Zdravko Lacković, dipl.oec.

OSNOVE EKONOMIJE 2

- izvodi iz predavanja -

Varaždin, 2011

2

1. Tržište i ponašanje potrošača

1.1. Ponašanje potrošača

U teoriji ponašanja potrošača postoji nekoliko pretpostavki:

1. potrošač ima fiksirani dohodak

2. svoje potrebe zadovoljava kupujući dobra i usluge

3. u danom razdoblju potrošač troši cjelokupni dohodak

Stupanj zadovoljenja potrošačevih potreba funkcija je dobara i usluga koje on troši, a što su

veće utrošene količine, to je veći stupanj zadovoljenja potreba.

Svrha je teorije ponašanja potrošača odgovoriti na pitanje kako će potrošač rasporediti svoj

dohodak, na kupovinu dobara ili usluga, odnosno kako će se formirati potrošačeva potraţnja.

1.2. Ukupna i granična korisnost dobara i usluga

Ključni termin za razumijevanje ponašanja potrošača jest korisnost dobara. To proizlazi iz

činjenice da se svaki racionalni potrošač ponaša na način da uz postojeći dohodak i cijene

proizvoda maksimizira svoje blagostanje ili svoju korisnost. Korisnost je vrlo teško izraziti

nekom mjerom. Mjera bi trebala biti zadovoljstvo koje osjećamo kao plod upotrebe nekog

proizvoda, a kako je zadovoljstvo stanje koje se ne moţe brojčano izraziti, to i korisnost ostaje

nemjerljiva. Lakše je usporeĎivati korisnost izmeĎu dvaju dobara. Izbor: ţelite li traperice ili

čokoladu. Odgovor će biti traperice(vjerojatno) jer one donose veću korisnost. Ali ako u

ormaru već imate 10 traperica, a gladni ste i već dugo niste jeli čokoladu, prednost bi mogla

dobiti čokolada.

Ovaj izbor je relativno lagan. Skupove proizvoda i usluga nazivamo košarica dobara. Često se

javlja situacija da ne znamo koja nam alternativa donosi više zadovoljstava, a ekonomisti

onda kaţu da smo indiferentni prema ponuĎenim alternativama.

1.3. Zakon opadajuće granične korisnosti

Zakon opadajućih prinosa ili granične korisnosti govori o vezi izmeĎu faktora proizvodnje i

proizvedenoj količini. Zakon kaţe da će uz sukcesivna dodavanja jednog faktora proizvodnje,

dodatno proizvedena količina biti sve manja, dok se drugi faktori drţe nepromijenjeni.

Primjer: ako za obradu fiksne količine zemlje, recimo 100 ha , uopće ne koristimo rad. Bez

rada neće biti prinosa. Ako dodamo samo jednu jedinicu rada na istoj obradivoj površini

proizvest će se 9 kg proizvoda. Za slijedeću jedinicu rada količina će se povećati na 13 kg.

Kakao dalje odajemo po jednu jedinicu rada, dodatno proizvedena količina se smanjuje.

Ovaj zakon ne vrijedi za tehnologije.

3

1.4. Tržišna košarica dobara i usluga – krivulja indiferencije i mapa krivulja

iniferencije

Krivulja indiferencije (u ekonomsku teoriju uveo je V. Pareto) - to je krivulja koja nam

pokazuje različite košare dobara (potraţnje) dostupne potrošaču. Sve točke na krivulji su za

potrošača jednako poţeljne tako da je on indiferentan koju će od košara odabrati (bilo koja

točka na krivulji). Nagib krivulje indiferencije nam pokazuje koliko smo spremni ţrtvovati

jednog dobra (y) za dodatnu jedinicu nekog drugog dobra (x).

UvoĎenjem krivulja indiferencije V. Pareto je riješio problem mjerenja korisnosti. Da bi znali

kada potrošač maksimizira zadovoljstvo dovoljno je znati koje kombinacije košara dobara on

preferira. Odnosi supstitucije izmeĎu dvaju košara (ili dvaju dobra) prikazuje nam relativnu

graničnu korisnost (bez da je mjerimo) jer nam pokazuje koliko smo spremni odreći se

trošenja jednog dobra za dodatnu jedinicu nekog drugog dobra - to je relativna granična

korisnost.

Krivulje indiferencije su konveksne zbog prisutnosti zakona supstitucije a više krivulja

indiferencije čine mapu indiferencije. Zadovoljstvo/korisnost se povećava udaljavanjem

krivulja indiferencije od ishodišta jer moţemo izabrati onu kombinaciju dobara koja nam

omogućuje trošenje više jednog i drugog dobra nego što je to slučaj sa niţim (bliţim

ishodištu) krivulja indiferencije.

1.5. Budžetski pravac i pomicane budžetskog pravca

Zadovoljstvo ili korisnost koje potrošač moţe uţivati direktno je ovisno o visini njegovog

raspoloţivog dohotka. Dohodovno ograničenje potrošača prikazuje se budţetskim pravcem

Budţetski pravac predstavlja sve moguće kombinacije trošenja dvaju dobara na koje potrošač

troši sav svoj raspoloţivi dohodak. Nagib budţetskog pravca odreĎen je odnosom cijena dvaju

dobara.

Sve točke ispod budţetskog pravca su dostiţne i čine oportunitetni skup - skup svih

kombinacija dobara koje su pojedincu dostupne uz dani dohodak, bogatstvo i cijene. Kako se

izvodi budţetski pravac?

Izvodi se na temelju raspoloţivog dohotka (uzmimo da iznosi 6$), cijene dobra Y (1$) i cijene

dobra X (1,5$).

1.6. Potrošačeva ravnoteža – točka najveće korisnosti

Ono na što potrošač pazi je na koja dobra i usluge treba rasporediti ograničena sredstva da bi

se postiglo maksimalno zadovoljstvo. Jednostavno pravilo kojim se rukovode svi potrošači

jest izjednačavanje graničnih korisnosti po jedinici cijene. To pravilo kaţe da će racionalni

potrošač traţiti svako dobro do količine kad je granična korisnost posljednje jedinice

potrošene na njega jednaka graničnoj korisnosti posljednje novčane jedinice potrošene na bilo

koje drugo dobro.

Ravnoteţa potrošača ili maksimizacija korisnosti potrošača

Krivulje indiferencije pokazuju različite kombinacije dobara koje potrošaču daju istu razinu

zadovoljstva, korisnosti. Dakle bilo koja točka na krivulji indiferencije potrošača čini

zadovoljnim. MeĎutim, ukusi, preferencije i zadovoljstvo nije dovoljno da bi potrošač

maksmizirao korisnost. Potrebno je u obzir uzeti i ograničenje sa kojim se potrošač susreće a

to je budţetska krivulja. Kada izjednačimo kupovnu moć potrošača (budţetski pravac) sa

onime što potrošač ţeli kupiti (krivulja indiferencije) kaţemo da je potrošač maksimizirao

svoje zadovoljstvo

Potrošač je zadovoljan jer je kupio ono što je htio i ono što je mogao.

