I. UVODNO O OPERATIVNOM MENADŽMENTU

RAZVOJ MENADŽMENTA KAO ZNANSTVENOG PODRUČJA

Poznate su tri teorije menadžmenta:

1. Klasičan pristup u odnosu na upravljanje radom i organizacijom;

2. Bihevioristički pristup u odnosu na upravljanje ljudima;

3. Management science pristup (MS) se odnosi na Operations Management (operacijski

menadžment)

Iako ta tri pristupa slijede kronološki, jedan drugoga ne zamjenjuju.

Pokušaj integracije tri teorije menadžmenta – pokušava se postići:

- sustavnim pristupom: Na organizaciju se gleda kao na skup dijelova koji su u međusobnim

vezama,

- slučajnim (contigency) pristupom: Ideja je da ne postoji najbolji pristup za planiranje,

organiziranje i kontroliranje.

Operacijski menadžment odnosi se na upravljanje onim poslovnim aktivnostima koje rezultiraju

poslovima ili uslugama.

Zašto je potreban operacijski menadžment?

- Prvi razlog leži u modernom pristupu poboljšanju posla koji u žarište stavlja optimalizaciju

poslovne proizvodne i uslužne prakse eliminiranjem gubitaka i uključivanjem ljudskog

čimbenika u procese transformacije,

- Drugi razlog je onaj koji danas potiče konkurentsku sposobnost na globalnom tržištu na

kojem nema opstanka bez najbolje kvalitete proizvoda ili usluge.

Poslovni uspjeh zavisi o tome može li se poduzeće simultano natjecati na četiri polja:

- fleksibilnosti

- efikasnost

- kvaliteta

- inovacija

Pojam operacijskog menadžmenta

Proizvodnja, financije i marketing mogu se izdvojiti kao temeljne poslovne funkcije. Njihovim

efikasnim upravljanjem. Provođenjem adekvatnih aktivnosti u procesu planiranja, organiziranja,

vođenja osoblja, kontroliranja i međusobnog koordiniranja poduzeće na najbolji način ostvaruje

svoju misiju, postavljene ciljeve i zadatke.

Njihov presjek je skup aktivnosti kojima se bavi operacijski menadžment.

FINANCIJE PROIZVODNJA

MARKETING

OPERACIJSKI

MENADŽMENT

Pojam operacijskog menadžmenta nije jednoznačno određen. Upotrebljavaju se različiti nazivi:

operacijski menadžment, proizvodni i operacijski menadžment, menadžment operacija, proizvodni

menadžment. Međusobno razlikovanje pojmova utemeljeno je na drugačijim poimanjima termina

proizvodnje i operacija.

Pojam operacijskog menadžmenta jedinstveno se upotrebljava za označavanje svih aktivnosti

proizvodnje dobara i usluga u bilo kojoj organizaciji:

- proizvodnoj ili neproizvodnoj,

- profitnoj ili neprofitnoj,

- javnoj ili privatnoj.

Strategijska uloga operacijskog menadžmenta

Poslovna strategija u svakom poslu temelji se na identificiranju tržištnih potreba – određuje prirodu

dobara ili usluga koje će se proizvoditi u okviru poslovnog plana.

Operacijske strategije izvode se iz poslovne strategije. Bave se izborom procesa pomoću kojih se

izrađuju proizvodi ili čini usluga, a istovremeno se brinu o infrastrukturi koja omogućava potrebnu

logistiku oko izrade i prodaje proizvoda.

Na njih treba gledati kao na mogućnost konkurentske prednosti, ne samo na oblik poboljšanja

programa kao što je to TQM. U današnjem konkurentskom tržištu nije dovoljno samo poboljšavati

operacije. Strategija s kojom se preživljava je ona s kojom se postaje i ostaje bolji od konkurenata.

Upravo u identificiranju jakih točaka koje su povezane s proizvodnjom proizvda ili davanja usluga

koje tvore konkurentsku bazu za poslovanje, a da se bi osiguralo preživljavanje leži najvažniji

doprinos operacijskog menadžera poslovnoj strategiji.

U obzir treba uzeti četiri specifična čimbenika:

- kvaliteta – mjerena u kategoriji svojstva proizvoda,

- efektivnost troškova – mjerena u kategoriji niskih jediničnih troškova,

- poduzdanost – mjerena kategorijom točnosti isporuke narudžbe,

- fleksibilnost – brza reakcija na promjene outputa, specifikacije proizvoda ili realizacije novog

proizvoda

U širem smislu ovi čimbenici određuju okruženje u kojem djeluje operacijski menadžment, kao i

ciljeve operacijskog menadžmenta.

Operacijska politika – definira se kao skup linija vodilja za izvršenje i kontrolu temeljenu na

operacijskoj strategiji koja određuje propisanu prihvaćenu akciju u okviru operacijske funkcije s

ciljem postizanja kontinutiteta, konzistentnosti i integracije. Rezultat toga je da su odluke

operacijskog menadžmenta usredotočene na postizanje suglasnosti u planiranju poslovanja s

doprinosima operacijske funkcije u kreiranju konkurentske baze.

Proizvodni sustav i njegovo okruženje

Proizvodni sustav poduzeća u međusobnoj je korelaciji sa svim ostalim organizacijskim segmentima

poduzeća, ali na njega u većem ili manjem obujmu djeluju i brojni vanjski čimbenici. Zadatak je

operacijskog menadžera upravljanje proizvodnim sustavom, neovisno o tome nastaju li u njemu kao

krajnji rezultat proizvodni usluge. Odnos proizvodnog menadžmenta i endogenih i egzogenih

čimbenika može se prikazati na način kao na slici.

MODEL PROIZVODNOG SUSTAVA

odluke

povratna veza

Proizvodnja se definira kao proces transformacije raznovrsnih inputa u korisne outpute. Iz takvog

određenja može se zaključiti da proizvodni sustav, u svome temeljitom obliku, sačinjavaju tri

komponente: inputi, procesi transformacije i outputi, ali pored njih još i operacijski menadžer sa

svojim odlukama te povratna veza koja mora funkcionirati u svakom dijelu proizvodnog procesa.

EKONOMSKI UVJETI DRŽAVNA REGULACIJA KONKURENCIJA TEHNOLOGIJA

FINANCIJE MARKETING TRANSPORT INŽENJERING

NABAVA

RAČUNOVODSTVO PODUZEĆE (UNUTARNJI

ČIMBENICI)

OSOBLJE

ISTRAŽIVANJE I

RAZVOJ

PROIZVODNI SUSTAV

OKRUŽENJE (VANJSKI ČIMBENICI)

INPUTI:

materijal,

oprema,

kapital,

osoblje,

informacije

PROCES TRANSFORMACIJE

proizvodne operacije,

uslužne operacije

OUTPUTI:

proizvodi ,

usluge

MENADŽERI

Inputi – Ulazne komponente sustava koje se namjeravaju transformirati u željene outpute. Mogu se

pojaviti u raznovrsnim oblicima, ovisno o vrsti organizacije i njezinoj poslovnoj orijentaciji.

Proces transformacije – Inputi se mijenjaju u outpute. Postupcima koji se pri tome koriste dodaje se

ulaznim komponentama određena vrijdnost promjenom kojazadire u strukturu inputa i povećava mu

vrijednost, a može biti:

- fizička – npr. pretvaranje kruha u brašno,

- senzualna – zagrijavanje hladne prostorije,

- psihološka – npr. stjecanje fakultetske diplome,

- transportom – budući da na udaljenijim mjestima neko dobro ili usluga može vrijediti više

(npr. kada je proizvod skuplji u inozemstvu nego u zemlji)

- skladištenjem – odnosno povlačenjem robe iz prometa i čekanjem da potražnja za njom

naraste

- pomnim uvidom što se može primjeniti na nešto što posjedujemo, planiramo koristiti ili pak

nabaviti (npr. važeća garanacija za kupljeni proizvod koji se pokvario ponovno mu vraća dio

vrijednosti).

Outputi – Outpute kao rezultate, odnosno izlaze iz procesa konverzije čine određeni proizvodi i

usluge.

PRODUKTIVNOST I OPERACIJSKI MENADŽEMENT

Stvaranje proizvoda i usluga zahtjeva promjenu ulaznih resursa u izlazne proizvode i usluge. Što

se efikasnije izvrši promjena to smo produktivniji i više vrijednosti dodajemo proizvodu ili usluzi.

Efektivno – ostvariti namjeravane rezultate,

Efikasno – ispuniti ciljeve za minimumom resursa,

Produktivnost – odnos outputa i inputa,

Produktivnost =

Poboljšati produktivnost znaći poboljšati efikasnost. Povećanje produktivnosti jedna je od

glavnih zadaća operacijskog menadžmenta.

Produktivnost je relativna mjera te da bi imala smisla mora se uspoređivati s nečim:

- poduzeće se može uspoređivati sa sebi sličnima unutar svoje vlastite industrije

- poduzeće može uspoređivati svoju vlastitu produktivnost za različite vremenske periode.

Produktivnost se može mjeriti i preko različitih mjera produktivnosti:

- Parcijalne mjere produktivnosti – koristimo ako nas zanima omjer outputa i samo nekih

inputa

- Multifaktorske mjere produktivnosti – koristimo ako nas zanima omjer outputa i grupe

inputa. Karakteristično je da se sve izražava u novcu.

- Ukupne mjere produktivnost – koristimo ako nas zanima omjer outputa i svih uloženih

inputa.

Za parcijale i multifaktorske nije uvijek nužno koristiti ukupni output – odbićno se odabiru mjere

produktivnosti za neki specifični input ili output koji se želi poboljšati.

