O D L U K A o klasifikaciji plasmana i izvanbilančnih obveza

kreditnih institucija

Zagreb, 2. siječnja 2009.

Na temelju članka 161. stavka 1. točke 4. Zakona o kreditnim institucijama ("Narodne novine", br. 117/2008.) i članka 43. stavka 2. točke 9. Zakona o Hrvatskoj narodnoj banci ("Narodne novine", br. 75/2008.) guverner Hrvatske narodne banke donosi

O D L U K U o klasifikaciji plasmana i izvanbilančnih obveza

kreditnih institucija 1. OPĆE ODREDBE

Predmet Odluke Članak 1.

Ovom Odlukom propisuju se: 1) kriteriji klasifikacije plasmana i izvanbilančnih obveza na osnovi kojih je

kreditna institucija izložena kreditnom riziku, 2) način utvrđivanja gubitaka koji proizlaze iz kreditnog rizika, 3) način provođenja vrijednosnih usklađivanja (ispravaka vrijednosti) bilančnih

stavki i rezerviranja za izvanbilančne stavke, 4) rangiranje instrumenata osiguranja potraživanja i 5) vođenje kreditnih spisa.

Obveznici primjene Članak 2.

(1) Odredbe ove Odluke dužne su primjenjivati kreditne institucije sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koje su od Hrvatske narodne banke dobile odobrenje za rad, osim institucija za elektronički novac. (2) Odredbe ove Odluke dužne su na odgovarajući način primjenjivati i podružnice kreditnih institucija iz trećih država koje su od Hrvatske narodne banke dobile odobrenje za pružanje usluga.

Pojmovi Članak 3.

Pojedini pojmovi koji se koriste u ovoj Odluci imaju sljedeće značenje: 1) Plasmani su financijska imovina u pojavnom obliku odobrenih kredita, dužničkih instrumenata i drugih potraživanja koje kreditna institucija u skladu sa svojim poslovnim politikama klasificira u kategorije financijskih instrumenata koje su prema Međunarodnom računovodstvenom standardu 39 Financijski instrumenti: priznavanje i mjerenje (u nastavku teksta: MRS 39) nazvane: - "zajmovi i potraživanja" i - "ulaganja koja se drže do dospijeća". Osim glavnice plasmanom se smatraju kamate po nominalnoj kamatnoj stopi i sve provizije i naknade odnosno kamatni prihod u cjelini koji se odnosi na pojedini financijski instrument. 2) Pojedinačno značajna izloženost jest ukupna izloženost kreditne institucije prema jednoj osobi ili grupi povezanih osoba koja po visini prelazi iznos određen člankom 9. ove Odluke. Pritom se u iznos izloženosti za potrebe ove Odluke uračunavaju sve aktivne bilančne i izvanbilančne stavke koje su predmet klasifikacije u rizične skupine prema odredbama ove Odluke, uključujući i izloženosti koje prema Odluci o velikom izloženostima kreditnih institucija ne podliježu ograničenju. 3) Portfelj malih kredita jest ukupna izloženost kreditne institucije prema jednoj osobi ili grupi povezanih osoba (na osnovi svih izloženosti iz točke 2. ovog članka) koja po visini ne prelazi iznos određen člankom 9. ove Odluke. 4) Procjena kreditnog rizika na pojedinačnoj osnovi jest odvojena procjena budućih novčanih tokova i utvrđivanje postojanja odnosno nepostojanja gubitka za svaki pojedini plasman i pojedinačnu izvanbilančnu obvezu koju je kreditna institucija dužna primijeniti pri procjeni plasmana i izvanbilančnih obveza koji čine sastavni dio pojedinačno značajne izloženosti, odnosno koju kreditna institucija može primijeniti i pri procjeni izloženosti iz portfelja malih kredita. 5) Procjena kreditnog rizika na skupnoj osnovi jest zajednička procjena budućih novčanih tokova i utvrđivanje postojanja odnosno nepostojanja gubitaka za više srodnih plasmana odnosno izvanbilančnih obveza, a obavlja se u sljedećim slučajevima: - pri procjeni kvalitete plasmana odnosno izvanbilančnih obveza kod kojih

nisu identificirani dokazi o postojanju vidljivih gubitaka, ali kod kojih mogu postojati latentni gubici, koji se na temelju iskustva procjenjuju na skupnoj osnovi (u tu procjenu uključuju se svi plasmani odnosno izvanbilančne obveze rizične skupine A) i

- pri procjeni identificiranih gubitaka za plasmane koji pripadaju portfelju malih kredita, ako se ti plasmani ne procjenjuju na pojedinačnoj osnovi.

6) Ispravak vrijednosti plasmana jest iznos identificiranih gubitaka za plasmane za koje postoje dokazi o umanjenju njihove vrijednosti (plasmani

2

rizične skupine B-1 i lošije skupine) kao i iznos gubitaka za plasmane za koje nema dokaza o umanjenju njihove vrijednosti na pojedinačnoj osnovi, ali za koje se na temelju iskustva procjenjuje da postoje kao latentni gubici u portfelju plasmana rizične skupine A. 7) Preuzete izvanbilančne obveze jesu klasične rizične izvanbilančne stavke odnosno obveze (koje ne uključuju ugovorenu vrijednost derivativnih instrumenata) za podmirenje kojih će uslijediti ili može uslijediti odljev novčanih sredstava kreditne institucije, na temelju kojeg se zbog nemogućnosti povrata budućih odljeva sredstava kreditna institucija izlaže kreditnom riziku (izdane garancije, otvoreni nepokriveni akreditivi, mjenična i druga jamstva, preuzeta obveza iz ugovora o kreditu i slično). 8) Rezerviranje za izvanbilančne obveze jest iznos procijenjenih gubitaka zbog nemogućnosti povrata budućih odljeva novčanih sredstava kreditne institucije u svrhu podmirenja preuzetih izvanbilančnih obveza. 2. KLASIFIKACIJA PLASMANA U RIZIČNE SKUPINE 2.1. PREDMET KLASIFIKACIJE

Plasmani koji se klasificiraju u rizične skupine Članak 4.

(1) Kreditna institucija dužna je u odgovarajuće rizične skupine prema stupnjevima kreditnog rizika klasificirati plasmane koji su u skladu s MRS-om 39 svrstani u sljedeće kategorije: 1) zajmovi i potraživanja i 2) ulaganja koja se drže do dospijeća. (2) U plasmane iz stavka 1. ovog članka uključuju se sve aktivne bilančne stavke na osnovi kojih je kreditna institucija izložena kreditnom riziku te koje je moguće rasporediti na pojedinačnog dužnika, i to: 1) krediti koje je odobrila kreditna institucija, uključujući potraživanja za

izvršena plaćanja po nepokrivenim akreditivima, garancijama i drugim oblicima jamstava,

2) depoziti kod kreditnih institucija, uključujući depozite kod Hrvatske narodne banke,

3) potraživanja na osnovi financijskog najma (engl. leasing) i otkupa potraživanja (engl. factoring i forfeiting),

4) ulaganja u dužničke vrijednosne papire, 5) potraživanja na osnovi kamatnih i nekamatnih prihoda, 6) isplaćeni predujmovi i

3

7) ostala potraživanja s osnove kojih kreditna institucija može biti izložena kreditnom riziku zbog neispunjenja obveze druge ugovorne strane.

(3) U plasmane koji su predmet ove Odluke ne uključuje se financijska imovina koju u skladu s MRS-om 39 kreditna institucija klasificira u kategorije: 1) financijska imovina po fer vrijednosti u računu dobiti i gubitka i 2) financijska imovina raspoloživa za prodaju. 2.2. KRITERIJI KLASIFIKACIJE PLASMANA PREMA STUPNJEVIMA KREDITNOG RIZIKA

Opći kriteriji klasifikacije Članak 5.

(1) Kreditna institucija dužna je tijekom cijelog razdoblja trajanja ugovornog odnosa procjenjivati kvalitetu plasmana i provoditi klasifikaciju istih u odgovarajuće rizične skupine na temelju sljedećih kriterija: 1) kreditne sposobnosti dužnika, 2) urednosti u podmirivanju obveza dužnika prema kreditnoj instituciji i

drugim vjerovnicima i 3) kvalitete instrumenata osiguranja potraživanja kreditne institucije. (2) U skladu s dobrim praksama za upravljanje kreditnim rizikom pri klasifikaciji plasmana kreditna je institucija dužna uzeti u obzir sva tri kriterija iz stavka 1. ovog članka. (3) Iznimno od stavka 2. ovog članka, kreditna institucija može klasifikaciju odnosno procjenu kvalitete plasmana zasnivati samo na jednom ili dva kriterija iz stavka 1. ovog članka, i to: - kod plasmana koji čine sastavni dio izloženosti prema jednoj osobi koja ne

prelazi iznose iz članka 9. ove Odluke pod uvjetom da se identificirani gubici za te plasmane procjenjuju na skupnoj osnovi ili

- kod plasmana koji čine sastavni dio izloženosti prema jednoj osobi koja prelazi iznose iz članka 9. ove Odluke pod uvjetom iz stavka 4. ovog članka.

(4) Ako su u kreditnom portfelju kreditne institucije zastupljeni i plasmani pri čijem odobravanju ključni kriterij nije bila kreditna sposobnost zajmoprimca nego kvaliteta i vrijednost instrumenta osiguranja, kreditna institucija dužna je tijekom trajanja kreditnog odnosa kvalitetu takvih plasmana procjenjivati na temelju rezultata praćenja vrijednosti i utrživosti dotičnog instrumenta osiguranja.

4

Kreditna sposobnost dužnika Članak 6.

(1) Kreditna institucija dužna je kreditnu sposobnost dužnika procjenjivati najmanje po sljedećim osnovama: 1) statusnim, osobnim i ekonomskim karakteristikama dužnika, stručnosti

uprave i višeg rukovodstva (za pravne osobe), kvaliteti planova i programa za čiju realizaciju kreditna institucija pruža financijsku podršku,

2) razini kapitala i rezervi kojima dužnik raspolaže i njihovu udjelu u njegovoj bilanci (za pravne osobe),

3) imovinskoj snazi dužnika, 4) dužnikovoj likvidnosti i profitabilnosti (za pravne osobe), 5) dužnikovim novčanim tokovima ostvarenima u proteklom razdoblju i

očekivanim budućim novčanim tokovima u odnosu na njegove obveze, 6) uvjetima pod kojima dužnik posluje i perspektivi dužnika te njegovu položaju

na tržištu, kao i položaju cijele grane djelatnosti kojom se dužnik bavi i 7) dužnikovoj izloženosti valutnom riziku s osnove plasmana uz valutnu

klauzulu i plasmana u stranoj valuti, uključujući i izvanbilančne obveze uz valutnu klauzulu i izvanbilančne obveze u stranoj valuti.

