SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

Silvija Mohorović

ODRŽIVO UPRAVLJANJE JAVNOM

VODOOPSKRBOM I ODVODNJOM-

PRIMJER VODOVOD LABIN D.O.O.

DIPLOMSKI RAD

Rijeka, 2015.

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

ODRŽIVO UPRAVLJANJE JAVNOM

VODOOPSKRBOM I ODVODNJOM –

PRIMJER VODOVOD LABIN D.O.O.

DIPLOMSKI RAD

Predmet:Ekonomika i politika zaštite okoliša Mentor: Prof. dr. sc. Nada Denona Bogović Student: Silvija Mohorović

Studijski smjer: Marketing JMBAG: 0081129013

Rijeka, srpanj 2015.

KAZALO

1. UVOD ....................................................................................................... 1

1.1. PROBLEM I PREDMET ISTRAŽIVANJA ......................................................... 1

1.2. RADNA HIPOTEZA ............................................................................................ 2

1.3. SVRHA I CILJ ISTRAŽIVANJA ......................................................................... 2

1.4. ZNANSTVENE METODE ................................................................................... 3

1.5. STRUKTURA RADA ........................................................................................... 3

2. TEMELJNE ODREDNICE ODRŽIVOG GOSPODARENJA

VODAMA U REPUBLICI HRVATSKOJ ............................................... 5

2.1. POJAM I ELEMENTI ODRŽIVOG UPRAVLJANJA I ZAŠTITE VODA ........ 5

2.2. MODELI UPRAVLJANJA VODNIM GOSPODARSTVOM I NJIHOVA

OBILJEŽJA .................................................................................................................. 7

2.3. UPRAVLJANJE VODNIM GOSPODARSTVOM U REPUBLICI

HRVATSKOJ I USKLAĐENOST S PRAVNOM STEČEVINOM EU ..................... 9

3. ANALIZA STANJA VODNO-KOMUNALNOG SEKTORA U

REPUBLICI HRVATSKOJ .................................................................... 15

3.1. DJELATNOSTI I OPĆE ZNAČAJKE VODNO-KOMUNALNOG SEKTORA

U REPUBLICI HRVATSKOJ ................................................................................... 15

3.2. STANJE U JAVNOJ VODOOPSKRBI I ODVODNJI NA PODRUČJU

REPUBLIKE HRVATSKE ........................................................................................ 18

3.3. STANJE ZDRAVSTVENE ISPRAVNOSTI VODE ZA PIĆE ......................... 25

3.4. ANALIZA CIJENA VODNIH USLUGA U REPUBLICI HRVATSKOJ ......... 28

4. PRIMJER ODRŽIVOG UPRAVLJANJA JAVNOM

VODOOPSKRBOM I ODVODNJOM – VODOVOD LABIN D.O.O..32

4.1. RAZVOJ I ORGANIZACIJA DRUŠTVA VODOVOD LABIN D.O.O. .......... 32

4.2. OBILJEŽJA VODNIH IZVORA UKLJUČENIH U SUSTAV JAVNE

VODOOPSKRBE ....................................................................................................... 34

4.3. STANJE VODNO-KOMUNALNE INFRASTRUKTURE ................................ 35

4.4. KVALITETA VODE NA PODRUČJU GRADA LABINA I OKOLICE .......... 38

4.5. CIJENE VODNIH USLUGA U VODOVODU LABIN D.O.O. ........................ 40

4.6. ULAGANJA U POBOLJŠANJE SUSTAVA JAVNE VODOOPSKRBE I

ODVODNJE ............................................................................................................... 43

5. SMJERNICE ZA USPOSTAVU ODRŽIVOG UPRAVLJANJA

SUSTAVIMA JAVNE VODOOPSKRBE I ODVODNJE U VODNO-

KOMUNALNIM DRUŠTVIMA U REPUBLICI HRVATSKOJ .......... 45

6. ZAKLJUČAK ......................................................................................... 49

POPIS LITERATURE ................................................................................ 54

POPIS TABLICA ........................................................................................ 58

POPIS GRAFIKONA ................................................................................. 58

POPIS SHEMA ........................................................................................... 59

POPIS ZEMLJOVIDA ................................................................................ 59

1

1. UVOD

Uvodni dio ovog diplomskog rada obuhvaća sljedeće tematske jedinice: 1) problem i

predmet istraživanja, 2) radna hipoteza, 3) svrha i cilj istraživanja, 4) znanstvene

metode i 5) struktura rada.

1.1. PROBLEM I PREDMET ISTRAŽIVANJA

Voda predstavlja nezamjenjivi prirodni resurs. Niti jedno živo biće ne može opstati bez

vode, kao što niti jedna gospodarska djelatnost ne može funkcionirati bez vode u raznim

tehnološkim procesima. Stoga, njezina održivost trebala bi biti jedan od primarnih

ciljeva svake zajednice u svrhu postizanja gospodarskog razvoja i većeg životnog

standarda. To podrazumijeva učinkovito upravljanje količinom i kvalitetom vode na

način da se ne narušava zdravlje ljudi i okoliš ovisan o vodi.

Republika Hrvatska ubraja se u zemlje relativno bogate vodnim resursima. Usprkos

tome, probleme stvaraju neravnomjerno raspoređeni vodni resursi. Uspostava održivosti

u vodnom gospodarstvu zahtijeva promijene dosadašnjeg načina upravljanja i

razmišljanja. Promijene bi trebale započeti u vodno-komunalnom sektoru koji je

odgovoran za isporuku kvalitetne pitke vode potrošačima putem sustava javne

vodoopskrbe te njezino ispuštanje u prirodu bez štetnih posljedica kroz razvoj sustava

javne odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda.

Trenutna situacija u vodno-komunalnom sektoru nije održiva. Povećana ulaganja u

sustave vodoopskrbe u prošlosti, dovela su do velikog zaostatka u razvijenosti usluga

javne odvodnje u odnosu na javnu vodoopskrbu. Zbog toga postoje velike razlike u

opskrbljenosti stanovništva javnom vodoopskrbom i odvodnjom. Problem predstavlja i

neadekvatan sustav pročišćavanja otpadnih voda te zastarjela i neracionalna koncepcija

distribucijskih sustava vodoopskrbe koja je zastupljena većinom u svim vodno-

komunalnim društvima u Republici Hrvatskoj. Zbog toga dolazi do velikih gubitaka

vode u sustavu. Osim toga, vodi se podcijenjena politika cijena vodnih usluga kojom se

ne uspiju pokriti nastali troškovi i gubici.

2

Navedeno predstavlja velika ograničenja vodno-komunalnim društvima prema održivoj

vodoopskrbi i odvodnji. Zbog velikih razlika u dostupnosti vode i razvijenosti vodnih

usluga među regijama i gradovima u tijeku je reforma vodno-komunalnog sektora

kojom se nastoji postići ravnoteža i povećati učinkovitost djelovanja vodno-komunalnih

društava. Potrebna su ulaganja u sustave javne vodoopskrbe i odvodnje te njihovo

kontinuirano održavanje radi postizanja održivog razvoja vodnoga sustava.

Na temelju opisane problematike postavljen je problem istraživanja: unatoč tome što

se Republika Hrvatska ubraja u zemlje relativno bogate vodom, upravljanje sustavima

javne vodoopskrbe i odvodnje u vodno-komunalnim društvima nije održivo.

Sukladno problemu istraživanja određen je predmet istraživanja, a to je spoznati

temeljne odrednice održivog upravljanja sustavima javne vodoopskrbe, odvodnje i

pročišćavanja otpadnih voda te analizirati postojeće stanje i probleme u sustavima javne

vodoopskrbe i odvodnje na razini vodno-komunalnih društava u Hrvatskoj i na primjeru

Vodovod-a Labin d.o.o.

1.2. RADNA HIPOTEZA

Iz prethodno navedene problematike i predmeta istraživanja postavljena je temeljna

radna hipoteza: na temelju znanstvenih spoznaja o osnovnim odrednicama suvremenog

gospodarenja vodnim resursima u okviru vodno-komunalne djelatnosti, a uvažavajući

postojeće stanje u vodno-komunalnim društvima u Republici Hrvatskoj, moguće je

dokazati da će upravljanje sustavima javne vodoopskrbe i odvodnje prema principima

održivog gospodarenja vodama u vodno-komunalnim društvima, doprinijeti očuvanju

količine i kvalitete vodnih resursa u Republici Hrvatskoj.

1.3. SVRHA I CILJ ISTRAŽIVANJA

Iz prethodno navedenih problema i predmeta istraživanja te postavljene radne hipoteze,

određeni su svrha i cilj istraživanja.

3

Svrha istraživanja je, na primjeru vodno-komunalnog društva Vodovod Labin d.o.o.,

utvrditi ključne elemente održivog upravljanja sustavima javne vodoopskrbe i odvodnje.

Cilj istraživanja je sagledati načine održivog upravljanja sustavima javne vodoopskrbe

i odvodnje te predložiti smjernice za uspostavu održivog upravljanja vodnim uslugama

u vodno-komunalnim društvima u Republici Hrvatskoj.

1.4. ZNANSTVENE METODE

U ovom diplomskom radu korištene su induktivna i deduktivna metoda, deskriptivna

metoda te metoda analize i sinteze statističkih podataka. Korištena literatura je većinom

domaćeg podrijetla, a većina podataka je preuzeta sa interneta.

1.5. STRUKTURA RADA

Istraživanje je obuhvaćalo šest povezanih cjelina.

U prvom UVODNOM dijelu, određeni su problem i predmet istraživanja, izneseni su

svrha i cilj istraživanja, postavljena je radna hipoteza, navedene su znanstvene metode

koje su korištene u istraživanju i objašnjena je struktura rada.

Drugi dio, TEMELJNE ODREDNICE ODRŽIVOG GOSPODARENJA VODAMA U

REPUBLICI HRVATSKOJ, osim što obuhvaća teorijski pregled održivog razvoja i

sustava upravljanja vodama, u okviru njega su obrađeni i najvažniji elementi politike

upravljanja vodnim resursima u Republici Hrvatskoj.

U trećem dijelu, ANALIZA STANJA VODNO-KOMUNALNOG SEKTORA U

REPUBLICI HRVATSKOJ, dan je opis djelatnosti vodno-komunalnog sektora,

analizirano je postojeće stanje djelatnosti javne vodoopskrbe, odvodnje i pročišćavanja

otpadnih voda i sagledane su cijene vodnih usluga u Republici Hrvatskoj.

U četvrtom dijelu, PRIMJER ODRŽIVOG UPRAVLJANJA JAVNOM

VODOOPSKRBOM I ODVODNJOM - VODOVOD LABIN D.O.O., elaborirano je

upravljanje sustavom javne vodoopskrbe i odvodnje, analizirane su cijene vodnih usluga

4

i kvaliteta vode te su navedena ulaganja u poboljšanje sustava radi postizanja održivog

razvoja javne vodoopskrbe i odvodnje vodno-komunalnog društva Vodovod Labin

d.o.o.

U petom dijelu, predložene su SMJERNICE ZA USPOSTAVU ODRŽIVOG

UPRAVLJANJA SUSTAVIMA JAVNE VODOOPSKRBE I ODVODNJE U VODNO-

KOMUNALNIM DRUŠTVIMA U REPUBLICI HRVATSKOJ.

U zadnjem dijelu rada, ZAKLJUČKU, iznesene su najvažnije spoznaje do kojih se

došlo u ovom radu, a kojima je dokazana postavljena radna hipoteza.

5

2. TEMELJNE ODREDNICE ODRŽIVOG GOSPODARENJA

VODAMA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Voda predstavlja javno dobro i ljudsko pravo koje je sve više podložno onečišćenju i

neracionalnom korištenju. S obzirom na to da svi relevantni strateški dokumenti nalažu

da se gospodarenje vodama mora temeljiti na načelima održivosti, u okviru ovog dijela

rada obrađene su sljedeće tematske jedinice: 1) pojam i elementi održivog upravljanja i

zaštite voda, 2) modeli upravljanja vodnim gospodarstvom i njihova obilježja te 3)

upravljanje vodnim gospodarstvom u Republici Hrvatskoj i usklađenost s pravnom

stečevinom EU.

2.1. POJAM I ELEMENTI ODRŽIVOG UPRAVLJANJA I ZAŠTITE VODA

Potrebe čovječanstva posljednjih su se godina udvostručile. Industrijska revolucija, rast

stanovništva i urbanizacija doveli su do eksponencijalnog rasta ljudske potrošnje

prirodnih resursa i ekoloških problema koji poprimaju globalne razmjere. Gospodarski

razvoj je nužan i prihvatljiv, ali da bi bio učinkovit mora se temeljiti na konceptu

održivog razvoja kako bi postao manje štetan za okoliš i prirodne resurse (Črnjar i

Črnjar, 2009).

Ujedinjeni narodi glavno su globalno tijelo za kreiranje smjernica održivog razvoja.

Svjetska komisija za okoliš i razvoj UN-a (Brundtlandska komisija) objavila je 1987.

godine izvješće Naša zajednička budućnost. Tada je pojam održivog razvoja prvi put

službeno promoviran kao razvoj koji zadovoljava potrebe današnjice, a pritom ne

ugrožava potrebe budućih generacija (Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, n.d.).

Od tada, održivi razvoj postaje sastavnim dijelom većine strateških i drugih razvojnih

dokumenata te se značajno širi broj organizacija i međunarodnih institucija koje ga

potiču 1(Gereš, 2004).

Koncept održivog razvoj obuhvaća ekološku, gospodarsku i socijalnu dimenziju. To

podrazumijeva ravnotežu između zahtjeva za unaprjeđenjem kvalitete života i

1 Npr. Institut za svjetske resurse i Svjetska banka (Gereš, 2004).

6

gospodarskog rasta, za ostvarivanjem i unaprjeđenjem socijalnih i ljudskih prava te

zahtjeva za zaštitom i očuvanjem okoliša o kojemu ovise sadašnje i buduće generacije.

Održivi razvoj prirodnih resursa dio je ekološke dimenzije, a postiže se kada je njihovo

korištenje jednako prirodnoj stopi obnove ili je veće od prirodne stope obnove (Črnjar i

Črnjar, 2009).

Jedan od najvažnijih prirodnih resursa za opstanak i razvoj čovječanstva je voda. Voda

je neophodna za proizvodnju energije, razvoj industrije i ostalih gospodarskih sektora.

Također, presudna je za razvoj biljnih i životinjskih vrsta te očuvanje čovjekova

zdravlja. Kada se govori o održivom razvoju voda i vodnih resursa moraju se uzeti u

obzir svi ovi elementi zbog njihove međusobne povezanosti i utjecaja jedno na drugog.

Voda čini oko 70% zemljine površine, a tek je oko 2% ukupne količine vode pitka voda.

Pretpostavlja se da je tek oko 30% te vode dostupno čovječanstvu (Črnjar i Črnjar,

2004).

Uvažavajući opću definiciju održivog razvoja, održivo gospodarenje vodama

podrazumijeva zadovoljenje sadašnjih i budućih ljudskih potreba za dovoljnim

količinama kvalitetne pitke vode bez ugrožavanja prirodnog hidrološkog ciklusa i

ekosustava ovisnih o vodi. Održivi razvoj vodnih resursa je bitan jer osigurava višu

razinu kvalitete života sada i u budućnosti (Vuković i Halkijević, 2012).

Radi očuvanja količine i kvalitete tog neprocjenjivog resursa, potrebne su promjene u

upravljanju vodnim resursima, a osobito su nužne promjene ljudskog razmišljanja o

vodi. Većina zemalja Europe su bogata vodom te količina vode ne predstavlja problem.

Ista situacija je i u Hrvatskoj, koja je prema izvješću UNESCO-a iz 2003. godine na

petom mjestu po bogatstvu vode u Europi (Strategija upravljanja vodama, NN br.

91/08). Većina ljudi zbog toga ne razmišlja o važnosti vode u svakodnevnom životu jer

ju percipiraju kao nešto što je uvijek dostupno. 2

Današnji suvremeni način života dovodi do povećanih pritisaka na vode. Poljoprivreda,

ubrzani rast stanovništva, urbanizacija, industrija, turizam i klimatske promjene

značajno utječu na količinu i kakvoću vodnih resursa (Gereš, 2002). Potrošnja vode

dovodi do većih količina otpadnih voda koje, ukoliko se adekvatno ne pročišćavaju,

2 Unatoč tome, postoje dijelovi svijeta gdje je pisutna nestašica pitke vode zbog velikih sušnih razdoblja ili nerazvijenih sustava javne vodoopskrbe i odvodnje. Takvi problemi najviše su prisutni u Africi i Aziji, gdje 28% stanovnika Afrike i 64% stanovnika Azije nema pristup pitkoj vodi (Puača i Lacković, n.d.).

