TEMA:PROFANI OBJEKTI OSMANSKE ARHITEKTUREU BOSNI I HERCEGOVINI

SADRŽAJ

UVOD...................................................................................................................................................................3

1.TRAGOVI OSMANSKE ARHITEKTURE U BOSNI..................................................................................................4

2.OSMANSKA ARHITEKTURA NA POLJU PROFANIH OBJEKATA............................................................................5

3.GRADITELJI........................................................................................................................................................6

4.MOSTOVI..........................................................................................................................................................7

4.1 STARI MOST U MOSTARU..........................................................................................................................7

4.2 MOST U VIŠEGRADU (NA DRINI ĆUPRIJA)................................................................................................10

4.3ARSLANAGIĆA MOST................................................................................................................................12

4.4 KOZJA ĆUPRIJA.........................................................................................................................................14

5. SAHAT-KULE...................................................................................................................................................16

6.GRADNJA NA VODI.........................................................................................................................................18

7.IMARETA.........................................................................................................................................................20

8.BEZISTANI.......................................................................................................................................................21

9.IZGLED BOSANSKOG GRADA I MAHALE U OSMANSKOM PERIODU................................................................23

ZAKLJUČAK.........................................................................................................................................................24

LITERATURA.......................................................................................................................................................25

UVOD

Ništa tako vjerno ne odražava narav jednog naroda, vrijeme i prostor u kome živi kao

kultura tog naroda. Naime, narod se i rađa kada se rodi svijest o zajedništvu, i u tom

trenutku rađa se njihova kultura, koja uključuje svaku ekspresiju njihovog djelovanja,

umjetnosti, književnosti te jednog značajnog, neizostavnog segmenta, otisaka njihove

graditeljske prisutnosti tj. arhitekture, koja uključuje kako sakralne objekte koji su

pokazetelji religije tog naroda, tako i profane tj. svjetovne objekte kao što su sahat-

kule, mostovi, biblioteke, bezistani, imareti, javna kupatila, banje, te sam izgled ulice,

mahale. Sve te građevine dijele sudbinu i životne tokove naroda.

Kada je riječ o bošnjačkoj kulturi ona je neodoljivo vezana za turski svijet, jer upravo

dolaskom Osmanlija na prostor Bosne dolazi do velikog kulturnog procvata. Prema

mišljenju mnogih, specifična bosanska arhitektura najvećim dijelom je nastala pod

uticajem osmanskog arhitektonskog izraza.

Upravo ovo je tema mog maturskog rada, međutim, kroz svoj rad ja ću konkretno

istraživati profane objekte osmanske arhitekture u Bosni. Razlog zbog čega sam

izabrala upravo ovu temu jeste što smatram da vremenom sve više zapostavljamo ovo

važno obilježje naše kulture, i zato želim potaknuti na nova istraživanja naše

domovine, nas kao jednog velikog naroda sa bogatom kulturom što pokazuju sve ove

građevine o kojima ću vam govoriti u ovom radu.

1.TRAGOVI OSMANSKE ARHITEKTURE U BOSNI

Osmanska arhitektura nastala je kao poseban dio islamske umjetnosti i razvijala se

uporedo sa razvojem osmanske države. Padom Bosne pod tursku vlast, 1463g., u Bosni

se dešavaju mnoge promjene.

Osmanlijsko carstvo, je u prvi mah stvorilo i preduvjete za jaču kulturnu djelatnost.

Neki čak kažu da prije dolaska Turaka na ovom prostoru nisu ni postojale značajne

kulturne tekovine. U 19. stoljeću bečki arheolog Moriz Hoernes zastupao je mišljenje,

da je narod bosanski u predtursko doba živio krajnje priprosto, doprinoseći tek tu i

tamo slabašnim sredstvima uljepšavanja života.1

Međutim novija istraživanja su pokazala da su Bošnjaci imali kulturu, koja je od

nastanka ovog naroda i postojala. Tragovi susreta sa Osmanlijama su se odrazili u

književnosti, arhitekturi, urbanizmu, te načinu života jeziku itd.

Najvidniji oblik ovog kulturnog naslijeđa su građevni spomenici, posijani širom

zemlje.

