠ TINA UJEVIĆA, Šibenik

LOVRO ERCEGOVIĆ, 7. r.,OŠ TINA UJEVIĆA, Šibenik

FRANKA FRKIĆ, 7. r.,OŠ VJEKOSLAVA KALEBA, Tisno

ROBERT JURIN, 7. r.,OŠ TINA UJEVIĆA, Šibenik

ANTE PERIŠA, 7. r.,OŠ TINA UJEVIĆA, Šibenik

ZADARSKA ŽUPANIJA

ANTONELA BAČINIĆ, 6. r.,OŠ „VLADIMIR NAZOR“, Neviđane

KORINA BEŠIĆ, 7. r.,OŠ PETRA PRERADOVIĆA, Zadar

EVELIN DELIĆ, 8. r.,OŠ ŠIME BUDINIĆA, Zadar

JOSIP DEMO, 7. r.,OŠ „SV. FILIP I JAKOV“, Sv. Filip i Jakov

LUKA DIJAN, 7. r.,OŠ SUKOŠAN, Sukošan

KATARINA JUKIĆ, 7. r.,OŠ STARIGRAD, Starigrad Paklenica

284

OdjeciA B E C E D N I P O P I S S V I H U Č E N I K A S U D I O N I K A

ANTONIO MIOČIĆ, 6. r.,OŠ JURJA BARAKOVIĆA, Ražanac

DARIJA PERIĆ, 5. r.,OŠ BARTULA KAŠIĆA, Zadar

ANA ŠARIĆ, 7. r.,PRIVATNA OSNOVNA ŠKOLA NOVA, Zadar

TEA TOMAN, 8. r.,PRIVATNA OSNOVNA ŠKOLA NOVA, Zadar

DAJANA TOMIĆ, 8. r.,OŠ NIKOLE TESLE, Gračac

RENATA TOMIĆ, 5. r.,OŠ NIKOLE TESLE, Gračac

FILIP VIDOVIĆ, 7. r.,OŠ BARTULA KAŠIĆA, Zadar

ANDREJ ZEC, 5. r.,OŠ NIKOLE TESLE, Gračac

LIČKO-SENJSKA ŽUPANIJA

NIKA BARIČEVIĆ, 6. r.,OŠ DR. JURE TURIĆA, Gospić

LUKA ĐUKIĆ, 5. r.,OŠ DONJI LAPAC, Donji Lapac

MARKO ĐUKIĆ, 6. r.,OŠ DONJI LAPAC, Donji Lapac

ROBERTA ERNEK, 6. r.,OŠ DR. JURE TURIĆA, Gospić

LUKA KLJAJIĆ, 6. r.,OŠ DONJI LAPAC, Donji Lapac

NIKOLINA STEVIĆ, 8. r.,OŠ DONJI LAPAC, Donji Lapac

FRANJO TUNJIĆ, 7. r.,OŠ DONJI LAPAC, Donji Lapac

ERIKA ZUBAN, 5. r.,OŠ DONJI LAPAC, Donji Lapac

ISTARSKA ŽUPANIJA

EMILY ANĐELKOVIĆ, 6. r.,OŠ KAŠTANJER, Pula

GABRIELA ANTOANC, 5. r.,OŠ MILANA ŠORGA, Oprtalj

SELMA BARJAMOVIĆ, 5. r.,OŠ MARIJE I LINE, Umag

MARKO BELJAN, 7. r.,OŠ MONTE ZARO, Pula

ELVIN BEŠIĆ, 7. r.,OŠ MARIJE I LINE, Umag

GAJA BOHTE, 8. r.,OŠ MATE BALOTE, Buje

MATEA BRAJKOVIĆ, 7. r.,OŠ VLADIMIRA NAZORA, Pazin, PŠ TRVIŽ, Pazin

PAOLA BRAJKOVIĆ, 7. r.,OŠ VLADIMIRA NAZORA, Pazin

MANUEL BROZOLO, 7. r.,OŠ MILANA ŠORGA, Oprtalj

JANA BUDIMIR, 6. r.,OŠ „IVO LOLA RIBAR“, Labin

ENA DAUTOVIĆ, 7. r.,OŠ MARIJE I LINE, Umag

LAURA FONTANA, 7. r.,OŠ MARIJE I LINE, Umag

EMA GORTAN, 6. r.,OŠ VLADIMIRA NAZORA, Pazin

RAQUELLA GRBAVČIĆ, 5. r.,OŠ MONTE ZARO, Pula

SARA HEK, 7. r.,OŠ VLADIMIRA NAZORA, Pazin

EMIR HODŽIĆ, 6. r.,OŠ „IVO LOLA RIBAR“, Labin

DORA HRELJA, 7. r.,OŠ MATE BALOTE, Buje

JAN HUŠAK, 5. r.,OŠ „GIUSEPPINA MARTINUZZI“, Pula

SIMONA IVIĆ, 8. r.,OŠ VLADIMIRA NAZORA, Pazin, PŠ LUPOGLAV, Lupoglav

MONIKA JURCAN, 8. r.,OŠ VLADIMIRA NAZORA, Pazin

EDI KAČARIK, 6. r.,OŠ MATE BALOTE, Buje

NINA KALIN, 6. r.,OŠ MATE BALOTE, Buje

GIANNA KOZLOVIĆ, 8. r.,OŠ MATE BALOTE, Buje

VALENTIN KUHARIĆ, 7. r.,OŠ VLADIMIRA NAZORA, Pazin, PŠ LUPOGLAV, Lupoglav

ANDREA LUKANOVIĆ, 5. r.,OŠ MONTE ZARO, Pula

ANTON MACAN, 5. r.,OŠ „GIUSEPPINA MARTINUZZI“, Pula

VALENTINA MACUKA, 8. r.,OŠ MARČANA, Marčana

SARA MARTINOVIĆ, 5. r.,OŠ MARIJE I LINE, Umag

ANDREJ MATIĆ, 8. r.,OŠ MATE BALOTE, Buje

MATEA MATIJAŠIĆ, 7. r.,OŠ VLADIMIRA NAZORA, Pazin

DAVID METZ, 8. r.,OŠ MILANA ŠORGA, Oprtalj

NIKOLA MIJALICA, 5. r.,OŠ MONTE ZARO, Pula

MATIJA MILOŠEV, 6. r.,OŠ MONTE ZARO, Pula

LAURA NAĐ, 6. r.,OŠ MONTE ZARO, Pula

ELA PAHOR, 7. r.,OŠ VAZMOSLAVA GRŽALJE, Buzet

MIA PEJIĆ, 6. r.,OŠ MATE BALOTE, Buje

JAKOV PERČIĆ, 7. r.,OŠ VLADIMIRA NAZORA, Pazin, PŠ TRVIŽ, Pazin

PETRA PRENI, 8. r.,OŠ SVETVINČENAT, Svetvinčenat

PAOLA RAČIĆ, 6. r.,OŠ MONTE ZARO, Pula

EMA RADOLOVIĆ, 6. r.,OŠ TONE PERUŠKA, Pula

KATJA RADOLOVIĆ, 6. r.,OŠ MONTE ZARO, Pula

VALENTINA RANIĆ, 8. r.,OŠ MATE BALOTE, Buje

LARISA ROJNIĆ, 6. r.,OŠ MATE BALOTE, Buje

NIKA SARAČEVIĆ, 7. r.,OŠ MARIJE I LINE, Umag

IVAN SLIJEPČEVIĆ, 6. r.,OŠ MONTE ZARO, Pula

ANAMARIJA SOKAČ, 7. r.,OŠ MARIJE I LINE, Umag

VID STIPČEVIĆ, 7. r.,OŠ „GIUSEPPINA MARTINUZZI“, Pula

GLORIA SUTON, 5. r.,OŠ MONTE ZARO, Pula

Odjeci

285


JAKOV ŠIMARA, 5. r.,OŠ MARIJE I LINE, Umag

EVA ŠIMEC, 8. r.,OŠ MATE BALOTE, Buje

LEA ŠIPETIĆ, 6. r.,OŠ MONTE ZARO, Pula

NINA ŠKOPAC, 5. r.,OŠ MARIJE I LINE, Umag

ANA MARIA ŠORGO, 7. r.,OŠ MARIJE I LINE, Umag

ADRIANA ŠRAMEK, 6. r.,OŠ MATE BALOTE, Buje

DIJANA TANJIĆ, 6. r.,OŠ „IVO LOLA RIBAR“, Labin

PETRA UJČIĆ, 8. r.,OŠ VLADIMIRA NAZORA, Pazin

SARA UKOTIĆ, 7. r.,OŠ VLADIMIRA NAZORA, Pazin, PŠ TRVIŽ, Pazin

DEBORA VESNAVER, 8. r.,OŠ MATE BALOTE, Buje

ADAM VOZILA, 6. r.,OŠ „IVO LOLA RIBAR“, Labin

PRIMORSKO-GORANSKA ŽUPANIJA

TIN AGANOVIĆ, 8. r.,OŠ „RIKARD KATALINIĆ JERETOV“, Opatija

MATEJ ANIĆ, 7. r.,OŠ „BRAJDA“, Rijeka

ANTONJELA ANTIĆ, 8. r.,OŠ ZVONKA CARA, Crikvenica

KARLA ANTIĆ, 5. r.,OŠ ZVONKA CARA, Crikvenica

ROMINA ANTIĆ, 7. r.,OŠ ZVONKA CARA, Crikvenica

SARA BARIĆ, 7. r.,OŠ „NIKOLA TESLA“, Rijeka

LUCIJA BISTROVIĆ, 6. r.,OŠ „NIKOLA TESLA“, Rijeka

IVA BOLF, 5. r.,OŠ DR. BRANIMIRA MARKOVIĆA, Ravna Gora

DOMINIK BOSANAC, 5. r.,OŠ ZVONKA CARA, Crikvenica

IVAN BUDISLAVIĆ, 6. r.,OŠ „VLADIMIR GORTAN“, Rijeka

LIZA CHERNOVA, 6. r.,OŠ BELVEDERE, Rijeka

ERIKA CRNIĆ, 7. r.,OŠ BELVEDERE, Rijeka

IVA CRNKOVIĆ, 6. r.,OŠ „ZAMET“, Rijeka

IVAN ČAGALJ, 7. r.,OŠ „PEĆINE“, Rijeka

MAJA DE MATTEO, OŠ BELVEDERE, Rijeka

LANA DEŠMAN, 6. r.,OŠ ZVONKA CARA, Crikvenica

PAOLO DUGANDŽIĆ, 6. r.,OŠ ZVONKA CARA, Crikvenica

VIKTOR FINDERLE, 7. r.,OŠ „BRAJDA“, Rijeka

ANA FRKOVIĆ, 7. r.,OŠ SKRAD, Skrad

ANA FUĆAK, 7. r.,OŠ „BRAJDA“, Rijeka

LUCIANA FUKS, 7. r.,OŠ „PEĆINE“, Rijeka

SAŠA GAJIĆ, 6. r.,OŠ ZVONKA CARA, Crikvenica

SARA GRGURIĆ, 8. r.,OŠ „ČAVLE“, Čavle

PETRA GUDELJ, 6. r.,OŠ BELVEDERE, Rijeka

ANJA HOGE, 8. r.,OŠ „PETAR ZRINSKI“, Čabar

MARIN JURČIĆ, 5. r.,OŠ ZVONKA CARA, Crikvenica

PETRA JUTROVIĆ, 8. r.,OŠ „TURNIĆ“, Rijeka

FILIP KAČIĆ, 7. r.,OŠ „BRAJDA“, Rijeka

FILIP KARADŽIĆ, 8. r.,OŠ „KOZALA“, Rijeka

ROKO KATNIĆ, 6. r.,OŠ ZVONKA CARA, Crikvenica

EDEA KOSANOVIĆ MARIN, 7. r.,OŠ BELVEDERE, Rijeka

MIHAELA KRMPOTIĆ, 8. r.,OŠ „GORNJA VEŽICA“, Rijeka

TARA KRMPOTIĆ, 6. r.,OŠ ZVONKA CARA, Crikvenica

PETRA KRŠUL, 7. r.,OŠ ZVONKA CARA, Crikvenica

LIVIA LANDEKA, 8. r.,OŠ „VEŽICA“, Rijeka

LUCIJA LANZA, 6. r.,OŠ BELVEDERE, Rijeka

PETRA LENAC, 7. r.,OŠ BELVEDERE, Rijeka

DORA LONČARIĆ, 8. r.,OŠ ZVONKA CARA, Crikvenica

KREŠIMIR MAĐAR, 6. r.,OŠ ZVONKA CARA, Crikvenica

KATARINA MALENICA, 5. r.,OŠ ZVONKA CARA, Crikvenica

MORANA MANESTAR, 7. r.,OŠ ZVONKA CARA, Crikvenica

DORA MARKOVIĆ, OŠ RUDOLFA STROHALA, Lokve

MARKO MATOŠEVIĆ, 5. r.,OŠ FRANE PETRIĆA, Cres

MARO MAVRIĆ, 5. r.,OŠ ZVONKA CARA, Crikvenica

IVA MIHALJEVIĆ, 6. r.,OŠ „VEŽICA“, Rijeka

MIRTA NINIĆ, 6. r.,OŠ ZVONKA CARA, Crikvenica

IVA-VALERIA ORNIK, 7. r.,OŠ ZVONKA CARA, Crikvenica

TAMARA OROBABIĆ, 7. r.,OŠ „GORNJA VEŽICA“, Rijeka

STELLA OŽBOLT, 8. r.,OŠ „PETAR ZRINSKI“, Čabar

TIN PALČEVSKI, 8. r.,OŠ „VEŽICA“, Rijeka

BARBARA PANDŽA, 6. r.,OŠ „ZAMET“, Rijeka

ANA PAVIĆ, 6. r.,OŠ „JELENJE-DRAŽICE“, Dražice

MELANIE PAŽANIN, 8. r.,OŠ ZVONKA CARA, Crikvenica

TONI PELIĆ, 8. r.,OŠ ZVONKA CARA, Crikvenica

