ODRŽIVI RAZVOJ U HRVATSKOJODRŽIVI RAZVOJ U HRVATSKOJ

PS Ups, jesmo vas ulovili? Već vam se okreću kotačići - koja turbo dosada od sadržaja, ali vjerujte nam na riječ - ova brošura ipak nije sto puta viđena suha muha. Sadržaj vara. Počnite čitati i sve će vam biti jasno. Garantiramo.

Grupa OR (Grupa Održivi Razvoj) nevladina je organizacija osnovana u Zagrebu 2004. godine s ciljem promicanja koncepta i principa održivog razvoja, okolišne, društvene i ekonomske održivosti. Grupa OR djeluje u skladu sa svih šest principa Global Green Chartera iz Canberre 2001 – ekološkom mudrošću, društvenom pravednošću, participativnom demokracijom,

nenasiljem, održivošću i poštivanjem različitosti što postiže obrazovanjem građanstva,

poticanjem na

O Grupi OR

3

UVOD

4

TEMELJ ODRŽIVOST

I - SUSTAV

LJUDSKIH I DRUŠTV

ENIH VRIJEDNOSTI

11

ODRŽIVO GOSPOD

ARSTVO 17

HARMONIJA DRUŠT

VA I OKOLIŠA:

DRUŠTVENA I GOS

PODARSKA KORIST

24

ULOGA ZNANOSTI I

OBRAZOVANJA

27

U ODRŽIVOM RAZV

OJU

ZAKLJUČAK

30

Sadržaj:Sadržaj: O Grupi ORO Grupi OR

komunikaciju i suradnju, jačanjem

ekoloških i ostalih progresivnih društvenih pokreta te progresivnih političkih

stranaka koje usvajaju te principe.Grupa OR ustraje na spajanju teorije i prakse. Praksa

može biti društvena ili politička akcija. Grupa OR podržava dijalog i obostranu interakciju teoretskih

zapažanja i istraživanja u području znanosti, tehnologije i društvene znanosti. Cilj joj je to ostvariti kroz razvoj

strategija i politike, te društvenih i političkih akcija.

Ova je brošura nastala u želji da koncept održivog razvoja približimo hrvatskoj javnosti i financirana je sredstvima nizozemske zelene zaklade ‘Boureau de Helling’. Zahvaljujemo gospodinu Anne de Boeru, direktoru zaklade ‘Boureau de Helling’, na financijskoj potpori koja je omogućila tiskanje ove brošure.

2 3

Već te vidimo. Piše ti sve na licu. Primio si u ruke ovu brošuru i pomislio: „Ajme, koja dosada! Još jedna u nizu »trla

brla kak’ smo pametni!« brošurica na temu održivog razvoja! Kome uopće trebaju ovakve

stvari?“

Gledam te dok je pristojno uzimaš, još se pri-stojnije blazirano nasmiješiš i klimaš glavom: „Hvala, hvala, zgodno, baš me zanima što ste napisali“, i onda malko prolistaš, baciš po-

gled na fotke i zafrljiš u prvi koš za smeće koji se pojavi na vidiku!

Vidimo te i kako pomalo pakosno misliš dok listaš: „He! Održivost, moš’ si mislit’! Da su održivi ne bi

trošili pare na ovakvu besmislicu koju nitko neće pro-čitati, možda ni oni sami! Za ovu brošuru morali su posjeći nekoli-ko stabala, a od toga nikakve koristi. To ti, braco moj, ono, znaš i nije baš održivo!“ I da, jednim si dijelom u pravu.U javnosti se puno naklapa o održivosti. Političarima su puna usta odr-živog razvoja, udruge stalno blebeću o održivosti, a i mediji ne štede te termine. Ma, svi smo mi pravi eksperti za održivost, nobelovci održivog razvoja! No, kada pitaš nekoga, zaista bilo koga, što je održivi razvoj, mnogi neće znati beknuti što je to, ustvari, održivi razvoj. Puno njih će nešto zamuckivati o zelenom, o zaštiti okoliša, možda čak i o zelenom gospodarstvu, ali, evo, kladimo se s tobom, da i ti koji sada čitaš ove retke u još jednoj OR brošuri, nećeš znati objasniti što je to održivi razvoj. Nećeš, stari, ne! Nećeš ukoliko ne pročitaš do kraja ovu brošuru! E, upravo smo zbog toga, svjesni da ni ti koji sebe smatraš upućenom strankom, ma ne zavaravaj se, da, čak ni ti, ne razumiješ koncept održivog razvoja. A nisi jedini. Eto, upravo zbog toga, odlučili smo napisati ovu brošuru. Zašto? Zato, braco, jer se nadamo, a nada umire zadnja, da će ova jednostavna i neformalna brošura pomoći u razumijevanju održivog razvoja kao važne platforme za budući razvoj društva. S obzirom na to da nismo ‘vesla sisali’ znamo i to da se čitateljima baš i ne mili čitati suhoparne, sto puta prežvakane misli o održivom razvoju.

Mislimo, ok, ako je to nama seksi, ne znači da je i drugima pretjerano atraktivno, pa hajmo vidjeti možemo li tu temu učiniti malo prohodnijom i za vas. Ova je brošura naš pokušaj da u komunikaciji na temu održivog razvoja budemo što je moguće otvoreniji, direktniji i iskreniji, da vas motiviramo na dijalog, pa čak i na svađu o održivom razvoju. Sve nam je draže od ravnodušnosti i šutnje. Jer uvjereni smo da održivi razvoj ima potencijala za malo čitalačke muke…

U Hrvatskoj se već dugo razglaba o održivom razvoju. Eto, čak i Ekološki leksikon objavljen još 2001. objašnjava održivi razvoj kao “pristup iskorištavanju raspoloživih resursa i gospodarenje njima tako da se zadovoljavaju današnje potrebe, ali bez okrnjivanja budućih generacija u zadovoljavanju njihovih potreba.” Tu pametnu definiciju u Eko-leksikonu nisu iz prsta isisali, već su je prepisali iz Agende21 u koju ćemo te inicirati nešto kasnije. Hm, da, to zvuči pametno... Vezano uz održivost stalno

Š to je održivi ra

zvoj?

Š to je održivi ra

zvoj?

se mantra o ‘ravnoteži’, o ‘balansu’, o nužnosti balansiranog razvoja… To i nije tako teško shvatiti ako se poslužimo nekom svakodnevnom prispodobom, primjerice onom prosječnog hrvatskog kućanstva. Imamo ulaz, imamo egzistencijalne potrebe, i imamo izlaz. Prihode i rashode. Ukoliko trošimo na naše, budimo pošteni, i ne baš uvijek samo egzistencijalne potrebe, dakle trošimo više no što uprihodimo, naš kućni budžet više neće biti u ravnoteži. Jednostavno rečeno, bit ćemo u banani. Neki će reći: „Pa što, u banani su već