1 Kultura Bošnjaka, Smail Balić, R. & R., izdavačko prometno preduzeće, Tuzla, 1994. g., str 27

2.OSMANSKA ARHITEKTURA NA POLJU PROFANIH OBJEKATA

Osmanlije dolaskom u Bosnu prepoznaju potrebu za razvojem urbanizma, tada počinju

nicati gradske sredine i dobijati svoj osnovni oblik čija je organizacija prisutna i danas.

Osmanlije su pored vjerskih, svoju arhitekturu nadopunili izgradnjom raznih profanih

objekata. Najveći doprinos dali su u izgradnji mostova širom Bosne i Hercegovine, te

mnogih sahat-kula, biblioteka, banja, kuhinja za sirotinju, te nekoliko bezistana, javnih

kupatila, karav-saraja i dr.

Izgled mnogih naših gradova je pokazetelj tog osmanskog graditeljskog domašaja.

Većinu tih objekata gradili su veliki osmanski sultani u periodu od 1463g. do dolaska

Austro-Ugarske na ovaj prostor.2

Tursko osvajanje Bosne i Hercegovine pogodovalo je urbanom životu i u relativno

kratkom vremenu Osmanlije obogaćene arapskim i bizantiskim iskustvima, oni grade

toliko da se može mjeriti samo sa graditeljstvom u dalmatinskim gradovima od 12. do

16. stoljeća(npr. samo u Foči je u 16. stoljeću sagrađeno 29 javnih česmi, 6 hamama,

13 hanova tj. prenoćišta i karavan-saraja).3

2 Kultura Bošnjaka, Smail Balić, R. & R., izdavačko prometno preduzeće, Tuzla, 1994. g., str 1603 www.wikipedia.org

3.GRADITELJI

Poznata su imena samo petorice graditelja iz doba procvata osmanlijske građevne

umjetnosti u Bosni: Hayraddin Mlađi, graditelj starog mosta u Mostaru, tvrđave u

Makarskoj i banje u Yeregumu. Agem Esir (Perzijanac zarobljenik) Ali , graditelj Gazi

Husrevbegove džamije u Sarajevu, Ramadan-aga, neimar Aladža-džamije u Foči,

Naggar Hagg Ibrahim i Sinan al-Bosnawi. Svi ovi majstori su živjeli u 16. Stoljeću.

Iz 18. stoljeća znamo za graditelje Omera Čaju, umro 1777.g., i dvojicu neimara

pravoslavne vjere, Stanišu i Tanasija.

Po mišljenju Jirečeka u izgradnji osmanlijske arhitekture u Bosni sudjelovali su i neki

talijanski graditelji. Posebno je pak bio veliki udio dubrovačkih majstora-izvođača.4

4 Kultura Bošnjaka, Smail Balić, R. & R., izdavačko prometno preduzeće, Tuzla, 1994. g., str 161

4.MOSTOVI

Činjenica da su ljudi koristili rijeku kao osnovni dio urbanog života doprinjela je

izgradnji mnogih mostova. Ti mostovi ukrašavaju rijeke: Neretvu, Bunu, Vrbas,

Bosnu, Miljacku, Bregavu, Čehotinu, Trebišnjicu, Radobolju, Limu itd.

4.1 STARI MOST U MOSTARU

Obnovljeni Stari most u Mostaru

Jedan od vrhunaca islamske arhitekture je most majstora Hajredina u Mostaru ( STARI

MOST ) podignut 1567. godine. Projekat mosta je prvobitno dat Mimaru Hajrudinu,

istambulskom arhitekti i učeniku čuvenog Mimara Sinana.

Prema legendi, Hajrudin je pobjegao iz Mostara dan prije nego što su podizane skele iz

straha Sulejmana Veličanstvenog, koji je prijetio da bi Hajrudin bio osuđen na smrt

ako bi se luk mosta ikada raspao. Međutim nema ni podatka da je Hajrudin ikad vidio

svoj most. Umjesto Hajrudina izvođač gradnje mosta je bio lokalan čovjek, Mehmed

Karađoz.5

Ono što sigurno znamo jeste da je stari most u Mostaru u vrijeme kad je bio izgrađen

bio najveći jednolučni kameni most na svijetu. Njegovo značenje imalo je još veću

snagu, jer je simbolizirao spajanje istočne i zapadne civilizacije.

