12
Filološki fakultet Univerziteta u Beogradu Zapad i japanska književnost Opisi prirode u ,,Snežnoj zemlji “ Student: Jovana Dotlić 091222

Opisi Prirode u Sneznoj Zemlji

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: Opisi Prirode u Sneznoj Zemlji

Filološki fakultet Univerziteta u BeograduZapad i japanska književnost

Opisi prirode u ,,Snežnoj zemlji “

Student:Jovana Dotlić 091222

Mart 2010.

Page 2: Opisi Prirode u Sneznoj Zemlji

Sadržaj:

1. O piscu…………………………………………………………………………….………………………….32. Ogledalo kao posrednik…………………………………………………….………………………..43. Boje………………………………………………………………………….…………………………………54. Smena godišnjih doba……………………………………………….………………………………..55. Paradoksi

1) Planine…………………………………………………………………………………………….72) Kumova slama……………………………………………………………………………..….8

2

Page 3: Opisi Prirode u Sneznoj Zemlji

1. O piscu

Jasunari Kavabata bio je japanski pisac i prvi japanac koji je dobio Nobelovu nagradu za književnost (1968. godine).

Imao je teško detinjstvo. Rođen je u Osaki 1899. godine, ali već u drugoj godini svog života postaje siroče kada mu otac i majka umiru, a ubrzo za njima i baba i sestra. Kavabata zbog toga ostaje da živi sa dedom, ali samo do svoje sedme godine života kada i on umire. Svoje sećanje na smrt svoga dede opisaće u svom dnevniku, kasnije objavljenom kao ,,Dnevnik petnaestogodišnjaka". Nakon smrti svoga dede, Kavabata počinje da živi u internatu jedne srednje škole, ali vremenom odlazi u Tokio i tamo upisuje elitnu prvu gimnaziju. Kao gimnazijalac živi kod daljih rođaka u tokijskoj četvrti Asakusa, a period proveden tamo uticaće na njega da napiše novelu ,,Igračica iz Izua". Ova novela je objavljena u časopisu Bungei Ðidai 1926. godine, a u njemu opisuje doživljaje svoje rane mladosti, kao i njene dobre i loše trenutke.

Kavabata počinje svoj studentski život 1920. godine na Tokijskom carskom univerzitetu, gde je studirao japansku književnost.

Kavabatina dela možemo podeliti na period pre i posle drugog svetskog rata. Za vreme predratnog perioda možemo izdvojiti njegova dela poput ,,Ptice grabljivice i druge zveri", ,,Junak sahrane", kao i čuveni roman ,,Snežna zemlja" koji je osvojio dosta književnih nagrada brzo pridobivši pažnju velikog broja čitalaca. Tokom sukoba Japana sa Kinom, Kavabatine priče su bile veoma popularne među običnim ljudima.

Tokom drugog svetskog rata, Kavabata je jako malo pisao i više se bavio izučavanjem japanske klasične književnosti, ali čim se rat završio Kavabata je počeo puno da piše. Prvi roman koji je izdao posle rata bilo je delo ,,Hiljadu ždralova" (1949). Ubrzo se nižu i druga dela poput: ,,Zvuci planina” (1953), ,,Jezero” (1954), ,,Prolećni dan“ (1954), ,,Sporedna ulica” (1954), ,,Čovek iz Tokija” (1954), ,,Supruzine misli” (1954).

Tokom svog života Kavabata je napisao preko stotinu kratkih priča. Jednom prilikom je izjavio kako su mu te priče najomiljeniji radovi. Većinu je napisao tokom dvadesetih godina svog života, ali ih je nastavio pisati i i tokom posleratnog perioda kada je bio u vrhuncu umetničkog stvaralaštva.

Kavabata je Nobelovu nagradu za književnost dobio 1968. godine time postavši prvi Japanac koji je dobio ovu nagradu.