7

dovode do onečišćenja okoliša i podzemnih vodnih resursa. Radi očuvanja kvalitete

pitke vode treba težiti da se sva korištena voda prihvati u sustav javne odvodnje, obradi

i omogući njezino daljnje korištenje ili ispusti u prirodni prostor bez štetnih posljedica.

Postizanje održivosti vodnih resursa moguće je uz integralno upravljanje vodama.

Ciljevi integralnog upravljanja vodama obuhvaćaju: racionalno iskorištavanje vodnih

resursa, planiranje i upravljanje vodnim resursima na znanstvenoj i stručnoj osnovi,

sudjelovanje svih zainteresiranih grupa i građana u procesu planiranja i upravljanja,

izbjegavanje konflikata među zainteresiranim stranama te jačanje financijskih,

institucijskih i drugih mehanizama upravljanja vodama. Racionalno iskorištavanje voda

postiže se uspostavom ravnoteže između potražnje za vodom i njezine raspoloživosti.

To obuhvaća primjenu mjera i politika kojima je cilj kontrola količine potrošene vode

(Gereš, 2003, 2004). Još jedan od načina postizanja održivog gospodarenja vodama je

uvođenje ekonomske cijene vode, čime se inicira njezina održiva uporaba. Ekonomsku

vrijednost vode čine izdaci za osiguranje dostupnosti i zaštite voda te izdaci za

izgradnju, upravljanje i održavanje vodnoga sustava. Povrat tih izdataka osigurava se

plaćanjem cijena vodnih usluga te plaćanjem vodnih naknada (Drmić, 2010).

2.2. MODELI UPRAVLJANJA VODNIM GOSPODARSTVOM I NJIHOVA

OBILJEŽJA

Sustav upravljanja vodnim gospodarstvom pojedine zemlje ili regije može doprinijeti ili

onemogućiti ostvarivanje održivog razvoja vodnoga gospodarstva. Kroz povijest

mijenjao se način organiziranja, upravljanja i financiranja vodnoga gospodarstva.

U svijetu su poznate dvije koncepcije upravljanja vodnim gospodarstvom. Jedna

koncepcija percipira vodu isključivo kao ekonomsko dobro, zanemarujući njezin

socijalni značaj. Takav model naziva se model privatizacije. Zagovornici tog modela

smatraju da je pružanje vodnih usluga direktno od države neracionalno i skupo te da će

privatizacijom doći do povećanja konkurencije čime će se smanjiti cijene, potaknuti

racionalnije korištenje vode, smanjiti javna davanja i dug. Privatna poduzeća

preuzimaju zadatak pružanja vodnih usluga, dok država nadzire i regulira. Financiranje

vodnih usluga se odvija isključivo iz cijene vode koju plaćaju korisnici, a ne iz

8

proračuna države ili jedinica lokalne samouprave. Posljedice toga su značajna

povećanja cijena vodnih usluga te se postavlja pitanje etičnosti takvog upravljanja

(Brbora i suradnici, 2014).

Gotovo u svim slučajevima, potpuna privatizacija nije ispunila očekivanja. Jedna od

najpoznatijih je bila u Engleskoj i Walesu 1988. godine. Tada je osnovano deset

kompanija kojima su dane koncesije na 25 godina na usluge javne vodoopskrbe i

odvodnje. Posljedice toga bile su porast cijena vodnih usluga za 50%, dobit kompanija u

prosjeku je povećana za 150%, a kvaliteta vode nije se značajno unaprijedila. Slični

ishodi dogodili su se i u drugim gradovima Europe koji su proveli privatizaciju, poput

Sofije ili Berlina (Brbora i suradnici, 2014, str. 39).

S druge strane, imamo koncepciju koja percipira vodu kao ljudsko pravo koje mora biti

dostupno svima. Takvo upravljanje vodom je u rukama javnog sektora pa se taj model

naziva modelom javnog sektora. Vodne usluge pružaju isključivo javni isporučitelji

vodnih usluga koji su u potpunom vlasništvu jedinica lokalne samouprave. Unatoč tome

što takav model ima socijalnu notu, dugoročno nije održiv. Zbog niskih cijena vodnih

usluga provodi se podcijenjena tarifna politika koja često ne pokriva vrijednost troškova

održavanja i izgradnje sustava, poslovne izdatke, troškove energije i amortizaciju

dugotrajne imovine (Kozina, Kezele i Martinčević, 2011).

Razvija se i treći model koji podrazumijeva participativno upravljanje, odnosno

suradnju i uključivanje građana i drugih aktera koji utječu na razvoj i provedbu javnih

politika kroz horizontalnu koordinaciju i partnerstva. Model se primjenjuje u zemljama

Latinske Amerike, Europe i SAD-u. Jedan od primjera participativnog upravljanja je

grad Grenoble u Francuskoj u kojem je proveden proces rekomunalizacije nakon što se

je privatizacija pokazala neuspješnom. Poduzeće za vodoopskrbu u Grenobleu je nakon

rekomunalizacije postalo neprofitni subjekt u potpunom javnom vlasništvu, ali s

određenom financijskom autonomijom. Korisnici i zaposlenici zajednički su sudjelovali

u postupku donošenja odluka te su se odluke donosile demokratski, tj. većinskom

odlukom gradskih vijećnika i kvalificiranih predstavnika. Na taj način povećala se

djelotvornost upravljanja vodnim uslugama (Brbora i suradnici, 2014, str. 45).

9

2.3. UPRAVLJANJE VODNIM GOSPODARSTVOM U REPUBLICI HRVATSKOJ

I USKLAĐENOST S PRAVNOM STEČEVINOM EU

Upravljanje vodama u Republici Hrvatskoj sadržano je u nizu propisa, zakona i

podzakonskih akata. Temeljni zakoni koji se odnose na vode su Zakon o vodama (NN,

br. 153/09, 63/11, 130/11, 56/13 i 14/14) i Zakon o financiranju vodnoga gospodarstva

(NN, br. 153/09, 90/11, 56/13 i 154/14). Zakonom o vodama uređuje se pravni položaj

voda, vodnoga dobra i vodnih građevina, upravljanje količinom i kakvoćom voda,

zaštita od štetnog djelovanja voda, melioracijska odvodnja3 i navodnjavanje, djelatnosti

javne vodoopskrbe i odvodnje, posebne djelatnosti za potrebe upravljanja vodama,

institucionalni ustroj obavljanja tih djelatnosti te ostala pitanja vezana za vode i vodno

dobro (Zakon o vodama, NN br. 14/14, čl. 1).

Na temelju Zakona o vodama, donijeta je Strategija upravljanja vodama (NN, br.

91/08). Njome je uspostavlja jedinstvena politika upravljanja vodama na nacionalnoj

razini, definirani su strateški ciljevi i utvrđene su trenutne i buduće potrebe u vodnom

sustavu, čime je osiguran cjelovit i koordiniran pristup u poboljšavanju vodnoga sustava

u Republici Hrvatskoj te postignuta usklađenost s preuzetim međunarodnim obvezama.

Strategijom je propisano da vodne resurse, ulaganje u razvoj vodnih sustava i

upravljanje vodnim sustavima treba tretirati prvenstveno kao pitanje nacionalnog

suvereniteta i interesa, a vodu kao ljudsko pravo, opće dobro i nacionalno bogatstvo.

Zakonom o financiranju vodnoga gospodarstva utvrđeni su izvori sredstava za

financiranje vodnoga gospodarstva u koje spadaju: državni proračun, proračuni jedinica

lokalne i regionalne samouprave, vodne naknade, cijene vodnih usluga te ostali izvori

financiranja kao što su krediti, sredstva EU fondova i drugo (Zakon o financiranju

vodnoga gospodarstva, NN br. 154/14, čl. 4). Financiranje vodnoga gospodarstva

temelji se na načelu korisnik plaća ili onečišćivač plaća, što znači da se dio sredstava za

financiranje vodnoga gospodarstva osigurava iz vodnih naknada koje plaćaju korisnici

voda, odnosno onečišćivači voda (Zakon o financiranju vodnoga gospodarstva, NN br.

154/14, čl. 3).

3 Melioracijska odvodnja je djelatnost prikupljanja i odvođenja viška vode s poljoprivrednog zemljišta (Zakon o vodama, NN br. 14/14, čl. 3).

10

U nastavku je dana tablica koja prikazuje vrste vodnih naknada, njihovu namjenu i

obveznike plaćanja.

Tablica 1. Vrste vodnih naknada, obveznici plaćanja i njihova namjena

Vodne naknade Prihod Namjena Obveznici

Vodni doprinos Hrvatskih voda Razvoj vodne

infrastrukture,

građevina za obranu od poplava i osnovnu

melioracijsku odvodnju

Investitori u

vodne

građevine

Naknada za uređenje voda

Hrvatskih voda Održavanje vodotoka, regulacijskih i zaštitnih

vodnih građevina te

građevina za osnovnu

melioracijsku odvodnju

Vlasnici

nekretnina

Naknada za korištenje

voda

Hrvatskih voda Osiguranje kvalitete

vodnoga resursa i

razvoj vodnih građevina za korištenje voda

Pravne i fizičke osobe koje

zahvaćaju vodu

za razne

namjene i

krajnji korisnici

usluga

vodoopskrbe

Naknada za zaštitu voda

Hrvatskih voda Financiranje poslova

zaštite voda i razvoj vodnih građevina za zaštitu voda

Osobe koje

ispuštaju otpadne vode

Naknada za razvoj Javnog

isporučitelja vodnih usluga

Razvoj sustava javne

vodoopskrbe i odvodnje

Obvezik

plaćanja cijene vodnih usluga

Naknada za

melioracijsku

odvodnju

Jedinica

regionalne

samouprave

Održavanje građevina za melioracijsku

odvodnju

Vlasnik

poljoprivrednog

zemljišta

Naknada za

navodnjavanje

Jednica

regionalne

samouprave

Održavanje građevina za navodnjavanje

Vlasnik

poljoprivrednog

zemljišta

Izvor: Zakon o financiranju vodnoga gospodarstva (NN, br. 153/09, 90/11, 56/13 i 154/14)

11

Neki od podzakonskih akata vezanih uz vode su: Uredba o klasifikaciji voda (NN, br.

77/98), Uredba o opasnim tvarima u vodama (NN, br. 137/08), Uredba o standardu

kakvoće voda (NN, br. 73/13), Pravilnik o graničnim vrijednostima emisija otpadnih

voda (NN, br. 80/13), Pravilnik o utvrđivanju zona sanitarne zaštite izvorišta (NN, br.

66/11 i 47/13) i ostali.

Institucionalni okvir upravljanja vodama u Republici Hrvatskoj zasniva se na načelu

decentralizacije s podijeljenim nadležnostima na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj

razini (Drmić, 2010).

U nastavku je prikazana shema institucionalnog okvira upravljanja vodama u Republici

Hrvatskoj.

Shema 1. Institucionalni okvir upravljanja vodama u Republici Hrvatskoj

Izvor: Izradila studentica na temelju Strategije upravljanja vodama (NN br. 91/08).

NACIONALNA

RAZINA

REGIONALNA

RAZINA

LOKALNA RAZINA

Jedinice regionalne

samouprave (županije)

Jedinice lokalne

samouprave (gradovi i

općine)

Vodno-komunalna društva

Vlada Republike Hrvatske

Ministarstvo

poljoprivrede (Uprava

vodnoga gospodarstva)

Hrvatske vode

Hrvatski sabor

Nacionalno vijeće za vode

12

Vlast na nacionalnoj razini odgovorna je za cjelokupno upravljanje vodama, javnim

vodnim dobrom te provedbom nacionalne politike u regionalni i lokalni vodni sektor.

Nositelji vodne politike na nacionalnoj razini su: Hrvatski sabor i Vlada Republike

Hrvatske, Ministarstvo poljoprivrede, Nacionalno vijeće za vode i Hrvatske vode kao

pravna osoba za upravljanje vodama (Strategija upravljanja vodama, NN br. 91/08).

Hrvatski sabor usvaja zakonodavstvo i nacionalne strategije, kao što je strategija

upravljanja vodama, dok Vlada usvaja planove upravljanja vodnim područjima.

Ministarstvo poljoprivrede ostvaruje međunarodnu suradnju, nadzire rad Hrvatskih

voda, jedinica regionalne i lokalne samouprave, provodi inspekcijski nadzor nad

primjenom odredbi Zakona o vodama i pripadajućih podzakonskih akata te je nadležno

za usklađivanje pravne stečevine Europske unije s hrvatskim vodnim zakonodavstvom.

Poslove upravljanja vodama unutar Ministarstva poljoprivrede obavlja Uprava vodnoga

gospodarstva (Plan upravljanja vodnim područjima, NN br. 82/13).

Nacionalno vijeće za vode osnovano je radi usklađivanja različitih interesa i potreba te

predlaganja mjera za poboljšanje i razvoj vodnoga sustava dok su Hrvatske vode

nadležne za operativno upravljanje vodama te upravljanje posebnim projektima od

nacionalnog interesa (Strategija upravljanja vodama, NN br. 91/08). U djelatnosti

Hrvatskih voda spadaju: izrada planskih dokumenata, uređenje voda i zaštita od štetnog

djelovanja voda, melioracijska odvodnja, djelatnosti zaštite i korištenja voda,

upravljanje projektima i sufinanciranje gradnje građevina za navodnjavanje, upravljanje

javnim vodnim dobrom, vođenje vodne dokumentacije, davanje koncesija za

gospodarsko korištenje voda, stručni nadzor, obračun i naplata vodnih naknada te ostali

poslovi određeni Zakonom o vodama (Zakon o vodama, NN br. 14/14, čl. 186).

Hrvatske vode raspolažu s najvećim udjelom financijskih sredstava u vodnom sektoru te

zbog toga često djeluju kao partner i suinvestitor vodno-komunalnim društvima u

projektima razvoja vodoopskrbe, odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda.

Vodni sektor na regionalnoj razini upravlja i brine o razvitku sustava navodnjavanja i

detaljne melioracijske odvodnje. Razvoj sustava se financira iz naknada za

melioracijsku odvodnju i naknada za navodnjavanje. Na lokalnoj razini, jedinice lokalne

samouprave odlučuju o programu izgradnje, održavanju vodno-komunalne

infrastrukture, uvođenju naknade za razvoj te razini cijena vodnih usluga (Drmić, 2010).

Održavanje i upravljanje vodno-komunalnim sustavom, jedinice lokalne samouprave

13

povjeravaju isporučiteljima vodnih usluga, odnosno vodno-komunalnim društvima koji

predlažu tarifu cijena vodnih usluga. Isporučitelji vodnih usluga ostvaruju prihode na

osnovi cijene koju plaćaju korisnici (Plan upravljanja vodnim područjima, NN br.

82/13).

Hrvatska je kao zemlja članica Europske unije morala uskladiti svoju vodnu politiku sa

zakonodavstvom Europske unije. Vodna politika Europske unije zasniva se na Okvirnoj

Direktivi o vodama (Br. 2000/60/EZ) kao temeljnim dokumentom kojim se određuje

dugoročna politika u području voda. Direktive koje uređuju vodno-komunalni sektor su:

Direktiva o komunalnim otpadnim vodama (Br. 91/271/EEZ) i Direktiva o vodi za piće

(Br. 98/83/EZ). U ostale direktive o vodama Europske unije spadaju: Direktiva o

kakvoći voda za kupanje (Br. 2006/7/EZ), Direktiva o procjeni i upravljanju poplavnim

rizicima (Br. 2007/60/EZ), Nitratna Direktiva (Br. 91/676/EEZ), Direktiva o

podzemnim vodama (Br. 2006/118/EZ) i druge.

Cilj direktiva je postići dobro stanje voda 4 i integralni pristup upravljanja vodnim

područjima u Europi. Uzet je u obzir cijeli vodni sustav koji uključuje podzemnu,

površinsku i morsku vodu. Sustav upravljanja vodama zasniva se na riječnom slivu

umjesto na administrativnim i političkim granicama. Vodna politika Europske unije

uvodi i načelo punog povrata troškova kroz odgovarajuću politiku ekonomske cijene

vodnih usluga te nastoji poticati sudjelovanje i povećati svijest javnosti o održivom

upravljanju vodama (Regionalni centar zaštite okoliša za Srednju i Istočnu Europu,

2010).