Mostarski Stari most je kameni most izgrađen od kamena tenelija. Luk je dug skoro 29

metara, a visok 20 metara, savijen blizu sniženog polukruga. Karakteriziran je po

tankom i elegantnom obliku, profil mosta je bio toliko tanak i visoko iznad vode da je

mnogima bilo teško zamisliti da se takva građevina može napraviti od ogromnih

kamenih blokova. Most je svijetle sjajne boje koja se mijenja tokom dana zavisno od

sunca.

Stari most nije povezan za ijedan specifičan stil ili doba arhitekture tako da je

jedinstven u svijetu. Treba napomenuti da je Mostar ime grada zbog čuvara lokalnog

mosta, Mostara. Sam most je u historiji bio zvan "Novi", "Sultana Sulejmana",

"Veliki" i "Stari". 6

Tokom rata u Bosni i Hercegovini 1992-1995. godine, most je djelimično oštećen od

strane srpskih snaga i JNA. Dana 9.novembra 1993. HVO je srušio Stari most kao dio

kampanje granatiranja i terorisanje grada Mostara. Stari most je rekonstruisan i

potpuno obnovljen 2004. godine. Naime, Stari most je oduvijek bio srce Mostara i

njegova obnova značila je da se život polahko ali sigurno vraća u normalu u jednom od

najljepših gradova u Bosni i Hercegovini. Jula 2005. godine Stari most u Mostaru

uvršten je na listu UNESCO-vih zaštićenih spomenika kulture. 7

5 www.wikipedia.org6 Kultura Bošnjaka, Smail Balić, R. & R., izdavačko prometno preduzeće, Tuzla, 1994. g., str 1607 www.wikipedia.org

4.2 MOST U VIŠEGRADU (NA DRINI ĆUPRIJA)

Stari most u Višegradu

Most Mehmed-paše Sokolovića ( Stari most u Višegradu ) nalazi se u gradu Višegradu

blizu granice između Bosne i Hercegovine i Srbije i predstavlja jedno od

najmonumentalnijih djela arhitekture koja je nastala u razdoblju od 15-19. vijeka u

Bosni i Hercegovini. Most je izgrađen u periodu od 1571. do 1577. godine na mjestu

gdje je put povezivao Bosnu sa Carigradom iznad rijeke Drine (tzv. "Carigradska

džada"). Izgradnja mosta povjerena je najvećen turskom graditelju Mimaru Sinanu,

dvorskom arhitekti i vrhovnom graditelju Carstva, jednom od najvećih arhitekata

svijeta. Zadužbina je Mehmed-paše Sokolovića.

Dio mosta preko rijeke čini jedanaest lučnih otvora od kojih je krajnji otvor uz desnu

obalu oslonjen na dva podzida sa najmanjim rasponom od 5,20 m. Ostalih deset lučnih

otvora raspona su od 10,70-14,80m. Most leži na devet velikih kamenih stubova širine

3,50-4,00 m i dužine oko 11,50m. Širina kolovoza na mostu iznosi 6,00 m.8

Ovaj most popravljan je više puta, zbog razaranje od strane neprijateljske vojske ili

prirodnih nepogoda, čestih poplava.

8

Most Mehmed-paše Sokolovića je trenutno najugroženiji nacionalni spomenik Bosne i

Hercegovine. Stabilnost mosta je ugrožena zbog nezakonitog rada hidroelektrane, a

zbog nedostatka finansijskih sredstava nije bilo redovnih opravki mosta u zadnjih

nekoliko decenija. Most Mehmed-paše Sokolovića je također upisan i na listu sto

najugroženijih spomenika svjetske baštine od strane World Monuments Fund (Fond

svjetskih spomenika) organizacije. 9

Roman Ive Andića "Na Drini ćuprija", za koji je pisac dobio i Nobelovu nagradu i koji

je preveden na mnoge svjetske jezike je baziran po historiji ovog mosta. Roman je kroz

historiju mosta prikazao i historiju cjelokupnog podneblja i mnoge značajne događaje u

vezi s mostom.10

4.3ARSLANAGIĆA MOST9 10 www.znanje.org

Arslanagića most na prvobitnoj lokaciji prije II svj. rata

Arslanagića most na rijeci Trebišnjici je podigao Mehmed-paša Sokolović a otvoren je

1574.godine. Bio je to most koji je povezivao centralnu Bosnu i Novi (današnji Herceg

Novi tada u sastavu Bosne u okviru Osmanskog carstva), a preko njega je išla skoro

sva trgovina. 1687. Mlečani su zauzeli Novi što je izazvalo povlačenje bogatog

muslimanskog stanovništva prema Trebinju, i most je izgubio na značaju.