3

Page 4: Opisi Prirode u Sneznoj Zemlji

1972.godine Jasunari Kavabata izvršava samoubistvo ne ostavivši ni jednu poruku za sobom. Kao suprotnost tome Kavabata se tokom celog njegovog života zalagao za život govoreći dosta o besmislenosti samoubistva. U svom eseju ,,San na samrti" napisao je:

,,Koliko god čovek bio otuđen od sveta, samoubistvo nije oblik posvjećenja. Koliko god vredan divljenja čovek bio, ako izvrši samoubistvo, on je daleko od domena svetaca ili mudraca.”1

2. Ogledalo kao posrednik

Jedna od prvih scena u romanu ,,Snežna zemlja” je ta kada Šimamura dolazi u

posetu Komako tokom zimskog perioda. On putuje vozom i gleda svoj zamagljeni prozor razmišljajući o devojci koju ide da poseti. Onaj deo koji nam je izrazito zanimljiv sledi nakon što on obriše deo prozora i biva začaran onim sto vidi u njemu – odrazom devojke.

,,Lica koja su se pojavljivala nisu bila u nekoj skladnoj vezi sa pozadinom: osim toga, na licima se hvatalo nešto prozirno, prolazno: pejzaž beže neko nejasno promicanje kroz večernju tminu. Utapajući se jedno u drugo, lica i pejzaž pripadali su nekom vanzemaljskom, simboličnom svetu.’’2

Joko, čiji se odraz vidi na prozorskom staklu, čini se kao da je deo prirode, deo planina. Kavabata je predstavlja kao misterioznu i nedodirljivu, ali ,istovremeno, i uzbudljivu. On ne postavlja scene poput ove da bi poslužile kao uobičajna pozadina za neku radnju, već da bi postavlio atmosferu.

Funkcija ,,ogledala” (reflekcije sa prozorskog stakla) je ovde pomenuta zbog toga što putem njega možemo da posmatramo prirodu. Kavabata smatra da je neophodan blizak odnos između poetskog impulsa i atmosfere koja podstiče taj impuls. U svom eseju ,,Postojanje i otkriće lepote” Kavabata navodi Bašoove slične stavove, pominjući dobro poznati događaj kada je Bašo hvalio jednog od svojih sledbenika koji mu je rekao:

,,Kako je istinito da izvestan prizor u neko vreme može da probudi osećanje ljudi.” 3

I zaista, baš ovaj prizor je bio iskorišćen radi obeležavanja početka Šimamurine zaljubljenosti u Joko, do tada njemu nepoznate devojke. Šimamurino shvatanje Joko kao 1 Pogovor Ljiljana Marković ,, Jasunari Kavabata'' uz Kavabatin Snežna zemlja, Liber, Beograd, 2007. str. 298.2 Jasunari Kavabata Snežna zemlja, Liber, Beograd, 2007. str. 159.3 Pogovor Dejan Razić ,,Jasunari Kavabata’’ uz Kavabatin Hiljadu ždralova, Rad, Beograd, 2008. str. 150.

4

Page 5: Opisi Prirode u Sneznoj Zemlji

misteriozne i nedodirljive osobe posmatranjem putem posrednika – ogledala, ima dodirne tačke sa korišćenjem isto jednog ogledala u Kavabatinom delu ,,Mesec na vodi”. Kjoko, gledajući svet oko sebe putem ogledala vidi ga drugačije. Dve realnosti se povezuju. ,,Ogledalo” u ,,Snežnoj zemlji’’ nam pomaže da istovremeno vidimo šta se nalazi unutar voza (telesni svet) i onog što se nalazi izvan njega (transcendentan svet, koga simbolišu planine tokom noći). Razlike između ,,tog sveta” i ,,ovog sveta” nestaju i postaje teško razaznati realno od imaginarnog. Jokina lepota postaje vanzemaljska lepota.