4 5

cijeli niz godina hrvatske državne financije, a još smo tu, nismo nestali u virtualnoj stvarnosti“. To ti je sve zato što su pare s kojima svakodnevno baratamo fani-mani, proizvod bolesnih financijaških umova, lova iza koje ne stoji stvarna vrijednost, drvo, žito, zlato, nafta, već brbljava naklapanja brokerskih zloduha s Wall Streeta i drugih krugova pakla zvanih burze dionica. I neće biti potpuno u krivu jer da, jako puno problema današnjeg globaliziranog tržišta svoje korijene ima u činjenici da u financijskom sustavu operiramo lažnim novcem, novcem koji je tiskan u državnim tiskarama novca, ali je lažan jer iza njega ne stoji stvarna vrijednost u robama, u materijalnom svijetu. A u tom materijalnom svijetu, neka mi oproste svi revni duhovnici, svi manje-više živimo jer malo se nas hrani sunčevom svjetlošću. Eto, održivi razvoj, kaže tom spekulativnom financijskom svijetu: A-a, tsss-tsss, pec-pec, ne bu tak’ išlo! Stavimo pošteno karte na stol i utemeljimo vrijednosti na stvarnim, a ne na lažnim dobrima. A da bi to hodalo, ne samo u kućnom budžetu i svakodnevnom životu, već i u lokalnoj i globalnoj stvarnosti, moramo imati ravnotežu između naših prihoda i rashoda u zadovoljavanju naših stvarnih potreba, a ne lažnih pohlepa. Jer da, iz plaće trebaš moći platiti stan, vodu, struju, grijanje, hranu, režije i druge potrebe, ali ne moraš voziti bijesni BMW i platiti putovanje na Mars. Zbilja ne moraš, stari. No da, sada smo riješili ulaz i izlaz, proizvodnju i potrošnju, ali još se nismo dotaknuli obiteljskog sklada. A,

ako nema obiteljskoga sklada, džabe pare, džabe potrošnja, neće

biti održive

obitelji. Ako se obitelj stalno svađa oko para, oko toga tko je glavni, tko kvači i tlači, a tko je kuš, neće biti dugoročne ni financijske, ni bilo koje održivosti. Ako

GOSP

ODAR

STVO

GOSP

ODAR

STVO

OKOLIŠOKOLIŠ

DRUŠTVODRUŠTVO

I zato zapamti da koncept održivog razvoja počiva na ravnoteži ukupnog društvenog sustava, odnosno na ravnoteži triju temeljnih stupova:

1. gospodarskom stupu,

2. stupu zaštite okoliša te

3. stupu društvene pravde i ljudskih prava.

jedan stup nije u ravnoteži, most održivog razvoja, bio on državni ili obiteljski, srušit će se.

6 7

Sada ćemo se praviti pametni i reći da pozitivna sinergija tih triju stu-pova čini okosnicu samog koncepta. A sada nešto jednostavnije i manje pametno: Nema održivog društva u kojem je gospodarstvo razvijeno, ali se ne brine o okolišu i poštivanju prava pojedinaca i skupina. Isto tako, nema održivog društva u kojem su okoliš i priroda očuvani, ali u kojem nema gospodarskog prosperiteta, nema društvene pravde i u kojem se ne poštuju ljudska prava. Ravnoteža triju stupova funkcionira po principu spojenih posuda, ako su ti odnosi poremećeni, društvo nije održivo i ne razvija se u skladu s principima održivosti.Ne moraš mi ni reći da se ovo čini samo po sebi razumljivo, kao čist zdrav razum. Pa kako je onda tako dugo trebalo da se tako jednostavan koncept porađa tako dugo?! Zapravo, pojam održivosti, nećeš vjerova-ti, i nije tako mlad. Naime, pojam održivog razvoja prvi se put javio u šumarstvu u 17. st. i to u smislu, ma nećeš vjerovati, održivog gospoda-renja šumama. Tko bi to rekao! Još je u 17. stoljeću naime shvaćeno da su sječa šume i pošumljavanje novim mladicama u izravnoj ovisnosti, jer omogućavaju novi prirast šume bez istovremenog narušavanja staništa. Iako se u povijesti koncepta stalno okreće 17. stoljeće, nije naodmet spo-menuti da su još stari Rimljani, koliko god pohlepni osvajači bili, skužili da je prekomjerna sječa šuma u vezi s erozijom zemljišta pa su sjekli, ali i sadili. Ili primijenjeno na tvoju stvarnost – možeš potrošiti samo onoliko love koliko taj mjesec zaradiš, u suprotnom ispadaš iz ravnoteže.Nakon 17. stoljeća dugo, dugo se nije događalo skoro pa ništa. I onda su se stvari počele ponovno kretati u 70-im godinama prošlog stoljeća. Tada su objavljene Granice rasta D. Meadows (1972), ali i neki drugi OR tek-stovi. Najdublji trag ostavile su upravo Granice rasta jer se u tekstu linka-ju ubrzana industrijalizacija, nekontrolirani rast broja stanovnika, raspro-stranjena pothranjenost (dobro, ne u Hrvatskoj – mi smo, onak’ globalno mjereni malkoc debeli, punački) te iskorištavanje neobnovljivih izvora

sa zagađivanjem okoliša. Zaključak je da ćemo granice rasta prešišati za manje od sto godina ukoliko se nastavimo ovako raspojasano ponašati. Osobno, mislimo da je ta prognoza bila preružičasta i da smo te granice već fiju-briju preletjeli, a nije još prošlo sto godina. To će rezultirati, tvrde OR pametnjakovići, velikim padom indu-strijske proizvodnje (točno) te smanjenjem broja stanovnika (do čega još nije došlo, globalno govoreći, ali je moguće ukoliko se smanji dostupnost hrane). No takvu je crnu prognozu, tješe nas, moguće izbjeći uspostavom uvjeta ekonomske i ekološke stabilnosti koji su održivi u daljoj buduć-nosti. A to je, vala, održivi razvoj! A sad ono komplikejtid – ako svjetska politika prihvati realizaciju održivog razvoja ljud-skog društva, te ako krene s brzom imple-mentacijom održivog razvoja pozitivni će se rezultati ranije pokazati. Nažalost, svjet-ska politika, osim deklarativno, još uvijek

nije prihvatila ovaj koncept, a rezultati su te nevoljkosti svuda vidljivi. Za održivi razvoj važni su i tekstići poput Prve globalne revolucije A. Kinga i B. Sch-neidera (1991), Preko gra-nica rasta D. Meadows i J. Randers (1991) te Treće re-volucije P. Harrison (1992). Sigurno ti je u naslovima upao u oči termin – revo-lucija. Održivi revolucionari tvrde da se svijet uskoro kleša sa svjetskom revoluci-jom jer su promjene u 90-ima (promjena klime i oko-liša) fakat globalne. U Prvoj globalnoj revoluciji trančira se ideja velike tranzicije. Prema dečkima iz Rimskog kluba nalazimo se u ranom stadiju tvorbe novog mode-la svjetskog društva koji će biti različit od dosadašnjeg, i to onolko kolko se društvo industrijske revolucije razli-kovalo od, oni kažu, agrar-nog društva, mi kažemo, od onog društva seljačije s

motikama u rukama, koje mu je prethodilo. Zbog sprčkane nam klime i

iscijeđene naranče prirodnih resursa

8 9

svijet se nalazi, predviđaju (ma, ne moraš biti neki prorok za to!), na pra-gu prve globalne revolucije. Velike promjene zahvatile su svjetski sustav vlasti (političke odijelaše), ekonomiju (fani-mani parazite), odnose među državama (pravimo se prijatelji, ali se u stvari mrzimo i preziremo), moral i društvene vrednote (stalno se nešt’ zgražamo, ali ništa ne poduzima-mo), rast broja stanovnika (ne kod nas, ali tamo kod onih Trećaša), teh-nologiju (sve manje koristimo mozak i sve više aparate), zaštitu okoliša (tu smo licemjerno pobožni, a živimo kao CO2 bikovi na gmajni), zaštitu ljudskih, posebice manjinskih, prava, te općenito razvoj država (hm, da, moš’ mislit’!). Dečki rješenje vide u: 1) prelasku s militantne na građansku ekonomiju, 2) hvatanju u koštac s problemom globalnog zatopljenja i promjene klime, 3) nužnosti osmišljavanja nove razvojne strategije društva s ciljem uteme-

ljenja svjetske ravnoteže.Zašto je tako, saznat ćete ako pročitate brošuru.