Na to je također utjecala izgradnja puteva prema Dubrovniku. Jedan od muslimana iz

Novog je bio i Arslan-aga koji je dobio zadatak da naplaćuje mostarinu, napravio je

kuću odmah pored mosta. Vremenom je tu niklo cijelo selo, koje se zvalo Arslanagići,

pa se i most počeo nazivati Arslanagića most, po njenom mostaru.

Krajem 2.svjetskog rata most su minirali četnici u očajničkom pokušaju da zaustave

partizane. Srećom, mine nisu u potpunosti eksplodirale pa je oštećeno samo lijevo krilo

mosta. Drugo oštećenje mosta se desilo 1965. kad su vlasti odlučile na tom mjestu

praviti hidrocentralu. Most je rastavljen, kamen po kamen, i stajao je na obližnjem

polju više godina.

Legenda kaže da je tada bilo ponuda iz inostranstva za kupovinu mosta, od kojih je

najkonkretnija došla iz Kanade. Ipak, godine 1970. je počelo premještanje i nakon

dvije godine slaganja (kameni blokovi su bili obilježeni brojevima i transportovani

čamcima) most je ponovo otvoren, ovaj put nekoliko kilometara niže, u trebinjskom

naselju Gradina. Selo Arslanagića most je svojim većim dijelom potopljeno i ostalo je

samo nekoliko kuća koje iznad nivoa jezera.

Novi epilog oko Arslanagića mosta nastao je 1993. godine, rasplamsavanjem rata u

Bosni i Hercegovini. Naime, odlukom tadašnjeg gradonačelnika Trebinja, Božidara

Vučurevića, naziv mosta je promijenjen u Perovića most, navodno, tvrdeći da su

Arslanagići postali od porodice Perovića. Također je promijenjeno i ime sela u

Perovića most. Danas, cijelih jedanaest godina od završetka rata u Bosni i Hercegovini,

koja je uređena Daytonskim sporazumom, naziv mosta i sela nije promijenjen, ali ga

narod i dalje zove njegovim originalnim imenom: Arslanagića most.

4.4 KOZJA ĆUPRIJA

Kozja ćuprija u Sarajevu

Kozja ćuprija je prvi od bezbrojnih mostova na drumu od Sarajeva do Carigrada,

posljednji između Carigrada i Sarajeva. Stoljećima su preko ovog majstorski građenog

kamenog luka odlazili Bosanci i bosanske vrijednosti u centar moćne Otomanske

carevine i istočni svijet, a ovamo dolazile druge. 11

Ovaj most nalazi se u kanjonu rijeke Miljacke nekoliko kilometara istočno od starog

centra grada Sarajeva. Put na kojem je premošćavala rijeku je čuveni carigradski drum,

tj. put kojim se, u doba Osmanlijske vladavine, iz Sarajeva išlo ka istočnim dijelovima

Carstva, sve do Carigrada. Kozja ćuprija je jedan od četiri stara mosta na području

grada koji su još uvijek sačuvani. Ostala tri mosta su Šeher-Ćehajina ćuprija, Latinska

ćuprija i Rimski most (most na Plandištu kod Blažuja).

Ova ćuprija ima jedan luk sa dva kružna otvora. Duga je 42 m, a široka 4,75 m. Raspon

svoda joj je 17,5 m. Zidana je od krečnjaka i sedre.

