UĈENJE-1učenje : sticanje novih navika , znanja i osobina•sve što nije dato biloškim nasleđem stečeno je učenjem

•refleksi-potrebe-veštine-navike-znanja-motivi-emocije-osobine

•pamćenje: zadrţavanje onoga što je stečeno

UĈENJE-2definicija učenja:relativno trajne promene ponašanja na osnovu aktivnosti pojedincane mora biti: namerno, verbalno, sa ponavljanjem .....promene koje nisu rezultat učenja:sazrevanje, starenje, umor, stanje organizma

VRSTE UĈENJA: po složenosti

Jednostavno:uslovljavanje(Prvog reda(klasično),višeg reda i mehaničko (dodir i ponavljanje)

Složeno:pokušavanjem(instrumentalno i operaciono) i uviđanjem (odnosa i veza)

VRSTE UĈENJA: po materijalu

Motorno:pokret,položaj,gest (povezivanje vežbanje) VEŠTINE

Verbalno:reč,govor.jezik,znak (ponavljanje mesta u nizu,besmisleno) NAVIKE

GENERALIZACIJA-POJAČAVANJE-GAŠENJE

Generalizacija-uopštavanje-alltalanositas.Pojačavanje-nagrađivanje-potkrepljivanje-erosites-alatamasztas-reinforcement.Gašenje-izbleđivanje-oltas-to fading out.

Učenje uslovljavanjem

Klasično uslovljavanje je pojačavanje prirodne reakcije i njeno izazivanje dražima koje nisu bezuslovne ved uslovne.Instrumentalno uslovljavanje: sredstvom do ostvarenja potrebe, efekat ponašanja učvršćuje to ponašanje.

UČENJE POKUŠAVANJEMučenje pokušavanjem: zakon efekta•nagrada oblikuje ponašanje!!!!

ČINJENJE•kazna oblikuje izbegavanje!! NE ČINJENJE

TEORIJA UČENJA-13 shvatanja: 1. suštinu učenja čini klasično uslovljavanje, prirodne reakcije se povezuju sa “neprirodnim” draţima (asocijacionisti, psihoanalitičari)2. reakcije koje dovode do uspeha se uče,pamte (empiristi, bihevioristi)3. učenje je otkrivanje novih odnosa (geštaltisti)

Teorije učenja -2(1.)uslovljavanje –kondicioniranje -felteteles tanulas; (2.)Pokusaj -pogreška; proba-szerencse; (3.)povezivanje; asociranje; osszekotes; (4.)insight-belatas-uviđanje; (5.)of relations-viszonyok-odnosa.

TRANSFER UČENJA3 teorije Transfer: prenos dejstva

(1.)formalnih disciplina (matematika pa sve) (2.) identičnih elemenata (srpski pa slovački) (3.)generalizacije principa (ne činjenice već principe)

Primenjivati uspešan način učenja a ne povećavati količinu zapamćenog!!!!Učenje je radi primene i putem primene a ne radi zadržavanja i pamćenja!!!!!

PAMĆENJEučenje = promena ponašanja na osnovu iskustvapamćenje = trajanje te promenepamćenje = proces = mentalna aktivnost = doživljajprocesi koji čine složeni proces pamćenja:zadržavanje, zaboravljanje, prepoznavanje i Obnavljanje

VRSTE PAMĆENJA1.motorno i mentalno; 2.individualne razlike; 3.sposobnost pamćenja: opšta i posebna;

Tri sistema (tipa) pamćenja:1.senzorno; 2.kratkoroćno; 3.Dugoročno;

PREDSTAVE-1•Predstave su pamćenje koje je slikovito.Predstave su različite od opažaja:1.manje žive; 2.manje potpune; 3.manje postojane; 4.uopštene;

PREDSTAVE-2Uopštene (generalizovane) predstave za čitavu klasu predmeta....(moja kućarazličito kuća) čine prelaz ka pojmovima!(pojam je opšta kategorija o ukupnom nizu pojava)

ZADRŽAVANJE I ZABORAVLJANJE(dva procesa u procesu pamćenja)PROMENE TOKOM ZADRŽAVANJA:tri vrste kvalitativnih promena po Bartletu: 1.uprošdavanje sadržaja (gubljenje detalja)2. racionalizacija sadržaja (objašnjenje nejasnog, poznato umesto nepoznatog )3. naglašavanje delova(nisu bili naglašeni u materijalu koji se učio)

PROCES ZABORAVLJANJA1.gubljenje onoga što smo naučili 2.Zaboravljanje

koliko: delimično ili potpunokada: privremeno ili trajno Da li ima potpunog zaboravljanja?Delimično zaboravljanje je neizbežno!

UZROCI ZABORAVLJANJA(1.)gube se tragovi u mozgu; (2.)spontano zaboravljanje; (3.)potiskivanje sadržaja iz svesti; (4.)retroaktivna inhibicija (nova aktivnost koči staru!) Zaboravljanju nije uzrok protok vremena ved aktivnost nakon učenja, pamćenja....

USLOVI KOJI UTIČU NA DELOVANJE RETROAKTIVNE INHIBICIJE:SLIČNOST (kad je veća ometa prethodno naučeno)VREME (kad je veća pauza manje ometa naučeno)STEPEN NAUČENOSTI (ne učiti novo dok se staro ne naučiSTEPEN ORGANIZOVANOSTI GRADIVA (veća čini manje ometanja)ISTICANJE SPECIFIČNOSTI (bolje razlikovanje i manje ometanja)

PAMĆENJE DETETAteorije aktivnog zaboravljanja: proaktivna i retroaktivna inhibicija......Proaktivna inhibicija je kada aktivnost pre učenja izaziva zaboravljanje onog što kasnije učimo....

USPEH UČENJA I PAMDENJA

1. Fiziološki činioci: struktura CNS, zdravstveno stanje, od/zamor, pol, uzrast2. Fizički činioci: temperatura, vlažnost, kiseonik, doba dana, mesto3. Činioci materijala: obim, vrsta, poznatost, smislenost i sl.4. Psihološki činioci: motivacija, aktivnost, osmišljavanje i sl.5. način i organizacija procesa učenja: Tehnika učenja

Motivacija za učenje1.interesovanje i volja za učenje; 2.trajnost pamćenja naučenog; 3.podsticaji volji za učenje (pohvala,nagrada, ukor, kazna); 4.kvalitetna motivacija: solidarnost, saznavanje novoga

AKTIVNOST= rad na gradivu koje se uči 1.čitanje verbalnog materijala sa ciljem da se nađe odgovor na određeno pitanje, 2.skraćivanje i pravljenje izvoda, 3.reprodukcija u novom osmišljavanju...

Aktivnost u učenju

•na motornom učenju je bitno samostalno izvođenjeradnje koja se uči....(bicikl, plivanje, računar, crtanje....) ili preslišavanje u verbalnom učenju

•uviđanje smisla: logičko učenje a ne mehaničko daje bolje pamćenji značano bolju primenu!

tehnika učenja: koncentrisano u vremenu ili raspodeljeno, globalno u celini ili po delovima!!!

Činioci uspešnog učenja u ovom kursu!

Seminarski radovi i terenske vežbe pružaju priliku posebnog bavljenja delovima gradiva, mimo njegovog spremanja za kolokvijum ili za obrazlaganje cilja terenske vežbe i sl.Na isto mesto u gradivo ulazi se u više navrata i sa više različitih ciljeva.... Sve to vodi ka osmišljavanju u dalje od mehaničkog učenja!!!

organizacija učenja

SQ3R 2PČ3P AKOFESURVEY PREGLEDATI ATNEZNIQUESTION PITATI KERDEZNIREAD ČITATI OLVASNIRECITE PRESLIŠATI SE FELIDEZNIREVIEW PROVERITI ELLENORIZNI

Ka aktivnom učenju NEDOSTACI TRADICIONALNOG OBUČAVANJA: •PREMALO AKTIVNOSTI UČENIKA

•NEOBAVEŠTENI O REZULTATIMA SVOG UČENJA

MAŠINE I UDŽBENICI ZA PROGRAMIRANO UČENJE

ZABORAVLJANJE

Zaboravljanje predstavlja slabljenje ili potpuno gubljenje mogućnosti prepoznavanja ili reproduciranja sadržaja koji su ranije bili naučeni, ili registrirani u pamćenju.

•Laičkim jezikom rečeno, zaboravljanje predstavlja gubljenje informacija iz pamćenja, koje smo jednom usvojili.

•Na zaboravljanje utječe veliki broj stvari: od količine naučene graĎe, preko smislenosti naučenog, različitosti (ili sličnosti) sa prije naučenim stvarima, te do toga koliko se naučenim informacijama koristimo kasnije u svojim aktivnostima.

Različiti psihološki pravci objašnjavaju zaboravljanje na različite načine.

•Neki govore da je zaboravljanje uzrok nestajanja asocijativnih veza izmeĎu informacija dok neki govore da zaboravljanje zapravo predstavlja «potiskivanje» neugodnih informacija iz prošlosti (represija).