MELANIJA PERIČIĆ, 6. r.,OŠ ZVONKA CARA, Crikvenica

LUCIJA PERUŠIĆ, 6. r.,OŠ „JELENJE-DRAŽICE“, Dražice

286


BORUT POSARIĆ, 6. r.,OŠ ZVONKA CARA, Crikvenica

NOLA POSARIĆ, 8. r.,OŠ ZVONKA CARA, Crikvenica

MARIO PRPIĆ, 6. r.,OŠ „VLADIMIR GORTAN“, Rijeka

LEA PUHAR, 6. r.,OŠ „RIKARD KATALINIĆ JERETOV“, Opatija

EVA RAC, 6. r.,OŠ „JELENJE-DRAŽICE“, Dražice

IVAN RADOŠ, 8. r.,OŠ „ZAMET“, Rijeka

MARIJA MAGDALENA RASPOR, 6. r.,OŠ „Klana“, Klana

ANDREJ RUBEŠA, 5. r.,OŠ „KANTRIDA“, Rijeka

MARIJAN RUGANI, 7. r.,OŠ „BRAJDA“, Rijeka

MATEJ SALKOVIĆ, 8. r.,OŠ FRANE PETRIĆA, Cres

NOAH SMOKOVIĆ, 6. r.,OŠ „ZAMET“, Rijeka

MATEJ ŠTAJDOHAR, 6. r.,OŠ „GORNJA VEŽICA“, Rijeka

MIA STRAŽIČIĆ, 8. r.,OŠ „KANTRIDA“, Rijeka

JAKOV SUŠANJ, 6, r., OŠ BELVEDERE, Rijeka

LEOPOLD SUŠANJ, 8. r.,OŠ „RIKARD KATALINIĆ JERETOV“, Opatija

MAJA SVITEK, 6. r.,OŠ „VEŽICA“, Rijeka

LEA ŠARIĆ, 6. r.,OŠ ZVONKA CARA, Crikvenica

LORENA ŠIMEK, 8. r.,OŠ „GORNJA VEŽICA“, Rijeka

LARISA ŠIMUNIĆ, 8. r.,OŠ „RIKARD KATALINIĆ JERETOV“, Opatija

DORA ŠIŠGORIĆ-WINTER, 6. r.,OŠ BELVEDERE, Rijeka

MARKO ŠTOKOM, 7. r.,OŠ „KLANA“, Klana

EMA ŠTRK, 8. r.,OŠ „KANTRIDA“, Rijeka

VALERIA TABAKO, 8. r.,OŠ „VEŽICA“, Rijeka

ADRIAN TOMLJANOVIĆ VUČKOVIĆ, 7. r.,OŠ „PEĆINE“, Rijeka

HANA TOMULIĆ, 6. r.,OŠ „MILAN BROZOVIĆ“, Kastav

MARIN TONKOVIĆ, 7. r.,OŠ ZVONKA CARA, Crikvenica

MIA UREMOVIĆ, 5. r.,OŠ ZVONKA CARA, Crikvenica

SARA UZELAC, 5. r.,OŠ ZVONKA CARA, Crikvenica

JAN VLAŠE, 6. r.,OŠ „KLANA“, Klana

DANIJELA VRANIĆ, 7. r.,OŠ „KOSTRENA“, Kostrena

MATEA VUKOVIĆ, 8. r.,OŠ ZVONKA CARA, Crikvenica

PAULA VUKOVIĆ, 6. r.,OŠ ZVONKA CARA, Crikvenica

PETRA VUKOVIĆ, 8. r.,OŠ ZVONKA CARA, Crikvenica

IVONA ZAHARIJA, 6. r.,OŠ „JELENJE-DRAŽICE“, Dražice

DOMINIK ZAHIROVIĆ, 8. r.,OŠ „RIKARD KATALINIĆ JERETOV“, Opatija

KARLOVAČKA ŽUPANIJA

MARTA BILIČIĆ, 6. r.,OŠ DRAGANIĆI, Draganići

DRAŽEN CAREVIĆ, 5. r.,OŠ SKAKAVAC, Skakavac

FILIP CERANIĆ, 6. r.,OŠ IVANE BRLIĆ-MAŽURANIĆ, Ogulin

MIHAELA GAŠPIĆ, 8. r.,OŠ DRAGANIĆI, Draganići

IVA GERIĆ, 8. r.,OŠ ŠVARČA, Karlovac

JOSIP HRSAN, 7. r.,OŠ SKAKAVAC, Skakavac

TEA HUSNIK, 6. r.,OŠ DRAGANIĆI, Draganići

FILIP JAKŠIĆ, 8. r.,OŠ BANIJA, Karlovac

REBECCA JURAŠIĆ, OŠ IVANE BRLIĆ-MAŽURANIĆ, Ogulin

MELITA KEKIĆ, 7. r.,OŠ MAHIČNO, Mahično

MONIKA KOSTELAC, 8. r.,OŠ BANIJA, Karlovac

KATARINA KOTIĆ, 7. r.,OŠ GRABRIK, Karlovac

IVAN LIPOŠĆAK, 6. r.,OŠ IVANE BRLIĆ-MAŽURANIĆ, Ogulin

HANA MAŠINOVIĆ, 5. r.,OŠ SKAKAVAC, Skakavac

LAURA NIKOLIĆ, 7. r.,OŠ DRAGANIĆI, Draganići

DAVID PORUBIĆ, 6. r.,OŠ IVANE BRLIĆ-MAŽURANIĆ, Ogulin

MILAN PRERAD, 6. r.,OŠ IVANA BRLIĆ-MAŽURANIĆ, Ogulin

KARLA ANA SABLJAK, 6. r.,OŠ IVANE BRLIĆ-MAŽURANIĆ, Ogulin

SILVIO SABLJARIĆ, 6. r.,OŠ SKAKAVAC, Skakavac

FRANJO SALOPEK, 5. r.,OŠ IVANE BRLIĆ-MAŽURANIĆ, Ogulin

MELANIE SKENDER, 6. r.,OŠ IVANE BRLIĆ-MAŽURANIĆ, Ogulin

MIHAEL ŠOKČEVIĆ, 6. r.,OŠ IVANE BRLIĆ-MAŽURANIĆ, Ogulin

FILIPA ŠPEHAR, 8. r.,OŠ DRAGANIĆI, Draganići

TOMISLAV ŠPEHAR, 7. r.,OŠ DRAGANIĆI, Draganić

NIKA ŠPORČIĆ, 6. r.,OŠ BANIJA, Karlovac

NIKOL TOMIČIĆ, 7. r.,OŠ MAHIČNO, Mahično

FRAN VLAŠIĆ, 7. r.,OŠ ŠVARČA, Karlovac

HRVOJE VOJVODIĆ, 6. r.,OŠ IVANE BRLIĆ-MAŽURANIĆ, Ogulin

NIKOLINA VRAČAR, 8. r.,OŠ SKAKAVAC, Skakavac

LORA VRANKIĆ, 6. r.,OŠ IVANE BRLIĆ-MAŽURANIĆ, Ogulin

Odjeci

287


MEĐIMURSKA ŽUPANIJA

LUCIJA ČREP, 7. r.,OŠ IVANOVEC, Ivanovec, Čakovec

FILIP FABIĆ, 7. r.,OŠ DONJA DUBRAVA, Donja Dubrava

ANTONELA FLINČEC, 7. r.,OŠ GORNJI MIHALJEVEC, Macinec

EMANUEL FLINČEC, 8. r.,OŠ GORNJI MIHALJEVEC, Macinec

SANJA GREGORINČIĆ, 6. r.,OŠ GORNJI MIHALJEVEC, Macinec

JASNA HORVAT, 6. r.,OŠ GORNJI MIHALJEVEC, Macinec

MARIJA JAKOPIĆ, 7. r.,GORNJI MIHALJEVEC, Macinec

KLARA JAMBROŠIĆ, 6. r.,OŠ MURSKO SREDIŠĆE, Mursko Središće

KARLA KATIĆ, 8. r.,OŠ „PETAR ZRINSKI“, Šenkovec

DOMINIK KOCIJAN, 8. r.,OŠ NEDELIŠĆE, Nedelišće

NIKOLINA KOLMAN, 7. r.,OŠ GORNJI MIHALJEVEC, Macinec

LAURA KOREN, 6. r.,OŠ „PETAR ZRINSKI“, Šenkovec

ANA MARIA KRČAN, 6. r.,OŠ GORNJI MIHALJEVEC, Macinec

ELENA KRČAN, 6. r.,OŠ GORNJI MIHALJEVEC, Macinec

ANA KRHAČ, 8. r.,OŠ „PETAR ZRINSKI“, Šenkovec

LAURA KOREN, 6. r.,OŠ „PETAR ZRINSKI“, Šenkovec

LARA KRALJ, 5. r.,OŠ GORNJI MIHALJEVEC, Macinec

DOMINIK KUZMIĆ, 7. r.,OŠ DONJA DUBRAVA, Donja Dubrava

KARLA LADIĆ, 8. r.,OŠ GORNJI MIHALJEVEC, Macinec

DINO LESKOVEC, 8. r.,OŠ MURSKO SREDIŠĆE, Mursko Središće

LANA LOVREC, 8. r.,OŠ GORNJI MIHALJEVEC, Macinec

VIKTORIJA MALEKOCI, 6. r.,OŠ „PETAR ZRINSKI“, Šenkovec

SARA MLINARIĆ, 5. r.,OŠ MURSKO SREDIŠĆE, Mursko Središće

MATEO MURKOVIĆ, 6. r.,OŠ MURSKO SREDIŠĆE, Mursko Središće

JELENA NOVAK, 8. r.,OŠ GORNJI MIHALJEVEC, Macinec

KRISTIJAN ORŠOŠ, 8. r.,OŠ MURSKO SREDIŠĆE, Mursko Središće

MATEJ PAVLIĆ, 8. r.,OŠ GORNJI MIHALJEVEC, Macinec

MAGDALENA RADIKOVIĆ, 6. r.,OŠ „PETAR ZRINSKI“, Šenkovec

IZIDOR RUSAK, 7. r.,OŠ DONJA DUBRAVA, Donja Dubrava

MATEO STERNAD, 6. r.,OŠ GORNJI MIHALJEVEC, Macinec

ROBIN TIŠLJARIĆ, 5. r.,OŠ MURSKO SREDIŠĆE, Mursko Središće

ANJA TRSTENJAK, 8. r.,OŠ GORNJI MIHALJEVEC, Macinec

PATRICIA TURK, 6. r.,OŠ „PETAR ZRINSKI“, Šenkovec

DORA VINKOVIĆ, 8. r.,OŠ MURSKO SREDIŠĆE, Mursko Središće

LUCIJA VUGRIN, 6. r.,OŠ „PETAR ZRINSKI“, Šenkovec

MARTIN VUK, 5. r.,OŠ GORNJI MIHALJEVEC, Macinec

VARAŽDINSKA ŽUPANIJA

ŽIVA BAJSIĆ, 6. r.,OŠ ANTE STARČEVIĆA, Lepoglava

BRIGITA BALAŠKO, 5. r.,OŠ ANTE STARČEVIĆA, Lepoglava

KARMEN BANEKOVIĆ, 6. r.,OŠ VISOKO, Visoko

LEON BELŠČAK, 6. r.,OŠ PETRIJANEC, Petrijanec

JELENA BENČIĆ, 7. r.,II. OSNOVNA ŠKOLA, Varaždin

PATRICIA BEZEK, 5. r.,OŠ ANTE STARČEVIĆA, Lepoglava

DAVID BOSILJ, 7. r.,OŠ BELETINEC, Beletinec

BORNA BREGOVIĆ, 7. r.,II. OSNOVNA ŠKOLA, Varaždin

MARINA ČUKELJ, 7. r.,OŠ ANTUNA I IVANA KUKULJEVIĆA, Varaždinske Toplice

DANIJEL GOLUB, 6. r.,OŠ IVANA RANGERA, Kamenica, Lepoglava

IVA HABULAN, 8. r.,OŠ PETRIJANEC, Petrijanec

LEA HAMELEC, 6. r.,OŠ BELETINEC, Beletinec

OZREN HODALJ, OŠ ANTE STARČEVIĆA, Lepoglava

NATALIJA HOJSAK, 5. r.,OŠ ANTE STARČEVIĆA, Lepoglava

LARA HORG, 8. r.,OŠ ANTUNA I IVANA KUKULJEVIĆA, Varaždinske Toplice

DALIA HRANIĆ, 8. r.,II. OSNOVNA ŠKOLA, Varaždin

ANA JURČEVIĆ, 8. r.,OŠ CESTICA, Cestica

IVAN JUREN, 8. r.,OŠ IVANA RANGERA, Kamenica, Lepoglava

DOMAGOJ JANŽEK, 6. r.,OŠ ANTE STARČEVIĆA, Lepoglava

TEA KANEŠIĆ, 6. r.,OŠ ANTUNA I IVANA KUKULJEVIĆA, Varaždinske Toplice

NERA KAPUSTIĆ, 6. r.,OŠ IVANA RANGERA, Kamenica, Lepoglava

PAULINA KEFELJA, 7. r.,OŠ BELETINEC, Beletinec

IVANA KIĐEMET, 6. r.,OŠ IVANA RANGERA, Kamenica, Lepoglava

NENSI KLEMEN, 7. r.,OŠ BREZNIČKI HUM, Breznički Hum

ANA KOKOT, 8. r.,OŠ PETRIJANEC, Petrijanec

SARA MARTINEZ, 7. r.,OŠ BELETINEC, Beletinec

SANDRA MEDVED, 6. r.,OŠ VIDOVEC, Vidovec

PAULA MIKLOŠIĆ, 8. r.,II. OSNOVNA ŠKOLA, Varaždin

288


PETRA MURIĆ, OŠ ANTE STARČEVIĆA, Lepoglava

