Odnos Prema Djeci s Posebnim Potrebama

Embed Size (px)

Text of Odnos Prema Djeci s Posebnim Potrebama

  • 7/30/2019 Odnos Prema Djeci s Posebnim Potrebama

    1/17

    321

    UDK 316.62:376.1(049.3)Struni lanak

    Primljeno: 3. 09. 2008.Prihvaeno: 25. 11. 2008.

    ODNOS PREMA DJECI S POSEBNIM POTREBAMA

    Mr. sc. Snjeana UNJARA, Sarajevo, BIH

    Saetak: Odnos prema djeci s posebnim potrebama mijenjao se kroz povijest, ovisnoo tomu kako su se mijenjali uvjeti ivota i u kakvom se politikom, socijalnom, kultur-

    nom, ekonomskom i bilo kojem drugom okruenju odreeno drutvo nalo. Segregacijska

    praksa ifilozofija prolosti u Americi i u Europi imale su odluujui utjecaj na poloaj

    osoba s potekoama, odnos kole i drutva u cjelini. Tadanja ideja da se osobama s

    potekoama moe pomoi u odvojenom okruenju, izolirano od ostatka drutva, samo

    je osnaila socijalne stigme i odbojnost. Odbijanje obrazovanja djece s potekoama

    zajedno s drugom djecom samo je pridonijelo strogosti i homogenizaciji obrazovanja

    te dopunilo mit da rad u razredu s drugom djecom ne zahtijeva dodatnu modifikaciju

    ili adaptaciju. U amerikom je drutvu, na primjer, slogan mi protiv njih pridonio

    proirenju nemogunosti da se cijeni socijalna i kulturna razliitost te da se vie pozor-

    nosti pokloni onome to ljude ujedinjuje. Naputanje prakse iskljuivanja koja je prevla-

    davala u prolosti, osigurava svim uenicima jednake mogunosti da ispune svoje obra-

    zovne potrebe unutar regularnog obrazovanja. Taj pomak olakava napore ujedinjenja

    ope i specijalne izobrazbe u jedinstven sustav. Usprkos mnogim preprekama, ekspanzija

    inkluzivnog pokreta ukazuje na to da e kole i drutvo nastaviti djelovati prema narasloj

    inkluzivnoj praksi, to predstavlja pozitivan odmak u odnosu na stare oblike i naine

    obrazovanja, kao i gledanja na tu problematiku.1

    Kljune rijei:segregacija, djeca s potekoama, jednake mogunosti, inkluzija,demokracija, obrazovanje za sve

    1 Susan Stainback & William Stainback. Inclusion:A guide for educators. Paul H. Brookes. New

    York, 2000., str. 3-9.

  • 7/30/2019 Odnos Prema Djeci s Posebnim Potrebama

    2/17

    322

    Uvod

    U ovom radu bit e rijei o tome koliko odgoj, obrazovanje, kultura, tradici-ja pa i sam uitelj kreiraju sliku o djeci s posebnim potrebama i koliko je ona plodpredrasuda, a koliko proizvod stvarne situacije. Pogledamo li primjer SAD-a,uvidjet emo da odnos prema djeci s posebnim potrebama u toj zemlji nije bionimalo jednostavan niti human i da je bio daleko od ispunjenja bilo kakvih ljud-skih prava. Naime, na primjerima iz godine 1977. razvidno je da se u javnimkolama u Americi nalaze specijalni razredi i da oni rade u iznimno tekim uv-

    jetima. Autori knjige o inkluziji Stainback & Stainback navode da su specijalni

    razredi postali jedna od znaajki javnih kola u Americi, te pretpostavljaju daje to, moda, i jedan od razloga to se sve vie otvaraju privatne kole, u kojese upisuju djeca imunijih roditelja. Nadalje istiu da se specijalni razredi neosnivaju iz humanih razloga, nego stoga to ta djeca nisu poeljna u regularnimrazredima javnih kola. To ipak ne znai da mnogi pojedinci koji su radili u speci-

    jalnim odjelima i specijalnom obrazovanju u tom razdoblju nisu bili motiviranihumanim razlozima, tvrde autori.2