•Najnovija shvaćanja na zaboravljanje gledaju kao na gubljenje tragova pamćenja .

•Jednostavnije rečeno, to znači da odreĎena informacija koju tražimo postoji u našem mozgu, ali mi se jednostavno ne krećemo pravim putem prema njoj.

ČETIRI UZROKA ZABORAVLJANJA(to su ujedno i četiri teorije zaboravljanja)

1.Postupnoosipanjetragovapamćenja 2.Nemogućnost pronalaženja podataka 3.Represija 4.Interferencija

1.POSTUPNO OSIPANJE TRAGOVA PAMDENJA•Ova teorija govori da je za gubitak informacija iz pamćenja dovoljan i sam protok vremena.

•Ta se teorija vezuje uz teorije o tragu.

•Najveće pristalice ove teorije tvrde da je ovaj način gubljenja informacija dominantan, dok se ostali slažu,u većoj ili manjoj mjeri, da je moguć.

•Osipanje je najizraženije kod vidnog senzornog pamćenja.

Slika prikazuje istraživanje osipanja različitih informacija kod nekoliko autora, u određenom vremenskom razdoblju. Boreas, kako se vidi iz slike, zaključuje da se za deset mjeseci, samo osipanjem, zaboravljaju svi naučeni slogovi.

2.NEMOGUDNOST PRONALAŽENJA PODATAKA•Da bismo se sjetili neke informacije moramo je najprije pronaći u našem dugoročnom pamćenju.

•Uslov prije pronalaženja jesteda informacija mora biti pohranjena u skladište.

•Ukoliko ne možemo pronaći informaciju, nije nužno da ona nije pohranjena u pamćenju, već jednostavno put do nje nije dobro uhodan i pronalaženje ne može biti izvršeno.

Na slici su prikazana plava i crvena strelica.Plava strelica je kontinuirana i do informacije se lako dolazi,dok je crvena strelic aisprekidana tako da se teško,a ponekad i neuspješno,dolazi do informacije.

3.REPRESIJA•Represija je potiskivanje neugodnih sadržaja iz svijesti, tj. namjerno “izbacivanje” sjećanja na neugodne i prijeteće sadržaje.

•Nekorištenjem tj. neponavljanjem informacija dolazi do zaboravljanja (prema teoriji osipanja), a neugodne sadržaje većinom ne volimo ponavljati.

•Freud je ovu teoriju definirao kao “svjestan proces potiskivanja informacija radi zaštite ega”.

•To su većinom neugodni doživljaj i osjećaji, koji represijom prelaze u podsvjesno i mogu se ponovo obnoviti ili doći do izražaja u snovima, hipnozi, ili čak slobodnim dosjećanjem.

4.INTERFERENCIJAInterferencija je pojava pri kojoj učenje jednog gradiva ometa učenje drugoga.Na interferenciju najviše utječe sličnost materijala.Interferencija se dijeli na proaktivnu i retroaktivnu.

EBINGHAUSOVA KRIVULJA ZABORAVLJANJA

•Ebbinghaus je testirao pamdenje na sebi

•1885. počeo testiranje u kojem je on bio i ispitivač i ispitanik.

•Načinio je listu od 2300 besmislenih trigrama “suglasnik-samoglasnik-suglasnik”, npr. taz, bok, lef (primjeri prema izvorniku) kako bi promatrao pravo pamćenje, a ne dosjećanje riječi.

•Tako je promatrao pamćenje noću, danju, kad je bio umoran, poslije ustajanja i slično.

•Mjerio je vrijeme potrebno da bez greške može reproducirati naučeno, zatim je promatrao i bilježio primjedbe o brzini pamćenja, dužini liste i broju ponavljanja.

Zaključio je da nakon samo jednog čitanja liste zapamti između 6 i 8 trigrama.Ebbinghaus je načinio krivulju koja je pokazivala koliko se informacija mogao dosjetiti slijedeći dan. Nastavljajućipratitikoličinuzapamćenoggradivazaključiojedasesvremenompostotakzapamćeno

gsmanjuje.Slijedeći grafikon tu tvrdnju dokazuje: Osim učenja besmislene građe učio i smislenu građu,kao što su riječi i rečenice,te je utvrdio da sa više uspjeha pamtimo smislenu građu.Zanimljivi su podaci koji govore da se Ebbinghaus testirao na 420 lista od 16slogova,prosječno oko 340 putasvaku,što znači da je svaki slog“naučio”14,280puta.(premaGale-u,1996).

VRIJEME I ZABORAVLJANJE•Američki psiholozi Jenkins i Dallenbach 1924. proveli su eksperiment kojim su htjeli provjeriti uticaj vremena na zaboravljanje.

•Došli su do iznenađujudeg otkrida; dok su spavali ispitanici nisu ništa, odnosno vrlo malo su zaboravljali.

•Na ovaj način je dokazano da vrijeme ne utiče na pamdenje, naravno bar u eksperimentalnim uvjetima.

KAKO SPRIJEČITI ZABORAVLJANJE?1. Nastojati zapamtiti –namjera da se sadržaj zapamti na dulji rok, pozitivno djeluje na zapamdivanje. 2. Dobro naučena građa otpornija je na zaboravljanje. 3. Aktivno reagirati –formulirati svojim riječima, zapisati, razmišljati. 4. Tražiti značenje materijala-razmisliti kako bi to rastumačili nekom drugom. 5. Verbalizirati naglas-jedno glasno ponavljanje poboljšava zapamdivanje čak do 25%. 6. Rasporediti ponavljanje u vremenu sukladno krivulji zaboravljanja.

RETROAKTIVNA INHIBICIJA•Retroaktivna inhibicija je kada naša aktivnost poslije učenja ometa obnavljanje onoga što smo prije učili.

•Dakle, naknadna aktivnost djeluje unatrag, retroaktivno, i koči, inhibira, ono što je ranije naučeno.

•Da bi se provjerila tačnost rađeno je istraživanje, u kojem je učestvovalo šest grupa, a svaka se bavila različitim vrstama aktivnosti poslije učenja.

•Ovim ogledom je dokazano da se kao važan uzrok zaboravljanja može smatrati međusobno ometanje ranije naučenog i naknadne aktivnosti.

Sadržaji ove dvije aktivnosti ometaju jedan drugi u vedoj ili manjoj mjeri tim više što su sličniji, i zato se naučeni podaci u vedoj ili manjoj mjeri zaboravljaju.

•Dženkins i Dalenbahutvrdili su da se u snu kada je čovjek veoma malo aktivan zaboravlja znatno manje nego u budnom stanju.

Uslovi koji utiču na stepen djelovanja retroaktivne inhibicije:1. sličnost ranije naučenog gradiva i gradiva koje se uči 2. vrijeme proteklo između učenja dva sadržaja 3. stepen naučenosti gradiva 4. stepen organizovanosti gradiva 5. isticanje specifičnosti svakog gradiva

•Uzrok zaboravljanja može biti i proaktivna inhibicija.

•Proaktivna inhibicija je kada aktivnost koju smo vršili prije učenja izaziva zaboravljanje onoga što kasnije učimo.

•Proaktivnom inhibicijom objašnjava se zašto djeca lako memorišu različite vrste tekstova iako nemaju vedu sposobnost pamdenja od odraslih. To je zato jer je manja količina njihovog ranijeg znanja i zato se manje otežava zadržavanje materijala koji se uči.

VOLJA I SVIJEST, BUDNOST, SPAVANJE I SNOVI

ŠTA JE SVIJEST??

Savijest je znanje ili svjesnost o samom sebi, svojim doživljajima i svijetu oko nas, kao i mogudnost upravljanja vlastitim ponašanjem (kada započeti i završiti neko ponašanje). Svijest obuhvata sve ono što postoji u datom trenutku u psihi čovjeka uz doživljavanje sebe i okoline kao i svjesnost i saznanje o postojanju sopstvene svijesti.

POREMEĆAJI SVIJESTI

Ako je svijest poremedena, dolazi do pogrešnogsvrstavanja i prepoznavanja osoba i predmeta u okolini, koji tada dobijaju drugačije osobine (iluzije), ili je pak prisutan utisak usporenog, odnosno ubrzanog odvijanja događaja. Poremedaji svijesti se mogu primjetiti posmatranjem ostalih psihičkih funkcija, koje mogu indirektno da ukažu na poremedaj svijesti, kada samim posmatranjem funkcija svijesti nije mogude ili je vrlo teško otkriti neki od njenih poremedaja. Tada je često uočljiv poremedaj pažnje, kada postoji nemogudnost održavanja, usmjeravanja i fokusiranja pažnje, što dovodi do toga da su uticaji iz okoline nedovoljno jaki, nejasni, a njihova interpretacija je nepotpuna i pogrešna.