FRAN OSTROŠKI, 5. r.,OŠ BELETINEC, Beletinec

DAVID PASKA, 5. r.,OŠ IVANA RANGERA, Kamenica, Lepoglava

LIDIJA POSAVEC, 5. r.,OŠ BELETINEC, Beletinec

GLORIJA RATKOVIĆ, 7. r.,OŠ LJUBEŠČICA, LJubeščica

MAGDALENA RATKOVIĆ, 6. r.,OŠ ANTUNA I IVANA KUKULJEVIĆA, Varaždinske Toplice

KRISTINKA SAĆER, 7. r.,OŠ VELIKI BUKOVEC, Mali Bukovec

ANITA SAKAČ, 7. r.,OŠ LJUBEŠČICA, LJubeščica

SAMUEL STUBIČAR, 6. r.,OŠ ANTUNA I IVANA KUKULJEVIĆA, Varaždinske Toplice

EMA ŠANTEK ZUBAC, 8. r.,II. OSNOVNA ŠKOLA, Varaždin

ANA ŠOBAK, 6. r.,OŠ PETRIJANEC, Petrijanec

IVA ŠTEFIČAR, OŠ ANTE STARČEVIĆA, Lepoglava

MARTA ŠTRIGA, 7. r.,OŠ LJUBEŠČICA, LJubeščica

MATIJA TELEBAR, 6. r.,OŠ PETRIJANEC, Petrijanec

PETRA TELEBAR, 8. r.,OŠ PETRIJANEC, Petrijanec

MONIKA VINCEKOVIĆ, 8. r.,OŠ PETRIJANEC, Petrijanec

MARKO VRESK, 6. r.,OŠ IVANA RANGERA, Kamenica, Lepoglava

INGRID VUJEVIĆ, 8. r.,OŠ PETRIJANEC, Petrijanec

LUCIJA VUSIĆ, 8. r.,OŠ ANTE STARČEVIĆA, Lepoglava

MATEJA ZADRAVEC, 6. r.,OŠ ANTUNA I IVANA KUKULJEVIĆA, Varaždinske Toplice

KRAPINSKO-ZAGORSKA ŽUPANIJA

EMA BARIĆ, 7. r.,OŠ VIKTORA KOVAČIĆA, Hum na Sutli

SARA BARUKČIĆ, 7. r.,OŠ VIKTORA KOVAČIĆA, Hum na Sutli

MATEJA BELOŠEVIĆ, 6. r.,OŠ ANTUNA MIHANOVIĆA, Petrovsko

LANA BISTROVIĆ, 8. r.,OŠ SIDE KOŠUTIĆ, Radoboj

MATEJA BLAŽINA, 5. r.,OŠ „VLADIMIR NAZOR“, Budinščina

ANA BOLFEK, 6. r.,OŠ ANTUNA MIHANOVIĆA, Petrovsko

LAURA BRAČUN, 7. r.,OŠ VIKTORA KOVAČIĆA, Hum na Sutli

KRISTINA BRUČIĆ-PAVUK, 7. r.,OŠ „VLADIMIR NAZOR“, Budinščina

JOSIPA BUNČEC, 8. r.,OŠ STUBIČKE TOPLICE, Stubičke Toplice

JOSIP ČEKOLJ, 8. r.,OŠ DONJA STUBICA, Donja Stubica

MAKSIMILIJAN FERENDŽA, 5. r.,OŠ „VLADIMIR NAZOR“, Budinščina

VERONIKA GORUP, 5. r.,OŠ ANTUNA MIHANOVIĆA, Petrovsko

LANA GRMOVŠEK, 6. r.,OŠ „LJUDEVIT GAJ“, Krapina

DARIJA GROFELNIK, 7. r.,OŠ VIKTORA KOVAČIĆA, Hum na Sutli

SANDRA HREN, 8. r.,OŠ STUBIČKE TOPLICE, Stubičke Toplice

KRISTINA KANIĆ, 7. r.,OŠ VIKTORA KOVAČIĆA, Hum na Sutli

LUKA KOBELŠČAK, 8. r.,OŠ STUBIČKE TOPLICE, Stubičke Toplice

DUNJA KRAŠEVAC, 8. r.,OŠ STUBIČKE TOPLICE, Stubičke Toplice

ROBERT KUNŠTEK, 5. r.,OŠ VIKTORA KOVAČIĆA, Hum na Sutli

DORA LOVRENČIĆ, 7. r.,OŠ VIKTORA KOVAČIĆA, Hum na Sutli

SILVIJA LOVRENTJEV, 8. r.,OŠ DONJA STUBICA, Donja Stubica

ANA MUŽAR, 8. r.,OŠ ANTUNA MIHANOVIĆA, Petrovsko

JASMINA MUŽAR, 6. r.,OŠ ANTUNA MIHANOVIĆA, Petrovsko

ANA-MARIJA NULI, 6. r.,OŠ „VLADIMIR NAZOR“, Budinščina

MONIKA PETANJKO, 7. r.,OŠ VIKTORA KOVAČIĆA, Hum na Sutli

LUCIJA POSLONČEC,6. r.,OŠ ANTUNA MIHANOVIĆA, Petrovsko

IVAN RIHTARIĆ, 8. r.,OŠ FRANJE HORVATA KIŠA, Lobor

ANICA RUMIHA, 7. r.,OŠ ĐURE PREJCA, Desinić

JELENA SAJKO, 7. r.,OŠ SIDE KOŠUTIĆ, Radoboj

EMA AGATA ŠAMAL, 6. r.,OŠ STUBIČKE TOPLICE, Stubičke Toplice

NIKOLA ŠANJUG, 8. r.,OŠ ANTUNA MIHANOVIĆA, Petrovsko

JELENA ZRINSKI, 8. r.,OŠ STUBIČKE TOPLICE, Stubičke Toplice

ZAGREBAČKA ŽUPANIJA

IVAN ABRAMOVIĆ, 7. r.,I. OSNOVNA ŠKOLA, Vrbovec

MIHOVIL ARH, 8. r.,OŠ BOGUMILA TONIJA, Samobor

MAGDALENA BELKO, 6. r.,I. OSNOVNA ŠKOLA, Vrbovec

DANIJELA BLAŽAK, 7. r.,OŠ DRAGUTINA DOMJANIĆA, Sveti Ivan Zelina

MIHAELA BRCKOVIĆ, 5. r.,OŠ DRAGUTINA DOMJANIĆA, Sveti ivan Zelina

LEA BRKIĆ, 8. r.,OŠ SVETA NEDJELJA, Sveta Nedjelja

LORENA BRUČIĆ PAVUK, 7. r.,I. OSNOVNA ŠKOLA, Vrbovec

LORENA CVETKOVIĆ, 8. r.,OŠ SVETA NEDJELJA, Sveta Nedelja

PETRA ČUČEK, 7. r.,OŠ SVETA NEDJELJA, Sveta Nedjelja

HELENA DRVENKAR, 7. r.,I. OSNOVNA ŠKOLA, Vrbovec

DORA DUBOVEČAK, 7. r.,OŠ NIKOLE HRIBARA, Velika Gorica

Odjeci

289


MIHAELA ĐURENEC, 7. r.,OŠ DRAGUTINA DOMJANIĆA, Sveti Ivan Zelina

PETRA FRIGO, 8. r.,II. OSNOVNA ŠKOLA, Vrbovec

EMANUEL FUNTAK, 5. r.,OŠ „GRADEC“, Gradec

RENATA GODANJ, 8. r.,OŠ „KLINČA SELA“, Klinča Sela

TEA GRADEČKI, 7. r.,OŠ „GRADEC“, Gradec

TOMISLAV GRGIĆ, I. OSNOVNA ŠKOLA, Vrbovec

MARIJA GRGURIĆ, 8. r.,OŠ „PAVAO BELAS“, Brdovec

MARIJA JAKOVLJEVIĆ, 5. r.,OŠ BREZOVICA, Brezovica

ANA JANČIKIĆ, 7. r.,OŠ MILANA LANGA, Bregana

LUCIJA KATALINIĆ, 8. r.,OŠ ĐURE DEŽELIĆA, Ivanić-Grad

KRISTINA KNEŽEVIĆ, I. OSNOVNA ŠKOLA, Vrbovec

MATEJ KOŠĆEC, 5. r.,OŠ DRAGUTINA DOMJANIĆA, Sveti Ivan Zelina

LUCIJANA KARAJICA, 6. r.,OŠ „PAVAO BELAS“, Brdovec

TOMISLAV KRALJ, 5. r.,OŠ DRAGUTINA DOMJANIĆA, Sveti Ivan Zelina

BERNARDA KRAMARIĆ, 8. r.,OŠ BOGUMILA TONIJA, Samobor

PETRA KREK, 7. r.,OŠ DRAGUTINA DOMJANIĆA, Sveti Ivan Zelina

TIN KVATERNJAK, 5. r.,I. OSNOVNA ŠKOLA, Vrbovec

MARKO LANOVIĆ, 7. r.,OŠ DRAGUTINA DOMJANIĆA, Sveti Ivan Zelina

LEONARDA LONČARIĆ, 8. r.,I. OSNOVNA ŠKOLA, Vrbovec

FILIPA LOVRIĆ, 6. r.,OŠ SVETA NEDJELJA, Sveta Nedjelja

TENA MANDIĆ, 6. r.,OŠ ANTE KOVAČIĆA, Marija Gorica

DOMAGOJ MARKOVIĆ, 7. r.,OŠ DRAGUTINA DOMJANIĆA, Sveti Ivan Zelina

SARA MALIĆ, 8. r.,OŠ NIKOLE HRIBARA, Velika Gorica

PAVLA MASLAČ, 8. r.,OŠ STJEPANA BENCEKOVIĆA, Rakov Potok

MONIKA MAVRIĆ, 8. r.,OŠ „PAVAO BELAS“, Brdovec

LUKA MEŠTROVIĆ, 8. r.,OŠ SVETA NEDJELJA, Sveta Nedjelja

PETRA MILAŠINČIĆ, 6. r.,I. OSNOVNA ŠKOLA, Vrbovec

REBEKA NEDVED, 8. r.,OŠ BOGUMILA TONIJA, Samobor

LAURA ORLIĆ, 8. r.,OŠ ĐURE DEŽELIĆA, Ivanić-Grad

SARA PAVIĆ, 8. r.,OŠ „PAVAO BELAS“, Brdovec

GABRIJELA PERKOVIĆ, 5. r.,OŠ „GRADEC“, Gradec

IVONA PETEK, 6. r.,I. OSNOVNA ŠKOLA, Vrbovec

LEA POSAVEC, 8. r.,I. OSNOVNA ŠKOLA, Vrbovec

NIKOLA PUHIN, 6. r.,I. OSNOVNA ŠKOLA, Vrbovec

MARINA RADIĆ, 7. r.,OŠ NIKOLE HRIBARA, Velika Gorica

MARIJA RAZUM, 8. r.,OŠ BOGUMILA TONIJA, Samobor

WALTER SMAJLOVIĆ, 7. r.,I. OSNOVNA ŠKOLA, Vrbovec

TIHANA ŠIMUNEC, 5. r.,I. OSNOVNA ŠKOLA, Vrbovec

MATEA ŠPORČIĆ, 5. r.,OŠ BREZOVICA, Brezovica

LORENA ŠTENGL, 6. r.,OŠ BOGUMILA TONIJA, Samobor

FRANKA ŠUŠKOVIĆ, 8. r.,OŠ SVETA NEDJELJA, PŠ RAKITJE, Sveta Nedelja

LUKA TIŠMA, 8. r.,OŠ SVETA NEDJELJA, Sveta Nedjelja

IVA TOMLJENOVIĆ, 6. r.,I. OSNOVNA ŠKOLA, Vrbovec

VANJA UZELAC, 7. r.,OŠ MILANA LANGA, Bregana

MARTIN VINE, 7. r.,OŠ BREZOVICA, Brezovica

ANA VLAŠIĆ, 8. r.,OŠ SVETA NEDJELJA, Sveta Nedelja

PAULA VULIĆ, 8. r.,OŠ BOGUMILA TONIJA, Samobor

LEONARDO ŽIVODER, 6. r.,OŠ BOGUMILA TONIJA, Samobor

SISAČKO-MOSLAVAČKA ŽUPANIJA

MARIJA ĆOSIĆ, 6. r.,OŠ JOSIPA KOZARCA, Lipovljani

MATEA DUDAŠ, 6. r.,OŠ JOSIPA KOZARCA, Lipovljani

MARTIN DURBEK, 7. r.,OŠ STJEPANA KEFELJE, Kutina

BRUNA HABEK, 7. r.,OŠ STJEPANA KEFELJE, Kutina

HANNA JOLIĆ, 5. r.,OŠ NOVSKA, Novska

MATEJ KEĐEMET, 5. r.,OŠ NOVSKA, Novska

VERENA KLOC, 8. r.,OŠ JOSIPA KOZARCA, Lipovljani

MARIJA KRANJČEC, 8. r.,OŠ GALDOVO, Sisak

ANA LONČAREVIĆ, 5. r.,OŠ STJEPANA KEFELJE, Kutina

MIHAEL MAČINKOVIĆ, 5. r.,OŠ NOVSKA, Novska

MATEO MATOŠ, 6. r.,OŠ JOSIPA KOZARCA, Lipovljani

ALEKSANDRA MEDAKOVIĆ, 8. r.,OŠ GALDOVO, Sisak

NOEMI MOLNAR, 7. r.,OŠ STJEPANA KEFELJE, Kutina

DORA NIKOLIĆ, 7. r.,OŠ IVANA KUKULJEVIĆA, Sisak

LUCIA PAVLENIĆ, 5. r.,OŠ NOVSKA, Novska

ALEN PAVLIĆ, 5. r.,OŠ NOVSKA, Novska