Republika Hrvatska je u potpunosti prenijela sve direktive o vodama Europske unije u

hrvatsko vodno zakonodavstvo (Brežanski, 2010). S obzirom da Okvirna Direktiva

previđa suradnju na razini međunarodnih slivova, Hrvatska je podijeljena na dva vodna

područja: Dunavsko (Crnomorsko) i Jadransko vodno područje. Na temelju toga,

donesen je i Plan upravljanja vodnim područjima (NN br. 82/13) koji obuhvaća analizu

značajki vodnoga područja rijeke Dunav i Jadranskog vodnog područja te izvješće o

informiranju i konzultiranju javnosti. Također, ovaj plan nalaže da se svi planski i

strateški dokumenti vezani uz vode moraju uskladiti s planskim dokumentima drugih

sektora (poljoprivrede, ribarstva, prometa itd.) i sa drugim dionicima (udruge, općine,

4 Misli se na dobro kemijsko i ekološko stanje za površinske vode, te kemijsko i

količinsko stanje za podzemne vode.

14

gradovi, gospodarski subjekti i dr.). Iako je Hrvatski pravni okvir u potpunosti usklađen

s pravnom stečevinom Europske unije, institucionalni okvir još uvijek nije u potpunosti

prilagođen za provedbu obveza koje proizlaze iz vodnoga zakonodavstva Europske

unije. To se prvenstveno odnosi na provedbu vodno-komunalnih direktiva u vodno-

komunalnim društvima (Kordej-De Villa, Nušinović i Slijepčević, 2011). Ukupni

troškovi provedbe vodno-komunalnih direktiva, čime bi se Republika Hrvatska u

potpunosti uskladila sa zahtjevima i standardima Direktive o vodi za piće i Direktive o

komunalnim otpadnim vodama, iznose nešto više od 33 000 milijuna kn (Plan provedbe

vodno-komunalnih direktiva, 2010, str. 55). Problem predstavljaju neujednačeni

izvedbeni kapaciteti i veliki broj vodno-komunalnih društava sa različitim stupnjem

razvijenosti (Kordej-De Villa, Nušinović i Slijepčević, 2011). Zbog toga je potrebno

provesti restrukturiranje vodno-komunalnog sektora.

15

3. ANALIZA STANJA VODNO-KOMUNALNOG SEKTORA U

REPUBLICI HRVATSKOJ

Vodno-komunalni sektor čine vodno-komunalna društva koja su odgovorna za razvoj i

održavanje sustava javne vodoopskrbe, odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda te

isporuku kvalitetne vode za piće. Njihovo djelovanje je bitno za održivi razvoj.

Sukladno tome, u ovom djelu rada elaborirane su sljedeće tematske jedinice: 1)

djelatnosti i opće značajke vodno-komunalnog sektora u Republici Hrvatskoj, 2) stanje

u javnoj vodoopskrbi i odvodnji na području Republike Hrvatske, 3) stanje zdravstvene

ispravnosti vode za piće i 4) analiza cijena vodnih usluga u Republici Hrvatskoj.

3.1. DJELATNOSTI I OPĆE ZNAČAJKE VODNO-KOMUNALNOG SEKTORA U

REPUBLICI HRVATSKOJ

U Hrvatskoj je prisutan centraliziran, autoritativan i hijerarhijski model upravljanja

vodnim uslugama u kojem u potpunosti dominira javni sektor. Naredbe se spuštaju s

viših razina na niže bez prevelikih konzultacija. Često vlast na najvišoj razini ne vodi

dovoljno računa o lokalnim uvjetima i sposobnostima (Brbora i suradnici, 2014).

Vodno-komunalna društva pružaju usluge javne vodoopskrbe, odvodnje i pročišćavanja

otpadnih voda. Javna vodoopskrba obuhvaća djelatnosti zahvaćanja podzemnih i

površinskih voda namijenjenih ljudskoj potrošnji, njihovo kondicioniranje i isporuku do

krajnjih korisnika ili do drugog isporučitelja vodnih usluga putem vodno-komunalnih

građevina te upravljanje tim građevinama. Javna odvodnja obuhvaća djelatnosti

skupljanja i pročišćavanja otpadnih voda, njihovo izravno ili neizravno ispuštanje u

prirodni prijamnik te obradu mulja koji nastaje u tom procesu. Osim toga, obuhvaća i

djelatnosti crpljenja i odvoza otpadnih voda iz septičkih i sabirnih jama (Zakon o

vodama, NN br. 14/14, čl. 3).

16

Djelatnosti javne vodoopskrbe obavljaju se na vodoopskrbnom području, a djelatnosti

javne odvodnje na području aglomeracije5. Teritorij Republike Hrvatske podijeljen je na

70 vodoopskrbnih područja i 767 aglomeracija. Prosječno vodoopskrbno područje ima

65 000 stanovnika i godišnju proizvodnju vode od oko 3,8 milijuna m3. Uslužno

područje obuhvaća jedno ili više vodoopskrbnih područja i/ili područja aglomeracija.

Donošenjem Uredbe o uslužnim područjima (NN br. 67/14) provedena je racionalizacija

kojom je teritorij Hrvatske podijeljen na 20 uslužnih područja (Hrvatske vode, 2014).

U nastavku je dan zemljovid koji prikazuje odnos između uslužnih područja i granica

županija u Republici Hrvatskoj.

Zemljovid 1. Odnos između uslužnih područja i granica županija u Republici Hrvatskoj

Izvor: Višegodišnji program gradnje komunalnih vodnih građevina 2014-2023., 2014., Hrvatske vode, str.

32.

5 Aglomeracija je područje na kojem je stanovništvo ili gospodarska djelatnost dovoljno koncentrirana da se komunalne otpadne vode mogu prikupljati i odvoditi do uređaja za pročišćavanje ili do krajnje točke ispusta (Zakon o vodama, NN br. 14/14, čl. 3).

17

Postojeće stanje vodno-komunalnog sektora u Hrvatskoj ukazuje na usitnjenost koja je

posljedica administrativnog ustroja i prijašnjeg zakonodavnog uređenja zbog čega

postoji veliki broj isporučitelja vodnih usluga. U području vodno-komunalnog sektora,

djelatnosti javne vodoopskrbe i odvodnje prešle su iz Zakona o komunalnom

gospodarstvu (NN br. 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 82/04, 178/04, 38/09

i 79/09) u obuhvat Zakona o vodama. Prema zadnjim podacima Hrvatskih voda (2014),

registrirano je oko 156 isporučitelja vodnih usluga. Od toga, 140 isporučitelja vodnih

usluga obavlja usluge javne vodoopskrbe ili vodoopskrbe i odvodnje te 16 isporučitelja

obavlja usluge javne odvodnje. Ukupno 95% teritorija države pokriveno je nadležnošću

isporučitelja vodnih usluga, a 14 županija bilježi potpunu pokrivenost. U područja izvan

nadležnosti isporučitelja vodnih usluga spadaju Karlovačka županija sa 4% i

Zagrebačka županija sa 3% stanovnika (Hrvatske vode, 2014).

Zbog prilagodbe vodnoj politici Europske unije te postizanja učinkovitosti i održivosti

vodnoga gospodarstva u tijeku je reforma vodno-komunalnog sektora. Promjene se

prvenstveno odnose na pitanje pravnog statusa i predmeta poslovanja isporučitelja

vodnih usluga. Reforma zahtijeva organizacijsko i tehničko okrupnjavanje te

specijalizaciju isporučitelja vodnih usluga. Od trenutnih 156 isporučitelja vodnih

usluga, cilj je spajanjem dobiti 20 učinkovitijih. Specijalizacija se već dogodila

izmjenama i dopunama Zakona o vodama, gdje je propisano da javni isporučitelj vodnih

usluga više ne može obavljati druge djelatnosti osim javne vodoopskrbe, odvodnje i

pročišćavanja otpadnih voda. Osim toga, djelatnosti isporučitelja vodnih usluga se

proširuju te sada mogu obavljati djelatnosti ispitivanja zdravstvene ispravnosti vode za

piće za vlastite potrebe, izvođenja priključaka, umjeravanja vodomjera i proizvodnje

energije za vlastite potrebe (Čulinović Herc i Zubović, 2014).

Osnivači javnog isporučitelja vodnih usluga mogu biti isključivo jedinice lokalne

samouprave ili trgovačko društvo čiji su udjeli u 100% vlasništvu jedinica lokalne

samouprave te ustanova kojoj je osnivač jedinica lokalne samouprave. Time je

isključena mogućnost privatizacije u vodno-komunalnom sektoru (Čulinović Herc i

Zubović, 2014). Paralelno s izmjenama Zakona o vodama, donesene su izmjene Zakona

o financiranju vodnoga gospodarstva kojim je ukinuta obveza plaćanja naknade za

priključenje koju je plaćao investitor ili vlasnik nekretnine koja se priključuje na

komunalne vodne građevine (Bukša, 2013).

18

Reformom vodno-komunalnog sektora želi se postići povećanje kvalitete vodnih usluga,

smanjenje gubitaka u vodoopskrbnom sustavu, razvoj vodno-komunalne infrastrukture

te jedinstvena cijena vodnih usluga na uslužnom području. Cilj je i povećanje stupnja

priključenosti na sustave javne vodoopskrbe i odvodnje, smanjenje negativnog utjecaja

otpadnih voda na okoliš te bolje korištenje bespovratnih sredstava iz fondova Europske

unije (Reformom vodno-komunalnog sektora do veće kvalitete usluga, 2015).

3.2. STANJE U JAVNOJ VODOOPSKRBI I ODVODNJI NA PODRUČJU

REPUBLIKE HRVATSKE

U Republici Hrvatskoj prisutan je veliki zaostatak razvijenosti usluga javne odvodnje u

odnosu na usluge javne vodoopskrbe. Ukupan udio priključenosti stanovništva na

sustave javne vodoopskrbe u prosjeku iznosi 87,7%, a na sustave javne odvodnje oko

47% (HZJZ, 2015). Razlike u priključenosti još su veće među županijama, a pogotovo

među općinama i gradovima. Također, postoji veliki broj naselja s manje od 500

stanovnika u kojima ukupno živi oko 800 000 stanovnika. U takvim naseljima je

najmanja razina priključenosti na sustave javne vodoopskrbe, a pogotovo odvodnje

(Biondić i Ivaniš, 2009). U 2013. godini bilo je ukupno 2 627 naselja obuhvaćeno

mrežom javnog vodovoda, što predstavlja povećanje za 2% u odnosu na 2012. godinu.

Broj vodovodnih priključaka u 2013. godini iznosio je 1 280 171 (Statistički ljetopis

Republike Hrvatske, 2014).

Slijedi grafikon koji prikazuje postotak priključenosti stanovništva po županijama na

sustave javne vodoopskrbe u 2013. i 2014. godini.

19

Grafikon 1. Priključenost stanovništva po županijama na sustave javne vodoopskrbe u

2013. i 2014. godini (u %)

Izvor: Izradila studentica na temelju statističkih podataka preuzetih iz Hrvatskog zdravstveno-statističkog

ljetopisa za 2013. i 2014. godinu, HZJZ.

Priključenost stanovništva na sustave javne vodoopskrbe veća je na Jadranskom

vodnom području u odnosu na Crnomorsko područje. Prema zadnjim podacima, najveći

udio priključenosti je u Istarskoj (98,9%) i Splitsko-dalmatinskoj (98,1%) županiji, a

najmanji u Bjelovarsko-bilogorskoj (55%) županiji. U 2014. godini postotak

priključenosti stanovništva na sustave javne vodoopskrbe u odnosu na 2013. godinu

povećao se u Vukovarsko-srijemskoj, Osječko-baranjskoj, Virovitičko-podravskoj,

Koprivničko-križevačkoj i Zagrebačkoj županiji te Gradu Zagrebu, dok se je smanjio u

Zadarskoj i Požeško-slavonskoj županiji. U ostalim županijama, postotak priključenosti

na sustave javne vodoopskrbe ostao je isti u 2014. godini u odnosu na 2013. godinu.

Dio stanovništva koji nije priključen na javnu vodoopskrbu opskrbljuje se iz lokalnih

vodovoda (oko 3,2% ukupnog broja stanovnika). U takvim vodovodima, voda nije pod

20

stručnim nadzorom i ne analizira se redovito te je potreban oprez prilikom njezina

korištenja za piće. Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (2015), u

2014. godini registrirano je 192 javnih vodovoda te 350 lokalnih vodovoda. Najveći

broj lokalnih vodovoda bilježi Krapinsko-zagorska županija. Preostali dio stanovništva

crpi vodu iz vlastitih izvora (bunara, cisterni i sl.).

Slijedi grafikon koji prikazuje postotak priključenosti stanovništva po županijama na

sustave javne odvodnje u 2011. godini.

Grafikon 2. Priključenost stanovništva po županijama na sustave javne odvodnje u

2011. godini (u %)

Izvor: Biondić i Ivaniš, 2009., Pregled stanja i smjernice razvoja odvodnje i pročišćavanja komunalnih

otpadnih voda u Republici Hrvatskoj, Hrvatske vode

Prema zadnjim podacima Hrvatskih voda, najveća priključenost na sustave javne

odvodnje je u Gradu Zagrebu (78%), a najmanja u Krapinsko-zagorskoj županiji (15%).

Ostali dio stanovnika koji nije priključen na sustave javne odvodnje koristi sabirne i

septičke jame.

21

Iz prethodnih grafikona može se zaključiti da je većinom u svim županijama razvijenija

javna vodoopskrba nego javna odvodnja.

Javna vodoopskrba predstavlja najveće opterećenje na vodne resurse te na nju otpada

više od polovice ukupno zahvaćenih voda. Voda za javnu vodoopskrbu zahvaća se

najviše iz podzemnih voda (54%), a ostatak iz vodotoka, akumulacija i jezera

(Statistički ljetopis Republike Hrvatske, 2014). Isporučena voda je ona koja je prodana

potrošačima. Razlika između zahvaćene i isporučene količine vode predstavlja gubitke

vode u sustavu. Uzroci koji dovode do razlika između zahvaćene i isporučene vode

mogu biti (Vodovod Labin d.o.o., 2014, str. 6.):

· nefakturirana ovlaštena potrošnja, odnosno voda koja se koristi za dezinfekciju,

ispiranje ili pranje vodovodnih objekata i ostale vlastite potrebe,

· prividni gubici vode, koji mogu nastati zbog nelegalne potrošnje vode,

neregistrirane potrošnje zbog nepreciznosti vodomjera ili zbog krive procjene

potrošnje te

· stvarni gubici vode nastali zbog kvarova i propuštanja vodovodnog sustava.

Slijedi grafikon koji prikazuje ukupno zahvaćene i isporučene količine vode te gubitke

vode u sustavima javne vodoopskrbe od 2011. do 2013. godine.

Grafikon 3. Ukupno zahvaćene i isporučene količine vode te gubici vode u javnoj

vodoopskrbi od 2011. do 2013. godine (u tis. m3)

Izvor: Izradila studentica na temelju statističkih podataka preuzetih iz Statističkog ljetopisa Republike

Hrvatske, 2014., Državni zavod za statistiku, str. 466.

22

Količine zahvaćene i isporučene vode te gubici vode u sustavu nisu se značajnije

mijenjali tijekom prethodnih godina. U 2013. godini ukupno zahvaćena količina vode je

manja za 1%, dok je ukupno isporučena količina vode manja za 2% u odnosu na 2012.

godinu. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, gubici vode u 2013. iznosili su

oko 60% od ukupne količine isporučene vode. S obzirom da se u Europskoj uniji

prihvatljivim smatra 15% do 18% gubitaka vode, gubici vode u sustavu predstavljaju

veliki problem (Bajo i Primorac, 2010).

Slijedi grafikon koji prikazuje strukturu isporučene vode iz javnih vodovoda u 2013.

godini prema krajnjim potrošačima.

Grafikon 4. Isporučena voda iz javnih vodovoda u 2013. godini prema krajnjim

potrošačima (u %)

Izvor: Izradila studentica na temelju statističkih podataka preuzetih iz Statističkog ljetopisa Republike

Hrvatske, 2014., Državni zavod za statistiku, str. 466.

U strukturi potrošnje vode najveći udio od ukupne količine isporučene vode u 2013.

godini otpada na kućanstva, zatim na gospodarstvo, a ostatak čini distribuirana voda

drugim vodovodnim sustavima i distribuirana nenaplaćena voda.