Ovim citatom počinjemo jer je stup druš-tvene pravde vik spot koncepta održivog razvoja. Ono, zadnja rupa na svirali, treći stup po redu na koji svaki kvartovski pesek digne nožicu i odradi svoje. To je super tužno jer nije teško nabrojati temeljne ljudske vrijednosti. Valjda nije. Valjda ni-smo toliko zahirili da više ne kontamo kaj je to opće dobro iliti javni interes, budimo malo politički fensi šmensi. Volimo svoju zemlju (stavljamo ručicu na novčanik kad zasvira himna), vjerujemo u ravnoprav-nost (barem kada smo sami u pitanju), zalažemo se za mir, blagostanje, napredak (ako i kad nam odgovara)… No mnogo toga usprkos nabrojanom krenulo je krivo, suprotno najboljim željama, namjerama i očekivanjima (opet moš’ mislit’). Zapali smo u mračnu jazbinu. Ne vidimo izlaza. Naši stari znali su govoriti: „Ako čeljad nije bijesna, ni kuća nije tijesna!“. Možda zvuči bapski, možda zvuči rural-no, ali na tu se jednostavnu narodnu mu-drost svodi sva filozofija društvenog stupa

Temelj održivos

ti

sustav ljudskih i društve

nih vrijednosti

Temelj održivos

ti

sustav ljudskih i društve

nih vrijednosti

…održivost se primarno – i vjerojatno na najvažniji način – tiče naših moralnih odnosa sa svijetom...

William C. Clark

održivog razvoja. Hm, već vas vidimo kako frkćete nosom razočarano i pomalo iziritirano: „Očekivao sam malo više od vas od ovakvih priprostih narodnih mudro-sti.“ Vrong, stari. Vrijeme je da naučiš prvi postulat odr-živosti – prave vrijednosti i istine uvijek su jednostavne. Ipak, ne prejednostavne...No, da, ukratko, ako u društvu (kući) vladaju odno-si sklada, reda, poštovanja, tolerancije tuđih potreba i osobitosti, naša će država,

iako mala i tijesna, biti vedra, ugodna, po-

zitivna, svima poželjna za

život.

10 11

Znamo, znamo, ne zvuči ni pametno, ni teško, ni komplicirano, ali nažalost jest. Zašto? Zato što su ljudi često zavidni, po-

hlepni, htjeli bi imati ono što im ne pripada i ne osvrću se na to koga će to ugroziti,

koga zakinuti, koga štrajfati. No tu smo gdje jesmo i moramo biti svjesni tamne strane ljudske prirode. Na sreću, postoji i svjetla strana te prirode, a ta je da ljudi teže redu, skladu, ravnoteži. A da bi to u društvu postigli, država mora biti pošten i nepristran regulator. To je srž filozofije društvenog stupa pravde i ljudskih prava održivog razvoja. A gdje smo mi? Jel’ naša čeljad u tijesnoj nam kući bijesna? Čini se da je.Isprva smo bili optimistični. Mislili – nakon rata slijedi bolja budućnost. Dobili suverenitet, samostalnost i državu, demokraciju. Europa nas priznala, i svijet. Znakovi tzv. napretka samo su se nizali. Nove zgrade, trgovački centri, sportske dvorane, ceste. Osnivale se tvrtke, dizali kredi-ti, domaća valuta se stabilizirala. Pa kada je onda, pobogu, sve krenulo kvragu? Dogodio se raspašoj: pretvorba i privatizacija, i konje ubijaju, zar ne? pregovori o pristupanju Europskoj Uniji, politički pritisci, bujanje birokratskog aparata po načelu evo, baš malom od Ante i Kate treba pos’o, krađa i cerenje u facu privilegiranih tajkuna milijunskoj škvadri... A onda su nam se i kolektivno noge pretvorile u želatinu. Ekonomska kriza. Globalna, nacionalna, lokalna. Tvrdili su – krize nema, a ona je pustošila domove. Ugušila nas korupcijska hobotnica, hrvatsko izvorno mitsko čudovište. Broj nezaposlenih na brojčaniku HZZ-a raste iz sekunde u sekundu. Stečaj tvrtki vijest za dobro jutro. Oguglali smo na štrajkove,

štrajkove glađu, traktorske blokade prometnica, prekapanje kanti za

smeće. Svakodnevnica. Narod željan kruha i igara traži krivca

i traži heroja. Mitskog, pa bio on i lažan. Samo da

je od krvi i mesa, a ne od papira i

sivog odijela.

Svi se nabacuju blatom. Vlada krivi pret-hodnike, opozicija Vladu. Svatko u gnjevu beči oči. Vlastita odgovornost – što je to? Nitko se ne smatra krivim. Nitko nikome ne vjeruje. Lažni apostoli propovijedaju lažne vrijednosti. Ljudskim emocijama manipuliraju propovjednici političkog kiča. Krivi su uvijek drugi – drukčiji od nas, drukčije misle, drukčijim pismom pišu, drukčije žive… Raspirivanje sukoba među lijevima i desni-ma hrani onog drevnog hrvatskog mon-struma. U takvoj bari najbolje plivaju po-litičari jer ih nitko ideološki ostrašćen više ne pita ni za suhu šljivu gorućih proble-ma. Njihovi birači vape za ideološkom krvi, dokazom da su različiti, drugačiji po načelu: mi smo vukodlaci, oni su vampiri i ‘ajmo tražiti razlike i drviti po njima, ni slučajno vidjeti nika-kve sličnosti. Svuda na ovoj našoj majčici Zemlji žive ljudi koji se razlikuju. Npr. vjernik (Sveto) i ateist (Srećko) rade iste poslove u istoj tvrtki. Sve dok Sveto i Srećko u džepeke tu negdje sredinom mjeseca stavljaju plaćicu – dobro se sla-žu. I jednog i drugog, ono, boli znaš kaj, što jedan ide na misu, a drugi u birtiju. Ali buraz, kad kriza pokuca na vrata, kad otkazi izazivaju znojenje dlanova i pad erektilne funkcije, kad postane izgledno da će netko skoro izgubiti džob, između Svete i Srećka počne iskriti. Donedavno pristojni i uzorni građani postaju zombiji užarenih očiju. A-ha, misli Sveto, izopćen sam jer sam vjernik, majčicu im komuni-stičku! A-ha, Srećko škrguće zubima, udri po ateistu da crkvenjačkom lizaču oltara ne bi pala sveta dlaka s glave! A-ha, vri-šte gladne žene i djeca, tlače nas jer smo

crveni, gaze nas jer smo pristojni i mirni katolici! E, pa neće tako! Neće nas ona banda crvena i banda crna samo tako gaziti! Tko ide po selu dobije po čelu – već se naoružavaju toljagama klanovi u susjedstvu. Osje-ćaj ugroženosti i evo nas, u hipu, u mentalitetu stada. Svaka grupa pronalazi ovna predvod-

nika. Ustaje protiv druge. Povod se gubi, želja za pljuvanjem postaje svrhom. Energija se troši na moj je veći svađe umjesto da se pokrenu male sive ćelije s ciljem uklanjanja uzroka krize. Sindrom stada iliti

12 13

jačanja plemenskog na štetu građanskog morala opisao je i obrazložio Joshua Greene u knjizi Moral-na plemena: emocije, razum i jaz između jednog i drugog. Zeleni Joshua uspoređuje ljudski mozak s kamerom koja omogućuje ručno, ali i automatsko biranje osnovnih postavki. Automatske postavke su one koje nas određuju kao članove određenog stada, ups, sori – grupe, dok se „ručne“ postavke tiču nas koji nismo stado, sori, grupa, i koji svjesno, namjerno i odgovorno promišljamo kako prevladati ograničenja automatskog plemenskog grupiranja. Jesmo vas malo zainteresirali? Valjda ne želite biti dio bezglavog stada? No da, nažalost, u krizi „ručno“ podešavanje za-kazuje, aktivira se automatika u našoj sivoj tvari. I kada se osjetimo ugroženi, svoje ja poistovjećujemo s našim stadom koje je pak u ratu s drugim stadom onih odurnih drugih. Iako često zaodjenut u fino ruho demokratskog nadmudrivanja, konflikt je sve samo ne demokratski zgodan: on kezi zube, ple-menski je, nedijalogičan i nekonstruktivan. Ne kori-sti nikome, osim onim ovnovima u stadu koji koriste sentimente da bi na njima gradili društveni utjecaj.