LEA PETERNEL, 8. r.,OŠ GALDOVO, Sisak

290


SILVIJA PJACA, 7. r.,OŠ IVANA KUKULJEVIĆA, Sisak

MIA PUCIĆ, 5. r.,OŠ NOVSKA, Novska

IVONA SANTO, 5. r.,OŠ NOVSKA, Novska

EMA SLABAK, 7. r.,OŠ NOVSKA, Novska

TIHANA SRDAREVIĆ, 6. r.,OŠ JOSIPA KOZARCA, Lipovljani

NIKOLINA ŠORONDA, 5. r.,OŠ NOVSKA, Novska

IVAN TADIĆ, 5. r.,OŠ NOVSKA, Novska

MIHAELA URBANIJA, 5. r.,OŠ NOVSKA, Novska

DOMAGOJ ZUBOVIĆ, 7. r.,OŠ NOVSKA, Novska

KOPRIVNIČKO-KRIŽEVAČKA ŽUPANIJA

ARIJANA ANTOLJAK, 8. r.,OŠ PROF. FRANJE VIKTORA ŠIGNJARA, Virje

TEA BABEC, 7. r.,OŠ PROF. FRANJE VIKTORA ŠIGNJARA, Virje

KARLA BALIJA, 7. r.,OŠ ANDRIJE PALMOVIĆA, Rasinja

SARA CIGANOVIĆ, 7. r.,OŠ PROF. FRANJE VIKTORA ŠIGNJARA, Virje

TOMISLAV FIJAČKO, 8. r.,OŠ ANDRIJE PALMOVIĆA, Rasinja

ELIZABETA FORJAN, 7. r.,OŠ „BRAĆA RADIĆ“, Koprivnica

NEVEN GECI, 6. r.,OŠ ANDRIJE PALMOVIĆA, Rasinja

ANETT GLAVAK, 5. r.,OŠ „BRAĆA RADIĆ“, Koprivnica

ANA HORVAT, 8. r.,OŠ FERDINANDOVAC, Ferdinandovac

IRMA HORVAT, 7. r.,OŠ LJUDEVITA MODECA, Križevci

ANA IVANČAN, 6. r.,OŠ MOLVE, Molve

KATARINA JELINEK, 7. r.,OŠ MOLVE, Molve

BRUNO KATAVIĆ, 8. r.,OŠ LJUDEVITA MODECA, Križevci

ANA KOKŠA, 6. r.,OŠ MOLVE, Molve

SARA KOPRIČANEC, 6. r.,OŠ MOLVE, Molve

IVANA KOS, 5. r.,OŠ SOKOLOVAC, Sokolovac

VALENTINA KRAŠEVAC, 5. r.,OŠ PROF. FRANJE VIKTORA ŠIGNJARA, Virje

SARA KRIŽAJ, 5. r.,OŠ KOPRIVNIČKI BREGI, Koprivnica

MARTA KUNIĆ, 8. r.,OŠ KOPRIVNIČKI BREGI, Koprivnica

MARTINA LADAN, 7. r.,OŠ ANDRIJE PALMOVIĆA, Rasinja

LAURA LONČAR, 8. r.,OŠ KLOŠTAR PODRAVSKI, Kloštar Podravski

MARTA MAJHEN, 6. r.,OŠ LJUDEVITA MODECA, Križevci

EVA MARKOVIĆ, 7. r.,OŠ „BRAĆA RADIĆ“, Koprivnica

TATJANA MATIĆ, 8. r.,OŠ LEGRAD, Legrad

IRINEJ MATIŠA, 8. r.,OŠ FERDINANDOVAC, Ferdinandovac

ANTONIO MEĐUREČAN, 7. r.,OŠ „ĐURO ESTER“, Koprivnica

LORENA MEĐIMUREC. 7. r.,OŠ ANDRIJE PALMOVIĆA, Rasinja

TARA-MARIA PANDUR, 8. r.,OŠ PROF. FRANJE VIKTORA ŠIGNJARA, Virje

KLAUDIJA RAAB, 5. r.,OŠ SOKOLOVAC, Sokolovac

ROBERT RABAĐIJA, 6. r.,OŠ „IVAN LACKOVIĆ CROATA“, Kalinovac

DEVIS RAKITA, 7. r.,OŠ „BRAĆA RADIĆ“, Koprivnica

DORA REBIĆ, 6. r.,OŠ LJUDEVITA MODECA, Križevci

TENA SENJAN, 8. r.,OŠ PROF. FRANJE VIKTORA ŠIGNJARA, Virje

EMILIJA SINJERI, 6. r.,OŠ „BRAĆA RADIĆ“, Koprivnica

EMINA SUSAK, 5. r.,OŠ SOKOLOVAC, Sokolovac

ANTONIO ŠIGNJAR, 5. r.,OŠ PROF. FRANJE VIKTORA ŠIGNJARA, Virje

PETRA ŠKLEBAR, 5. r.,OŠ PROF. FRANJE VIKTORA ŠIGNJARA, Virje

LORENA ŠUMADL, 7. r.,OŠ PROF. FRANJE VIKTORA ŠIGNJARA, Virje

VALENTINA VALJAK, 8. r.,OŠ LJUDEVITA MODECA, Križevci

KRISTIJAN VIŠAK, 8. r.,OŠ LJUDEVITA MODECA, Križevci

ANAMARIJA VUGRIN, 6. r.,OŠ „BRAĆA RADIĆ“, Koprivnica

MARKO ZAGOREC, 5. r.,OŠ „LJUDEVITA MODECA“, Križevci

ZRINKA ZAGOREC, 7. r.,OŠ LJUDEVITA MODECA, Križevci

PETRA ŽUFIKA, 6. r.,OŠ MOLVE, Molve

BJELOVARSKO-BILOGORSKA ŽUPANIJA

VANESA ANDIĆ, 7. r.,OŠ MATE LOVRAKA, Veliki Grđevac

ANA MARIJA BENDRA, 6. r.,OŠ DEŽANOVAC, Dežanovac

MATINA BOROVAC, 8. r.,OŠ VELIKA PISANICA, Velika Pisanica, Veliki Grđevac

SANJA BRAJKOVIĆ, 8. r.,OŠ DEŽANOVAC, Dežanovac

ANA DMEJHAL, 7. r.,OŠ DEŽANOVAC, Dežanovac

ANJA ERBEN, 5. r.,OŠ MATE LOVRAKA, Veliki Grđevac

MARIJA GUBIĆ, 6. r.,OŠ TRNOVITIČKI POPOVAC, Garešnica

MARTINA HAVOJIĆ, 5. r.,OŠ DEŽANOVAC, Dežanovac

MARINELA HEROUT, 7. r.,ČEŠKA OSNOVNA ŠKOLA JOSIPA RUŽIČKE, Končanica

Odjeci

291


SANELA IVANOVIĆ, 7. r.,OŠ DEŽANOVAC, Dežanovac

VITOMIR JELINEK, 8. r.,ČEŠKA OSNOVNA ŠKOLA JOSIPA RUŽIČKE, Končanica

VERONIKA KOVAČ, 7. r.,OŠ VELIKO TROJSTVO, Veliko Trojstvo

VALERIJA KRPAN, 7. r.,OŠ BEREK, Berek

MARIO KUHINEK, 8. r.,OŠ DEŽANOVAC, Dežanovac

ANA MARIJA MARINAC, 7. r.,OŠ VELIKO TROJSTVO, Veliko Trojstvo

DOMINIK MATKOVIĆ, 8. r.,OŠ MATE LOVRAKA, Veliki Grđevac

DRAGANA PETKOVIĆ, 7. r.,OŠ DEŽANOVAC, Dežanovac

JOVANA POPOVIĆ, 5. r.,OŠ DEŽANOVAC, Dežanovac

TINA PRODANOVIĆ, 8. r.,OŠ DEŽANOVAC, Dežanovac

ELLENA RADIĆ, 5. r.,OŠ DEŽANOVAC, Dežanovac

JOSIP RIZNER, 7. r.,ČEŠKA OSNOVNA ŠKOLA J. A. KOMENSKOG, Daruvar

LUKA ŠPEHAR, 5. r.,OŠ ČAZMA, Čazma

DANIJELA ŽIVKOVIĆ, 7. r.,OŠ DEŽANOVAC, Dežanovac

POŽEŠKO-SLAVONSKA ŽUPANIJA

ANAMARIJA BUDIMIR, 5. r.,OŠ ZDENKA TURKOVIĆA, Kutjevo

MAJA GRGIĆ,7. r.,OŠ JULIJA KEMPFA, Požega

ANA JAMBREK, 5. r.,OŠ ZDENKA TURKOVIĆA, Kutjevo

IVAN JAMBREK, 5. r.,OŠ ZDENKA TURKOVIĆA, Kutjevo

ANA LUČIĆ, 5. r.,OŠ ZDENKA TURKOVIĆA, Kutjevo

KLAUDIJA MAHAČEK, 5. r.,OŠ ZDENKA TURKOVIĆA, Kutjevo

IVAN NEKIĆ, 5. r.,OŠ STJEPANA RADIĆA, Čaglin

JASNA POKRAJAC, 5. r.,OŠ ZDENKA TURKOVIĆA, Kutjevo

PETRA SUPAN, 5. r.,OŠ „VLADIMIR NAZOR“, Trenkovo, Velika

PETRA ŠAJER, 8. r.,OŠ FRA KAJE ADŽIĆA, Pleternica

ANTONIJA TUŠEK, 8. r.,OŠ STJEPANA RADIĆA, Čaglin

BRODSKO-POSAVSKA ŽUPANIJA

PETAR AGA, 5. r.,OŠ ANTE STARČEVIĆA, Rešetari

GORAN ANTUNOVIĆ, 6. r.,OŠ „DRAGUTIN TADIJANOVIĆ“, Slavonski Brod

KLARA BARIČEVIĆ, 7. r.,OŠ „ĐURO PILAR“, OŠ KOLONIJA, Slavonski Brod

DARIO BASARIĆ, 6. r.,OŠ DRAGALIĆ, Dragalić

NINA BEGIĆ, 5. r.,OŠ „ĐURO PILAR“, PŠ KOLONIJA, Slavonski Brod

ANA BETLACH, 8. r.,OŠ ANTE STARČEVIĆA, Rešetari

ENA BOBINAC, 6. r.,OŠ DRAGALIĆ, Dragalić

MONIKA BRKIĆ, 7. r.,OŠ „JOSIP KOZARAC“, Slavonski Šamac

PAULINA BRNČIĆ, 8. r.,OŠ „MATO LOVRAK“, Nova Gradiška

KARLO BUKVIĆ, 5. r.,OŠ „MATO LOVRAK“, Nova Gradiška

IVAN CAPAN, 6. r.,OŠ „DR. STJEPAN ILIJAŠEVIĆ“, Oriovac

IZABELA ČEŠIĆ, 7. r.,OŠ ANTE STARČEVIĆA, Rešetari

SARA ČELIKOVIĆ, 5. r.,OŠ „ĐURO PILAR“, PŠ KOLONIJA, Slavonski Brod

MARKO ĆOSIĆ, 7. r.,OŠ „JOSIP KOZARAC“, Slavonski Šamac

MARIJA ĆURIĆ, 5. r.,OŠ „ĐURO PILAR“, PŠ KOLONIJA, Slavonski Brod

LUCIJA HARING, 8. r.,OŠ „DR. STJEPAN ILIJAŠEVIĆ“, Oriovac

BARBARA IBRIŠIMOVIĆ, 6. r.,OŠ „IVAN MAŽURANIĆ“, Sibinj

ANA ILIJAŠ, 5. r.,OŠ LJUDEVITA GAJA, Nova Gradiška

ANA JANKOVIĆ, 6. r.,OŠ „DR. STJEPAN ILIJAŠEVIĆ“, Oriovac

NINA JELČIĆ, 5. r.,OŠ „ĐURO PILAR“, PŠ KOLONIJA, Slavonski Brod

ANJA JUG, 8. r.,OŠ ANTE STARČEVIĆA, Rešetari

MATEA JURAŠINOVIĆ, 5. r.,OŠ „MATO LOVRAK“, Nova Gradiška

LUCIJA KOLIĆ, 5. r.,OŠ ANTE STARČEVIĆA, Rešetari

MARIJANA KOMLENAC, 7. r.,OŠ „ĐURO PILAR“, PŠ KOLONIJA, Slavonski Brod

BARBARA KOVAČEVIĆ, 8. r.,OŠ ANTE STARČEVIĆA, Rešetari

TOMISLAV KOVAČEVIĆ, 6. r.,OŠ ANTE STARČEVIĆA, Rešetari

IVAN KUTLIĆ, 7. r.,OŠ „ĐURO PILAR“, PŠ KOLONIJA, Slavonski Brod

MARIJA LUKENDA, 8. r.,OŠ „LJUDEVIT GAJ“, Lužani

VALENTINA LUKENDA, 8. r.,OŠ „LJUDEVIT GAJ“, Lužani

ANTONIJA MARIĆ, 8. r.,OŠ „JOSIP KOZARAC“, Slavonski Šamac

IVKA MARIĆ, 6. r.,OŠ „JOSIP KOZARAC“, Slavonski Šamac

MIJO MATIJAŠEVIĆ, 5. r.,OŠ DRAGALIĆ, Dragalić

MARIJA MATIJEVIĆ, 6. r.,OŠ „DR. STJEPAN ILIJAŠEVIĆ“, Oriovac

PATRIK MATEŠA, 6. r.,OŠ „DR. STJEPAN ILIJAŠEVIĆ“, Oriovac

ANA MODRIĆ, 5. r.,OŠ DRAGALIĆ, Dragalić

ENA MRKALJ, 5. r.,OŠ „ĐURO PILAR“, PŠ KOLONIJA, Slavonski Brod

MIA MRKALJ, 7. r.,OŠ „ĐURO PILAR“, PŠ KOLONIJA, Slavonski Brod

