Oprema za preživljavanje

"Što više imaš u glavi to manje nosiš na leđima."

“Oprema” je zasigurno jedna od najdiskutiranijih tema u krugovima outdoora. Oprema, iako nije baza preživljavanja, ona se po važnosti nalazi na vrhu piramide preživljavanja. Priča o opremi vuče korijene još iz vremena prethistorije kada su naši dlakavi praoci počeli koristiti mozak, pa je tako započelo doba izuma prvih alatki i pomagala s kojima su se mogli lakše ophrvati teškom načinu preživljavanja. Zbog novog stila života, a uz to i otkrivanja vatre, počinju se proizvoditi prvi odjevni predmeti koji već tada u nekim dijelovima svijeta predstavljaju spas od sigurne smrti. I tu započinje naša priča, priča ovisnosti o opremi. Ta priča svoj vrhunac ima u današnje moderno vrijeme gdje je naše odcjepljenje od majke prirode toliko veliko da samo jedan bezazlen izlet u prirodu bez adekvatne opreme može postati velika noćna mora. Tokom svog višegodišnjeg iskustva, kao instruktor preživljavanja u prirodi, imao sam mogućnost neposredne spoznaje o ovisnosti opreme. Ta ovisnost kod nekih pojedinca, graniči sa ludošću, jer u strahu od neznanja nose desetke kilograma nepotrebne opreme, pa se u njihovim ogromnim ruksacima može naći maltene civilizacija u malome. U tome nema ničega lošeg (osim bolnih leđa), to je normalan put rasta pojedinca koji se upušta u svijet outdoora. Ponekad kad izlazimo na teren, znajući da u grupi ima uvijek netko tko nosi sve i svašta, i sam postajem ovisan o tuđoj ovisnosti te uzimam minimalnu opremu znajući da se mogu osloniti u cijelosti na ono što prijatelji nose krseći prvo pravilo u preživljavanju - pravilo samodostatnosti.

Samodostatnost putem opreme

Piramida preživljavanja

Ne moram ponavljati da je danas moderan čovjek jako odvojen od prirodnog ambijenta i načina življenja. Veliki gradovi i brze ceste po kojima se krećemo najveća su prepreka shvaćanja prirodnih zakonitosti. Odvojenje je toliko veliko, da kada moderan čovjek kroči u nepoznato, svaki je put u situaciji potencijalnoga preživljavanja. Da bi imao totalnu kontrolu nad prirodnim okruženjem, potrebno mu je veliko iskustvo i znanje što se stječe kroz dugi niz godina izučavanja. Moderan čovjek, očito svjestan vlastite manjkavosti, misli da s opremom može kompenzirati vlastita neznanja, ali isto tako može i realizirati vlastita znanja. Biti samo dostatan putem opreme znači prilagoditi opremu vlastitom znanju i sposobnostima; nema smisla nositi sjekiru sa sobom ako ju nikad nismo koristili, a još manje smisla ima nositi anti viperin, tj. zmijski protuotrov a ne znati da je njegova primjena opasnija od samog zmijskog otrova te da nepravilno skladištenje poništava njegovu efikasnost. Nakon što smo pripremili opremu koja je u službi realizacije vlastitih znanja i sposobnosti, opremu treba prilagoditi i situaciji u koju se upuštamo, jer nositi alpinističku opremu na leđima a kretati se pustinjskim pijeskom zaista je apsurdno.

U slučaju da se izgubimo i da smo sami u planini ili drugom ambijentu, ali s adekvatnom opremom koju znamo koristiti, ona će nam zasigurno poslužiti da to bezazleno gubljenje ostane takvo i ne preraste u realnu situaciju preživljavanja. U toj situaciji biti ćemo u potpunosti samodostatni zahvaljujući našoj opremi i naša potreba za prirodna znanja biti će svedena na minimum. I upravo zbog toga ono što moramo znati su osnove opreme i njene iskoristivosti.

