BANKARSKI SUSTAV HRVATSKE Predavač

dr. sc. Tomislav Ivančević

Hrvatska narodna banka ( HNB )

Hrvatska narodna banka je središnja banka RH . Položaj, prava i dužnosti Hrvatske narodne banke uređuju se zakonom . Hrvatska narodna banka u svom je radu samostalna i odgovorna Hrvatskom Saboru . ( Sabor RH – Ustav RH ; NN br. 41, Zagreb 2001. godine ) .

U cilju reguliranja količine novca u opticaju HNB utvrđuje : Utvrđuje visinu obvezne rezerve na depozite i druge plasmane banka i drugih financijskih

organizacija kod HNB – a . Izdaje i povlači blagajničke zapise koje mogu upisivati banke i druge financijske ustanove . Odobrava kredite bankama na temelju domaćih i inozemnih prenosivih kratkoročnih

vrijednosnica . Prodaje i kupuje domaće i inozemne prenosive kratkoročne vrijednosnice . Odobrava kredite bankama s rokom vraćanja do 3 mjeseca uz zalog odgovarajućih

vrijednosnica . Određuje eskontnu stopu i aktivne i pasivne kamatne stope Ograničava za određeno vrijeme opseg i dinamiku porasta plasmana banka .

Za održavanje likvidnosti banaka i drugih financijskih organizacija HNB im je propisivala: Visinu, uvjete i način minimalne likvidnosti Obavezne okvire ročne strukture plasmana i njihovo usklađivanje sa strukturom izvora

sredstava po njihovoj ročnosti . Način, uvjete i rokove korištenja obvezne rezerve radi održavanja likvidnosti . Visinu, rokove korištenja i vraćanja i druge uvjete za davanje bankama kratkoročnih kredita

za dnevnu likvidnost na temelju određenih vrijednosnica . Minimalne opće uvjete kreditne sposobnosti i utvrđuje njihovu nelikvidnost . Uvjete za formiranje posebne rezerve likvidnosti za isplatu sa štednih uloga i tekućih računa

građana .

Radi održavanja likvidnosti u plaćanjima prema inozemstvu HNB je : Kupovala i prodavala devize na deviznom tržištu . Rukovala stalnim i tekućim deviznim rezervama RH . Propisivala minimalni iznos deviza ovlaštenim bankama . Mogla kupovati valutu RH u inozemstvu . Osiguravala provedbu platnih i financijskih ugovora s inozemstvom i kontrolirala zasnivanje

kreditnih odnosa s inozemstvom, a mogla se i sama zaduživati u inozemstvu u svoje ime i za svoj račun za održavanje likvidnosti u plaćanjima prema inozemstvu .

Za nepridržavanje mjera i propisa od strane banaka, HNB ih je kažnjavala poduzimanjem različitih sankcija prema njima :

Obustavljala kupnju vrijednosnica i kredita iz primarne emisije .

Ograničavala opseg plasmana na određeno vrijeme . Obustavljala plaćanja u inozemstvu i ograničavala zaduživanje u inozemstvu na određeno

vrijeme . Predlagala nadležnim organima da suspendiraju radnike .

Kada HNB utvrdi nepravilnosti u radu i poslovanju banaka ona predlaže mjere za otklanjanje istih :

Povećanje iznosa osnivačkog fonda, sredstava rezervi i posebne rezerve za osiguranje gubitka .

Privremeno obustavlja kreditiranja osnivača i komitenata . Obustava davanja kredita u određenom razdoblju . Otpis potraživanja, obustava obračuna i pripisa kamata na određene dijelove aktive . Smjena rukovodećih radnika banke .

HNB obavlja slijedeće poslove : Utvrđivanje i provođenje monetarne i devizne politike . Držanje i upravljanje međunarodnim rezervama RH . Izdavanje novčanica i kovanog novca . Izdavanje i oduzimanje odobrenja za rad banaka, nadzor i regulacija bankarskih poslova. Vođenje računa banka i obavljanje platnog prometa po tim računima, davanje kredita

bankama i primanje u depozit sredstava banaka . Reguliranje i nadzor platnog sustava .