Parcijalne mjere produktivnosti:

output/rad output/kapital output/materijal output/energija

Multifaktorske mjere produktivnosti

output/ rad + kapital + materijal ili output/rad + kapital + energija

Ukupne mjere produktivnosti

output/input ili proizvedeni proizvodi i usluge/svi upotrebljeni resursi

Klasifikacija odluka i aktivnosti operacijskog menadžera

1. PRVI TIP ODLUKE (planiranje proizvoda, procesa i objekata):

Aktivnosti i sadržaj:

- operacijske strategije – razvoj dugoročnog proizvodnog plana, uključujući i oblikovanje

proizvoda i procesa;

- alociranje nedovoljnih resursa prema strategijskim alternativama – planiranje optimalne

distribucije nedovoljnih resursa između proizvodnih linija ili poslovnih jedinica

- dugoročno planiranje kapaciteta i lokacije objekta – odgovor na pitanje koliko i gdje

proizvoditi s obzirom na kapacitete

- lociranje objekata – planiranje razmještaja objekata

2. DRUGI TIP ODLUKE (planiranje proizvodnje kako bi se zadovoljila potražnja)

- sustav planiranja proizvodnje – agregatno planiranje i glavni proizvodni plan

- nezavisni sustav zaliha – planiranje i kontrola zaliha gotovih proizvoda

- sustav planiranja zahtijevanih resursa – planiranje zahtijevanih materijala i kapaciteta i just-

in-time metode

- planiranje i kontrola proizvoda za prodaju – kratkoročne odluke o tome što i kada

proizvoditi u svakom radnom centru

- upravljanje materijalom i nabavom – upravljanje svim čimbenicima sustava materijala

3. TREĆI TIP ODLUKA: (planiranje i kontrola operacija)

- radnici i produktivnost – planiranje efektivne i efikasne uporabe ljudskih resursa u

operacijama

- potpuna kontrola kvalitete – planiranje i kontrola kvalitete proizvoda i usluga

- planiranje i kontroliranje projekata – planiranje i kontroliranje projekata

- upravljanje održavanje pouzdanošću – planiranje i održavanje strojeva i objekata

proizvodnje

OPTIMALIZACIJA RESURSA

Proces rješavanja problema može se podijeliti na tri dijela:

1. Formulacija problema – razvoj modela,

2. Rješavanje problema,

3. Interpretacija dobivenih rezultata.

Za menadžera je od najveće važnosti prepoznavanje problema (1), te tumačenje i primjena rezultata

(3), dok se samo rješavanje prepušta stručnjacima specijaliziranima za OR/MS.

No, i za samu formulaciju problema, kao i interpretaciju, potrebno je barem osnovno poznavanje

matematičkih metoda i modela operacijskih istraživanja

MODELI I METODE OI/MS

II. PREDVIĐANJE POTRAŽNJE

Što je predviđanje?

Svakoga dana menadžeri donose odluke bez obzira što ne znaju što će se dogoditi u budućnosti:

- naručuju zalihe bez znanja kakva će biti prodaja,

- kupuju novu opremu usprkos neizvjesnosti potražnje za proizvodom,

- investiraju sredstva u nove objekte bez znanja o budućoj dobiti poduzeća

Izrada dobrih prognoza budućnosti svrha je predviđanja i glavni input za planiranje. Dobre prognoze

ključni su dio efikasnih proizvodnih i uslužnih operacija. Predviđanje je umjetnost, ali i znanost o

predviđaju budućih događaja.

Predviđanje može biti:

- primjena povijesnih podataka i njihovo projektiranje u budućnost koristeći neki matematički

model,

- subjektivna procjena ili intuitivna pretpostavka,

- Kombinacija metoda.

Nema univerzalnog prognostičkog modela koji bi vrijedio za sve. Ono što najbolje funkcionira u

jednoj industriji, u jednim okolnostima može napraviti potpuni kaos u drugoj industriji.

Postoje ograničenja u vezi sa očekivanjima od prognoza:

- one su rijetko, ili nikad perfektne,

- skupe su i vremenski zahtjevne.

Niti jedno ozbiljno poduzeće ne može po principu ''što bude'', a onda se izvlačiti iz situacije ->

efektivno planiranje (i kratkoročno i dugoročno).

Predviđanja, a tako kasnije i planovi, kategoriziraju se prema vremenskom horizontu za koji se vrši

prognoza. Općenito postoje tri kategorije:

- kratkoročna prognoza – razdoblje od maksimalno godine dana – najčešće su kraće od 3

mjeseca (planiranje nabave materijala, vremensko planiranje poslova, planiranje

zapošljavanja, pridruživanje poslova, planiranje razine proizvodnje).

- srednjeročne prognoze – razoblje od 3 mjeseca do 3 godine (plan marketinških aktivnosti,

planiranje proizvodnje i budžeta, financijski planovi, analiza različitih operativnih planova).

- dugoročne prognoze – razdoblje od više od 3 godine unaprijed (razvoj novog proizvoda,

kapitalne investicije, otvaranje i proširenje lokacije, istraživanje i razvoj).

ZAJEDNIČKE KARAKTERISTIKE METODA PROGNOZIRANJA:

- Većina prognostičkih sustava uključuje pretpostavku stabilnosti sustava – pretpostavljaju da

će isti uzročni sutav koji je postojao u prošlosti postojati u budućnosti. Zbog toga poduzeća

često rade pogrešku da jednom kada implementiraju prognostički sustav više ne prate

greške prognoze - što je krivo, budući da se prognoze moraju stalno provjeravati,

- prognoze su rijetko perfektne – aktualni rezultati obično se razlikuju od predviđenih

vrijednosti. Budući da nismo u mogućnosti predvidjeti precizno koliko će često jedan veliki

broj srodnih čimbenika ometati varijable o kojima se radi, kao i postojanje slučajnjosti

spriječava savršenu prognozu. Uvijek treba ostaviti prostora za greške.

- Prognoza za grupu proizvoda točnija je nego za pojedini proizvod – greške prognoze

između proizvoda unutar grupe obično imaju poništavajući učinak. Prilike za grupiranje

proizvoda mogu se pojaviti ako se dijelovi ili sirovine koriste za više proizvoda ili ako usluge

traži veći broj nezavisnih izvora.

- točnost prognoze se smanjuje kako se povećava vremensko razdoblje na koje se prognoza

odnosi – kratkoročna prognoza se suočava sa manje neizvjesnosti od duge pa se zbog toga i

smatra točnijom.

KORACI U PROCESU PROGNOZIRANJA POTRAŽNJE:

- odrediti svrhu prognoze (je li to prodaja, proizvodnja ili sl.) te kada će biti potrebna –

upućuje na razinu potrebnih pojedinosti u prognozi, količini izvora (radna snaga,

kompjutersko vrijeme, novac) koji se mogu pravdati te razina potrebne točnosti.

- ustanoviti vremensko razdoblje koje prognoza mora pokriti – potrebno je uzeti u obzir da

točnost opada što se vremensko razdoblje produžuje.

- izabrati metodu prognoziranja

- prikupiti i analizirati prikladne podatke te pripremiti prognozu – identificirati svaku

pretpostavku koja je vezana uz pripremu i korištenje prognoze

- promatrani prognozu kako bi se vidjelo odvija li se na zadovoljavajući način – ako ne,

preispitati metodu, pretpostavke, točnost podataka, itd. Modificirati ako je potrebno te

pripremiti novu verziju prognoze.

PRISTUPI PREDVIĐANJU

Postoje dva osnovna pristupa : kvalitativni i kvantitativni

KVALITATIVNI PRISTUP – nedostatak podataka, oslanjanje na intuiciju, emocije, iskustvo

prognostičara, koriste se obično za predviđanje novih proizvoda, tehnologiju.

KVANTITATIVNI PRISTUP – postojanje povijesnih podataka, koriste matematičke metode, koriste se

kada je situacija stabilna.

PREGLED KVALITATIVNIH METODA

Mišljenje stručnjaka – uključjuje grupu starijih vrhovnih menadžera, kombiniraju menadžerske

metode i kvantitativne prognoze. Donose zajedničko mišljenje, tj. mora se postići konsenzus.

Delphi metoda – Uključuje grupu stručnjaka koji ne moraju biti iz jednog poduzeća. Stručnjaci ne

komuniciraju međusobno, već jedna osoba skuplja njihova mišljenja. Mišljanje koja se znatno

razlikuju šalju se u drugi krug te se postupak nastavlja dok se ne dobije relativno stabilna prognoza.

Prognoze prodaje – Trgovački putnici daju procjene prodaje sljedećeg prognostičkog perioda –

smatra se da su oni najbliže kupcu pa tim imaju i najtočnije informacije. Zbog kompenzacijskog

sustava koji je uobičajen kod prodajnog osoblja zna često doći do namjernog iskrivljavanja podataka

kako bi se postigle kompenzacijske kvote.

Istraživanje tržišta – Oslanja se na mišljenje kupaca ili potencijalnih novih kupaca o njihovoj budućoj

kupovini. Koristi se za prognoziranje potražnje, pogotovo za novim proizvodima. Obično budu

optimističnije nego što kasnije potvrdi prodaja.

PREGLED KVANTITATIVNIH METODA (modeli vremenskih serija i asocijativni modeli)

Modeli vremenskih serija

Baziraju se na pretpostavci da je budućnost funkcija prošlosti. Gledaju što se događalo u jendom

periodu vremena te koriste seriju podataka iz prošlosti da bi prognozirali budućnost.

Modeli vremenskih serija:

- naivna metoda

- pomićni prosjeci

- eksponencijalno izjednačavanje

Npr. ako se želi vidjeti kakva će biti potražnja za sladoledom u 2013. godini, potrebno je uzeti

podatke od ljeta 2012. i 2011. godine i predviditi potražnju za sladoledom u 2013.

Asocijativni modeli

Modeli koji određuju vezu između parametara. To je: regresija.

Npr. na temelju podataka o izdacima za marketing i temperaturi okoline, moguće je prognozirati

kakva će biti potražnja za sladoledom.

Metode vremenskih serija

Metode vremenskih serija zasnivaju se na nizu podataka koji su podjednako razmaknuti u vremenu –

dnevni, tjedni, mjesečni. Predviđanje vremenske serije podataka pretpostavlja da se buduće

vrijednosti prognoziraju isključivo povijesnim podacima te da drugi promjenjivi, bez obzira koliko

potencijalno važni podaci mogu biti zanemareni.

Rastavljanjem povijesnih podataka moguće je uočiti četiri glavne komponente vremenskih serija:

- trend

- sezonske oscilacije

- ciklusi

- nasumični faktor

Naivni pristup – najjednostavnija metoda budući da pretpostavlja da će potražnja u narednom

periodu biti jednaka potražnji u upravo proteklom periodu.