(2) Kreditni rizik po plasmanima iz stavka 1. točke 7. ovog članka i tehnike upravljanja tim rizikom kreditna institucija dužna je promatrati s aspekta moguće promjene financijskog položaja dužnika, do koje bi moglo doći zbog promjene tečaja domaće valute prema stranim valutama, odnosno s aspekta sposobnosti dužnika da i u potencijalno promijenjenim okolnostima podmiruju svoje kreditne obveze prema kreditnoj instituciji u skladu s ugovorom. (3) U smislu stavka 2. ovog članka kreditna institucija dužna je uspostaviti interni sustav praćenja, analiziranja i procjenjivanja usklađenosti devizne pozicije pojedinačnih dužnika ili srodnih grupa dužnika te prilagodljivosti njihovih novčanih tokova potencijalno promjenjivoj razini njihovih obveza prema kreditnoj instituciji i ukupnih obveza zbog učinka promjene valutnih tečajeva. Pritom je kreditna institucija dužna povećanu pozornost obratiti na one dužnike koji imaju neusklađenu deviznu poziciju (koji imaju kratku deviznu poziciju), zbog čega bi u slučaju promjene tečaja domaće valute prema stranim valutama (uključujući i izvanbilančne obveze) moglo doći do znatnog poremećaja u podmirivanju obveza tih dužnika prema kreditnoj instituciji. Smatra se da postoji neusklađenost devizne pozicije dužnika kreditne institucije ako njegovi očekivani devizni priljevi pokrivaju manje od 80% njegovih obveza u stranoj valuti i obveza s ugovorenom valutnom klauzulom, koje ima prema kreditnoj instituciji i drugim vjerovnicima. Kreditna institucija je dužna razviti interni sustav identificiranja dužnika koji imaju usklađenu, kao i onih koji imaju neusklađenu deviznu poziciju.

5

(4) Iznimno, stavci 2. i 3. ovog članka ne odnose se na plasmane uz valutnu klauzulu i devizne plasmane koji uključuju i izvanbilančne obveze nominirane u stranoj valuti, ako ukupna izloženost po osnovama iz ovog stavka prema jednoj fizičkoj osobi ne prelazi 50.000 kuna odnosno 500.000 kuna prema jednoj pravnoj osobi.

Urednost u podmirivanju obveza Članak 7.

(1) Dužnikova urednost u podmirivanju obveza jest njegova sposobnost da u cijelosti podmiruje obveze prema kreditnoj instituciji s osnove glavnice, kamata, provizija i po drugim osnovama u ugovorenim iznosima i ugovorenim rokovima, a samo iznimno i povremeno po isteku dospijeća, pod uvjetom da zakašnjenje u podmirivanju obveza dužnika nije dulje od 90 dana i da iznos duga koji se podmiruje sa zakašnjenjem nije materijalno značajan odnosno da nije veći od iznosa iz članka 18. stavka. 4. ove Odluke. (2) U smislu stavka 1. ovog članka ne smatra se da urednost dužnika u podmirivanju obveza postoji u sljedećim slučajevima: 1) ako kreditna institucija odobri novi u zamjenu za postojeći plasman

(obnavljanje plasmana) ili 2) ako zbog pogoršanoga financijskog položaja dužnika kreditna institucija

znatnije promijeni prvobitno ugovorene uvjete kreditiranja glede visine duga i rokova otplate (restrukturiranje kredita).

(3) Iznimno od stavka 2. točke 1. ovog članka, kreditna institucija nije dužna obnavljanje plasmana tretirati kao dužnikovu neurednost u podmirivanju obveza, ako analizom financijskog položaja dužnika utvrdi da obnavljanje plasmana nije uzrokovano pogoršanjem financijskog položaja dužnika nego uobičajenim tekućim potrebama financiranja njegove poslovne aktivnosti.

Kvaliteta instrumenata osiguranja Članak 8.

U smislu ove Odluke adekvatni instrumenti osiguranja potraživanja su oni instrumenti koji ispunjavaju uvjete iz članka 36., 37. ili 38. ove Odluke.

6

2.3. POJEDINAČNO ZNAČAJNA IZLOŽENOST

Pojedinačno značajna izloženost Članak 9.

(1) Pojedinačno značajna izloženost je ukupna izloženost kreditne institucije prema jednoj osobi ili grupi povezanih osoba koja prelazi sljedeće iznose: 1) 500.000 kuna ako ukupna aktiva kreditne institucije iznosi manje od 5

milijardi kuna, 2) 1,000.000 kuna ako ukupna aktiva kreditne institucije iznosi od 5 do 20

milijardi kuna ili 3) 1,500.000 kuna ako ukupna aktiva kreditne institucije iznosi više od 20

milijardi kuna. (2) Izloženost iz stavka 1. ovog članka obuhvaća ukupan iznos svih aktivnih bilančnih i izvanbilančnih stavki koje se klasificiraju u rizične skupine prema odredbama ove Odluke (uključujući i izloženosti koje prema Odluci o velikim izloženostima kreditnih institucija ne podliježu ograničenju) a koje su iskazane u bruto iznosu, odnosno bez umanjenja za ispravke vrijednosti aktivnih bilančnih stavki i rezerviranja za izvanbilančne stavke. (3) Aktivom iz stavka 1. ovog članka smatra se iznos aktive iskazan u revidiranim financijskim izvještajima kreditne institucije za prethodnu godinu. (4) Iznimno od stavka 1. ovog članka, kreditna institucija može svojim internim aktom odrediti i manji iznos ukupne izloženosti prema jednoj osobi kao granicu iznad koje se izloženost smatra pojedinačno značajnom. (5) Kreditna institucija dužna je utvrđene kriterije iz stavka 1. ili 4. ovog članka dosljedno primjenjivati na sve dužnike.

Procjena kreditnog rizika za pojedinačno značajnu izloženost Članak 10.

(1) Kreditna institucija dužna je kreditni rizik odnosno gubitke po plasmanima za koje su dužnici osobe ili grupe povezanih osoba prema kojima ukupna izloženost kreditne institucije prelazi iznose iz članka 9. ove Odluke procjenjivati pojedinačno. (2) Pojedinačna procjena kreditnog rizika odnosno gubitaka je procjena budućih novčanih tokova i utvrđivanje postojanja ili nepostojanja gubitka za svaki plasman koji je dio pojedinačno značajne izloženosti.

7

2.4. IZLOŽENOST KOJA NIJE POJEDINAČNO ZNAČAJNA

Portfelj malih kredita

Članak 11. U smislu ove Odluke smatra se da izloženost kreditne institucije prema jednoj osobi ili grupi povezanih osoba nije pojedinačno značajna ako ne prelazi iznose iz članka 9. ove Odluke (portfelj malih kredita).

Procjena kreditnog rizika za portfelj malih kredita Članak 12.

(1) Kreditna institucija dužna je kreditni rizik odnosno gubitke po plasmanima koji čine sastavni dio portfelja malih kredita procjenjivati pojedinačno za svaki plasman ili zajedno za više plasmana koji pripadaju tom portfelju. (2) Ako se kreditni rizik odnosno gubici po plasmanima koji čine portfelj malih kredita procjenjuju pojedinačno, kreditna institucija dužna je postupati na način iz članka 10. stavak 2. ove Odluke. (3) Ako kreditna institucija kreditni rizik odnosno gubitke po plasmanima koji čine portfelj malih kredita procjenjuje zajedno za više plasmana, dužna je procjenu budućih novčanih tokova i utvrđivanje postojanja ili nepostojanja gubitaka provoditi zajedno za više plasmana srodnih obilježja (formirati više srodnih grupa unutar portfelja malih kredita). 2.5. PLASMANI PREMA STUPNJEVIMA RIZIKA (RIZIČNE SKUPINE)

Opća podjela plasmana prema kreditnoj kvaliteti Članak 13.

(1) Ovisno o mogućnostima naplate odnosno o očekivanim budućim novčanim tokovima svi plasmani dijele se u tri šire kategorije (bez obzira na to je li riječ o pojedinačno značajnim izloženostima ili o izloženostima koje pripadaju portfelju malih kredita), a to su: 1) plasmani za koje nisu identificirani dokazi o umanjenju njihove vrijednosti

na pojedinačnoj osnovi (rizična skupina A), 2) plasmani za koje su identificirani dokazi o djelomičnom umanjenju njihove

vrijednosti, odnosno djelomično nadoknadivi plasmani (rizične skupine B-1/B-2/B-3) i

8

3) plasmani za koje su identificirani dokazi o umanjenju vrijednosti u visini njihove nominalne knjigovodstvene vrijednosti, odnosno potpuno nenadoknadivi plasmani (rizična skupina C).

(2) Kreditna institucija dužna je procjenu kreditnog rizika i budućih novčanih tokova odnosno postojanje ili nepostojanje gubitaka po plasmanima iz stavka 1. ovog članka provoditi u skladu s odredbama članka 14. do 24. ove Odluke. 2.5.1. PLASMANI ZA KOJE NISU IDENTIFICIRANI OBJEKTIVNI

DOKAZI O UMANJENJU NJIHOVE VRIJEDNOSTI (RIZIČNA SKUPINA A)

Kriteriji za klasifikaciju plasmana u rizičnu skupinu A

Članak 14.

(1) Kreditna institucija dužna je odobrene plasmane na početku ugovornog odnosa klasificirati u rizičnu skupinu A. (2) Za klasifikaciju plasmana u rizičnu skupinu A potrebno je ispuniti sve sljedeće uvjete: 1) da sadašnje dužnikovo financijsko stanje i procijenjeni budući novčani tokovi

ne dovode u pitanje daljnje poslovanje dužnika i podmirivanje njegovih tekućih i budućih obveza prema kreditnoj instituciji i drugim vjerovnicima,

2) da dužnik podmiruje svoje obveze prema kreditnoj instituciji u ugovorenim rokovima, a samo iznimno i povremeno po isteku dospijeća i

3) da su plasmani osigurani adekvatnim instrumentima osiguranja potraživanja kreditne institucije iz članka 36. do 38. ove Odluke.