opstanku određene političke garniture na pozicijama društvene moći, čini osnovni zadatak zdrave, održive politike. I nije to, budimo posve otvoreni i pošteni, baš lako, jer svi smo malkoc krvavi ispod kože, i sebi rado praštamo i velike gadosti. Drugima,

Bljak!No, nakon početnog zgražavanja i nestrpljivog toptanja nožicom u taktu, ma boli mene, nisam ja takav, priznajmo sebi da je ponekad tako lako i opojno uroniti u smradni mentalitet stada. Jest, smrducka malo, ali je fino toplo, i puno nas je, baš smo jaki i strašni. A da, pec-pec, da bismo izašli iz sistema stada moramo naučiti vladati sobom iliti uložiti malo mozgovnog napora u ručno podešavanje naših vrijednosti, oduprijeti se huškačkim ov-novima iz stada koji, majčicu im podlu, tako zavodljivo manipuliraju našim sentimentima. Politika u ovom rejonu ima ključnu rolu. Politika – kao Bog i Božica društvenih vrijednosti – mora na produktivan način menadžirati društvenim vrijednostima. Nažalost, politika najčešće nije tako odgovorna jer su ljudi koji se furaju na politiku neodgovorni do bola.Elegantno mahanje dirigentskim štapi-ćem nad orkestrom održivog razvoja, a ne vladanje nad društvom orijentirano

onima drugima, naravno – ne. I zbog toga jedino upravljačka, regulatorna, a ne virusom vladanja opsjed-nuta politika vlastitih inte-resa, može sebe smatrati politikom održivog razvoja.

A takva (je) politika:A takva (je) politika:

1. Politikakojenevladavećkoja(ok,uinteresugrađankiigrađana,tedu-goročnogboljitkazajednice,ovomožetepreskočiti–akovamsmrdinapretencioznufloskulu)odgovornoupravljaimorabitiučinkovitjavniservissvima.

2.Demokratskidijalogtrebaodvijatikontinuirano,nasvimrazinama–ukratkoipremapromišljenimidemokratskimprocedurama(tukatd’krap).Danebudezabunemoglismomiovorećiipunodužeipamet-nije,alibitnonamjedasvitoskužite.

3.Politikamorabititransparentna,nadzirana(civilno,medijski,sudski,međunarodnoisl.).Preispitivanjedemokratskihprocedurainjihoveučinkovitostiuinteresujepravednostiodlukakojesedonose,pajeuto-likonužnaistalnaspremnostnanjihovounapređivanje(aha,kak’smopametni!).

4.Dugoročnijeinteresodgovorneupravljačkepolitikedasepitanjuraspodjeledruštvenogbogatstvapristupinapravedanisocijalnoosjetljivnačin.Brigazagrađaneslabijegmaterijalnogstatusaionekojizbogsocijalnihilizdravstvenihuvjetanisuumogućnostisebiosiguratiuvjetedostojanstvenogopstankanijesamoetičkopitanje,većipitanjedugoročneodrživostidruštvenezajednicekaocjeline.Drugimriječima,sebičnostjeodurnaigadinamse.Skandiramozasolidarnostbogatihsasiromašnimaizdravihsbolesnima.

5.Održivapolitikamoradefiniratiiosiguratiopsegikvalitetugarantiranihminimumazaštitezdravljaisocijalnesigurnostizasvekategorijesta-novništva.Timinimumimorajuudovoljavatizahtjevimapreživljavanjaukriznimuvjetima.Socijalnoosjetljivaihumanapolitikanijepreprekaekonomskomenapretku,većje,suprotnopraksamatzv.divljegkapitaliz-ma,preduvjetostvarivanjadugoročneodrživostinesamopozitivnihpoli-tičkihnegoipozitivnihekonomskihciljeva.Opetsolidarnostnadjelu.

14 15

Održivo gospoda

rstvo

Održivo gospoda

rstvo

Da bismo došli do održive ekonomije, prvo moramo zasukati rukave i narihtati nekoli-ko stvari iliti pretpostavki. Bez toga veleu-mne ideje o procvatu gospodarstva samo su zgodni, šareni pamfletići.Prva pretpostavka – definiranje strategije održivog razvoja, dokumenta iz kojeg će biti vidljiv cilj koji hrvatsko društvo želi ostvariti u budućnosti. Dostizanje razvije-nosti prosjeka zemalja članica EU-a prema kriterijima veličine društvenog proizvoda, stupnja održivosti razvoja, indeksa konku-rentnosti, indeksa doing business, indeksa ljudskog razvoja i indeksa blagostanja? Kako to zvuči? Neloše? Ajmo dalje. Druga pretpostavka – mobiliziranje građa-na i političkih stranaka u ostvarivanju tih ciljeva. Bez konsenzusa nema razvoja. Nije lako čuti, ali jedino znoj, znoj i znoj koji curi i cijedi se u potocima, znoj od rada, ne od srama, rada za javni interes može osigurati uspjeh u ostvarenju navedenog cilja. Cilj je kojemu hrvatsko društvo teži uređeno društvo zadovoljih ljudi koji dobro žive od svog rada. No taj je cilj jednako težak koli-ko i sredstvo za postizanje cilja. Treća pretpostavka – napuštanje kratko-ročnog pristupa u kreiranju javnih politika. Politički turnus od četiri godine manje je od banane, nije ni kora od banane, za ozbiljne strukturne promjene koje su nužne da bi se ostvario cilj treba nam mudra, realna i održiva strategija za makar petnaest godi-na. Bez dugoročnog cilja sve kratkoročne aktivnosti i politike su vatrogasne, ad hoc, aktivnosti kruha i igara, iznuđene te samo kompromitiraju ostvarenje cilja.

6.Uinteresujeodrživograzvojadatržištebudeslobodnoiotvorenoraznovrsnimpoduzetničkiminicijativama,dafunkcionirapoduvjeti-majednakihšansizauspjehsvihnjegovihdionika,aliidasekontinu-iranoosnažujepriljevomnovihtržišnihsnagakaonosiocaodrživomerazvojuuvijekpotrebneproizvodneikreativnedruštveneenergije.Utesnagesvakakovaljaubrojitiipripadnikedojučersocijalnougro-ženihskupina,osnaženeprimjenomsocijalnoosjetljivepolitike.Opetfujzapohlepneisebičnebogataše.

7.Politikaodrživogarazvojamožebitisamoonakojaprepoznajevezudruštveneravnoteže,prirodnihresursaiekonomskogprosperiteta,ikojapromičepromišljanjetesinergije.WilliamC.Clarkističedajeodrživostizravnaineodgodivapotrebakolikoljudi,tolikoiokolišaiekonomije,tedaoživotvorujestavdačovječanstvonijemogućedugoročnounaprijedi-ti,adanapristupamookolišusonolikopažnjekolikojepotrebnodanepotkopamosametemeljesvojihaktivnosti,kaoštonizaštitaokolišanijemogućaakoseneprepoznajupotrebeljudizaunapređivanjemnjihovablagostanja,preživljavanjaiekonomija(…).

Eto toliko. Nadamo se da smo proširili vaše vidike društvene održivosti. Ajmo sad malo na fani-mani, tvrtke i banke, ukratko na gospodarstvo. Održivo gospodarstvo.