292


IVANA PAUŠIĆ, 6. r.,OŠ ANTE STARČEVIĆA, Rešetari

MONIKA PEKEZ, 7. r.,OŠ „ĐURO PILAR“, PŠ KOLONIJA, Slavonski Brod

KREŠIMIR PETRIĆ, 8. r.,OŠ „JOSIP KOZARAC“, Slavonski Šamac

FILIP PETROVIĆ, 6. r.,OŠ LJUDEVITA GAJA, Nova Gradiška

RENATO PIPUNIĆ, 5. r.,OŠ „MATO LOVRAK“, Nova Gradiška

ANA RADOŠIĆ, 7. r.,OŠ IVANA GORANA KOVAČIĆA, Staro Petrovo Selo

EGON RUHEK, 7. r.,OŠ „DRAGUTIN TADIJANOVIĆ“, Slavonski Brod

KARLA SABO, 6. r.,OŠ „DRAGUTIN TADIJANOVIĆ“, Slavonski Brod

MARKO STANIĆ, 8. r.,OŠ DRAGALIĆ, Dragalić

CLAUDIA STEFANOVIĆ, 7. r.,OŠ „JOSIP KOZARAC“, Slavonski Šamac

MATEA STOJANOVIĆ, 7. r.,OŠ „JOSIP KOZARAC“, Slavonski Šamac

DEJA ŠPIČAK, 7. r.,OŠ ANTE STARČEVIĆA, Rešetari

BOŽENA ŠTUC, 5. r.,OŠ „ĐURO PILAR“, PŠ KOLONIJA, Slavonski Brod

MARKO ŠUPICA, 5. r.,OŠ DRAGALIĆ, Dragalić

MATEJ TOLIĆ, 7. r.,OŠ „ĐURO PILAR“, PŠ KOLONIJA, Slavonski Brod

MONIKA TOMLJENOVIĆ, 5. r.,OŠ „DR. STJEPAN ILIJAŠEVIĆ“, Oriovac

PATRIK VUKOSAVLJEVIĆ, 8. r.,OŠ „DR. STJEPAN ILIJAŠEVIĆ“, Oriovac

PETRA ŽDERIĆ, 5. r.,OŠ „MATO LOVRAK“, Nova Gradiška

ANTUN ŽUPANIĆ, 6. r.,OŠ „DRAGUTIN TADIJANOVIĆ, Slavonski Brod

VIROVITIČKO-PODRAVSKA ŽUPANIJA

CLAUDIA BALIĆ, 6. r.,OŠ JOSIPA KOZARCA, Slatina

ARNELLA BENEŠ, 5. r.,OŠ JOSIPA KOZARCA, Slatina

DANIJEL BOTH, 5. r.,OŠ IVANE BRLIĆ-MAŽURANIĆ, Orahovica

MARIJA GAVRILOVIĆ, 6. r.,OŠ IVANE BRLIĆ-MAŽURANIĆ, Orahovica

LEA KAPŠA, 6. r.,OŠ IVANE BRLIĆ-MAŽURANIĆ, Orahovica

HELENA KRALJIK, 8. r.,OŠ MIKLEUŠ, Mikleuš

LEONARDA KOKORIĆ, 6. r.,OŠ JOSIPA KOZARCA, Slatina

ELLA MARENDIĆ, 5. r.,OŠ „VLADIMIR NAZOR“, Virovitica

FRAN MOJZEŠ, 8. r.,OŠ MIKLEUŠ, Mikleuš

KARLA OPAT, 6. r.,OŠ MIKLEUŠ, Mikleuš

MIROSLAV RUKAVINA,8. r.,OŠ MIKLEUŠ, Mikleuš

ANA ŽAGAR, 8. r.,OŠ VLADIMIRA NAZORA, Nova Bukovica

OSJEČKO-BARANJSKA ŽUPANIJA

ZITA BECE, 7. r.,OŠ LASLOVO, Laslovo

SARA BEISSMANN, 7. r.,OŠ „TIN UJEVIĆ“, Osijek

STJEPAN BEŠLIĆ, 5. r.,OŠ „VLADIMIR NAZOR“, Đakovo

ANTONIJA BIČVIĆ, 6. r.,OŠ „ANTUNOVAC“, Antunovac

TAMARA BIKIĆ, 8. r.,OŠ JOSIPA JURJA STROSSMAYERA, Trnava

MARKO BOŽIĆ, 7. r.,OŠ „TIN UJEVIĆ“, Osijek

SARA BULAT, 7. r.,OŠ HINKA JUHNA, Podgorač

ANA-LENA CVITANUŠIĆ, 5. r.,OŠ FRANJE KREŽME, Osijek

SARA ĆORIĆ, 6. r.,OŠ „ANTUNOVAC“, Antunovac

MARIJA DOBROŠEVIĆ, 6. r.,OŠ „ANTUNOVAC“, Antunovac

ENA DRAŽIĆ, 6. r.,OŠ „ANTUNOVAC“, Antunovac

MARINA DUKA, 8. r.,OŠ ANTUNA MIHANOVIĆA, Osijek

RENE GLOGOŠKI, OŠ „ANTUNOVAC“, Antunovac

KARLA GRGURIĆ, 6. r.,OŠ VIŠNJEVAC, Višnjevac

VITA GULJAŠ, 5. r.,OŠ „TIN UJEVIĆ“, Osijek

FLORIJAN HAJBA, 6. r.,OŠ VIŠNJEVAC, Višnjevac

MATEJ HORVAT, 8. r.,OŠ HINKA JUHNA, Podgorač

TAJANA IVANOV, 7. r.,OŠ „TIN UJEVIĆ“, Osijek

TOMISLAV IVŠAN, 7. r.,OŠ „TIN UJEVIĆ“, Osijek

VEDRANA KATALINIĆ, 7. r.,OŠ „DR. FRANJO TUĐMAN“, Beli Manastir

KRUNOSLAV KAZALICKI, 8. r.,OŠ JOSIPA JURJA STROSSMAYERA, Trnava

MARIJA KAZALICKI, 8. r.,OŠ JOSIPA JURJA STROSSMAYERA, Trnava

NIVES KENJERIĆ, 6. r.,OŠ „ANTUNOVAC“, Antunovac

LORA KRSTANOVIĆ, 7. r.,OŠ „TIN UJEVIĆ“, Osijek

LUKA LALIĆ, 6. r.,OŠ VLADIMIRA BECIĆA, Osijek

TEA LUKIĆ, 6. r.,OŠ „ANTUNOVAC“, Antunovac

BRUNA LJUBIČIĆ, 5. r.,OŠ „MLADOST“, Osijek

LUCIJA MAREK, 7. r.,OŠ „DR. FRANJO TUĐMAN“, Beli Manastir

DOMINIK MATIJEVIĆ, 7. r.,OŠ „TIN UJEVIĆ“, Osijek

LUCIA MURKOVIĆ, 5. r.,OŠ „MLADOST“, Osijek

VIKTORIJA NOVAČKI, 7. r.,OŠ JOSIPOVAC, Josipovac

Odjeci

293


IRENA PAVELIK, 8. r.,OŠ HINKA JUHNA, Podgorač

INJA PAVLIĆ, 7. r.,OŠ „MLADOST“, Osijek

JOSIPA PREVOZNIK, 5. r.,OŠ „VLADIMIR NAZOR“, Đakovo

TEA RAVNJAK, 8. r.,OŠ ČEMINAC, Čeminac

MATEJ RUŠKA, 8. r.,OŠ „GRIGOR VITEZ“, Osijek

LEA SUDAR, OŠ VIŠNJEVAC, Višnjevac

ERIKA TIDLAČKA, 8. r.,OŠ „SILVIJE STRAHIMIR KRANJČEVIĆ“, Levanjska Varoš

MARTA TILMAN, 5. r.,OŠ „VLADIMIR NAZOR“, Đakovo

VUKOVARSKO-SRIJEMSKA ŽUPANIJA

PATRIK ATANASOVSKI, 6. r.,OŠ ANTUNA BAUERA, Vukovar

MARINA BARIĆ, 5. r.,OŠ „ANTUN I STJEPAN RADIĆ“, Gunja

IVANA BAŠIĆ, 7. r.,OŠ VOĐINCI, Vođinci

MIRELA BEGONJA, 8. r.,OŠ STJEPANA ANTOLOVIĆA, Privlaka

MARIO BOŽIČEVIĆ, 5. r.,OŠ STJEPANA CVRKOVIĆA, Stari Mikanovci

KATJA BOŽIĆ, 5. r.,OŠ MATE LOVRAKA, Županja

MARINA BRKOVIĆ, 6. r.,OŠ STJEPANA ANTOLOVIĆA, Privlaka

LEON CINDRIĆ, 7. r.,OŠ VOĐINCI, Vođinci

BONO CVITKUŠIĆ, 7. r.,OŠ MATE LOVRAKA, Županja

ANA ČAČIĆ, 5. r.,OŠ MATE LOVRAKA, Županja

ANA ČOP, 6. r.,OŠ ANTUNA BAUERA, Vukovar

IGOR DAVIDOVIĆ, 6. r.,OŠ SINIŠE GLAVAŠEVIĆA, Vukovar

DAVID DOMAC, 8. r.,OŠ STJEPANA ANTOLOVIĆA, Privlaka

IVANA DŽINIĆ, 7. r.,OŠ MATE LOVRAKA, Županja

JELENA ĐERIĆ, 5. r.,OŠ SINIŠE GLAVAŠEVIĆA, Vukovar

MILICA ĐUKIĆ, 6. r.,OŠ SINIŠE GLAVAŠEVIĆA, Vukovar

ROBERT ELLO, 6. r.,OŠ ČAKOVCI, Čakovci

DINKO FILIĆ, 6. r.,OŠ „AUGUST CESAREC“, Ivankovo

GABRIELA GAČIĆ, 5. r.,OŠ VOĐINCI, Vođinci

ANA GALOVIĆ, 6. r.,OŠ „ANTUN GUSTAV MATOŠ“, Vinkovci

KSENIJA GLUVAKOVIĆ, 8. r.,OŠ „ANTUN I STJEPAN RADIĆ“, Gunja

IVANA IVIĆ, 7. r.,OŠ VOĐINCI, Vođinci

JELA JELIĆ, 8. r.,OŠ „AUGUST CESAREC“, Ivankovo

LUCIJA JONJIĆ, 5. r.,OŠ VOĐINCI, Vođinci

MARINA JOSIPOVIĆ, 5. r.,OŠ MATE LOVRAKA, Županja

LUKA JUKIĆ, 7. r.,OŠ SLAKOVCI, Slakovci

MARKO JURIĆ, 6. r.,OŠ „ANTUN GUSTAV MATOŠ“, Vinkovci

TANJA JURKOVIĆ, 5. r.,OŠ „IVAN KOZARAC“, Nijemci

NIKOLINA JURKOVIĆ, 8. r.,OŠ „MATIJA ANTUN RELJKOVIĆ“, Cerna

KRISTINA KAJFEŠ, 8. r.,OŠ „AUGUST CESAREC“, Ivankovo

BERNARDA KASIĆ, 5. r.,OŠ VOĐINCI, Vođinci

LUCIJA KESIĆ, 6. r.,OŠ „IVAN GORAN KOVAČIĆ“, Štitar

MATEA KOLAR, 5. r.,OŠ „IVAN KOZARAC“, Nijemci

LARISA KRSNIK, 7. r.,OŠ MATE LOVRAKA, Županja

JENNIFER KUBIČEK, 7. r.,OŠ ČAKOVCI, Čakovci

MARIJA KUPREŠAK, 5. r.,OŠ MATE LOVRAKA, Županja

JOVANA LIČINA, 6. r.,OŠ SINIŠE GLAVAŠEVIĆA, Vukovar

MAX LONČAR, 8. r.,OŠ „AUGUST CESAREC“, Ivankovo

TOMISLAV LUČIĆ, 5. r.,OŠ MATE LOVRAKA, Županja

JOSIP LULIĆ, 5. r.,OŠ STJEPANA CVRKOVIĆA, Stari Mikanovci

LUKA MADŽARAC, 6. r.,OŠ „ANTUN GUSTAV MATOŠ“, Vinkovci

EMA MAĐAROŠ, 6. r.,OŠ ANTUNA BAUERA, Vukovar

ROBERT MAZALOVIĆ, 8. r.,OŠ „ANTUN I STJEPAN RADIĆ“, Gunja

IDA MARCIKIĆ-KISZEGI, 5. r.,OŠ „IVAN KOZARAC“, Nijemci

MAGDALENA MATUS, 6. r.,OŠ „ANTUN I STJEPAN RADIĆ“, Gunja

MATEA MILIČIĆ, 8. r.,OŠ „IVAN GORAN KOVAČIĆ“, Štitar

MARIJA MIŠKIĆ, 5. r.,OŠ SLAKOVCI, Slakovci

MAJA MITIĆ, 6. r.,OŠ „ANTUN GUSTAV MATOŠ“, Vinkovci

DOMAGOJ MUŽEK 5. r.,OŠ „IVAN KOZARAC“, Nijemci

DOROTEA NASTIĆ, 6. r.,OŠ SINIŠE GLAVAŠEVIĆA, Vukovar

MIHAEL NIKOLIĆ, 7. r.,OŠ MATE LOVRAKA, Županja

IVANA PAVIĆ, 8. r.,OŠ „ANTUN I STJEPAN RADIĆ“, Gunja

JELENA RADOVANČEV, 8. r.,OŠ SINIŠE GLAVAŠEVIĆA, Vukovar

OLGA RADULOVIĆ, 6. r.,OŠ SINIŠE GLAVAŠEVIĆA, Vukovar

GABRIELA ROHAČEK, 6. r.,OŠ „AUGUST CESAREC“, Ivankovo

EMMI SERTIĆ, 6. r.,OŠ „AUGUST CESAREC“, Ivankovo

ANDREA SLUGANOVIĆ, 5. r.,OŠ „ ANTUN I STJEPAN RADIĆ“, Gunja

PATRICK STANIĆ, 6. r.,OŠ „AUGUST CESAREC“, Ivankovo

294


MARIN STJEPANOVIĆ, 6. r.,OŠ „AUGUST CESAREC“, Ivankovo