(3) Iznimno od stavka 2. ovog članka, kreditna institucija može pojedini plasman klasificirati u rizičnu skupinu A samo na temelju jednog ili dva kriterija iz stavka 2. ovog članka, ako na temelju raspoložive dokumentacije procijeni da će naplata plasmana biti ostvarena u visini ugovorenog iznosa.

Ponovna pojedinačna procjena plasmana rizične skupine A Članak 15.

(1) Tijekom trajanja ugovornog odnosa kreditna institucija je dužna redovito, a najmanje svaka tri mjeseca ponovno procjenjivati kvalitetu plasmana koji su na početku ugovornog odnosa klasificirani u skupinu A. Ako se ponovnom procjenom utvrdi da budući novčani tokovi neće biti dostatni za podmirenje ugovorenog iznosa pojedinih plasmana, bez obzira na to čine li ti plasmani sastavni dio pojedinačno značajne izloženosti ili pripadaju portfelju malih

9

kredita, kreditna institucija dužna je te plasmane klasificirati u kategoriju djelomično nadoknadivih ili potpuno nenadoknadivih plasmana (u rizičnu skupinu B-1 ili u lošiju skupinu). (2) Ponovnu procjenu kvalitete plasmana koji čine sastavni dio pojedinačno značajne izloženosti kreditna institucija dužna je provoditi u skladu s člankom 10. ove Odluke, a ponovnu procjenu kvalitete plasmana koji čine portfelj malih kredita u skladu s člankom 12. ove Odluke. (3) Plasmani rizične skupine A za koje pri ponovnoj procjeni nisu identificirani dokazi o njihovu umanjenju, odnosno za koje se na temelju procjene budućih novčanih tokova utvrdi da umanjenje na pojedinačnoj osnovi nije potrebno, bez obzira na to čine li ti plasmani sastavni dio pojedinačno značajne izloženosti ili pripadaju portfelju malih kredita, ostaju do sljedeće procjene u rizičnoj skupini A. Za plasmane ove skupine kreditna institucija dužna je obaviti procjenu kreditnog rizika i provoditi umanjenje njihove vrijednosti na skupnoj osnovi, u skladu s člankom 16. i 17. ove Odluke. (4) Iznimno od stavka 3. ovog članka, ako nastupi dužnikova neurednost u podmirivanju obveza, a procjena budućih novčanih tokova se temelji na vrijednosti instrumenata osiguranja, te ako kreditna institucija ne poduzme potrebne pravne radnje za naplatu svojih potraživanja aktiviranjem instrumenata osiguranja, dužna je plasmane koji su dotad bili raspoređeni u rizičnu skupinu A, rasporediti u rizičnu skupinu B-1 ili lošiju skupinu i za njih provesti odgovarajući ispravak vrijednosti. Pritom se smatra da je nastupila neurednost u podmirivanju obveza ako dužnik duže od 90 dana ima nepodmirenih obveza prema kreditnoj instituciji koje se sukladno članku 18. stavku 4. ove Odluke smatraju materijalno značajnim. (5) Ako je kreditna institucija poduzele pravne radnje za naplatu potraživanja aktiviranjem instrumenata osiguranja, a naplata nije izvršena u roku dvije godine, računajući od dana pokretanja pravnih radnji za naplatu, dužna je dotične plasmane rasporediti u rizičnu skupinu B-1 ili lošiju skupinu i, uzimajući u obzir preostale izglede za naplatu, provesti ispravak vrijednosti najmanje u visini od 30% nominalne knjigovodstvene vrijednosti tih plasmana. (6) Odredbe stavka 4. i 5. ovog članka odnose se i na plasmane koji čine sastavni dio pojedinačno značajne izloženosti kao i one koji pripadaju portfelju malih kredita, ako se procjenjuju pojedinačno.

10

Ponovna zajednička procjena plasmana rizične skupine A Članak 16.

(1) Za potrebe zajedničke procjene kreditnog rizika i umanjenja vrijednosti plasmana na skupnoj osnovi kreditna institucija dužna je plasmane rizične skupine A grupirati u odgovarajuće kategorije, koje su podudarne s pozicijama bilance na kojima se iskazuje stanje tih plasmana. (2) Unutar kategorija iz stavka 1. ovog članka plasmani se dalje razvrstavaju u grupe sličnih obilježja kreditnog rizika. To se grupiranje može izvršiti prema namjenama plasmana, gospodarskim djelatnostima, geografskim područjima, pripadnosti dužnika institucionalnim sektorima (trgovačka društva, kreditne institucije, financijske institucije, država, stanovništvo), vrstama instrumenata osiguranja plasmana, ponderima rizika koji se u skladu s Odlukom o adekvatnosti jamstvenog kapitala kreditnih institucija dodjeljuju pojedinim plasmanima i slično. (3) Pod gubicima koji se procjenjuju na skupnoj osnovi podrazumijevaju se gubici za koje nema dokaza na temelju kojih bi se mogli izravno povezati s pojedinačnim plasmanima koji čine sastavni dio pojedinačno značajne izloženosti, odnosno sa skupinom srodnih plasmana koji čine portfelj malih kredita, ali za koje se na temelju iskustva može procijeniti da postoje kao latentni gubici u kreditnom portfelju. (4) Podacima koji upućuju na to da je tijekom ugovornog odnosa došlo do negativnih promjena koje mogu utjecati na smanjenje budućih novčanih tokova određene skupine plasmana koje se može izmjeriti, iako se ne može dovesti u izravnu vezu s pojedinačnim plasmanima, kreditna institucija može smatrati: 1) promjene u vezi s platežnom sposobnosti dužnika unutar određene skupine

(npr. povećan broj zakašnjelih plaćanja, povećan broj dužnika koji podmiruju svoje obveze kreditnom karticom ili koji su dosegnuli kreditni limit, a otplaćuju minimalni mjesečni iznos) i

2) ekonomske uvjete, na državnoj ili lokalnoj razini, koji su povezani s nepodmirivanjem obveza određene skupine dužnika (npr. povećanje stope nezaposlenosti u geografskom području dužnika, smanjenje cijene nekretnina danih u zalog ili onih na kojima je fiducijarno preneseno vlasništvo i druge negativne promjene koje utječu na platežnu sposobnost dužnika).

(5) Zajedničku procjenu gubitaka radi umanjenja vrijednosti na skupnoj osnovi za plasmane iz skupine A kreditna institucija dužna je provoditi u skladu s člankom 17. ove Odluke, uzimajući pritom u obzir odredbe MRS-a 39 koje se

11

odnose na umanjenje vrijednosti i nemogućnost naplate financijske imovine koja se vodi po amortiziranom trošku.

Umanjenje vrijednosti plasmana skupine A na skupnoj osnovi Članak 17.

(1) Smatra se da će budući novčani tokovi za plasmane klasificirane u skupinu A kojima se u skladu s Odlukom o adekvatnosti jamstvenog kapitala kreditnih institucija dodjeljuje ponder rizika 0%, pokrivati ugovoreni iznos (glavnica i kamate), te da za tu skupinu plasmana umanjenje na skupnoj osnovi nije potrebno, osim u slučajevima kada zbog iznimnih okolnosti kreditna institucija procijeni da je i za te plasmane opravdano izvršiti umanjenje njihove vrijednosti na skupnoj osnovi. (2) Smatra se da u portfelju plasmana klasificiranih u skupinu A kojima se u skladu s Odlukom o adekvatnosti jamstvenog kapitala kreditnih institucija dodjeljuje ponder rizika veći od 0%, postoje latentni gubici koji nisu mogli biti identificirani kao gubici koji bi se mogli povezati uz određene plasmane (bez obzira na to čine li ti plasmani sastavni dio pojedinačno značajne izloženosti ili pripadaju portfelju malih kredita). Za te plasmane kreditna institucija dužna je provoditi umanjenje vrijednosti na skupnoj osnovi. (3) Umanjenje vrijednosti plasmana na skupnoj osnovi u slučajevima nastupa iznimnih okolnosti iz stavka 1. kao i umanjenje iz stavka 2. ovog članka provodi se u visini latentnih gubitaka koje utvrdi kreditna institucija primjenom svoje unaprijed pripremljene i testirane interne metodologije utemeljene na iskustvu kreditne institucije. (4) Do početka primjene interne metodologije procjene latentnih gubitaka sadržanih u portfelju plasmana rizične skupine A kreditna institucija je dužna održavati razinu umanjenja (ispravaka) vrijednosti tih plasmana u svoti koja nije manja od 1% osnovice iz stavka 5. ovog članka. Ako svota umanjenja (ispravaka) vrijednosti plasmana rizične skupine A zatečena na dan stupanja na snagu ove Odluke, ili tijekom razdoblja do početka primjene interne metodologije procjene iz stavka 3. ovog članka, bude manja od 1% osnovice iz stavka 5. ovog članka, kreditna institucija je dužna povećati umanjenje (ispravak) vrijednosti tih plasmana do iznosa koji neće biti manji od 1% te osnovice. (5) Osnovicu za izračun umanjenja plasmana iz stavka 2. ovog članka čini nominalna knjigovodstvena vrijednost plasmana rizične skupine A umanjena za vrijednost plasmana te skupine kojima se u skladu s Odlukom o adekvatnosti jamstvenog kapitala kreditnih institucija dodjeljuje ponder rizika 0%.

12

(6) Umanjenje (ispravak) vrijednosti plasmana rizične skupine A knjigovodstveno se provodi na teret troškova kreditne institucije za razdoblje u kojem su gubici utvrđeni, te u korist odgovarajućih računa ispravaka vrijednosti plasmana koji su predmet klasifikacije prema ovoj Odluci. (7) Kreditna je institucija dužna najmanje jedanput godišnje preispitati internu metodologiju procjene kreditnog rizika i po potrebi je revidirati, a sve radi smanjenja razlika između procijenjenih i stvarnih latentnih gubitaka koji postoje u kreditnom portfelju rizične skupine A. 2.5.2. DJELOMIČNO NADOKNADIVI PLASMANI

(RIZIČNA SKUPINA B-1/B-2/B-3)

Dokazi o postojanju gubitaka i umanjenje vrijednosti plasmana Članak 18.