11 www.sarajevo.co.ba

Naime, postoji narodna legenda o nastanku ovog mosta. Ona kaže kako je siromašni

pastir čuvajući koze primijetio da se one neuobičajeno dugo zadržavaju oko nekog

grmlja na rijeci. Kada je i sam malo bolje pogledao ispod tog grmlja je pronašao ćup

pun zlatnika. Tim novcem je sebi platio školovanje, a nakon dosta godina, pošto je

postao ugledan i bogat podanik Carevine, odlučio je da sagradi most na Miljacki, i to

na istom onom mjestu gdje su mu koze ukazale na zlato. Ipak, danas se smatra da je

ovaj most nastao prilikom velike akcije sređivanja putne mreže, u doba Mehmed-paše

Sokolovića (veliki vezir 1565-1579).12

Naravno, o tome nemamo sigurne podatke, međutim ono što sigurno znamo jeste da i

danas Kozja ćuprija predstavlja mjesto koje turisti mnogo posjećuju, i na koje rado

dolaze da se opuste i uživaju u okolnoj prirodi.

12 www.sarajevo.ba

5. SAHAT-KULE

Sahat-kula u Počitelju

Sahat-kula je visoka zgrada, toranj kvadratne osnove, zidan od kamena sa krovom na

četiri vode. Na vrhu tog objekta smješteni su zvono i sat. Sat može imati i mehanički

pokazivač vremena-minu, jednu ili više, ali su neke izgrađivane i bez ovog pokazivača,

a u tom slučaju samo zvono je objavljivalo tačno vrijeme.

Prva sahat kula u Osmanskom periodu sagrađena je između 1566.-1722. godine u

Skoplju. Prvi objekat ovakve vrste u Bosni i Hercegovini podignut je 1587. Godine u

Banjoj Luci a potom i u mnogim drugim gradovima.13

Do 1992. godine u Bosni i Hercegovini je sačuvano ukupno osamnaest ovakvih

građevina, u mnogim njenim gradovima. Sahat-kule su redovno građene u centru

čaršije, u tvrđavi ili na zgodnoj uzvisini iznad čaršije, ili u neposrednoj blizini džamije.

Sahat-kula je morala imati svog službenika koji je vodio računa i o održavanju objekta,

a potrebna sredstva su potjecala od vakufa koji je ostavio sam graditelj.14

13 Enver Sujoldžić, Travničke sahat-kule, ŠIP dd Borac, Travnik, 1999.g., str 714 Enver Sujoldžić, Travničke sahat-kule, ŠIP dd Borac, Travnik, 1999.g., str 9

Na sahat-kulama Bosne i Hercegovine postavljene ploče uvijek govore o obnovi

objekta a pisane su turskim jezikom i arapskim pismom. Izuzetak je ploča sahat-kule u

Gradačcu gdje je zabilježena godina gradnje i graditelj.

Travnik, dugo godina vezirski grad, sjedište bosanskih namjesnika, jedini je grad u

Bosni i Hercegovini koji ima dvije sahat-kule, sahat-kula na Musali, i sahat kula u

Gornjoj čaršiji.15

Sahat-kula na Musali Sahat-kula u Gornjoj čaršiji

15 Enver Sujoldžić, Travničke sahat-kule, ŠIP dd Borac, Travnik, 1999.g., str 11

6.GRADNJA NA VODI

Ćejvan Ćehajin hamam u Mostaru

Prvi osmanlijski vodovodi u Bosni potekli su već u 15. stoljeću. U isto vrijeme počelo

je građenje mnogobrojnih, s manjim ili većim klesarskim ukrasom izvedenih javnih i

privatnih česama, vodoskoka, sebilja i hamama. Većina javnih česama u naseljima

nose ornamentalan i figuralan nakit. Na njima su obično arapskim pismom urezana

imena darovatelja i godina gradnje česme. Vodoskoci ili šadrvani, obljubljen ukrasni i

koristonosni element osmanlijskog graditeljstva, su okrugli, četverouglasti,

oktogonalni i hektagonalni bazeni. Njihova voda služila je za pranje prije molitve, ali i

za piće.16

Pretpostavlja se da je Isa-beg u jesen 1461. godine izgradio prvi sarajevski vodovod.