VANJA SUČEVIĆ, 5. r.,OŠ SINIŠE GLAVAŠEVIĆA, Vukovar

NIKOLINA SUKOBLJEVIĆ, 6. r.,OŠ „ANTUN GUSTAV MATOŠ“, Vinkovci

TEA SUŠAC, 5. r.,OŠ VOĐINCI, Vođinci

NINA ŠLOPAR, 6. r.,OŠ „ANTUN GUSTAV MATOŠ“, Vinkovci

IVONA TOVILO, 7. r.,OŠ VOĐINCI, Vođinci

SAŠA TRČAK, 5. r.,OŠ SINIŠE GLAVAŠEVIĆA, Vukovar

VEDRAN UBIPARIPOVIĆ, 6. r.,OŠ SINIŠE GLAVAŠEVIĆA, Vukovar

IVANA UŽAREVIĆ, 6. r.,OŠ „IVAN GORAN KOVAČIĆ“, Štitar

IRMA VELAGIĆ, 6. r.,OŠ „ANTUN I STJEPAN RADIĆ“, Gunja

FILIP VRBOVSKI, 6. r.,OŠ „ANTUN GUSTAV MATOŠ“, Vinkovci

KARLO VRBOVSKI, 6. r.,OŠ „ANTUN GUSTAV MATOŠ“, Vinkovci

NIKOLINA ZOVKIĆ, 7. r.,OŠ MATE LOVRAKA, Županja

PETRA ŽALAC, 5. r.,OŠ „IVAN KOZARAC“, Nijemci

GRAD ZAGREB

TAREK ABOUD, 6. r.,OŠ „DR. IVAN MERZ“, Zagreb

ENA ANDRUZA, 6. r.,OŠ JURE KAŠTELANA, Zagreb

ENA ANIČIĆ, 8. r.,OŠ IVANA MAŽURANIĆA, Zagreb

SVEN ARALICA, 6. r.,OŠ OTOK, Zagreb

NATALIJA BANEK, 8. r.,OŠ GRAČANI, Zagreb

ANTONIJA BARIĆ, 5. r.,OŠ SAVSKI GAJ, Zagreb

DONA BARTOLIĆ, 5. r.,I. OSNOVNA ŠKOLA DUGAVE, Zagreb

LUKRECIJA BEDNJIČKI, 7. r.,OŠ MARIJE JURIĆ ZAGORKE, Zagreb

IVANA BENIĆ, 8. r.,OŠ IVANA MAŽURANIĆA, Zagreb

LAURA BIZJAK, 5. r.,OŠ POLIKLINIKE SUVAG, Zagreb

IVA BOBANOVIĆ, 8. r.,OŠ GRAČANI, Zagreb

LUKA BOČKAJ, 6. r.,OŠ TRNJANSKA, Zagreb

PETRA BOŠNJAK, 6. r.,OŠ GRAČANI, Zagreb

ANTONIJA BRADAČ, 8. r.,OŠ SAVSKI GAJ, Zagreb

LUKA BRKIĆ, 8. r.,OŠ GRAČANI, Zagreb

ANA ČALA, 6. r.,OŠ OTOK, Zagreb

NIKA ČEBOHIN, 5. r.,OŠ SAVSKI GAJ Zagreb

LANA ČIŠ, 6. r.,OŠ MLADOST, Zagreb

KARLA ČIŽMEŠIJA, 7. r.,I. OSNOVNA ŠKOLA DUGAVE, Zagreb

PAULA DJAKOVIĆ, 6. r.,OŠ GORNJE VRAPČE, Zagreb

NEVA DOBRIĆ, 5. r.,OŠ JURE KAŠTELANA, Zagreb

DARIJA DREMPETIĆ, 8. r.,OŠ MLADOST, Zagreb

ANĐELA DUJMOVIĆ, 6. r.,OŠ LJUBLJANICA, Zagreb

DOMINIK DUJMOVIĆ, 6. r.,OŠ GORNJE VRAPČE, Zagreb

UMA GRADAC, 5. r.,OŠ JABUKOVAC, Zagreb

ANTONIO HOLJEVAC, 8. r.,OŠ GRAČANI, Zagreb

EMA HORVAT, 6. r.,OŠ TRNJANSKA, Zagreb

GORAN IVANOVIĆ, 5. r.,OŠ BUKOVAC, Zagreb

MARIJA IVANOVIĆ, 5. r.,OŠ BUKOVAC, Zagreb

JURJA JAKOB, 6. r.,OŠ TRNJANSKA, Zagreb

LUKA JAZIĆ, 8. r.,OŠ GRAČANI, Zagreb

BORNA JURAK, 6. r.,OŠ DRAGUTINA DOMJANIĆA, Zagreb

ANTUN LUKA KANDRAČ, 8. r.,OŠ LJUBLJANICA, Zagreb

DOMINIK KANJUH, 5. r.,OŠ SAVSKI GAJ, Zagreb

LEONARDA KAPETANOVIĆ, 8. r.,OŠ GRAČANI, Zagreb

LUCIA PATRICIA KNEŽEVIĆ, 6. r.,OŠ SAVSKI GAJ, Zagreb

IVA KORDA, 6. r.,OŠ GRAČANI, Zagreb

HANA KERESTEŠ, 6. r.,OŠ LJUBLJANICA, Zagreb

KARLO KRILE, 8. r.,OŠ JURE KAŠTELANA, Zagreb

DIJANA KRŠIĆ, 8. r.,OŠ IVANA MAŽURANIĆA, Zagreb

CORINA KUPREŠAK SRAC, 5. r.,OŠ SAVSKI GAJ, Zagreb

MATEA LAIĆ, 6. r.,OŠ GRAČANI, Zagreb

DAVID LONČAR, 8. r.,OŠ MARIJE JURIĆ ZAGORKE, Zagreb

MARTINA MADŽAR, 7. r.,OŠ „DR. IVAN MERZ“, Zagreb

MARKO MALIŠ, 6. r.,OŠ GRAČANI, Zagreb

MARKO MATUSINA, 6. r.,OŠ TRNJANSKA, Zagreb

PATRIK MEŽNARIĆ, 8. r.,OŠ GRAČANI, Zagreb

ANTONIJA MIHELČIĆ, 7. r.,OŠ TRNSKO, Zagreb

PAULA MIHOLIĆ, 8. r.,OŠ GRAČANI, Zagreb

MARGITA MIŠE, 8. r.,OŠ OTOK, Zagreb

NIVES MLINAREC, 6. r.,OŠ DRAGUTINA DOMJANIĆA, Zagreb

REA MOČIBOB, 6. r.,OŠ GRAČANI, Zagreb

BRUNO PAVLOVIĆ, 8. r.,OŠ GRAČANI, Zagreb

JONA PETIĆ, 6. r.,OŠ LJUBLJANICA, Zagreb

Odjeci

295


ANA PLENČA, 7. r.,OŠ VUKOMEREC, Zagreb

DORA POLJANEC, 8. r.,OŠ SAVSKI GAJ, Zagreb

MATKO PUNTIJAR, 6. r.,OŠ GRAČANI, Zagreb

ANA RADMILOVIĆ, 7. r.,OŠ SAVSKI GAJ, Zagreb

ANTONIO RADOŠ, 6. r.,OŠ GRAČANI, Zagreb

MARKO SELJAN, 7. r.,OŠ AUGUSTA HARAMBAŠIĆA, Zagreb

JOSIP SKULAR, 6. r.,OŠ GRAČANI, Zagreb

KLARA SMOLKOVIĆ, 6. r.,OŠ OTOK, Zagreb

EVA STANEC, 6. r.,OŠ BARTOLA KAŠIĆA, Zagreb

EMA SUBOTIČANEC, 8. r.,OŠ LJUBLJANICA, Zagreb

ANTONIO IVAN ŠARIĆ, 6. r.,OŠ LUKA, Sesvete

FRAN ŠARIĆ, 8. r.,OŠ LJUBLJANICA, Zagreb

ANA-MARIJA ŠARUŠIĆ, 5. r.,I. OSNOVNA ŠKOLA DUGAVE, Zagreb

HANA ŠAŠKIN, 7. r.,I. OSNOVNA ŠKOLA DUGAVE, Zagreb

DAMJAN ŠTOR, 8. r.,OŠ MLADOST, Zagreb

IVANA TOKMADŽIĆ, 6. r.,OŠ OTOK, Zagreb

NATALIJA VIDOVIĆ, 5. r.,OŠ SAVSKI GAJ, Zagreb

ENA VOJVODIĆ, 7. r.,OŠ TRNSKO, Zagreb

DORA VUGEC, 8. r.,OŠ GRAČANI, Zagreb

IVONA ZAJEC, 8. r.,OŠ GRAČANI, Zagreb

KARLA ZAJEC, 6. r.,OŠ GRAČANI, Zagreb

ANITA ZBINJOVSKI, 6. r.,OŠ TRNJANSKA, Zagreb

MARTINA ZEBIĆ, 8. r.,OŠ MLADOST, Zagreb

MIA ZELJKO, 6. r.,OŠ LUKA, Sesvete

NIKA ZELJKO, 7. r.,OŠ VRBANI, Zagreb

MIRJAM ŽARKOVIĆ, 7. r.,I. OSNOVNA ŠKOLA DUGAVE, Zagreb

296

OdjeciA B E C E D N I P O P I S S V I H U Č I T E L J A S U D I O N I K A


GORDANA CURAĆ DEPOLO,OŠ PETRA KANAVELIĆA, Korčula

IVANKA CVITANOVIĆ,OŠ IVANA GUNDULIĆA, Dubrovnik

HAJDI HAJDIĆ VIĆAN,OŠ LAPAD, Dubrovnik

VESNA MARTINOVIĆ,OŠ PETRA KANAVELIĆA, Korčula i OŠ OREBIĆ, Orebić

VEDRANA ORTIKA MEDINI,OŠ „BRAĆA GLUMAC“, Lastovo

MIRA PERAK,OŠ IVANA GUNDULIĆA, Dubrovnik

SUZANA PETKOVIĆ,OŠ PETRA KANAVELIĆA, Korčula

SPLITSKO-DALMATINSKA ŽUPANIJA

EMINA BIUK,OŠ ANTE STARČEVIĆA, Dicmo

LIDIJA ĐEREK,OŠ ŽRNOVNICA, Žrnovnica

ZLATA KURTOV,OŠ BRAĆE RADIĆA, Bračević, Donji Muć

ANA MATIJEVIĆ,OŠ ANTE STARČEVIĆA, Dicmo

MARINA SRHOJ,OŠ TUČEPI, Tučepi

MIRJANA STANIĆ,OŠ „GROHOTE“, Grohote, Šolta

GROZDANA VODANOVIĆ,OŠ TUČEPI, Tučepi

ŠIBENSKO-KNINSKA ŽUPANIJA

ŽELJKA LJUBIĆ,OŠ VJEKOSLAVA KALEBA, Tisno

BOJA SLADIĆ,OŠ TINA UJEVIĆA, Šibenik

ZADARSKA ŽUPANIJA

JADRANKA AMANOVIĆ,OŠ PETRA PRERADOVIĆA, Zadar

ANAMARIA JERKOVIĆ,OŠ „VLADIMIR NAZOR“, Neviđane

ANA LISICA,OŠ BARTULA KAŠIĆA, Zadar

DINA MILAT,OŠ NIKOLE TESLE, Gračac

LIDIJA MIOČIĆ,OŠ JURJA BARAKOVIĆA, Ražanac

STANISLAVA NIKOLIĆ ARAS, PRIVATNA OSNOVNA ŠKOLA NOVA, Zadar

SILVANA RADOŠ,OŠ ŠIME BUDINIĆA, Zadar

MARIJA SMOLIĆ,OŠ SUKOŠAN, Sukošan

VIŠNJA SMOLJAN,OŠ „SV. FILIP I JAKOV“, Sv. Filip i Jakov

MILKA TROŠELJ,OŠ STARIGRAD, Starigrad Paklenica

LIČKO-SENJSKA ŽUPANIJA

ŠTEFICA BARIŠIĆ,OŠ DONJI LAPAC, Donji Lapac

ANITA BOROVAC, 6. r.,OŠ DR. JURE TURIĆA, Gospić

ISTARSKA ŽUPANIJA

DOBRILA ARAPOVIĆ,OŠ MARČANA, Marčana

MARIJA BAĆAC,OŠ VLADIMIRA NAZORA, Pazin

NADA BARIČEVIĆ,OŠ KAŠTANJER, Pula

JASMINA BELOČ,OŠ „IVO LOLA RIBAR“, Labin

SONJA BULJEVIĆ,OŠ MATE BALOTE, Buje

VINKA BUROLO,OŠ MARIJE I LINE, Umag

BARBARA ĆALETA MARKEŽIĆ,OŠ MATE BALOTE, Buje

MIRJANA DOBLANOVIĆ PEKICA,OŠ SVETVINČENAT, Svetvinčenat

PATRICIJA GOLOB-FONOVIĆ,OŠ VLADIMIRA NAZORA, Pazin

MIRELA JOVIČIĆ,OŠ MARIJE I LINE, Umag

IVA MAJOR ŠUJEVIĆ,OŠ VLADIMIRA NAZORA, Pazin, PŠ LUPOGLAV, Lupoglav

JELENA NAČINOVIĆ,OŠ VLADIMIRA NAZORA, Pazin, PŠ TRVIŽ, PAZIN

ELVIRA OSSO-DERMIT,OŠ TONE PERUŠKA, Pula

VLADIMIR PAPIĆ,OŠ MONTE ZARO, Pula

JANGELA SUŠAC-BUDIMIR,OŠ „IVO LOLA RIBAR“, Labin

TEANA TOMAŽIN,OŠ „GIUSEPPINA MARTINUZZI“, Pula

NATAŠA VIVODA,OŠ VAZMOSLAVA GRŽALJE, Buzet

SANJA PETROV VLAHOVIĆ,OŠ MILANA ŠORGA, Oprtalj

MARIJA ZNIDARIĆ,OŠ VLADIMIRA NAZORA, Pazin

PRIMORSKO-GORANSKA ŽUPANIJA

ESTER ACINGER,OŠ „VEŽICA“, Rijeka

JAGODA ANTIĆ-RUŽIĆ,OŠ „KOZALA“, Rijeka

Abecedni popis svih učitelja sudionika(po županijama)

