olimpijada 2008.09 [1]jgiu

12 mali koncil - MAK

Sin Petra BernardoneaSin Petra BernardoneaU povijest ulazi s imenom grada. Franjo

je nezamisliv bez Asiza, a Asiz jedva postoji bez njega. Ne znamo točno kad se rodio. Općenito se dr�i da je rođen potkraj 1181. ili početkom 1182. godine. Godina 1181. prihvaćena je kao godina Franjina rođenja. Franjini preci nisu iz Asiza. Petar, sin Ber-nardonea, Franjin otac, o�enio je plemki-nju, �to je uvjerljiv dokaz da je bio bogat. Nije ba� moguće utvrditi odakle mu je bila �ena, koja je u povijest u�la s imenom Pika. Je li bila Francuskinja? Moguće, jer je trgo-vac Petar često odlazio na sajmove u ju�nu Francusku. Majka je dala svojemu djetetu ime Ivan, ali ga je otac nazvao Francesco (Francuzić), �to je veoma neuobičajeno ime u Italiji onoga vremena. Ili su ga mo�da tako nazvali njegovi drugovi, zato jer se pona�ao kao gizdelin s vlastelinskoga francuskoga dvora? Tako se i oblačio. Volio je i dobro go-vorio stari provansalski govor, jezik bogate trubadurske knji�evnosti, �to je naučio na putovanjima s ocem po Francuskoj.

Kr�ten je u asi�koj katedrali posvećenoj mučeniku RuÞ nu. O njegovoj ranoj mla-dosti ne znamo gotovo ni�ta. Ni njemu ni ocu nije bilo do toga da zavr�i visoke �kole. Pisati, čitati i ne�to latinskoga naučio je od svećenika nastanjenih uz obli�nju crkvicu svetoga Jurja. Neki nagađaju da je učio kod asi�kih benediktinaca, a drugi da mu je bio učitelj Aleksandar iz Foligna. To doi-sta nije pouzdano, a Franjo je radije bora-vio u očevoj trgovini i na asi�kim ulicama nego u �koli.

Sin bogatog trgovca i sjajan mladić �eli postati slavni vitez. Ali dogodilo se ne�to neobičnoga� Jesen je godine 1205. Franjo

ima malo vi�e od dvadeset godina i prolazi duboku nutarnju krizu: ne zna vi�e koji smi-sao dati svojemu �ivotu. Rad i očev novac ga vi�e ne zanimaju. Njegovi snovi o veličini, sru�ili su se kao kula od karata. �tovi�e, za vrijeme su�anjstva u Perugi, njegovo zdrav-lje je naru�eno. Jedno ga pitanje ne napu-�ta: �Gospodine, �to �eli� da ja učinim?�

Glas s kri�aGlas s kri�aNo vratimo se na početak obraćenja.

Godine 1205. Franjo hodočasti na grob sv. Petra. Papa je u Lateranu. Franjo ide u Rim jo� u civilnom odijelu. Nosi sa sobom dosta novca. Prema biograÞ ma bio je do-sta pobo�an sv. Petru i Pavlu. Baca novac prosjacima. Oblači njihovo odijelo i prosi. Tada je imao prvo iskustvo siromaha, koji-ma je sutra�njica nesigurna, i mo�da je to klica njegova poziva na siroma�tvo.

Godine 1206. glas s kri�a u Svetom Damjanu čini se da ga stavlja pred pita-nje kako biti istinski kr�ćanin u stvarnoj Crkvi. Jednoga dana Raspeti, kojemu se je obraćao u molitvi i prema kojemu je upirao pogled, izdat će mu zapovijed: �Idi i popravi moju kuću!� Raspeti je poslao Franju da popravi njegovu Crkvu. Franjo odmah daje novac prezbiteru da kupi ulje za svjetiljku. Takvo pona�anje tipično je za svakog obraćenika i ima kao pretpostav-ku sigurno uvjerenje da je Crkva, barem u samoj sebi, u savr�enom skladu s istinom. Franjo Kristove riječi shvaća doslovno i po-pravlja crkvicu sv. Damjana, koja se stvar-no uru�avala. Poslije te, popravio je jo� dvije crkvice. Tek tada mu dolazi u pamet da se Kristova zapovijed odnosila na �ivu kuću, na ljude, koji su �iva Crkva.