4

2. Strukture tržišta

2.1. Tržište potpune konkurencije

Trţište potpune konkurencije ili savršena konkurencija je tehnički izraz koji se odnosi na

trţište kada ni jedno poduzeće niti jedan potrošač nisu dovoljno veliki da utječu na trţišnu

cijenu.

U uvjetima savršene konkurencije trţište će nuditi maksimalno moguću količinu proizvoda iz

postojećih resursa.

2.2.Monopolsko tržište i tržište prirodnih monopola

Trţišna situacija kada se na strani ponude javlja samo jedan proizvoĎač odreĎenog proizvoda,

nema bliskog supstituta i onemogućen je pristup novom proizvoĎaču zove se monopol.

Kao ključni razlozi za nepostojanje više proizvoĎača mogu se navesti:

1. zakonska ograničenja – proizvodnja je moguća samo uz dozvolu drţave

2. kontrola nad izvorima ograničenih resursa – ograničeni resursi mogu biti prirodni i

stvoreni. Ako samo jedan proizvoĎač kontrolira neki resurs govorimo o prirodnom

monopolu, a ako netko ima patent nad nekim proizvodom govorimo o umjetnom

monopolu

3. troškovne prednosti – u pravilu se radi o primjeni suvremene tehnologije pa govorimo

o tehnološkom monopolisti

Kao svi drugi proizvoĎači i monopolisti nastoje maksimizirati profit. MeĎutim, vlade nastoje

ograničiti snagu monopolista.

2.3. Tržište čistog i diferenciranog oligopola

Oligopol predstavlja takav oblik konkurencije koji nastaje u slučaju postojanja malog broja

proizvoĎača od kojih je svaki takve veličine da povećanje ili smanjenje njegove proizvodnje u

velikoj mjeri utječe na cijenu.

Oligopolističku situaciju karakterizira:

1. postoji mali broj ponudilaca

2. izmeĎu ponudilaca nema sporazumijevanja o količini proizvodnje i prodajnoj cijeni

3. ovisnost izmeĎu konkurenata je to veća, što ih je na trţištu manje. Pri donošenju

odluka o količinama i cijenama svaki proizvoĎač mora voditi računa o njihovom

utjecaju na druge proizvoĎače

2.4. Tržište ograničene konkurencije

Trţište ograničene konkurencije je uz oligopole najrašireniji oblik trţišne strukture

suvremenih ekonomija.

Karakterizira ih kombinacija monopola i potpune konkurencije.

Osnovno obiljeţje trţišta ograničene konkurencije je diferencijacija proizvoda. To znači da na

ovom trţištu proizvoĎači proizvode različite varijante nekog proizvoda ali iste uporabljivosti i

namjene – npr. deterdţenti za pranje rublja.

Ovdje su proizvoĎači u poziciji da utječu na formiranje cijene, a potrošači su spremni platiti te

cijene. Ovdje nije samo riječ o konkurenciji proizvoda nego i o konkurenciji cijena.

5

2.5. Stupanj monopolske moći – stupanj koncentracije, indeks H ili Herfindhalov indeks,

Lernerov koeficijent

Herfindahlov indeks je mjera industrijske koncentracije. Industrijska koncentracija odraţava

broj i veličinu poduzeća u jednoj industriji putem ostvarenih trţišnih udjela. Herfindahlov

indeks industrijsku koncentraciju mjeri zbrojem kvadrata trţišnih udjela pojedinih poduzeća u

industriji. Ovaj indeks moţe imati vrijednost do 10.000. Ako indeks teţi manjim brojevima,

onda u industriji ima veliki broj poduzeća s vrlo malim trţišnim udjelom (fragmentirana

industrija); ako je, pak, indeks jednak 10.000 to znači da se industrija sastoji od samo jednog

poduzeća-monopolista

Da bi realna deprecijacija povećala neto-izvoz izvoz (X)mora dovoljno porasti, a uvoz

(IM) dovoljno pasti da se kompenzira porast relativnih cijena (ε). Ovaj uvjet poznat je pod

nazivom Lernerov uvjet.

6

3. Tržišni nedostaci i državna intervencija

3.1. Nejednakost raspodjele dohotka u društvu

Čak i situacijama kada trţište funkcionira savršeno – izbor izmeĎu javnih i privatnih dobara je

optimalan, gospodarstvo proizvodi uvijek na granici proizvodnih mogućnosti tj, na efikasan

način i u takvoj situaciji trţišta ne moraju raspodijeliti dohodak na način koji se smatra

društveno pravednim ili jednakim.

Na dohotke i raspodjelu utječu razni čimbenici: naslijeĎa, nesreće, teški rad i cijena

proizvodnih faktora. Takve nejednakosti koje u pravilu nisu pravedne dovode do

paradoksalnih situacija, pa tako kućni ljubimci ţive bolje od siromašne djece. Ali to nije

rezultat nepostojanja ili nesavršenosti trţišta jer trţišni mehanizam stalno radi svoj posao:

omogućuje potrošnju onima koji su voljni platiti ravnoteţnu cijenu.

Drugi primjer je uvoĎenje novih tehnologija – npr. robota u proizvodnju, radnici nuţno gube

posao.

3.2. Progresivni sustav oporezivanja i državni transferi

Progresivno oporezivanje je jedna od mjera koja se koristi u politici preraspodjele. Dio je

fiskalnog sustava kojeg ima svaka drţava.

Progresivno oporezivanje je takva mjera. Pri kojoj ljudi s niţim dohotkom plaćaju niţe

poreze. To se moţe postići na dva načina:

1. odreĎivanjem visine dohotka na koji se uopće ne plaća porez, tkz. neoporezivi dio

2. primjenjivanjem niţe porezne stope na niţe dohotke

Izraz progresivno dolazi od toga što s progresijom dohotka, tj. njegovim rastom, rastu i stope.

U praksi se ova dva modela kombiniraju.

Negativno oporezivanje je druga mjera koja se koristi radi uklanjanja drastičnih socijalnih

razlika. Najpoznatija mjera su tkz. Programi podrške dohotku + mjere socijalne pomoći.

Cilj je da ljudima koji ostvaruju dohodak manji od minimalnog omogućuje preţivljavanje.

T ose ostvaruje putem transfera dohotka od strane drţave.

3.3. Neefikasnot – ograničavanje monopolskih ponašanja poduzetnika i poticanje

konkurencije

U otvorenoj trţišnoj privredi postoji potreba za definiranjem i implementacijom ekonomske

politike koja treba odrţavati efikasno funkcioniranje proizvodnje i razmjene. Pod pojmom

efikasnosti u ovom smislu podrazumijeva se da ekonomija mora biti u mogućnosti ispuniti

potraţnju za dobrima i uslugama potrošača na domaćem trţištu, da realizira dovoljno svojih

proizvoda u inozemstvu i da uz to omogući ostvarivanje ciljnih funkcija trţišnih sudionika.