(1) Dokaze o postojanju gubitaka koji proizlaze iz kreditnog rizika čine podaci o jednom ili više prošlih događaja koji nepovoljno utječu na sposobnost dužnika da uredno podmiruje svoje obveze prema kreditnoj instituciji i drugim vjerovnicima. To su događaji koji su nastali između datuma početnog priznavanja plasmana i datuma ponovne procjene budućih novčanih tokova po tim plasmanima. Kreditna institucija dužna je gubitke koji su nastali kao rezultat prošlih događaja knjižiti na teret troškova tekućeg razdoblja. Gubici čiji se nastanak očekuje kao rezultat budućih događaja ne priznaju se kao trošak umanjenja plasmana u tekućem razdoblju, bez obzira na izvjesnost nastanka tih gubitaka u budućnosti. Za pokriće tih gubitaka kreditna institucija može formirati odgovarajuće rezerve raspodjelom dobiti tekućeg razdoblja. (2) Dokazima o gubicima u smislu stavka 1. ovog članka, koji se odnose na plasmane koji čine pojedinačno značajne izloženosti ili skupinu srodnih plasmana koji pripadaju portfelju malih kredita, osobito se smatraju: 1) evidentne znatne financijske teškoće dužnika, 2) kršenje ugovora, kao što je neispunjenje obveza ili učestalo kašnjenje pri

plaćanju kamata i/ili glavnice ili neispunjavanje drugih odredaba ugovora, 3) restrukturiranje plasmana uzrokovano financijskim teškoćama dužnika, čija

je posljedica smanjenje prvobitno ugovorenih obveza dužnika i 4) postojanje realne vjerojatnosti pokretanja stečajnog postupka ili poduzimanje

druge pravne radnje (financijske reorganizacije) koja je uzrokovana lošim financijskim položajem dužnika.

(3) Smatra se da postoje dokazi o gubicima iz stavka 2. točka 1. i 2. ovog članka na temelju kojih je kreditna institucija dužna plasmane rizične skupine A, koji

13

nisu osigurani adekvatnim instrumentima osiguranja iz članka 8. ove Odluke, klasificirati u lošiju rizičnu skupinu ako dužnik kasni s podmirivanjem svojih obveza prema kreditnoj instituciji, i to: 1) u rizičnu skupinu B-1, ako dužnik kasni s podmirivanjem obveza dulje

od 90 do 180 dana, 2) u rizičnu skupinu B-2, ako dužnik kasni s podmirivanjem obveza dulje

od 180 do 270 dana, 3) u rizičnu skupinu B-3, ako dužnik kasni s podmirivanjem obveza dulje

od 270 do 365 dana ili 4) u rizičnu skupinu C, ako dužnik kasni s podmirivanjem obveza dulje od 365

dana. (4) U slučaju iz stavka 3. ovog članka, brojanje dana zakašnjenja započinje danom kada je ukupan iznos svih dospjelih nepodmirenih obveza dužnika (kojima je protekao ugovoreni rok dospijeća) po svim ugovornim odnosima postao materijalno značajan odnosno veći od 1.750 kuna. (5) Kreditna institucija dužna je svaki neosigurani plasman kod kojeg je utvrđeno kontinuirano kašnjenje dužnika u podmirivanju obveza prema kreditnoj instituciji dulje od 365 dana računajući od dana dospijeća, a dospjeli iznos nije materijalno značajan odnosno koji je manji od 1.750 kuna rasporediti u rizičnu skupinu C. (6) Iznimno, stavak 3. ovog članka ne primjenjuje se na: 1) plasmane koji čine sastavni dio pojedinačno značajne izloženosti, ako se

procjenjuje da je kašnjenje dužnika u podmirivanju obveza prolaznoga karaktera, odnosno ako se na temelju kriterija iz članka 5. ove Odluke pouzdano može procijeniti da su pojedini plasmani potpuno nadoknadivi, i

2) djelomično nadoknadive plasmane koji čine sastavni dio pojedinačno značajne izloženosti kod kojih se na temelju procjene budućih novčanih tokova utvrdi postojanje većeg ili manjeg gubitka od onog koji bi se odredio na temelju dana kašnjenja u podmirivanju obveza iz stavka 3. ovog članka. Takav se plasman klasificira u odgovarajuću rizičnu skupinu sukladno članku 19. ove Odluke.

(7) Klasifikacija plasmana iz stavka 3. ovog članka (na temelju dana kašnjenja u podmirivanju obveza dužnika) u odgovarajuću rizičnu skupinu zahtijeva odgovarajuće umanjenje odnosno ispravak vrijednosti tih plasmana u skladu s člankom 19. ove Odluke.

14

Djelomično nadoknadivi plasmani Članak 19.

(1) Djelomično nadoknadivim plasmanima smatraju se oni plasmani za koje se, zbog smanjene kreditne sposobnosti dužnika, zakašnjenja u podmirivanju obveza prema kreditnoj instituciji i smanjenja vrijednosti raspoloživih instrumenata osiguranja, procjenjuje da neće biti moguće naplatiti glavnicu i kamate u ugovorenoj visini. To su plasmani za koje postoje dokazi da je sadašnja vrijednost očekivanih budućih novčanih tokova po tim plasmanima manja od njihove nominalne knjigovodstvene vrijednosti. (2) Kreditna institucija dužna je djelomično nadoknadive plasmane klasificirati prema visini utvrđenoga gubitka u sljedeće rizične skupine: 1) u rizičnu skupinu B-1 (plasmani za koje utvrđeni gubitak ne prelazi 30%

nominalnoga knjigovodstvenog iznosa pojedinog plasmana), 2) u rizičnu skupinu B-2 (plasmani za koje utvrđeni gubitak iznosi više od 30%

do 70% nominalnoga knjigovodstvenog iznosa pojedinog plasmana) i 3) u rizičnu skupinu B-3 (plasmani za koje utvrđeni gubitak iznosi više od 70%

a manje od 100% nominalnoga knjigovodstvenog iznosa pojedinog plasmana).

(3) Gubitak iz stavka 2. ovog članka je razlika između nominalnoga knjigovodstvenog iznosa pojedinog plasmana i sadašnje vrijednosti očekivanih budućih novčanih tokova, diskontiranih uz primjenu efektivne kamatne stope iz članka 20. ove Odluke. (4) Iznimno od stavka 3. ovog članka, ako je rok u kojem se očekuju budući novčani tokovi po pojedinom plasmanu kraći od jedne godine, računajući od datuma bilance, kreditna institucija nije dužna izračunavati sadašnju (diskontiranu) vrijednost očekivanih budućih novčanih tokova. U tom slučaju kreditna institucija može gubitak utvrditi kao razliku između nominalnoga knjigovodstvenog iznosa plasmana i očekivanih budućih novčanih tokova po dotičnom plasmanu. (5) Visinu gubitka po djelomično nadoknadivim plasmanima kreditna institucija dužna je utvrditi posebno za svaki plasman koji je dio pojedinačno značajne izloženosti čija je knjigovodstvena vrijednost veća od iznosa iz članka 9. ove Odluke. (6) Iznimno od stavka 5. ovog članka, gubitak po plasmanima kreditna institucija može utvrđivati za više plasmana zajedno, i to:

15

1) za plasmane koji pripadaju portfelju malih kredita iz članka 11. ove Odluke, a koji imaju slična svojstva s obzirom na namjenu, dospijeće, kamatnu stopu, instrumente osiguranja i druga slična obilježja i

2) za sve plasmane jednom dužniku nad kojim je pokrenut stečajni postupak, osim potraživanja od stečajnog dužnika po kojima kreditna institucija ima status razlučnog vjerovnika, za koje se nadoknadivi iznos, odnosno iznos gubitka, utvrđuje na pojedinačnoj osnovi.

Efektivna kamatna stopa

Članak 20.

(1) Za potrebe diskontiranja očekivanih budućih novčanih tokova s osnove djelomično nadoknadivih plasmana kao izvornu (originalnu) efektivnu kamatnu stopu kreditna institucija dužna je primijeniti postotnu godišnju stopu (PGS) izračunatu pri sklapanju ugovora o kreditu, prema metodologiji iz Odluke o jedinstvenom iskazivanju efektivne kamatne stope na kredite i depozite. Postotna godišnja stopa (PGS) je stopa koja ne uključuje utjecaj tokova sigurnosnog pologa pri izračunu efektivne kamatne stope. Ako se zbog financijskih teškoća dužnika naknadnim dodatkom ugovoru izmijene uvjeti kreditiranja glede visine i rokova otplate, za diskontiranje očekivanih budućih novčanih tokova s osnove takvih plasmana primjenjuje se izvorna stopa PGS koja je utvrđena prije izmjene uvjeta kreditiranja. (2) Za diskontiranje očekivanih budućih novčanih tokova po djelomično nadoknadivim plasmanima kod kojih izvorni ugovor sadrži odredbu o promjenjivosti kamatne stope ili je naknadnim dodatkom ugovoru izmijenjena prvobitno ugovorena kamatna stopa, kreditna institucija dužna je primijeniti tekuću/sadašnju efektivnu kamatnu stopu. Primjenom tekuće/sadašnje efektivne kamatne stope smatra se upotreba postotne godišnje stope (PGS) izračunate u trenutku utvrđivanja sadašnje vrijednosti očekivanih budućih novčanih tokova po djelomično nadoknadivim plasmanima. Pritom je kreditna institucija dužna izračunati PGS na način da uzme u obzir ukupno razdoblje na koje je ugovor sklopljen (a ne samo razdoblje preostalo do dospijeća) i kamatnu stopu važeću na dan izračuna. U skladu s time PGS se izračunava pod pretpostavkom da je plasman izvorno ugovoren s trenutačno važećom, odnosno promijenjenom kamatnom stopom. (3) Kada se sadašnja vrijednost očekivanih budućih novčanih tokova za djelomično nadoknadive plasmane utvrđuje za one plasmane za koje u trenutku odobrenja nije postojala obveza izračuna efektivne kamatne stope, kreditna institucija je dužna za potrebe diskontiranja budućih novčanih tokova izračunati postotnu godišnju stopu (PGS) na temelju izvornih ugovornih odredaba,

16

primjenjujući fiksnu ili tekuću/sadašnju kamatnu stopu u skladu sa stavkom 1. i 2. ovog članka.