Susret s gubavcem prodrmao je dubo-ko Franju i učinio ga je nesigurnim. Bio je u tra�enju novog oblika �ivota i s tom naka-nom neprestano je molio u crkvici svetog Damjana: �Svevi�nji, slavni Bo�e, prosvi-jetli tamu mog srca i podaj mi ispravnu vjeru, sigurno ufanje i savr�enu ljubav, smisao i spoznaju. Gospodine, da izvr�im tvoju svetu i istinsku volju.�

Sin nebeskog OcaSin nebeskog OcaGodine 1207. prekida obiteljske veze i

izabire Oca nebeskoga. Na trgu, ispred ka-tedrale svetog RuÞ na, odvijao se poznati proces između oca i sina, Petra Bernardo-

Već su prvi �ivotopisi sv. Franju nazvali �novim čovjekom�, �čovjekom nadolazećeg doba�, ili �cvijetom koji je prerano procvao�. Da je sv. Franjo u svojoj posebnoj duhovnosti bio daleko ispred svojeg vremena, potvrđuje i na�e doba. Povijest je zapamtila njegov, onomu

vremenu pomalo �nestvaran� odnos prema Bogu, svim ljudima i svemu stvorenome. Kao da je proročki navijestio ono �to su te�nje na�ega svijeta: tra�enje osobnog odnosa s Bogom, ljubav prema prirodi, ljubav prema �ivotinjama, osjećaj za dru�tveno suosjećanje, �ivljenje istinske demokracije, poziv na sveopće bratstvo i pomirenje. Isto tako nam je prorokovao da su bla-gostanje, udobnost, vlasni�tvo, novac, egoizam, pogubni po moral. Prigodom 800. obljetnice usmenog odobrenja njegova načina �ivota �elimo posegnuti u pro�lost, da po njegovu primjeru oblikujemo vlastiti �novi identitet�, novi način promatranja Boga, sebe, svih i svega.

u daleko ispred svojeg vremena potvrđuje i na�e doba Povijest je zapamtila njegov onomuuli cvijetom koji je prerano procvao . Da je sv. Franjo u svojoj posebnoj duhovnosti bio eć su prvi �ivotopisi sv. Franju nazvali �novim čovjekom�, �čovjekom nadolazećeg doba�,ećli �cvijetom koji je prerano procvao� Da je sv Franjo u svojoj posebnoj duhovnosti bio

12_15FRANJO.indd 1212_15FRANJO.indd 12 22.8.2008 12:40:5422.8.2008 12:40:54

GRAĐA ZA VJERONAUČNU OLIMPIJADU 2009.

13mali koncil - MAK

Pi�e: fra Ante Čovo

nea i Franje. Otac je �elio povratiti novac koji je Franjo, po njegovu mi�ljenju, uza-lud tro�io i ponovno steći sina. Franjo se kao oblat sv. Damjana priziva na crkveni sud. Proces pred biskupom zavr�io je sa-svim drukčije negoli je to Petar zamislio. Franjo je odlučio promijeniti očinstvo. Sve �to je smatrao vlasni�tvom tjelesnog oca, ne samo novac nego i odjeću, osim jednog dijela, koji je bio kostrijet, vratio je ocu. Time se proglasio potpuno slobod-nim od tjelesnog oca. Nije vi�e �elio �ivjeti na očev račun. �Dosad sam govorio: �Oče Bernardone�, odsad ću govoriti: �Oče na� koji jesi na nebesima.�� Tako Franjo zapo-če svoj �ivot u siroma�tvu, povjeravajući se neuvjetovano nebeskomu Ocu. U tijeku procesa �elio je napustiti i sam grad, ali je brzo spoznao da mora ostati u Asizu. Tu će mnoge godine podnositi odbijanje, podrugivanje i progone, sve dok se sve ne promijeni u beskrajno obo�avanje.

Klara, koja je stanovala uz katedralu sv. RuÞ na, vjerojatno je bila svjedok tog događaja koji se vodio ispred vrata njezine kuće. Mo�da je taj događaj ostavio dubo-ke tragove na du�i mlade Klare.

Franjino obraćenje - Bo�je djeloFranjino obraćenje - Bo�je djeloFranjo, prije smrti, pi�e svoju oporu-

ku braći: odlučujući događaj i početak

njegova istinskoga �ivota bilo je njegovo obraćenje ili promjena puta. Činjenica da je pre�ao s pogrje�nog na pravi put, od nasljedovanja svijeta na nasljedovanje Krista, za Franju je najva�niji događaj nje-gova �ivota. Ono �to je radio prije za njega nema nikakve vrijednosti.