Iskoristivost putem multikorisnosti

Uvjeren sam da većina vas ima ili će imati nožić zvan multi-tool. Tajna uspjeha tog multi alata, koji je preplavio koju godinu u natrag i naše tržište, je baš njegova multikorisnost. Zar postoji bolje od toga da u jednom malom nožiću imaš cijelu kutiju alata! Jedna stvar s mnogo primjena - to je princip multikorisnosti, princip kojemu treba težiti svim silama u organiziranju naše opreme. Zašto? Ako uspijemo po tom principu organizirati naš ruksak, u njemu će se nalaziti oko desetak artikala ali sa mnogostrukim primjenama, te će jedan mali ali znalački ispunjen ruksak zasigurno konkurirati i onom najvećem neiskusnog prijatelja. Evo samo jednog od primjera u odabiru opreme po principu multikorisnosti - kuhalo koje se koristi tokom naših višednevnih izbivanja u prirodi. Većina nas na višednevne izlete nosi plinsko kuhalo: jednostavno, praktično ali s ograničenom primjenom koja je limitirana isključivo samo za kuhanje. Dovoljan je samo kvar ventila koji nam onemogućuje njegovu upotrebu , a njegova veličina i težina nisu ni najmanje zanemarive. Na tržištu već neko vrijeme postoji u prodaji tz. - Švedsko alkoholno kuhalo. Ovo kuhalo radi na alkohol, nema nikakvog ventila te je u cijelosti nepokvarivo i vrlo pouzdano; jedno punjenje traje sat vremena rada, tako je jednostavno da se bez većih problema može napraviti i sa aluminijskom limenkom i čavlom (nađenima u prirodi), maleno je i lagano, a ono što je najbitnije ne koristi neiskoristivi plin kao prethodno kuhalo već u potpunosti sagorivi alkohol. Sa etilnim alkoholom osim kuhanja možemo zapaliti i vatru, dezinficirati rane, ukloniti nepoželjne nametnike i modelirati kožu.

O primjerima multikorisne opreme mogli bi napisati cijelu knjigu, kao npr. o plitkoj tavi sa čvrstom drškom kojom je moguće bez problema kopati, o poncho kabanici koja postaje hamok- viseća ležaljka ili krov - zaklon, ili o velikim vrećama za smeće - kraljicama multikorisne opreme itd., itd…

Postoji jedno pravilo među SAS-ovcima: "Kada se vratite natrag sa terena, otvorite ruksak i prospite sve na pod, napravite tri hrpe opreme. Prva neka bude oprema koju ste stalno koristili, druga sa stvarima koje ste ponekad upotrebljavali, a treća sa predmetima koji su bili van upotreba. Uklonite drugu i treću hrpu i uzmite samo prvu! Na idućoj pustolovini testirajte da li vam je ona oprema iz prve hrpe koju stalno koristite bila stvarno dovoljna. Ako jeste, onda razmislite što bi od toga mogli izmijeniti, ne bi li sa istim "alatom" mogli zadovoljiti više potreba.

Garantiram vam da ćete nakon daljnjeg iskustva reducirati vašu opremu i svesti sve na mali ruksak velike primjene, jer - Što više imaš u glavi to manje nosiš na leđima.

Plinsko ili alkoholno kuhalo? Razne mogućnosti kuhanja

Razni izvori svijetlost Razne metode paljenja vatre

Samo kvalitetna oprema

Mnogo puta čujem fraze poput: "Ovo je super ruksak, platio sam ga samo” ... “Nemam sada love, kupiti ću si ovo od Kineza”... “Ovo sam nabavio polovno od vojske, malo je staro ali, prava je to stvar..." U situaciji gdje vam život može ovisiti o kvaliteti opreme koju imate sa sobom, nema mjesta štednji! Ako se netko želi baviti šetnjom kroz prirodu po dobro oznaćenoj stazi ne udaljavajući se od auta više od jednog kilometra, neka slobodno obuje i kartonske gojzerice. Mi ovdje diskutiramo o potrebama realnog preživljavanja, ekstremnog outdora i treninga preživljavanja. Previše ima situacija gdje se tokom boravka u prirodi oprema koja je dovedena na limit izdržljivosti jednostavno "raspadne": ruksazi (od marke!) kojima pucaju šavovi, cipele kojima se odljepljuju džonovi, jakne kojima pucaju patent zatvarači, baterijske lampe koje pri prvoj vlazi idu u kratki spoj i cijeli niz drugih gluposti. Sve to bilo bi zasigurno smiješno kad vam u toj datoj situaciji život nebi ovisio isključivo o toj opremi. Kada se nađete promrzli i umorni na granici pothlađivanja, usred snježne mećave sa patent zatvaračem koji pri zatvaranju puca u ruci ili kada shvatite da je nesnosna bol u koljenima uvjetovana vašim super ruksakom koji ste platili samo... jer se klati na vašim ledima kao ljuljačka, zasigurno ćete opsovati dan svoje gluposti i brzopleti odabir.