Od ukupnog broja naselja koja imaju više od 500 stanovnika, 295 naselja imaju

izgrađen sustav javne odvodnje, dok 972 naselja nemaju izgrađen sustav javne odvodnje

(Biondić & Ivaniš, 2009). Naselja koja su priključena na sustave javne odvodnje prate

se kao točkasti izvori onečišćenja, dok naselja koja nisu priključena na sustav javne

odvodnje uključena su u raspršene izvore onečišćenja. Prema podacima Državnog

zavoda za statistiku, broj kanalizacijskih priključaka u 2013. godini povećao se za 2% u

23

odnosu na godinu prije. Ukupna duljina zatvorene kanalizacijske mreže u 2013. godini

iznosila je 9 324km, od čega najviše dominira mješoviti kanalizacijski sustav. Mješoviti

sustav 6je puno jeftiniji od razdjelnog, ali dugoročno je manje učinkovit.

Na sljedećem grafikonu prikazano je kretanje količine prikupljenih otpadnih voda u

sustavima javne odvodnje od 2011. do 2013. godine.

Grafikon 5. Količina prikupljenih otpadnih voda u sustavima javne odvodnje od 2011.

do 2013. godine (u tis. m3)

Izvor: Izradila studentica na temelju statističkih podataka preuzetih iz Statističkog ljetopisa Republike

Hrvatske, 2014., Državni zavod za statistiku, str. 467.

Ukupna količina prikupljenih otpadnih voda u 2013. godini se povećala, kao i količina

vode koja se pročišćava. Posljednjih godina znatno je povećan udjel pročišćavanja

ukupno prikupljene otpadne vode. Udio pročišćene otpadne vode u 2013. godini

povećao se za 14%, a udio nepročišćene otpadne vode za 42% u odnosu na 2012.

godinu. Najviše se otpadnih voda ispuštalo u vodotoke (88% nepročišćenih i 82%

pročišćenih otpadnih voda) i more (9% nepročišćenih i 18% pročišćenih otpadnih

voda).

Slijedi grafikon koji prikazuje postotak pročišćenih otpadnih voda prema stupnju

pročišćavanja u 2013. godini.

6 Mješoviti kanalizacijski sustav obuhvaća otpadne i oborinske vode zajedno, dok razdjelni uglavnom samo otpadne vode (Strategija upravljanja vodama, NN br. 91/08).

24

Grafikon 6. Pročišćene otpadne vode prema stupnju pročišćavanja u 2013. godini (u%)

Izvor: Izradila studentica na temelju statističkih podataka preuzetih iz Statističkog ljetopisa Republike

Hrvatske, 2014., Državni zavod za statistiku, str. 468.

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u 2013. godini zabilježeno je 118

uređaja za pročišćavanje otpadnih voda. Najviše se koristio I. stupanj pročišćavanja

otpadnih voda, zatim II. stupanj, a najmanje III. stupanj pročišćavanja otpadnih voda.

U nastavku slijedi tablica koja prikazuje strukturu potrošnje i ispuštanja otpadnih voda

te ukupno pročišćene otpadne vode prema gospodarskim djelatnostima u 2013. godini.

Tablica 2. Struktura potrošnje i ispuštanja otpadnih voda te ukupno pročišćene otpadne

vode prema gospodarskim djelatnostima u 2013. godini (u tis. m3)

Gospodarske djelatnosti Potrošnja vode Ispuštene

otpadne vode

Ispuštene

pročišćene

otpadne vode

Rudarstvo i vađenje 2.106 2.097 286

Prerađivačka industrija 124.799 54.915 10.657

Opskrba el. energijom,

plinom, parom i

klimatizacija 51.494.057 659 228

Opskrba vodom,

uklanjanje otpadnih voda,

gosp. otpadom te

djelatnosti sanacije okoliša

2.426 3.437 1.403

UKUPNO: 51.623.388 61.108 12.574

Izvor: Izradila studentica na temelju statističkih podataka preuzetih iz statističkog priopćenja: Korištenje

voda i zaštita voda od zagađivanja u industriji u 2013., br. 6.1.1., dostupno na službenim stranicama DZS-

a.

25

Iz tablice se može zaključiti da djelatnosti opskrbe električnom energijom, plinom,

parom i klimatizacija imaju najveću potrošnju vode (99,7%), dok najveći udio u

ispuštanju otpadnih voda ima prerađivačka industrija (90%). Od ukupno ispuštenih

otpadnih voda, udio pročišćenih otpadnih voda iznosi samo 21%.

Otpadne vode iz kućanstva i djelatnosti sadrže razne onečišćujuće tvari, kao što su

detergenti, mineralna ulja i masti. Zbog toga je bitno njihovo pročišćavanje prije

ispuštanja u prirodni prijemnik. Pročišćene otpadne vode u Republici Hrvatskoj se ne

koriste, a mulj koji nastaje pročišćavanjem u pravilu se odlaže na sanitarna odlagališta.

Od početka 2017. godine muljevi se više neće moći odlagati na odlagališta te će biti

potrebno osigurati drugačiji način konačnog odlaganja ili njegovo ponovno korištenje

(Vouk, Malus i Tedeschi, 2010).

3.3. STANJE ZDRAVSTVENE ISPRAVNOSTI VODE ZA PIĆE

S obzirom da se najviše vode za potrebe vodoopskrbe na području Hrvatske zahvaća iz

podzemnih voda, takva se izvorišta moraju štititi od onečišćenja i drugih utjecaja koji

mogu nepovoljno djelovati na zdravstvenu ispravnost pitke vode ili njezinu izdašnost.

Preduvjet za provođenje zaštite izvorišta pitke vode jest uspostavljanje i održavanje

zona sanitarne zaštite vode za piće. U zonama sanitarne zaštite vode za piće propisuju se

pasivne i aktivne mjere zaštite. Pasivne mjere uključuju ograničenja ili zabrane

obavljanja nekih djelatnosti, dok aktivne mjere uključuju monitoring kakvoće voda i

poduzimanje aktivnosti za poboljšanje stanja voda (Pravilnika o uvjetima za utvrđivanje

zona sanitarne zaštite izvorišta, NN br. 66/11, čl. 35). Monitoring ispravnosti vode za

piće na javnim i lokalnim vodovodima prati Hrvatski zavod za javno zdravstvo koji

ispituje kvalitetu vode za piće s izvorišta te zdravstvenu ispravnost vode za piće iz

vodovodne mreže. Rezultati ispitivanja moraju biti u skladu sa Pravilnikom o

parametrima sukladnosti i metodama analize vode za ljudsku potrošnju (NN, br. 125/13,

141/13).

Slijedi grafikon koji prikazuje broj neispravnih uzoraka sirove vode za piće s izvorišta

po županijama u 2014. godini

26

Grafikon 7. Broj neispravnih uzoraka neobrađene vode za piće s izvorišta po

županijama u 2014. godini (u %)

Izvor: Izradila studentica na temelju statističkih podataka preuzetih iz Hrvatskog zdravstveno-statističkog

ljetopisa za 2014. godinu, 2015., HZJZ, str. 328.

U 2014. godini ukupno je analizirano 414 uzoraka sirove vode za piće s izvorišta. Od

toga, broj neispravnih uzoraka iznosio je 321 ili 77,5%. Najveći broj neispravnih

uzoraka bio je u Krapinsko-zagorskoj županiji, dok u Međimurskoj županiji nije

zabilježen broj neispravnih uzoraka od ukupno analiziranih.

Slijedi grafikon koji prikazuje broj neispravnih uzoraka vode za piće iz vodovodne

mreže po županijama u 2013. godini.

27

Grafikon 8. Broj neispravnih uzoraka vode za piće iz vodovodne mreže po županijama

u 2014. godini (u%)

Izvor: Izradila studentica na temelju statističkih podataka preuzetih iz Hrvatskog zdravstveno-statističkog

ljetopis za 2014. godinu, 2015., HZJZ, str. 329.

U 2014. godini ukupno je analizirano 9103 uzoraka vode za piće iz vodovodne mreže.

Od toga, broj neispravnih uzoraka iznosio je 758 ili 8,3%. Uzorci vode iz vodovodne

mreže odnosili su se na javnu i lokalnu vodoopskrbu iznad 50 potrošača. Najveći broj

neodgovarajućih uzoraka bio je u Krapinsko-zagorskoj županiji. Takav rezultat

posljedica je velikog broja lokalnih vodovoda na tom području koji nemaju nikakvu

preradu vode. U Požeško-slavonskoj županiji nije zabilježen broj neispravnih uzoraka

dok je u Međimurskoj županiji zabilježen samo jedan neodgovarajući uzorak. Najčešći

razlog neispravnih uzoraka bilo je mikrobiološko onečišćenje sirove vode (HZJZ,

2015).

28

3.4. ANALIZA CIJENA VODNIH USLUGA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Cijena vode podrazumijeva svaki novčani izdatak koji opterećuje prostorni metar vode

(ili drugu jedinicu) koja se isporučuje krajnjim korisnicima, a u izravnoj ili neizravnoj je

vezi sa zaštitom vode te s izgradnjom i upravljanjem vodnom infrastrukturom koja

omogućuje njezino iskorištavanje ili ispuštanje (Strategija upravljanja vodama, NN br.

91/08). Cijena vode množi se količinom isporučene vode i dobiva se ukupna cijena

pitke vode koju plaćaju krajnji korisnici. Cijena vodnih usluga sastoji se od osnovne

cijene te obvezatnih i dobrovoljnih vodnih naknada. Osnovna cijena vodnih usluga je

cijena vodnih usluga, isključujući vodnu uslugu čišćenja sabirnih i septičkih jama te

cijenu koju plaćaju socijalno ugroženi građani za količinu isporučene vode nužne za

osnovne potrebe domaćinstva (Uredba o najnižoj osnovnoj cijeni vodnih usluga i vrsti

troškova koje cijena vodnih usluga pokriva, NN br. 112/10, čl. 2.).

Kao neovisno tijelo, 2010. godine osnovano je Vijeće za vodne usluge radi reguliranja i

osiguranja zakonitosti u području određivanja cijena vodnih usluga i naknade za razvoj.

Ono kontrolira podcijenjenu ili precijenjenu tarifnu politiku cijena isporučitelja vodnih

usluga te predlaže najnižu osnovnu cijenu vodnih usluga koja osigurava puni povrat

troškova od vodnih usluga, osim troškova gradnje vodno-komunalnih građevina (Zakon

o vodama, NN br. 14/14, čl. 217.). To obuhvaća materijalne troškove, troškove usluga,

financijske troškove, troškove amortizacije dugotrajne imovine i ostale troškove

utvrđene Uredbom o najnižoj osnovnoj cijeni vodnih usluga (Uredba o najnižoj

osnovnoj cijeni vodnih usluga i vrsti troškova koje cijena vodnih usluga pokriva, NN br.

112/10, čl. 2. i 4.).

Najniža osnovna cijena vodnih usluga sastoji se od fiksnog i varijabilnog dijela. Fiksni

dio služi pokriću troškova koji ne ovise o količini isporučenih vodnih usluga, a nastaju

kao posljedica priključenja nekretnine na vodno-komunalne građevine (troškovi

očitanja, umjeravanja i servisiranja vodomjera, troškovi izrade i dostave računa

građanima i drugi). Varijabilni dio ovisi o količini isporučenih vodnih usluga (Uredba o

najnižoj osnovnoj cijeni vodnih usluga i vrsti troškova koje cijena vodnih usluga

pokriva, NN br. 112/10, čl. 6.).

Okvirna Direktiva o vodama Europske unije obvezuje zemlje članice na poštivanje

načela onečišćivač plaća te načela punog povrata troškova od vodnih usluga. Kao

29

zemlja članica Europske unije, Republika Hrvatska postupno je uvela ekonomsku cijenu

vode koja bi trebala osigurati pokriće fiksnih troškova te isporučiteljima vodnih usluga

osigurati dobit. Zbog toga je posljednjih godina došlo do povećanja cijena vodnih

usluga. Struktura ekonomske cijene vode obuhvaća osnovnu cijenu za javnu

vodoopskrbu, odvodnju i pročišćavanje otpadnih voda, naknadu za korištenje, naknadu

za zaštitu voda i naknadu za razvoj koja se uvodi odlukom jedinica lokalne ili

regionalne samouprave. Na računima koje plaćaju krajnji korisnici iskazuje se fiksni i

varijabilni dio osnovne cijene vodnih usluga te porez na dodanu vrijednost (Uredba o

najnižoj osnovnoj cijeni vodnih usluga i vrsti troškova koje cijena vodnih usluga

pokriva, NN br. 112/10, čl. 7.). Konstante unutar cijene vodnih usluga su naknada za

korištenje voda i naknada za zaštitu voda koje su neoporezive i jednake su za sve

građane.

Prema podacima Hrvatskih voda (2015), prosječna cijena vode (varijabilni dio) na razini

države u 2013. godini iznosila je 14,88kn/m3, a raspon cijena među vodno-komunalnim

društvima je različit.

U nastavku slijedi tablica koja prikazuje cijene vodnih usluga po pojedinim gradovima

Republike Hrvatske u 2014. godini.

30

Tablica 3. Cijene vodnih usluga po pojedinim gradovima u Republici Hrvatskoj u 2014.

godini

Gradovi Ukupna cijena vodnih

usluga (fiksni i varijabilni

dio u kn/mj)

Ukupan varijabilni dio

cijene vodnih usluga (u

kn/m3)

Zagreb 34,74 15,82

Karlovac 52,46 16,65

Koprivnica 49,49 11,41

Nova Gradiška 36,42 10,43

Osijek 40,93 12,68

Čakovec 46,12 14,37

Sinj 30,40 9,43

Varaždin 31,25 14,30

Pazin 29,18 13,36

Poreč 28,00 13,31

Rovinj 27,76 14,69

Pula 25,92 14,62

Zadar 28,89 13,77

Split 34,20 11,60

Rijeka 31,92 12,72

Izvor: Režije, 2014., dostupno na: http://www.rezije.hr/, pregledano 25.03.2015.

Prema danim podacima u tablici, najskuplja cijena vodnih usluga je u gradu Karlovcu.

Pula ima najjeftiniju ukupnu cijenu vodnih usluga, dok je u Sinju najmanja cijena

vodnih usluga koja se odnosi na varijabilni dio.

Rezultati državne revizije provedeni tijekom 2012. godine ukazuju na probleme u

načinu obračuna cijene vode u Republici Hrvatskoj. Razlike u visini cijene vodnih

usluga nisu ekonomski opravdane, a isporučitelji vodnih usluga utvrđuju cijene po

neujednačenim kriterijima. Od 123 trgovačka društva obuhvaćena revizijom, samo 5 od

njih ispravno obračunava cijenu vodnih usluga, a to su trgovačka društva iz Makarske,

31

Splita, Sinja, Čakovca i Đurđevca. Postoje slučajevi u kojima se fiksni dio cijene

obračunava i naplaćuje dva puta. U stambenim zgradama u kojima postoji jedan

zajednički priključak na vodovodnu mrežu, naknada po vodomjeru se višestruko

naplaćuje svim stanarima na računima kao da imaju vlastiti vodomjer. Također,

pojedina društva obračunavaju vodu drugim društvima prema cijeni nižoj od najniže

osnovne cijene te na taj način ne osiguravaju puni povrat troškova. Kao primjer se

navodi Istarski vodovod d.o.o. Buzet koji prodaje vodu Rižanskom vodovodu Koper po

cijeni nižoj od one koju naplaćuje kućanstvima i drugim korisnicima (Bajo i Primorac,

2014).

Za troškove javnih vodnih usluga, kućanstva u prosjeku odvajaju oko 2% svog ukupnog

raspoloživog dohotka. Cijena vodnih usluga različita je za kućanstva, socijalno

ugrožene građane i gospodarstva. Postoji određeno subvencioniranje sektora kućanstva

te se teret financiranja troškova isporučitelja u većoj mjeri preraspodjeljuje prema

sektoru gospodarstva (Plan upravljanja vodnim područjima, NN br. 82/13). U većini

županija cijene vodnih usluga za gospodarstvo dvostruko su veće u odnosu na

kućanstva. Prema podacima revizije, varijabilni dio cijene vodnih usluga za

gospodarstva iznosio je prosječno 8,42kn/m3, a za kućanstva 4,85kn/m

3. U najvećem

broju slučajeva privatni iznajmljivači prostora za turističku djelatnost plaćaju cijenu

vode prema uvjetima za kućanstva, a obavljaju gospodarsku djelatnost (Bajo i Primorac,

2014).