Isa-begov vodovod je snadbjevao vodom namjesnikov konak (begluk saraj), šadrvan i

česme Atik džamije, Isa-begov hamam sa dva šadrvana i šest javnih česama. Hamam je

stoljećima služio Sarajlijama da bi 1889. godine bio porušen a na njegovom mjestu

podignuto za tadašnje prilike moderno kupatilo, nazvano Isa-begova banja. Sam broj 16 Kultura Bošnjaka, Smail Balić, R. & R., izdavačko prometno preduzeće, Tuzla, 1994. g., str 162

javnih česmi koje je opskrbljivao njegov vodovod, govori o snazi i vrijednosti tog

Isa-begovog graditeljstva. 17

Pored toga postoje i neke poznate česme kao što su : Hadži-Salihova česma, Bistrička

česma( jedna od najvećih u Sarajevu), Bistrička krkavica itd.18

Pored glavnog grada koji je imao sedam javnih banja, i drugi gradovi kao što su

Mostar, Počitelj, Blagaj, Banja Luka također su imali razne gradnje na vodi tj.

hamame, česme i sl.

17 Isa-begova tekija, Zbornik radova, Sarajevo 2006. g., str 31 i 3218 Isa-begova tekija, Zbornik radova, Sarajevo 2006. g., str 32 i 33

7.IMARETA

Izgled grada Počitelja danas

Uz banje, česme i mostove, najvažnije općekorisne ustanove osmanlijskog doba

oblikovale su javne besplatne kuhinje, imareta.

Osnivane su uz veće i bogatije džamije. Iz ovih ishraništa dijeljeni su sirotinji, u

pojedinim slučajevima džamijskom osoblju i studentima medresa(softama) besplatni

obroci.O džamiji i imaretu u hercegovačkom mjestu Počitelj, npr. piše John A.

Cuddon: "Svijetlu džamiju je podigao jedan od predaka našeg kneza Ibrahimage. Uz

gradske zidine, kod vode sagradio je njegov poštovani brat narodnu kuhinju (imaret),

koja dan-noć dijeli stanovnicima grada gratis hljeb i čorbu. Četvrtkom navečer ima

meso sa začinom i mirodijama, uz to dodatak i slatki pirinač(zerda). "19

19 Kultura Bošnjaka, Smail Balić, R. & R., izdavačko prometno preduzeće, Tuzla, 1994. g., str 163

8.BEZISTANI

Unutrašnjos Gazi Husrev-begovog bezistana danas

Bezistan je natkriveni trg u kojem se nalaze male trgovačke i zanatske radnje. Građeni

su u periodu osmanske vladavine, a u Bosni i Hercegovini u većim gradovima, u

Sarajevu i Travniku.

Do danas nisu sačuvani mnogi bezistani. Brusa bezistan sa svojih šest krovnih kupola

jedna je od najinteresantnijih građevina na Baščaršiji. Pravougaone je osnove i sa četiri

ulaza na sve četiri strane svijeta, povezuje zanatske ulice Kundurdžiluk, Veliki i Mali

Čurčiluk sa Abadžilukom i čaršijom. Izgrađen je naredbom velikog vezira Rustem-

paše Hrvata 1551. godine. Bezistan je dobio ime po turskom gradu Bursi, iz kog je

dovožena u bezistanu prodavana svila. Za razliku od Gazi Husrev-begovog bezistana, u

kom su se prvobito prodavale namirnice, u Brusa bezistanu su se, pored svile,

prodavale kućne potrepštine i manji namještaj. Danas je to jedan od muzeja u gradu.20

20 www.sarajevo.ba

Što se tiče Gazi Husrev-begovog bezistana smatra se da su njega izgradili dubrovački

majstori po nalogu tadašnjeg bosanskog sandžakbega Gazi Husrev-bega, u periodu od

1542.-1543.godine, sa 52 dućana poredanih u dva niza u unutrašnjosti objekta i trećim

nizom dućana sa njegove vanjske strane, uz ulicu Kujundžiluk. U njemu se prodavala

tekstilna, uglavnom uvezena roba. Sa susjednim Tašlihanom činio je organsku

cjelinu.21

Ovaj masivni kameni objekat proteže se u dužini od 109 metara duž istoimene ulice.

Ovakvi objekti ponajbolje svjedoče koliko se u to vrijeme u Bosni razvijala trgovina I

zanatstvo i koliko je ona bila značajan segment života Bošnjaka.

21 www.wikipedia.org

9.IZGLED BOSANSKOG GRADA I MAHALE U OSMANSKOM PERIODU

ZAKLJUČAK

LITERATURA