Moj savjet je preferirati profesionalnu opremu namijenjenu ekstremnim sportovima ili vojnim krugovima (samo onu rezerviranu priznatim specijalnim postrojbama) jer to je jedina oprema koja je mnogostruko isprobana na terenu u ekstremnim situacijama. Ako nismo u mogućnosti doći do takve opreme, onda obavezno moramo podvrgnuti hard testu sve što planiramo ponijeti u bespučja nove pustolovine, te obavezno napraviti test promoćivosti (u kompletnoj opremi tuširaj se 10 minuta).

Obavezno se upoznajte sa vlastitom opremom, stvorite dobro iskustvo s njom jer u ekstremnim situacijama za to neće biti vremena, a o opremi i samo njoj može vam ovisiti i sam uspjeh preživljavanja.

Napomena

Uvjek punite ruksak na isti način: važna oprema na dohvat ruke, manje važna na dno, ali poštujući pravilo raspoređivanja težine tako da teže predmete rasporedite uvijek blizu ramena i leđa. Slažemo li ruksak na uvjek isti način, stvoriti ćemo pravilan protokol ponašanja; i u najvećem mraku prvim pokušajem izvući ćemo iz ruksaka baš ono što nam je neophodno. Dobro je trenirati već kod kuće u mraku brzo izvlačenje pojedinih elemenata iz ruksaka.

U vlastitoj opremi koju koristim na terenu nema predmeta koji nije isproban pod raznim uvjetima, te prepravljen, ispravljen, poboljšan i tako prilagođen vlastitoj potrebi. Sva oprema se može i mora modificirati i prepravljati ali bez da se kompromitira njena sigurnost i funkcionalnost.

Čemu dati prednost u izboru opreme?

Kvalitetne visoke cipele sa unutrašnjom membranom i Vibram đonom sa što manje vanjskih šavova (ako da, onda višestruko prošiveni) od kvalitetne kože.

· Nepromoćiva lagana jakna sa kvalitetnom membranom (Event, Gore Tex...).

· Duge hlače od polycoton, ripstop materijala (posebna mrežasta izvedba protiv kidanja) koji garantira brzo sušenje na tijelu i veliku otpornost prilikom upotrebe i sušenja uz vatru.

· Kvalitetan ruksak uske konstrukcije napravljen od Cordure, sa unutrašnjom aluminiskom konstrukcijom (plosnato profilnom - ne karbon ili fiber), zbog mogućnosti stabilnog nošenja i overload-a (prekrcavanja). Dobro je imati kod kuće tri modela ruksaka različitih veličina: jedan za dnevnu, jedan za trodnevnu a jedan za višednevnu upotrebu. Ako nismo u stanju priuštiti tri ruksaka, onda je i dovoljan jedan 50-70 Litreni sa mogućnošću proširenja ali i komprimiranja vanjskim bočnim i gornjim remenima s obaveznom unutarnjom aluminijskom konstrukcijom.

Oprema za tri dana, s opremom ne treba pretjerivati

U zimskim mjesecima uvijek dajte prednost slojevitom pristupu oblačenja, koji će detaljno biti obrađen u jednom od slijedećih brojeva Mete. Radije imati tri vunene maje (tanka vunena potkošulja dugih rukava, dolčevita i debeli pulover) sa šuškavcem preko svega, nego jednu debelu toplu jaknu. U svakom trenutku višak se lako može skinuti, pa se tijelo ne znoji i što je najbitnije održava se suhim, dok kod debele jakne ne možermo regulirati temperaturu, pa se znojimo ili kad je skinemo smrzavamo. Uz tijelo, u hladnom dijelu godine zabranjeno je nositi pamuk; koliko da taj materijal hladi po ljeti te je lak za održavanje, po zimi je neprikladan jer se sporo suši na tijelu. Po statistikama svjetskih spasilačkih službi, većina onih koje je zadesila hipotermija imala je na sebi pamuk kao prvi sloj. Dobra majica od mikrofibre suši se na tijelu njegovom temperaturom, pa savjetujem njen odabir kao prvi sloj odjevnog predmeta. Biti mokar cijelu noć na hladnome, znači zasigurno pokucati na vrata hipotermiji, ubici broj jedan u svijetu outdoora. Zapamti! Hladnoća + Vjetar + Vlaga = hipotermija!