ODRŽ

IVOS

T ST

VARA

I čU

VA U

VJeT

e PO

D KO

JIm

čOV

JečA

nSTV

O I P

RIRO

DA O

PSTA

JU U

PRO

DUKT

IVnO

m S

KLAD

U.

ODRŽ

IVOS

T ST

VARA

I čU

VA U

VJeT

e PO

D KO

JIm

čOV

JečA

nSTV

O I P

RIRO

DA O

PSTA

JU U

PRO

DUKT

IVnO

m S

KLAD

U.

16 17

Četvrta pretpostavka – nužnost i potreba administrativ-no-teritorijalnog preustroja države. Sadašnji je teritorijalni ustroj politički krojen, skup i neracionalan, blage veze nema s javnim interesom. Treba s ponosom kopirati od pametnijih od nas, zašto ne od Danaca, napredovali su od Hamleta, trast as. Hajmo srezati naše kvazi regije na brojku četiri kako to povijest i logika nalažu. Hajmo rezati i gradove i općine na temelju dubine njihove novčarke. Kol’ko para, tol’ko muzike princip. Samo takav pristup vodi decentralizaciji države. Regijama i gradovima treba dati i više para da te poslove kvalitetno odrade, ali ne da ih troše na političarske klišeje – terevenke s tamburašima, bijesne mečke i izblajhane ljubavnice. I onda vrlo, ali ono vrlo važna pretpostavka – preoblikovanje javne uprave u servis za građane i gospodarstvo. O tome svi pričaju, ali nitko ni u peti nema da bilo što napravi u tom pogledu. Jok, svuda smo posijali drugove i drugarice, Antinog i Marinog malog, pa nećemo valjda u njih dirati. Jer ako uvedemo sustav mjerljivih ciljeva svakog zaposlenika i valorizaciju nji-hovog rada prema rezultatima, naš mali Ante mog’o bi ostat’ bez posla. Trebao bi se i stalno usavršavat, a mali je ono malo tup u glavi. Pa nije u redu da ga tjeramo u stres... Samo neka se on ne živcira...Još jedna pretpostavka – drugačije razumijevanje odnosa između kapitala i rada. Umjesto svađa između šljakera i tajkuna nužno je partnerstvo jer

se jedino zajednički mogu ostvariti cilje-vi. Umjesto besplodnih rasprava o tome jel’ tko zaradio plaću i jel’ tajkun zakinuo radnike, odnose treba svesti na konkretnu razinu. Kapital, čiji poslovni horizont nije ispunjen samo profitom, i rad, čije ciljno određenje nije samo u maksimi što veća plaća sa što manje rada, mogu stvoriti uspješan konglomerat odnosa u kojem do-

miniraju zajednički interesi razvoja tvrtke. Da bismo imali uspješno i održivo gospodarstvo mo-ramo skinuti i neoliberalne naočalice i osvijestiti da u današnjem svijetu ekonomi-ja ima i neka…

Ograničenja,globalna:

•Klimatskepromjeneisnjimabliskopovezaneorgijestakle-ničkihplinovatakodragemo-dernimgospodarskimaktivno-stima.

• Thisistheend,myfriend,vičunamnafticaiugljen.Oko2005.proizvodnjanaftejedosegla75milijunabareladnevnoiodtadadodanaszadržavasenatojgranicibezobziranarastcijena.Proizvodnjaugljenado-seglajevrhunac2011.iodtadapadailipostajesveskupljom.Nezgodnozabiznisesjužueltipposlovanja.

•Ugroženostprirodnihresursa,aneoliberalnapohlepazaprofi-tomidaljeglobalnoraste.Tsss,tsss,nebudemoglotakojošdugo.

•Porastcijenahranenastavitćeseiubudućnosti.Krizaresursatogarantira.

•Povećavanjenejednakostiudohotku.Siromašnipostajusiromašniji,bogatijibogatijiideblji.

Ograničenja,nacionalna:

•Padekonomskeaktivnosti od2008.do2013.za 12%

•UdioinvesticijauBDP-u 2012.uodnosuna2008. -8,7%

•HrvatskiBDPuodnosunapro-sjekEU-27 -40%

•Stopanezaposlenosti 21%•Stopanezaposlenosti mladih 52%

•Udioaktivnoguradnosposob-nomstanovništvu 44%

•Udiozaposlenihuradnom kontingentu 37%

• Javnidugkaoudio uGDP-u 66%

•Vanjskidugkaoudio uGDP-u 112%

•Vanjskotrgovinskabilanca -8milijardi$

•StrukturaBDP-a 5,1%poljoprivreda 24,9%industrija 70%usluge• Industrijskaproizvodnjaispodrazineiz1990.ijošpada...

• Stanovništvoispodlinije siromaštva 20,6%

•Gini-koeficijent 32 (Švedska23)

Sveloše,jakološe.

18 19

Poljoprivreda…uodnosuna90-eizgubilaoko2/3obradivihpovršina,stočnifond1,5putmanjino90-ih,ačak2,4putamanjino1911.S0,27haobradivihpovršinapostanovnikunadnusmoEUljestvice.Zastarjelatehno-logija,niskaproduktivnost,skupaproizvodnja,padplodnostilošisusastojcidanašnjehrvatskepoljoprivrednerecepture,paHrvatskauvozičak50%hrane.NoovakrizaodličnajeprilikazarastBDP-aikvalitetnu,održi-vupoljoprivrednujuhu.Sastojcitejuhesu:donijetidugoročnupoljoprivrednustrategijusaznačajnimudjelomodrživepoljoprivrede,uvestiplanskipristupupoljoprivrednupoliti-ku,donijetikartupoljoprivredeHrvatskeskulturamapoloka-cijamairegijama,poljoprivrednepovršinestavitiufunkciju,izraditijavnepolitikekojećeomogućitiumrežavanjemnogihOPG-aurazličiteoblikezadruga.Očekivaniishodikonzumacijeovogrecepta:snižava-njetroškovaipovećanjeproduktivnosti,postizanjeproizvodnjekojaćezadovoljitipotrebeHrvatskeiosigurativiškovezaizvoz.

Vodnisektor…ulaziuonekojimasmobogati,alibogatipijanimilijuneri.Usprkosbogatstvu,mnoganaseljanemajuvodovod,anakanalizacijskumrežupriključenojeoko50%hrvatskogstanovništva.Lošejestanjeususta-vimazapročišćavanjeotpadnihvoda.Samo64%odonihpriključenihnakanalizacijskumrežupriključenojeinasustavezapročišćavanjeotpadnihvoda.Gubiciuvodovodimaprosječnoiznose40%,negdjei70%.Katastrofa!Poslakaoupriči,aliiovakrizajeprilikazarasttoli-konamsrcupriraslogBDP-a.

energetika…energetskaintenzivnostkojomsemjerienergetskaučinkovitostporaža-vajućajejertrošimodvostrukovišeenergijepostanovnikunoEuropejci,ilipokardinalskiEuropčani,proizvodimo55%potrebneenergije,ostatakuvozimo.Čak91%tihuvezenihenergenatafosilnasugoriva.Ovisnismoouvozuitoenergenataštetnihzaokoliš.Održivireceptzaenergetskujuhupovećanjejeudjeladomaćihenergenataiugradnjadomaćeproizve-denihkomponenti,rastobnovljivihizvorauukupnojenergetici,bildanjeenergetskeučinkovitostiuzgradarstvuitransportu.