Radi se o klasičnom modelu evanđe-oskog obraćenja - metanoje ili radikalne promjene mentaliteta. Prelazak iz men-taliteta staroga čovjeka na onaj novoga čovjeka, stvorena od Boga u pravdi i sve-tosti. �Obucite se u novoga čovjeka koji je stvoren na sliku Bo�ju u istinskoj svetosti i pravednosti.� (Ef 4, 24)

Patnja njegova obraćenja tajna je koja nije nikomu povjerena. Pokornik iz Asiza je u stalnom stanju obraćenja. Njegov je �ivot u neprestanom uspoređivanju s riječ-ju Bo�jom i prilagođavanju toj riječi. Dva su evanđeoska teksta odigrala presudnu ulogu u njegovu �ivotu. Prvi je: �Ispunilo se vrijeme, blizu je Kraljevstvo Bo�je!� (Mk 1, 15), a drugi: �Tko hoće ići za mnom neka se odreče samoga sebe, neka svaki dan uzme svoj kri� i neka me slijedi.� (Lk 9, 23) Te Kristove riječi postaju �ivotni program novoga čovjeka koji �eli slijediti Krista i za�ivjeti njegov misterij. Franjo je uistinu vjerovao evanđelju, ozbiljno se odrekao sebe samoga, uzeo je bez kolebanja kri� svakodnevni i na taj je način u svemu bio suobličen siroma�nomu i raspetomu Kri-stu.

Bog na prvome mjestuFranjo je svjestan da je njegovo obra-

ćenje Bo�je djelo. Bogu pripada inicijativa. Franjo ne ističe samog sebe: �ja sam zapao u krizu�, �bio sam razočaran svjetovnim stvarima i osobnim neuspjesima�, �ja sam svjestan nedostataka i slabosti onda�nje Crkve�; ne govori o vlastitoj inicijativi da ju obnovi povratkom na evanđelje. U na�em se govoru neprestano stavljamo na prvo mjesto, bilo da se radi o grijehu bilo o obra-ćenju, uvijek smo usredotočeni na same sebe. On jednostavno govori: �Gospodin je dao meni.� Sličnih odjeljaka ima dosta: gubavci, način �ivota, vjera u Crkvu, vjera u svećenike, pozdrav, Pravilo. Bog je prota-gonist svega onoga �to je Franjo učinio, a Franjo je samo ponizan i nedostojan instru-ment u Bo�joj ruci. Gospodin je dao meni znači: sve ono �to jesam i �to imam - imam od Boga; sve ono �to smo ja i moja braća učinili - učinili smo po Bo�joj milosti.

Poziv i odgovorPoziv i odgovorNa� je Svetac svjestan da ga je Bog

pozvao. Bog Otac nas je izabrao u Kristu prije stvaranja svijeta �da budemo sve-ti i bez mane pred Bogom; u ljubavi nas predodredi da postanemo njegovi sinovi po Isusu Kristu� (Ef 1, 4 - 5). Među tim po-zvanima, po Bo�jem projektu, va�no mje-sto zauzima sv. Franjo. On nije znao tajne Bo�je planove, nije znao da Bog od njega �eli načiniti jednu od najkarizmatičnijih osobnosti kr�ćanstva. Znao je da ga Bog zove na misiju natovarenu odgovorno�ću. Kristove riječi s kri�a u crkvici sv. Damjana odjeknule su u njegovoj savjesti: �Franjo idi, popravi moju kuću, koja je, kako vidi�, sva u ru�evini.� Zato zaljubljenik u Raspe-toga moli Gospodina da mu pomogne da ga prosvijetli, da mu dadne ispravnu vjeru, sigurno ufanje i savr�enu ljubav. Prvo �to od Boga tra�i nov kr�ćanin jest dar triju bo-goslovnih krjeposti. Tra�i da �ivi u punom zajedni�tvu s Bogom da bi mogao izvr�iti ono �to Bog od njega tra�i.