To znači da treba stimulirati konkurentno ponašanje i regulirati monopolska i druga

ograničenja konkurencije kako bi se osigurala proizvodnju proizvoda i usluga dovoljno

visokog kvaliteta i uz dovoljno niske cijene i troškove.

Politika stimuliranja konkurencije predstavlja vaţan segment ekonomske politike. Njenom

primjenom se reguliraju ekonomska ponašanja koja vode postizanju efikasnosti privrede i

društva. To znači da treba stimulirati konkurentno ponašanje i regulirati monopolska i druga

ograničenja konkurencije kako bi se osigurala proizvodnju proizvoda i usluga dovoljno visoke

kvalitete i uz dovoljno niske cijene i troškove. Efektivna konkurencija pri tome predstavlja

poţeljno stanje odnosa trţišnih sudionika..

7

3.4. Zakon i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja

Zakonom ureĎuju pravila i sustav mjera za zaštitu trţišnog natjecanja, ovlasti i zadaće te

ustrojstvo tijela za zaštitu trţišnog natjecanja i postupanje u vezi s provedbom ovoga Zakona.

Ovaj se Zakon primjenjuje na sve oblike sprječavanja, ograničavanja ili narušavanja trţišnog

natjecanja (u daljnjem tekstu: narušavanje trţišnog natjecanja) od strane poduzetnika, na

teritoriju Republike Hrvatske ili izvan teritorija Republike Hrvatske, ako imaju učinak na

Republiku Hrvatsku

Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja osnovana je Odlukom Hrvatskog sabora od 20.

rujna 1995., a započela je s radom početkom 1997. godine. Agencija je pravna osoba s javnim

ovlastima koja samostalno i neovisno obavlja poslove u okviru djelokruga i nadleţnosti

odreĎenih Zakonom o zaštiti trţišnog natjecanja („Narodne novine“, broj 79/09;) i Zakonom o

drţavnim potporama („Narodne novine“, broj 140/05;) za što odgovara Hrvatskom saboru.

Cilj zaštite trţišnog natjecanja je prije svega u stvaranju koristi za potrošače i jednakih uvjeta

za sve poduzetnike na trţištu, koji ponašajući se sukladno postojećim pravilima i natječući se

na trţištu kvalitetom, cijenom i inovativnošću svojih proizvoda i usluga, pridonose

cjelokupnom razvoju gospodarstva. Kada se radi o poduzetnicima i njihovim postupanjima s

protutrţišnim učincima, primjerice o dogovorima o cijenama s konkurentima, zlouporabi

vladajućeg poloţaja poduzetnika ili kontroli koncentracija, spajanja i okrupnjavanja

poduzetnika, Agencija u okviru svoje nadleţnosti ocjenjuje takva postupanja, kaţnjava

prekršitelje i šalje jednoznačnu poruku svim sudionicima na trţištu – slobodna poduzetnička

inicijativa ne smije se ograničavati, no njezin razvoj odvija se po strogim pravilima trţišnog

natjecanja koja nisu samo represivna nego i preventivna. Za razvoj učinkovitog trţišnog

natjecanja potrebno je više od toga – naročito jačanje razumijevanja i znanja o ovim pravilima

što je i stalni prioritet ove Agencije.

Zakonodavni okvir u području zaštite trţišnog natjecanja predstavlja Zakon o zaštiti trţišnog

natjecanja ("Narodne novine", broj 79/09) i ostali podzakonski akti neophodni za njegovu

provedbu. Vlada RH je na prijedlog Agencije za zaštitu trţišnog natjecanja donijela osam

uredbi potrebnih za pravilnu primjenu odredaba ZZTN-a. Istodobno, sukladno SSP-u, pri

provedbi propisa o zaštiti trţišnog natjecanja Agencija je duţna na odgovarajući način

primjenjivati kriterije koji proizlaze iz primjene pravila o trţišnom natjecanju Europske unije i

instrumente za tumačenje koje su usvojile institucije EU (primjerice odluke Europske

komisije, odluke sudova EU i sl.). Kriteriji iz pravne stečevine EU ne koriste se kao primarni

izvor prava već kao pomoćno sredstvo za tumačenje hrvatskih propisa o zaštiti trţišnog

natjecanja, a osobito u slučajevima postojanja pravnih praznina ili dvojbi pri tumačenju tih

propisa.

8

3.4. Zakon za zaštitu potrošača

Zakonom ureĎuje zaštita osnovnih prava potrošača pri kupnji proizvoda i usluga, kao i pri

drugim oblicima stjecanja proizvoda i usluga na trţištu, i to:

1. pravo na zaštitu gospodarskih interesa potrošača,

2. pravo na zaštitu od opasnosti za ţivot, zdravlje i imovinu,

3. pravo na pravnu zaštitu potrošača,

4. pravo na informiranje i edukaciju potrošača,

5. pravo na udruţivanje potrošača u svrhu zaštite njihovih interesa,

6. pravo na predstavljanje potrošača i sudjelovanje predstavnika potrošača u radu tijela koja

rješavaju pitanja od njihova interesa.

3.5. Pozitivne i negativne eksternalije

Eksternalije – drţava stimulira ulaganja u zaštitu okoliša jer se na taj način djeluje, izmeĎu

ostalog, i na efikasnost radno sposobnog stanovništva. Iako i sama tvornica ulaţe u smanjenje

zagaĎivanja shodno pozitivnim zakonskim propisima interes drţave je podrţati takva

nastojanja pa društveni troška postaje veći od privatnog. Ulaganje u obnovu i zaštitu kulturne

baštine drţava će takoĎer poduprijeti jer poduzetnik obavlja posao koji bi inače trebala i htjela

napraviti drţava

Drţava će destimulirati ono poduzeće čija će proizvodnja biti protivna interesima društva –

npr. onečišćenje okoliša, a da pri tome poduzeće ostvaruje veće profite od poduzeća koje

brine o okolišu.

3.6. Mjere sprečavanja i poticanja eksternalija

Neodgovorno ponašanja drţava najčešće sprječava poreznim putem – povećanjem poreznog

opterećenja za one proizvoĎače čije djelovanje povisuje društveni trošak.

Slijedeća mogućnost je jako stimulirati „dobrog“ proizvoĎača čime se „loš“ proizvoĎač

dovodi u nezavidnu ekonomsku situaciju – nekonkurentnost.

Osim te mogućnosti u svrhu društvenog interesa drţava moţe naloţiti u krajnjem slučaju

zatvaranje takve tvornice.