PODJELA POREMEĆAJA SVIJESTI1.kvantitativne (kada je sniženo reagovanje na draži iz sopstvenog tijela i iz okoline), 2.kvalitativne poremećaje svijesti (kada postoji suženje svijesti i nedovoljna jasnoda njenog sadržaja).

SVIJEST KAO SENZORIČKA SVJESNOST

Ključnu ulogu za ovu vrstu svijesti imaju osjeti koji nam omogudavaju da spoznamo okolinu koja nas kružuje ( npr.vidni osjeti nam omogudavaju da budemo svijesni svijetlosti sunca,slušni osjeti nam omogudavaju da budemo svijesni koncerta, odnosno da ga čujemo).

SVIJEST KAO SELEKTIVNI ASPEKT PAŽNJE

Usmjeravanje pažnje na određeni sadržaj naziva se selektivna pažnja.Ovaj pojam je izuzetno važan za samokontrolu. Iako čovjek ima sposobnost da odluči na što, kad i gdje de usmjeravati svoju pažnju, neki podražaji sami privlače i plijene njegovu pažnju, a neki od njih su:nagle promjene, kao kada svježi povjetarc uđe u zagušljivu prostoriju,novi podražaji, kao sto su npr. Kada neka osoba ima neobičnu frizuru,jaki podražaji, kao što su jake boje, glasni zvukovi ili oštar bol.

SVIJEST KAO IZRAVNA UNUTRAŠNJA SVJESNOST

Izravna unutrašnja svjesnost predstavlja zamjedivanje vlastitih misli, osjedaja i osjedanja bez korištenja osjetnih organa. Pri korištenju ovakve svijesti čovjek je svjestan slike posredstvom izravne unutrašnje svjesnosti, u tome nisu uključene njegove oči niti bilo koji drugi osjetni organi. Svijesni smo naših misli, predodžbi i sjedanja.

SVIJEST KAO OSOBNO JEDINSTVO: DOŽIVLJAJ VLASTITOG JA

Tokom razvoja čovjek nauči razlikovati sebe od onoga što on nije. Razvija osjedaj da je on osoba, odnosno individua. Postoji ukupnost dojmova, misli osjedaja koji čine njegovo svjesno postojanje-njegov trajni doživljaj vlastitog ja u svijetu koji se mijenja, odnosno ono predstavlja ukupnost percepcija, misli i osjećanja.

SVIJEST KAO STANJE BUDNOSTI

Riječ svjestan odnosi se i na budno stanje u odnosu npr. na spavanje. Zbog toga spavanje, meditacija, hipnotički trans i iskrivljene percepcije koje mogu pratiti upotrebu droga koje mijenjaju svijest, smatraju se promijenjenim stanjima svijesti

MIJENJANJE SVIJESTI HIPNOZOM: BITI U TRANSU Stanje svijesti nazvano hipnotički trans obično se izaziva zahtjevom da osoba ograniči svoju pažnju na malo svijetlo, tačku na zidu, predmet koji hipnotizer drži u ruci, ili samo na njegov glas. Osobama se također može sugerirati da postaju pospane ili da zapadaju u san, ali hipnoza ne predstavlja spavanje. Za osobe koje se mogu lahko hipnotizirati kaže se da posjeduju hipnotičku sugestibilnost. Takvi ljudi imaju pozitivno mišljenje i očekivanja o hipnozi i žele biti hipnotizirani. Promjene svijesti koje može izazvati hipnoza su: pasivnost, sužena pažnja, pseudosjedanja (pogrešna sjedanja izazvana hipnozom) i hipermnezija, sugestibilnost, igranje neobičnih uloga, iskrivljena percepcija, posthipnotička amnezija i posthipnotička sugestija.

VOLJA

Volja znači da nema suprotstavljenosti u umu, volja je jedno, nema dvojnosti, za razliku od ega, koji je jedna gomila i lažna građevina.Na osnovu toga čini se da čovjek ima mnogo lica, mnogo različitih ega i samim tim i mnogo volja, i zato je teško ispoljiti volju u odnosu na bilo šta. Ti svi dijelovi odluke u čovjeku se stalno izmjenjuju i tako nastaju sukobi.Odnosno, dio odluke u nama koja je odlučila da se ne ljuti, nije dio koji jebioljut. Tako se taj krug stalno vrti. Poznata je usporedba da smo mi kao kuda u kojoj je gospodar zaspao, a sluga je mnogo, takva je priroda ega i volje.

SPAVANJE I SNOVI

Ljudskom organizmu je san prijeko potreban jer tijelo ne može izdržati neprekidne 24-satne napore. Ali, tijelo se nikada sasvim ne isključuje. Za vrijeme sna mozak je izuzetno aktivan. Zapravo, prema jednoj teoriji mozak se upravo u snu, kada osjeti gotovo ne šalju nikakve podatke, reprogramira, a to, očito postiže tako što se oslobađa svih zastarjelih i nepotrebnih informacija. Postoje dva tipa spavanja: non REM (NREM) i REM spavanje

NREM čini 75-80% čitavog spavanja u odraslih. To je tzv. ortodoksno spavanje karakterizirano opadanjem metaboličke aktivnosti, krvnog tlaka i broja otkucaja srca. Ortodoksno spavanje možemo dalje podijeliti na dvije faze: lagan ortodoksan san i dubok ortodoksan san. U lakom ortodoksnom snu tijelo tijekom nodi do 40 puta promijeni svoj položaj, kako bi se cirkulacija krvi odvijala nesmetano, a mišidi ostali pokretni. No, u dubokom ortodoksnom snu i mišidi i mozak su do krajnosti opušteni. Nodu, dok spavamo, obično oko pet puta prelazimo iz ortodoksnog u paradoksalan san. Za paradoksalno spavanje (REM spavanje) je karakteristično nepravilno disanje i puls, kao i brzo kretanje očiju.

REM spavanje slijedi nakon svakog ciklusa NREM spavanja. REM spavanje je dobilo ime po brzim poketima očiju koji se mogu primjetiti ispod čovjekovih zatvorenih kapaka, a karakteristični su za ovo razdoblje spavanja. Kad se čovjek probudi tokom ovog spavanja (u ispitivanjima spavanja) u 80% slučajeva čovjek se izjasni o onome o čemu je sanjao, a ukoliko se čovjek probudi u fazi NREM spavanja, ako sanja, što se rijeđe događa, samo oko 20% slučajeva de se izjasniti o tome šta su sanjali. Vedina snova se javlja tokom REM faze sna. Eksperimentalno je dokazano da spavači mogu vrlo vjerno opisati svoje snove, ukoliko ih probudimo za vrijeme takvih spavanja. S druge strane, nakon što prođe samo pet minuta od REM spavanja sjedanje na ono što smo sanjali je maglovito, a ako prođe deset minuta ne sjedamo se više ničega. Ljudi koji tvrde da ne sanjaju su oni što se ne bude odmah nakon REM spavanja, ved ulaze u novu fazu ortodoksnog spavanja. REM spavanje je ono spavanje koje u prosjeku traje oko 15-20 minuta, zatim slijedi 60-90 minuta ortodoksnog spavanja. Tokom jedne nodi na snove otpada čak dva sata spavanja.

Čovjek obično prolazi pet putovanja kroz faze spavanja svake nodi, ta putovanja uključuju oko pet REM faza, prvo čovjekovo putovanje je obično najduže. Spavanje postaje laganije kao se približava jutro. REM faze postaju krade i posljednja REM faza može trajati i do pola sata.

KOLIKO NAM JE POTREBNO SNA?

Iako je nedvosmisleno utvrđeno da niko ne može izdržati bez spavanja, ima ljudi koji sasvim dobro žive iako spavaju samo sat ili dva na nod. Ljudima koji malo spavaju obično su

svojstvene zajedničke karakteristike: fizički su zdravi, sportski građeni, a raznovrstan rad i mnogobrojni interesi ispunjavaju im duge sate njihove budnosti. Za razliku od ljudi koje muči nesanica, rijetko se žale na umor. U nekim slučajevima sklonost kratkotrajnom spavanju je nasljedna. Činjenica da postoje ljudi kojima je dovoljno sat-dva spavanja ukazuje na širok raspon potreba za snom. Uobičajno je potrebno 8 sati sna. Potrebno trajanje sna je oko 7 sati, a čovjek bez ozbiljnijih posljedica može izdržati 3 dana bez spavanja.

GRAĐA SNOVA –SLATKI SNOVI

Kao stvarna sjedanja i dnevne fantazije, snovi uključuju slike bez podraživanja iz okoline. Neki su snovi tako realistični i dobro organizirani da osjedamo da moraju biti stvarni. Kada se takvo nešto dogodi čovjeku, sam sebi kaže: „Nemogude je da ovaj put sanjam!“ Snovi su najvažniji tokom REM spavanja. Tada de najverovatnije imati jasne slike i radnju, iako su neki dijelovi neobični. Radnje su nejasne i slike se brže smjenjuju tokom NREM spavanja. Može sa desiti da čovjek sanja svaki put tokom REM spavanja. Zbog toga ukoliko čovjek spava osam sati i prolazi kroz pet razdoblja spavanja, može imati pet različitih snova. Kada se probudi može mu se učiniti da je vrijeme tokom snova bilo skradeno ili produženo, tako da je npr. tokom 10 ili 15 minuta sadržaja njegovog sna obuvadao dane, ili sedmice.

