Roko Dobra

ONA JE MORE

(pjesme izabrala Ana Horvat)

Nevenka Macolić NAJLJEPŠI SAM

Roko Dobra / ONA JE MORE

HRVATSKA LJUBAVNA LIRIKA u izboru Ane Horvat

nakladnik VERGL

za nakladnika Zvonko Novosel

urednica Ana Horvat

2013.

Roko Dobra

ONA JE MORE

(pjesme izabrala Ana Horvat)

Nevenka Macolić NAJLJEPŠI SAM

7

PUSTIO SAM TE... Aleni Hrvoić

Pustio sam te, a ne znam još kako,

mada ti mrsih svilenkastu kosu;

pustio sam te, a grlih te jako,

mada si tek vlat u zlatnom otkosu.

Pustio sam te, a bilo je jasno

da se noć bliži i da se već mrači;

pustio sam te, a bilo je kasno

da te pronađu sustali tragači.

Pustio sam te, a nebo, gle, kišom,

sve ovo vrijeme, nemilo prijeti;

pustio sam te, a more, gle, krišom

potapa lađe čineć me umrijeti.

Pustio sam te, a ne znam još kada;

pustio sam te, a zavjesa - pada!

8

RUJ U PLAVOM Anki

u meni ćeš naći vedrinu iz snova

u meni ćeš otkrit snove o vedrini

samo ako li se navratiš iznova

diveći se sa mnom nebeskoj modrini

u meni ćeš čuti tihi let leptira

u meni ćeš vidjet leptire u letu

samo ako li se s radošću satira

znaš približit srcem i pčeli i cvijetu

u meni ćeš nazret plavetnilo noći

u meni ćeš doseć i noći plavetne

samo ako li se osmjeliš mi doći

samo ako li su naše duše sretne

il' ako smo sebi ni više ni manje

još jedino, avaj, rame za plakanje!

9

ONA I MORE „Hanibale, ona je more"

Igor Šipić

kad bi ko otočje što ih more grli

zagrlio srcem baršun njena struka

i kad bi mi ikad njen dah neumrli

dodirnuo duh moj kao Božja ruka

pristao bih biti zgaženi list cedra

val razbijen o hrid na kruništu pjene

razvlašteni brodar ispod neba vedra

samo da sam stalno sjena njene sjene

ostao bih tamo dok me se ne sjeti

sve do kraja svijeta dokle more seže

sve dotle ću čekat sve dotle ću htjeti

iskru njenog svjetla, mada tmine reže

jer more je ona, jer ona je more -

(kako već ti reče, pravedni Igore!)

10

IZAZVAN SJENAMA (sonetni vijenac)

I a ti zvijezdo moja prestat ćeš mi sjati ako mi te gavran crnim krilom skrije

i ako te zatim grakćuć bude zvati

u pustinji ovoj gdje gorčina zrije

hoćeš li odmrznut usne moje ledne

i ozarit tamne soneta mi zvuke

ili ću bit leptir što varci nasjedne

kad umjesto slavlja podvali mu muke

vječnost već su ruke prazne ogoljene

vječnost već je duša u pravednu gnjevu

na putu užasa zbog nade slomljene

da neće čut cvrčke u zanosnu pjevu

i da bi se moglo tu još svašta zbiti

ne htjedneš li sa mnom sve do groba biti

11

V cilj je moga puta samo kamen grubi

zbog čega mi srce i danas krvari

oplakanu ljubav nečastivi ubi

još u strahu drhte i bića i stvari

otkako su kiše istočile sjetu

duboku ko more plodeć ove rime

čađave od splina i bliske zlom cvijetu

(neka me i takve u okrilje prime)

ako li na vrijeme ne uspiješ doći

i rubine rujne donijet na usnama

uštap će od stida u nepovrat poći

a ja ću zaurlat: što će biti s nama?

znaš li išta o tom? reci nešto! slaži!