Računovodstveni tretman umanjenja vrijednosti plasmana

Članak 21.

(1) Umanjenje vrijednosti plasmana rizične skupine B-1/B-2/B-3 (u visini utvrđenoga gubitka u skladu sa stavkom 3. i 4. članka 19. ove Odluke) kreditna institucija dužna je knjižiti u račun dobiti i gubitka na teret troškova kreditne institucije za razdoblje u kojem su gubici utvrđeni, te u aktivi bilance u korist računa ispravaka vrijednosti plasmana na koje se ti ispravci odnose. (2) Ako se nakon prvog umanjenja vrijednosti plasmana, zbog izmijenjenih okolnosti koje utječu na procjenu, pri ponovnoj procjeni (koja se provodi najmanje jedanput tromjesečno) gubitak poveća, iznos povećanja gubitka kreditna institucija dužna je knjižiti u skladu sa stavkom 1. ovog članka. (3) Ako se gubitak iz stavka 1. ovog članka smanji, iznos smanjenja kreditna institucija dužna je knjižiti u računu dobiti i gubitka u korist računa na kojem je prethodno knjižen trošak ispravka vrijednosti, te u aktivi bilance na teret računa ispravaka vrijednosti plasmana na koje se ti ispravci odnose. 2.5.3. PRIZNAVANJE KAMATNIH PRIHODA OD DJELOMIČNO

NADOKNADIVIH PLASMANA

Priznavanje kamatnih prihoda od djelomično nadoknadivih plasmana Članak 22.

(1) Smatra se da postoji neizvjesnost naplate kamatnih prihoda koji su obračunati na djelomično nadoknadive plasmane (plasmani rizične skupine B-1/B-2/B-3), te se odgađa priznavanje tih prihoda u računu dobiti i gubitka do njihove naplate. Potraživanja s osnove kamatnih prihoda iz ovog stavka kreditna institucija dužna je evidentirati u svojim poslovnim knjigama na računima izvanbilančne evidencije. (2) Iznimno od stavka 1. ovog članka, kreditna institucija može kamatne prihode koji su obračunati na djelomično nadoknadive plasmane (plasmani rizične skupine B-1/B-2/B-3) priznati u računu dobiti i gubitka i prije njihove naplate, ako postoje dokazi da će ti prihodi biti naplaćeni u idućem obračunskom razdoblju.

17

(3) Ako u vrijeme klasifikacije plasmana iz rizične skupine A u rizičnu skupinu B-1 ili lošiju postoji nenaplaćeno potraživanje s osnove kamatnog prihoda koji je u prethodnom razdoblju priznat u računu dobiti i gubitka, kreditna institucija dužna je provesti ispravak vrijednosti nenaplaćenog potraživanja u visini prije priznatoga kamatnog prihoda u računu dobiti i gubitka. To potraživanje ostaje iskazano na računima bilance sve dok se ne naplati ili dok se ne provedu pravne radnje u vezi s prestankom obveze dužnika, u skladu s politikama i procedurama kreditne institucije i zakonom koji uređuje obvezne odnose. 2.5.4. POTPUNO NENADOKNADIVI PLASMANI

(RIZIČNA SKUPINA C)

Potpuno nenadoknadivi plasmani Članak 23.

(1) Potpuno nenadoknadivim plasmanima smatraju se potraživanja kreditne institucije nastala na temelju sporne pravne osnove i druga potraživanja za koje se zbog osobito lošega imovinskog i financijskog položaja dužnika, kao i izostanka adekvatnih instrumenata osiguranja, ne mogu očekivati nikakvi novčani tokovi za podmirenje obveza dužnika prema kreditnoj instituciji. (2) Plasmane iz stavka 1. ovog članka kreditna institucija dužna je klasificirati prema ovoj Odluci u rizičnu skupinu C.

Umanjenje vrijednosti plasmana rizične skupine C Članak 24.

(1) Smatra se da je sadašnja vrijednost potraživanja rizične skupine C jednaka nuli, te da gubitak odnosno ispravak vrijednosti po tim plasmanima iznosi 100% njihove nominalne knjigovodstvene vrijednosti. (2) Kreditna institucija dužna je gubitak odnosno ispravak vrijednosti iz stavka 1. ovog članka knjižiti u poslovnim knjigama u skladu s člankom 21. ove Odluke. (3) Plasmani koji su klasificirani u rizičnu skupinu C i za koje je proveden 100%-tni ispravak vrijednosti kreditna institucija iskazuje na računima bilance sve dok se ne provedu pravne radnje u vezi s prestankom obveze dužnika, u skladu s politikama i procedurama kreditne institucije i zakonom koji uređuje obvezne odnose.

18

3. KLASIFIKACIJA PREUZETIH IZVANBILANČNIH OBVEZA U RIZIČNE SKUPINE

3.1. PREDMET KLASIFIKACIJE

Izvanbilančne obveze koje se klasificiraju u rizične skupine Članak 25.

(1) U odgovarajuće rizične skupine klasificiraju se neopozivo preuzete izvanbilančne obveze, koje je moguće rasporediti na pojedinačne klijente, a na osnovi kojih je kreditna institucija izložena kreditnom riziku zbog nemogućnosti povrata novčanih odljeva koji mogu nastati odnosno koji nastaju plaćanjem preuzetih izvanbilančnih obveza. (2) Izvanbilančne obveze iz stavka 1. ovog članka su: 1) izdane garancije, 2) otvoreni nepokriveni akreditivi, 3) mjenična i druga jamstva, 4) ugovoreni (još neiskorišteni) neopozivi okvirni i drugi krediti, 5) zaključeni, a još neizvršeni neopozivi ugovori o financijskom najmu (engl.

leasing) i otkupu potraživanja (engl. factoring i forfeiting) i 6) ostale neopozivo preuzete izvanbilančne obveze, za podmirenje kojih će

uslijediti ili može uslijediti odljev sredstava kreditne institucije na temelju kojeg se kreditna institucija izlaže kreditnom riziku.

(3) U slučaju da kreditna institucija izvrši plaćanje na osnovi preuzete izvanbilančne obveze, prvobitno preuzeta obveza prestaje biti izvanbilančna stavka i istodobno postaje bilančna kategorija, na koju se nakon toga primjenjuju odredbe ove Odluke koje se odnose na plasmane odnosno bilančne stavke. 3.2. KRITERIJI KLASIFIKACIJE

Kriteriji klasifikacije izvanbilančnih obveza Članak 26.

(1) Osnovni kriteriji klasifikacije izvanbilančnih obveza u rizične skupine jesu: 1) kreditna sposobnost osobe prema kojoj je kreditna institucija preuzela

obvezu financiranja, odnosno po nalogu koje je kreditna institucija otvorila nepokriveni akreditiv, izdala garanciju ili drugi oblik jamstva i

2) kvaliteta instrumenta osiguranja potraživanja koje može nastati plaćanjem izvanbilančne obveze.

19

(2) Dodatni kriterij klasifikacije izvanbilančnih obveza u rizične skupine može biti urednost u podmirivanju obveza osobe iz stavka 1. ovog članka prema kreditnoj instituciji u proteklom razdoblju, ako je ista osoba tada bila dužnik kreditne institucije. 3.3. PODJELA IZVANBILANČNIH OBVEZA PREMA ZNAČAJNOSTI

Procjena gubitaka za pojedinačno značajnu izloženost Članak 27.

(1) Kreditna institucija dužna je kreditni rizik odnosno rezerviranja za gubitke po izvanbilančnim obvezama koje čine sastavni dio pojedinačno značajne izloženosti iz članka 9. ove Odluke procjenjivati pojedinačno. (2) Pojedinačnom procjenom kreditnog rizika iz stavka 1. ovog članka smatra se postupak koji uključuje procjenu nadoknadivosti budućih novčanih odljeva posebno za svaku preuzetu izvanbilančnu obvezu koja čini sastavni dio značajne izloženosti prema jednoj osobi iz članka 9. ove Odluke.

Procjena gubitaka za izloženost koja nije pojedinačno značajna Članak 28.

(1) Kreditna institucija dužna je kreditni rizik odnosno rezerviranja za gubitke koji mogu nastati zbog nemogućnosti nadoknade odljeva njezinih sredstava u svrhu plaćanja izvanbilančnih obveza, koje su preuzete prema osobi odnosno za račun osobe prema kojoj ukupna izloženost kreditne institucije ne prelazi iznos iz članka 9. ove Odluke, procjenjivati pojedinačno ili zajednički. (2) Pojedinačnom procjenom kreditnog rizika odnosno rezerviranja za gubitke iz stavka 1. ovog članka smatra se postupak procjene nadoknadivosti budućih novčanih odljeva posebno za svaku izvanbilančnu obvezu koja je dio izloženosti koja nije pojedinačno značajna. (3) Iznimno od stavka 2. ovog članka, kreditna institucija može primjenjivati alternativni postupak za procjenu kreditnog rizika odnosno rezerviranja za gubitke koji mogu nastati zbog nemogućnosti nadoknade novčanih odljeva u svrhu plaćanja izvanbilančnih obveza koje su dio izloženosti prema jednoj osobi koja nije pojedinačno značajna. Pritom se procjena nadoknadivosti budućih novčanih odljeva može obavljati zajedno za više izvanbilančnih obveza srodnih obilježja.

20

3.4. IZVANBILANČNE OBVEZE PREMA RIZIČNIM SKUPINAMA

Opća podjela izvanbilančnih obveza prema stupnjevima rizika Članak 29.

(1) Ovisno o procijenjenim mogućnostima povrata očekivanih odljeva kreditne institucije u svrhu podmirenja izvanbilančnih obveza, ove se obveze dijele u tri šire kategorije, i to: 1) izvanbilančne obveze za koje se ne očekuje odljev sredstava kreditne

institucije, ili ako do odljeva dođe, očekuje se da će on u cijelosti biti nadoknađen (rizična skupina A),

2) izvanbilančne obveze za koje se očekuje odljev sredstava kreditne institucije koji neće biti moguće u cijelosti nadoknaditi (rizična skupina B-1/B-2/B-3) i

3) izvanbilančne obveze za koje se očekuje odljev sredstava kreditne institucije koji neće biti moguće ni djelomično nadoknaditi (rizična skupina C).