Osnovni sastojci recepta

održivog razvojaOsnovni sastojci recepta održivog razvoja Otpad..ajmosevišeodalečitiodtogstaromodnogkonceptazbrinjavanjaotpada

(čitaj–bacanjaotpadana,prijemanje,noviše,uređenuledinu)kojiot-padtretirakaoneugodanproblem.Ajmoprionutikuhanjujuheintegrira-nogospodarenjeotpadomukojojjeotpadhvalevrijednanamirnica,tzv.sekundarnasirovinakojasekoristiuproizvodnjiikojabitnosmanjujekoličineotpadakojisetrebaodložiti.Ovaotpadaškajuhamožepotaknu-tizapošljavanje,modernatehnološkarješenjaičuvanjeokoliša.Zaprstepolizati!

Održiviturizam…važnojejelonamenijuodrživograzvoja.Iakosmokaotaštišefovikuhinjeponosninaovajbisernameniju,nebismotrebalibitipredrč-ni.Ovojejelosezonskogkaraktera,namenijunijenipunatrimjese-cagodišnje,anaskojiživimouHrvatskojodekološkihposljedicatogjelaznapopriličnozaboljetitrbuh.No,ovojelonemorabitisezonskoiteškoprobavljivojerponudomlokalne,održivoproizvedenehrane,održivimcertificiranjemhotelairestorana,podizanjemkvaliteteiefikasnostiželjezničkogprijevozamožemododatnokapitaliziratize-mljopisnipoložaj,klimatskeokolnosti,kulturnespomenike,tradiciju,kongresniizdravstveniturizam,aktivniruralniipustolovniturizam,blizinuvažnijihemitivnihtržišta,uzplaniranje,strategijuiorganiza-

cijumožemopunovišeipunobolje.

21

Izvori financiranjaUštede javnog novca putem racionali- zacije potrošnje državnih institucija (2 do 3 milijarde kuna);Novac iz EU-fondova (u razdoblju od 2014. do 2020. oko 10,27 milijardi EUR-a);Povećanje dobiti postojećeg poduzetni-štva u Hrvatskoj sustavnim aktivnostima na ukidanju smetnji za razvitak poduzet-ništva (10 do 15 milijardi kuna);Privlačenje inozemnih greenfield i brownfield investicija (10 milijardi EUR-a do 2020);Povoljni, zeleni krediti za smanjenje emisija stakleničkih plinova, obnovlji-ve izvore energije, održivu poljoprivrede (oko 2 milijarde EUR-a do 2020);Sredstva iz značajnih rezervi domaćih financijskih institucija koje se pre-malo koriste za razvoj održivog gospodarstva;Treba proširiti ulogu HNB-a – uz brigu o monetarnoj stabilnosti, treba odigrati aktivniju ulogu u razvoju gospodarstva;Istražiti mogućnost izdavanja državnih obveznica s kamatnom stopom od najviše 2% kako bi Hrvatska izašla iz problema generiranih proteklih desetljeća.

Industrija..unazadovanjuozbiljnokonkurirapoljo-privredi.Industrijaproizvodimanjenou90-ima,anjezinseudiouBDP-uidaljesma-njuje.Održivarecepturasvodisenakuhanjeindustrijskihklasterakojipodržavajuprethodnonavedenestrateškepravce.Naravnodajenužnoiuključivanjenesamomalihzelenih,većionihmalihivelikihsaktivnimmalimsivimstanicamaizhrvatskeznanosti,prvenstvenoonetehničke,kakobitiproizvodimoglikonkurirationimakojiusvijetuvećpostoje.Najvažnijisastojciindustrijskeklasterskejuhesu:•Pametnisustavinavodnjavanja;•Prehrambenaindustrijanaslonjenanadomaćuproizvodnju;

•Obnovljiviizvorienergije;• Energetskiefikasnozgradarstvo;•Pametnemrežeprijenosaelektričneenergije;•Gospodarenjeotpadom;•Željezničkainfrastruktura;• Javniprijevoz.

UHrvatskojsvisanjajuonovimtvrtkama,onovimradnimmjestimakaodajeovoštoimamomanjevažnoimanjevrijedno.Noodrživigospodarskimenimoraozbiljnoračunatiisonimjelimakojasuvećnameniju,itojakovoditiračunaonjima,tetošitiih,čuvatiioplemenjivati.U2012.uHrvatskojjeposlovalo97254poduzetnikas829874zaposlenaradnika(neračunajućibanke,osiguravajućadruštvaidrugefinancijskeinstitucije).Odtogasu0,4%veliki(348),1,3%srednji(1309),a98.3sumali(95597).Prosječanbrojradnikapojednomhrvatskompoduzećuiznosisvega8,5.Financijskirezultatipokazujudaje58%poduzetnikaposlovalosdobiti,a42%sagubitkom.Ukupnadobithrvatskihpoduzetnikaposlijeoporezi-vanjaiznosilaje34,1milijardukuna,agubitak29,1milijardu,takodajeukupanrezultathrvatskihpoduzetnikaneštomanjiod5milijardikuna.Kakobipolitikaočuvalaonoštojošživinagospodarskommenijumoraunaprijeditipoduzetničkoposlovanje.Javnimpolitikamatrebauklanjatirazloge(financijske,kadrovske,organizacijske,marketinške,upravljačke)kojiutječunastvaranjegubitakaipoticatirješenjakojadoprinosestva-ranjuuvjetadaštovećibrojpoduzetnikapozitivnoposluje.Tunetrebaizmišljatitopluvoduvećučitiikopiratioduspješnih.ZaštoneodDan-skeiNizozemske?Kako?Ozbiljnimradomnaterenu,živimkontaktomspoduzetnicima,aneizuredauZagrebu.Rješenjatrebajudoćisterena,bottom-up,anetop-downpristupom,sposebnimnaglaskomnaprerađi-vačkuindustriju.

A sada izronimo iz ekonomi-je i uronimo u svijet prirod-ne ravnoteže.

Cilj – transparentno trošenje novca za realizaciju pro-jekata održivog razvoja te svođenje proračunskog deficita na razinu ispod 3% BDP-a i javnog duga na razinu ispod 60% BDP-a.

22 23

loškog otiska varira od 6.1 ha po čovjeku u najbogatijim zemljama, do 1 ha ili manje u siromašnima poput Konga koji troši 0.8 hek-tara potrošnje po stanovniku. Hrvatski je ekološki otisak 3.7 ha, što znači da trošimo nečije tuđe resurse. Kako nam za ovakvu rasipnost i nevoljkost da se bilo čega odre-knemo treba još barem jedna planeta, nevoljko se počelo raspredati o tome kako postići potrošnju resursa u granicama obnovljivosti, odnosno kako tro-šiti samo onoliko koliko majčica Zemlja može ponovno proizve-sti. Nevoljko se prihvaća ideja o tome da su fosilna goriva još malo pa baj, baj i da moramo iskopati alternativu. E, da, to su vam oni obnovljivi izvori, u stvari sunčeva energija, energija vjetra, geotermalna energija, energija plime i oseke, biomasa i slično. No obnovljivci rješavaju samo dio

problema. Srž problema i dalje je prevelika potrošnja koja u talu sa sve većim brojem stanovnika Zemlje predstavlja pritisak ne samo na neobnovljive, već i na obnovljive resurse. I što sada?Ništa bez promjene, toliko nam srcu prira-sle, potrošačke, konzumerističke svijesti. A lakše je stavit’ solare na krov, no natjerati nekoga da promijeni jako lošu naviku, naviku kojom si sami kopamo grob pod

Harmonija društ

va

& okoliša: društvena i gospodarska ko

rist

Harmonija društ

va

& okoliša: društvena i gospodarska ko

rist

sobom. Treba se naoružati strpljenjem i čeličnim živci-ma, duboko uzdahnuti i kre-nuti u misionarski poduhvat 21. stoljeća – edukaciju i obrazovanje stanovništva za okoliš. Istraživanja pokazuju da to nije besmisleni viteški poduhvat. Jednostavnom promjenom ponašanja potrošnja resursa može se smanjiti i na trećinu od pro-sječne. Kako? Korištenjem javnog prijevoza ili bicikla,