Poziv na obraćenje - kao poseban Bo�ji dar - tra�i osoban odgovor. Zahvaćen pla-menom Bo�je ljubavi, Serafski Svetac ne oklijeva prihvatiti zapovijed o ljubavi pre-ma bli�njemu: �Ovo je moja zapovijed: lju-bite jedni druge kao �to sam ja vas ljubio.� (Iv 15, 12) Mjera ljubavi vi�e nije čovjek i njegova ljubav prema samomu sebi, nego Kristova ljubav prema čovjeku. Za Franju, evanđeoskoga čovjeka, nema sumnje da se odgovor na Bo�ju ljubav ostvaruje u lju-bavi prema bli�njemu. Bog je blizu, a da bi stigli do njega potrebno je zaustaviti se pokraj bli�njega.

Odgovor Pokornika iz Asiza, sličan oni-ma pozvanih velikana u Bibliji, mo�e se sa-�eti u jednu jedinu riječ: �Evo me.� Pozvan u ljubavi, odgovara slobodno u ljubavi. Mogao je odbiti dar obraćenja, mogao ga je prihvatiti s ograničenjem - kao �to ga ve-ćina nas prihvaća - no prihvaća ga potpuno, neposredno i radikalno. Na taj način čini, na izvjestan način, nasilje nad svojom jogu-nastom naravi. Franjino obraćenje nije mo-ralno obraćenje, od grijeha na milost, nego novo shvaćanje smisla �ivota i novo shvaća-nje Boga. Franjo je uvijek bio vjeran Bogu. Uvijek ga je tra�io. S jedne strane Franjino obraćenje bilo je djelo čudesne Gospodnje milosti, a s druge bilo je jo� čudesnije nje-govo prihvaćanje ponuđenog dara.

Franjo postaje sasvim drugi čovjek. Misli i djeluje na sasvim drugačiji način. U

e. Ojo,pov. pr

je od

Sve �to je sma

ej

v j

Franjo je o

GRAĐA GRAĐA

nea i Franjekoji je Franjlud tro�io i kao oblat svsud. Processvim drukčiFranjo je o

Franjo se odriče očeva bogatstva


14 mali koncil - MAK

potpunosti se prilagođuje evanđeoskom zahtjevu: �Činite dakle djela koja odgova-raju obraćenju.� (Lk 3, 8) Najdostojnije i najuvjerljivije djelo obraćenja jest zagrljaj gubavca i iskazivanje milosrđa istome. On, koji se bojao gube i to se ne srami priznati, upravo susret s gubavcem označuje kao svoj novi početak. Dva su razloga zbog kojih Franjo upravo taj događaj stavlja kao sredi�te svojeg obraćenja. To je pečat njegova obraćenja i poziva. Pečat koji ga obraća evanđelju i na poseban način no-voj zapovijedi. Za�to ne spominje susret s raspetim u crkvici sv. Damjana? Za�to ne spominje stigmate?

Prvi razlog treba tra�iti u sigurnosti na-do�la obraćenja, u promjeni mentaliteta: u Franji se primjećuje prijelaz od egoistič-ne osobe (jer gubavce čak nije mogao ni vidjeti) u altruističku osobu, koja ne samo da ih mo�e gledati nego i zagrliti i poljubi-ti. Biblijskim rječnikom to mo�emo izraziti ovako: Duh Sveti izlijevanjem svoje ljubavi preobrazio je staroga čovjeka - tjelesnoga, u novoga čovjeka - duhovnoga. Po Duhu Bo�jemu sin Bernardonea postaje sin Bo�-ji. U njegovoj du�i i savjesti ne caruje vi�e ljubav prema samomu sebi nego ljubav prema bratu čovjeku.

Drugi razlog zbog kojeg Franjo umeće taj događaj u svoju oporuku kao trenutak obraćenja jest ovaj: sigurnost da je u tom bratu zagrlio i poljubio Krista. Nedvojbene su riječi Evanđelja: �Bijah gladan i dadoste mi jesti, bijah �edan i napojiste me, bijah putnik i primiste me, bijah gol i obukoste me, bijah bolestan i pohodiste me, bijah

u tamnici i dođoste k meni (bijah gubavac i zagrliste me). Meni ste učinili koliko ste učinili jednome od ove moje najmanje braće.� (Mt 25, 35 - 36. 40).

Tijekom ostatka svojega �ivota ostat će vjeran svojemu obraćenju. Slast koju je Franjo do�ivio u zagrljaju gubavca otvara njegovo srce svima, svima onima koji su potrebni ljudske ljubavi. Svi oni mogu naći mjesto u njegovu srcu: siroma�ni, bolesni, isključeni iz dru�tva, čak i braća lopovi.

