Umjetnost u drugoj polovici XIX. i na početku XX. stoljeća

Na današnjem satu povijesti uočiti ćemo povezanost umjetničkih težnji i izraza s političkim, gospodarskim i društvenim prilikama u Europi u drugoj polovici XIX. Stoljeća.

Otvorite udžbenike na stranicu broj 175 i napišite naslov: Umjetnost u drugoj polovici XIX. I na početku XX. stoljeća. Pažljivo pročitajte tekst u udžbeniku (str.175., 176. i 177.)

Pročitajte!

Umjetnost je uvijek izraz političkih, društvenih i gospodarskih prilika. Realizam nastoji prikazati stvarnost kakva zaista jest pa umjetnici često prikazuju bijedu, negativne ljudske osobine, nepravdu...

Slikarstvo impresionizma začetak je „modernog slikarstva“ kojem nije cilj pokazati što vjerniju sliku stvarnosti. Impresionisti nastoje prikazati dojam (impresiju) s pomoću najčešće svijetlih boja.

Umjetnost modernizma je nastojanje da se prekine sa svim dotad poznatim umjetničkim izrazima. Modernistima je najvažnija ideja, novo i nepoznato.

Secesija ili stil 1900. također označava „odvajanje“ od tradicije, posebno u graditeljstvu i slikarstvu.

Zadatak!

Uz pomoć udžbenika i uvodnog objašnjenja na radnom listiću popuni sljedeću tablicu!

Umjetnost u drugoj polovici XIX. i na početku XX. stoljeća

REALIZAM

CILJ → prikazati

________ kakva jest

IMPRESIONIZAM

CILJ → prikazati

________ (impresiju)

MODERNIZAM

CILJ → ________,

novo i _________

SECESIJA

CILJ → _______

od tradicije

KNJIŽEVNICI

- ruski:

- hrvatski:

SLIKARI (francuski): SLIKARI (europski i

hrvatski):

- hrvatski književnik:

SLIKAR:

IZVAN PRAVACA:

slikarica:

kipar:

Zadatak!

Pročitajte tekstove o nekim najpoznatijih svjetskih/hrvatskih umjetnika, razgledajte slike i zapišite u bilježnice bitne podatke (2 do 3 natuknice za svakog umjetnika).

Lav Nikolajevič Tolstoj (ruski književnik, 1828. – 1910.)

Tolstoj se smatra jednim od najvećih romanopisaca svih vremena. Još je za života bio izuzetno cijenjen te je imao brojne obožavatelje i sljedbenike.

Rođen je u plemićkoj obitelji u Jasnoj Poljani. Imao je četvero braće i sestara. Majka mu je umrla kad su mu bile samo dvije godine, a otac kad mu je bilo devet godina. Odgajale su ga rođakinje. Bio je nemaran učenik i napustio je studiranje. Jedno je vrijeme služio s bratom u vojsci te je sudjelovao u Krimskom ratu.

Tolstoj se protivio novim znanstvenim i tehničkim otkrićima. Smatrao je da će „novotarije“ iskvariti poštenu seljačku dušu.

Protivio se i ukidanju kmetstva. Na svom je imanju poučavao seljačku djecu. Pisao je i udžbenike. Oženio se Sonjom Behr s kojom je imao 13 djece (troje je umrlo u ranom djetinjstvu).

Najvažnije Tolstojevo djelo je roman „Rat i mir“. Roman govori o životu ruskih plemića i seljaka u vrijeme ratova protiv Napoleona I. Roman je u vrijeme objavljivanja doživio brojne kritike, što je Tolstoja jako pogodilo i odvelo u depresiju. Vratio se pisanju udžbenika i poučavanju djece. Bavio se najviše odgojem – učenjem poštenju, radišnosti i iskrenosti.

Njegov roman „Ana Karenjina“ govori o preljubu i tragediji koju preljub donosi. Tolstoj je inspiraciju pronašao u stvarnom događaju jer se ljubavnica njegova susjeda bacila pod vlak.

Tolstoj je bio sve skloniji depresiji i čak je pokušao samoubojstvo. Stalno je preispitivao smisao života.

Spas je našao u vjeri i crkvi te u fizičkom radu na poljima svog imanja. Sam je izrađivao svoju obuću te se odijevao kao seljak. Htio je darovati svoje posjede, ali ga je spriječila žena.

Sve se više udaljavao od svakodnevna života. Kad su mu bile 82 godine, napustio je ženu i dom u želji da „svoje zadnje dane proživi u miru i samoći“. Umro je nekoliko dana kasnije na obližnjoj željezničkoj postaji. Književnik Turgenjev Tolstoja je nazvao „velikim piscem ruske zemlje“.

Tolstoj je rekao i ovo: Pobijediti loše navike može čovjek samo danas, a ne sutra.

U prepirkama zaboravlja se istina. Prepirku prekida onaj tko je pametniji.

Daj više odmora jeziku nego rukama.

August Šenoa (1838. – 1881.)

Sedamdesete godine XIX. stoljeća u hrvatskoj književnosti poznate su kao Šenoino doba. August Šenoa bio je tvorac hrvatskoga modernog romana, ali i novinar, kazališni djelatnik i još mnogo toga.

Šenoin otac došao je u Zagreb iz Mađarske i nikad nije naučio hrvatski jezik. U kući se razgovaralo isključivo na njemačkom jeziku. Majka mu je umrla kad mu je bilo osam godina. Mali August utjehu je našao u knjigama, jer s ocem se nikad nije slagao. Postao je hrvatski domoljub oduševljen zbivanjima iz hrvatske povijesti.