3..7. Javna dobra – „slijepi putnici“ – „slobodni jahači“

Javna dobra – su ona dobra koja je teško ili nemoguće efikasno organizirati od strane

privatnih poduzetnika. U to spadaju vojska, policija, osnovna znanstvena istraţivanja,

sudstvo, cestovne komunikacije, dio zdravstva itd. Klasični primjer je svjetionik gdje drţava

osigurava sigurnost plovidbe ali ne moţe naplatiti tu uslugu od svakog broda koji proĎe pored

svjetionika. Zbog toga drţava mora ubirati poreze čija je jedna karakteristika da su prisila

prema poreznom obvezniku. S druge strane drţava porezima plaća svoju osnovnu funkciju.

9

4. Cijevi, politike i instrumenti makroekonomije

4.1. Temeljni makroekonomski ciljevi

Temeljna makroekonomska pitanja, sredstva i ciljevi Zašto dolazi do pada zaposlenosti i

proizvodnje i kako se moţe smanjiti nezaposlenost?

Četiri glavna makroekonomska cilja ("zlatni četverokut"):

gospodarski rast

stabilnost cijena

puna zaposlenost

pozitivna vanjsko-trgovinska bilanca

Opći ciljevi makroekonomske politike su:

visoka i rastuća razina zaposlenosti

visoka zaposlenost, odnosno, niska nezaposlenost,

cjenovna stabilnost s cijenama i najamninama koje odreĎuju ponuda i potraţnja na

slobodnim trţištima.

Sredstva makroekonomske politike su:

fiskalna

monetarna

dohodovna politika

Fiskalna se politika sastoji od porezna politike i politike javnih rashoda. U razdoblju

prekomjerne ekspanzije kada prijeti inflacija primijenit će se kontrakcijska (restriktivna)

fiskalna politika, a u razdoblju depresije ekspanzivna. Prva će se sastojati u povećanju poreza

i smanjenju javnih rashoda, dok će se druga sastojati u smanjenju poreza i porastu javnih

rashoda.

Monetarna politika sastoji se od kontrole novčane ponude od strane središnje banke, ovisno o

fazi privrednog ciklusa. U inflacijskim uvjetima primjenjuje se politika ograničenja novčane

ponude, dok se u razdoblju recesije, depresije vodi politika povećanja agregatne ponude

novca.

Politika dohodaka se sastoji od kontrole najamnina i cijena u širokom rasponu od

neobvezujućih smjernica i preporuka do potpune regulacije. Ovaj je instrument manje rigidan

i jeftiniji od prethodna dva.

10

4.2. Realni i novčani tijekovi u gospodarstvu

Novčani tok (engl. cash flow), financijska kategorija koja odraţava kretanje gotovine:

primitke, izdatke i njihovu razliku; tok novca koji ulazi u poslovanje tvrtke na temelju prodaje

robe ili usluga ili po drugim osnovama, i novca koji izlazi iz poslovanja tvrtke na temelju

gotovinskih plaćanja za osiguranje neophodnih faktora proizvodnje. Svako znatno kašnjenje

novčanih primitaka moţe uzrokovati tvrtki probleme s gotovinom i tako je dovesti do

financijskih poteškoća.

Cilj poslovanja trebao bi biti usmjeren na odrţavanje konstantnog gotovinskog (novčanog)

toka, posebno što se tiče novčanog priljeva, kako bi nuţan operativni kapital za normalno

poslovanje bio stalno na raspolaganju. Ukoliko priljev novca (gotovinski priljev) nije

adekvatan, tada neće biti dovoljno raspoloţive gotovine za otplatu kredita, nabavu sirovina i

drugih materijala, plaćanje usluga, isplatu plaća i dr. A bez tih faktora proizvodnja bi trpjela.

S druge strane, drţanje previše (više nego što treba) gotovine skupo je i neefikasno. Novac

treba biti stalno angaţiran na generiranju profita. Iz navedenih razloga korisno je predviĎati

novčane tokove preko kojih se analiziraju svi novčani primici i novčani izdaci i to za

razdoblje za koje se takve novčane transakcije predviĎaju.

4.3. Pojam makroekonomskih politika

Ekonomska politika je, u kratkim crtama, dio drţavne politike koji se bavi odnosom drţave i

privrede.

Izrazom “ekonomska politika” definicijom se označava privreĎivanje u društvenoj zajednici

sa teţištem na organiziranje i usmjeravanje tokova reprodukcije u okviru drţave.

U domenu ekonomske teorije, pojam ekonomska politika se koristi za označavanje dvaju

pojava:

1. Kao raznovrsna aktivnost drţave i drugih nosilaca ekonomsko-političkog odlučivanja (tzv.

makro-ekonomski subjekti), čija svrha je stvaranje adekvatnog društvenog ambijenta za

optimalan privredni i ekonomski razvoj;

2. Kao naučna disciplina u okviru sistema ekonomskih nauka koja se bavi iznalaţenjem i

analiziranjem odnosa i zakonitosti u vezi sa djelovanjem drţave i drugih makroekonomskih

subjekata u reguliranju ekonomskih odnosa.

Pod privrednim razvojem po pravilu se podrazumijeva porast materijalne proizvodnje (mase

roba i usluga) i društvenog proizvoda. Ekonomski razvoj je širi pojam, jer uz materijalno-

proizvodnu stranu obuhvata i društvenu komponentu shvaćenu kao ukupnost upravljanja

privrednim razvojem.

Neka od područja ekonomske politike su:

Fiskalna politika

Politika dohodaka

Vanjskotrgovinska politika

Monetarna politika

11

4.4. Fiskalna politika

Fiskalna politika je postupak utvrĎivanja drţavnih primitaka i izdataka s ciljem ujednačavanja

gospodarskih aktivnosti, postizanja pune zaposlenosti uz nisku inflaciju.

Plan drţavnih primitaka i izdataka zove se drţavni proračun.

Proračun je uravnoteţen kada su primici i izdaci u odreĎenom vremenskom razdoblju – jedna

godina – jednaki.

Kada primici premašuju izdatke imamo suficit, a kada su primici manji od izdataka imamo

deficit.

Primici dolaze od poreza, carina i drugih davanja, prihodi od kapitala, a izdaci odlaze na

financiranje drţavnih programa (obrazovanje, obrana, socijalna skrb, zdravstvo itd), izdatke

za kamate, kapitalne rashode itd.

4.5. Porezni sustav Republike Hrvatske

Hrvatski porezni sustav usklaĎen je s europskim načelima, u kojem je izjednačen poloţaj svih

poreznih obveznika, tj. domaćih i stranih fizičkih i pravnih osoba.