Odjeci

297

A B E C E D N I P O P I S S V I H U Č I T E L J A S U D I O N I K A

VESNA ARGENTIN,OŠ „GORNJA VEŽICA“, Rijeka

BARBARA BABIĆ,OŠ „MILAN BROZOVIĆ“, Kastav,

HELENA BARIĆ KARAJKOVIĆ,OŠ „JELENJE-DRAŽICE“, Dražice

SANJA BEG NISI,OŠ „NIKOLA TESLA“, Rijeka

MILENA BLAŽIĆ KNEZ,OŠ ZVONKA CARA, Crikvenica

VLATKA CRNKOVIĆ,OŠ „RIKARD KATALINIĆ JERETOV“, Opatija

ROZANA DRUŽETA-JELIČIĆ,OŠ „KLANA“, Klana

MARINA HRGA-ARH,OŠ „PETAR ZRINSKI“, Čabar

LJILJANA JURMAN,OŠ „VLADIMIR GORTAN“, Rijeka

MLADENKA KUČIĆ,OŠ FRANE PETRIĆA, Cres

VILMA LUKANOVIĆ,OŠ „GORNJA VEŽICA“, Rijeka

MARIJANA MARIĆ-TONKOVIĆ,OŠ ZVONKA CARA, Crikvenica

DOLORES MARŠANIĆ,OŠ „ČAVLE“, Čavle

ANDREJA MARKOVIĆ,OŠ RUDOLFA STROHALA, Lokve

ANA MATIĆ ZAGORAC,OŠ SKRAD, Skrad

SVIJETLANA MILJKOVIĆ,OŠ „GORNJA VEŽICA“, Rijeka

IRENA PEIĆ,OŠ „ZAMET“, Rijeka

ANA PELČIĆ,OŠ FRANE PETRIĆA, Cres

GORDANA PODOBNIK,OŠ DR. BRANIMIRA MARKOVIĆA, Ravna Gora

SANJA POTOČNJAK-BILIĆ,OŠ „TURNIĆ“, Rijeka

INA RANDIĆ ĐORĐEVIĆ,OŠ „KOSTRENA“, Kostrena

KSENIJA SOBOTINČIĆ ŠTROPIN,OŠ „PEĆINE“, Rijeka

NIKOLINA ŠOJAT,OŠ „KANTRIDA“, Rijeka

TOMISLAVA ZEČEVIĆ PEDIĆ,OŠ BELVEDERE, Rijeka

MARICA ZRILIĆ,OŠ „BRAJDA“, Rijeka

KARLOVAČKA ŽUPANIJA

GROZDANA BUNČIĆ,OŠ ŠVARČA, Karlovac

IVKA CINDRIĆ,OŠ ŠVARČA, Karlovac

IVANA KOVAČEVIĆ OPAČIĆ,OŠ BANIJA, Karlovac

DRAŽENKA KULAŠ,OŠ SKAKAVAC, Skakavac

ZLATA LUKŠIĆ,OŠ GRABRIK, Karlovac

MATILDA MARKOVIĆ,OŠ DRAGANIĆI, Draganići

NATAŠA MOŽGON,OŠ IVANE BRLIĆ-MAŽURANIĆ, Ogulin

NIKOLINA NIKOLIĆ,OŠ MAHIČNO, Mahično

MEĐIMURSKA ŽUPANIJA

MARTINA HORVAT KOLAR,OŠ NEDELIŠĆE, Nedelišće

SUZANA KARLOCI KVAKAN,OŠ GORNJA DUBRAVA, Gornja Dubrava

DIJANA KOZJAK,OŠ IVANOVEC, Ivanovec, Čakovec

IVAN LEČEK,OŠ MURSKO SREDIŠĆE, Mursko Središće

LIDIJA NOVAK LEVATIĆ,OŠ GORNJI MIHALJEVEC, Macinec

SREBRENKA PUKLAVEC TRSTENJAK,OŠ MURSKO SREDIŠĆE, Mursko Središće

IDA SOMI RODIGER,OŠ „PETAR ZRINSKI“, Šenkovec

VARAŽDINSKA ŽUPANIJA

SANJA BIŠKUP,OŠ VIDOVEC, Vidovec

ŽELJKA DUGI,OŠ CESTICA, Cestica

SUZANA ĐURASEK-DIVJAK,OŠ BELETINEC, Beletinec

MAJA GRD,OŠ VISOKO, Visoko

MIRJANA HALUSEK, II. OSNOVNA ŠKOLA, Varaždin

BRANKA KUĆA,OŠ ANTE STARČEVIĆA, Lepoglava

ANA LODETA,OŠ ANTUNA I IVANA KUKULJEVIĆA, Varaždinske Toplice

IVANA NOGIĆ,OŠ LJUBEŠČICA, Ljubeščica

KATARINA NOVAK,OŠ VELIKI BUKOVEC, Mali Bukovec

MIRJANA POSAVEC,OŠ IVANA RANGERA, Kamenica, Lepoglava

VESNA PUCAK,OŠ BREZNIČKI HUM, Breznički Hum

ŽELJKA RABUZIN,OŠ PETRIJANEC, Petrijanec

ANA ŠARE,OŠ ANTUNA I IVANA KUKULJEVIĆA, Varaždinske Toplice

MAJA ŠMIC DUGANDŽIĆ, II. OSNOVNA ŠKOLA, Varaždin

IVANA VRČEK,OŠ ANTE STARČEVIĆA, Lepoglava

MIRJANA VUSIĆ,OŠ ANTE STARČEVIĆA, Lepoglava

KRAPINSKO-ZAGORSKA ŽUPANIJA

MIRA BENC,OŠ „LJUDEVIT GAJ“, Krapina

TATJANA BENKO,OŠ STUBIČKE TOPLICE, Stubičke Toplice

MARIJA BOLŠEC,OŠ ANTUNA MIHANOVIĆA, Petrovsko

JASMINA ČUKELJ,OŠ „VLADIMIR NAZOR“, Budinščina

MIRNA DOMITREK AVIROVIĆ,OŠ STUBIČKE TOPLICE, Stubličke Toplice

ANICA FLEGAR,OŠ VIKTORA KOVAČIĆA, Hum na Sutli

IVANA FRAJZMAN,OŠ SIDE KOŠUTIĆ, Radoboj

298


MARIJANA IVANKOVIĆ, OŠ ĐURE PREJCA, Desinić

ANDREJA KLASIĆ,OŠ SIDE KOŠUTIĆ, Radoboj

DANICA PELKO,OŠ DONJA STUBICA, Donja Stubica

SNJEŽANA PEROŠ,OŠ FRANJE HORVATA KIŠA, Lobor

BISERKA PUČAK,OŠ „VLADIMIR NAZOR“, Budinščina

KATA VIDIČEK,OŠ DONJA STUBICA, Donja Stubica

ZAGREBAČKA ŽUPANIJA

DUBRAVKA ANTUNICA JELINČIĆ,OŠ DRAGUTINA DOMJANIĆA, Sveti Ivan Zelina

JOZEFINA BARIĆ, I. OSNOVNA ŠKOLA, Vrbovec

LJILJANA BUŠIĆ, I. OSNOVNA ŠKOLA, Vrbovec

JASNA GAZDIĆ,OŠ NIKOLE HRIBARA, Velika Gorica

IVANA GOLIĆ,OŠ BOGUMILA TONIJA, Samobor

ANA HORVATIĆ,OŠ „KLINČA SELA“, Klinča Sela

MAJA JAKLENEC VINCEK,OŠ SVETA NEDJELJA, Sveta Nedjelja

MARTINA JUG,OŠ DRAGUTINA DOMJANIĆA, Sveti Ivan Zelina

MARA JULARIĆ,OŠ SVETA NEDJELJA, PŠ RAKITJE, Sveta Nedelja

KATA JURKIĆ,OŠ NIKOLE HRIBARA, Velika Gorica

BRANKA KRAJAČIĆ,OŠ SVETA NEDJELJA, Sveta Nedjelja

DARIJA LAŽETA,OŠ SVETA NEDJELJA, Sveta Nedjelja

VALENTINA MAHOVIĆ,OŠ MILANA LANGA, Bregana

IVANKA MAROŠEVIĆ,OŠ ĐURE DEŽELIĆA, Ivanić-Grad

MILKA MATANIĆ,OŠ NIKOLE HRIBARA, Velika Gorica

DIJANA MIKLIN,OŠ „GRADEC“, Gradec

ANA MLINAR,OŠ ANTE KOVAČIĆA, Marija Gorica

DINKA MUDRI, I. OSNOVNA ŠKOLA, Vrbovec

MIRJANA RAJTER,OŠ BREZOVICA, Brezovica

ERVIN ŠKACAN,OŠ SVETA NEDJELJA, Sveta Nedjelja

VESNA ŠVARC, II. OSNOVNA ŠKOLA, Vrbovec

MAJDA TOMETIĆ,OŠ STJEPANA BENCEKOVIĆA, Rakov Potok

IVANKA TOMIĆ,OŠ „PAVAO BELAS“, Brdovec

SISAČKO-MOSLAVAČKA ŽUPANIJA

ANA BAJZEK,OŠ NOVSKA, Novska

BLANKA BEŠLIĆ,OŠ GALDOVO, Sisak

ANA BOŠKOVIĆ,OŠ IVANA KUKULJEVIĆA, Sisak

ANA DOLEŽAL,OŠ JOSIPA KOZARCA, Lipovljani

ŽELJKA DRAGANIĆ,OŠ NOVSKA, Novska

MIRJANA ŠTEFANČIĆ,OŠ STJEPANA KEFELJE, Kutina

KRIŽEVAČKO-KOPRIVNIČKA ŽUPANIJA

SANJA DANČEK,OŠ KOPRIVNIČKI BREGI, OŠ Koprivnica

KRISTINA DOMOVIĆ, 6. r.,OŠ „IVAN LACKOVIĆ CROATA“, Kalinovac

KATARINA FRANJO,OŠ PROF. FRANJE VIKTORA ŠIGNJARA, Virje

TANJA GALIĆ BERMANEC,OŠ „BRAĆA RADIĆ“, Koprivnica

MARIJA HALAČEK,OŠ MOLVE, Molve

MARINA KOVAČEK,OŠ ANDRIJE PALMOVIĆA, Rasinja

LIDIJA LEVAČIĆ MESAROV,OŠ FERDINANDOVAC, Ferdinandovac

ĐURĐA MAJCEN,OŠ „BRAĆE RADIĆ“, Koprivnica

ANA MATIJEVIĆ,OŠ „ĐURO ESTER“, Koprivnica

SLAĐAN MUSTAČ,OŠ „BRAĆA RADIĆ“, Koprivnica