POREMEĆAJI SPAVANJA

Nesanica(insomnija)je vrlo česta smetnja, predstavlja poteškoće pri usnivanju ili trajanju spavanja, a izazivaju je najraznovrsniji uzroci; fizički, kao što je svrbež ili bol, zatim neodgovarajuda posteljina, tjeskobnost ili uzrujanost, loša probava, uzbuđenost, konzumiranje čaja ili kahve prije odlaska na spavanje, nedovoljna fizička aktivnost, zagušljiva spavada soba, ili potreba za mokrenjem tokom nodi. Nesanica je najčešde kratkotrajna i prolazna.

Narkolepsijaje karakteristična pretjeranom i naglom pospanošdu tokom dana, često sa naglim gubitkom rada mišida (katapleksija), paralizom spavanja. Pospanost tokom dana se može javiti bilo kada. Epizode spavanja variraju od nekoliko do više njih tokom dana, i svaka može trajati od nekoliko minuta do nekoliko sati. Bolesnici mogu odoljeti spavanju privremeno, mogu se također lako razbuditi kao iz normalnog sna. Spavanja se javlja tokom monotonih radnji (čitanje, gledanje televizije, prisustvovanje sastancima) no može se pojaviti tokom kompleksih radnji (vožnja, govor, pisanje, jelo). Katapleksija je trenutna slabost mišida ili paraliza bez gubitka svijesti koja je potaknuta emocionalnim reakcijama, kao što su veselje, ljutnja, strah, sreda ili često iznenađenja.

Paraliza spavanja je trenutna nemogudnost pomicanja odmah nakon usnivanja ili nakon buđenja. Javlja se u oko 1/4 bolesnika ali isto tako i u zdrave djece i rjeđe u zdravih odraslih osoba. Osobe koje pate od nesanice pokušavaju riješiti svoje poteškode sa spavanje prisiljavajudi se na spavanje, ali čovjek se ne može prisiliti na spavanje. Može samo olakšati njegovu pojavu tako što de ledi i opustiti se kada počne osjedati umor, ali ukoliko se previše usmjeri na spavanje nede modi zaspati.

Hodanje u snu (somnabulizam)

Ovoj smetnji je svojstveno da čovjek koji hoda u snu zapravo spava, ali izvodi razne mehaničke pokrete, kao što je npr. hodanje ili govorenje. Ti pokreti izmiču njegovoj svjesnoj kontroli, a kad se probudi ne sjeda ih se. ovoj smetnji je svojstveno da čovjek koji hoda u snu

zapravo spava, ali izvodi razne mehaničke pokrete, kao što je npr. hodanje ili govorenje. Ti pokreti izmiču njegovoj svjesnoj kontroli, a kad se probudi ne sjeda ih se. Kada se osobe iz ovakvog sna probude mogu biti zbunjene i preplašene, ali obično nisu nasilne.

Ljuljanje u snuVrlo je česta smetnja pri spavanju. Ljudi i djeca koja se ljuljaju u snu su izložena fizičkoj opasnosti i ozljeđivanju. Začudo, ljuljanje ne prekida san, ved ga, u stvari, još pojačava.Govorenje u snuje manji problem pri spavanju. Ljudi koji govore u snu plaše se da ne kažu nešto što ne žele, ali ono što izgovaraju obično je sasvim besmislenoMokrenje u krevetu

Uzrok mokrenja u krevetu često se odražava zbog pretjerane strogosti roditelja, ili je to djetetov pokušaj kažnjavanja roditelja, ali ovaj poremedaj također može biti i posljedica nezrelosti nervnog sistema. U vedini slučajeva mokrenje u krevetu nastaje prije adoloscencije, često do osme godine života. Za mokrenje u krevet nije niko kriv i vedina djece sazrijevanjem izađe iz tog poremećaja

Noćni strahovi

su epizode straha i vriskanja, koje su vezane uz mjesečarenje. Češde su izražena kod djece. Kod odraslih nodni strahovi su često povezani uz mentalne poteškode ili alkoholizam. Nodni strahovi se obično javljaju tokom dubokog spavanja, odnosno REM spavanja. Oni se javljaju i tokom prvih faza spavanja. Osjedajudi ubrzano lupanje srca i ubrzano disanje osoba koja sanja može se naglo uspraviti u sjededi položaj, nepovezano govoriti i užurbano se kretati. Noćni strahovi se često mogu ublažiti laganim umirujudim sredstvima, koja skraduju vrijeme provedeno u određenim fazama spavanja

Noćne morePojavljuju se tokom REM faze sna, posebno tokom malaksalosti ili konzumiranja alkohola. Terapija je usmjerena na rješavanje psihološkog problema koji je u podlozi. Noćne more mogu biti posljedica traumatskih doživljaja. Osobe koje često doživljavaju nodne more, češde od drugih pate i od tjeskobe, depresije i drugih psihičkih poteškoća.

Noćni krampiTo su bolni grčevi u listu ili mišidima stopala se pojavljuju kod inače zdravih ljudi srednje i starije životne dobi tokom sna.

Tumačenje snova

Prvi psiholog koji je snovima posvetio veliku pozornost bio je Sigmund Freud. Po njegovom mišljenju, snovi su izraz –ponekad do krajnosti simboličan poriva neprihvatljivih našoj svjesnoj i odgovornoj ličnosti. Jedna od njegovih funkcija je, dakle, oslobađanje potisnutih napetosti.

Snovi i razlike među spolovimaIspitivanjem je utvrđeno da se radnja ženskih snova obično odvija u dobro poznatim, zatvorenim prostorima, a muških na nepoznatim mjestima i na otvorenom. Muškarci češće sanjaju o skupinama ljudi, žene o pojedincima koji su im dobro poznati. U muškim snovima

prisutnije je nasilje, seks, fizička aktivnost i uspjeh; u ženskim finiji oblici nasilja, više osjećaja i verbalnih aktivnosti.

MOĆ VAŠIH SNOVA(Suzi Holbeč)

U prošlosti snovi su smatrani magičnim stanjem i nisu bili korišteni samo u liječenju fizičkih i psihičkih poremedaja, ved su predstavljali i vrata koja vode u nešto mistično i nestvarno. Oni su odredili životni put mnogih pojedinaca, izmijenili sudbinu čitavih kultura i odigrali presudnu ulogu u razvoju zapadne civilizacije. Snovi su tokom historije bili izvor stvaralačke inspiracije i saznanja koja nisu dostupna ljudskom umu dok je u budnom stanju. Snovi imaju mod da iz nesvjesnog stanja kakvo je spavanje, probude novu svijest o nama samima i životu opdenito. Razumijevanje snova i njihove modi mogu pomodi svakome da pronađe životni smisao, svrhu i ispunjenje. Neki pisci su pamtili svoje snove i dešavalo im se to da u toku jedne nodi odsanjaju sadržaj jednog cijelog novog romana. Oni su sve nastavke zapisivali poslije spavanja, a ni smi nisu znali šta de biti sadržaj slijedećeg dijela. Mnogi pjesnici su u snovima pronalazili inspiraciju za svoja nova djela.

Mnoga otkriĆa koja su počela u snovima unaprijedila su kvalitet i razvoj života. Npr. tvorac šivade mašine Elijas Houv je dobio ideju za svoj pronalazak u snu, njemački hemičar Kekule je prsten i molekularnu strukturu benzena otkrio dok je spavao.mnogih istinitih priča, kao i njenih vlastitih doživljaja pokazala kako snovi utiču na čovjeka, koliko je njihova mod i njihov značaj važan za čovjeka.

Legenda o Kralju Ribara

Ova legenda govori o dječaku kojem se oštrica ražna zabila u nogu i napravila takvu ranu da više nije mogao da hoda. Međutim, legenda kaže da kralja jedino može da izliječi neka naivna i nevina budala. Dok se to ne desi njegovo kraljevstvo de također biti pogođeno nesredom. Ova priča se odnosi na svakog ko je u djetinstvu, naručito u fazi prije puberteta doživio jaku traumu zbog koje je na nekom nivou ličnosti prestao da funkcioniše. Trauma Kralja Ribara može da bude posljedica silovanja, incesta, smrti, gubitka nekoga ili nečega, nagle promjene okoline, čak i zaljubljivanja u pogrešnu osobuKada se u legendi o Kralju Ribara kaže da ranjenog Kralja može izliječiti samo naivna budala, to ustvari znači da sebe još uvijek možemo izliječiti, bez obzira na to koliko smo povrijeđeni. Treba da slušamo dijete u sebi i pustimo da vedri, sretni i raspoloženi dio naše ličnosti progovori.