Vaţećim poreznim sustavom utvrĎeni su:

porez na dobit,

porez na dohodak,

porez na dodanu vrijednost,

posebni porezi - akcize: za naftu i naftne derivate, duhanske preraĎevine, alkohol,

bezalkoholna pića, pivo, kavu, osobne automobile i ostala motorna vozila, plovila i

zrakoplove, luksuzne proizvode), porez na premije osiguranja od automobilske

odgovornosti

porez na promet nekretnina,

naknade za prireĎivanje igara na sreću,

odreĎene vrste poreza koji su prihod jedinica lokalne i područne (regionalne)

samouprave.

4.6. Državni, županijski, općinski, gradski i zajednički porezi

Poreze moţemo podijeliti na:

drţavni porezi - prihodi su drţavnog proračuna Republike Hrvatske

ţupanijski porezi - mogu ih raspisati ţupanije, i prihodi su ţupanijskih proračuna

općinski ii gradski porezi - mogu ih raspisati općine i gradovi, a ostvareni prihodi su

prihodi općinskih/gradskih proračuna

zajednički porezi - prihodi se po propisano ključu dijele, tako da dio pripada

drţavnom, dio ţupanijskom, a dio općinskom/gradskom proračunu

12

4.7. Posebni porezi – trošarine

Trošarine (akcize) su poseban oblik poreza na promet i jedan od najstarijih poreznih oblika.

Naziv (akcize) datira iz 16. stoljeća kada su u Nizozemskoj oporezivali pivo, alkoholna pića,

sol i šećer posebni porezom kojeg su zvali excijsen.

Proizvodi koji se oporezuju trošarinama moţemo svrstati u tri kategorije :

alkoholni proizvodi

duhanski proizvodi

energetski proizvodi

Trošarinama se oporezuju proizvodi sa neelastičnom potraţnjom, a porezni obveznici su

proizvoĎači i uvoznici. Porezna osnovica je odreĎena mjernom jedinicom (kg, litar i sl.), a

iznosi su u apsolutnim vrijednostima (npr. 5 kn na 1 kg kave).

Trošarine su veoma izdašan proračunski prihod. Na cijenu proizvoda se dodaje iznos

trošarine, a na taj zbrojeni iznos se onda još obračunava PDV.

Vrste trošarina:

tradicionalne

→ nafta i naftni derivati

→ alkoholna pića

→ duhan

suvremene

→ sol

→ šibice

4.8. Efikasnost naplate poreza – Ramsey-evo pravilo

Neki ekonomisti prihvaćaju Ramseyevo pravilo (prema engleskom matematičaru Franku

Ramseyu) za odreĎivanje cijena u javnim i reguliranim poduzećima koja proizvode mnogo

proizvoda. Prema tom pravilu cijene treba odrediti tako da budu nešto iznad graničnih

troškova kako bi poduzeće moglo preţivjeti. Potrebno je odrediti koliko iznad graničnih

troškova one trebaju biti. Ramseyevo pravilo kaţe kako cijene trebaju hiti najviše udaljene od

graničnih troškova za one proizvode koji imaju najmanju elastičnost potraţnje. Tako će porast

cijena proizvesti najmanja is krivljenja potraţnje

Porezi se najlakše ubiru kod onih proizvoda čija je elastičnost potraţnje i ponude najmanja

Pravilo je točno ali nepravedno

4.9. Djelotvornost poreza – Lafferova krivulja

Lafferova krivulja pokazuje grafički djelotvornost porezne politike.

Maksimalni porezni prihod se ostvaruje pri poreznoj stopi od 50 % što opovrgavaju analize

Fullertona koji smatra da se to postiţe pri stopama od 70 – 80 %

Prihoda uopće neće biti kada je porezna stopa jednaka nuli, a isto tako i kada je porezna stopa

100 (tada nitko neće raditi).

Lafferova krivulja ilustrira vezu izmeĎu poreznih prihoda i poreznih stopa.

13

4.10. Porezna incidencija – prevaljivanje poreza i porezna evazija – izbjegavanje

plaćanja

Porezna incidencija je problem prevaljivanja poreza, a o tome ovisi koliko će porezni sustav

biti djelotvoran i pravedan. Teret porezne obveze mogu snositi samo pojedinci – porezni

obveznici.

Razlikujemo zakonsko i ekonomsko prevaljivanje poreza.

Zakonsko prevaljivanje poreza se odnosi na intenciju zakonodavca da porezni obveznik ne

bude osoba koja stvarno snosi teret poreza – npr. PDV pri prodaji dobara snosi potrošač, a ne

proizvoĎač

Ekonomsko prevaljivanje je pokušaj poreznog obveznika da teret porezne obveze prenese na

drugu osobu – npr. Porez od imovine treba snositi osoba koja je zakonom odreĎena kao

porezni obveznik, ali, ako najmodavac plaća porez na najamninu, on će taj porez preko

uvećanja najamnine prevaliti na najmoprimca.

Izbjegavanje plaćanja poreza ili porezna evazija je činidba koju poduzima porezni obveznik

radi izbjegavanja plaćanja poreza.

Izbjegavanje plaćanja poreza moţe biti zakonito i nezakonito.

Zakonito izbjegavanje plaćanja poreza je izbor potrošača hoće li ili ne kupovati neke

proizvode opterećen porezom – npr. kupnja cigareta, alkohola, itd.

Nezakonito izbjegavanje plaćanja poreza moţe biti utaja, potpuna ili djelomična, porezni

obveznik vodi dvostruko knjigovodstvo, jedno za vlastite potrebe, a drugo za potrebe

poreznih tijela, krijumčarenje, itd.

4.11.Monetarna politika – stopa obvezne rezerve likvidnosti, diskontna i eskontna stopa

Kako bi mogla ispuniti svoje obveze glede isplata u gotovini svaka banka mora drţati dio

sredstava u likvidnom obliku. Time se bankama povećava odnosno smanjuje mogućnost

kreditiranja, a cilj je ekspanzivna odnosno restriktivna monetarna politika.

Zakonom se odreĎuje visina obvezne rezerve kako bi se središnjoj banci omogućila kontrola

ponude novca.

Diskontna stopa (engl. discount rate, bank rate, njem. Diskontsatz) je stopa diskontiranja,

mjera vremenske vrijednosti novca, odnosno svoĎenja budućih novčanih iznosa ili primitaka

na sadašnju vrijednost. Općenito diskontna stopa je eskontna stopa središnje banke, tj.

kamatna stopa koju središnja banka obračunava pri otkupu mjenica. To je osnova za kamatnu

stopu koju banke pri otkupu mjenica zaračunavaju svojim komitentima.

Diskontna stopa (engl. discount rate) ili eskontna stopa, stopa je po kojoj centralna banka

odobrava kredite poslovnim bankama. U diskontnoj tehnici ona je stopa koja se koristi za

diskontiranje budućih novčanih tokova.