Razlike u cijeni vodnih usluga između pojedinih vodno-komunalnih društava rezultat su

različitih vrsta usluga koje se pružaju (samo vodoopskrba, vodoopskrba i odvodnja,

vodoopskrba, odvodnja i pročišćavanje) te činjenice da cijena većinom ne izražava

stvarne troškove pružanja usluga. Vodi se podcijenjena tarifna politika cijena koja za

posljedicu ima zastarjelu vodno-komunalnu infrastrukturu i povećane gubitke vode u

sustavu. Činjenica je da su cijene vodnih usluga porasle zbog obveze uvođenja načela

punog povrata troškova i radi većeg ulaganja u sustave vodoopskrbe i odvodnje u cilju

postizanja europskih standarda. Unatoč tome, razlike u cijeni vodnih usluga među

društvima još uvijek su velike. Okrupnjavanjem vodno-komunalnog sektora nastoje se

uravnotežiti cijene vodnih usluga na uslužnom području.

32

4. PRIMJER ODRŽIVOG UPRAVLJANJA JAVNOM

VODOOPSKRBOM I ODVODNJOM – VODOVOD LABIN

D.O.O.

U ovom djelu rada izvršena je analiza stanja vodno-komunalnog društva Vodovod

Labin d.o.o. Ovo vodno-komunalno društvo odabrano je za analizu zbog toga što je,

unatoč brojnim problemima u društvu, posljednjih godina uloženo mnogo napora u cilju

postizanja održivosti sustava javne vodoopskrbe, odvodnje i pročišćavanja otpadnih

voda. Ovaj dio rada podijeljen je na sljedeće tematske jedinice: 1) razvoj i organizacija

društva Vodovod Labin d.o.o., 2) obilježja vodnih izvora uključenih u sustav javne

vodoopskrbe, 3) stanje vodno-komunalne infrastrukture, 4) kvaliteta vode na području

grada Labina i okolice, 5) cijene vodnih usluga u Vodovodu Labin d.o.o. i 6) ulaganja u

poboljšanje sustava javne vodoopskrbe i odvodnje.

4.1. RAZVOJ I ORGANIZACIJA DRUŠTVA VODOVOD LABIN D.O.O.

Društvo Vodovod Labin d.o.o. je od 1937. godine djelovalo pod komunalnim

poduzećem Istarski vodovod Opatija, a od 1956. godine pripadalo je komunalnom

poduzeću Istarski vodovod Pazin. Općina Labin, 1994. godine, osniva komunalno

društvo koje djeluje pod današnjim nazivom (Vodovod Labin d.o.o.) te je u vlasništvu

Grada Labina, Općina Raša, Sv. Nedelja, Kršan i Pićan koji su ujedno i članovi

skupštine društva. Primarna djelatnost društva bila je javna vodoopskrba. Zbog

usklađivanja sa novim Zakonom o vodama, od 01. siječnja 2012. godine društvo

preuzima djelatnosti javne odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda koje su prije bile

pod nadležnošću komunalnog društva 1. Maj d.o.o. Uz ove djelatnosti, društvo još

obavlja djelatnosti ispitivanja zdravstvene ispravnosti vode za piće za vlastite potrebe,

izvođenja priključaka na komunalne vodne građevine, umjeravanja vodomjera te

proizvodi energiju za vlastite potrebe.

Najveći udio u vlasništvu društva ima Grad Labin (54,4%), a najmanje Općina Pićan

(2,9%). Organi društva sastoje se od skupštine, nadzornog odbora i uprave. Nadzorni

odbor sastoji se od pet članova, od kojih su četiri izabrana iz redova članova društva, a

33

peti je imenovan od strane Radničkog vijeća kao predstavnik radnika. Predsjednik

uprave je direktor Vodovoda Labin d.o.o. koji vodi poslove društva, organizira i

upravlja radom društva te zastupa društvo samostalno i pojedinačno.

U nastavku je prikazana unutrašnja organizacija Vodovoda labin d.o.o.

Shema 2. Unutrašnja organizacija društva Vodovod Labin d.o.o.

Izvor: Vodovod Labin d.o.o., dostupno na: http://www.vodovod-labin.hr/o-nama/organi-drustva,

pregledano 20.03.2015.

Društvo se sastoji od pet organizacijskih jedinica ili službi kojima rukovode njihovi

rukovoditelji.

Tehnička služba bilježi dojave potrošača, a zaposlenici u tehničkoj službi odgovorni su

za očitavanje potrošene vode. U službi pripreme i razvoja vrši se izrada plana razvoja i

investicija, priprema financiranje i provedba projekta razvoja. Služba za pročišćavanje i

kontrolu kvalitete vode odgovorna je za kontinuirano praćenje, ispitivanje i kontrolu

kakvoće pitke vode i ispuštenih otpadnih voda. Financijsko-računovodstvena služba

upravlja ulazno-izlaznim računima te zaprima reklamacije i prigovore po ispostavljenim

računima za vodu. Opće kadrovska služba obavlja poslove u vezi s radnim odnosom

kao što je vođenja baze podataka o potencijalnim zaposlenicima, sastavljanje ugovora o

radu i sl. Trenutno je u društvu zaposleno oko 76 radnika. Društvo je poznato po

provođenju politike kvalitete kroz primjenu sustava upravljanja kvalitetom ISO 9001 i

HACCP sustav7. Primjenom sustava upravljanja kvalitetom postiže se zadovoljstvo i

povjerenje potrošača i zaposlenika, bolja kvaliteta usluga i radna učinkovitost te manji

broj grešaka i troškova.

7 Sustavima upravljanja kvalitetom ISO 9001 i HACCP osigurava se zdravstvena ispravnost nekog

proizvoda.

34

4.2. OBILJEŽJA VODNIH IZVORA UKLJUČENIH U SUSTAV JAVNE

VODOOPSKRBE

Sva izvorišta vode za piće na području labinštine spadaju u podzemne krške

vodonosnike i u zone sanitarne zaštite. Karakteristično je za krške vodonosnike

smanjenje istjecanja na izvorima za vrijeme ljetnih razdoblja, a ponekad i potpuna

presušivanja (Strategija upravljanja vodama, NN br. 91/08). Probleme stvaraju i jake

kišne oborine zbog čega ponekad dolazi do povremenih zamućenja i bakterioloških

onečišćenja izvora.

Izvorišta uključena u vodoopskrbni sustav Vodovoda Labin d.o.o. su: Fonte Gaja,

Kokoti, Plomin i Kožljak. Po potrebi voda se zahvaća i sa izvorišta Mutvica. Također,

društvo ima koncesiju nad izvorom Sv. Anton koji za sada nije u eksploataciji te

djelomice koncesiju nad izvorom Bubić jama koji se koristi za potrebe termoelektrane

Plomin. Izvori Fonte Gaja, Kokoti i Mutvica spadaju u sliv rijeke Raše, dok izvori

Kožljak i Plomin spadaju u sliv rijeke Boljunčice. Voda na svim izvorištima se tretira

plinovitim klorom prije puštanja u sustav, a voda sa izvorišta Fonte Gaja, Kokoti i

Mutvica se dezinficira još i UV-zrakama prije kloniranja. Sa izvora Fonte Gaja i Kokoti

snabdjeva se cijelo područje labinštine, osim Čepića, Kožljaka i Plomina. Sa izvora

Plomin snabdijeva se vodovodna mreža Plomina do Vidikovca i Brestove, Plomin Luka

te područje Kršana. Izvor Kožljak snabdijeva područje Čepića i Kožljaka, a za vrijeme

kada izvor ima veće količine vode i dio Labina.

Slijedi grafikon koji prikazuje učešće pojedinih izvora uključenih u sustav javne

vodoopskrbe u 2013. godini.

35

Grafikon 9. Učešće pojedinih izvora uključenih u sustav javne vodoopskrbe u 2014.

godini (u %)

Izvor: Izradila studentica na temelju statističkih podataka preuzetih iz Godišnjeg izvješća za 2014.

godinu, 2015., Vodovod Labin d.o.o.

Najviše se vode za javnu vodoopskrbu zahvaća s izvora Fonte Gaja, Kokoti i Mutvica,

zatim s izvora Kožljak, a najmanje s izvora Plomin. Postojeći izvori vode koji

opskrbljuju područje Grada Labina i okolice su ukupnog kapaciteta od 271 l/s, a najveći

kapacitet imaju izvori Fonte Gaja i Kokoti (180l/s). Izvor Mutvica je kapaciteta od

80l/s, izvor Kožljak 7 l/s, a Plomin 4 l/s (Vodovod Labin d.o.o.).

4.3. STANJE VODNO-KOMUNALNE INFRASTRUKTURE

Vodoopskrbnim sustavom Vodovoda Labin d.o.o. pokriveno je oko 99% ili 23075

stanovnika te sveukupno ima oko 11 900 vodovodnih priključaka. Vodoopskrbni sustav

sastoji se od 460 km duge vodovodne mreže, 23 vodosprema, 14 prekidnih komora, 7

crpnih stanica i 8 hidrostanica. Većina cijevi u sustavu izrađeno je od PVC i azbestno-

cementnog materijala, što čini ukupno 50% cjevovoda starosti od 30 do 40 godina.

Zbog toga su na tim cjevovodima gubici vode veći i učestaliji (Vodovod Labin d.o.o.,

2015). Distribucijom vode preko navedenih objekata vrši se vodoopskrba svih

potrošača. Zbog prstenaste vodovodne mreže vodoopskrba dijelova većih naselja, kao

što su Labin, Rabac i Raša može se obavljati iz više pravaca, a pojedina područja mogu

se opskrbiti vodom sa više izvora. Moguće je preusmjeriti vodu iz sva četiri izvora

36

uključenih u vodoopskrbu te uključiti izvor Mutvica, kao rezervni izvor, u slučaju kada

nije moguće opskrbljivati potrošače vodom s izvora Fonte Gaja i Kokoti (npr. zbog

povećane mutnoće, saliniteta, kvara na vodoopskrbnoj mreži i sl.). Na taj je način

omogućeno poduzimanje mjera u slučaju povećanih i smanjenih izdašnosti izvora.

Izvanredna situacija zabilježena je 2012. godine zbog velike ljetne suše koja je dovela

do znatnog smanjenja izdašnosti na svim izvorima uključenih u vodoopskrbu. Tada se

pristupilo priključenju izvora Bubić jama u vodoopskrbni sustav koji inače služi za

potrebe termoelektrane (Radni postupak proizvodnje, dezinfekcije i distribucije vode,

2008).

U nastavku je dana tablica u kojoj se prikazuje odnos ukupno zahvaćene i isporučene

količine vode te gubici vode i broj kvarova u sustavu javne vodoopskrbe Vodovoda

Labin d.o.o. od 2011. do 2014. godine.

Tablica 4. Odnos ukupno zahvaćene i isporučene količine vode te gubici vode i broj

kvarova u sustavu Vodovod Labin d.o.o. od 2011. do 2014. godine

Godina Ukupno

zahvaćeno

(u m3)

Ukupno

isporučeno

(u m3)

Stvarni gubici

vode u %

Broj kvarova

2011. 2 444 331 1 653 017 26,9% 226

2012. 2 431 932 1 585 100 28% 198

2013. 2 412 783 1 561 457 28% 190

2014. 2 088 504 1 496 358 24,5% 150

Izvor: Izradila studentica na temelju statističkih podataka preuzetih iz izvješća: Ocjena uprave i Godišnje

izvješće za 2014. godinu, 2015., Vodovod Labin d.o.o.

Iz tablice se može uočiti da se zahvaćena i isporučena količina vode smanjivala od

2011. do 2014. godine. Stvarni gubici vode, nastali zbog kvarova ili propuštanja

vodovodnog sustava, smanjili su se u 2014. godini. Broj kvarova se smanjivao od 2011.

do 2014. godine. Može se zaključiti da društvo ulaže u smanjivanje gubitaka vode koji

predstavljaju veliki problem u vodovodnom sustavu.

Od ukupno isporučene vode u 2014. godini, kućanstvima je isporučeno oko 61% vode,

a ostalima 39% vode (Vodovod Labin d.o.o., 2015).

37

Sustav javne odvodnje obuhvaća kanalizacijsku mrežu u dužini od oko 105 km.

Zbrinjavanje i pročišćavanje otpadnih voda vrši se na području Grada Labina, Općina

Kršan, Pićan, Raša i Sv. Nedelja. U naseljima bez javne kanalizacije otpadne vode se

upuštaju u septičke jame, koje najčešće nisu nepropusne.

Slijedi tablica koja prikazuje pokrivenost kanalizacijskom mrežom Vodovoda Labin

d.o.o. prema obuhvaćenim područjima.

Tablica 5. Pokrivenost sustavom javne odvodnje Vodovoda Labin d.o.o.

Obuhvaćeno područje Pokrivenost sustavom javne odvodnje

(u %)

Grad Labin 76,65

Općina Kršan 23,76

Općina Pićan 9,91

Općina Raša 45,64

Općina Sv. Nedjelja 7,79

Izvor: Odvodnja na području Grada Labina, 2014., Vodovod Labin d.o.o.

Iz tablice se može uočiti da je najveća pokrivenost kanalizacijskom mrežom na području

Grada Labina. Većina postojeće kanalizacijske mreže na tom području je mješovitog

tipa sa starim i dotrajalim kolektorima kojima se zajednički odvode fekalne i oborinske

vode, osim za naselje Kature i dio naselja Rabac gdje je postavljen razdjelni

kanalizacijski sustav. Uslijed starosti i nepovoljne konfiguracije terena, česta su

taloženja i začepljenja kanala. Veliki problem predstavljaju i oborinske otpadne vode

koje remete rad uređaja za pročišćavanje otpadnih voda. Za Grad Labin postoji uređaj

za pročišćavanje otpadnih voda biološkog tipa sa visokim stupnjem pročišćavanja od

90-99%.

Problem postoji u naselju Rabac, kao turističko središte, u kojem ne postoji uređaj za

pročišćavanje otpadnih voda već dvije taložnice u kojima se odvija proces taloženja

otpadnih voda prije upuštanja u podmorje. Ispust otpadnih voda nalazi se 250 m od

obale na dubini od 50 m te se redovito čisti i održava. Zbog preopterećenosti

kanalizacijskog sustava tokom ljetnih mjeseci na tom području, neki parametri

38

ispuštenih otpadnih voda često prelaze maksimalno dozvoljene vrijednosti propisane

vodopravnom dozvolom.

Na području Općine Kršan postoji izgrađen sustav odvodnje otpadnih voda za naselja

Potpićan i Plomin Luka. Za naselje Plomin Luka postoji razdjelni kanalizacijski sustav

kojim se otpadne vode ispuštaju u plominski zaljev putem uređaja za pročišćavanje.

Postojeća kanalizacija naselja Plomin Luka je na dosta mjesta propusna te je potrebna

sanacija. Za naselje Potpićan u tijeku je rekonstrukcija mehaničkog uređaja za

pročišćavanje otpadnih voda. Na području Općine Pićan izgrađen je sustav odvodnje

otpadnih voda sa biološkim uređajem za pročišćavanje visoke učinovitosti.

Općina Raša obuhvaća naselje Raša, Koromačno, Viškovići, Sv. Marina i Ravni.

Najveći problemi postoje na području naselja Raša zbog starosti i neadekvatno

izgrađenog sustava odvodnje. Cjevovod je u lošem stanju te ne postoji uređaj za

pročišćavanje otpadnih voda. Otpadne vode ispuštaju se u prirodni prijamnik, vodotok

Krapan, kroz koji se kasnije slijevaju u rijeku Rašu. U vodotok Krapan slijevaju se i

otpadne i oborniske vode sa područja Grada Labina. Zbog nepostojanja uređaja za

pročišćavanje to je područje podložno onečišćenju, što je osobito opasno zbog blizine

izvorišta Fonte Gaja i Kokoti. Sustav javne odvodnje naselja Koromačno priključen je

na uređaj za pročišćavanje otpadnih voda koji je u vlasništvu tvornice Holcim, dok je za

naselje Viškovići izgrađen mehanički uređaj za pročišćavanje (Odvodnja na području

Grada Labina, 2015).

4.4. KVALITETA VODE NA PODRUČJU GRADA LABINA I OKOLICE

Ispitivanje zdravstvene ispravnosti vode za piće i ispuštenih otpadnih voda vrši se u

internom laboratoriju Vodovoda Labin d.o.o. i u Zavodu za javno zdravstvo Istarske

županije.