MOĆ SUNCA I MJESECAMnogi stari kultovi religije su se zasnivali na vjerovanju da je sunce stvaralački muški princip od boga poslat, a da je mjesec njegov ženski ekvivalent. Kod osobe koja sanja sunce preovladavaju muške osobine, a kod osobe koja sanja mjesec ženske. Mjesecizvlači na površinu skrivene, instinktivne aspekte naše ličnosti, što dovodi do emocionalni potresa, nekontrolisanih ispada i povlačenja u sebe. Mod mjeseca je toliko jaka da nas može izbaciti iz okvira razuma, probuditi u nama nesvjsno i podstadi ludačo ponašanje. Riječ ludilo predstavlja stanje emocije koje je van kontrole i potiče od latinske riječi luna(mjesec). Nodne more i samoubistva su češdi kada je mjesec pun, a njegova svijetlost i na životinje djeluje uznemirujiće.

PRIPREMA ZA SPAVANJE

Neke drevne zajednice su vjerovale da je priprema za san jednako važna kao i priprema za smrt. San je za njih predstavljao jedan vid smrti, tzv. mala smrt. Oni su polazili na spavanje mirno prihvatajudi činjenicu da se ujutro možda nede ni probuditi. Zato su svaki novi dan slavili kao rođenje, novi život, vrijedan i jedinstven i nikad nisu ni jedan posao ostavljali nedovršen, sve je bilo gotovo i završeno do kraja dana. Svaka svađa, rasprava i problem, ili nesuglasica je morala da bude riješena i izglađena prije nego što sunce zađe, dakle dan je moga da prođe tek pošto bi se svaki događaj u njemu razmotrio, procijenio i prihvatio. Takav život im je donio zdrav razum, tjelesni i duševni mir.

ZBLIŽAVANJE SA DRUGIM LJUDIMA

Putem sna čovjek ima mogudnost da osjeti temperament i da se psihički zbliži sa ljudima koji spavaju u njegovoj blizini, tj. pored njega. Međutim, nismo uvijek u mogudnosti da spavamo pored nekog o kome želimo nešto saznati i sa kim želimo ostvariti dobar kontakt. Zato je dovoljno ako ime te osobe napišete na papirid i stavite ga pod jastuk prije spavanja. Na taj način pozvamo tu osobu u svoj sn, odnosno na druženje sa nama. Također se dešava i to da dijete koji zaspi nad svojim udžbenicima, odnosno koje uči pred spavanje bolje prihvati i upije sadržaj iz udžbenika, odnosno znanje, nego dijete koje uči preko dana i nakon toga nastavlja druge dnevne aktivnosti.

PLEMENSKI SNOVI U AFRICI

Plemena u Africi na snove gledaju kao na stvarne događaje. Npr. ukoliko bi neki čovjek sanjao kako zavodi tuđu ženu ili čini nešto što se u plemenu smatra lošim, bio je kažnjen kao da se to stvarno dogodilo. Jedna djevojka je sanjala da ju je ujela škorpija i porodica ju je liječila kao da se to stvarno dogodilo. U nekim dijelovim Indije se smatra velikom pogreškom i prekršajem ukoliko neko pokuša da naslika lice osobe koja spava, jer to može uticati da se duša vrati u pogrešno tijelo.

TRAGANJE ZA VIZIJOM

Osoba kreće u Potragu Za Vizijom prvenstveno da bi otkrila svoj životni put i životinju koja de joj na tom putu biti duhovni vodid. Prvi ritual Traganja Za Vizijom se obavlja u doba puberteta. Djeca američkih Indijanaca, posebno dječaci se od malih nogu pripremaju za prvo Traganje Za Vizijom. To je obred pomodu kojeg se dijete uvodi u svijet odraslih i pomodu kojeg nalazi svoje mjesto u zajednici. Ceremonija traje 3-4 dana i dječak u tom periodu mora biti sam, bez odjeće na sebi, kao i bez hrane i vode. Prije toga prolazi kroz temeljnu pripremu koja se ogleda u snovima, meditaciji, samodi, postu i boravku u kolibi za preznojavanje. Da bi se doživjela prava vizija ili san mora se prvo pročistiti tijelo, duša i um. Traganje Za Vizijom se zasniva na vjerovanju da samoda i patnja otvaraju um i da se istinska mudrost može otkriti samo ako smo daleko od drugih ljudi.

STARI GRCI I SNOVI

Grci su se plašili demona i koristili su razne trave, magične riječi i molitve da se zaštite prije spavanja. Tumačenja snova je za njih bilo vrlo važno, a sveštenici i čarobnjaci su im tumaučili snove na taj način što su im govorili da li su dobri ili loši. Ako jesan bio dobar primjenjivali su njegove poruke u životu, a ukoliko je bio loš morao se izvršiti obred pročišdavanja da bi se od njega zaštitili.

MALI I VELIKI SNOVI

Mali san je san o sopstvenoj ličnosti koji komentariše lične stvari i probleme iz života, dok je veliki san -san božanskog nadahniuda i tiče se duše, on izlazi daleko iz granica ličnosti i obično nagovještava neku promjenu u čovjekovom pogledu na život. Mali snovi dolaze kada se desi nešto bolno ili šokantno-npr. smrt roditelja, propala ljubav-kada poslije toga pomislimo da više nikada nede biti isto, a ustvari u životu sve ostaje manje-više isto; i dalje živimo u istoj kući, nosimo istu odjeću, družimo se sa istim ljudima. Veliki san se desi zbog promjene karijere, ili neke strašne bolesti, zbog promjene koja je tolika da mi više nismo isti. Posao, kuda, navike, odjeda, stvari koje volimo ili ne volimo-sve se to toliko mijenja da više ni sami sebe ne prepoznajemo. Velikom snu obično predhodi mnogo malih, što mi primijećujemo tek poslije nekoliko mjeseci, kada se osvrnemo i sebe uporedimo sa onom osobom kakva smo bili.

NOĆNE MORE

Kada imamo nodne more-snove užasa i straha, oslabađa se potisnuta emocionlna energija i zato se često bez daha, i sa lupanjem srca budimo naglo iz sna. U nodnim morama obično jurimo, ili ne možemo da se pomjerimo, neko nas davi, proganja, gura u provaliju, zatvra, odnosno prijeti nam tako velika opasnost da se budimo da bi je izbjegli. Noćna mora se najlakše prebrođuje ako se brzo u nju vratite i suočite se sa opašnošdu, stanete lice u lice sa tom energijom i jednostavno se sprijateljite sa njom i hrabro sa njom razgovarate.

LUCIDNI I PRED -LUCIDNI SNOVI

Lucidno sananje znači da ste, u snu potpuno svjesni da sanjate i često je uvod u astralno putovanje. Kada čovjek ima nejasan osjedaj da sanja, dok je u snu, to je tzv. pre –lucidno stanje. U lucidnom snu čovjek sve drži pod kontrolom i mijenja kako hode ono što se u njemu događa, u pred –lucidnom snu čovjek zapravo i ne zna šta radi. Nisu svi lucidni snovi proročanski, ali nam sigurno daju snagu da preduzmemo određene korake i zagospodarimo svojim životom.

SNOVI I SMRT

Ne znači da svaki san o smrti predstavlja pripremu za stvarnu smrt. San o smrti obično govori da moramo figurativno umrijeti kako bi se oslobodili neke osobine koju osoba, čiju smrt sanjamo, u tom trenutku predstavlja. Ako je čovjek nesiguran, ljubomoran, ili stalno ljut može da sanja da je nekog poznatog, ko ima isti problem kao i on pregazio kamion ili je pao sa litice. Ne znači da de se to zaista desiti, ved je potrebno da se oslobodi tih negativnih osobina. Snovi se mogu koristiti i kao veza između prošlih, sadašnjih i bududih života. Smrt predstavlja rođenje u drugoj stvarnosti, negdje drugo, i našem rođenju je predhodila smrt na nekom drugom mjestu, zbog toga smo mi na ovom svijetu samo posjetioci, ne stanovnici.