(2) U pogledu kriterija klasifikacije izvanbilančnih obveza u rizične skupine, na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 5. ove Odluke. 3.4.1. IZVANBILANČNE OBVEZE ZA KOJE NISU IDENTIFICIRANI

GUBICI (RIZIČNA SKUPINA A)

Klasifikacija izvanbilančnih obveza u rizičnu skupinu A Članak 30.

(1) Kreditna institucija dužna je ugovorene izvanbilančne obveze na početku klasificirati u rizičnu skupinu A. (2) Smatra se da su ispunjeni uvjeti za klasifikaciju izvanbilančnih obveza u rizičnu skupinu A ako se na temelju sadašnjega financijskog stanja i procijenjenih budućih novčanih tokova osobe prema kojoj je kreditna institucija izložena kreditnom riziku, procjenjuje da neće doći do odljeva sredstava kreditne institucije za podmirenje izvanbilančnih obveza ili ako do odljeva dođe, da će on u cijelosti biti nadoknađen.

Ponovna procjena izvanbilančnih obveza skupine A Članak 31.

(1) Tijekom trajanja ugovornog odnosa kreditna institucija je dužna redovito a najmanje svaka tri mjeseca ponovno procjenjivati rizičnost izvanbilančnih obveza koje su na početku ugovornog odnosa klasificirane u rizičnu skupinu A. Ako se ponovnom procjenom utvrdi da su se promijenile okolnosti na temelju kojih su

21

izvanbilančne obveze na početku bile klasificirane u rizičnu skupinu A, bez obzira na to čine li te izvanbilančne obveze ili ne čine sastavni dio pojedinačno značajne izloženosti, kreditna institucija dužna je takve izvanbilančne obveze klasificirati u rizičnu skupinu B-1 ili lošiju skupinu. 2) Izvanbilančne obveze rizične skupine A za koje pri ponovnoj procjeni nisu identificirani gubici odnosno za koje se utvrdi da rezerviranje za gubitke na pojedinačnoj osnovi nije potrebno, bez obzira na to čine li te izvanbilančne obveze ili ne čine sastavni dio pojedinačno značajne izloženosti, ostaju do daljnjega u skupini A. Za te izvanbilančne obveze kreditna institucija dužna je obavljati procjenu kreditnog rizika i provoditi rezerviranje za gubitke na skupnoj osnovi. (3) Gubicima iz stavka 2. ovog članka smatraju se gubici za koje nema dokaza na temelju kojih bi se mogli izravno povezati s pojedinačnom obvezom koja čini sastavni dio pojedinačno značajne izloženosti odnosno s više srodnih izvanbilančnih obveza koje čine sastavni dio izloženosti koja nije pojedinačno značajna, ali za koje se na temelju iskustva može procijeniti da postoje kao latentni gubici koji su povezani s izvanbilančnim obvezama rizične skupine A. (4) Procjenu rezerviranja za gubitke iz stavka 2. ovog članka kreditna institucija dužna je provoditi u skladu s člankom 32. ove Odluke, uzimajući pritom u obzir načela Međunarodnoga računovodstvenog standarda 37 Rezerviranja, nepredviđene obveze i nepredviđena imovina (u nastavku teksta: MRS 37).

Rezerviranja za izvanbilančne obveze skupine A na skupnoj osnovi Članak 32.

(1) Smatra se da za izvanbilančne obveze kojima se u skladu s Odlukom o adekvatnosti jamstvenog kapitala kreditnih institucija dodjeljuje ponder rizika 0% (bez obzira na konverzijski faktor), rezerviranje za gubitke na skupnoj osnovi nije potrebno, osim u slučajevima kada zbog iznimnih okolnosti kreditna institucija procijeni da je i za te izvanbilančne obveze potrebno izvršiti rezerviranje za gubitke na skupnoj osnovi. (2) Smatra se da u dijelu izvanbilančnih obveza rizične skupine A kojima se u skladu s Odlukom o adekvatnosti jamstvenog kapitala kreditnih institucija dodjeljuje ponder rizika veći od 0% (bez obzira na konverzijski faktor), postoje određeni latentni gubici koji su posljedica preuzetih izvanbilančnih obveza, a koji nisu mogli biti identificirani pri pojedinačnoj procjeni (bez obzira na to čine li te obveze ili ne čine sastavni dio pojedinačno značajne izloženosti).

22

(3) Rezerviranja za gubitke u slučajevima nastupa iznimnih okolnosti iz stavka 1. kao i rezerviranja iz stavka 2. ovog članka provode se u visini koju prema svojoj unaprijed pripremljenoj i testiranoj internoj metodologiji utvrdi kreditna institucija za pojedinu kategoriju srodnih izvanbilančnih obveza unutar skupine A. (4) Do početka primjene interne metodologije procjene latentnih gubitaka sadržanih u izvanbilančnim obvezama rizične skupine A kreditna institucija je dužna održavati razinu rezerviranja za te izvanbilančne obveze u svoti koja nije manja od 1% osnovice iz stavka 5. ovog članka. Ako svota rezerviranja za izvanbilančne obveze rizične skupine A zatečena na dan stupanja na snagu ove Odluke, ili tijekom razdoblja do početka primjene interne metodologije iz stavka 3. ovog članka, bude manja od 1% osnovice iz stavka 5. ovog članka, kreditna institucija je dužna povećati ta rezerviranja do iznosa koji neće biti manji od 1% te osnovice. (5) Osnovicu za izračun rezerviranja iz stavka 2. ovog članka čini nominalni knjigovodstveni iznos izvanbilančnih obveza rizične skupine A umanjen za izvanbilančne obveze te skupine kojima se u skladu s Odlukom o adekvatnosti jamstvenog kapitala kreditnih institucija dodjeljuje ponder rizika 0% (bez obzira na konverzijski faktor). (6) Iznos rezerviranja za gubitke na skupnoj osnovi povezane s izvanbilančnim obvezama rizične skupine A knjigovodstveno se provodi na teret troškova kreditne institucije za razdoblje u kojem su gubici utvrđeni, te u korist odgovarajućih računa rezerviranja u pasivi bilance. (7) Kreditna je institucija dužna najmanje jedanput godišnje preispitati internu metodologiju procjene kreditnog rizika s osnove izvanbilančnih obveza i po potrebi je revidirati, a sve radi smanjenja razlika između procijenjenih i stvarnih latentnih gubitaka koji su povezani s izvanbilančnim obvezama rizične skupine A. 3.4.2. IZVANBILANČNE OBVEZE ZA KOJE SE OČEKUJE ODLJEV

SREDSTAVA KOJI NEĆE BITI MOGUĆE U CIJELOSTI NADOKNADITI (RIZIČNA SKUPINA B-1/B-2/B-3)

Izvanbilančne obveze s djelomično nadoknadivim novčanim odljevom

Članak 33.

(1) Izvanbilančne obveze iz članka 30. ove Odluke za koje se ponovnom procjenom utvrdi (bez obzira na to čine li ili ne čine sastavni dio pojedinačno značajne izloženosti) da više ne ispunjavaju uvjete za klasifikaciju u rizičnu

23

skupinu A, klasificiraju se u odgovarajuću skupinu višeg stupnja kreditnog rizika (B-1/B-2/B-3). (2) U odgovarajuću rizičnu skupinu iz stavka 1. ovog članka klasificiraju se one izvanbilančne obveze koje su preuzete prema osobi ili za račun osobe čije financijsko stanje ne zadovoljava, odnosno čije se financijsko stanje pogoršalo nakon preuzimanja izvanbilančne obveze i to nakon nastanka prošloga obvezujućeg događaja. To su izvanbilančne obveze za koje se procjenjuje da će u svrhu njihova podmirenja uslijediti odljev sredstava kreditne institucije, a procjena budućih novčanih tokova osobe prema kojoj je ili za čiji je račun kreditna institucija preuzela obvezu, kao i kvaliteta raspoloživih instrumenata osiguranja, upućuju na zaključak da kreditna institucija neće moći u cijelosti nadoknaditi sve što joj po ugovoru pripada s osnove očekivanog odljeva sredstava u svrhu plaćanja izvanbilančne obveze. (3) Ovisno o visini procijenjenoga gubitka zbog nemogućnosti potpunog povrata očekivanog odljeva sredstava u svrhu podmirenja izvanbilančnih obveza kreditna institucija dužna je te obveze klasificirati u sljedeće rizične skupine: 1) u rizičnu skupinu B-1 (izvanbilančne obveze kod kojih iznos potrebnog

rezerviranja ne prelazi 30% nominalnog iznosa očekivanog odljeva za podmirenje obveza),

2) u rizičnu skupinu B-2 (izvanbilančne obveze kod kojih potrebno rezerviranje iznosi više od 30% do 70% nominalnog iznosa očekivanog odljeva za podmirenje obveza) ili

3) u rizičnu skupinu B-3 (izvanbilančne obveze kod kojih potrebno rezerviranje iznosi više od 70%, a manje od 100% nominalnog iznosa očekivanog odljeva za podmirenje obveza).

3.4.3. IZVANBILANČNE OBVEZE ZA KOJE SE OČEKUJE ODLJEV

SREDSTAVA KOJI NEĆE BITI MOGUĆE NADOKNADITI (RIZIČNA SKUPINA C)

Izvanbilančne obveze s potpuno nenadoknadivim novčanim odljevom

Članak 34.

(1) Izvanbilančne obveze za koje kreditna institucija ponovnom procjenom utvrdi (bez obzira na to čine li ili ne čine dio pojedinačno značajne izloženosti) da će za njihovo podmirenje doći do odljeva njezinih sredstava, te da taj odljev neće biti moguće ni djelomično nadoknaditi, dužna je klasificirati u rizičnu skupinu C.