14

4.12.Hrvatska narodna banka

Hrvatska narodna banka (HNB) je središnja banka Republike Hrvatske sa sjedištem u

Zagrebu. Hrvatska narodna banka odgovorna je za odrţavanje stabilnosti cijena u Republici

Hrvatskoj. U obavljanju svojih poslova samostalna je, neovisna i odgovorna Hrvatskom

saboru. HNB ima temeljni kapital u iznosu od 2.500.000.000 kuna i u isključivom je

vlasništvu Republike Hrvatske, koja jamči za obveze HNB-a. Hrvatsku narodnu banku

zastupa guverner HNB-a, a od srpnja 2000. to je dr.sc. Ţeljko Rohatinski. HNB djeluje u

skladu sa Zakonom o Hrvatskoj narodnoj banci.

Osnivanje:

Ustav Republike Hrvatske, donesen 21. prosinca 1990., odredio je u članku 53. Hrvatsku

narodnu banku kao središnju banku Republike Hrvatske i utvrdio njezine odgovornosti:

"Narodna banka Hrvatske je središnja banka Republike Hrvatske. Narodna banka Hrvatske

odgovorna je, u okviru svojih prava i duţnosti, za stabilnost valute i za opću likvidnost

plaćanja u zemlji i prema inozemstvu. Narodna banka Hrvatske u svom radu je samostalna i

odgovorna Hrvatskom saboru. Dobit ostvarena poslovanjem Narodne banke Hrvatske pripada

drţavnom proračunu. Poloţaj Narodne banke Hrvatske ureĎuje se zakonom." Izmjenama i

dopunama Ustava 1997. godine naziv središnje banke promijenjen je u Hrvatska narodna

banka.

Cilj i zadaci:

Osnovni cilj HNB-a jest odrţavanje stabilnosti cijena. Ne ugroţavajući ostvarivanje svoga

cilja, HNB podupire gospodarsku politiku Republike Hrvatske te djeluje u skladu s načelima

otvorenog trţišnoga gospodarstva i slobodne konkurencije.

Zadaci HNB-a su sljedeći:

1. utvrĎivanje i provoĎenje monetarne i devizne politike

2. drţanje i upravljanje meĎunarodnim pričuvama Republike Hrvatske

3. izdavanje novčanica i kovanog novca

4. izdavanje i oduzimanje odobrenja i suglasnosti vezanih za poslovanje kreditnih

institucija, kreditnih unija, institucija za platni promet i sustava za namiru platnih

transakcija te devizno poslovanje i poslovanje ovlaštenih mjenjača

5. obavljanje poslova supervizije i nadzora poslovanja kreditnih institucija, kreditnih

unija, institucija za platni promet i sustava za namiru platnih transakcija

6. voĎenje računa kreditnih institucija i obavljanje platnog prometa po tim računima,

davanje kredita kreditnim institucijama i primanje u depozit sredstava kreditnih

institucija

7. ureĎivanje i unapreĎivanje sustava platnog prometa

8. obavljanje zakonom utvrĎenih poslova za Republiku Hrvatsku

9. donošenje podzakonskih propisa u poslovima iz svoje nadleţnosti

10. obavljanje ostalih, zakonom utvrĎenih poslova.

U ostvarivanju svojeg cilja i izvršavanju svojih zadataka Hrvatska narodna banka samostalna

je i neovisna. Pri tome moţe – ne narušavajući svoj cilj, svoju samostalnost i neovisnost –

suraĎivati s Vladom Republike Hrvatske i drugim tijelima drţavne vlasti.

Savjet Hrvatske narodne banke čine guverner, zamjenik guvernera i viceguverneri po svom

poloţaju te najviše osam vanjskih članova. Savjet Hrvatske narodne banke nadleţan je i

odgovoran za ostvarivanje ciljeva i izvršavanje zadataka Hrvatske narodne banke.

15

4.13.Vanjsko – trgovinska politika – politika deviznog tečaja, carine, premije, kvote i

kontigenti

Vanjskotrgovinska politika je jedan od instrumenata voĎenja ekonomske politike neke zemlje.

Ona obuhvaća vanjsku trgovinu – razmjenu dobara jednog nacionalnog gospodarstva s

drugim nacionalnim gospodarstvom.

Vanjska trgovina je uvijek namjenska, posljedica viškova li manjkova dobara ili kapitala.

moderna gospodarstva su otvorenog tipa, a što se očituje u meĎunarodnoj ekonomskoj

transakciji.

MeĎunarodne ekonomske transakcije ostvaruju se na području meĎunarodne trgovine i

meĎunarodnih financija.

Svaka zemlja odlučuje o svojoj vanjskoj trgovini uzimajući u obzir različite proizvodne

mogućnosti meĎu zemljama, da se proizvodi veća količina proizvoda pa su troškovi

proizvodnje po jedinici niţi i da vodi računa o nedostatnoj domaćoj proizvodnji.

Jednu od vaţnijih uloga ima i politika deviznog tečaja. Devizni tečaj je bitna gospodarska

kategorija jer se duboko odraţava na sva gospodarska kretanja: ukupnu zaposlenost, ukupnu

proizvodnju, razinu inflacije, potrošnju. Sve ekonomske transakcije izmeĎu zemalja iskazuju

se u bilanci plaćanja svake zemlje.

Carina je mjera koja je po svom karakteru zapravo porez, odnosno izvor drţavnih prihoda.

Drţava naplaćuje odreĎeni iznos prilikom prijelaza robe preko drţavne granice. Plaćanjem

carine nuţno se mijenja vrijednost robe ali utječe i na ponudu i potraţnju.

Carine na duţi rok imaju negativan utjecaj jer u konačnici uzrokuju ekonomsku neuspješnost.

UvoĎenje carine direktno smanjuje konkurentnost na trţištu.

Premije su zapravo drţavna pomoć izvoznicima kako bi što uspješnije svladali prepreke na

inozemnom trţištu.

Premije mogu biti:

1. proizvoĎačke

2. trgovačke

3. transportne

4. izvozničke

Premije se pojavljuju u obliku subvencija, olakšica i stimulacija.

Kvote (kontingenti) utvrĎuju se kao specifični i opći.

Opći se utvrĎuju odjednom u cijelosti za uvoz ali i za izvoz i obično traju odreĎeno razdoblje.

Specifični se odreĎuju samo za pojedine proizvode ili skupinu proizvoda, a mogu se odrediti

samo prema nekim zemljama ili prema svima.

Kvote se mogu uvesti i sporazumno sa odreĎenim zemljama.

Uz navedene primjere još se koriste vanjskotrgovinske dozvole i vanjskotrgovinske zabrane.

4.14.Politika dohotka

Politika dohodaka se sastoji od kontrole najamnina i cijena u širokom rasponu od

neobvezujućih smjernica i preporuka do potpune regulacije. Ovaj je instrument manje rigidan

i jeftiniji od prethodna dva.