Šenoa je bio vrlo nadaren za učenje jezika pa je već vrlo mlad, uz hrvatski, odlično znao njemački, mađarski, francuski i talijanski jezik. U Pragu je studirao pravo uz novčanu pomoć biskupa Strossmayera. Studij nije završio jer ga pravo nije zanimalo. U Pragu se posvetio pisanju.

U petnaestak godina napisao je mnoštvo romana i pripovjedaka koje su većinom prvi put objavljene u književnom časopisu „Vienac“. Šenoa je jedno vrijeme bio i glavni urednik „Vienca“. Glavna su mu inspiracija zbivanja iz hrvatske povijesti, a najpoznatiji su mu romani „Seljačka buna“, „Čuvaj se senjske ruke“ i „Zlatarovo zlato“. Tema njegovih djela često je

društveni život te prikazuje bijedu, zavist, zloću i prijetvornost koje ipak uvijek pobijedi istina i pravda.

Pročitajte neke zanimljivosti o Šenoi:

- na krštenju je dobio sljedeća imena: August, Ivan Nepomuk i Eduard

- tekst „Suze“ koga je napisao u povodu smrti svog gimnazijskog prijatelja Gustava Magjara bio mu je

prvo objavljeno djelo

- roman „Kletva“ Šenoino je posljednje djelo koje je ostalo nedovršeno

- Šenoa se služio sljedećim pseudonimima (zamjenskim imenima): Veljko Rabačević, Branislav,

Kerempuh Petrica, Kopriva, Onofrius...

- pisao je uglavnom noću jer je danju bio zauzet na poslu u zagrebačkoj gradskoj upravi

- njegova je izreka: Al' čovjek snuje, a Bog boguje.

Vlaho Bukovac (1855. – 1922.)

Autoportret Vlaho Bukovac: Gundulićev san

Vlaho Bukovac hrvatski je slikar vrlo raznolikih načina slikanja, ali i vrlo burnog i zanimljivog života.

Rođen je u Cavtatu. Njegov je djed bio talijanski mornar koji se od nevremena sklonio u cavtatsku luku, zaljubio se, oženio i ostao. Vlaho je sa stricem otišao u New York kad mu je bilo samo 11 godina. Nakon stričeve smrti strina ga je smjestila u odgojni dom.

S 15 godina vratio se u Cavtat i odlučio postati mornar. Jednom je teško stradao pavši u brodsku štivu. Tijekom oporavka počeo je slikati. S 18 godina s bratom je otišao u Peru pa u Kaliforniju. Zarađivao je oslikavajući vagone i izrađujući portrete.

Vratio se u Cavtat odlučan postati pravi slikar. Primljen je u uglednu parišku slikarsku školu, a u Parizu su njegove slike uskoro bile na izložbama. Slikao je portrete i krajolike.

Poslije slikarske akademije oženio se Dubrovkinjom Jelicom Pitarević s kojom je imao četvero djece. Bukovac se preselio u Zagreb i odmah postao središnje slikarsko ime. Utjecao je na brojne slikare, uputio ih na korištenje svijetlim bojama i slikanje u prirodi.

Potkraj stoljeća Bukovac je naslikao velike slike u vladinim zgradama te svečani zastor za novu zgradu HNK-a u Zagrebu – „Hrvatski narodni preporod“. Surađivao je i s Kršnjavim, no uskoro su se sukobili pa se Bukovac povukao u Cavtat. U zavičaju slika pejzaže, oltarne slike i portrete. Posljednjih dvadeset godina života Bukovac je proveo kao profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Pragu gdje je i umro. Pokopan je u rodnom Cavtatu.

Slava Raškaj (1877. – 1906.)

Autoprtret Stari grad Ozalj

Slava Raškaj rodila se u Ozlju 1877. godine kao Friderika Slavomira Olga. Njezina obitelj bila je ugledna i imućna. Majka joj je vodila poštanski ured, što se smatralo vrlo uglednim položajem.

Slava je rođena gluha te nije mogla govoriti. Zato je u djetinjstvu bila osamljena. Da bi pokazala što osjeća, rezbarila je crteže nožićem po namještaju.

Kad joj je bilo osam godina, roditelji su ju poslali u Beč. Bila je u školi za gluhonijemu djecu. Ondje je provela sljedećih osam godina. Vrativši se kući, počela je slikati. Njezinu je nadarenost prepoznao učitelj Ivan Otoić. Nagovorio je Slavine roditelje da je puste u Zagreb kako bi učila slikanje. No, Otoićev prijatelj Vlaho Bukovac nije htio poučavati djevojku.

Slavin učitelj postao je Bela Čikoš – Sesija.

Kod njega je provela nekoliko godina. Učila je slikati akvarelom (vodene boje) i pastelima.

Slava je najpoznatija po slikama u akvarelu. Slikala je prirodu, cvijeće, stare vodenice, rijeku Kupu i svoju obitelj. Slike su joj bile izložene u Zagrebu, Rusiji i u Parizu.

Osamljenost i nerazumijevanje Slavi su teško padali. Bila je vrlo nesretna. Teško je oboljela od depresije. Više je godina boravila u bolnici za duševne bolesti u Vrapču i u Stenjevcu. Umrla je 1906. godine. Nije joj bilo ni trideset godina.

Zadatak!

Riješite zadatke iz radne bilježnice na 90. i 91. stranici.

Rok za slanje zadaće je četvrtak 21.5. u 12 sati!