U 2014. godini ukupno je analizirano 127 uzoraka sirove vode s izvorišta Kožljak,

Plomin, Fonte Gaja, Kokoti i Mutvica. Rezultati analize sirove vode na svim izvorima

pokazuju bakteriološka onečišćenja te voda zahtijeva obradu postupkom dezinfekcije

prije puštanja u vodoopskrbni sustav. Bakteriološko onečišćenje je najviše prisutno na

izvorima Fonte Gaja, Kokoti i Mutvica, a najmanje na izvorima Plomin i Kožljak. Kod

39

pojava velikih oborina često dolazi do zamućenja izvora iznad maksimalno dozvoljene

koncentracije, a za vrijeme većeg sušnog razdoblja dolazi do zaslanjenja izvora zbog

smanjenja izdašnosti. Povećanje saliniteta, odnosno natrijevog klorida, najčešće se

javlja na izvorima Fonte Gaja i Kokoti. Ova dva izvora osobita su i po visokom sadržaju

otopljenih fosfata i fosfora te su najpodložniji onečišćenju upravo zbog neizgrađene

kanalizacijske mreže u naselju Raša. Voda iz izvora Kožljak najbolje je kvalitete te

voda ostaje bistra i za vrijeme velikih oborina. Tijekom 2014. godine u internom

laboratoriju društva analizirano je 163 uzoraka klorirane vode iz vodosprema: Katun,

Breg, Plomin, Raša, Vidikovac, Podpićan, Draga, Rabac, Presika i Koromačno te 359

uzoraka klorirane vode sa vodovodne mreže. Od ukupno obrađenih bilo je 2 neispravnih

uzoraka vode sa vodosprema. Neispravni uzorci odnosili su se na vodospreme Potpićan

i Raša zbog zamućenja izvorišta. Na vodovodnoj mreži bilo je ukupno 14 neispravnih

uzoraka koji su većinom rezultat zamućenja izvorišta Fonte Gaja, Kokoti i Mutvica u

dolini Raše u mjesecu studenom 2014. godine. Potrošači, javnost i nadležne institucije

odmah se obavještavaju u slučaju prekoračenja parametara mutnoće. Od strane Zavoda

za javno zdravstvo Istarske županije ukupno je analizirano 48 uzoraka vode sa glavnih

vodosprema (Katun, Plomin, Breg i Raša) te 84 uzoraka vode sa vodovodne mreže.

Rezultati analize ukazuju da nije bilo broja neispravnih uzoraka od ukupno ispitanih

(Vodovod Labin d.o.o., 2015).

Može se zaključiti da je zdravstvena ispravnost vode za piće dobra s obzirom na

rezultate analiza koje vrši Zavod za javno zdravstvo Istarske županije te da se

potrošačima distribuira zdravstveno ispravna voda sukladna propisima. Nesukladnih

uzoraka bilo je jedino u mjesecu studenom 2014. godine kada su izvorišta u dolini Raše

bila zamućena zbog ekstremno velikih količina oborina.

Ispitivanje kakvoće pročišćene otpadne vode vrši se putem ovlaštenog laboratorija za

ispitivanje otpadnih voda 4 puta godišnje, uzimanjem trenutnog uzorka na kontrolnom

mjernom mjestu. Obrađeni uzorci moraju odgovarati parametrima propisanim prema

Pravilniku o graničnim vrijednostima emisija otpadnih voda (NN br. 80/13) i

vodopravnim dozvolama. Kontrole se vrše 4 puta godišnje na uređaju za pročišćavanje

otpadnih voda Grada Labina, Potpićna te na taložnici Rabac, dok se kanalizacijski

ispust Raša kontrolira jednom mjesečno. Rezultati analize tijekom 2014. godine ukazali

su da je najbolje stanje na uređaju za pročišćavanje otpadnih voda Grada Labina gdje

niti jedan parametar nije prelazio maksimalne vrijednosti. Na taložnici Rabac i na

40

uređaju za pročišćavanje otpadnih voda Potpićan neki parametri često premašuju

maksimalno dozvoljene vrijednosti. Najlošije stanje je na kanalizacijskom ispustu Raša

gdje većina parametara prelazi maksimalno dozvoljene vrijednosti te se zbog toga

ispuštena otpadna voda kontrolira jednom mjesečno (Vodovod Labin d.o.o., 2015).

Može se zaključiti da su problematične lokacije upravo one koje nemaju adekvatan

sustav pročišćavanja otpadnih voda te su zbog toga potrebna ulaganja u poboljšanje

sustava na tom području.

4.5. CIJENE VODNIH USLUGA U VODOVODU LABIN D.O.O.

Osnovne cijene vodnih usluga u društvu Vodovod Labin d.o.o. posljednjih se godina

nisu bitno promijenile. Trenutačna cijena za odvodnju i pročišćavanje manja je od

cijene vodoopskrbe zbog niske razine izgrađenosti sustava odvodnje te je dostatna samo

za održavanje sustava i hitne intervencije. To bitno smanjuje stupanj priključenosti

stanovništva na sustave javne odvodnje. Osnovna cijena usluge javne vodoopskrbe po

m3 utrošene vode iznosi 5,65 kn/m

3 za kućanstva, 10,98 kn/m3 za gospodarstva, a

3,39kn/m3 za socijalno ugrožene građane. Osnovna cijena za usluge javne odvodnje i

pročišćavanja otpadnih voda iznosi 3,90 kn/m3 za kućanstva, 5,00 kn/m

3 za

gospodarstva, a 2,34 kn/m3 za socijalno ugrožene građane.

Fiksna naknada za održavanje sustava vodoopskrbe iznosi 25,00 kn po korisniku

mjesečno i jednaka je za sve korisnike. Fiksni dio sakupljanja i pročišćavanja otpadnih

voda iznosi 4,50 kn za kućanstva, 6,00 kn za gospodarstva i 2,70 kn za socijalno

ugrožene građane mjesečno.

Od 2013. godine povećala se naknada za zaštitu voda sa 0,80 kn/m3 na 1,35 kn/m

3 za

potrošače koji nisu priključeni na uređaj za pročišćavanje otpadnih voda, dok za one

koji su priključeni na uređaj za pročišćavanje otpadnih voda ta naknada iznosi 0,41

kn/m3. Naknada za korištenje voda povećala se sa 1,35 kn/m

3 na 2,85 kn/m

3 za sve

potrošače. Povećanje tih naknada rezultat je i ukidanja naknade za priključenje koju je

plaćao investitor ili vlasnik nekretnine koja se priključuje na komunalne vodne

građevine.

41

Ukupan varijabilni dio cijene vodnih usluga u 2014. godini iznosio je 11,58 kn/m3

utrošene vode, a ukupna cijena vodoopskrbe koja uključuje fiksni i varijabilni dio

iznosila je 39,83 kn za potrošače koji nisu priključeni na uređaj za pročišćavanje. Za one

potrošače koji su priključeni na uređaj za pročišćavanje otpadnih voda, ukupni

varijabilni dio iznosio je 10,64 kn/m3, a ukupna cijena vodoopskrbe 38,89 kn (Vodovod

Labin d.o.o., 2015).

U nastavku slijedi grafikon koji prikazuje kretanje ukupne cijene vodoopskrbe za

kućanstva i gospodarstvo u razdoblju od 2012. do 2014. godine.

Grafikon 10. Kretanje ukupne cijene vodoopskrbe za kućanstva i gospodarstva koja su

priključena na uređaj za pročišćavanje otpadnih voda u razdoblju od 2012. do 2014.

godine

Izvor: Izradila studentica na temelju statističkih podataka preuzetih iz Godišnjih izvješće za 2012., 2013. i

2014. godinu, Vodovod Labin d.o.o.

Iz grafikona se može zaključiti da su cijene vodoopskrbe za gospodarstva veće od cijena

vodoopskrbe za kućanstva. Ukupna cijena vodoopskrbe za kućanstva i gospodarstva,

koja uključuje fiksni i varijabilni dio, povećavala se posljednjih godina.

Preuzimanjem djelatnosti javne odvodnje u 2012. godini, Vodovod Labin d.o.o. preuzeo

je i tada važeće cijene po kojima je prošlo komunalno poduzeće 1. Maj d.o.o.

obračunavalo ove usluge. Kao što postoji velika razlika između kućanstva i

gospodarstva u cijeni vodoopskrbe, tako postoji i velika razlika u cijeni odvodnje.

Ukupna cijena skupljanja i pročišćavanja otpadnih voda u 2014. godini iznosila je 10,49

42

kn za kućanstva te 13,43 kn za gospodarstva. U 2014. godini uvedena je i naknada za

razvoj javne odvodnje u visini od 1,00kn/m3.

Slijedi grafikon koji prikazuje kretanje cijena skupljanja i pročišćavanja otpadnih voda

za kućanstva u razdoblju od 2012. do 2014. godine.

Grafikon 11. Kretanje cijene skupljanja i pročišćavanja otpadnih voda za kućanstva u

razdoblju od 2012. do 2014. godine

Izvor: Izradila studentica na temelju statističkih podataka preuzetih iz Godišnjih izvješće za 2012., 2013. i

2014. godinu, Vodovod Labin d.o.o.

Iz grafikona se može zaključiti da je cijena javne odvodnje i pročišćavanja otpadnih

voda rasta proteklih godina. U 2012. godini varijabilni dio cijene iznosio je više od

fiksnog dijela dok u godinama poslije, fiksni dio cijene znatno se povećao te je iznosio

više od varijabilnog dijela.

Cijene vodnih usluga Vodovoda Labin d.o.o. usklađene su sa novim zakonskim

odredbama na području vodoopskrbe, odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda. Ukupne

cijene vodnih usluga su se povećavale kao rezultat povećanja naknada za korištenje i

zaštitu voda, ukidanja naknade za priključenje i povećanja PDV-a sa 10% na 13% u

2014. godini. Također, ukupna cijena usluge javne odvodnje se povećala kao posljedica

većih ulaganja u sustave javne odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda. Ukupan

varijabilni dio cijene usluge javne vodoopskrbe Vodovoda Labin d.o.o. manji je s

obzirom na prosjek Republike Hrvatske, dok je ukupna cijena vodnih usluga Vodovoda

43

Labin d.o.o. znatno veća s obzirom na analizu cijena po pojedinim gradovima

Republike Hrvatske u 2014. godini.

4.6. ULAGANJA U POBOLJŠANJE SUSTAVA JAVNE VODOOPSKRBE I

ODVODNJE

Iz prethodno analiziranog stanja javne vodoopskrbe i odvodnje može se uočiti da

probleme u vodovodnoj mreži čine učestali kvarovi zbog čega postoje veliki gubici

vode u sustavu. Posljednjih godina pojačani su napori društva u cilju smanjenja

gubitaka vode na način da je povećano ulaganje u kontrolne vodomjere sa daljinskim

očitavanjem radi bržeg pronalaženja kvarova na cjevovodima. Ugrađeno je 78 uređaja

koji registriraju i pohranjuju podatke o potrošnji vode 24 sata na dan. Podaci se putem

signala mobilne telekomunikacije prenose do računala koje omogućava obradu i

jednostavan prikaz podataka te bržu reakciju kod utvrđenih kvarova. Ulaganje u

vodomjere sa daljinskim očitavanjem predstavlja kratkoročno rješenje za gubitke vode u

sustavu. Kako bi se taj problem dugoročno riješio, Vodovod Labin d.o.o. započeo je

dugoročni zadatak rekonstrukcije postojećih cjevovoda u suradnji sa jednicama lokalne

samouprave te uz sufinanciranje Hrvatskih voda. Svake se godine planira izmjena dijela

kritičnih dionica u vodovodnom sustavu te se cijevi od azbestno-cementnog materijala

zamijenjuju kvalitetnijim cijevima od nodularnog lijeva.

Osim loših cjevovoda i velikih gubitaka vode u sustavu, problem stvara i neadekvatan

sustav odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda u pojedinim naseljima. U cilju povećanja

učinkovitosti kanalizacijskog sustava i rada uređaja za pročišćavanje otpadnih voda

planira se rekonstrukcija postojećeg mješovitog kanalizacijskog sustava Grada Labina u

razdjelni sustav. Također, planira se povećati kapacitet uređaja za pročišćavanje

otpadnih voda na području Grada Labina kako bi se mogla priključiti manja naselja

Presike, Kapelice i Nedešćine na uređaj za pročišćavanje. Zbog cjelovite zaštite

područja Labina i Raše od onečišćenja pokrenute su aktivnosti za izgradnju sustava

sanitarne kanalizacije naselja Raša. Naselje Raša karakterizira neadekvatan sustav

odvodnje i nepostojeći uređaj za pročišćavanje otpadnih voda koje odlaze u Krapanski

potok kao prirodni prijemnik, a zatim u rijeku Rašu. U neposrednoj blizini nalaze se

izvori Fonte Gaja i Kokoti iz koji se voda zahvaća za potrebe javne vodoopskrbe. Zbog

44

toga se planira izgradnja sustava kanalizacijskih kolektora za fekalnu odvodnju i uređaja

za pročišćavanje otpadnih voda u naselju Raša radi zaštite izvorišta pitke vode. Uređaj

za pročišćavanje otpadnih voda planira se i za naselje Rabac. Cilj je da se ova ulaganja

sufinanciraju iz EU fondova. Trenutno je objavljena javna nabava za izradu Projektnog

zadatka aglomeracije Labin-Raša-Rabac radi izrade studije izvodljivosti, projektnog

zadatka i prijavu projekta. To predstavlja neophodan uvjet kako bi se izgradnja sustava

mogla sufinancirati iz EU fondova. Za naselje Potpićan u tijeku je rekonstrukcija

uređaja za pročišćavanje otpadnih voda. Postojeći mehanički uređaj zamijenit će se

uređajem sa klasičnom biološkom obradom vode, odnosno drugim stupnjem

pročišćavanja, kako bi se povećala učinkovitost pročišćavanja otpadnih voda toga

naselja.

Suočeni sa velikim sušnim razdobljem 2012. godine, društvo Vodovod Labin d.o.o.

započelo je mjere kako bi se dugoročno izbjegao takav problem u vodoopskrbi. Tijekom

2012. godine počela je izgradnja cjevovoda Sv. Anton-Mutvica koji je dovršen, ali nije

uveden u sustav vodoopskrbe zbog neizgrađenosti crpnih stanica. Izvor Sv. Anton

planira se u budućnosti koristiti kao rezervni izvor u slučaju velikih sušnih razdoblja.

Problem stvaraju i česte obilne oborine zimi zbog kojih dolazi do zamućenja vode na

izvorima. U cilju sprječavanja prodora zamućene vode iz Fonte Gaja i Kokoti u

distribucijsku mrežu planira se izgradnja brane zapornice na utoku obuhvatnog kanala u

rijeku Rašu. Mutnoća tih izvora mjeri se kontinuirano instaliranim instrumentom za te

potrebe. Mjerenjem vodljivosti izvora dolazi se do saznanja o salinitetu vode. Kada

koncentracija klorida u izvorskoj vodi dosegne razinu iznad dopuštene, obustavlja se

korištenje tog izvora te se on ponovno stavlja u funkciju kada vodljivost padne na

propisanu razinu. Također, društvo teži povećati udio vode iz izvora Plomin i Kožljak

na račun smanjenja zahvaćene vode iz Fonte Gaja i Kokoti. Na taj način bi se smanjio

trošak za ukupno utrošenu struju za pogon crpnih stanica i tako povećala ekonomičnost

poslovanja (Godišnje izvješće za 2014. godinu, 2015).

45

5. SMJERNICE ZA USPOSTAVU ODRŽIVOG UPRAVLJANJA

SUSTAVIMA JAVNE VODOOPSKRBE I ODVODNJE U VODNO-

KOMUNALNIM DRUŠTVIMA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Zaštita prirodnih resursa i njihovo racionalno korištenje jedan je od osnovnih ciljeva

države. Održivo korištenje voda podrazumijeva osiguranje dovoljnih količina voda

zadovoljavajuće kvalitete za postojeće i razvojne potrebe svih korisnika. Opskrba svih

stanovnika dovoljnim količinama pitke vode jedna je od osnovnih pretpostavki kvalitete

življenja. Stoga je potrebno osigurati zaštitu izvorišta pitke vode i dostupnost vode svim

korisnicima.