3. Boje

U prethodnom poglavlju smo uveli postojanje dve dimenzije. Te dve dimenzije možemo primetiti u bojama korišćenim u opisima. Njih simbolišu, u osnovi, dve boje – crvena i bela. Bela boja je simbol za čistotu, ali, takođe, označava spoljašnju dimenziju ne zagađenu ljudskim žudnjama i razočarenjima, dok crvena predstavlja fizički i senzualni svet.

,,Šimamura je pogleda, ali odmah obori oči. U ogledalu se blistavom belinom svetlucao sneg sa planina i crveneli se njeni rumeni obrazi. Bila je to lepota neke neopisive čistote.”4

Čitalac u ovome može da vidi pravu unutrašnju lepotu Komako. Ona je gejša samo na površini, dok je njeno srce čisto kao sneg.

Možda u neku ruku ironično, istovremeno crna i bela boja nam sugerišu na transcendentalnu dimenziju. Crnu boju možemo naći u opisu mračnog neosvetljenog noćnog neba, dok se bela prožima u slikama snega i zvezda. Kumova slama objedinjuje obe boje i daje utisak bezvremenosti i misterije.

4. Smena godišnjih doba

Promenom godišnjih doba u romanu menja se pejzaž, ali i atmosfera. Način na koji su predstavljeni i vreme kada su oni uvedeni u strukturu romana nisu slučajna – prate tok radnje.

Šimamura i Komako su se prvi put sreli u proleće, godišnje doba koje samo po sebi predstavlja vreme novih početaka i nove ljubavi. Kavabata daje sledeći opis:

4 Jasunari Kavabata Snežna zemlja, Liber, Beograd, 2007. str. 186.

5

Page 6: Opisi Prirode u Sneznoj Zemlji

,,Koračao je tako, i smejao se sam sa sobom, ne znajući šta je smešno a nemoćan da zaustavi smeh.…Dva žuta leptira mu otprhnuše pod nogama.Obletevši oko njega, leptiri se vinuše u nebo, čak iznad obrisa graničnih planina. Žutilo njihovih krila je lagano belelo u daljini.

- Kako je bilo?Devojka je stajala u senci sugi kedrovog drveća.’’ 5

Po mom mišljenju ta dva leptira predstavljaju Komako i Šimamuru. Smeh i bestelesnost (lakoća u hodu) su univerzalni simptomi osobe pogođene Kupidovom strelom. Mada, Kavabatin opis raspadajućih delova kedra nam sugeriše na mračni asprekt ove novonastale veze:

,,Šimamura je stajao oslonjen na najstarije deblo. Grane na severnoj strani tog drveta su, ko zna zašto, bile suve, sa polomljenim vrhovima koji su visili. Te grane su oštrim, isturenim vrhovima, poput smrtonosnih kolaca, zarivene u stablo, bile su nalik na ubojito oružije nekog gnevnog božanstva.’’6

Prva rečenica u romanu se može postaviti i kao scena na početku jednog filma:

,,Pred vozom, tek što je izronio iz dugog tunela kojim se graniče dve oblasti, pojavi se Snežna zemlja.’’ 7

Šimamura ostavlja realnost svoga doma, žene , dece i celog njegovog života u Tokiju i ide u potragu za nečim drugim što će ga izvući iz sumornosti njegovog života. U knjzi se Snežna zemlja stavlja u kontrast sa ,,prljavim” svetom predstavljenim u vidu grada Tokija. Bela je boja čistoće, i stoga sneg označava čistoću. Koje boje bi bio svet očišćen od prljavštine normalnog života? Beo. Možete kroz ceo roman naići na varijacije na reč čistoća. Ovaj zaključak da je bela boja čista dolazi iz njene povezanostii sa snegom, koji je u stvari kondenzovana voda. Potrebno je samo da se obrati pažnja na postojanje šinto hrama u delu da bi se setili da se voda koristi u ritualnom čišćenju i pročišćenju, i stoga ona predstavlja važan element u razumevanju ovog romana.