�Prvi susret� s evanđeljem�Prvi susret� s evanđeljemGodine 1208. ili 1209., jo� uvijek kao

vjernik laik, Franjo slu�a u poljskoj crkvici Porcijunkuli odlomak iz Matejeva evanđe-lja u kojem se ka�e da učenici ne trebaju sa sobom nositi ni zlato, ni srebro, ni dvije haljine, ni �tap, jer radnik zaslu�uje svoju plaću. Franjo tek djelomično shvaća smisao evanđeoskog teksta i tra�i od svećenika da mu ga protumači, kako bi izbjegao pogrje�-no shvaćanje subjektivnog tumačenja.

U danima 16. i 17. travnja 1209. Franji se pridru�uju bogat mladić Bernard da Quin-tavalle i crkveni pravnik Petar Cattani. Idu u crkvu sv. Nikole u Asizu. Mole Gospodina da im objavi �to trebaju činiti i tra�e od svećenika da im poka�e Evanđelje. Prema pripovijedanju Peruđinske legende sveće-nik je taj koji otvara Evanđelje. Međutim Čelanski pi�e da su oni sami otvarali Evan-đelje da bi od samoga Krista tra�ili savjet. Izabrana tri odlomka tri su vruća krumpira: �Hoće� li biti savr�en, idi, prodaj �to ima� i podaj siromasima pa će� imati blago na nebu.� (Mt 19, 21) �Ni�ta ne uzimajte na put: ni �tapa, ni torbe, ni kruha, ni srebra! I da niste imali vi�e od dvije haljine!� (Lk 9, 3) �Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj kri� i neka ide za mnom.� (Mt 16, 24) Ovaj čudni na-čin tra�enja savjeta u Evanđelju u tradiciji se naziva �odgovorima apostola�, ali se nije sviđao hijerarhiji, koja se osjećala ugro�enom u ulozi isključiva tumača Evan-đelja i vođenja savjesti. Čini se da su Fra-njo i drugovi uvjereni da se �dobri savjeti� mogu dobiti samo od Krista Evanđelja.

Franjo u evanđelju, kojemu se pribli�a-va bez institucionalnog posredni�tva, a, ipak, unutar Crkve, otkriva �religiozan� poziv, koji će u njemu zapaliti nadu slobo-de. On �eli biti poslu�an Crkvi, ali ne �eli biti ovisan. �eli �izmi�ljati� nove puteve ostvarenja evanđelja. To je odlučujući trenutak, ali i heretična mogućnost nje-

gova �ivotnog tra�enja. Istinski problem se sastoji u tome kako povijest spasenja izjednačiti sa istinom koja se navije�ta, ne tra�eći novu os istine. Samo se Krist mo�e staviti kao alternativa vjerskoj ustanovi.

Franjo je od 1206. do 1209. vjernik laik, koji poku�ava biti poslu�an i evanđelju i Crkvi. Nastoji biti �ovca� koja slu�a i pre-poznaje glas Dobrog Pastira. Podla�e se autoritetu biskupa. Priziva se na crkveni sud kao pobo�an oblat svetog Damjana, ali ne tra�i uvr�tavanje u hijerarhijsku učiteljsku strukturu Crkve. Godine 1207. prihvaća za�titu biskupa, ali kad ga neki razbojnici pitaju tko je on, odgovara da je Glasnik Velikoga Kralja.

�Vidljivi� propovjednik�Vidljivi� propovjednikFranjino propovijedanje bilo je, zapra-

vo, prijevod određenog stila �ivota �na riječi�. On nadasve �eli �ivjeti evanđelje i zatim �scenski�, vidljivo propovijedati ono �to �ivi. Ono �to �eli izbjeći, a to savjetuje i svojoj braći, jest da franjevačka evangeli-zacija treba biti i ostati opslu�ivanje evan-đelja, da se ne bi dogodilo da svi propovi-jedaju a da nitko ne prakticira evanđelje. Ideolo�ko sredi�te njegovih programa nije biskupska palača u Asizu, nego bijedan stančić u Rivotortu ili �umica oko Porcijun-kule. Franjo jo� nema dopu�tenje za pro-povijedanje narodu Bo�jemu, ali prolazeći gradovima i dvorcima �nukao je mu�karce i �ene da se boje i da ljube Stvoritelja neba i zemlje i da čine pokoru za svoje grijehe�. Franjo nije imao potrebu �naučiti� ono �to je navije�tao, jer je u sebi nosio dubo-ko iskustvo Boga. Imao je samo potrebu �dopusnice� da to mo�e činiti.