I uz malo inventive može se sastaviti pribor za pecanje

Nož za preživljavanje

Većina nas kada ćuje izraz “Nož za preživljavanje” zamišlja Rambo nož - ogromni nož sa šupljom drškom i opasno nazubljenom oštricom koji izgledom plijeni pogled svakog pubertetlije. Nož i znanje rukovanja njime su zasigurno najvažniji elementi preživljavanja. Što je oštrica kraća rukovanje njome je lakše i preciznije, mogućnosti ozljeda su manje a rizik lomljenja oštrice sveden je na minimum, težina i volumen su minimalni. Ono ćemu treba težiti je kvalitetan nož oštrice ne dulje od 12 cm, širinom leđa od minimalno 4 mm, sa čvrstom tang konstrukcijom (oštrica prolazi cijelom dužinom kroz dršku koja je izvedena u jednom komadu te je od materijala koji je moguće prepraviti i prilagoditi vlastitom hvatu). Uz dobar nož treba uvijek imati i dobar oštrač. Moj savjet je nabaviti V oštrač radi lakog i preciznog oštrenja na terenu - jer samo izuzetno oštar nož je i izuzetno siguran nož. Kod tupih noževa koristimo uvjek preveliku snagu tokom rezanja, a zbog tuposti rez je teško kontrolirati. Kako je nož najvažniji rekvizit preživljavanja, naš odnos prema njemu mora biti jednak štovanju relikvije. Kopanje i gađanje nožem govori o našoj gluposti. Jednom prilikom kad sam poznaniku na njegovo traženje posudio nož, nisao imao vremena da mu ga istrgnem iz ruke jer je on onako neiskusan odmah isprobavao oštrinu noža prelazeći palcem po njegovoj oštrici. Rezultat je bio liječnička intervencija sa 4 šava.

Nož se nikada nepotrebno ne vadi iz futrole, odlaže van iste a još manje posuđuje!

Što se tiče materijala oštrice, tu bi se moglo raspravljati u nedogled, jer - svako svog konja hvali. Jedno je pravilo - dobar čelik je onaj koji se da dobro naoštriti i zadržava dugo oštrinu. Ako volite ritual poliranja i uljenja oštrice odaberite lako oštrive karbonske čelike, ako za to nemate vremena - moderniji nerđajući čelici pravi su odabir.

Uz dobar nož ide uvijek i dobra futrola. Futrola služi prvenstveno za nošenje noža, a njena izvedba mora biti takva da u cijelosti štiti od mogućih ozljeda pri eventualnom padu i njenog probijanja oštricom. Nema veze da li je odabir futrole između kožne (zahtijeva održavanje) ili one plastične od kydexa kojoj je jedina mana da prljavi nož često ne ulazi u nju jer je uska. Važno je samo da su korice sigurne i robusne konstrukcije. Korice “Made in China” od semi-cordure dobre su samo za držanje noža na zidu! Tokom višednevnih pustolovina uz laku oštricu nositi uvijek i jednu težu. Na top listi teške oštrice zasigurno je sjekira. Jedini problem sjekire je zahtjevna praksa radi sigurnog rukovanja. Ne smije se koristiti kada ste umorni, a u neukim rukama može postati jako opasna (govorimo o sjekiri oštrine žileta); zasigurno ostaje idealanim alatom u slučaju dugotrajnog preživljavanja.

Kukri ili sjekira, odabir ovisi o iskustvu.

Većina članova Škole preživljavanja i korisnika foruma survival.aforumfree.com koristi Kukri. Kukri je živa potvrda jednog od osnovnih pravila preživljavanja: minimalnim realizirati maksimalno. Njegov smislen raspored težina multiplicira vašu snagu te sa minimalnim trudom imate maksimalne rezultate pri rezu; brzo se savladava tehnika rezanja, lagan je i precizan. Zbog svoje jedinstvene zakrivljenosti veoma je siguran jer njegova oštrica uvijek dolazi prije ruke na reznu površinu. Sa Kukrijem u ekstremnim uvjetima može se i kopati.

Nož mora biti uvijek priljubljen uz tijelo, bilo na kajšu ili oko vrata, jer u slučaju hitne potrebe, a on se nalazi u ruksaku daleko od ruke, mogu nastati ozbiljni problemi.