    Odgojno-obrazovna situacija u Americi

    Ako odemo dalje u prolost SAD-a, srestemo siromane u

    enike, u

    enikeiz manjinskih zajednica ili one s potekoama, koji su teko ili nikako dolazili

    do temeljnog obrazovanja. Thomas Jefferson je godine 1779. predloio plan zakolovanje siromanih, ali je on odbaen zbog odbijanja bogatijih graana da plate

    pristojbe za obrazovanje siromanih. Tako je bilo u veini amerikih drava.Benjamin Rush, fiziar, bio je jedan od prvih Amerikanaca koji je, godine

    1700., predstavio koncept izobrazbe osoba s potekoama. No tek je godine 1817.stvoren prvi specijalni program za izobrazbu gluhih i nijemih. Uskoro nastaju i

    programi za kolovanje osoba s drugim potekoama. To su samo pokazateljitransformacije kolonijalnog drutva u nacionalno, koja se dogodila krajem 18. ina poetku 19. stoljea. U svojemu prvom stadiju, meutim, te su kole po svojemustroju vie nalikovale vojnim ustanovama te su podsjeale na mjesta gdje sedjeca dre pod nadzorom, podalje od drugih, a gdje nema posebne pouke i izo-

    brazbe, kako se to oekivalo. Taj trend segregacije, odnosno kontrole nepoeljnihdosegnuo je svoj vrhunac tijekom 20. stoljea.3

    2 Ibid., str.19-20.3 Susan Stainback & William Stainback. Inclusion:A guide for educators. Paul H. Brookes. New

    York, 2000., str. 18-19.

    S. unjara: Odnos prema djeci s ... k. vjesn. 57 (2008.), 3-4, 321-337

  • 7/30/2019 Odnos Prema Djeci s Posebnim Potrebama

    3/17

    323

    Afroamerikanci i Indijanci uglavnom su obuavani u odvojenim kolama.Slino je bilo i s djecom s fizikim ili psihikim potekoama u razvoju. Onisu i dalje ostajali po strani i izvan velikih dravnih institucija za opu izobraz-

    bu. Danas, kad i oni participiraju u redovitoj nastavi s drugom djecom, vid-ljivo je da zapadna kultura postavlja svoje oblike i naine miljenja i ponaanja,utiavajui glasove slabijih, kao to su na primjer djeca imigranata ili djeca s

    posebnim potrebama. Kako je obrazovani sustav nainjen na osnovi homog-enosti, a ne razliitosti, to onda rezultira iskljuivanjem i marginalizacijom unu-tar i izvan obrazovnog sustava. Stoga svaki obrazovni cilj mora biti postavljenunutar odgovarajuega kulturnog konteksta. Kultura definira odnose ljudi jednih

    prema drugima, preko nje oni izraavaju svoje stavove, vjerovanja i drogo. Kul-tura osvjetljava povijest, razliite stavove, socijalna zbivanja, borbe i razmjetajpolitike moi. To je jedan od razloga zbog kojega uitelji trebaju biti osjetljivijina kulturne razliitosti i razumjeti ih. Jako je bitno da uitelj uvidi i prihvatiznakove razliitih kultura i njihovo oitovanje unutar jednog razreda. Razliitostmoe pridonijeti obogaivanju odgojno-obrazovnog procesa, jer svi mogu uiti

    jedni od drugih.4

    Uitelji na zadatku

    Uitelji koji su radili u redovnim razredima doivljavali su uitelje iz speci-

    jalnih razreda kao osobe koje su se posebno obrazovale za to zvanje, koje imajuposeban kapacitet za rad ili neku nadnaravnu odliku.5 Toliko se zaziralo odtakvog oblika pouavanja da je postojalo otuenje izmeu samih nastavnika idrugaije se vrednovao rad. Ilo se toliko daleko da su specijalni razredi smjetaniu podrumske prostorije, a uitelji i djeca smatrani su udacima. Uiteljima senije doputalo ni objedovanje s drugim uiteljima, nego su objedovali sa svo-