Politika dohodaka (Incomes policy) predstavlja mjere kojima drţava pokušava neposredno da

ograniči promjene plata i cijena radi usporavanja inflacije. To znači da Vlada nastoji

kontrolirati eskalacije dohodaka (nadnice, plaće, dividende, rente) da bi obuzdala rast cijena

bez povećanja nezaposlenosti. Takva politika se kreće od dobrovoljnih smjernica za nadnice i

cijene do direktnog zakonskog nadzora nadnica, plaća i cijena.

16

4.15.Gospodarski ciklus

Gospodarski ciklus je periodično stanje gospodarstva , a mjeri se fluktuacijom realnog BDP-a

i ostalih makroekonomskih varijabli. Gospodarski ciklus nema pravilna i predvidiva kretanja.

Gospodarski ciklus se sastoji od slijedećih faza:

1. kontrakcija

2. ekspanzija

3. dno

4. vrh

4.16.Faza gospodarskog ciklusa i mjere makroekonomske politike

Ciklusi su pri svom vrhu ili dnu štetni za cjelokupno gospodarstvo. Stoga

je u interesu društva da se cikluse kontrolira. Postoje kontroverze o mogućim

mjerama kontrole ciklusa. Predloţene mjere mogu se klasificirati u monetarne,

fiskalne, cjenovne i dohodovne.

17

5. Bruto nacionalni proizvod

5.1. Pojam bruto nacionalnog i bruto domaćeg proizvoda

Bruto nacionali proizvod je mjera ukupne trţišne vrijednosti svih finalnih dobara neke zemlje

tijekom jedne godine.

Uvijek se iskazuje u nacionalnoj valuti, a u meĎunarodnoj statistici najčešće u američkim

dolarima.

Radi dislociranosti proizvodnje i veliku prisutnost poduzetnika na različitim trţištima od

1992. koristi se mjera – bruto domaći proizvod.

Bruto domaći proizvod je vrijednost ukupne proizvodnje unutra granica jedne zemlje.

Na ovaj način lociran je bruto domaći proizvod na geografski način.

Odnos izmeĎu bruto domaćeg proizvoda i bruto nacionalnog proizvoda je slijedeći:

bruto domaći proizvod = bruto nacionalni proizvod – neto faktorska plaćanja iz inozemstva.

Neto faktorska plaćanja iz inozemstva je dohodak plaćen iz inozemnih gospodarstava

umanjen za plaćana u inozemstvo.

5.2. Potencijalni BDP, ostvareni BDP i jaz

Potencijalni BDP pokazuje maksimalno odrţivu količinu proizvodnje koju neko gospodarstvo

moţe proizvesti.

On je odreĎen proizvodnim kapacitetima privrede, raspoloţivošću inputa i tehnološkom

efikasnošću.

Uslijed postojanja poslovnih ciklusa potencijalni BDP se razlikuje od nominalnog i realnog

BDP-a. Ta se razlika naziva BDP jaz

5.3. Mjerenje BDP-a

Bruto nacionalni proizvod moţe se mjeriti na više načina.

1. potrošni pristup – bruto nacionalni proizvod mjeri se kao ukupno potrošena vrijednost

za finalna dobra i usluge proizvedene u nacionalnom gospodarstvu tijekom jedne

godine

BNP = C + I +G + X

C = osobna potrošnja

I = investicije

G = drţavna potrošnja

X = neto izvoz

2. dohodovni pristup – bruto nacionalni proizvod izračunavamo tako da zbrojimo ukupne

dohotke koje poduzetnici isplaćuju za angaţiranje proizvodnih činitelja

To je zbroj:

a) plaća

b) kamata

c) rente

d) vlasničkih dohodaka

e) profita

f) amortizacije

18

3. proizvodni pristup – bruto nacionalni proizvod izračunava se kao trţišna vrijednost

finalnih dobara proizvedenih u gospodarstvu tijekom jedne godine

Finalni proizvod je onaj proizvod koji je proizveden i prodan za potrošnju.

5.4. Nominalni i realni BDPolni BDP je suma količine svih

proizvedenih finalnih dobara puta njihove tekuće cijene.

Nominalni BDP je onaj koji je izraţen u tekućim trţišnim cijenama i mijenja se kako pod

utjecajem promjene cijena tako i pod utjecajem promjene fizičkog obima proizvodnje.

Realni BDP se izraţava u stalnim cijenama i mijenja se isključivo pod utjecajem fizičkog

obima proizvodnje.

Odnos izmeĎu nominalnog i realnog BDP-a naziva se BDP deflatori, a sluţi za pretvaranje

nominalnog BDP-a u realni. svih finalnih dobara puta njihove konstantne (stalne) cijene.

19

6. Državni proračun

6.1.Državni proračun i proračunska politika

Drţavni proračun pojmovno odreĎujemo u pravnom i ekonomskom smislu:

1. u pravnom smislu drţavni proračun je zakonski akt kojim neko predstavničko tijelo

utvrĎuje prihode i rashode jedne proračunske godine, a radi funkcioniranje drţave kao

organizacije.

2. u ekonomskom smislu je temeljni dokument kojim drţava utječe na gospodarske

tijekove i na ponašanje gospodarskih subjekata prema investicijama, štednji,

zapošljavanju i td.

Drţavni proračun ima slijedeće funkcije:

1. alokacijsku – optimalna raspodjela proračunskih sredstava izmeĎu privatnih i javnih

dobara. Ukupna proizvodnja se dijeli na javnu i osobnu potrošnju i investicije

2. distribucijsku – prilagoĎava se raspodjela dohotka radi postizanja pravedne raspodjele

3. stabilizacijsku – nastoji se postići stabilne cijene i visoka stopa zaposlenosti i

odgovarajuća stopa gospodarskog rasta

6.2. Uravnoteženi, suficitaran i deficitaran proračun

Uravnoteţeni proračun je usklaĎivanje prihoda i rashoda tijekom godine.

Proračunski suficit nastaje kada su za odreĎeno proračunsko razdoblje svi proračunski prihodi

veći od proračunskih rashoda.

6.3. Prihodi i rashodi državnog proračuna

Državni proračun je sustavni pregled planiranih prihoda i rashoda neke drţave u odreĎenom

vremenskom razdoblju, formulira ga Vlada, a prihvaća Parlament.

Vrste proračuna:

ravnoteţni – kada su prihodi jednaki rashodim

neuravnoteţeni – kada su prihodi veći od rashoda (proračunski suficit) ili kada su prihodi

manji od rashoda (proračunski deficit)

Ekonomska svrha proračuna očituje se u utjecaju na ključne makroekonomske ciljeve.

Pomoću njega se društvena proizvodnja dijeli na potrošnju (C), investicije (I) i potrošnju

drţave (G).

TakoĎer se pomoću proračuna utječe na ponudu proizvodnih faktora i finalnih dobara.