Rukovanje oštricama zahtijeva oprez!

Savjet za koricu noža

Većina kožnih korica kupljenih noževa nije adekvatno obrađena za zaštitu od vode i vlage te se pri čestom močenju nakon nekog vremena deformira ili raspadne.

Treba premazati nelakiranu koricu noža debljim slojem masti za gojzerice (fokina mast), omotati aluminijskom folijom i staviti u pećnicu na cirka 100°C 10 - 20 minuta (dok koža ne upije mast). Koža će tokom zagrijavanja upiti svu mast koja zbog temperature postaje tečna. Nakon ponovnog ukrućenja masti u koži, futrola postaje otporna na vodu.

Survival kit ili set za preživljavanje

O setu za preživljavanje ispjevani su hvalospjevi, napisane knjige i snimljeno mnoštvo You Tube zapisa u svijetu survivala. Nema onoga koji se ne upusti u izučavanje tehnika prezivljavanja da si ne izradi ponosito svoj prvi survival kit. Filozofija o survival kitu toliko ide daleko da postoji vec i poštapalica "Reci mi koji survival kit nosiš i reći ću tko si". Survival kit mora biti osnovicom obavezne opreme svakog ljubitelja prirode, planinarenja, ekstremnih sportova i drugog. Survival kit sažetak je cijele teorije o opremi, odraz je našeg znaja i njegovog logico primijenjivanja, koncentrat je multipraktičnosti i multi iskoristivosti, mora biti vrhunac kvalitete, on je jedina razlika života i smrti u situaciji realnog preživljavanja - survival kit je nedvojbeno ZAKON!

Razne izvedbe survival kit-a. Ono što je bitno da ga uvijek imamo sa sobom

Koji je najbolji survival kit?

Najbolji survival kit je zasigurno onaj koji imamo u trenutku realne situacije preživljavanja,... znači najčešće niti jedan. Po univerzalnom pravilu da se sranja dešavaju baš kada si najmanje spreman na njh, može se desiti da se tvoj survival kit kojega si godinama slagao, pripremao i njegovao skotrlja niz liticu skupa sa tvojim ruksakom u bezdan. Sprema se noć, hipotermija kuca na vrata, iz mraka vire vampiri a ti bez vatre, vode i tko zna čega drhtiš od straha i nemoći.

Kao i kod noževa (gdje je moj savijet da se nose uvijek dvije oštrice - jedna uz tijelo, jedna u ruksaku) tako i kod survival kita jedan (onaj manji) mora biti uvijek pri nama, a jedan (veći) neka odmara u ruksaku.

Znanje paljenja vatre bow dreel-om zasigurno nema cenu

Napomena

Isto tako i čutura poput mini survival kita i noža, mora biti uvijek na pojasu hlača uz tijelo. Samim time u slučaju najgoreg scenarija (gore navedene litice) ostaje nam nešto tekućine da se izvućemo a uz to pijemo pravilno - često i malo.

U survival kitu moraju se nalaziti uvijek tri grupe pribora za vatru, vodu i zrak + prva pomoć.

VATRA - pribor neophodan radi paljenja vatre

· minimalno tri izvora vatre (fire steel, šibice i upaljač)

· minimalno tri izvora za potpalu (Esbit kocka, pamučni uložak, gumena cijev)

VODA - pribor neophodan za tretiranje vode

· minimalno tri sistema za purifikaciju i filtriranje (vatra, kalijev permanganat, pamučni uložak)

· minimalno tri sistema za izvlaćenje i nošenje (gumena cijev, pamučni uložak, prezervativ)

ZRAK - signalizacija spasiocima vlastitog položaja

· minimalno tri sistema signalizacije vlastitog položaja (vatra, eliograf, kalijev permanganat+snijeg)

PRVA POMOĆ

· minimalno tri pristupa zaustavljanja krvarenja i tretiranja rana (gumena cijev, pamučni uložak+duct tape, kalijev permanganat)

Pribor za prvu pomoć ide uvijek skupa sa znanjem pružanja prve pomoći

Primijetili ste da se elementi pribora ponavljaju skoro u svim grupacijama po pravilu multi iskoristivosti. To je tajna survival kita, minimalnim priborom proizvesti maksimalnu iskoristivost.