Godine 1209. nalazimo ga u Svetome Jurju kao �moralnog� i �pokorničkog� pro-povjednika. Institucija, Crkva, koristi ga kao karizmatski zanos. Ali on tra�i usklađivanje s Kristom, ne s onda�njom pastoralnom praksom. Franjo doista ne misli vezati se u slu�bi biskupije ili �upe, preko nekoga ka-nonskog oblika. On gleda na čitavo kr�ćan-stvo, �tovi�e na svijet, u skladu s evanđeo-skim poslanjem. Poput svetog Pavla, osjeća se izravno katehiziranim od Krista. Ali, kao i sveti Pavao, da ne bi trčao uzalud, tra�i od apostolskih prvaka ovjerovljenje.

U krilu CrkveU krilu CrkveFranjo čezne da bude vjeran Zaručniku

(Krist) i Zaručnici (Crkva), ali se neizbje�no treba sučeliti i s hijerarhijom i s crkvenom

Susret Franje i gubavca


GRAĐA ZA VJERONAUČNU OLIMPIJADU 2009.GRAĐA ZA VJERONAUČNU OLIMPIJADU 2009.

15mali koncil - MAK

strukturom. Ako bi Crkva bila u savr�enom skladu s evanđeljem, nitko ne bi govorio o �obnovama�. Ali svi govore o �obnovama�, dakle Crkva nije ono �to bi trebala biti. Čija je krivnja? Zasigurno ne islama, pa ni he-retika. Krivnja je isključivo onih koji vode �Bo�je stvari� posredstvom Pisma, kanona, obreda. Franjo �eli slu�iti evanđelje unutar Crkve, ali njegov odnos s hijerarhijom nji�e se unutar stalne i skrivene dramatičnosti. �Istina, obraćenje redovito čini čovjeka po-slu�nim i poučljivim učiteljstvu, ali obraće-nje svetog Franje ide mnogo vi�e i dublje. Godine 1209. ili 1210. Franjo odlazi u Rim da bi dobio odobrenje od Crkve, ali ne da bi u�ao u samu njezinu strukturu.

Crkva je godine 1215. na IV. lateran-skom koncilu izdala dekret u kojem nala-zimo zabranu osnivanja novih redova. Fra-njo ima u glavi objavu koja mu dolazi od samog Svevi�njega, a u d�epu oblik zajed-ničarskoga �ivota koji izbija iz evanđelja. Franjo je, ustvari, inovator koji �eli �ivjeti �prema obliku svetog evanđelja�. Crkva je na oprezu, jer je, na određen način, njegov stil �ivota već izra�en u crkvenim zakoni-ma. U početku prisustvujemo odbijanju koje je pod utjecajem prija�njih slučajeva. Papa Inocent III. je, između 1201. i 1210., priveo u krilo Crkve desno krilo valde�kog pokreta. Durado di Huesca, sa svojim kle-ricima, primljen je među propovjednike u antiheretičku funkciju. Siromasima iz Lio-na, 1210., koji su se jo� nazivali i siroma�ni Lombardi, dano je odobrenje pod uvjetom da se posvete antiheretičkom propovije-danju. Riječ je o neklericima i mogu pro-povijedati samo moralno, ne doktrinarno.

Franjo sti�e u rimsku kuriju prihvaćen tom ideolo�kom klimom. Jedan izvor, vrlo dobro informiran, obja�njava da je doveden pred papu, koji se tada nalazio u Lateranu. Kristov namjesnik �etao je terasom sv. Iva-na Lateranskog duboko zami�ljen. Zasigur-no je razmi�ljao o velikim političkim pita-njima koja su ga mučila, kad se nenadano pred njim pojavila osoba u nekoj pastirskoj odjeći. Brzo ga se rije�io, skoro ga potjerao. Ali iste noći usnuo je neobičan san. Sanjao je da se golema bazilika sv. Ivana, pretje-rano svinuta, oslanja prema nebu i kako se njezine kupole sagibaju kao prije potresa. U istom snu je vidio da ju jedan ljudski lik podupire poput �ive karijatide, a to je bio onaj pastir, lo�e odjeven, od kojeg se on bio okrenuo na terasi. Bio taj san činjenica ili legenda, on je zaista pravi simbol iskrene

jednostavnosti kojom je Franjo pridobio su-sretljivost i naklonost Rima. Franjo je osvo-jio Inocenta, ali i obratno. Nije se dogodio sukob, a mo�da bi se dogodio da je netko drugi bio papa. Inocent III., po mnogima je-dan od najvećih papa, nenadma�an je kao organizator, pravnik i političar. U osobnom �ivotu bio je asket. Veoma hrabar i veoma blag prema hereticima.