BILJANA NOVOSEL GVOZDEN,OŠ SOKOLOVAC, Sokolovac

JELENA OKIĆ-PREMEC,OŠ LEGRAD, Legrad

IVANKA PALIJAN,OŠ LJUDEVITA MODECA, Križevci

ZDENKA POSAVAC HANŽEK,OŠ KLOŠTAR PODRAVSKI, Kloštar Podravski

VIŠNJICA SESVEČAN,OŠ ANDRIJE PALMOVIĆA, Rasinja

DANIJELA SUNARA-JOZEK,OŠ PROF. FRANJE VIKTORA ŠIGNJARA, Virje i OŠ MOLVE, Molve

MARTINA VALEC-REBIĆ,OŠ LJUDEVITA MODECA, Križevci

DANIJELA ZAGOREC,OŠ LJUDEVITA MODECA, Križevci

BJELOVARSKO-BILOGORSKA ŽUPANIJA

ZVJEZDAN BANAS,OŠ BEREK, Berek

JASMINKA BRKIĆ-STREJČEK, ČEŠKA OSNOVNA ŠKOLA JOSIPA RUŽIČKE, Končanica i ČEŠKA OSNOVNA ŠKOLA J. A. KOMENSKOG, Daruvar

NIKOLINA HUĐBER MESAR,OŠ ČAZMA, Čazma

ANITA KURTUŠIĆ,OŠ TRNOVITIČKI POPOVAC, Garešnica

MORENA MANDIĆ,OŠ DEŽANOVAC, Dežanovac

MARINA NAJEDLI,OŠ MATE LOVRAKA, Veliki Grđevac

IVANA ONTL HORVAT,OŠ MATE LOVRAKA, Veliki Grđevac

NATAŠA SARAJA,OŠ VELIKA PISANICA, Velika Pisanica, Veliki Grđevac

Odjeci

299

A B E C E D N I P O P I S S V I H U Č I T E L J A S U D I O N I K A

MARIJA SMOLEC,OŠ VELIKO TROJSTVO, Veliko Trojstvo

DAVOR STANKIĆ,OŠ DEŽANOVAC, Dežanovac

VIŠNJA VEBER MALINA, ČEŠKA OSNOVNA ŠKOLA JOSIPA RUŽIČKE, Končanica

POŽEŠKO-SLAVONSKA ŽUPANIJA

LJILJANA BERNATOVIĆ-MARKOTA,OŠ ZDENKA TURKOVIĆA, Kutjevo

MAJA JASIĆ,OŠ STJEPANA RADIĆA, Čaglin

ANITA RADELJIĆ,OŠ FRA KAJE ADŽIĆA, Pleternica

ROMANA THüR,OŠ JULIJA KEMPFA, Požega

VLATKA VASILJ,OŠ „VLADIMIR NAZOR“, Trenkovo, Velika

BRODSKO-POSAVSKA ŽUPANIJA

NASIHA BAJROVIĆ,OŠ „MATO LOVRAK“, Nova Gradiška

MARE BARILAR,OŠ „DR. STJEPAN ILIJAŠEVIĆ“, Oriovac

ANGELINA BIJELIĆ,OŠ LJUDEVITA GAJA, Nova Gradiška

ZDENKA BULE,OŠ LJUDEVITA GAJA, Nova Gradiška

JOSIP GALOVIĆ,OŠ „JOSIP KOZARAC“, Slavonski Šamac

MIRJANA GRAČAN,OŠ „JOSIP KOZARAC“, Slavonski Šamac

DARKO HORVAT,OŠ ANTE STARČEVIĆA, Rešetari

DAVOR IVANKOVIĆ,OŠ „DRAGUTIN TADIJANOVIĆ“, Slavonski Brod

SANELA JURIĆ,OŠ „MATO LOVRAK“, Nova Gradiška

MARINA KOVAČEVIĆ,OŠ „LJUDEVIT GAJ“, Lužani

MARINA LEMAIĆ,OŠ „IVAN MAŽURANIĆ“, Sibinj

SVJETLANA MILAŠIN,OŠ „DR. STJEPAN ILIJAŠEVIĆ“, Oriovac

IVANA PIVAC,OŠ DRAGALIĆ, Dragalić

IVANA PRAKATUROVIĆ,OŠ ANTE STARČEVIĆA, Rešetari

MAJA ŠIMIĆ,OŠ „ĐURO PILAR“, PŠ KOLONIJA, Slavonski Brod

IVANA VOLARIĆ,OŠ IVANA GORANA KOVAČIĆA, Staro Petrovo Selo

VIROVITIČKO-PODRAVSKA ŽUPANIJA

BOŽICA FILIPOVIĆ VEG,OŠ VLADIMIRA NAZORA, Nova Bukovica

MARICA KESIĆ,OŠ MIKLEUŠ, Mikleuš

JASENKA KOLARIĆ BARAČ,OŠ „VLADIMIR NAZOR“, Virovitica

MARIJANA POTALEC,OŠ IVANE BRLIĆ-MAŽURANIĆ, Orahovica

ZORICA VARGA,OŠ JOSIPA KOZARCA, Slatina

OSJEČKO-BARANJSKA ŽUPANIJA

ANGELINA BABIĆ,OŠ „TIN UJEVIĆ“, Osijek

IRENA DOLEŽAL,OŠ „GRIGOR VITEZ“, Osijek

ANICA DOMINIĆ,OŠ ČEMINAC, Čeminac

LIDIJA GALOVIĆ,OŠ JOSIPOVAC, Josipovac

ELVIRA GRANIĆ,OŠ LASLOVO, Laslovo

SVJETLANA GRUJIĆ,OŠ „DR. FRANJO TUĐMAN“, Beli Manastir

MARIJA KALIĆ,OŠ VLADIMIRA BECIĆA, Osijek

TIHANA KARIKA, 8. r.,OŠ ANTUNA MIHANOVIĆA, Osijek

VESNA KARALIĆ KLADARIĆ,OŠ JOSIPA JURJA STROSSMAYERA, Trnava

JASNA KATUŠIĆ,OŠ HINKA JUHNA, Podgorač

SNJEŽANA MAJSTERIĆ,OŠ „MLADOST“, Osijek

MONIKA PANČIĆ SIMIĆ,OŠ „VLADIMIR NAZOR“, Đakovo

IVANA RAŠIĆ,OŠ FRANJE KREŽME, Osijek

ANJA TOKIĆ,OŠ „ANTUNOVAC“, Antunovac

IVANA UZELAC,OŠ „SILVIJE STRAHIMIR KRANJČEVIĆ“, Levanjska Varoš

MARIJA VARGA,OŠ HINKA JUHNA, Podgorač

LJERKA VULIĆ,OŠ VIŠNJEVAC, Višnjevac

VUKOVARSKO-SRIJEMSKA ŽUPANIJA

NEVENKA BERTIĆ,OŠ „MATIJA ANTUN RELJKOVIĆ“, Cerna

IVANKA BROZD,OŠ VOĐINCI, Vođinci

ANA BUNJEVAC,OŠ STJEPANA CVRKOVIĆA, Stari Mikanovci

MIRJANA DŽAKULA,OŠ SLAKOVCI, Slakovci

TAMARA GUTIĆ,OŠ „ANTUN I STJEPAN RADIĆ“, Gunja

SANDRA JANKOVIĆ,OŠ STJEPANA ANTOLOVIĆA, Privlaka

ANICA JUKIĆ,OŠ ANTUNA BAUERA, Vukovar

MARIJA JURIĆ,OŠ „AUGUST CESAREC“, Ivankovo

SILVIJA LANDEKA-KRTIĆ,OŠ „IVAN KOZARAC“, Nijemci

RADOJKA MATIĆ,OŠ MATE LOVRAKA, Županja

NIKOLINA SKELEDŽIJA,OŠ „ANTUN I STJEPAN RADIĆ“, Gunja

IVANA SKENDER ORŠOLIĆ,OŠ SINIŠE GLAVAŠEVIĆA, Vukovar

JASENKA TISUCKI,OŠ „AUGUST CESAREC“, Ivankovo

KRISTINA VARGA DUŠANIĆ,OŠ „IVAN GORAN KOVAČIĆ“, Štitar

300


GRACIJELA VUKIĆ,OŠ „ANTUN GUSTAV MATOŠ“, Vinkovci

ANA-MARIJA ZULIĆ,OŠ ČAKOVCI, Čakovci

GRAD ZAGREB

SENIJA BADIĆ,OŠ JABUKOVAC, Zagreb

MARTINA BARIČEVIĆ,OŠ SAVSKI GAJ, Zagreb

KAROLINA BOŠNJAK,OŠ POLIKLINIKE SUVAG, Zagreb

MARIJA BRKOVIĆ,OŠ LJUBLJANICA, Zagreb

JELENA BUNIJEVAC MATIČIĆ,OŠ OTOK, Zagreb

VESNA DOBRINIĆ,OŠ TRNJANSKA, Zagreb

BOŽENKA DOLIĆ,OŠ „DR. IVAN MERZ“, Zagreb

JOZO EREŠ,OŠ VUKOMEREC, Zagreb

VESNA GADŽE,OŠ MLADOST, Zagreb

NATAŠA GAŠČIĆ ĐURKAN,OŠ BUKOVAC, Zagreb

IVANKA HERAK,OŠ JURE KAŠTELANA, Zagreb

MELITA HORVATEK FORJAN,OŠ MARIJE JURIĆ ZAGORKE, Zagreb

KSENIJA IVANOVIĆ,OŠ AUGUSTA HARAMBAŠIĆA, Zagreb

NATAŠA JAKOB,OŠ MARIJE JURIĆ ZAGORKE, Zagreb

VALENTINA KALČIĆEK,OŠ TRNSKO, Zagreb

JASMINKA KOKOLIĆ GOLUBIĆ,OŠ VRBANI, Zagreb

BOŽENA KOLAR DEDOVIĆ,OŠ GRAČANI, Zagreb

KRISTINA KRALJEVIĆ,OŠ DRAGUTINA DOMJANIĆA, Zagreb

BLAGICA RAMLJAK,OŠ SAVSKI GAJ, Zagreb

MARINA REZO,OŠ LUKA, Sesvete

DANUŠKA RUŽIĆ, I. OSNOVNA ŠKOLA DUGAVE, Zagreb

JASMINKA SALAMON,OŠ „DR. IVAN MERZ“, Zagreb

IRENA SERPAK MAKŠE,OŠ IVANA MAŽURANIĆA, Zagreb

ANITA SILIĆ PUKLIN,OŠ GORNJE VRAPČE, Zagreb

ŠTEFANIJA TURKOVIĆ,OŠ BARTOLA KAŠIĆA, Zagreb

Documents

Odjeci godina