Već smo vas prosvijetlili – koncept održivog razvoja temelji se na održivom korištenju resursa. Cilj – dostupnost resursa kroz go-dine ne smanjiti, budućim generacijama ostaviti na korištenje. No pravednost u raspodjeli resursa ne odnosi se samo na odnos sadašnjih i budućih generacija, već i na pravednost u raspodjeli resursa među trenutnim stanovnicima Zemlje. Iako se mnogim bogatašima neće svidjeti ovo što će sada pročitati – nema održivog razvoja ako je enormno bogato 200 obitelji, a 2 milijuna ljudi živi na rubu egzistencije. Svima se sviđa ideja velikog bogatstva, ali treba znati da bogatstvo često niče na ne-čijim krvavim suzama. Koncept održivosti ne skriva k’o zmija noge jednu neprijepornu istinu – kontinuira-ni porast potrošnje resursa ograničen je kapacitetima koje nudi Zemlja. ‘Ko tvrdi drukčije, laže k’o pas (nadam se da će mi psi oprostiti ovu neprimjerenu usporedbu). Prije industrijske revolucije čovjek je imao primitivne alate, te se njegova potrošnja svodila na zado-voljenje osnovnih po-treba. Tehnologije koje su omo-gućile isko-

JeDI

nI S

IGUR

nI n

UKLe

ARnI

ReA

KTOR

Je

SUnc

e, U

DALJ

en D

OVOL

JnIH

STO

PeDe

SeT

mIL

IJUn

A KI

LOm

eTAR

A.

rištavanje fosilnih goriva čovjeku su omogućile značajno veće zahvaćanje u resurse te je njegov apetit porastao. Znate ono – ape-tit raste jedući? Živa istina. Povećanje potrošnje dovelo je do povećanja standarda, ali i do znatno većeg pritiska na resurse. Istovremeno to orgijanje s resursima nije uravnoteženo među zemlja-ma i Zemljanima. Bogati danas troše gotovo 80% svih resursa, dok siromašni ostatak (da apsurd bude veći, često bogat resursima) troši preostalih 20%.Potrošnja resursa mjeri se takozvanim ekološkim otiskom. Kako? Mudraci su izračunali da je čovjeku potrebno 1.8 ha površine za proizvodnju hrane, odjeću,

resorpciju otpada i sl. Kvaka je u tome

da raspon eko-

24 25

odvajanjem otpada i reciklažom, stepenicama umjesto lifta, štednjom vode i sl. Probajte. Ne boli. A dobro je i za liniju.Najveća odgovornost ipak je pred gospodarstvom koje obrađuje resurse i pretvara ih u proizvode. Razvojem inovativnih tehnologija proizvodi mogu biti ekološki povoljniji (troše manje sirovina i energije, ne sadrže štetne spojeve, po završetku korištenja mogu u oporabu ili reciklažu). To, istina, košta, pa je na nama potrošačima odgovornost da kupnjom ovakvih, a ne neekoloških proizvoda, potičemo njihovu proizvodnju i opstanak na trži-štu. To je jedini način. Ne zaboravite – škrtac uvijek plaća dvaput. Nismo dovoljno bogati da bismo kupovali jeftino, neekološko smeće.Svi smo skloni tome da odgovornost uvijek prebacimo na nekog drugog, ali u zaštiti okoliša nema takvog alibija. A, ne! U tome se ne možemo sa-kriti pred očima hladnih zvijezda. Svi smo krivi i svi smo odgovorni. Naša djela možda se čine mala, ali kumulativno stvaraju globalni mozaik koji ide preko ruba čaše. Globalno doista jest lokalno, i obrnuto. Zato pamet u glavu i bicikl među noge!

Uloga znanosti

i obrazovanja

u održivom razvojuUloga znanosti

i obrazovanja

u održivom razvojuTko danas misli da je napredak društva moguć bez znanosti, najeo se ludih gljiva. Sve što koristimo ispljuvak je znanosti – mobitel, televizor, auto, računalo. Sve. Živo. Oko. Nas. Nije li pomalo strašno? Baš brrr! Ni’ko pametan više ne investira u ništa živo ako nema znanstvenu podlogu za to. Jok! I znanost pomno špija što muči tržište, gdje je zapelo i stalno kalkulira kak’ može nešto uvaliti gospodarstvu. Znanost k’o paralelni svemir u nedodirljivom balonu samoza-dovoljstva (znanost koju poznajemo u Hrvatskoj), nećete vjerovati, nije znanost u modernom, razvijenom svijetu. Zašto? Jednostavno. Nije održiva.Znanstvena inovativnost danas je, nema tu vel’ke filozofije, glavni pokretač ekonomije. Pupča-nom vrpcom vezana je za proizvodnju, proizvode i potrebe. Konkretne, a ne s kulama u zraku.

Sinergija, sprega znanosti i gospodar-stva danas čini razliku između probitačnih i zaostalih ekonomija. Zemalja predvodnica i zemalja ovisnica.

Što mislite gdje smo mi? Teško pitanje. Pa i nije. Težak odgovor. Volite o znanosti maštati u alkemičarskim predodžbama? Čini vam se da je izgubila romantiku i mistični sjaj? Pogrešno. Upravo joj njezina bolna praktičnost udahnjuje novi život. Nema tu besplodnog naklapanja.

Sve se vidi. Nova, liderska, avangardna rola u društvu, služenje konkretnim djelat-nostima, znanosti baca nove rukavice društvenih izazova. Rezultati održive znanosti korisni su za ljude, ali i za okoliš. Upravo ta svijest po-staje axis mundi znanstvene aktivnosti u svijetu.

No tako je u svijetu. A kako je u Lijepoj Našoj? I mi imamo naše konje, rasna znanstvena grla za trku. Ima ih, ali nažalost ima ih malo. Hrvatska je na samom dnu EU-zemalja po broju ino-vacija. Netko bi mogao po-misliti – nenadareni Hrvati, vidi ti te luzere! No, istina je drugdje, u francjozefovskom

26 27

doživljaju znanosti i tehnologije i dugogodišnjem zapostavljanju znanja i obrazovanja. Hrvatski političari već dva desetljeća riču o zemlji znanja, ali državna kasica prasica za znanost zamrznuta je na 0,75% BDP-a. Rekli smo već da Hrvatska u ovom sektoru zaostaje pa bi trebala trčati luđačkom brzinom maratonsku trku da dostigne EU-države, a to sigurno neće postići ovakvim proračunom za znanost. Usporedbe radi samo jedna mala brojka.

EU cilj je da izdvajanja za znanost i tehnologiju budu oko 3%. Ne proračuna vatro-gasnog društva već BDP-a. I onda se ne trebamo čuditi k’o pura glisti što imamo 20 puta manje prijavljenih patenata od prosjeka EU-a

i 15 puta manje od Slovenije. Još je očitije da među prvih deset globalno konkurentnih dominiraju upravo zemlje koje najviše ulažu u znanost i obrazovanje.U Hrvatskoj, usprkos bolonjskom procesu i novim metodikama nastave koje furaju tzv. interaktivnu nastavu, dominira štrebam napamet obrazovni model s capo di capo učiteljem kao vrelom svega znanja. Ha, ha, i svi se na to nasmijaše, jer danas je znanje dostupno IT putem doslovce svima, pa tako i učenicima koji često posjeduju više znanja od učitelja. Učitelji se, bokci, trude, ali djeca žive u nekom drugom svemiru, a obrazovni proces svodi se na paralelnu šetnju po drumu i po šumi. Uloga učitelja danas više nije da prenese podatke, već da nauči učenike kako učiti i kako znanje praktično iskoristiti. Hm, da. Kako bi društvo napredovalo, danas svi moramo učiti, a ne samo naša dječica po školama i fakultetima. Ako hoćemo biti održivi i stalno napredovati – moramo stalno učiti. To je never ending story, ali to se mno-gima uljuljkanima u intelektualnu lije- nost i dokolicu baš i ne sviđa. Nu, obrazovano društvo otpornije je na hirove tržišta, a da bismo bili obrazova-ni kao društvo moramo pregristi lije-nost i prihvatiti nužnost cjeloživotnog obrazovanja. Čega se pametan srami, budala se ponosi još je jedna narodna mudrost na našem tanjuru mudrosti. Zašto? Zato što odvajamo sredstva kako bi obrazovali mlade stručnjake s kojima