ASTRALNO PUTOVANJE

Svaki čovjek, bilo da je toga svjestan ili ne, doživljava u snu astralno putovanje. Postoje dva astralna nivoa: instinktivni i altruistički. Instinktivni nivo je blizak fizičkom i njime upravljaju emocije i želje. Altruistički zahtjeva viši nivo emocija, on je usmjeren ka polju, ka drugim ljudima. Astralno tijelo je preslikano ljudsko tijelo u savršenom stanju.(Ako čovjek u stvarnom životu nema ruku ili nogu, u astralnom tijelu de biti na svom mjestu). Astralno tijelo

osobe koja umire često se može vidjeti u blizini pravog, fizičkog tijela ili čak daleko od njega ako postoji jaka želja da čovjek vidi nekoga prije smrti. Što je jača želja, to su vede mogudnosti da se pojavi astralno tijelo. Astralno putovanje, odnosno doživljaj odvajanja od fizičkog tijela, često je posljedica neočekivanog šoka, prekomijernog uzimanja droga, anestezije ili se javlja u snovima. Ljudi koji uspiju da dožive astralno putovanje, odnosno da ga budu svjesni mogu otidi gdje žele, vidjeti što žele i biti sa kim žele i raditi što žele. Nekada se to putovanje dogodi iznenada, bez ikakvog čovjekovog truda i s tim da je on potpuno svjstan otkriva da stoji pored vlastitpg tijela. Ovakva iskustva pokazuju da svijest može preživjeti bez tijela. Mnogi ljudi koji su slijepi, paralizovani ili vezani za krevet često praktikuju astralna putovanja da bi prevazišli ograničenja koja im njihova hendikepiranost nameće, a neki ljudi astralnu projekciju koriste kao duhovnu vježbu. Glavni preduvjet da neko doživi astralnu projekciju je da vjeruje da je to mogude. Neki naučnici smatraju da se astralno putovanje može izazvati ako čovjek, prije nego što ode na spavanje, zamisli da se penje liftom na vrh neke velike zgrade. Da bi se astralno tijelo uspjelo odvojiti od fizičkog, potrebna je sljededa tehnika koja u mnogim slučajevima pomaže: Lezite na krevet i zamislite kako se vaše drugo ja, nalik na sijenku podiže i izlazi iz tijela, a onda hoda lijevo –desno po sobi i penje se uvis, do plafona.

KAKO ZAPAMTITI SVOJE SNOVE, TUMAČENJE SNOVA

Nedostatak vitamina B utiče na zaboravljanje snova. Za pamdenje snova je izuzetno važno lagano buđenje, zapisivanje barem jednog detalja, boje, simbola misli ili osjedanja sa kojim se čovjek probudio, zapisivanje osjedanja i razmišljanja u vezi sna, fizičke reakcije koje su se u njemu dešavale, pokušati sprovesti san u djelo ili barem neke detelje, simbole ili boje, nacrtati ili naslikati san. Mnogo lakše je pamdenje snova u zoru, zaboravljeni san se može dozvati u sjedanje putem meditacije, isčitavanjem zapisanih snova i dvanje naslova svakom. Pamdenje snova je stečena navika koja se može naučiti, ono zahtjeva vjeru, posvedenost i poniznost i pretvaranje u stvarnost. Na taj način se snovi i istražuju, a i tumače. Tumačenje snova može biti veoma jednostavno, ponekad sama intuicija kaže šta san znači, a ponekad je potrebno da ga raščlanimo i tumačimo do najsitnijih detalja. Kako god da čovjek tumači san treba da se drži onoga šta on za njega lično predstavlja, a ne onoga što piše u sanovnicima ili što mu prijatelji kažu. Pojedini simboli iz sna nekada imaju više značenja i potrebno je istražiti posebno svako od njih na različitim nivoima –fizičkim, mentalnim, emocionalnim i duhovnim. Tumačenje snova kao i pamdenje ide lakše rano ujutru. Ne treba razmišljati dugo o snu, nego vjerovati onome što prvo padne na pamet. Sanjati ljude iz prošlosti, posebno one sa kojima smo bili bliski, može da ukazuje na osobine koje smo od njih poprimili, a sanjati ljude iz sadašnjosti, obično govori šta o njima zaista mislimo.

INTELIGENCIJA

-Inteligencija-lat.inteligere=razumijeti,shvatiti-Ako se pokuša razvrstavanje različitih shvatanja inteligencije, onda bi se moglo uočiti nekoliko aspekta definisanja inteligencije, koji obuhvataju slijedede osobine ličnosti:*mod brzine adaptacije na postojede i novonastale uslove *mod brzog i lakog učenja *mod apstraktnog mišljenja *mod brzine osjetljivosti za zadati problem *računske operacije i shvatanje matematičkog problema *sposobnost korišdenja riječi prilikom govora i pisanja, razumijevanje ideja

*mod globalne sposobnosti osobe uključujudi svrsihodnu primjenu svih naprijed navedenih sposbnosti

Procjenjivanje inteligencije1.G-faktor ili generalni faktor 2.S-faktori ili specifični faktori 3.Svijest,opažanje,mišljenje i pamdenje

Mjerenje inteligencije

-IQ-Inteligentiae Quotient -U zavisnosti od vrijednosti IQ, visina inteligencije se može podjeliti na nekoliko grupa:*Veoma visoka inteligencija ili genijalci(IQ je viši od 120) *Visoka ineteligencija(IQ je između 111-120) *Prosječna inteligencija(IQ je između 90-110) *Fiziološki tupi(IQ je između 70-89)

Prisustvo manjeg IQ

1.Laka duševna zaostalost ili debilnost (IQ je između 50-69) 2.Umjerena duševna zaostalost ili lakša imbecilnost (IQ je između 35-49) 3.Teška duševna zaostalost (IQ je između 20-34) 4.Duboka duševna zaostalost ili idiotija (IQ je ispod 20)

Inteligencija i dobPoslije 25.godine inteligencija opada.Oko 5 godina prije smrti-završni pad

Inteligencija i učenje•Inteligencija i učenje koreliraju to više što je:*složenije ono što treba naučiti, a čak je nađena blaga negativna korelacija između mehaničkog učenja jednostavnih zadataka i IQ-a visokointeligentnih osoba *veća smislenost materijala, tj. kad postoji mogudnost transfera učenja *vrijeme učenja ograničenije *učenje više u vezi s maturacijom

Okoliski utjecaji na inteligenciju1.naslijeđeno (predvidljiv doprinos roditelja) 2.urođeno (definirano mutacijama i segregacijama u genima) 3.konstitucijonalno (varijabilnost u tjelesnoj građi i funkcioniranju) 4.kongenitalno (razvoj u maternici)

Spol i inteligencija•Najznačajnije razlike u testovima inteligencije:

*u korist žena: verbalno razumijevanje, verbalna fluentnost, socijalna inteligencijai neki aspekti pamćenja, *u korist muškaraca: socijalna sposobnost, numeričko rezoniranje i mehaničke informacije.

Mišljenje, zaključivanje i rešavanje problemaGovor Pojam i komunikacija

MIŠLJENJE-1•razumevanje sveta koji nas okruţuje je moguće opaţanjem, učenjem i mišljenjem

Ostati na neposrednom opažanju nije dovoljno za složena ponašanja, izbore, odluke i sl

MIŠLJENJE-2Učenje putem uviđanja! Da li je to mišljenje? Da, mišljenje je proces uviđanja odnosa i veza među stvarima i pojavama..... Funkcije sposobnosti mišljenja: proveravanje i ocenjivanje ispravnosti svojih opažaja; donošenje sudova;otkrivanje novoga; predviđenja bududnosti.....

MIŠLJENJE-3•mentalna aktivnost savladavanja neke aktuelne teškoće, problema koji je pred nama

•npr. to su matematički zadatak, tekst koji nam nije jasan,

MIŠLJENJE-4•posežemo za opažajima i predstavama, znacima i simbolima......sredstvima za utvrđivanje veza i odnosa.....

•nova situacija i njeno misaono rešavanje putem povezivanja elemenata u situaciji jeste zaista mišljenja....

3 momenta mišljenja:1.Operisanje znacima 2.Usmerenost mišljenja 3.Uviđanje odnosa

Operisanje znacima

•OPERISANJE opažajima, predstavama, rečima, pojmovima, iskustvima, znacima dobijenim na osnovu iskustva RADI DOBIJANJA VIŠE ZNANJA NEGO ŠTO JE U NJIMA DATO1+1=3 (2+ odnos)

Usmerenost mišljenja

•USMERENOST korišdenja iskustva ZADATKOM ILI PROBLEMOM koji je pred nama, i

•(odbacujemo ono što nije u vezi, što nije korisno za zadatak)

Uviđanje odnosa

UVIĐANJE ODNOSA I VEZA koje pre nismo u iskustvu uočavali i koje nam DAJE REŠENJE PROBLEMA zatvoreno otvori, nejasno pojasni, nepoznato prepozna, daleko približi

MIŠLJENJE JE USMERENO OPERISANJE ZNACIMA POMODU KOJEG DOLAZIMO DO REŠAVANJ PROBLEMAODNOSI I VEZE KOJE UTVRĐUJEMO MIŠLJENJEM MOGU BITI : OPŠTI , POSEBNI I NETAČNI

MIŠLJENJE I GOVOR-1•govor je uobičajeno sredstvo mišljenja:

1.rečima i pojmovima se vrši govor: 2.auditivni, vizuelni.....govorimo i pišemo svoje misli 3.istraživanje mišljenja se vrši istraživanjem govora....

MIŠLJENJE I GOVOR-2•govor i jezik imaju funkcije:1.komunikacije (saopštavanja i razmene), 2.obrazovanje psihičkog života i (samo)svesti (ličnosti) i 3.stvaranje kulture i civilizacije

Uticaj govora na mišljenje•opažanje razlika među pojavama omoguduje ili sprečava bogat ili siromašan rečnik, jezik.....

