Irena Krijan

Olduvai

Olduvai gorge, klanac nalazi se u sjevernoj Tazaniji, a to je područje divljine, prekriven livadama i šumama gdje borave i različite egzotične životinje kao što su žirafe, slonovi itd, a to je područje poznato pod nazivom Serengeti plain. To je zapravo ravnica koja se proteže od sjeverne Tanzanije do jugozapadne Kenije, te je upravo tu bila prisutna najveća migracija kopnenih sisavaca.

Tlo i planine se sastoje od različitih geoloških sedimenata, vulkanskih materijala, pepela i lave. Prije2 milijuna godina, to je područje dobilo oblik okruglog bazena, okružen različitim vulkanskim planinama. Aktivni vulkani su napunili zrak pepelom i prekrili zemlju rastopljenom, izlivenom lavom koja se stvrdnula te je to sve skupa oblikovalo novo kamenje. S vremenom se u tom bazenu nakupljala kišnica, formirajući jezera i močvare početkom pleistocena. Mulj i pjesak, nošeni vodom, nataložili su se u jezerima što je ili raslo ili potpuno nestalo tijekom vremena, kako su oborinske vode varirale s promjenom klime.Duž obale jezera, različite životinje i stvorenja su tijekom ranog pleistocena u istočnoj Africi pronalazili hranu, razmnožavali se te isto tako tamo i umrli. Povremeno su njihove kosti bile zakopane ili sačuvane u akumulirajućim slojevima sedimenta. Tako je upravo to bogatstvo okoliša obale jezera predstavljeno mnoštvom fosilnih nalaza kostiju životinja, npr antilopa, velikih bizona, divljih ovaca, krokodila, različitih vrsta riba ali i peradi. Kako su se nakupljali slojevi lave i pepela, taložili su se na dnu jezera te su se nastavili razvijati sve dok bazen nije postao razmjerna ravnina, odnosno danas poznata Serengeti plain.Prije 200 000 godina, na tome je području zabilježena serija potresa i različitih vulkanskih aktivnosti. Otvorila se pukotina na površini, a sezonske bujice su erodirale i stvorile vododerinu u slojevima sedimenta. Tako je nastao klanac dug 40 km i 100m širok koji se vijuga od vrha Serengeti plaina kroz slojeve taloga.Klanac Olduvai gorge, jedan je od najpoznatijih prehistorijskih lokacija na svijetu. Svaki korak u klanac vraća nas 6000 godina unazad, dok je jedan od posljednjih slojeva datiran na 1.9mya. Možemo doslovno hodati kroz duboku prehistoriju sa slojem iznad sloja drevnih sedimenata koji dokumentiraju sekvencu drevnog okoliša, skupina životinja, kamene tehnologije i prehistorijskih hominina tijekom ranog i kasnog perioda kamenoga doba.

Impresivni klanac prvi je puta opisao entomolog Wilhelm Kattwinkel, dok je njemački prehistoričar Hans Reck vodio ekspedicije već od 1913.na tom području. Nakon već donekle istraženog područja, duž strmih strana klanaca, 2 arheologa, Louis i Mary Leakey, započeli su potragu za ostacima najranijih ljudi. Počevši 1931.godine, krenuli su s putovanjem od Nairobija. Nastavili su istraživanja svako ljeto te im se trud isplatio. Pronašli su primitivne kamene alatke u nižim slojevima Olduvai gorgea i bili su uvjereni da će isto tako pronaći i kosti, odnosno izrađivače tih alatki. No, to su postigli tek 1959., 28 godina nakon njihovog prvog posjeta. Nalaz su nazvali Zinjanthropus, a u to vrijeme su ga datirali na 1 milijun godina starosti ( no danas znamo da je star gotovo 2 mil godina). Time su započeli revoluciju, budući da je do tada najstariji poznati nalaz bio gotovo upola mlađi a lociran na Javi. Na taj način su potragu za prvim ljudima doveli u Afriku i u epohu pliocena. Njihov pronalazak je doveo do većeg podržavanja njihovog istraživanja u Olduvaiu. Tako su uz pomoć financiranja uspjeli istražiti veće područje klanca u 2 godine nego što su uspjeli u prethodnih 20, te su pronašli još više

fosila i seriju arheoloških lokaliteta. Obitelj Leakey je uspjela odrediti prehistorijsku sekvencu sa kronološkom kontrolom.

Tako imamo BED ( naslage, talozi, slojevi ) I,II, III i IV.

BED I počinje 1.8mya kojemu pripadaju olduvajska nalazišta kamenih alatki i fosili hominina Australopithecus ( Zinjanthropus ) boisei i Homo habilis.FLK Zinj, odnosno Zinjanthropus nalazište, jedno je od najbogatijih nalazišta ikada na Olduvaiju. Pronađeno je više od 2000 kamenih artefakata i 3500 fosila životinjskih kostiju. 1000 kostiju koji se mogu taksonomski svrstati, od kojih je su 90% kosti većih sisavaca

BED II pripisuje se razdoblju od 1.7mya, a pripadaju mu olduvajska nalazišta koji sadrži veliki omjer prerađenih dijelova kamenih alatki i sferoida. Mary Leaky naziva to razvijenim Oldovanom, te smatra to usavršavanjem BED I oldovanske tehnologije. Također tome razdoblju pripadaju pronađeni fosili kostiju Homo erectusa/ergastera.