Primjer: Ako je prodaja XY proizvoda u prošlom mjesecu iznosila 73 jedinice – za sljedeći mjesec

prognozira se da će se prodati 73 jedinice proizvoda XY. Ako se ostvarila prodaja od 97 jedinica

proizvoda XY umjesto 73, za naredni mjesec predviđamo prodaju u visini od 97 prozvoda XY.

Metoda ima smisla samo nema dovoljno podataka i predstavlja osnovu za prognozu ako nema

drugih načina.

Pomični prosjek – metoda koja koristi srednju vrijednost podataka za nekoliko zadnjih perioda kako

bi prognozirala budući period. Korisna je ako je moguće pretpostaviti da će potražnja na tržištu ostati

prilično stabilna tijekom vremena – koristi se kada je trend mali ili ga uopće nema.

Primjer: Tromjesečni pomični prosjek računa se zbrajanjem potražnje za prethodna tri mjeseca i

dijeljenjem sa brojem perioda koji se razmatra – u ovom slučaju 3. Sa svakim novim mjesecem,

najnoviji podaci se dodaju sumi prethodna dva mjeseca, a podaci za najstariji mjesec otpadaju – u

obzir dolazi n najnovijih podataka.

Navedenim načinom izglađuje se nasumična komponenta predviđanja – izravnavaju se kratkotrajne

neregularnosti u seriji podataka.

Eksponencijalno izjednačavanje – jednostavna metoda koja zahtjeva vrlo malo podataka – potreban

je samo podatak iz prethodnog perioda, a budući da je osjetljiva na promjene u podacima ujedno je i

točnija metoda.

Osnovna formula za eksponencijalno izjednačavanje je još uvijek vrlo jednostavna i glasi:

nova prognoza = stara prognoza + α (ostvarena potražnja prošlgo perioda – prognoza od prošlog

perioda) ili matematički;

= F + α ( )

ako se preuredi dobiva se:

= α

gdje je:

Odabir vrijednosti konstante izjednačavanja najvažniji je zadatak u traženju ''realne'' prognoze. U

praksi se izabire interval između 0.1 i 0.3 – u ekstremnom slučaju kada se stavi da je α = 1, dobiva se

riješenje od naivne prognoze.

UZROČNE (KAUZALNE) METODE PREDVIĐANJA

Razvijaju tzv. model uzroka i posljedica između potražnje i ostalih varijabli.

Npr. potražnja za sladoledom može se povezati sa populacijom, srednjom (prosječnom)

temperaturom i vremenom. Podaci se mogu prikupiti po tom varijablama, a analiza izvoditi tako da

utvrdi valjanost predloženog modela.

Najpoznatija kauzalna metoda je regresija , a najjednostaviji model regresije je linearni trend.

)10( anjaizjednacav konstanta

periodu tu potražnja ostvarena

tperiod za prognoza

1 tperiod za prognoza 1

t

t

t

D

F

F

U svrhu proračuna trenda koristi se tzv. metoda najmanjih kvadrata, odnosno proračunavaju se

parametri a i b takvi da suma odstupanja od te crte bude najmanja.

Metoda najmanjih kvadrata daje pravu liniju koja minimizira sumu kvadrata vertikalnih odstupanja

od linije do svake stvarne točke promatraja.

Linija najmanjih kvadrata opisuje se u obliku njenog y-odsječka – a = visina na kojoj linija presjeca y-

os i njenog koeficijenta nagiba b.

Jednadžbe za izračunavanje vrijednosti a i b za bilo koju liniju najmanjih kvadrata:

Linija najmanjih kvadrata izrazi se kao :

Gdje je:

bxay ˆ

nagib

y osi naodsjecak

y) na djeluje da cipretpostav (po varijablanezavisna

potražnja naprocijenje ˆ

b

a

x

y

22xnx

yxnxyb xbya

bxay ˆ

apromatranj točtočbroj

nagib

y osi naodsjecak

ti vrijednos- t vrijednossrednja

ti vrijednos- t vrijednossrednja

varijablazavisna

y) na djeluje da cipretpostav (po varijablanezavisna

potražnja naprocijenje ˆ

n

b

a

yy

xx

y

x

y

III. PLANIRANJE PROIZVODA I OBLIKOVANJE

Leži u SRŽI svakog posla – Oblikuje se organizacijska struktura

PIVOT o kojem sve ovisi – Okupljaju se RADNICI i SREDSTVA

Krvotok u poslovanju budući da dovodi do PROFITA – POSLOVANJE se zasniva kako bi se došlo do

PROIZVODA ili USLUGA

U izboru i oblikovanju proizvoda do izražaja dolazi VOLJA POTROŠAČA – o njoj se mora voditi računa

kroz prilagodbu POLITIKE PROIZVODA

Izbor i oblikovanje proizvoda NIJE JEDINSTVEN FENOMEN, nego činjenica koje se ponavlja tijekom

postojanja poslovanja

Stalno se donose odluke o tome:

- proširuje li se ili smanjuje asortiman proizvoda

- modificira lise proizvod kako bi se približio željama kupaca ili da mu se namjeni neka druga

upotreba

DIZAJNER PROIZVODA ima posebnu ulogu u planiranju novog proizvoda budući da mora voditi

računa o mnogobrojnim čimbenicima:

- kako o TEHNIČKIM POJEDINOSTIMA

- tako i o MENADŽERSKIM ZAHTJEVIMA

Ako se navedeno zaboravi, često dolazi do poražavajućih rezultata.

Razvoj novih proizvoda i usluga

- Hrvatska je dio „globalnog sela“ u sastavu svjetskog sustava

- Mnogi proizvodi se UVOZE što primorava zemlju proizvoditi JEFTINIJE proizvode i KVALITETNINJE

sa ciljem da ostanu u MEĐUNARODNOJ KONKURENCIJI

- Potrebno je vrijeme da bi se OD IDEJE o novom proizvodu došlo do faze njegove REALIZACIJE na

tržištu

- Poduzeća moraju neprestano STIMULIRATI RAZVOJ NOVIH PROIZVODA

Ideje o novom proizvodu mogu potjecati:

1. IZ PODUZEĆA - u odjelu OBLIKOVANJA stvaraju se BROJNE NOVE IDEJE kada su dizajneri

upoznati sa novim potrebama koje bi se mogle pojaviti ili sa postojećim dizajnerskim rješenjima

koja bi se mogla koristiti u razvoju novoga proizvoda

2. IZVAN PODUZEĆA – Odjel marketinga kontaktira sa potrošačima koji mu omogućavaju skupiti

nove ideje o novim potrebama. Odjel servisa suočava se nakon prodaje proizvoda s pitanjima

vezanim uz proizvode. Iskustva se prenose na proizvodni odjel koji traži poboljšano rješenje.

3. OD POTROŠAČA – Ponekad imaju posebne zahtjeve. Kada naručuju proizvod mogu zahtijevati da

se kod njih ugradi moderna tehnologija. Npr. Kupac može naručiti auto sa posebno ugrađenim

uređajima koji blokiraju auto pri čemu bi uređaj po želji kupca mogao biti i posebno oblikovan.

4. OD KONKURENATA – ponekad donesu na tržište nove proizvode. Npr. Proizvođač sapuna nakon

proizvodnje novog proizvoda mogao bi potaknuti svog konkurenta da ga nadmaši svojim novijim

i još boljim proizvodom.

5. MENADŽMENT – U nekim slučajevima svjesno pokušava identificirati novu vrstu proizvoda i

tržišni segment u kojemu bi se mogla pronaći nova ideja o proizvodu. To ohrabruje radnike da

dođu s idejama o novom proizvodu.

Istraživanje:

TEMELJNA ISTRAŽIVANJA:

- Provode se kako bi poduzeće došlo do novih otkrića koja se ugrađuju u postojeći ili novi

proizvod ako je moguće

- Poduzimaju se za vlastite potrebe, a moguća komercijalna vrijednosti istraživanje ne uzima se u

obzir

- Svrha istraživanja je da doprinesu objašnjenju i znanju dane stvarnosti te utvrde zašto se stvari

događaju onako kako ih ljudi sa svojim ograničenim duhom iz dana u dan vide

- Vrlo visoki troškovi istraživanja

- Mali broj velikih poduzeća, vlada, sveučilišta i nezavisnih instituta mogu si ih priuštiti

PRIMIJENJENA ISTRAŽIVANJA:

- Provode se kako bi riješili praktične probleme

- Neki od glavnih ciljeva istraživanja su:

o Otkrivanje i promocija novoga znanja

o Razvoj nove proizvodnje

o Razvoj novih proizvodnih procesa

o Poboljšanje postojećih proizvoda i procesa

o Pronalaženje novih načina korištenja za komplementarne i zastarjele proizvode

o Proučavanje i analiziranje konkurentskih proizvoda

- Vode do daljnjeg razvoja koji rezultira novim ekonomsko isplativim proizvodima

RAZVOJ:

Istraživanje je došlo do ideje za proizvod + Proizveden gotovi proizvod ili uvedena nova proizvodna

metoda/proces = RAZVOJ

Tijek razvojnog procesa je slučajan u smislu da se proizvod razvija korak po korak sve dok se ne

eliminiraju svi problemi i dođe do ekonomski opravdanog proizvoda ili metode/procesa

Sastavan dio razvojnog procesa su modifikacija oblika, testiranje prototipa i pokusna proizvodnja.