potom ne znamo što bismo. I onda oni trbuhom za kruhom odlaze u inozemstvo. Nama je to normalno i ok. Oni najgori zadovoljno trljaju ručice jer misle – jedan manje, još manje konkurencije. To se inače zove negativna selekcija, ali nama je to skroz prihvatljiv modus operandi. U društvu koje cijeni znanje i vrijednost znanja takvo što ne može se dogoditi. Pa zaključite sami kakvo je to naše društvo znanja. Normal-no je da najbolji odlaze. Normalno je da najgori zauzimaju vodeće pozicije. Mislim, ipak treba pomoći malog Antu, znaš sina Mare i Rođe, ma znaš onog malog, da, da taj. Kako doskočiti tom rodijačkom kriteriju napredovanja? Uvođenjem kriterija izvrsno-sti i mjerljivosti rada. Lako. Ako i nije, mora

postati. Bez toga nemamo nikakvu šansu. I na samom kraju našeg odr-živog znanstvenog putova-nja, još jedna vox populi – U zdravom tijelu, zdrav duh. Bez zdravog duha iliti mu-drosti politike upregnute u kola javnog interesa, ni naš okoliš, priroda i ekonomija neće biti zdravi. Tu se sustav spojenih posuda baš, ono, bolno jako vidi. I zato pamet u glavu i zdravlje države neće izostati.

“ne trebaš mijenjati znanost

već politiku.”

“ne trebaš mijenjati znanost

već politiku.”28 29

I, evo nas na samom kraju našeg održivog putovanja. Nadamo se da smo vas do sada uspjeli uvjeriti da je koncept fenome-nalan, pa ćete moći podnijeti malo zelene kritike na koncept održivog razvoja. I rimski su generali i carevi prilikom trijum-falnih povorka pored uha imali onog dosadnog šaptača koji je kao glas savjesti u najveličanstvenijim trenucima mrmljao: Memento mori! (Sjeti se da si smrtan!, op.a.). Pa se tako i mi na kraju našeg održivog putovanja podsjećamo da politiku treba voditi srcem, ali i razumom. Tako je to u životu, i najbo-lja ideja, i najbolji koncept treba svog advocatus diaboli, onog dosadnjakovića i zakerala koji se svađa i uporno raspravlja protiv proglašenja svetim nekog čovjeka, a kod nas koncepta. Posao vražjeg odvjetnika suprotan je onom božjeg, a to smo mi do sada bili nastojeći održivi razvoj kanonizirati u hrvatskoj javnosti. Dakle, poštenja radi treba reći da usprkos pozitivnoj ideji ravnoteže između gospodarskog razvoja, očuvanja okoliša i prirode, ravnomjerne i pravedne raspodjele društvenog blagostanja i poštivanja ljudskih prava, nisu baš svi oduševljeno zapljeskali ovoj ideji i sve četiri u mahnitom veselju digli u zrak. Advocatus diaboliji održivog razvoja su oni fanatici i one radikalke iz pokreta tzv. ekološke osjetljivosti, odnosno če-tvrte, posljednje generacije pokreta zaštite okoliša. A to su ti, dragi braco i draga seko, ekofeministkinje, dubinski ekolozi i socijalni ekolozi. Zašto kriti-ziraju koncept održivog razvoja? E, pa zato jer ga smatraju konceptom koji služi isključivo rješavanju gospodarskih prijepora, a ne ekoloških problema planete Zemlje. Tvrde, naime, da i koncept održivog razvoja u središte inte-resa ponovno postavlja čovjeka i njegov opstanak na planeti Zemlji. Posebi-ce su ovakve modele kritizirali animalistički angažirani aktivisti i aktivistice koji/ koje su upozorili/upozorile kako

se “racionalnijim” ponašanjem

čovjeka na

Zemlji ne rješavaju problemi koji su doveli do sadašnje žalosne situacije, već se ta-kvim modelom ponašanja samo “kupuje” vrijeme za produženje bahate ljudske egzistencije na štetu ostalih biljnih i živo-tinjskih vrsta na Zemlji. Stoga je koncept održivog razvoja ocijenjen kao licemjeran, kao proizvod istog mentalnog sklopa koji je doveo do uništenja velikih dijelova planete Zemlje nesmiljenim pohodom gospodara koji iz prirode uzima sve što mu se prohtije. Umjesto održivog razvoja ovi pokreti kao rješenje nude rad na promjeni svijesti jer je sebična i pohlepna ljudska svijest ta koja je dovela do sadašnje krize.Stoga se na kraju pitamo: je li koncept održivog razvoja samo kupovina vremena za duži opstanak nepravednog društveno-ekonomskog mo-dela koji je doveo do sadašnje degradacije okoliša kako tvrde ekofeministkinje i dubin-ski ekolozi, ili je održivi razvoj nova para-digma, ideja koja stoji ispred nove svjetske

ZaključakZaključak

revolucije – tzv. ekološke revolucije, kako tvrde teore-tičari i teoretičarke održivog razvoja? Neosporna je činjenica da se istim modelom pona-šanja ne mogu rješavati problemi koje je taj model ponašanja proizveo. No da se svijet u kojem je središnja paradigma svijeta ona gos-podarska, vodio modelom održivosti i vodio brigu o ravnoteži između kori-štenja resursa, raspodjele društvenog blagostanja i poštivanja prava pojedinaca i grupa, danas ne bismo živjeli u svijetu u kojem pri-jete klimatske promjene, u svijetu u kojem mnogi ljudi nemaju pristup hrani i vodi

30 31

kao temeljnim preduvjetima života na Zemlji. U tom smislu koncept održi-vog razvoja podrazumijeva i promjenu svijesti ljudi i nije oprečan idejama ekofeministkinja i dubinskih ekologa. Stoga se jedino može zaključiti kako koncept održivog razvoja nije model koji je proizveo sadašnju situaciju, i kao takav je danas jedini koji nudi konkretne i praktične mjere za izlaz iz ove situacije.Koncept održivog razvoja u ovom je trenutku JEDINO rješenje za izlazak iz globalne, nacionalne i lokalne ekološke, gospodarske i socijalne krize. Politika održivog razvoja stoga JEST politika boljitka i stvarnoga napretka, a društvo u dubokoj krizi TREBA sustavnu, osmišljenu i dosljednu politiku održivog razvoja.

Autori / ice tekstova:dr. sc. Mirela Holyprof. dr. sc. Marina Bitiprof. dr. sc. Zlatan Reićdr. sc. Mirjana MatešićGordan Cmrečki, dipl. ing. arh.

Urednica:Sonja Hodak, mag. nov.

Grafičko oblikovanje i prijelom:Nenad Kostić, Promovis

Nadamo se da ovu brošuru nećete zafrljiti u prvi koš za smeće. Ako ste se već odlučili škartirati ovu brošuru molimo vas da je tretirate kao otpad, korisnu sekundarnu sirovinu, te je odložite u poseban spremnik za papir. One šume s počeka našeg održivog putovanja bit će vam na tome zahvalne.

Idite u miru, mislite i djelujte održivo.