Normalno, korisno je imati "pravu" prvu pomoć uza sebe, ali dobro je znati da sterilni ženski tampon u kombinaciji sa duct tape-om (ljepliva američka traka) može bez problema sanirati otvorene rane.

Survival kit nalazi se uvijek u vodonepropusnoj konfekciji koju je moguće ako je od aluminija koristiti za prokuhavanje vode ili ako je od plastike ili gumiranog platna upotrijebiti za nošenje vode. Svaki element u survival kitu sam za sebe mora biti vodonepropusno upakiran. Bez stalnog eksperimentiranaj na temu, ne može se savladati potrebno znanje o opremi. Malo je onih koji su u stanju učiti na iskustvu drugoga. Puno njih morati će proći put "nepotrebnog shooping-a" i "made in China" koji će najvjerojatnije nakon nekog vremena napustiti.

Ne postoji idealna oprema. Za nas ljude u prirodnom okruženju više nema ničeg idealnog zato jer smo se udaljili previše i to udaljenje i neznajnje lečimo samom opremom stvorivši tako začarani krug zavisnosti.

SVI NE REAGUJEMO ISTO I NEMAMO SVE ISPOD NAVEDENE SIMPTOME,

SVAKO POTHLAĐIVANJE TRETIRAJ KAO DA JE PRAVA HIPOTERMIJA!

Zovu me Hipotermija ili pothlađivanje, rađam se u tvojem tijelu podmuklo kada je ono pothlađeno i gubi više temperature od one koju može proizvesti. Obožavam hladnoću, vjetar i vlagu. U vodi sam majstor jer ti kradem toplinu i do 30 puta brže nego na zraku. Moj cilj je upoznati te sa smrću, kao što to svake godine radim sa mnogo njih diljem svijeta*.

1.FAZA Tvoj stroj tj. tijelo radi na 36.8°C. Kada se pothladi i njegova

temperatura se približava prema 35°C ono se instinktivno ježi i drhti, jer

se pokušava grčenjem mišića zagrijati. Hladno ti je, i to pogotovo na

ekstremitetima; drhtiš, brzo i plitko dišeš.

Ako ništa ne poduzmeš biti će ti teško da se samostalno izvučeš.

2.FAZA Temperatura ti je ispod 35°C: ti jako drhtiš, toliko jako da šibica

koju pališ se lomi u ruci. Loše kontroliraš mišiće, umoran si, zbunjen,

euforičan, kao da si pijan, ponekad imaš osjećaj topline pa se čak i

skidaš, haluciniraš, postaješ blijed, usne postaju plave, mišići otkazuju.

Potrebna ti je nečija pomoć.

3.FAZA Temperatura ti pada ispod 32°C, drhtanje prestaje, ruke ne možeš

koristiti, puls se smanjuje, disanje je sve sporije, tvoje tijelo poprima vanjsku temperaturu ...ti polako umireš.

Potrebna ti je hitna hospitalizacija.

TRETMAN UNESREĆENOG PO FAZAMA

1.FAZA 37-35°C U ovoj fazi imaš dobru šansu da se sam izvučeš.

Odmakni se od izvora pothlađivanja. Zagrij se pod svaku cijenu: vježbaj bez znojenja, obuci se široko i slojevito, blokiraj topao zrak unutar odjeće i ispuni ju novinskim papirom, suhom travom…, prekrij glavu, vrat i ruke, pij topao napitak i zapali vatru ako si u mogućnosti.

Nema tabu tema; ako ti je hladno privij se uz osobu koja je uz tebe.

2.FAZA 35-32°C Teško ćeš se sam izvući, potrebna ti je pomoć.

Odmakni unesrećenoga od izvora pothlađivanja. Zagrij ga postepeno, ne agresivno. U ovoj fazi potrebni su realni izvori topline: ljudsko tijelo,

toplo kamenje ili termosica (topla voda u boci) na dole navedena područja.

Unesrećenom ne smiješ dati piti, alkohol je apsolutno zabranjen.

Nikako agresivno i brzo zagrijavanje, nikako masaža ili topli tuš.

3.FAZA 32-28°C Potrebna je reanimacija (budi spreman) i hospitalizacija.

Po statistikama:

Oni koji su uspjeli zapaliti vatru nakon što su se izgubili i proveli prvu noć u divljini imali su 50% više izgleda da prežive od onih koji to nisu uspeli.