24

(2) Rizična skupina C obuhvaća preuzete izvanbilančne obveze prema osobi ili za račun osobe čije se financijsko stanje, nakon preuzimanja izvanbilančne obveze odnosno nakon nastanka prošloga obvezujućeg događaja znatno pogoršalo, te se s velikim stupnjem vjerojatnosti može očekivati odljev sredstava kreditne institucije za podmirenje izvanbilančne obveze, a procjena budućih novčanih tokova osobe prema kojoj je kreditna institucija izložena i kvaliteta instrumenata osiguranja upućuju na zaključak da kreditna institucija, nakon što podmiri preuzetu obvezu, neće moći nadoknaditi ništa od onoga što joj po ugovoru pripada. 3.4.4. REZERVIRANJA ZA IDENTIFICIRANE GUBITKE S OSNOVE

IZVANBILANČNIH OBVEZA

Rezerviranja za identificirane gubitke Članak 35.

(1) Za izvanbilančne obveze iz članka 33. i 34. ove Odluke određuju se rezerviranja za identificirane gubitke u visini najbolje procjene temeljene na procedurama i politikama kreditne institucije i načelima MRS-a 37. (2) Iznos rezerviranja iz stavka 1. ovog članka jednak je iznosu očekivanih budućih izdataka za podmirenje izvanbilančnih obveza koje kreditna institucija neće moći nadoknaditi. (3) Iznimno od stavka 2. ovog članka, ako je učinak vremenske vrijednosti novca značajan, iznos rezerviranja iz stavka 1. ovog članka jednak je diskontiranoj vrijednosti očekivanih budućih nenadoknadivih odljeva za podmirenje izvanbilančne obveze (sadašnja vrijednost nenadoknadivih budućih odljeva). Iznos očekivanih izdataka svodi se na njihovu sadašnju vrijednost na svaki datum bilance, primjenom diskontne stope koja odgovara tekućoj tržišnoj cijeni novca. (4) U smislu stavka 3. ovog članka smatra se da je učinak vremenske vrijednosti novca značajan kad se procjeni da će odljev sredstava za podmirenje izvanbilančne obveze uslijediti u roku koji je duži od jedne godine računajući od datuma bilance. (5) Odljevima (koje kreditna institucija neće moći nadoknaditi) smatra se nominalni iznos očekivanih odljeva za podmirenje izvanbilančne obveze umanjen za iznos za koji se osnovano procjenjuje da će biti nadoknađen od druge ugovorne strane ili unovčenjem raspoloživog instrumenta osiguranja.

25

(6) Iznos rezerviranja za gubitke povezane s izvanbilančnim obvezama rizične skupine B-1/B-2/B-3, kao i rizične skupine C, knjiži se na teret troškova kreditne institucije za razdoblje u kojem je gubitak utvrđen, te u korist odgovarajućega računa rezerviranja u pasivi bilance. 4. RANGIRANJE INSTRUMENATA OSIGURANJA POTRAŽIVANJA

Prvorazredni instrumenti osiguranja Članak 36.

(1) Instrumenti osiguranja koji se mogu pri klasifikaciji plasmana priznati kao prvorazredni jesu: 1) gotovinski polog ili drugi instrumenti koji se mogu smatrati gotovinom

položenom kod kreditne institucije, 2) dužnički vrijednosni papiri središnjih država ili središnjih banaka koji imaju

kreditni rejting priznatih vanjskih institucija za procjenu kreditnog rejtinga (u nastavku teksta: VIPKR) ili agencije za kreditiranje izvoza za koji je Hrvatska narodna banka utvrdila da pripada najmanje 4. stupnju kreditne kvalitete prema pravilima za ponderiranje izloženosti prema središnjim državama i središnjim bankama u skladu s odredbama Odluke o adekvatnosti jamstvenog kapitala kreditnih institucija,

3) dužnički vrijednosni papiri institucija koji imaju kreditni rejting priznate VIPKR za koji je Hrvatska narodna banka utvrdila da pripada najmanje 3. stupnju kreditne kvalitete prema pravilima za ponderiranje izloženosti prema institucijama u skladu s odredbama Odluke o adekvatnosti jamstvenog kapitala kreditnih institucija,

4) dužnički vrijednosni papiri ostalih osoba koje imaju kreditni rejting priznate VIPKR za koji je Hrvatska narodna banka utvrdila da pripada najmanje 3. stupnju kreditne kvalitete prema pravilima za ponderiranje izloženosti prema trgovačkim društvima u skladu s odredbama Odluke o adekvatnosti jamstvenog kapitala kreditnih institucija,

5) dužnički vrijednosni papiri koji imaju kratkoročni kreditni rejting priznate VIPKR za koji je Hrvatska narodna banka utvrdila da pripada najmanje 3. stupnju kreditne kvalitete prema pravilima za ponderiranje kratkoročnih izloženosti u skladu s odredbama Odluke o adekvatnosti jamstvenog kapitala kreditnih institucija,

6) dionice ili konvertibilne obveznice uključene u glavni burzovni indeks, 7) zlato, 8) garancije odnosno jamstva koja su neopoziva i koja su na prvi poziv, a izdale

su ih središnje države, središnje banke i agencije za kreditiranje izvoza iz točke 2. ovog stavka i

26

9) garancije odnosno jamstva koja su neopoziva i koja su na prvi poziv, a izdale su ih kreditne institucije koje imaju kreditni rejting utvrđen u skladu s točkom 3. ovog stavka.

(2) Ako vrijednosni papiri iz stavka 1. točke 2. do 5. ovog članka imaju dva kreditna rejtinga priznatih VIPKR, kreditna institucija dužna je primijeniti manje povoljan rejting. U slučaju da predmetni vrijednosni papiri imaju tri ili više kreditnih rejtinga priznatih VIPKR, kreditna je institucija dužna izdvojiti dva najpovoljnija kreditna rejtinga i primijeniti onaj koji je manje povoljan. (3) Prvorazrednim instrumentima osiguranja naplate u obliku dužničkih vrijednosnih papira središnjih država ili središnjih banaka osim dužničkih vrijednosnih papira iz stavka 1. točke 2. ovog članka smatraju se i: 1) dužnički vrijednosni papiri javnih državnih tijela prema kojima se izloženost

tretira kao izloženost prema državi u skladu s odredbama Odluke o adekvatnosti jamstvenog kapitala kreditnih institucija,

2) dužnički vrijednosni papiri multilateralnih razvojnih banaka na koje se primjenjuje ponder rizika 0%, u skladu s odredbama Odluke o adekvatnosti jamstvenog kapitala kreditnih institucija i

3) dužnički vrijednosni papiri međunarodnih organizacija na koje se primjenjuje ponder rizika 0%, u skladu s odredbama Odluke o adekvatnosti jamstvenog kapitala kreditnih institucija.

(4) Prvorazrednim instrumentima osiguranja naplate u obliku dužničkih vrijednosnih papira institucija osim dužničkih vrijednosnih papira iz stavka 1. točke 3. ovog članka smatraju se isto tako: 1) dužnički vrijednosni papiri jedinica lokalne i područne (regionalne)

samouprave prema kojima se izloženost tretira kao izloženost prema institucijama, u skladu s odredbama Odluke o adekvatnosti jamstvenog kapitala kreditnih institucija,

2) dužnički vrijednosni papiri javnih državnih tijela prema kojima se izloženost tretira kao izloženost prema institucijama, u skladu s odredbama Odluke o adekvatnosti jamstvenog kapitala kreditnih institucija i

3) dužnički vrijednosni papiri multilateralnih razvojnih banaka, osim onih na koje se primjenjuje ponder 0%, prema kojima se izloženost tretira kao izloženost prema institucijama, u skladu s odredbama Odluke o adekvatnosti jamstvenog kapitala kreditnih institucija.

(5) U smislu ove Odluke prvorazrednim instrumentima osiguranja potraživanja smatraju se i ostali instrumenti čija se kvaliteta može izjednačiti s kvalitetom pojedinačno navedenih instrumenata osiguranja iz stavka 1., 3. i 4. ovog članka.

27

Primjereni instrumenti osiguranja u obliku nekretnina i pokretnina Članak 37.

(1) Primjerene instrumente osiguranja naplate u obliku nekretnine ili pokretnine kreditna institucija može uzeti u obzir pri klasifikaciji plasmana ili preuzetih izvanbilančnih obveza ako raspolaže cjelokupnom potrebnom dokumentacijom iz koje je vidljivo da je dotična nekretnina ili pokretnina učinkovit i prikladan sekundarni izvor naplate. Instrument osiguranja u obliku nekretnine ili pokretnine ima ova obilježja ako kreditna institucija ima dokaze da postoji tržište koje omogućava brzo i učinkovito (po primjerenoj cijeni) unovčenje instrumenta osiguranja. (2) Kreditna institucija dužna je pri procjenjivanju novčanih tokova uzeti u obzir onaj dio vrijednosti instrumenta osiguranja u obliku nekretnine koji ostane nakon oduzimanja svih obveza osiguranih istom nekretninom a koje su u zemljišnim knjigama upisane prije u prvenstvenom redu ili nakon oduzimanja proporcionalnog dijela obveza koje se nalaze u istom prvenstvenom redu s potraživanjem kreditne institucije. (3) Kao vrijednost instrumenta osiguranja u obliku nekretnina uzima se tržišna cijena. Ako za pojedinu vrstu nekretnina nema aktivnog tržišta, odnosno ako nije poznata tržišna cijena, uzima se posljednja procjena tržišne vrijednosti nekretnine koju je izradio neovisni procjenitelj. Pri toj procjeni procjenitelj je dužan uzeti u obzir sve troškove povezane s prodajom. Za poslovne nekretnine kao alternativni način određivanja vrijednosti nekretnine može se uzeti i kupoprodajni ugovor koji ne smije biti stariji od godinu dana. (4) Kreditna institucija dužna je imati sljedeću dokumentaciju u vezi s nekretninom koja služi kao instrument osiguranja potraživanja: 1) javnobilježnički sporazum o uknjižbi hipoteke ili fiducijarnog prijenosa prava

vlasništva nad dotičnom nekretninom, 2) rješenje suda o dozvoli uknjižbe hipoteke ili fiducijarnog prijenosa prava

vlasništva nad dotičnom nekretninom u zemljišnim knjigama, 3) ažurirani zemljišnoknjižni izvadak, s uknjiženom hipotekom ili fiducijarnim

prijenosom prava vlasništva, 4) policu osiguranja dotične nekretnine koja je vinkulirana u korist kreditne

institucije (osim kad je nekretnina neizgrađeno zemljište) i 5) procjenu vrijednosti izrađenu od neovisnog procjenitelja ili kupoprodajni

ugovor za dotičnu nekretninu. (5) Za vrijeme trajanja ugovornog odnosa kreditna institucija dužna je kontinuirano pratiti vrijednost nekretnina koje služe kao instrument osiguranja njezinih potraživanja i to za poslovne nekretnine barem jednom godišnje, a za