i nikoga nigdje da poraz ublaži

12

IX ali zašto sam te tako lijepu snio

izmučen sav bolom zbog kamene šutnje

i zašto sam kamen ja ganuti htio

dok vihori huje i gromovi tutnje

besmisla mog praha podno tvojih nogu

pa dubinu slutim u vrtlogu vira

ni anđele evo dozvati ne mogu

sve je bila igra pustolovna hira

sve je bilo moja sanjarija pusta

isteklo je vrijeme za plovidbe mašte

demoni mi straha zaledili usta

ramena ti tapšu samo ruke tašte

kada im zazvoni tvog ushita cijena

žuči puna čašo do dna ispijena

13

XII vjerujući da je duša opijena

mirisima voća što ti resi grane

ne znah da si došla svilom ovijena

uzburkati moje i noći i dane

bijah glupa riba u mreži tvog hira

što uzaman vabi daleka prostranstva

za me ovdje nema spokoja ni mira

zatočenik sad sam opustjela carstva

a jedino k meni anđeo moj smije

mada ga uporno Erinije prate

jer radosti nema gdje i patnje nije

kao ni proljeća gdje laste ne svrate

ali tebi znadem svejedno je za to

i med i žuč bje mi! što još reći na to?

14

SILAZAK U SEBE (sonetni vijenac)

I

s tvojim su tad glasom umirale ptice

u dubini mene u srcu gorčine

bez tebe su sveci i moje svetice

izdisali lament pod omčom tišine

i gaslo je sunce i purpur obzorja

bez tebe su vatre trnule na dlanu

kojima te grijah ispod hladna borja

a sada su evo i prijetnja jablanu

s tobom dan nestaje u rasprslu staklu

bez tebe noć biva i crnja od slutnje

sve smo dalje raja a sve bliži paklu

dok su moje pjesme glas napukle lutnje

bez tebe i nada posvema oklijeva

a usahle grane ostale bez pjeva

15

MAGISTRALE (silazak u sebe)

s tvojim su tad glasom umirale ptice

a usahle grane ostale bez pjeva nebo je u sivo tad bojilo lice

kad su me tješili arhanđeli gnjeva

osakaćen za san mjeseca u kosi

molio sam more da dozove jedra

bol nek kormilari i neka prkosi

ludom krdu vjetra dok kopita njedra

ali varljiv klokot dušu ne napaja

žednog kaplje zdravlja s vječnih izvorišta

ej, da si bar znala da nas zlo razdvaja

verige bi pukle onkraj uporišta

i tlapnje bi brže stizale do tebe

ćutim evo stoga - silazak u sebe

16

DALJINE (sonetni vijenac u akrostihu)

III

evo te čekam sred ove nizine,

spojen s tišinom na način pun čuda;

ona me laže, vjeruj mi, čim zine,

da nemaš više ti tražit me kuda.

a ti se javljaš dimnim signalima,

paleći kose mrtvih mi ljubavi

poput leptira, krhkih, po žalima,

dokle smo oprez da nam ne zaglavi

uštap suputnik u drhtavoj vodi,

i da vedri dan magla ne ugasi

na rubu nade, u prvoj im zgodi

kada se sretnu lađe i užasi

na putu kojim i ja u snu brodim,

nasljeđem težak, al' srebrnih vlasi...

17

ČUJEM TE, ANĐELE... Angeli

čujem te, anđele, prilaziš mi s vjetrom

još snenim od noći, još toplim od želje,

a rosne gle kapi sve blistaju spektrom

dok travu dotičeš unoseć veselje

u otočje bola silama pralijeka

ispod sivog neba od rođenja mora,

zarobljenog u snu ptica izdaleka,

kojih lepet slutim: zadnja ti je hora!

sve si bliža pjesmi, sve si bliža cvijetu,

mada jesen stablo, kiteć, obmanjuje;

svejedno otimam ovom grubom svijetu

još iskru mu svjetla u mraku oluje.

čujem te, anđele, i vidim u letu

kako hrliš duši što te očekuje ...