TEHNOLOGIJA I INOVACIJE:

OPĆE DRUŠTVENO STAJALIŠTE:

- Gledaju na tehnologiju kao na znanstveni razvoj

- Nuklearne stanice, sateliti, svemirske letjelice

DOMAĆICE:

- Gledaju na tehnologiju kroz svoj interes da im posao bude lakši

- Strojevi za pranje rublja, usisavači, mikrovalne pećnice, radio

MENADŽERI:

- Gledaju na tehnologiju kao na sofisticiranu mogućnost proizvodnje

- Nove tehnologije i kompjuteri koji procesuiraju brzo podatke i daju korektne informacije

TVORNIČKI RADNICI:

- Gledaju na tehnologiju kao nešto što im može ugroziti radno mjesto

- Automatizacija u procesu proizvodnje ih najviše brije

U širem smislu tehnologiju bi se moglo opisati kao stupanj do kojeg ljudi mogu ovladati prirodom i

društvom. Po preciznoj definiciji tehnologija je svaka primjenjiva operacija, materijal i znanje

izvedeno iz znanstvenih otkrića za ekonomsko zadovoljenje potreba s ciljem poboljšanja neposredne

ljudske okoline. Sve navedeno uključujem otkrića i inventivnost koja se može ekonomski primjeniti.

UPRAVLJANJE TEHNOLOGIJOM

- Važna pretpostavka za upravljanje tehnologijom je skupljanje postojećih tehnologijskih

podataka iz različitih izvora

- Problem je što se do podataka ne može doći iz jednog centraliziranog mjesta – kao posljedica

toga mogu se provoditi temeljna istraživanja

- Upravljanja tehnologijom treba biti sastavni dio poslovnog plana

- Zahtijeva komunikaciju i pozitivni pristup prema tehnologijskoj perspektivi

Nekoliko važnih uvjeta vezanih uz upravljanje tehnologijom:

- Inovacija je teški posao povezan s marljivošću, upornošću i predanošću

- Zahtijeva talent, sposobnosti i znanje

- Mogućnosti treba tražiti na različitim poljima, ali inovator da bi bio uspješan mora pronaći ono

polje koje najbolje odgovara njegovom pojedinačnom talentu – mora koristiti jake točke svoje

sposobnosti (obično radi na jednom polju)

Inovacija utječe na ekonomiju društva - utječe na ponašanje kupaca i uzrokuje promjene u

proizvodnom procesu - važno je da se inovacija prihvati kao specifična potreba tržišta

Tehnologija se odnosi na primjenu postojećih znanja i metoda. Inovacija će uslijediti tek kada se

nova ideja primijeni i pretovari u radnu tehniku ili tehničku primjenu po prvi puta. Da bi se poslu

dala konkurentska prednost, procesom inovacije se mora upravljati učinkovito. Inovacija može voditi

do diverzifikacije ili eliminacije nekih od postojećih proizvoda. Inovacija je u smislu razvoja novih

tržišta i proizvoda odlučujući čimbenik za neprekidno postojanje i rast sofisticiranog tehnološkog

posla.

Menadžeri na svim razinama moraju biti svjesni da moraju neprekidno istraživati nove metode i

tehnike kako bi i dalje obavljali svoje funkcije i zadaće. Veza između uspjeha i korištenja prigodnih

tehnologija se mora naglasiti. Kada se u nekom poslu uspješno integrira upravljanje tehnologijom sa

poslovnom funkcijom – poslovanje uživa konkurentsku prednost u okviru svoje grane. Integracija

tehnologije mora se proširiti na sve funkcije.

KORACI U PROCESU PLANIRANJA:

Tehnički stupanj – obično se naziva koraci u planiranju procesa razvoja proizvoda:

- Razvoj i variranje ideja

- Razvoj proizvoda

- Testiranje proizvoda

- Analiza profitabilnosti

- Pokusna proizvodnja

Stupanj usmjeren na marketing proizvoda – obično se naziva životni ciklus proizvoda:

- Faza uvođenja proizvoda

- Faza rasta

- Faza zrelosti

- Faza zasićenje

- Faza odumiranja

U kombinaciji, one s GLEDIŠTA MENADŽMENTA čine ŽIVOTNI CIKLUS PROIZVODA koji ih za SVRHU

PROCESA PLANIRANJA tretira kao JEDNU CJELINU.

KORACI PRVOG STUPNJA:

1. PROVOĐENJE TEMELJNOG PRIMJENJENOG ISTRAŽIVANJA

o istraživanje se provodi na temelju postojećih ideja- primjenjeno istraživanje, ali i u cilju

kreiranja novih ideja – temeljno istraživanje

2. RAZVOJ

o Razvija se koncept proizvoda i provodi se testiranje

o Najprihvatiljiviji i najprofitabilniji koncept bit će podvrgnut daljnjem razvoju

3. RAZVOJ FIZIČKOG PROIZVODA I TESTIRANJE

o Uspjeh razvoja fizičkog proizvoda zavisi o sposobnosti suradnje tehničkog, istraživačkog i

razvojnog odjela, kao i marketinškog odjela

o Prototip proizvoda mora biti identičan gotovom prozivodu

Ako to nije slučaj, nastaju poteškoće kod testiranja fizičkog proizvoda u kasnijoj

fazi

Može se stvoriti problem u pogledu planiranja proizvodnje i kontrole

4. PROVOĐENJE POKUSNE PROIZVODNJE

o Kada je priprema izvršena, pušta se proizvod u pokusnu proizvodnju pod normalnim

uvjetima

Mora se napraviti prije nego što proizvodni proces uđe u puni zamah

Mnoga poduzeća rade tehničku prilagodbu nakon što je proces proizvodnje

započeo

Navedeno je posebni problem u slučajevima masovne proizvodnje jer je teško

napraviti prilagodbu kada su strojevi u punom radnom pogonu

5. MARKETINŠKO I KOMERCIJALNO TESTIRANJE NOVOG PROIZVODA

o Korak koji nastupa kada su svi prethodni koraci u tehničkoj fazi uspješno završeni i

menadžment je zadovoljan činjenicom da je tehnička strana novog proizvoda korektno

riješena

o Marketinški test je korak u kojem se proizvod i preteće marketinške strategije

predstavljaju relativno malom, ali reprezentativnom tržišnom području prvi put pod

normalnim konkurentski okolnostima

KORACI DRUGOG STUPNJA:

1. Koncept životnog ciklusa proizvoda našao je u ekonomskoj literaturi dosta prostora

2. Razlikuje pozicije proizvoda na tržištu kroz 5 različitih faza:

a. Uvođenje

b. Rast

c. Zrelost

d. Zasićenje

e. Degeneracija

FAZA UVOĐENJA:

- Mora se premostiti otpor tržišta često uz pomoć propagande koja zahtjeva više nego

proporcionalna izdavanja

- Tržištu se pružaju potrebne informacije i razvijaju potrebne motivacija

- Posebnu pažnju treba pokloniti politici prodajne cijene pri lansiranju novog proizvoda

FAZA RASTA:

- Potrebno je ostvariti pozitivan financijski doprinos koji će osigurati rentabilnost prodaje

- Nakon što je prebrođen otpor tržišta, nastoji se postići što veća prodaja

- Prilagođava se i prodajna prilika na umjerenu tržišnu cijenu koja pospješuje potencijal potražnje

na što većem broju tržišnih segmenata

- Ekonomska propaganda je i dalje instrument informacija i motivacija

FAZA ZRELOSTI:

- Na početku faze politika cijena igra odlučujuću ulogu

o Potrebno je pridobiti potrošače koji do tada nisu kupovali zbog visoke cijene, a sve više

su i prisutni konkurentski odnosi

- Ekonomsku propagandu treba pojačati i prilagoditi promjenjivim uvjetima tržišta

FAZA ZASIĆENJA:

- Tržište je zasićeno određenim proizvodom

- Nije moguće pomoću cijena podići prodaju koja stagnira

- Ekonomska propaganda ima funkciju podsjećanja pri čemu mora služiti cilju da uputu na nove

mogućnosti primjene

FAZA DEGENERACIJE:

- Glavno područje odlučivanja vezano za optimiranje marketing miksa

- Odnos troškova pojedinih marketinških aktivnosti prema prihodu koji se ostvaruje mora se uzeti

u obzir

- Cijene ima smisla snižavati do pokrića troškova, a nove propagandne aktivnosti isplate se samo

ako istraživanje tržišta vidi priliku u oživljavanju proizvoda

- Na osnobu pada prodaje, sudbina prozivoda je gotovo zapečaćena

SPECIFIČNI ZADACI ODJELA ZA OBLIKOVANJE:

- Glavni zadaci odjela za oblikovanje su kako slijedi:

Pridruživanje imena i brojeva komponentama kako bi se osiguralo lakše idetificiranje

Postavljanje popisa komponenata koje se ugrađuju u proizvod. Tu je pokazan:

Kod ili broj komponente

Njezino ime

Broj koji se koristi za proizvod

Podatak hoće li se komponenta proizvesti internno ili će se kupiti

Kvaliteta ili vrsta sirovine

Popis komponenti ima slijedeće ciljeve:

- Olakšati planiranje proizvodnje

- Olakšati posao odjeljenju za troškove u kalkulaciji cijene proizvoda

- Omogućiti lakšu nabavu sirovina i komponenti

VODIČ ZA OBLIKOVANJE:

Jedno od najvažnijih pravila oblikovanja je razvoj proizvoda/usluga u smislu estetskog određivanja

oblika, detalja i isplativosti.

Oblikovanje proizvoda/usluga utječe na:

- Cijenu proizvoda/usluge kroz cijenu (troškove) materijala

o Sirovine odnose oko 35-50% od cijene te su stoga mogućnosti smanjivanja troškova

znatne

- Zaposlenost, cijenu radne snage

o Smanjivanje cijene radne snage kroz povećanje automatizacije

Standardizacija – tiče se upotrebe istih materijala i može se prilagoditi dizajnu jednog ili više

proizvoda/usluga. Standardizirane komponente mogu se koristiti za isradu konačnih proizvoda koji

izgledaju drugačije i koriste se za druge stvari. Navedeni pristup može se formulirati u pronalaženju

promjenjivih dizajna tako da više proizvoda bude napravljeno od istih osnovnih komponenti.

Rezultat je niža cijena bez promjene primjene i funkcije proizvoda.