28

stambene nekretnine jednom u tri godine. Kreditna institucija dužna je pratiti vrijednost nekretnina i češće ako su tržišni uvjeti podložni značajnim promjenama. Za praćenje vrijednosti nekretnina i utvrđivanja potrebe ponovne procjene kreditna institucija može se koristiti statističkim metodama. Ako kreditna institucija na temelju praćenja utvrdi da bi moglo doći do značajnog smanjenja vrijednosti nekretnina u odnosu na uobičajene tržišne cijene, dužna je od neovisnog procjenitelja zatražiti provođenje ponovne procjene njihove vrijednosti. (6) Za plasmane koji čine više od pet posto jamstvenog kapitala kreditne institucije ili prelaze iznos od 20 milijuna kuna, kreditna institucija dužna je osigurati da neovisni procjenitelj izvrši procjenu vrijednosti nekretnina najmanje svake treće godine. (7) Kreditna institucija pri izračunu umanjenja vrijednosti plasmana i

rezerviranja za gubitke povezane s izvanbilančnim obvezama može upotrijebiti pokretninu kao adekvatni instrument osiguranja naplate ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

1) postoji likvidno tržište koje omogućava brzo i učinkovito (po primjerenoj cijeni) unovčenje instrumenta osiguranja,

2) dostupne su tržišne cijene dotične pokretnine, 3) ispunjeni su operativni uvjeti za izvršenje prodaje, 4) ugovor o osiguranju omogućava namiru iz instrumenta osiguranja u

prihvatljivom razdoblju, 5) postoji pravo prvenstva u redoslijedu naplate pred ostalim vjerovnicima, 6) postoji primjerena kontrola vrijednosti instrumenta osiguranja najmanje

jedanput godišnje, a češće u slučaju znatnijih promjena cijena na tržištu, 7) ugovor o kreditu odnosno izvanbilančnoj obvezi sadržava opis instrumenta

osiguranja, 8) kreditna institucija ima popis prikladnih vrsta instrumenata osiguranja u

obliku pokretnina te je u svojem internom aktu utvrdila postupke i procedure glede potrebnog pokrića za pojedinu vrstu instrumenta osiguranja, uključujući i omjer vrijednosti potraživanja i instrumenta osiguranja,

9) kreditna institucija ima u svojim kreditnim politikama utvrđene zahtjeve vezane uz opseg izloženosti prema dužniku, zahtjeve glede pravodobnog unovčenja instrumenta osiguranja i glede prikladnosti cijene ili tržišne vrijednosti instrumenta osiguranja,

10) početna procjena vrijednosti dotične pokretnine i sljedeće procjene vrijednosti moraju u cijelosti uzimati u obzir umanjenje vrijednosti pokretnine i zastarjelost procjene,

11) kreditna institucija ima uspostavljene postupke za pravnu provjeru valjanosti zaloga nad dotičnim pokretninama i

29

12) zalog mora biti upisan u registar založnih prava nad pokretninama pri instituciji nadležnoj za vođenje tog registra.

Ostali primjereni instrumenti osiguranja

Članak 38.

(1) Osim instrumenata iz članka 37. ove Odluke kao primjerene instrumente osiguranja kreditna institucija može priznati i dužničke vrijednosne papire institucija koji nemaju kreditni rejting priznate VIPKR, ali samo ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti: 1) kotiraju na priznatoj burzi, 2) smatraju se nadređenim potraživanjem, 3) sva ostala izdanja istog ranga institucije izdavatelja imaju kreditni rejting

priznate VIPKR za koji je Hrvatska narodna banka utvrdila da pripada najmanje 3. stupnju kreditne kvalitete prema pravilima za ponderiranje izloženosti prema institucijama u skladu s odredbama Odluke o adekvatnosti jamstvenog kapitala kreditnih institucija ili prema pravilima za ponderiranje kratkoročnih izloženosti u skladu s odredbama Odluke o adekvatnosti jamstvenog kapitala kreditnih institucija,

4) kreditna institucija nema informacija koje bi upućivale na kreditni rejting izdanja manje povoljan od onog navedenog u točki 3. ovog stavka i

5) kreditna institucija mora biti sigurna da je instrument lako utrživ. (2) Kreditna institucija može udjele u investicijskim fondovima priznati kao primjereni instrument osiguranja ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta: 1) cijena udjela objavljuje se svakog dana i 2) investicijski fond je ograničen na ulaganja u instrumente koji se mogu

priznati u skladu s odredbama članka 36. ove Odluke. (3) Upotreba izvedenih instrumenata za zaštitu ulaganja investicijskih fondova, u skladu sa stavkom 2. točkom 2. ovog članka, ne utječe na mogućnost priznavanja udjela u takvim investicijskim fondovima kao financijskoga kolaterala. (4) Ostalim primjerenim instrumentima osiguranja potraživanja osim navedenih u stavku 1. i 2. ovog članka smatraju se police osiguranja kreditnih potraživanja i police životnog osiguranja s otkupnom vrijednošću, te ostali instrumenti čija se kvaliteta na temelju odgovarajućih dokaza može izjednačiti s kvalitetom instrumenata osiguranja iz stavka 1. i 2. ovog članka.

30

Neadekvatni instrumenti osiguranja Članak 39.

Svi ostali instrumenti osiguranja prihvaćeni od strane kreditne institucije koji nisu obuhvaćeni člankom 36. do 38. ove Odluke (npr. mjenice dužnika, ovršne izjave dužnika, jamstva osoba koje nemaju odgovarajući bonitet ili koje nemaju kreditni rejting priznate VIPKR) smatraju se u smislu ove Odluke neadekvatnim instrumentima osiguranja i kreditna institucija ih ne može uzeti u obzir pri procjeni očekivanih novčanih tokova, odnosno radi umanjenja ispravka vrijednosti plasmana ili rezerviranja za gubitke s osnove preuzetih izvanbilančnih obveza. 5. VOÐENJE KREDITNIH SPISA

Sadržaj kreditnih spisa Članak 40.

(1) Kreditna institucija je dužna osigurati informacije i dokumentaciju o dužnicima sustavnim vođenjem kreditnih spisa. Iz kreditnih spisa moraju biti razvidni osnovni podaci o dužniku, njegovu financijskom stanju i položaju te o karakteru kreditnog odnosa. (2) Kreditni spisi moraju najmanje sadržavati: 1) osnovne podatke o dužniku (ime, prezime, adresa odnosno tvrtka, sjedište,

broj zaposlenih, vlasnička struktura, uprava, povezanost dužnika s drugim osobama ako dužnik pripada grupi povezanih osoba u smislu Zakona o kreditnim institucijama),

2) glavne dužnike i vjerovnike svakog dužnika prema kojem je izloženost kreditne institucije pojedinačno značajna,

3) financijske izvještaje dužnika za posljednje tri godine, 4) analizu i ocjenu financijsko-ekonomskog položaja dužnika, uključujući

interni rejting dužnika, 5) ako postoje dokazi o umanjenju financijske imovine dužnika, analizu i

procjenu novčanih tokova dužnika u odnosu prema njegovim obvezama, 6) prijedlog za odobrenje posla i mišljenje stručne službe te odluku tijela

kreditne institucije koje je nadležno za odobrenje posla, 7) ugovor o kreditu, 8) analitičko-knjigovodstvenu evidenciju bilančnih i izvanbilančnih stavki koje

se odnose na pojedinoga dužnika kreditne institucije, 9) dokumentaciju o instrumentu osiguranja, 10) evidenciju sudskih sporova koje je kreditna institucija pokrenula radi naplate

svojih potraživanja,

31

11) evidenciju sudskih sporova koji se eventualno vode protiv kreditne institucije radi smanjenje tužiteljevih obveza prema kreditnoj instituciji (npr. radi proglašenja ovrhe u korist kreditne institucije nedopuštenom i slično) i

12) ostalu dokumentaciju koja može upotpuniti informacije o financijskom položaju dužnika.

(3) Kreditna je institucija dužna donijeti i provoditi proceduru za vođenje

kreditnih spisa i odrediti odgovorne osobe koje će se skrbiti za potpunost i cjelovitost pojedinačnih spisa.

6. IZVJEŠTAVANJE HRVATSKE NARODNE BANKE

Sadržaj izvještaja i rokovi izvještavanja Članak 41.

(1) Kreditna institucija je dužna izvještavati Hrvatsku narodnu banku o stanju plasmana i izvanbilančnih obveza klasificiranih u rizične skupine prema odredbama ove Odluke. (2) Izvještaje iz stavka 1. ovog članka kreditna je institucija dužna dostavljati u obliku, na način i u rokovima propisanim Odlukom o nadzornim izvještajima kreditnih institucija i Uputom o statističkom i bonitetnom izvješćivanju. 7. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Rok za uspostavu interne metodologije procjene gubitaka rizične skupine A Članak 42.

Internu metodologiju procjene gubitaka iz članka 17. stavaka 3., kao i članka 32. stavak 3. ove Odluke kreditna institucija je dužna uspostaviti i testirati najkasnije do 1. srpnja 2011.

Prestanak važenja prethodne Odluke Članak 43.

Na dan stupanja na snagu ove Odluke prestaje važiti Odluka o klasifikaciji plasmana i potencijalnih obveza banaka ("Narodne novine", br. 17/2003., 149/2005. i 74/2006.).

32

Stupanje na snagu Članak 44.

Ova Odluka objavljuje se u "Narodnim novinama" i stupa na snagu dana 1. srpnja 2009., osim članka 17. stavka 3. i članka 32. stavka 3. ove Odluke, koji stupaju na snagu 1. srpnja 2011. godine. O. br. 6-020/01-09/ŽR Zagreb, 2. siječnja 2009.

GUVERNER HRVATSKE NARODNE BANKE

dr. sc. Željko Rohatinski

33