ODNOS RELIGIJE PREMA SPOLNOSTI

Učenik:Antonio Radoš

Spolnost u monoteizmu Sve monoteisticke religije imaju slican

pogled na spolnost.

Vode se heteroseksualnoscu i bracnim cinom.

Sve tri zabranjuju odnose prije braka.

Budući da je seksualnost jedan od temeljnih elemenata u međusobnim odnosima ljudi u društvu, najveći broj religija poklonio je ovom pitanju pažnju, nastojeći odrediti pravu ulogu seksualnosti, te uskladiti je sa svojim vjerovanjima i vrijednosnim sustavima.

Različite religije imaju različite zbirke pravila u odnosu na ljudsku seksualnost. Kako su se  pogledi na seksualni moral s vremenom mijenjali, tako su se i usklađivali kodeksi ponašanja u odnosu na seksualnost, mada ne drastično, jer većina religija shvaća svoje temeljne spise ('svete spise') uglavnom dogmatski.      

Pogledi različitih religija na seksualnost široko variraju, od stavova da su seksualnost i tjelesnost izričaji zla, pa sve do vjerovanja da je seks najviši izraz božanskoga.

SVJETSKE RELIGIJE I SEKSUALNOST

Hebrejska religija i seksualnost U hebrejskoj religiji pogledi na seksualnost se razlikuju među sobom ovisno o tome, je li riječ o tradicionalnom, ortodoksnom judaizmu, konzervativnom ili reformističkom.  

Ortodoksni judaizam je najstroži u pogledu ograničenja i zabrana što se tiču seksualnosti, pa tako striktno pazi na biblijske odredbe o odnosima unutar braka, uključujući primjerice pridržavanje niddah, zabrane odnosa za vrijeme menstrualnog perioda te tzniut, zahtjev za pristojnim odijevanjem i ponašanjem.

Ortodoksni judaizam također strogo zabranjuje seksualne odnose s pripadnicima drugih vjera, te brak s njima. Na seksualnost se, općenito uzevši, ako se prakticira unutar braka, ipak ne gleda na negativan način. 

Konzervativni judaizam, kako bi netko mogao pogrešno zaključiti iz imena, nije toliko striktan u pogledu pridržavanja odredbi iz Biblije (Tanakha). Njegov je općenit stav da je Halakha (Židovski zakon) podložan periodičnim revizijama od strane rabinata

Sličnost s ortodoksnim judaizmom jest u tradicionalnom pogledu na brak, dakle negativnom pogledu na promiskuitetni životni stil. Iako konzervativni judaizam formalno brani religijski mješovite brakove, u praksi, među laicima koji pripadaju ovoj denominaciji, oni su relativno česti.  

Kršćanstvo i seksualnost

U kršćanstvu, usprkos velikim varijacijama među mnogim kršćanskim denominacijama, koje obično uključuju i različite poglede na seksualnost, ipak je moguće ocrtati opću sliku, s obzirom na temeljne poglede, te biblijske doktrine, koje ih podupiru.

Temelji mnogih kršćanskih vjerovanja dolaze od ideje da je ljudska seksualnost bila stvorena od Boga, s dvojnom svrhom prokreacije i intimnosti. Zajednica seksualno aktivnih partnera, odnosno brak muškarca i žene trebao bi trajati sve do smrti jednog od partnera.

Brak je po kršćanskim mjerilima zavjet od trajne vrijednosti, te temelj na kojem počiva stabilna obitelj. U kršćanskom pogledu na brak je primarna prokreativna funkcija seksualnosti.

Katolička i Pravoslavna crkva

Katolička crkva potvrđuje svetost cjelokupnog ljudskog života, od začeća pa do prirodne smrti. Stoga, ona se protivi aktivnostima, za koje vjeruje da uništavaju ili obezvređuju božanski kreiran život, uključujući eutanaziju, eugeniku, te abortus.  

Seksualnost se sama po sebi ne smatra griješnom, niti se smatra da škodi svetosti života, zato jer sve ono što je 'Bogom dano' mora biti dobro. No, bez obzira na to, seks izvan braka smatra se velikim grijehom, zato jer narušava svrhu učestvovanja u 'bračnom aktu',

...kao izrazu «duboko osobnog jedinstva, koje vodi do stvaranja jednog srca i duše», kao što to stoji u Katekizmu. Prema katoličkom Katekizmu, bračna veza jest znak ljubavi između Boga i ljudskog roda.  

Islam i seksualnost

Islam smatra kako je prirodno stanje za muškarca i ženu da budu u braku, i shodno tomu, odbacuje celibat kao oblik religiozne prakse. U islamu ideal nije redovnik neogo oženjen čovjek, pa tako čak i asketi imaju svoje porodice. Seksualnost se ne proklinje, ni od strane asketa, međutim legitimna je jedino unutar braka – preljub i razvrat se strogo kažnjavaju. 

Po Kuranu, muslimanu je dozvoljen brak s ženama – pripadnicama ostalih dvaju Abrahamskih religija (židovkama i kršćankama). Muslimanka, s druge strane, ima ograničen izbor samo na muslimane, jer se smatra da bi dijete iz braka s ne-muslimanom bilo sklono prijeći na drugu religiju, odnosno očevu. 

Kao što je rečeno, svi oblici seksualnog kontakta izvan braka se smatraju griješnima, te se strogo kažnjavaju. No, zato se unutar braka dopuštaju različiti oblici seksualnih kontakata. Barem jedan hadit eksplicitno navodi da bračni par koji ima seksualne odnose čini dobro djelo ugodno Bogu, te da će ih on nagraditi.

Poligamija je u islamu dopuštena, i muškarac može oženiti do četiri supruge. Jedino ograničenje odnosi se na mogućnost izdržavanja svih žena. U Kuranu naime stoji preporuka “Ako se bojite da prema ženama sirotama nećete biti pravedni, onda se ženite s onim ženama koje su vam dopuštene, sa po dvije, sa po tri i sa po četiri.” Prema tome, ako netko nema sredstava da izdržava dvije ili više žene, tada se ne bi smio ženiti

Hvala na paznji