Vodno-komunalna društva upravljanjem sustavima vodoopskrbe i odvodnje utječu na

potrošnju i raspoloživost vode. Raspoloživost vode može se povećati izgradnjom

akumulacija, povezivanjem prostora s velikom i malom raspoloživom količinom vode

ili smanjenjem gubitaka vode u distribucijskom sustavu (Gereš, 2003). Akumulacije

rade na način da u periodu kada ima više vode nego što je potrebno za ostvarivanje

potreba korisnika, višak vode se akumulira u akumulaciji da bi se kasnije mogao

koristiti za vrijeme sušnog perioda kada nema dovoljno vode za potrebe korisnika. Iako

su akumulacije korisne za vrijeme sušnih razdoblja, sa sobom donose neke negativne

posljedice kao što su: smanjenje razine podzemnih voda, zauzimanje zemljišta ili

promjena mikroklime (Bonacci, 2015). Radi smanjivanja opterećenja i kontinuiranog

iscrpljivanja isključivo jednog izvora, potrebno je osigurati opskrbu vodom iz više

različitih izvora.

Veliki problem u vodno-komunalnom sektoru predstavljaju gubici vode u sustavu koji

su daleko veći od prihvatljivih europskih standarda. Da bi se postigla održivost

vodoopskrbnog sustava, povećala sigurnost i kvaliteta vodoopskrbe te dugoročno

smanjili gubici vode u sustavu, potrebna je zamjena postojećih loših i zastarijelih

cjevovoda novima. Takva je mjera dugoročno isplativa s obzirom da vodovodna mreža

ima određeni vijek trajanja, odnosno amortizaciju. Kao kratkoročne mjere za

smanjivanje gubitaka vode u sustavu, podrazumijevaju ulaganja u kontrolne vodomjere

sa daljinskim očitavanjem te ulaganja u ostalu opremu za pronalaženje kvarova.

46

Vodno-komunalna društva, naplatom svojih usluga utječu na kontrolu količine

potrošene vode. Radi postizanja održivog upravljanja vodnim sustavom potrebno je

uvođenje ekonomske cijene vodnih usluga uz uvažavanje socijalnih, ekonomskih i

ekoloških učinaka politike cijena vodnih usluga. Prikupljena sredstva iz naplaćenih

usluga koje se naplaćuju krajnjim korisnicima prema kriterijima ekonomske cijene

vodnih resursa, trebaju se koristiti namjenski i solidarno radi postizanja zajedničkih

ciljeva svih sudionika u sustavu.

Također, osobito je važno voditi računa o zaštiti izvorišta pitke vode. Za vrijeme većih

oborina na obalnim područjima čest je slučaj utjecaja mora na izvore te se pojavljuje

problem zaslanjenja izvorišta. To se može riješiti izgradnjom brane zapornice na tim

mjestima kako bi se zaštitili izvori pitke vode od prodora slane morske vode. Osim toga,

provedba mjera zaštite voda podrazumijeva izgradnju i održavanje sustava odvodnje i

uređaja za pročišćavanje otpadnih voda. Najviše je izgrađeno mješovitih sustava

kanalizacijske mreže, pa zatim razdjelnih sustava. Provedba mjera zaštite voda na

mješovitim je sustavima puno složenija, skuplja i manje učinkovita za razliku od

razdjelnog sustava zbog toga što se u mješoviti sustav prihvaćaju oborinske i

industrijske otpadne vode te otpadne vode od kućanstva. Razdjelni sustav ima određene

prednosti pred mješovitim sustavom glede rada uređaja za pročišćavanje jer su dotoci na

uređaj jednolični u pogledu količina i sastava otpadnih voda. Također, izostaju velike

varijacije tokom godine (sušno, kišno razdoblje) koje su prisutne kod mješovitog

sustava i iziskuju dodatne objekte radi usklađivanja procesa pročišćavanja u kišnom

periodu (dodatne taložnice, kišni bazeni i dr.) (Polančec i Šperac, 2011).

Postupci pročišćavanja otpadnih voda dijele se na konvencionalne i nekonvencionalne

metode pročišćavanja. U naseljima do 5000 stanovnika bez značajno razvijene

industrije, izgradnja konvencionalnih uređaja za pročišćavanje otpadnih voda je skupa.

Prihvatljivije rješenje je izgradnja biljnih uređaja koji koriste prirodne procese

pročišćavanja otpadnih voda, a pročišćena voda se može koristiti za potrebe

navodnjavanja poljoprivrednih površina. Biljni uređaji pročišćavaju sve otpadne vode, a

najviše služe za pročišćavanje kućanskih otpadnih voda manjih naselja, turističkih

naselja, farmi, manjih tvornica s organski onečišćenom otpadnom vodom te

pročišćavanje procjedne vode s odlagališta otpada. Prednosti izgradnje takvih uređaja

su: niski troškovi izgradnje i troškovi rada, osiguravaju pročišćavanje oborinskih voda

47

za manja naselja, djeluju kao prirodni proces, dobro se uklapaju u okoliš te često postaju

staništa životinja (Šperac, Kaluđer i Šreng, 2013).

Pročišćavanjem otpadnih voda nastaje mulj čija obrada i konačno odlaganje predstavlja

tehnološki i ekonomski problem svakog sustava javne odvodnje. Obrađeni mulj može se

koristiti na održivi način u poljoprivredi kao gnojivo ili za slične namjene u cvjećarstvu,

šumarstvu, na pašnjacima, za sanaciju oštećenih dijelova zemljišta i sl. Također, mulj

sadrži organske tvari koje imaju odgovarajući energetski potencijal te se može iskoristiti

u energetske svrhe kao što je proizvodnja bioplina (Vouk, Malus i Tedeschi, 2011).

Sva ta ulaganja u sustave javne vodoopskrbe, odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda

zahtijevaju značajna financijska sredstva. Često vodno-komunalna društva nemaju

dovoljno financijskih sredstava da bi mogla samostalno pokriti takva ulaganja.

Korištenje financijskih sredstava iz fondova Europske unije predstavljao bi najbolji

izvor financiranja, s obzirom da su takva ulaganja od nacionalnog interesa države.

Također, takva bi sredstva hrvatskom vodno-komunalnom sektoru omogućila bržu

prilagodbu europskim direktivama i standardima. Za učinkovito povlačenje sredstava iz

EU fondova potrebna je kvalitetna priprema i provedba projekata. Da bi se to postiglo

potrebno je imati obučene i dobro informirane ljude koji znaju voditi projekte u skladu s

europskom procedurom. Nedovoljno korištenje EU fondova u Hrvatskoj rezultat je

upravo loše informiranosti, nedostatka iskustva i stalnog stručnog kadra. Zbog toga je

potrebno provoditi trajne edukacije o znanjima i vještinama potrebnim za rad na

poslovima vezanima uz EU projekte. Također, prilikom pripreme projekata važno je

istaknuti sve prednosti koje će određeno ulaganje imati za lokalnu zajednicu i okoliš.

Sve to zahtijeva suradnju i dobru organiziranost među različitim tijelima državne uprave

(Tolušić i suradnici, 2013.).

Također, sve se više postavlja pitanje prihvatljivosti javno-privatnog partnerstva u

vodnom sektoru. Javno-privatno partnerstvo podrazumijeva dugoročnu suradnju između

tijela javne vlasti s privatnim sektorom radi zadovoljenja neke javne potrebe, npr. u

izgradnji infrastrukturnih objekata. Javno-privatno partnerstvo u vodnom sektoru može

se uspostaviti prilikom projektiranja i izgradnje vodno-komunalne infrastrukture,

prilikom upravljanja i održavanja vodno-komunalnom infrastrukturom ili prilikom

pružanja vodnih usluga u kratkom razdoblju. Postoje razni modeli javno-privatnog

partnerstva koji se razlikuju s obzirom na stupanj odgovornosti privatnog sektora. U

48

vodnom sektoru najpopularniji oblik javno-privatnog partnerstva su koncesije. Kod

koncesija, privatni sektor ima potpunu odgovornost za obavljanje posla, uključujući

obnovu infrastrukturnih objekata i njihovo širenje, dok vlasništvo nad infrastrukturnim

objektom i krajnji nadzor ostaje javnom sektoru. Neke od prednosti koje proizlaze iz

javno-privatnog partnerstva za javni sektor su: prikupljanje dodatnih financijskih

sredstava, rizici su većinom alocirani na privatnog partnera, brža integracija novih

tehnologija, iskorištavanje operativne učinkovitosti privatnog sektora kako bi se

smanjili troškovi te ubrzani razvoj infrastrukturnih objekata. S druge strane, postoje

nedostaci javno-privatnog partnerstva u području vodnog gospodarstva, a koji

podrazumijevaju strah od privatizacije i liberalizacije vode. Voda se smatra javnim

dobrom koje bi trebalo biti dostupno svima. Održivost bi mogla biti ugrožena ukoliko se

većinski dio odgovornosti prenese na privatni sektor jer se smatra da su privatna

poduzeća većinom usredotočena na financijski profit te da su njihovi ciljevi u

suprotnosti s interesima zaštite okoliša i resursa. U Republici Hrvatskoj primjena

modela javno-privatnog partnerstva u vodnom sektoru vrlo je mala. Javno-privatno

partnerstvo u vodnom sektoru je prihvatljivo ukoliko se pravilno ustanove odgovornosti

i rizici povezani sa svakom komponentom i fazom projekta te ukoliko nije ugrožena

kvaliteta vodnih usluga (Gukov, 2007).

49

6. ZAKLJUČAK

Izgradnja i upravljanje sustavima vodoopskrbe, odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda

neophodno je kako bi pitka voda bila dostupna svima i povećao se životni standard

ljudske zajednice. Vodoopskrba i odvodnja su dvije povezane komponente istog

kružnog sustava. Pitka voda se uzima iz prirode i kroz sustave javne vodoopskrbe se

distribuira prema krajnjim korisnicima koji ju koriste za različite potrebe. Iskorištena

voda ponovno se vraća u prirodu kao otpadna voda koja je više ili manje zagađena

fekalijama, kemikalijama i ostalim sličnim tvarima. Kako bi otpadne vode bile što

manje štetne za okoliš i ostale vodne resurse, potrebno ih je pročišćavati prije ispuštanja

u prirodu. Razvijenost vodoopskrbe bez odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda je

neodrživo jer se na taj način smanjuje obnovljivost i kvaliteta vodnih resursa. Potrebno

je postići ravnotežu u sustavu, a veliku ulogu u postizanju toga imaju vodno-komunalna

društva koja bi trebala, u suradnji sa jedinicama lokalne samouprave, upravljati

sustavim javne vodoopskrbe i odvodnje na održivi način.

Dosadašnje stanje u vodno-komunalnom sektoru nije bilo održivo. Postoje velike

razlike u stupnju razvijenosti sustava javne vodoopskrbe i odvodnje te razlike u

cijenama vodnih usluga među pojedinim regijama i gradovima. Zbog prevelikog broja

vodno-komunalnih društava koji su vodili podcijenjenu tarifnu politiku cijena vodnih

usluga, obnova zastarjele vodno-komunalne infrastrukture i ulaganja u nove bila je

ograničena. Cijene vodnih usluga nisu odražavale stvarne troškove te su cijene za

usluge odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda većinom manje od cijena za

vodoopskrbu. Posljedice toga su slabije razvijen sustav odvodnje i pročišćavanja

otpadnih voda u odnosu na vodoopskrbu te veći postotak priključenosti stanovništva na

sustave javne vodoopskrbe u odnosu na odvodnju. Također, javna odvodnja pružala se

odvojeno od vodoopskrbe. Postojalo je više vodno-komunalnih društava koji su pružali

usluge javne vodoopskrbe nego usluge javne odvodnje. Provedenom specijalizacijom,

javni isporučitelj vodnih usluga može obavljati samo djelatnosti vodoopskrbe, odvodnje

i pročišćavanja otpadnih voda te s time povezane djelatnosti koje uključuju ispitivanje

zdravstvene ispravnosti vode za piće, izvođenje priključaka, umjeravanje vodomjera te

proizvodnju energije za vlastite potrebe.

50

Zbog nedostatka sredstava za obnovu zastarjele vodno-komunalne infrastrukture

javljaju se veliki gubici vode u sustavima koji znatno prelaze prihvatljive gubitke vode

u Europskoj uniji. Gubici vode u sustavu predstavljaju razliku između zahvaćene i

isporučene količine vode. Isporučena voda je ona koja je prodana potrošačima, a najviše

isporučenih količina vode otpada na kućanstva. U Hrvatskoj se najviše vode za potrebe

vodoopskrbe zahvaća iz izvorišta podzemnih voda. Javna vodoopskrba predstavlja

veliko opterećenje na vodne resurse. Smanjenjem gubitaka vode u distribucijskom

sustavu na prihvatljivu razinu, povećava se raspoloživa količina vode za iskorištavanje

bez zahvaćanja vode u prirodi. Potrebno je uložiti napore u smanjenje gubitaka vode u

sustavima kako bi se smanjili pritisci na izvore pitke vode koji služe za vodoopskrbu i

povećala njihova obnovljivost. Također, veliki gubici vode u sustavu odražavaju se

negativno na financijsko poslovanje vodno-komunalnih društava.

U Hrvatskoj se postupno uvodi ekonomska cijena vode koja bi trebala osigurati pokriće

troškova pružanja vodnih usluga te omogućiti njihovo održivo upravljanje. Uvođenje

načela punog povrata troškova, utjecalo je na povećanje cijena vodnih usluga. Do

povećanja cijena vodnih usluga došlo je i zbog povećanja naknada za korištenje i zaštitu

voda u cilju povećanih ulaganja u poboljšanje vodnoga sustava. Također, prisutne su i

velike razlike u cijenama vodnih usluga između gospodarstva i kućanstva. Prilikom

formiranja cijena vodnih usluga moraju se uzeti u obzir principi solidarnosti i socijalne

prihvatljivosti cijena lokalnih korisnika. To podrazumijeva osiguranje subvencija i

dotacija za kućanstva s niskim razinama dohotka. Potrebno je preispitati cijene vodnih

usluga između pojedinih korisnika kako bi se ustvrdili problemi u načinu obračuna.

U Hrvatskoj se trenutno provodi reforma vodno-komunalnog sektora kojom se nastoji

povećati učinkovitost i postići održivost vodnoga gospodarstva. Nastoje se poduzeti

mjere okrupnjavanja vodno-komunalnih društava na način da se uspostaviti jedno

vodno-komunalno društvo za svaku regiju. Cilj je da se specijalizacijom i

okrupnjavanjem vodno-komunalnih društava uspostavi jedinstvena cijena vodnih usluga

na uslužnom području, omogući potpuna provedba vodno-komunalnih direktiva

Europske unije u svim vodno-komunalnim društvima te poveća kvaliteta pružanja

vodnih usluga.

Svako vodno komunalno društvo mora voditi brigu o zdravstvenoj ispravnosti vode za

piće. Provođenje kontinuiranog monitoringa i ispitivanje kakvoće vode s izvorišta i

51

vodovodne mreže važno je radi očuvanja kvalitete izvora i isporuke korisnicima

zdravstveno ispravne vode za piće. Učestalost monitoringa i ispitivanja kakvoće voda

ovisi o obilježjima izvora te koliko je pojedini izvor podložan onečišćenju. Analizirajući

stanje zdravstvene ispravnosti vode za piće na razini Hrvatske može se zaključiti da

rezultati variraju s obzirom na pojedine županije. Veći broj neispravnih uzoraka odnosio

se na sirovu vodu s izvorišta u odnosu na uzorke vode iz vodovodne mreže, što je

logično s obzirom da većina vode prolazi kroz dezinfekciju prije distribucije. Većina

neispravnih uzoraka vode za piće iz vodovodne mreže u pojedinim županijama rezultat

je velikog broja lokalnih vodovoda na tom području. Na većini lokalnih vodovoda voda

nije pod stručnim nadzorom i rijetko se analizira. Broj lokalnih vodovoda trebao bi se

smanjiti u budućnosti zbog rasta priključenosti na sustave javne vodoopskrbe.

Neispravni uzorci vode najčešće su rezultat mikrobiološkog onečišćenja.

Zaštita vodnih resursa, posebice izvorišta podzemnih voda, ovisi o razvijenosti sustava

javne odvodnje i uređaja za pročišćavanje otpadnih voda. Javna odvodnja trenutno je

dvostruko manje razvijena od javne vodoopskrbe. Većinom prevladavaju mješoviti

kanalizacijski sustavi te mehanički uređaji za pročišćavanje otpadnih voda s niskim

stupnjem pročišćavanja. Također, gospodarske djelatnosti značajno onečišćuju okoliš

ispuštanjem otpadnih voda. Najveći udio u ispuštanju otpadnih voda u Republici

Hrvatskoj ima prerađivačka industrija, a udio pročišćene otpadne vode od ukupno

ispuštenih u gospodarskim djelatnostima nije zadovoljavajući.