20

6.4.Državni, lokalni – županijski, općinski i gradski proračun

Sve javne institucije (financirane iz drţavnog ili proračuna lokalnih jedinica) kod kojih je udio

rashoda financiran iz proračuna veći od 50% ukupnih prihoda proračuna

Proračunski su korisnici drţavnog i proračuna lokalnih jedinica institucije:

- osnivač drţava/lokalna jedinica,

- izvor prihoda drţavni/lokalni proračun u iznosu 50 ili %, i

- navedene u registru korisnika proračuna.

Financiranje jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ureĎuje se Zakonom o

financiranju lokalne samouprave i uprave. Financijska sredstva za financiranje tih poslova

osiguravaju se lokalnim proračunima kao vlastiti izvori (prihodi od vlastite imovine i drugi

neporezni prihodi, te prihodi od ţupanijskih odnosno općinskih ili gradskih poreza), kao udio

u zajedničkim porezima i dotacije iz drţavnog i ţupanijskog proračuna.

Vlastiti prihodi od imovine i drugih neporeznih izvora, kao i prihodi od vlastitih poreza u

većini su ţupanija, gradova i općina vrlo skromni i nedovoljni za financiranje poslova iz

samoupravnog djelokruga.

Prihodi od zajedničkih poreza, kao najizdašniji porezni prihod, dijele se izmeĎu drţave,

ţupanija, općina i gradova. Prema Zakonu iz 1993. godine, udio općina, gradova i ţupanija u

prihodu od zajedničkih poreza, koji su prikupljeni na njihovu području, pripadao im je u

sljedećim omjerima:

– od poreza na dohodak – općine i grada 25%, ţupanije 5%, Grad Zagreb 45%

– od poreza na dobit – općine i grada 20%, ţupanije 10%

– od poreza od igara na sreću – općine i grada 50%

– od porez na promet nekretnina – općine i grada 60%

Navedeni udjeli općina, gradova i ţupanija u prihodima od zajedničkih poreza mijenjali su se

u oţujku 2000. godine, tako da je udio u prihodima od poreza na dohodak povećan općinama i

gradovima na 32%, a ţupanijama na 8%.

21

6.5. Proračunski deficit i njegove posljedice po gospodarstvo

Proračunski deficit nastaje onda kada su svi proračunski rashodi veći od proračunskih prihoda

za odreĎeno proračunsko razdoblje.

Proračunski deficit je karakterističan za nerazvijene zemlje, zemlje u razvoju ali i za neke

razvijene zemlje (SAD).

Suvremena ekonomija razlikuje tri vrste proračunskog deficita:

1. strukturni deficit – govori koliki bi bili proračunski prihodi, rashodi i

deficit kada bi nacionalno gospodarstvo poslovalo na osnovi svojih

proizvodnih mogućnosti

2. stvarni deficit – odreĎen je stvarnim rashodima, prihodima u odreĎenom

proračunskom razdoblju.

3. ciklični deficit – označava razliku izmeĎu strukturnog i stvarnog deficita.

Proračunski deficit i njegove posljedice po gospodarstvo

6.6.Državni – javni dug i financiranje javnog duga

Javni(drţavni) dug je akumulirani iznos sredstava koje je drţava pozajmila radi financiranja

prošlih deficita.

Javni dug je ukupna zaduţenost drţave u odreĎenom momentu prema domaćim i inozemnim

vjerovnicima.

Drţava financira javni dug tako da se zaduţuje u inozemstvu, izdaje obveznice ili prodaje

svoju imovinu.

Obzirom na podrijetlo javni dug dijelimo na:

1. unutarnji dug – dugovanje drţave subjektima vlastite zemlje. uglavnom su u pitanju

obveznice na koje drţava mora plaćati kamate.

2. vanjski dug – dugovanje drţave prema stranim subjektima ili drugim drţavama

6.6. Utjecaj veličine državnog duga na stope gospodarskog rasta

Javni dug kao instrument ekonomske politike ima fiskalnu i monetarnu funkciju. Fiskalna

uloga javnog duga očituje se u financiranju stvorenoga proračunskog deficita. Njegova je

monetarna uloga različita i ovisna o načinu zaduţivanja. Ovisno o tome radi li se o

zaduţivanju drţave u domaćoj ili stranoj valuti, financijskom ili nefinancijskom sektoru, javni

dug direktno utječe na monetarno-kreditne agregate u zemlji, količinu novca u opticaju

vrijednost nacionalne valute. Potrebno je spomenuti kako se na javnom dugu, odnosno na

kupovini i prodaji drţavnih vrijednosnih papira temelji najvaţniji instrument monetarne

politike, a to su operacije na otvorenom trţištu.

Ne moţe uspostaviti čvrsta pozitivna ili negativna korelacija izmeĎu javnog duga i razvoja.

Javni dug moţe biti opravdan u uvjetima kada se sredstva namaknuta zaduţivanjem koriste za

investicije i poticanje razvoja infrastrukture ili u okolnostima izuzetnih potreba za javnim

izdacima. Isto tako, javni dug moţe posluţiti i u stabilizacijske svrhe, ali kao mjera razvojne

politike nije uspješan, pa čak moţe i usporiti gospodarski rast.

Ukoliko javni dug koristimo za postizanje stabilizacijskih ciljeva ekonomske politike, vrlo je

bitno postaviti odgovarajuću ročnu strukturu javnog duga. U tom slučaju poţeljno je da ročna

struktura javnog duga bude što dulja jer javni dug s duljim rokom otplate ima restriktivan

22

utjecaj na agregatnu potraţnju, a time pospješuje ostvarivanje ciljeva stabilnosti, posebice ako

se radi o antiinflacijskim ciljevima

6.7.Multiplikator javnih rashoda i porezni multiplikator

Poznavanje veličine multiplikatora od velike je vaţnosti za voĎenje ekonomske politike.

U tu svrhu se koriste ekonometrijski modeli koji se sastoje od skupova jednadţbi koje

opisuju funkcioniranje privrede na temelju empirijskih podataka.

Veličina multiplikatora se kreće izmeĎu 1 i 1.5 za razdoblje do 4 godine.

Multiplikativni učinak porezne politike se očituje kroz visinu poreznog multiplikatora

(Kt).

Porezni multiplikator pokazuje promjenu BDP-a ako se veličina poreza promijeni za

jednu novčanu jedinicu.

Porezni multiplikator je jednak umnošku MPC i multiplikatora izdataka.

Porezni multiplikator je uvijek manji od multiplikatora izdataka. Razlog tome je što

uvećani dohodak nastao smanjenjem poreza ne ide u cijelosti u potrošnju .već se

jednim dijelom usmjerava na štednju

Literatura: Benić, Đ.: Osnove ekonomije, Školska knjiga, Zagreb 2004.

Polovina, S., Medić, Đ.: Osnove ekonomije. Medinek, Zagreb, 2002.

Kovačević, B.: Gospodarstvo 1,Neodidacta d.o.o. Zagreb, 2002.