•misao se izražava, razvija i precizira govorom, jezičkim sredstvima....

•kultura govora: određenost i jasnoća misli

MIŠLJENJE ≠GOVOR3 dokaza: 1.Ista misao se može izraziti različitim govorom.....(npr. igra pantomime.....proces neprestanog variranja opisa gesta, mimike... govornim materijalom....dok se ne pogodi, otkrije misao....GI)2. postoji tzv. unutrašnji govor(ne saopštavanje, ostavljanje privatnim govorom..za sebe, u sebi....često prati misaoni proces....Vigotski)3. antropoidi i deca(mišljenja ima kod bida koja nemaju sposobnost govora ili razvijaju naknadno po pojavi mišljenja

Komunikativna funkcija govoraReči i rečenice su nosioci značenja (shvatanja, osedanja i želje...)•Denotativno značenje je relativno nedvosmisleno značenje reči: nauka

•Konotativno dodatno značenje: svakodnevni govor

Opštenje nije uvek uspešno:

Različite grupei zajednice imaju relativno ujednačeno konotativno dodatno značenje za pojedine reči....to je deo snage njihove povezanosti....jednako izmenjena upotreba date reči

Opštenje nije uvek bezbednoMislimo na različite stvari a upotrebljavamo iste reči!!! To oteţava jasnu komunikaciju. Odraslidetetu: Ubiću se! Oteraćeš me u grob! Idi i ne vraćaj se!.......Ne volim te više!

•Lat. Communis: opšti, zajednički, javan.Lat. Communicare: učiniti zajedničkim, saopštiti, objaviti, opštiti i sl.Lat. Conspectus: gledanje, viđenje; igled,pregled;spisak.

POJMOVI I FORMIRANJE POJMOVA•šta se podrazumeva pod pojmovima

•mišljenje znači operisanje znacima: najvažniji znaci kojima operišemo su pojmovi

•lat. Conceptum: plan,nacrt,skica; pojam, sposobnost shvatanja, mod poimanja,

•lat. Conceptio: poimanje, razumevanje; začede,oplođenje...

•pojam –koncept-fogalom (-alkotas)

FORMIRANJE POJMOVA•pojmovi su: sredstvo i proizvod mišljenja.....

•pojmovi su osobine koje se pridaju kao zajedničke za grupu predmeta i pojava

FORMIRANJE POJMOVA•Upotrebom predmeta sve potpunije i tačnije shvatamo značenje pojma o tom predmetu!!!

•Prvo se navode samo zajedničke osobine grupa predmeta u kategoriji koja čini pojam...potom se prelazi na bitne zajedničke pojmove.....

proces formiranja pojmovamisaone operacije:upoređivanja predmeta,razlikovanje, analiza, sinteza, apstrakcija i generalizacija...

proces formiranja pojmova•apstrakcija:izdvajanje bitnih osobina od nebitnih..... (jabuka okrugla i jede se što je bitno ....crvena, velika....što nije bitno)

•generarilacija (uopštavanje) povezivanje svih izdvojenih bitnih osobina u celinu i to je pojam.....

dva načina formiranja pojma:•povezivanje novoga sa starim iskustvom... formiranje pojma pomodu asimilacije. (tzv. pasivno formiranje pojma)

•postavljanjem pretpostavke (hipoteze) o osobinama nekog predmeta čemu sledi provera sa prihvatanjem ili odbacivanjem hipoteze...(tzv. aktivno formiranje pojma

ZAKLJUČIVANJE I SUĐENJE

Zaključivanjem se iz datih podataka mišljenjem dolazi do novih saznanja!Vrste zaključivanja: 1.induktivno : iz jednog primera, slučaja, na mnoštvo svih sličnih! 2.deduktivno: od znanja o opštem izvodimo znanje i razumevanje posebnog!

Suđenje:•Suđenje: završni deo nekog procesa zaključivanja, konstatacija,

Tvrdnja, judge, sudija, judgement, sud, prosuđivanje, suđenje, rasuđivanje, mišljenje, •Velekedni, velemenyt alkotni, valamit megitelni, donteni.....

psihološe greške u zaključivanju

•nastaju kada logiku ometaju osedanja i motivi!!! (sviđanje, nesviđanje, strahovi, ljutnje, želje ili odbacibvanja, ne prepoznavanj avrednosti ili interesa....)religiozna polazišta u zaključivanju!•Halo efekat: prethodne ocene utiču na naknadne (odličan đak dobije prelaznu ocenu i kada ne zna lekciju, loš đak lošu ocenu i kada zna lekciju!!)•Raniji sudovi imaju odjek, utiču na kasnije sudove zato se zove halo efekat... (halo –effektus)

•Dva momenta suda kao psihološkog procesa:

1. konstatovanje nekog odnosa 2. Doživljaj uverenosri u tačnost ili netačnost odnosa koji se sudom iznosi....

Str. 203 –204

•Vrste sudova: potvrdni ili odrečni; opšti, pojedinačni ili posebni; po tome na kojim psihičkim procesima počivaju:•na perceptivnoj evidentnosti•na logičkoj evidentnosti•na naučnom autoritetu•na subjektivnom iskustvu•na afektivnom odnosu prema sadržaju•po toj osnovi sa njima ide različiti stepen uverenosti u tačnost! Pa se neki lakše a drugi teže menjaju!!!!

LIČNOST, TEMPERAMENT, KARAKTERTIPOLOGIJALIČNOSTI

O ličnosti

Vrhunac u psihologiji predstavlja proučavanje ličnosti. Cjelokupno psihološko znanje u svom krajnjem ishodu daje prilog razumjevanju ličnosti –onog što je uobličava, zbog čega je drukčija kod nekog čovjeka, kako se razvija i mijenja u toku života.

O ličnosti

Čovjek uvijek funkcioniše u svom totalitetu pokušavajudi da integriše:a.) svoju nasljeđenu prirodu b.) individualni razvoj c.) događaje svakodnevnog življenja.

To je ono jedinstvo u trojstvu –biološko, psihološko i socijalno

O ličnosti

Ima dosta teoretičara koji su se bavili problemom razvoja ličnosti, pa su tako nastale brojne teorije ličnosti.Poznavanje različitih teorija ličnosti nam pomaže da tog konkretnog čovjeka bolje razumjemo tako što demo konstatovati da su u njegovom formiranju važnu ulogu igrale ove ii one zakonitosti razvoja.

O ličnosti

Ličnost je jedinstvena organizacija osobina koja se formira uzajamnjim djelovanjem organizma i socijalne sredine i koja određuje opšti, za pojedinca karakterističan način ponašanja

Osobine su tzv. crte ličnosti koje bi prestavljale relativno trajan i za pojedinca karakterističan način ponašanja i reagovanja u sličnim situacijama.

{miran, bojažljiv, spreman na saradnju, tačan, inteligentan}»crte ličnosti

crte ličnosti

One su veoma raznovrsne i mogu se klasifikovati u:1.) crte temperamenta (način emocionalnog reagovanja) 2.) crte karaktera ( vrednosni sistem jedinke) 3.) način adaptacije 4.) karakteristične navike 5.) posjedovanje posebnih sposobnosti i interesovanja 6.) tipične motive i potrebe kao bitnu pokretačku snagu te jedinke 7.) za pojedinca karakteristične načine zadovoljavanja tih potreba 8.) stavove (tendencije da se pozitivno ili negativno reaguje na neku osobu, predmet, situaciju ili instituciju) 9.) predrasude (“intezivni neosnovani stavovi koji se teško mjenjaju”) 10.) psihopatološke fenomene, nasljeđene ili stečene (tzv. poremedaji ličnosti) itdKatel je pokušao da sve termine svede na prihvatljiv broj te je došao do 12 primarnih crta ličnosti.crte ličnosti.

crte ličnosti JEDNO NASUPROT DRUGE

1. CiklotimijaIzražavanje emocije, otvoren, spokojan2. Opšta mentalna sposobnostInteligentan, vješt3. Emocionalna stabilnostNema simptoma neuroze, realista u životu4. Nametljivost, dominantnost

1.ShizotimijaUzdržan, dutljiv, bojažljiv2. Mentalna defektnostNeinteligentan, tup3. Neurotičarska emocionalnostRazličiti simptomi neuroze, izbjegavanje, nezrelost4. Potčinjavanje, submisivnostPokoravanje, nesigurnost, uslužnost

5. Izliv osjedanjaVeselost, sreda, šala6. Postojanost karakteraIstrajan, privržen ljudima7. Ciklotimna preduzimljivostJako interesovanje za suprotni pol

8. Zrelost, uravnoteženostNezavisna ličnost, samodovoljnost

5.Povlačenje osjedanjadepresija, pesimizam6. Povodljivost karakteraPrevrtljiv, zanemaruje društvene obaveze7. Shizotimna skučenostStidljiv, slabo interesovanje za suprotni pol8. Osjetljiva, djetinjasta osjedanjaZavisna ličnost, nezrela, traži pažnju

9. Socijalizovana, kultivisana ličnostUglađenost, sabranost10. Ciklotimna lakovjernostSklon da povjeruje, razuman11. Boemska ravnodušnostNekonvencionalan, neobičan,12. MudrostLogičan, staložen, uzdržan

9. NeuglađenostNeugodan, nespretan u društvu, sirov10. ParanojaSumnjičav, ljubomoran11. Konvencionalni prakticizamKonvencionalan, bezosjedajan12. ProstodušnostSentimentalan, privržen ljudijma

TEMPERAMENT

Temperament označava načine emocionalnog reagovanja ljudi. Još je Hipokrat uočio da se ljudi razlikuju po brzini, jačini i trajanju reakcija pa je sve ljude podjelio na 4 grupe: kolerični temperament –česte (kratke), jake i nagle (brze) reakcije; sangvinički temperament –brze, slabe i kratke reakcije; flegmatik –slabe, spore i rijetke reakcije i melahonik –rijetke, spore i jake reakcije.