    jom retardiranom djecom.6 Smatralo se neizvodivim da uitelji koji nisu proliposebnu obuku, rade s djecom s posebnim potrebama ili uope ulaze u specijalnerazrede. Takav obrambeni stav i odbijanje doveli su do pojave malih crvenihkolskih zgrada, koje su smatrane posebnima, a nalazile su se unutar sklopa os-talih kolskih zgrada. Uenici s posebnim potrebama i njihovi uitelji tako su se

    dodue nalazili u regularnoj koli, ali na nekoliko naina nisu bili dio nje. Kakoje rastao broj specijalnih razreda, tako je dolo i do odvojenog kolovanja djece

    4 H. Savolainen, H. Kokkala, H. Alasuutari.Meeting special and diverse educational needs: Mak-

    ing inclusive education a reality. Helsinki, 2000., str. 56-57.5 Susan Stainback & William Stainback.Inclusion: A guide for educators. Paul H. Brookes. New

    York, 2000., str.18-19.6 James A. Banks & Cherry A. McGee Banks.Multicultural education. New York, 1997., str. 309.

    S. unjara: Odnos prema djeci s ... k. vjesn. 57 (2008.), 3-4, 321-337

  • 7/30/2019 Odnos Prema Djeci s Posebnim Potrebama

    4/17

    324

    s posebnim potrebama, koje se razvijalo usporedo s redovnim kolovanjem, aline na istoj liniji. Dolo je do odvajanja redovnog i specijalnog obrazovanja, to

    je, zapravo, bio odraz porasta broja uenika koji su bili oznaeni kao djeca spotekoama. Od 1950. do 1960. godine tako ustrojeni specijalni razredi u javnimkolama bili su preferirani obrazovni sustav za mnoge uenike s potekoama, to

    jasno pokazuje stav cjelokupne zajednice spram razliitosti, odnosno svjedoi onjezinom (ne)prihvaanju u drutvu. Kasnijih godina, meutim, ipak se postupnomijenja odnos javnog mnijenja prema mjestu i poloaju pojedinaca s potekoamau koli i u drutvu.7

    Nevidljivi uenici

    Od godine 1954. Obrazovno vijee SAD-a naglaava da odvojeno znainejednako, to predstavlja drastinu promjenu u stavovima i vaan pomak napri-

    jed u specijalnom i opem obrazovanju, te mogunost izlaska iz segregacijskogokruenja. Tome su pridonijele i udruge roditelja djece s posebnim potrebama,koje su pokrenule brojne akcije, zahtijevajui ravnopravnije obrazovanje za svojudjecu. Poele su kampanje koje su se zalagale za prava uenika s potekoamai mogunost njihove izobrazbe u normalnim kolskim okruenjima, zajedno snjihovim vrnjacima. Prvi su put u javnosti specijalne kole i specijalni razredi

    predstavljeni kao problem drutva i o njima se javno govorilo u svim prigodama,

    bez zatakavanja ili skrivanja.8Nakon tih pobuna u SAD-u dolo je i do sudskih sporova zbog odbijanja

    nekih kola da prihvate dijete s potekoama u redovno obrazovanje. Tako jeSud u Pensilvaniji donio odluku da sva djeca oznaena kao mentalno zaostalaimaju pravo na slobodnu i odgovarajuu izobrazbu (1972.). Nakon toga dole su iodluke u svezi sa zapoljavanjem i izobrazbom nastavnog kadra za rad s takvomdjecom. No sve do godine 1980. dvojni je sustav, redovnog i specijalnog, obra-zovanja jo uvijek postojao.9

    Ipak, poetkom godine 1980., zahvaljujui stalnim pritiscima te pojav-ljivanju osoba s potekoama u medijima kao i otvorenog kazivanja o njihovutretiranju i ignoriranju u drutvu, dolazi do pojave integriranja mnogih uenika

    s posebnim potrebama u regularne razrede, barem u trajanju od pola kolskogvremena. ak su