Potvrđena PravilaPotvrđena PravilaGuido, asi�ki biskup, koji se u isto vrije-

me nalazio u Rimu, ponovno se zauzeo za Franju. Susret je bio uzajamno iznenađe-nje i biskup se je duboko potresao. Bojao se da malena grupa �eli napusti Asiz. Ili se mo�da pitao za�to Franjo �eli dopu�te-nje propovijedanja od samoga pape, kad mu ga je on sam mogao dati? Franjo je međutim �elio u srcima svih ljudi otvoriti vrata Kristu. Za ostvarenje svojeg načina obnove nije mislio napustiti Asiz. Ono �to je bitno nije promjena mjesta, nego pro-mjena pogleda na svijet. Biskup se umirio kada je upoznao njihov plan te razveselio u Gospodinu obećav�i im da će ih savjeto-vati i da će im pomoći. Franjo se, ipak, boji za�tite koju nije tra�io i obuzima ga strah da će biti presađen u bilo koji postojeći red. Trenutak je veoma delikatan jer je u

pitanju vlastiti identitet. Pokreće se tada logika poznavanja i preporuka. Biskup Gui-do bio je u prijateljskom odnosu s kardina-lom Ivanom od sv. Pavla. Kontaktira s njim i opisuje mu �ivot tih �pokornika�: nema nikakve heretične prijevare koje bi se tre-balo bojati, na stranu poneko egzegetsko pretjerivanje nad evanđeoskim tekstovi-ma. Kardinal, prije nego je preuzeo ulogu posrednika kod pape, �elio je razgovarati s grupom ili barem samo s Franjom. On je osoba razborita i diskretna, koja olak�ava i ubla�ava pote�koće. Poku�ao je nagovo-riti Franju da prihvati mona�ki ili eremitski način �ivota. To je upravo ono �to je Fra-njo �elio izbjeći, jer je smatrao da ga takav način li�ava svake novosti i revolucionar-nih izlaza. Nije to bio savjet koji bi mogao opstati na Franjine molitve: aut Franciscus aut nihil (ili Franjo ili ni�ta).

Kardinalu nije ni�ta drugo preostalo doli da pokrene postupak pred papom. �tovi�e, on sam je bio taj koji je razrije�io čvor pote�koća. Njegova je argumentacija ostala famozna: ako je Franjino �pravilo� iznad ljudskih mogućnosti, tada je evan-đelje bez naslovnika, sljedbenika, budući da to �pravilo� kopira Evanđelje. Pravilo je potvrđeno usmeno. Potvrđivanjem Pravi-la papa im je dao mandat da propovijeda-

ju pokoru i svoj je braći laicima, koji su do�li sa slugom Bo�jim, dao načiniti malene tonzure (ostri�ena kosa na vrhu glave, kao znak pripadnosti stale�u), da bi mogli slobodno propovijedati riječ Bo�ju. Kao najvjerojatniji datum usmenog odobrenja Fra-njina načina �ivota uzima se 16. travnja 1209. godine. Legenda Trojice drugova pripovijeda da je upravo kardinal Ivan od svetog Pavla ishodio za Franju i za grupu tonzure, jer je �elio da sva dvana-estorica budu pridru�eni klerici-ma. Rimska kurija im nije mogla dati vi�e bez tra�enja podjarmlji-vanja nekomu kulturnom �ivo-topisu, tj. dodatnom studiranju. Franjo zapravo i nije �elio drugo da bi mogao slijediti svoj ideal u apsolutnoj slobodi. On je dakle �počasni klerik�, budući da nema nikakvog zapisa o primanju ni�ih redova poslije tonzure, koja kao

takva nije neki red nego obred koji prethodi redovima.tSan pape Inocenta III. u kojem Franjo podupire

nagnutu crkvu


Documents

olimpijada 2008.09 [1]jgiu