ZAPADNI DIZAJNERI:

- Rado pribjegavaju dizajnerskim rješenjima koja zahtjevaju male ili gotovo nikakve promjene

- Postoji tradicionalan otpor prema promjenama koje drugi savjetuju – rezultat toga je duga

početna faza oblikovanja

JAPANSKI DIZAJNERI:

- Znajući da je nemoguće oblikovati savršen proizvod, oni to ni ne pokušavaju – rezultat je brže

obavljen dizajnerski posao

- Spremni su na promjene te stoga odgovaraju na prijedloge mnogo lakše

- Navedenim značajno smanjuju vrijeme potrebno za proizvodnju, a zna se da onaj koji se pojavi

prvi na tržištu dobiva prednosti većeg obujma i viših marginalnih troškova.

Iz dizajna centra Toyote rečeno je: „Koje god bile zasluge oblikovanja, ono mora biti dovoljno snažno

da prođe naš inžinjerski i proizvodni sustav. Komercijalna važnost oblikovanja nije nestala. Mi želimo

smanjiti troškove, ostvariti visoku kvalitetu automobila za masovno tržište. Stvaramo automobile, a

ne umjetnička djela.

IV. PLANIRANJE KAPACITETA

Planiranje fiksnog kapaciteta

Prvo dugoročno pitanje s kojim se suočava menadžement proizvodnje. Planiranje se mora provesti

od početka da se proizvodna jedinica od početka smjesti na povoljnu lokaciju. Proizvodna jedinica

(tvornica, ured, banka, trgovina, skup zgrada ili slične institucije gdje se proizvode proizvodi ili vrše

usluge.

Elementi planiranja fiksnog kapaciteta koji moraju pobuditi pažnju su:

- identificiranje pogodne lokacije,

- određivanje veličine proizvodne jedinice,

- raspored proizvodne jedinice,

- izbor oblika i specifikacija strojeva i opreme,

- sigurnost.

Planiranje varijabilnog kapaciteta

Nakon dovršetka planiranja proizvoda i faze oblikovanja, idući je korak:

- odabrati i oblikovati najpogodnije proizvodne procese,

- izraditi pripadajuće specifikacije.

Budući da će proizvodni proces biti usko povezani sa potražnjom proizvoda iz proizvodne branše,

potrebno je ostaviti prostor za eventualna variranja potražnje. Navedeno će voditi prema promjeni

proizvodnog kapaciteta.

Identifikacija pogodne lokacije

Od najveće je važnosti za svaki posao da njegova proizvodna jedinica bude optimalno smještena.

Pogrešna lokacija dugoročno ugrožava posao – mnogi poslovi su propali zbog loše organizacije.

Najvažniji čimbenici lokacije u pogledu smještaja proizvodne jedinice, najkraće se mogu predstaviti

kako slijedi:

- pogodni izvori rada;

- prikladnost dobave;

- izvori financija;

- osobne preferencije;

- infrastruktura;

- pristup tržištu;

- uplitanje vlasti;

- stav lokalnih vlasti;

- klima

POGODNI IZVORI RADA

Ni jedna vrsta posla ne može se obavljati bez upotrebe rada koji je živi čimbenih proizvodnje. Mora

se zaposliti prava radna snaga koja posjeduje neke osobine značajne za posao – potrebno školovanje,

obrazovanje, iskustvo i druge karakteristike. Produktivnost radnika je vrlo važna.

Uputno je izračunati radne troškove po jedinici proizvoda (dnevnica/broj proizvedenih jedinica u

radnom danu) i uzeti to u obzir.

= troškovi po jedinici

Primjer: Usporedite troškove po jedinici proizvoda u njegovim tvornicama na lokaciji 1 i lokaciji 2.:

Lokacija 1:

= 1.17 kn po jedinici Lokacija 2:

= 1.25 kn po jedinici.

PRIKLADNOST DOBAVE:

Proizvodna jedinica mora biti spremna za sva vremena proizvoditi dobra po povoljnoj cijeni i najbolje

kvalitete. Ako se proces npr. odnosi na hranu, pogodno je odabrati lokaciju u blizini proizvođaća

hrane – udaljenija lokacija samo bi povečavala troškove npr. radi troškova hlađenja.

IZVORI FINANCIRANJA:

Za svaki posao važno je da privuče određeni kapital po najnižim troškovima. Problem nastaje tamo

gdje su izvori financiranja glavni čimbenik lokacije. Tamo gdje je razvijena mreža banaka i sličnih

institucija to uopće nije problem jer postoje mjesta gdje poslovni čovjek može držati sigurno svoja

financijska sredstva.

PRISTUP TRŽIŠTU – važna su sljedeća gledišta u pogledu pristupa tržištu

Važnost potencijala tržišnog rasta – izabrana lokacija treba donositi dobar profit od potrošaća s tog

tržišta. Pažnju treba usmjeriti na populacijski rast i raspoloživi dohodak stanovništva.

Udaljenost od tržišta – Za mnoga je poduzeća lociranje u blizini kupaca/korisnika od ekstremne

važnosti. Uslužne organizacije, restorani, frizeri, pošte smatraju da je blizina tržišta primarni lokacijski

faktor. Proizvodne firme smatraju da je korisno da budu u blizini kupca kada je transportiranje

finalnih proizvoda teško ili skupo. Neki proizvodi npr. pasta za zube prodaju se po čitavom svijetu,

prema tome nije toliko važno gdje je locirana proizvodna jedinica.

Lokacija koja je u neposrednoj blizini tržišta ima svoje velike prednosti, jer omogućava neposredan

kontakt sa klijentelom što ojačava konkurentsku prednost i potrebnu kontrolu kvalitete i servisa

usluga ako je potrebno. S druge stane smještaj u blizini tržišta mogao bi biti ekonomski preskup –

znači da se namjerno ulazi u konkurentsku borbu, što povećava troškove i nepotrebno smanjuje

profit.

Pogodnosti za kupce – Lokacija treba ići na ruku kupcima kako bi se poboljšao posao. Prostor za

parkiranje, blizina javnog prijevoza, ugodna atmosfera.

INFRASTRUKTURA

Svaka proizvodna jedinica terba specifičnu infrastrukturu kako bi mogla djelotvorno funkcionirati.

Infrastruktura označava izvjesne usluge i opremu koja stoji na raspolaganju za efikasnu proizvodnju

ili usluge. Infrastruktura ne daje izravan doprinos procesu proizvodnje, ali bez nje proizvodna jedinica

ne bi bila u mogućnosti korektno obavljati svoje funkcije. (Transport vode, energija zgrade,

komunikacije)

OSOBNE PREFERENCIJE

Pažnju zaslužuju i osobne preferencije poduzetnika, njegovog zaposlenog osoblja, njihovih obitelji.

Ljudi više vole živjeti u gradovima u kojima mogu koristiti rekreacijske prostore, odlaziti u kupovinu ili

neke klubove u kojima postoji dobra medicinska zaštita, dobre škole.

UPLITANJE VLASTI

Vlasti stalno pokušavaju uspostaviti određenu politiku vezanu za osnivanje proizvodne jedinice.

Vlada pokušava preko poreznih olakšica i drugih inicijativa ohrabriti industriju da se centralizira.

STAV LOKALNIH VLASTI

Pri izboru lokacije vrlo je važno proučiti stav lokalne vlasti. Lokalne vlasti koje naplaćuju previsoke

cijene za vodu i struju te nude neadekvatnu infrastrukturu i usluge treba izbjegavati.

KLIMA

Klima može biti glavni čimbenik pogotovo za proizvodnu jedinicu koja zahtijeva toplo ili hladno

vrijeme. Negdje je potrebna suha, a negdje vlažna klima. Klima utječe i na produktivnost radnika.

KONAČNI IZBOR LOKACIJE

Jednom kada su izlistani svi glavni čimbenici lokacije, postavlja se pitanje gdje treba locirati

proizvodnu jedinicu? U svezi toga relevantni su problemi:

- svi faktori proizvodnje nisu od iste važnosti – npr. raspolaganje svježom vodom visoke

kvalitete je jako važno za proizvodnju piva

- različiti čimbenici komprimiraju brojne varijable

- ne mogu se svi čimbenici lokacije izraziti u novčanim jedinicama – npr. osobne preferencije

poduzetnika

- u nekim poslovima proizvode se različiti proizvodi – za neke je bolje da se proizvode u jednoj

regiji dok je za druge bolje da se proizvode u drugim regijama

- važnost pojedinih čimbenika lokacije mijenja se s tijekom vremena

MODELI LOKACIJA:

- model procjene čimbenika

- jednodimenzionalno lociranje

- dvodimenzionalno lociranje

- model praga pokrića

MODEL PROCJENE ČIMBENIKA

Opći model je dan brojem čimbenika i brojem potencijalnih mjesta.

Faktor weights – težine čimbenika:

- za svaki se grad množe težine čimbenika sa vrijednostima svakog grada po svakom

čimbeniku te se tako zbroje. Ukupna vrijednost ispisana je na dnu stupca.

Za svaku lokaciju naveden je ponderirani prosjek (ukupni rezultat/ukupna težina).

MODEL JEDNODIMENZIONALNOG LOCIRANJA

Opći se instrumentarij sastoji od stupca težina ili putovanja i stupca pojedinačne koordinate.

Potrebne informacije da bi se započelo računanje su broj lokacija/mjesta koje su uključene u analizu

Weight/trips (težine/putovanja)

Uključuje težinu ili broj putovanja prema nekoj lokaciji/mjestu ili iz nje. Vrijednost je 1 za svaku

lokaciju, ako drugačije nije naglašeno. Kada je vrijednost 1 za sve lokacije podrazumjeva se da se svi

potrošaći/lokacije smatraju jednakima. Ako se obavlja više putovanja prema jednom potrošaću u

odnosu na drugog, to se može uključiti u stupac težina/putovanje. Ako je broj putovanja jednak, ali

se razlikuju dodjeljene težine pojedinim materijalima navedeno je potrebno uključiti.

x Koordinata

Mora se zadati koordinata lokacije. Može se izražiti na različite načine:

- adresa u ulici (u istoj ulici budući da se radi o jednodimenzionalnom prostoru)

- kat u zgradi

- koordi nate istok – zapad ili sjever jug (gdje negativan broj znači zapad, a pozitivan istok,

odnosno negativan broj znači jug, a pozitivan sjever.