Gilfordova faktorska analiza temperamenta sistematizuje te faktore u tri grupe sa po pet faktora.

Prvu grupu čine faktori temperamenta koji se odnose na ponašanje i aktvnosti uopšte i čine ih parovi: samopouzdanje-nesigurnost, živost-tromost, impulsivnost-promišljenost, uzdržljivost-neobuzdanost i objektivnost-preosjetljivost.

Drugu grupu faktora čini emocionalno ponašanje sa sljededim faktorima: vedrina-potištenost, emocionalna zrelost-emocionalna nezrelos, hladnokrvnost-nervoznost, trajanje raspoloženja-naglo mijenjanje raspoloženja, uravnoteženost-egocentrično.

Tredu grupu faktora čini ponašanje prema drugim ljudima i to su sljededi faktori: sigurnost-plašljivost, samostalnost-oslanjanje na druge, socijalna inicijativa-pasivnost, prijateljski odnos prema drugima-neprijateljski odnos prema drugima i tolerantnost-kritizerstvo.

KARAKTER

I oko pojma karakter ima različitih tumačenja. Danas ipak postoji opšta saglasnost da se taj izraz odnosi na voljne i moralne karakteristike. Radi se o sposobnosti upravljanja voljom (dosljednost, upornost, energičnost) odnosno etičkim principima (vrednosni sistem –poštenje, savjesnost, čovjekoljublje).Dosadašnja znanja o psihologiji i karakteristikama ličnosti su pokazala da u svakoj osobi postoji osnovna struktura ličnosi na kojoj počiva sistemska organizacija. Srž te strukture čine čovjekovi najvažniji motivi i potrebe, njegove osnovne emocionalne dispozicije, zutim njegova glavna ubjeđenja, stavovi i vrijednosti i poseban način kako je sve to dinamički povezano. Razumjevanje strukture je neodvojivo od razujmjevanja razvojnih procesa čijim je posredstvom ta struktura i evoluirala i razvijala se.

TEORIJE LIČNOSTI

Većina teorija ličnosti se upravo i bavi razvojem ličnosti, ali i definisanjem osnovnih čovjekovih potreba koje su uslovile takav razvoj. Sve prihvatljive teorije ličnosti bi mogle da se podijele u tri grupe:biologističke,personalističke,socijalne.

Biologističke teorije ličnosti

Prva grupa teorija ličnosti naglašava ulogu bioloških momenata i nasljeđa, pri čemu se posebno mjesto daje nagonskim potrebama čovjeka . Reprezentant ove grupe je Frojdov koncept čovjeka i razvoja ličnosti .

Personalističke (humanističke) teorije ličnosti

Druga grupa teorija bi mogla da se nazove humanističkim ili personalističkikm teorijama, jer naglašavaju individualni, specifičan razvoj svakog čovjeka i njegovu psebnost ( npr. Olportova teorija)

Socijalna teorija ličnosti

Ova grupa teorija u prvi plan ističe značaj sredine i socijalnih faktora, među kojima značajno mjesto imaju interpersonalni odnosi (npr. koncept Froma, Adlera, Salivena i drugih).

Frojdova teorija ličnosti

Ona je nesumnjivo najznačajnija, postala je osnova čitavog terapijskog sistema poznatog kao psihoanaliza. Bazira se na podjeli ličnosti na tri dijela: Id (“Ono”, nagonski, pretežno nesvjesni dio naše ličnosti, koji je prepun želja i prohtjeva, često neprihvatljivihEgo (“Ja”, svjesni dio ličnosti koji uspostavlja našu komunikaciju sa realitetom, sredinom koja nas odružuje)Superego (“Nad-Ja”, koji je naš unutrašnji kontrolor, naša savjest)

Adlerova teorija ličnosti

Osnovna težnja čovjeka po Adleru je težnja za superiornošdu. Isticao je ulogu svjesnog dijela ličnosti kao i značaj sredinskih faktora

Jungova teorija ličnosti

Ova teorija je veoma složena i višeznačna. Pored Ega i individualnog nesvjesnog u sklopu ličnosti se nalaze još i kolektivno nesvjesno, stavovi i funkcije. Kolektivno nesvjesno je zbir latentnih tragova sjedanja nasleđenih iz čovjekove prošlosti. Prema Jungu najvažniji stavovi su:introverzija i ekstraverzija.Ekstraverzija orijentiše čovjeka ka spoljašnjem, objektivnom svijetu, dok introverzija orijentiše čovjeka ka unutrašnjem, subjektivnom svijetu.

Hornajeva teorija ličnosti

U svojim opisima”neurotične ličnosti našeg vremena” Karen Hornaj polazi od “bazične anksioznosti” koja se koreni na osjedanju bespomodnog djeteta: dijete je nesigurno u odnosu sa roditeljima (koji su vedi i jači), bespomodno u sudaru sa njihovim autoritetom što sve zajedno vremenom formira “neurotičarske potrebe” kao pokušaj prilagođavanja i prevazilaženja osnovne tjeskobe.

Fromova teorija ličnosti

Prema njegovom gledištu ličniost jedne osobe je uobličena njegovim odnosim sa cijelim društvom, pri čemu važnu ulogu igraju potrebe čovjeka za udruživanjem, za statusom u društvu, za osjedanjem identiteta, za stvaralaštvom.

Salivenova teorija ličnosti

On je možda i više od Froma naglašavao društvena određenja ličnosti, tačnije interpersonalne relacije. Ličnost je za njega “relativno postojan obrazac međuljudskih situacija koje oblikuju humano življenje”. Nema ličnosti mimo njenih odnosa sa ljudima. Ono što čini ličnost specifičnim jeste njeno ponašanje među ljudima.

Geštalt model ličnosti

Ova teorija bazira na spoznaji da “doživljaj cjeline” ne zavisi od njenih pojedinačnih komponenti”. Kvalitet cjeline je u stvari nova sinteza. Čovjek ima brojne potrebe, koje su zapravo jedan geštalt –organizujuda figura je dominantna potreba u datom trenutku.

Transakcionalna teorija ličnosti

Prema ovoj koncepciji ličnost je strukturalna i funkcionalna organizacija tri Ega stanja: Odrasli, Roditelj i Dijete.

Bihejvioralna teorija ličnosti

Ove teorije se baziraju na Pavlovljevim uslovnim refleksima i drugim teorijama proizašlim iz osnovnih teorija učenja. Osnovna ideja je da se ponašanje uči tokom života, tj. da se uslovljava. Nagrade favorizuju jedno ponašanje, a kazne ga suzbijaju.

Olportova teorija ličnosti

Osobine imaju, po Olportu, motivacioni karakter. One ne pokazuju samo način, relativnu dosljednost u ponašanju, nego i podstiču ličnost na određenu aktivnost. Mogudno je da nešto što je čovjek činio iz biološke potrebe postane kasnije samostalna pokretačka snaga.

Ego psihološke teorije ličnosti

Hartmanova Ego psihološka teorija ličnosti smatra da Ego ima i druge funkcije pored onih koje mu je pridavao Frojd (naročito svjesne funkcije). Ciljevi Ega nisu uvijek u vezi sa svjesnim ciljevima. Ego odbrane nisu uvijek patološke, ved su i konstruktivne i zdrave, a posebnu pažnju Ego psihologija posveduje prilagođavanju Ega sredini.

Maslovljeva teorija ličnosti

Maslov navodi pojam samoaktualizacije kao idealni cilj, kao težnju ka najpotpunijoj realizaciji sopstvenih mogudnosti. Samorealizovana osoba je ona koja je razvila svoje potencijale do krajnjih granica, koja se odlikuje visokom objektivnošdu, humanošdu, kreativnošdu i sposobnošdu da se raduje življenju.

Eriksonova teorija ličnosti

Erikson shvata ličnost kao neprekidan proces koji prolazi u fazama, koje se donekle poklapaju sa Frojdovim fazama, ali on smatra da razvoj teče sve do duboke starosti.