Jedan od meni boljih opisa koji se tiče snega je trenutak vezan za način belenja ćiđimija :

5 Jasunari Kavabata Snežna zemlja, Liber, Beograd, 2007. str. 173.6 Jasunari Kavabata Snežna zemlja, Liber, Beograd, 2007. str. 174.7 Jasunari Kavabata Snežna zemlja, Liber, Beograd, 2007. str. 155.

6

Page 7: Opisi Prirode u Sneznoj Zemlji

“On je sebi živo predstavljao kako tu belu lanenu tkaninu bele na dubokom snegu, i kako je prvi zraci jutarnjeg sunca obasjavaju i natapaju jarkim rumenilom, tako da se više gotovo i ne razlikuje od snega.”8

Ono što je na mene ostavilo veliki utisak je Kavabatin način uvođenja jeseni. On nam skreće pažnju na jednog zelenog moljca koji tiho visi na mreži za komarce. Taj mir koji ga okružuje ima aluziju smrti koju Kavabata uvećava sa kontrastom boja:

,,Pošto su se daleke planine, obasjane večernjim suncem, već bile zakitile zlatno-zelenim lišćem, to pepeljasto zelenilo delovalo je gotovo samrtnički.”9

,,Kada je, zatim, šakom udario po mreži, moljac nežno i tiho odleluja na pod, kao uveli list.“10

Jesen je uvedena na kraju romana sa razlogom. Isto tako što jesen donosi smrt raznim biljkama i životinjama, ona isto tako odnosi život jednog ljudskog bića i, takođe, ljubavi nastale godinama ranije u doba proleća.

5. Paradoksi

1) Planine

Iako su planine masivne i čvrste, one su simbol Snežne

zemlje i sugerišu na transcendentnost. Hladne su i pune snega i takodje, relativno, nepromenljive i bezvemenske. Ali se one u sceni sa prozorskim staklom kreću:

,,Ponekad je izgledalo da pejzaž napolju protiče baš pored crta devojčinog lica…”11

Ovim zaključujemo da planine, paradoksalno, mogu da opisuju proticanje vremena u fizičkom svetu i da istovremeno imaju transcendentnu bezvremensku dimenziju.

2) Kumova slama

8 Jasunari Kavabata Snežna zemlja, Liber, Beograd, 2007. str. 262.9 Jasunari Kavabata Snežna zemlja, Liber, Beograd, 2007. str. 215.10 Jasunari Kavabata Snežna zemlja, Liber, Beograd, 2007. str. 215.11 Jasunari Kavabata Snežna zemlja, Liber, Beograd, 2007. str. 159.

7

Page 8: Opisi Prirode u Sneznoj Zemlji

araumi ya / Sado ni yokotau / amanogawathe rough sea / stretching out towards Sado / the Milky Way

(Bašo 1689)

Kao što je slučaj bio sa planinama, i Nebeska reka ima nešto paradoksalno u sebi. Ona, iako nepomerajuća, nagoveštava pokret:

,,Ta nebeska reka se, sva obnažena, spuštala do zemlje koja se pružala dole, da bi je obgrlila i prekrila svojom živom kožom.’’12

,,Činilo se kao da Kumova slama teče preko Šimamure i Komako negde u daljinu, onamo kuda su oni trčali.’’13

Iako njena kombinacija crne i bele boje nam nagoveštava čistotu, ona takođe ima svoju senzualnu prirodu:

,,Bilo je u tome neke neizrecive, strastvene lepote.’’14

I, takođe, mada je nezamislivo udaljena, ona ,,kao da se uz moćnu huku obruši i pohrli mu u grudi.’’15

12 Jasunari Kavabata Snežna zemlja, Liber, Beograd, 2007. str. 272.13 Jasunari Kavabata Snežna zemlja, Liber, Beograd, 2007. str. 274.14 Jasunari Kavabata Snežna zemlja, Liber, Beograd, 2007. str. 272.15 Jasunari Kavabata Snežna zemlja, Liber, Beograd, 2007. str. 280.

8