Izlazne vrijednosti su vrlo jednostavne i sastoje se od sljedećeg:

Total weights or number of trips (ukupna težina ili broj putovanja)

Da bi se pronašla srednja vrijednost ili medijan lokacije potrebno je odrediti ukupan broj putovanja ili

ukupnu težinu.

The mean location (srednja lokacija)

Lokacija koja minimalizira sumu kvadrata udaljenosti putovanja. Razlikuje se neponderirana srednja

lokacija i ponderirana srednja lokacija.

The median trip (medijan putovanje)

Identificirano je kao putovanje 7 i pojavljuje se na lokaciji 2800.

MODEL DVODIMENZIONALNOG LOCIRANJA

Opći se instrumentarij sastoji od stupca težina ili putovanje i dva stupca u koje se unose koordinate.

Potrebne informacije da bi se započelo računanje su broj lokacija/mjesta koje su uključene u analizu.

Weight/trips

Uključuje težinu ili broj putovanja prema nekoj lokaciji/mjestu ili iz nje. Vrijednost je 1 ako drugačije

naglašeno. Kada je vrijednost 1 za sve lokacije podrazumjeva se da se svi potrošaći/lokacije smatraju

jednakima. Ako se obavlja više putovanja prema jednom potrošaću u odnosu na drugog, to se može

uključiti i stupanc težina/putovanje. Ako je broj putovanja jednak, ali se rezlikuju dodjeljene težine

pojedinim materijalima, navedeno je potrebno uključiti.

x koordinata

Mora se zadati koordinata lokacije. Može se izražiti na različite načine:

- adresa u ulici (u istoj ulici budući da se radi o jednodimenzionalnom prostoru)

- kat u zgradi

- koordi nate istok – zapad ili sjever jug (gdje negativan broj znači zapad, a pozitivan istok,

odnosno negativan broj znači jug, a pozitivan sjever.

y Koordinata

Mora se zadati y koordinata lokacije. Može se izraziti na različite načine (isto kao i x koordinata).

Izlazne varijable vrlo su jednostavne i sastoje se od sljedećeg:

Total weights or number of trips (ukupna težina ili broj putovanja)

Da bi se pronašla srednja vrijednost ili medijan lokacije potrebno je odrediti ukupan broj putovanja ili

ukupnu težinu.

The mean location (srednja lokacija)

Lokacija koja minimalizira sumu kvadrata udaljenosti putovanja. Razlikuje se neponderirana srednja

lokacija i ponderirana srednja lokacija.

The median trip (medijan putovanje)

MODEL ANALIZE PRIJELOMNE TOČKE

Radi se u tri koraka:

- odrediti fiksne i varijabilne troškove za svaku lokaciju,

- nacrtati dijagram troškova za svaku lokaciju, sa troškovima na y-osi i godišnjim obimom

proizvodnje na x-osi

- izabrati lokaciju koja ima najmanje ukupne troškove za očekivani godišnji obim proizvodnje

PLANIRANJE KAPACITETA

Određivanje optimalne veličine proizvodne jedinice i posla:

- Optimalna veličina proizvodne jedinice - kao i posla važan je čimbenik koji poduzetnik mora

uvijek uzimati u obzir

- Stopa inflacije prisiljava poduzetnika da bude precizan u pogledu troškova kako bi povećao

profitabilnost

- Poduzetnik si ne može priuštiti prekomjeran kapacitet u svojoj proizvodnoj jedinici Ako

se pojavi treba ga odmah eliminirati

- KAPACITET – odnosi se na ograničena sredstva proizvodne jedinice za proizvodnju određene

količine proizvoda tijekom fiksnog vremena.

Izražava se u jedinicama outputa po razdoblju – npr. broj motornih vozila koja se mogu

proizvesti u jednome danu.

- Za proizvodnju dobara potrebni su čimbenici proizvodnje kao što su:

rad

kapital

sirovina

poduzetništvo, itd.

- Kombinacijom rada i kapitala objašnjava se OPTIMALNI KVANTITATIVNI OMJER

- Ovisno o preferencijama poduzetnika, neki će se odlučiti za kapitalno intenzivne proizvodne

jedinice, dok će se drugi odlučiti za radno intenzivne proizvodne jedinice

KAPITALNO INTENZIVNA PROIZVODNA JEDINICA

- Ulaganje u proizvodnju više kapitala, a manje rada

- Početni troškovi vrlo visoki

- Sa povećanjem količine proizvodnje proizvodne jedinice, troškovi po jedinici brže opadaju

budući da radnici uvijek teže povećanju naknade za rad

RADNO INTENZIVNA PROIZVODNA JEDINICA

- Ulaganje u proizvodnju više rada, a manje kapitala

- Početni troškovi nisu vrlo visoki

- Sa povećanjem količine proizvodnje proizvodne jedinice, troškovi po jedinici sporije opadaju

Neki od glavnih čimbenika koji utječu na određivanje kapaciteta proizvodnje koji dalje određuje

optimalnu veličinu proizvodne jedinice:

RASPOLOŽIVA SREDSTVA ZA PROIZVODNJU

- Sirovine, rad, strojevi, oprema, itd.

- Ograničenja navedenih sredstava rezultira smanjenim rastom proizvodne jedinice

OPSEG AKTIVNOSTI

- Opseg aktivnosti koje se mogu obaviti u postojećoj infrastrukturi

- Ako je infrastruktura siromašna, proizvodna jedinica ostat će relativno mala

OPSEG EKONOMSKOG KVANTITATIVNOG OMJERA kojem se daje prednostka

- Ako poduzetnika odluči koristiti više rad strojeva nego ljudski rad – raspoloživi kapital će biti

čimbenik ograničenja

STUPANJ U KOJEM PROIZVODNA JEDINICA OSTVARUJE KAPACITE PRIRODA TRŽIŠNE

KONKURENCIJE

- Konkurencija može prilagoditi proizvod i proces da bi zadovoljila potražnju, npr. proizvodna

jedinica može proširiti proizvodnju no u slučaju pojave viška, konkurencija može biti toliko

jaka da spriječi jedinicu u njezinom rastu

- U borbi za preživljavanje, veličina jedinice je ograničena, a kapacitet se prilagođava

potrebama

TOČKA PRAGA POKRIĆA

- Proizvodna jedinica mora pokušati povećati proizvodni obujam što je moguće brže kako bi

postigla PRAG POKRIĆA opseg proizvodnje i prodaje kod kojeg je prihod od prodaje

jednak troškovima

Kada se određuje optimalna veličina proizvodne jedinice u pitanju su DVIJE OPTIMALNE VELIČINE:

OPTIMALAN OBUJAM PROIZVODNJE

- postiže se u kratkom vremenu

- aktivnosti proizvodne jedinice su konstantne, a dobra se proizvode po najnižim jediničnim

troškovima

OPTIMALNA VELIČINA PROIZVODNE JEDINICE

- postiže se u dužem vremenskom razdoblju

- odnosi se na opseg aktivnosti kod kojeg se kapacitet proširuje, a troškovi proizvodnje po

jedinici proizvoda su najniži.

Planiranje budućeg kapaciteta proizvodnje provodi se preko tri razine:

1. prognoziranje potražnje,

2. određivanje kapaciteta strojeva,

3. određivanje strategije za puno iskorištavanje kapaciteta.

ODLUKE koje se tiču KAPACITETA povezane su s onima koje se odnose na PROCES ODLUČIVANJA.

Navedeno je KRITIČKO STAJALIŠTE IZVRŠNOG MANAGEMENTA glede OGRANIČENJA koja se mogu

nametnuti ostalim planskim aktivnostima. CILJ KAPACITETA je izjednačiti stupanj poslovanja sa

stupnjem potražnje – neizvjesnost potražnje (njezina cjelokupna veličina i oblik) otežava

zadatak.OPTIMALNA VELIČINA POSLA je mjera kod koje posao postiže maksimalnu profitabilnost, to

je točka na kojoj opseg proizvodnje postiže najveći omjer razlike prihoda i troškova (drugim riječima

profita) podijeljenog sa sumom investiranoga kapitala.

RASPORED PROIZVODNE JEDINICE:

- Odnosi se na pravilan smještaj odjeljenja i unutar njih sredstava za proizvodnju – odnosi se

na konfiguraciju odjeljenja, radnih centara, opremu te kretanje rada kroz sustav.

- Mora se planirati na način kako bi se dobra i usluge realizirale na najefikasniji način

- Raspored proizvodne jedinice mora utjecati na radnike da se osjećaju sigurnima i da im je

ugodno u radu

- Postoji više klasifikacija osnovnih tipova rasporeda ali dominiraju tri osnovna:

raspored proizvoda – pogodan je kod procesa koji se ponavljaju

raspored procesa – koristi se kod periodičnih procesa

raspored fiksne pozicije – primjenjuju se kod projekata koji zahtijevaju

raspored

- HIBRIDNI RASPOREDI se odnose na kombinacije ta tri osnovna tipa. U nastavku će se

raspraviti samo dva gledišta rasporeda:

raspored tvornice

raspored ureda

RASPORED TVORNICE:

Glavni princip postavljanja rasporeda je da se omogući stalni nesmetani protok sirovina od početne

do završne faze izrade gotovoga proizvoda.

Pažnju treba usmjeriti na sljedeće ČIMBENIKE:

1. Razmještaj strojeva i opreme

2. Interni transport i sustav rukovanja materijalom

3. Smještaj odjela i sredstava

1. Razmještaj strojeva i opreme

- Strojevi, oprema, radna mjesta, skladišta i ostala sredstva trebaju biti smješteni na način da

ne ometaju tijek proizvodnje.

- Treba voditi računa o ČETIRI NAČINA na koji se UKLJUČUJU STROJEVI:

TVORNICA SA FIKSNOM LOKACIJOM ILI RASPORED FIKSNE POZICIJE

sirovina se skladišti u jednom prostoru, a sva druga sredstva proizvodnje

donose se do sirovina

proizvod se izrađuje u tom prostoru i ne prenosi se prije nego što je

potpuno gotov

Primjer, gradnja velikoga zrakoplova ili bloka stambenih zgrada. Kontrola proizvodnje je relativno

lagana i jeftinija jer je pažnja usmjerena na samo jedan proizvod. Veliku pomoć u kontroli

vremenskoga gledišta izvršavanja obveza u takvoj proizvodnji pruža metoda PERT.