18

SONET ZA TAMARU (u akrostihu)

s tobom se dani i dok sunce spava

tamnim oblakom preko mu zjenica,

al’ tvoje nebo, puno dobrih ptica,

modrinu nudi da zablista java.

ametist kamen ukras je tvog lika,

ruža pred kim se i gorda postidi;

opijaš duhom, kao u etidi,

majstora slavnog sklad nebeskih slika.

šum mora slušam u tvom baršun-glasu,

odjekom kojeg zadivljuješ grudu;

lijepu te gledam u vijornu klasu,

evo, još uvijek, zahvalan usudu,

tebe što stvori u sretnome času

i anđela tvog u vremenu hudu;

ćutim: Rafael s Lili i s tobom sad su ...

19

NE DAJ VIOLINU Angeli

izronila kad si onog jednog trena

iz surova mora, između dva vala

violinu, jao, tad nisi dozvala

u rumeno jutro, a bila si žena

za žuđen let orna u notama ptica,

i bila si iskra što u krvi plane;

zaigrana srna i umilno lane,

a pratilja bje ti zvijezda repatica.

slušam tvoje srce u usnuloj luni

dok zvucima sjetnim violina svira

i dokle ih vjetri nose do uvira ...

ali, tek prah zvijezda nebo na nas truni

Partita for Solo Bachova kad plamti...

ne daj violinu mraku da je pamti,

nit' pauku da je paučinom kruni!

20

MAGISTRALE

a ti zvijezdo moja prestat ćeš mi sjati

ne htjedneš li sa mnom sve do groba biti

kad zastaju ptice kad im se ne jati

isto vjetri mogu s njima psinu zbiti

cilj je moga puta samo kamen grubi

i nikoga nigdje da poraz ublaži

bar da trak tvog sjaja sjajnošću je rubi

lakše bi mi bilo u dolini laži

ali zašto sam te tako lijepu snio

žuči puna čašo do dna ispijena

ej, čime te nisam sve tad zamijenio

vjerujući da je duša opijena

i med i žuč bje mi! što još reći na to?

ćutim u venama: rastače se zlato

22

Bilješka o pjesniku

Roko Dobra, pjesnik i prozaik, rođen je

1930. na otoku Žirju - umro je 2017.

godine u Zadru. Školovao se u Žirju i

Šibeniku, a u Zadru je diplomirao

hrvatski jezik s jugoslavenskim

književnostima i povijest umjetnosti.

Radio je kao ribar, činovnik u općini, urednik književnog

časopisa, novinar-književni kritičar i profesor hrvatskog jezika u

višim razredima osnovnih škola.

23

Objavljena pjesnička djela:

Zvijezde nad raskršćem, 1955.,

Vrisak krvi, 1961.,

Nakon brodoloma, 1969.,

Dozivanje mora, 1980.,

Upornost hodanja, 1984.,

Zadarska ogrlica, 1987.,

Zatočenik mora, 2003.,

Zlato moga praha, 2008. i

Dah sunca, 2010.

25

Kazalo PUSTIO SAM TE... 7

RUJ U PLAVOM 8

ONA I MORE 9

IZAZVAN SJENAMA 10

I 10

V 11

IX 12

XII 13

SILAZAK U SEBE 14

MAGISTRALE (SILAZAK U SEBE) 15

DALJINE 16

ČUJEM TE, ANĐELE... 17

SONET ZA TAMARU 18

NE DAJ VIOLINU 19

MAGISTRALE 20

BILJEŠKA O PJESNIKU 22

Roko Dobra ONA JE MORE

(pjesme izabrala Ana Horvat)

www.pjesnici-ane-horvat.net

HRVATSKA LJUBAVNA LIRIKA

nakladnik VERGL d.o.o.

Zagreb, Trpimirova 7

za nakladnika

Zvonko Novosel

urednica Ana Horvat

vinjeta Nevenka Macolić

Tehnička podrška i oblikovanje Valentina Viskov

e-mail anahorvat16@gmail.com

copyright Ó Ana Horvat i Nevenka Macolić

ISBN 978-953-7886-14-1