BED III i IV slojevi su slojevi ašelejna i razvijenog oldovana.Istraživanja su bila multidisciplinarna, pri čemu možemo navesti samo neke discipline kao što su geologija, paleoekologija, ekoarhelogija i mnoge druge.

Oldovanska industrija započinje 2.5mya. od 1.5mya pa na dalje se pronalaze veće alatke, različite ručne sjekire, motike i slično. Između 2.5 i 1. 5 mya pronađeni su različiti robusni i gracilni australopitecini. Postavlja se pitanje jesu li ti prvi rani hominini imali mogućnost izrađivanja tih alatki. Smatra se da današnji moderni čovjekoliki majmuni imaju potrebni kognitivni i biomehanički kapacitet za izradu i korištenje kamenih alatki, te su proveli istraživanje na čimpanzama. Kanzi, veliki mužjak i Panbanisha, njegova polusestra. Učili su ih kako usitniti kamen i proizvesti oštre bridove od kamena za rezanje konopa i najbitnije, i za korištenje dolaska do hrane. Uspjeli su reducirati kamen, naoštiriti ga kako bi ga mogli koristiti, i time uvelike podsjetili na oldovanske alatke. No detaljnije analize su pokazale da alatke iz ranog Oldovana, iz Gone, Etiopije više podsjeća na kamene artefakte koje su izradili moderni ljudi nego čovjekoliki majmuni. Tako dolazimo do primjera Australopithecus garhija, koji je bio sposobniji da reducira oblutke i napravi ih oštirijima budući da je imao bolje biomehaničke i kognitivne sposobnosti od modernih majmuna u Africi. Najstariji arheološki nalaz nalazi se u Istočnoj Africi a datiran je na 2.5mya, iako je imao primitivnije karakteristike, kao npr mali kranijalni kapacitet i velike zube, bio je navjerojatnije proizvođač alatki ranog oldovana, budući da su pored njegovih nalaza kostiju pronađene kosti životinja koje su na sebi imale porezotine. No nažalost, nisu pronađeni kameni artefakti koji bi služili kao dokaz tome.Rod Homo je imao veći kranijalni kapacitet od prethodnika Australopithecusa, reduciranu mandibulu i prednje zube, tako da je biologiju zamjenio tehnologijom, budući da više nije bio u stanju koristiti kandže ili zube za svoje potrebe.

U nižim slojevima Olduvaija su pronašli različite kamene artefakte, te je tako Olduvai osigurao prvu jasnu dokumentaciju da su se primitivne kamene alatke i kosti ranih hominina pojavile u istom trenutku geološke prošlosti. Pronašli su preko 70 prehistorijskih lokaliteta sa kamenjem i kostima. 10 od njih predstavljaju područja gdje su rani homini živjeli, proizvodili i koristili alatke. Među različitim kamenim latakama pronašli su i nepromijenjeno kamenje koje su možda koristili kao nakovanj ili za neke druge namjere. Ostalo kamenje je namjerno bilo obrađeno drugim kamenjem da bi se oblikovalo i da bi se izradile alatke. Kameni artefakti imali su jake i oštre rubove, a služili su za rezanje

i to za vrstu koja nije imala dovoljno oštre zube illi kandže kojima bi se mogla služiti.Materijali za te artefakte su bili donešeni iz kamenitih uzvisina koji su čak bili udaljeni i do 10 km. Sirove materijale su birali na temelju specifičnih značajki. Tako je npr sitno zrnati kamen služio za izradu malih alatki. Izrađivali su različite sjeckalice, sferoide i discoide. Stvarali su ih trganjem, udaranjem sitnih dijelova kamena od okruglog oblutka. Oštri oblutci bili su veličine teniskih loptica. Otkrhotine od oblutaka koje su otpale, također su bile oštrih bridova te su ih vrlo vjerojatno isto tako koristili.

Jedan od mnogobrojnih olduvajskih lokaliteta sadrži velik broj slomljenih i fragmentiranih kostiju, zajedno s kamenim alatkama. Mnogo fragmenata kostiju pronađeno je na području velikom 5x10 metara, sa praznom zonom oko toga područja,široko također nekoliko metara. Pretpostavlja se da je riječ o nekoj trnovitoj živici ili barikadi koja je štitila naseljenike toga područja.

Na drugoj lokaciji pronađeno je nekoliko stotina kamenja posloženih u kružnom obliku, koji su okruženi kostima životinja, no razlog tome ostao je nepoznat, budući da tada još nije bilo dokazano jesu li homini ubijali velike životinje poput antilopa ili slonova, no zasigurno su skupljali njihove kosti.

Nadalje, imamo lokalitet koji je poznat po tome što ga se smatra mjestom ubijanja životinja, FLK North. Kosti slona su ležale razasute po zemlji zajedno s kamenim artefaktima. Smatra se da bi slon bio pretežak za pomicanje i najvjerojatno je bio zaklan na mjestu gdje je umro, i to okružen različitim kamenim alatkama. Pronađene su porezotine na kostima slona što pokazuje upotrebu sitnih oštrih ostataka, otkrhotina kamenja za skidanje mesa s kostiju.