HORIZONTALNO GRUPIRANJE PROIZVODA

Pojam je poznat pod nazivom RASPORED PROCESA i normalno se koristi u

slučaju periodičnog proizvodnog procesa:

kada se proizvodi veliki broj različitih proizvoda,

kada je proizvod sam po sebi subjekt brzih promjena,

kada proizvod mora zadovoljiti potrebe individualnog kupca, kao što

je to serijska proizvodnja.

slični strojevi su smješteni u jednom odjelu – grupirani su svi strojevi za

piljenje, strojevi za zavarivanje, strojevi za pripremanje, itd.

PREDNOSTI rasporeda procesa:

- istovremeno se proizvodi veći broj proizvoda,

- osoblje se može specijalizirati, postaje ekspertom u upravljanju strojevima na kojima rade

svaki dan bolje korištenje strojeva, a proizvodnja se ne prekida kada je jedan stroj u kvaru.

NEDOSTACI rasporeda procesa:

- sirovina i poluproizvodi stalno se donose i odnose povećava troškove i uzrokuje oštećenja

III. VERTIKALNI RASPORED SROJEVA

- Pojam je poznat pod nazivom PROIZVODNI RASPORED ili TEKUĆE GRUPIRANJE

- Strojevi su smješteni u ravnoj liniji – jedan iz drugoga, a kapaciteti strojeva su prilagođeni

- Koristi se:

Kod masovne proizvodnje standardiziranog proizvoda ili ograničenog

varijabiliteta

kada dva ili više proizvoda trebaju istovrsne strojne procese

kada se proizvodnja zasniva na potrebama široke grupe potrošača

kada je potražnja stabilna

PREDNOSTI rasporeda proizvoda:

- stupanj manipuliranja materijalom je relativno nizak pa su troškovi niži

- potrebno je manje skladišnog prostora jer su potrebne manje zalihe sirovina i poluproizvoda

dopušta relativno manje investiranje u zalihe

NEDOSTACI rasporeda proizvoda – dolaze do izražaja kada kapaciteti strojeva nisu propisno

prilagođeni:

- potrebne su veće investicije u kapital

- u poslovanju su potrebne promjene u specifikaciji proizvodnje

- Brzina tijeka proizvodnje regulirana je određenom brzinom kako bi se postigla određena

kvaliteta i količina proizvoda

IV. KOMBINACIJA PRETHODNIH METODA GRUPIRNJA STROJEVA

npr. proizvodnja zrakoplova:

- Krila se izgrađuju na FIKSNIM TOČKAMA SASTAVLJANJA

- Motor se izrađuje pomoću VERTIKALNOG GRUPIRANJA STROJEVA

- Različita sjedala izrađuju se nakon HORIZONTALNOG GRUPIRANJA STROJEVA

b) Interni transport i sustav rukovanja materijalom

- Budući da sve vrste procesa neće koristiti istu vrstu transporta, interni sustav transporta i

rukovanje sustavom materijala mora biti uključeno u proces proizvodnje.

- Raspored tvornice mora se planirati tako da se minimiziraju transportni troškovi.

- Interni transport treba biti tako uređen da se:

poštuju krajnji rokovi isporuka

sigurnost transporta treba unaprijediti,

stopu proizvodnje treba održati

servis za potrošače treba poboljšati.

Slijedeći faktori utječu na opremu u transportu:

- PRIRODA DOBARA KOJU TREBA TRANSPORTIRATI: veličina, težina, lomljivost i ostale

karakteristike slične vrste su važne u tom pogledu. Kod tekućina su potrebni cjevovodi, a kod

teških blokova se koriste dizalice.

- OPSEG KRETANJA: važan je za učestalost, brzinu i veličinu ruta transporta

- METODE TRANSPORTA: mora se odlučiti za one metode koje će smanjiti toškove transporta

(dizala, konvoji,...)

- UDALJENOST TRANSPORTA: ako je udaljenost relativno velika, mogu se u transportu, npr.

ugljena, koristiti kontejneri. Na kraćim udaljenostima pogodni su KANALI

- SIGURNOST I POUZDANOST TRANSPORTNIH SREDSTAVA: o tome se mora voditi briga jer

nesigurna sredstva mogu prouzročiti velike štete.

- RASPOLOŽIVI PROSTOR: Sustav transporta mora biti organiziran u raspoloživom prostoru:

mora se voditi računa o visini zgrada, širini prolaza, kapacitetu tovarenja.

c) Smještaj odjela i sredstava

- Odjeli i sredstva (praonice, kantine, medicinske jedinice) trebaju biti pozicionirane na takav

način da doprinose efikasnosti tvornice.

- Ne postoji općenita formula kako se planira određeni raspored.

- Raspored tvornice u velikoj mjeri zavisi o mjestu na kojem je sagrađena te kapitalu koji joj je

na raspolaganju.

RASPORED UREDA:

- Mjesto je predviđeno da bude prostor na kojemu se obavlja posao provođenja

administrativnih dužnosti.

- Uredski prostor je podijeljen na različite urede i odjele u skladu sa predodređenim normama.

- U uredu rade profesionalne osobe kao što su računovođe, pravnici, arhitekti i mnoge druge.

- Ured mogu također zaposjesti državni činovnici službenici privatnih poduzeća.

IZBOR I OBLIK STROJEVA I OPREME:

- Menadžment mora pokloniti pažnju izboru i oblikovanju kao i specifikaciji strojeva i opreme.

Strojevi i oprema moraju biti prilagođeni potrebama proizvodnih jedinica.

- To je činjenica o kojoj se mora voditi računa u ranom planiranju tvornice.

- Kasnije treba provjeravati odgovaraju li strojevi i oprema još uvijek aktualnim potrebama

proizvodne jedinice.

- Uobičajeno se uzima u obzir dvije vrste strojeva:

standardne strojeve – obavljaju rutinske standardne zadatke, jeftiniji su

specijalizirane strojeve – dizajnirani su i konstruirani za skuplje pojedinačne

procese proizvodnje.

SIGURNOST NA RADU:

- Sve više dobiva na značaju.

- Mnoge nesreće koje se događaju na radu ugrožavaju zdravlje zaposlenih i uništavaju

imovinu.

- Isto tako, nezgode na radu smanjuju produktivnost proizvodne jedinice te mogu izazvati

ozbiljne posljedice po poslovanje poduzeća.

- O sigurnosti na radu treba brinuti proizvodna jedinica. Neprestano razvijanje sigurnosti u

proizvodnoj jedinici je permanentan zadatak u spriječavanju budućih šteta.

PLANIRANJE VARIJABILNOG KAPACITETA:

- Nakon dovršetka planiranja proizvoda i faze oblikovanja, idući korak je:

odabrati i oblikovati i najpogodnije proizvodne procese

izraditi pripadajuće specifikacije

- Budući da će proizvodni procesi biti usko povezani sa potražnjom proizvoda iz proizvodne

branše, treba ostaviti prostor za eventualnost variranja potražnje što će neminovno voditi

prema promjeni proizvodnoga kapaciteta.

- Varijabilno planiranje kapaciteta je od važnosti za efikasan opstanak poslovanja te zahtijeva

mnogo pažnje.

- Nadalje, proizvodni procesi moraju biti prilagođeni specifičnim potrebama poslovanja, npr.

priroda proizvoda i sama potražnja za tim proizvodima.

- Ti proizvodni procesi također će utjeloviti marketinške metode koje će se primijeniti u

poslovanju.

Trebalo bi slijediti narednu strategiju, kako bi se proizvodni kapacitet iskoristio u cijelosti:

Kapacitet je nedostatan da udovolji potražnji

- Diferencijacija proizvoda

- Primijeniti prekovremeni rad

- Uvesti dodatnu smjenu

- Primijeniti privremena rješenja u proizvodnji

- Preuzeti viškove kapaciteta od drugih odjela

- Specijaliziranje tipova proizvoda

Kapacitet je veći od potražnje

- Integracija proizvoda

- Prekovremeni rad smanjiti ili čak ukinuti

- Smanjiti broj smjena

- Izdvojiti privremena sredstva proizvodnje

- Vratiti višak kapaciteta, a koji je već bio prenesen

- Diverzificiranje ili paraleliziranje proizvoda

3. UTJELOVLJENJE REZERVNIH KAPACITETA – za određene proizvodne procese rezervni

kapacitet može biti razumna solucija.

- Npr. poželjno je za tvornicu koja proizvodi sladoled da ima rezervni generator, kako bi se

osiguralno da se sladoled ne otopi i pokvari, ukoliko bi došlo do dugotrajnog nestanka

električne energije.

- Međutim, skupo je nabavljati dodatne strojeve kako bi se osigurali od eventualnog prekida

proizvodnog procesa.

- Troškovi dodatnih kapaciteta mogu se odvagnuti u odnosu na moguće troškove prekida rada

kada takvi aparati nisu raspoloživi.

- Najbolja opcija je ona koja rezultira s najmanjim troškovima.

4. GUBITAK POTENCIJALNE PRODAJE – katkad je dobra odluka da se izgubi određeni dio

potencijalne prodaje.

- Ponekad će biti preskupo stvarati više kapaciteta, no što će biti izgubljen određeni dio

prodaje.

- Gubitak u prodaji tada će biti najbolje rješenje, ali se u svakom momentu mora imati na umu

da će se određeni broj kupaca preorijentirati na alternativne proizvode i da eventualno

nikada više neće kupovati nekadašnje proizvode.

- To može dovesti do permanentnoga gubitka prodaje.

RAZVIJANJE ODGOVARAJUĆIH PROCESA PROIZVODNJE

- Razvijaju se kako bi udovoljili zahtjevima proizvoda

- Razlikuje se stanoviti broj proizvodnih procesa, no u nastavku će se objasniti dva glavna tipa:

KONTINUIRANI PROCES

NEKONTINUIRANI PROCES

- U slučaju kontinuiranoga proizvodnog procesa, razlikuju se dva tipa:

ANALITIČKI PROIZVODNI PROCESI – uključuju odvajanje sirovina na razne elemente,

različiti tipovi proizvoda tada se proizvode iz tih elemenata.