Situacija u vodno-komunalnom društvu Vodovod Labin d.o.o. slična je analiziranom

stanju na razini Hrvatske. Priključenost stanovništva na sustav javne vodoopskrbe je

znatno veća od prosjeka na razini države, ali probleme također stvaraju veliki gubici

vode zbog zastarjele infrastrukture. Najviše vode se zahvaća s izvorišta koja su

podložna onečišćenju zbog neizgrađenog sustava javne odvodnje i pročišćavanja

otpadnih voda u naselju Raša u čijoj se blizini nalaze ti izvori. Sva sirova voda mora se

obraditi postupkom dezinfekcije prije puštanja u distribucijski sustav jer većinom

prelazi dozvoljene parametre. Posebno je izražen problem za vrijeme većih suša ili

oborina kada dolazi do povećane mutnoće ili zaslanjenja vode. U cilju sprječavanja

zaslanjenja izvorišta u uvjetima velikih oborina planira se izgradnja brane zapornice.

Kvaliteta vode iz vodovodne mreže većinom odgovara propisanim parametrima te

opasnosti za zdravlje potrošača nema. Vodovod Labin d.o.o. značajno ulaže napore u

rješavanju temeljnih problema po pitanju vodoopskrbe i odvodnje kako bi se postigla

52

održivost vodnoga sustava. Veća ulaganja su usmjerena na poboljšanje sustava

odvodnje i pročišćavanje otpadnih voda za problematična naselja, dok se po pitanju

vodoopskrbe nastoje smanjiti veliki gubici vode u sustavu. Značajnija dugoročna

ulaganja podrazumijevaju zamjenu starih cjevovoda novima, izgradnju sustava javne

odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda za naselja Raša i Rabac te izmjenu postojećeg

mješovitog sustava javne odvodnje Grada Labina razdjelnim sustavom.

Zbog nedostatka proračunskih sredstava, ovakva velika ulaganja neće se moći

financirati iz trenutačnih cijena vodnih usluga, stoga će to zahtijevati drugačije načine

sufinanciranja. Jedan od načina jest korištenje financijskih sredstava iz fondova

Europske unije, što bi predstavljalo najbolji način financiranja u vodno-komunalnom

sektoru. Za učinkovito povlačenje sredstava iz EU fondova potrebna je kvalitetna

priprema i provedba projekata. Drugi način jest uvođenje modela javno-privatnog

partnerstva u vodno-komunalni sektor, čime bi se ubrzao razvoj vodno-komunalne

infrastrukture uz dodatna financijska ulaganja od strane privatnog sektora.

U budućnosti će biti potrebna veća ulaganja u vodoopskrbu, a posebice u odvodnju i

pročišćavanje otpadnih voda zbog slabije razvijenosti. Znanost i struka kroz primjenu

suvremenih tehnologija, izobrazbu kadrova te razvoj informacijskog sustava u vodno-

komunalnim društvima igraju važnu ulogu u razvoju vodnoga gospodarstva. Očuvanje

količine i kvalitete vodnih resursa za sadašnje i buduće generacije zahtijeva promijene u

upravljanju i usvajanje nekonvencionalnih mjera u cilju postizanja održivog razvoja

vodnoga gospodarstva te društva općenito. Neke od tih mjera uključuju veću primjenu

biljnih uređaja za pročišćavanje otpadnih voda koji koriste prirodne procese

pročišćavanja te upotrebu mulja, koji nastaje pročišćavanjem, u poljoprivredi ili u

proizvodnji bioplina. Kao najučinkovitija metoda upravljanja ističe se participativno

upravljanje vodnim gospodarstvom te uvođenje ekonomske cijene vodnih usluga uz

uvažavanje socijalnih, ekoloških i ekonomskih učinaka politike cijena. Potreban je

cjeloviti pristup vodnome sustavu te uspostavljanje učinkovite komunikacije i suradnje

među nositeljima vodne politike kao i među svi ostalim sudionicima u upravljanju.

Voda je najvažniji prirodni resurs za opstanak i razvoj prisutan u svim segmentima

života. Vodno-komunalna društva snose odgovornost nad tim vrijednim resursom.

Analizom djelovanja vodno-komunalnih društava može se uvidjeti da njihovo

upravljanje javnom vodoopskrbom i odvodnjom utječe na količinu i kvalitetu vodnih

53

resursa, ali i na cjelokupni razvoj društva. Stoga se njihovo poslovanje mora temeljiti na

konceptu održivog razvoja, uvažavajući socijalne, ekonomske i ekološke čimbenike

svoga djelovanja, čime se potvrđuje temeljna radna hipoteza.

54

POPIS LITERATURE

Bajo A. i Primorac M., 2014., 'Jesu li ekonomski opravdane razlike u cijeni vode?',

Institut za javne financije, br. 64., pregledano 22.03.2015., dostupno na:

http://www.ijf.hr/upload/files/file/osvrti/64.pdf

Biondić D. i Ivaniš Z., 2009., Pregled stanja i smjernice razvoja odvodnje i

pročišćavanja otpadnih voda u Republici Hrvatskoj, Hrvatske vode, Zagreb, pregledano

24.03.2015., dostupno na: http://www.wfd-

croatia.eu/userfiles/file/UWWTD_WFD/presentations/02-

Current%20status_Biondic.pdf

Bonacci O., 2015., 'Brane i akumulacije: Jučer, danas, sutra', Hrvatska vodoprivreda,

Hrvatske vode, vol. 23, br. 91., str. 43-49.

Brbora J. i suradnici, 2014., Naša voda: Analiza upravljanja vodnim uslugama u

Hrvatskoj, Zelena akcija, Zagreb, pregledano 21.03.2015., online: http://etnar.net/wp-

content/uploads/2014/03/zelena_akcija_voda_za_web.pdf

Brežanski J., 2010., 'Novi Zakon o vodama', Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u

Rijeci, vol. 31, br. 1, str. 295-320.

Buška Ž., 2013., 'Hrvatsko vodno gospodarstvo u Europskoj uniji', Hrvatska

vodoprivreda, Hrvatske vode, br. 204., str. 13.

Črnjar M. i Črnjar K., 2004., 'Suvremeno promišljanje o međusobnim odnosima znanja i

okoliša', Ekonomski pregled, vol. 55, br. 7-8, str. 580-594.

Črnjar M. i Črnjar K., 2009., Menadžment održivog razvoja: ekonomija, ekologija,

zaštita okoliša, Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu u Opatiji Sveučilišta

u Rijeci, Rijeka

Čulinović Herc E. i Zubović A., 2014., 'Restrukturiranje komunalnih društava čiji je

osnivač jedinica lokalne samouprave', Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci,

vol. 35, br. 1, str. 61-94.

55

Drmić R., 2010., 'Osnovni pokazatelji Zakona o vodama i Zakona o financiranju

vodnoga gospodarstva', Hrvatska vodoprivreda, Hrvatske vode, vol. 18, br. 71, str. 47-

58.

Gereš D., 2002., 'Održivo iskorištavanje vode u Hrvatskoj i Europi', Građevinar, vol. 6,

br. 54, str. 345-353., pregledano 20.03.2015., dostupno na: http://casopis-

gradjevinar.hr/assets/Uploads/JCE-54-2002-06-02.pdf

Gereš D., 2003., 'Upravljanje potražnjom vode', Građevinar, vol. 6, br. 55, str. 329-338.

Gereš D., 2004., 'Održivi razvoj vodnoga gospodarstva', Hrvatski savez građevinskih

inženjera, str. 926-935., pregledano 20.03.2015., dostupno na:

https://bib.irb.hr/datoteka/257734.dMy_DocumentsGeres_Odrivi_SABOR_2004.pdf

Gukov R., 2007., 'Javno-privatno partnerstvo u vodoopskrbi', Hrvatske vode, vol. 15, br.

58, str. 3-16.

Hrvatske vode, 2014., Višegodišnji program gradnje komunalnih vodnih građevina

2014-2023., Hrvatske vode, Zagreb, pregledano 24.03.2015., dostupno na:

http://www.voda.hr/sites/default/files/visegodisnji_program_gradnje_komunalnih_vodn

ih_gradevina.pdf

Hrvatske vode, pregledano: 19.03.2015., dostupno na: http://www.voda.hr/

Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Hrvatski zdravstveno-statistički ljetopis za 2013.

godinu, 2014., HZJZ, Zagreb

Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Hrvatski zdravstveno-statistički ljetopis za 2014.

godinu, 2015., HZJZ, Zagreb

Kordej-De Villa Ž., Nušinović M. i Slijepčević S., 2011., Ekonomsko-financijski aspekti

provedbe vodno-komunalnih direktiva, Ekonomski institut, Zagreb, pregledano

22.03.2015., dostupno na: http://www.voda.hr/sites/default/files/dokumenti/ekonomsko-

financijski_aspekti_provedbe_vodno-komunalnih_direktiva_sazetak.pdf

Kozina G., Kezele V. i Martinčević I., 2011., 'Upravljanje vodoopskrbom', Tehnički

glasnik, vol. 5, br. 1, str. 139-142.

56

Ministarstvo vanjskih i europskih poslova RH, Održivi razvoj, pregledano 20.03.2015.

dostupno na: http://www.mvep.hr/hr/vanjska-politika/multilateralni-odnosi0/globalne

teme/odrzivi-razvoj/

Narodne novine, 2008., Strategija upravljanja vodama, Zagreb, br. 91/08.

Narodne novine, 2009., Zakon o financiranju vodnoga gospodarstva, Zagreb, br.

153/09, 90/11, 56/13 i 154/14.

Narodne novine, 2009., Zakon o vodama, Zagreb, br. 153/09, 63/11, 130/11, 56/13 i

14/14.

Narodne novine, 2010., Plan upravljanja vodnim područjima, Zagreb, br. 82/13.

Narodne novine, 2010., Uredba o najnižoj osnovnoj cijeni vodnih usluga i vrsti troškova

koje cijena vodnih usluga pokriva, Zagreb, br. 112/10.

Plan provedbe vodno-komunalnih direktiva, 2010., Vlada Republike Hrvatske, Zagreb

Polančec G. i Šperac M., 2011., Rješenje kanalizacije naselja, Građevinski fakultet

Osijek, vol. 2., br. 2., str. 89-100., pregledano 22.03.2015., dostupno na: http://e-

gfos.gfos.hr/index.php/arhiva/broj-2/rjesenje-kanalizacije-naselja

Puača A. i Lacković I., Geostrateško značenje pitke vode, Prirodoslovno matematički

fakultet Sveučilišta u Zagrebu, pregledano 23.03.2015., dostupno na:

http://www.pmf.unizg.hr/_download/repository/Geostratesko_znacenje_pitke_vode_%2

81%29.pdf

Reformom vodno-komunalnog sektora do veće kvalitete usluga, 2015., Energo Media

Servis, pregledano 25.03.2015., dostupno na: http://www.croenergo.eu/Reformom-

vodno-komunalnog-sektora-do-vece-kvalitete-usluga-25110.aspx

Regionalni centar zaštite okoliša za Srednju i Istočnu Europu, EU i zaštita okoliša:

Upravljanje vodama na lokalnoj razini, 2010., Regionalni centar zaštite okoliša za

Srednju i Istočnu Europu, pregledano 23.03.2015., dostupno na:

http://croatia.rec.org/materijal/Publication_water_final.pdf

Režije, 2014., pregledano 25.03.2015., dostupno na: http://www.rezije.hr/

57

Statistički ljetopis Republike Hrvatske, 2014., Državni zavod za statistiku, Zagreb,

pregledano 25.03.2015., dostupno na:

http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/ljetopis/2014/sljh2014.pdf

Šperac M., Kaluđer J. i Šreng Ž., 2013., Biljni uređaji za pročišćavanje otpadnih voda,

Građevinski fakultet Osijek, br. 7, str. 76-86., pregledano 23.03.2015., dostupno na:

http://e-gfos.gfos.hr/index.php/arhiva/broj-7/clanak-8-sperac-kaluder-sreng

Tolušić M. i suradnici, 2013., 'Uloga i važnost EU fondova za Republiku Hrvatsku',

Ekonomski vjesnik, vol. 26., br. 1., str. 215-221.

Vodovod Labin d.o.o, Ocjena uprave, 2014., Vodovod Labin d.o.o., Labin

Vodovod Labin d.o.o., Godišnje izvješće za 2011. godinu, 2012., Vodovod Labin d.o.o.,

Labin

Vodovod Labin d.o.o., Godišnje izvješće za 2012. godinu, 2013., Vodovod Labin d.o.o.,

Labin

Vodovod Labin d.o.o., Godišnje izvješće za 2013. godinu, 2014., Vodovod Labin d.o.o.,

Labin

Vodovod Labin d.o.o., Godišnje izvješće za 2014. godinu, 2015., Vodovod Labin d.o.o.,

Labin

Vodovod Labin d.o.o., Odvodnja na području Grada Labina, 2014., Vodovod Labin

d.o.o., Labin

Vodovod Labin d.o.o., pregledano: 20.03.2015., dostupno na: http://www.vodovod-

labin.hr/

Vodovod Labin d.o.o., Radni postupak proizvodnje, dezinfekcije i distribucije vode,

2008., Vodovod Labin d.o.o., Labin

Vouk D., Malus D. i Tedeschi S., 2011., 'Muljevi s komunalnih uređaja za

pročišćavanje otpadnih voda', Građevinar, vol. 4, br. 63., str. 341-349.

Vuković Ž. i Halkijević I., 2012., 'Usmjerenost prema održivoj vodoopskrbi',

Građevinar, vol. 5, br. 64., str. 361-371.

58

POPIS TABLICA

Tablica 1. Vrste vodnih naknada, obveznici plaćanja i njihova namjena…………...…10

Tablica 2. Struktura potrošnje i ispuštanja otpadnih voda te ukupno pročišćene otpadne

vode prema gospodarskim djelatnostima u 2013. godini (u tis.

m3)……………………………………………………………………………………...24

Tablica 3. Cijene vodnih usluga po pojedinim gradovima u Republici Hrvatskoj u 2014.

godini…………………………………………………………………………...………30

Tablica 4. Odnos ukupno zahvaćene i isporučene količine vode te gubici vode i broj

kvarova u sustavu Vodovod Labin d.o.o. od 2011. do 2014. godine…………..………36

Tablica 5. Pokrivenost sustavom javne odvodnje Vodovoda Labin d.o.o…………….37

POPIS GRAFIKONA

Grafikon 1. Priključenost stanovništva po županijama na sustave javne vodoopskrbe u

2013. i 2014. godini (u %)……………………………………………………………...19

Grafikon 2. Priključenost stanovništva po županijama na sustave javne odvodnje u

2011. (u %)……………………………………………………………………………..20

Grafikon 3. Ukupno zahvaćene i isporučene količine vode te gubici vode u javnoj

vodoopskrbi od 2011. do 2013. godine (u tis. m3)……………………………………..21

Grafikon 4. Isporučena voda iz javnih vodovoda u 2013. godini prema krajnnjim

potrošačima (u %)………………………………………………………………………22

Grafikon 5. Količina prikupljenih otpadnih voda u sustavima javne odvodnje od 2011.

do 2013. godine (u tis. m3)……………………………………………………………..23

Grafikon 6. Pročišćene otpadne vode prema stupnju pročišćavanja u 2013. godini (u

%)…………………………………………………………………………………...…..24

Grafikon 7. Broj neispravnih uzoraka neobrađene vode za piće s izvorišta po

županijama u 2014. godini (u %)..……………………………………………………...26

59

Grafikon 8. Broj neispravnih uzoraka vode za piće iz vodovodne mreže po županijama

u 2014. godini (u %)…..………………………………………………………………..27

Grafikon 9. Učešće pojedinih izvora uključenih u sustav javne vodoopskrbe u 2014.

godini (u %)…………………………………………………………………………….35

Grafikon 10. Kretanje ukupne cijene vodoopskrbe za kućanstva i gospodarstva koja su

priključena na uređaj za pročišćavanje otpadnih voda u razdoblju od 2012. do 2014.

godine…………………………………………………………………………………..41

Grafikon 11. Kretanje cijene skupljanja i pročišćavanja otpadnih voda za kućanstva u

razdoblju od 2012. do 2014. godine………………………………………………...….42

POPIS SHEMA

Shema 1. Institucionalni okvir upravljanja vodama u Republici Hrvatskoj…...………11

Shema 2. Unutrašnja organizacija društva Vodovod Labin d.o.o…………..………….33

POPIS ZEMLJOVIDA

Zemljovid 1. Odnos između uslužnih područja i granica županija u Republici

Hrvatskoj……………………………………………………………………………….16

60