Dobar primjer su mnogi tipovi proizvoda koji se mogu proizvesti iz ugljena, npr. benzina,

plina, plastike i gnojiva.

SINTETIČKI PROIZVODNI PROCESI uključuju kreiranje proizvoda iz različitih

komponenti Npr. Boja se proizvodi iz raznih kemijskih materijala.

Procesi koji su obuhvaćeni pod naslovom prekidajućih proizvodnih procesa, imaju naglasak

na serijskoj proizvodnji i radu.

TIPOVI PROCESA PROIZVODNJE

I. KONTINUIRANI PROCES

1. Priroda procesa proizvodnje

Razlikuju se sljedeće karakteristike unutar kontinuiranog procesa proizvodnje:

Masovna proizvodnja – Proizvode se velike količine proizvoda suženog asortimana.

Troškovi su obično poznati kao rezultat iskustva stečenog tijekom godina.

Fiksni troškovi su obično veliki, a varijabilni niski – budući da se većinom koriste

odabrani strojevi i oprema.

Raspoloživ je malen prostor za uskladištenje i manipulacije, jer je inventar

minimalan. Između strojeva ne prolazi mnogo radnika, niti se vozi velika količina

materijala.

Finalni proizvodi se proizvode u sukladnosti s projektima potražnje, a tada se

uskladištavaju u posebne skladišne prostore. Proizvodnja se zbog toga ne obavlja u

suglasju s narudžbama.

Programiranje proizvodnje je prilično jednostavno. Stalno se mora voditi briga da se

proizvodnja uskladi s projektom potražnje.

Razina stručnosti i iskustva ljudi koji rade na strojevima nije toliko bitna, koliko je

bitno to kod osoblja koje radi u nekontinuiranom proizvodnom procesu. Radnici su

obično više specijalizirani što se iskustva tiče i izobrazbe, no u slučaju

nekontinuiranog proizvodnog procesa.

Obično postoji nekoliko radnih naredbi i one su obično standardizirane.

Materijal se uglavnom prevozi uz pomoć automatiziranih naprava, npr. prijenosnim

remenjem, kranovima ili uz pomoć neke druge slične teške opreme.

Sustav je osjetljiv na prekide. Ako se pokvari jedan stroj unutar linije, a koji je jedini u

istoj, doći će do zastoja rada linije, budući da svi strojevi sinkronizirano rade

2. Kontroliranje proizvodnoga procesa

- Ovdje se kontrolira tijek rada – usklađuje se sama proizvodnja sa potražnojm.

- Proizvodnja se može promijeniti samo ako je izbalansirana i ako nema slučajnosti. To

uključuje ponovno usklađivanje strojeva u proizvodnoj liniji, kako naknadni procesi ne bi bili

usporeni zbog prethodnih.

- Pravilno planiranje proizvodnje i kontrola moraju dati rezultat, budući da je gotovo

nemoguće promijeniti narav proizvoda i opsega proizvodnje u kratkom vremenu.

II. NEKONTINUIRANI PROIZVODNI PROCES

1. Priroda serijske proizvodnje

Razlikuju se sljedeći oblici serijske proizvodnje:

- Proizvodi se proizvode u serijama.

- Proizvode se malene količine opsežnih asortimana proizvoda Troškovi obično nisu unaprijed

poznati. Proračun se priprema prije ispunjenja narudžbe, ali stvarni troškovi poznati su tek

nakon što se narudžba realizira.

- Fiksni troškovi imaju tendenciju niže razine, dok su varijabilni troškovi visoki, jer se radna

snaga intenzivnije iskorištava. Skupi strojevi i oprema imaju manju ulogu.

- Prolazi unutar tvornice su obično široki, a posebice su prostrani skladišni prostori. Više ljudi i

materijala obično se kreće unutar tvornice, no što je to slučaj kod kontinuiranog proizvodnog

procesa.

- Finalni proizvodi se proizvode prema narudžbama. Zato je samo u rijetkim slučajevima

potrebno skladištiti velike količine proizvoda, jer ti proizvodi obično samo čekaju na

isporuku.

- U tom slučaju je organiziranje proizvodnje kompleksno. Postoji stalna povezanost između

raspoloživosti sirovina, raspoloživoga kapaciteta i potražnje za finalnim proizvodima, i to se

kontinuirano mora pratiti.

- Rukovatelji strojevima su visoko stručni. Veliko iskustvo je predispozicija i moguć je manji

opseg specijalizacije, no kod kontinuiranoga proizvodnog procesa.

- Postoji prilično velik broj narudžbi od strane trgovina kao i od strane tvorničke trgovine.

Nadalje, većina narudžbi koje stižu iz trgovina, međusobno se razlikuju.

- Materijali se prevoze između strojeva i po pogonima uz pomoć malih manipulativnih

aparata. Primjeri su maleni stolovi i stolice s točkovima, te malena kolica s točkićima.

- Sustav nije osjetljiv na kvarove strojeva. Mnogi slični strojevi stoje na raspolaganju u slučaju

da dođe do kvara jednoga stroja.

2. Kontrola

- U obzir dolazi kontrola narudžbi

- Ispravna kontrola proizvodnje je od velike važnosti, budući da se primaju neprekidno nove

narudžbe za različite vrste proizvoda.

- Svaka narudžba zahtijeva pojedinačnu kalkulaciju i te kalkulacije moraju se uklopiti s

cjelokupnim planom proizvodnje, kako bi svaka narudžba bila pravoremeno realizirana.

1. Priroda rada u proizvodnji

U proizvodnji se mogu razlikovati sljedeće karakteristike rada:

- Ljudi, strojevi i oprema ugrađeni su u proizvod. Proizvod je stoga statičan. Primjeri su gradnja

brodova, naselja ili većega putničkog zrakopova.

- Radovi se moraju dovršiti unutar određenih vremenskih limita, kako bi se projekt dovršio u

zakazanom roku. Važno je dovršiti takav projekt na dan ili prije ugovorenoga roka, budući da

ugovori obično sadrže klauzulu o plaćanju kazni. Stoga to proizvodnu jedinicu može mnogo

koštati, ukoliko se ugovor ne realizira pravovremeno.

- Svaka narudžba je unikatna, te se moraju udovoljiti potrebe svakog pojedinog naručitelja.

- Troškovi su obično poznati, budući da se licitacije dostavljaju unaprijed. Takav je projekt

obično opširan i traje relativno dugo. Glede toga, te stalne inflacije, u ugovor se uključuje

klauzula o porastu troškova, da bi se ugovaratelj zaštitio od uvećanih troškova.

- Ugovorna cijena je obično visoka.

2. Kontrola

- Proizvodni proces se kontrolira vremenskim ugovorom koji obično utvrđuje datum do kojega

proizvod mora biti proizveden.

- Bitno je efikasno rukovodstvo kako bi se ugovor ispoštivao.

- Tehnike koje su opće primjenjive u tim slučajevima su PERT ili CPM.

IDENTIFICIRANJE I RAZVIJANJE POSLOVA I POSLOVNIH STANDARDA:

- Identificiranje i razvijanje poslova i njihovih standarda je sastavni dio proizvodnoga procesa.

- Važno je odrediti stanovite zadatke, te ljude postaviti na odgovarajuća radna mjesta.

- Navedeno će dovesti do veće produktivnosti u poslovanju, a uzvratno mora imati pozitivan

utjecaj na profitabilnost poslovanja.

ANALIZA POSLOVA

- Analiza poslova je precizna analiza posla i poslova svakoga radnog mjesta.

- Sve informacije koje se odnose na specifične pozicije, moraju se uredno voditi.

- Tada se mora utvrditi koje karakteristike su potrebne za određene osobe u sukladnosti s

njihovim radnim mjestima.

- Analiza posla uključuje sljedeće faze:

Skupljanje i uvažavanje svih relevantnih informacija koje se odnose na prirodu

svakoga zadatka i radnoga mjesta. Određivanje onoga što svaki zadatak obuhvaća -

kako, zašto i iz kojih izvora se ti zadaci mogu realizirati. Isto tako, određivanje

zahtjeva koji se odnose na svako radno mjesto.

Sastavljanje opisa rada u kojem su skupljeni podaci kako je gore navedeno, moraju

biti sustavno vođeni. Takav opis radnih zadataka uključuje naziv radnoga mjesta, te

sadrži informacije o zadacima i odgovornostima. Opseg i priroda odluke koja se

odnosi na odgovarajuće radno mjesto, kao i potrebni izvori, uključeni su u opis

radnoga mjesta. Npr. ako je potreban predradnik u pogonu za izradu panel - ploča,

opis radnoga mjesta uključivat će sljedeće elemente:

naziv radnoga mjesta, npr.: predradnik

školsku spremu potrebnu za to radno mjesto, npr.: završena praksa iz toga

područja

potrebno iskustvo, npr.: 5 godina

zadaci koji se odnose na to radno mjesto, npr.: organiziranje, davanje radnih

obveza (ili rukovođenje), kontroliranje, izobrazba i provođenje discipline

raspoloživi izvori, npr.: strojevi i oprema, objekti za praktični rad - izobrazbu i

slično, te odgovornosti,

Izrada specifikacije posla koja sadrži sve potrebne kvalitete osobe koja će biti

imenovana na gore navedeno radno mjesto. Provjerava se jesu li su

navedene osobine u suglasju sa zahtjevima, a kako je to navedeno u

prethodnoj točki

Takva specifikacija radnih zadataka bitna je pomoć kako bi se odabrala pogodna osoba.

RADNI STANDARDI:

- Važno je da svaki posao ima određene minimalne zahtjeve.

- Tako utjelovljeni standardi olakšavaju kontrolu i kvalitativno i kvantitativno, a što se zahtijeva

po svakome radnom mjestu.

- Npr. neki određeni posao može imati određeni standard koji navodi da svaki daktilograf

mora istipkati barem 10 stranica za jedan sat. Nadalje, na svakoj stranici ne smije biti više od

dvije greške u slovima ili znakovima. Kontrola je stoga jednostavna, budući da su standardi

jasno decidirani.