Međunarodne rezerve

Međunarodne rezerve RH čine : Zlato, plemeniti metali i drago kamenje kod HNB – a . Strani efektni novac . Potražna salda u konvertibilnoj stranoj valuti ( devize ) na računima HNB kod stranih

središnjih banka, međunarodnih financijskih institucija ili banaka s najvišim rejtingom . Mjenice, certifikati o depozitu, obveznice i ostale vrijednosnice koje kod HNB – a su plative

u konvertibilnoj valuti dužnika s najvišim kreditnim rejtingom . Terminski i opcijski ugovori, te repo – ugovori koje je HNB – e sklopila s drugim središnjim

bankama ili međunarodnim financijskim institucijama, a da su pri tome financijski instrumenti na koje se odnose ti ugovori također najvišeg kreditnog rejtinga .

Instrumenti monetarne politike u praksi HNB – a

U provođenju monetarne politike HNB se najviše služi slijedećim instrumentima : Politikom obvezne rezerve . Politikom otvorenog tržišta .

Interventni kredit HNB

Odobrava se na kraju radnoga dana u visini ukupno nenamirenih obveza na temelju : Nedostajućih sredstava na dnevnom prolaznom računu u ZAP – u banke i štedionice

sudionika velikih plaćanja (HSVP – Hrvatski sustav velikih plaćanja) . Nedostajućih sredstava na računu za namirenje banke i štedionice koja nije sudionik HSVP

– a . Neizdvojene i nevraćene obvezne rezerve Dospjelog, a nevraćenog lombardnog i repo – kredita .

BUDŽETSKA POLITIKA Predavač

dr. sc. Tomislav Ivančević Adam Smith

Samo uravnotežen budžet je dobar budžet. Warren Smith ( 1965. god. )

Osnovno pravilo je da budžet nikada ne smije biti uravnotežen – osim na trenutak kada se suficit za obuzdavanje inflacije mijenja u deficit za borbu protiv recesije .

Budžet

Budžet prikazuje planirane rashode državnih programa i očekivane prihode od poreznog sistema tijekom godine dana .

Budžet u sebi sadrži popis specifičnih programa koji se financiraju javnim rashodima : Zdravstvo , Obrazovanje , Socijalna skrb , Obrana .

Budžet sadrži i porezne izvore : Porez na dohodak , Porez na dobit , Porez na dodanu vrijednost ( PDV ) , Posebni porezi ( trošarine ) , Carine , Doprinosi za socijalno osiguranje .

Budžetski suficit

Budžetski suficit postoji kada svi porezi i drugi prihodi premašuju državne rashode .

Budžetski deficit Do budžetskog deficita dolazi kada rashodi premašuju poreze .

Uravnoteženi budžet

Kada su prihodi i rashodi u određenom razdoblju jednaki, država ima uravnotežen

budžet .

Državni dug Državni dug (ponekad nazivan i javni dug) sastoji se od ukupnog ili akumuliranog

posuđivanja države ; to je ukupna dolarska vrijednost državnih obveznica u vlasništvu javnosti . A to su :

Kućanstva , Banka , Poduzeća , Stranaca , Drugih nesaveznih osoba .

Fiskalna politika

Pod fiskalnom politikom podrazumijevamo proces oblikovanja oporezivanja i javnih rashoda s ciljem da se :

Pomognu prigušiti uzleti i padovi poslovnog ciklusa , Pridonese održavanju rastuće, visoko zaposlene ekonomije, oslobođene visoke ili

promjenjive inflacije .

Ciljevi fiskalne politike

U suradnji sa monetarnom politikom, ciljevi fiskalne politike, koja se bavi porezima i javnim rashodima su nagli ekonomski rast uz visoku zaposlenost i stabilne cijene .

Automatski stabilizatori Automatski stabilizatori su : Automatske promjene primitka od poreza, Osiguranje za slučaj nezaposlenosti, socijalna skrb i drugi transferi .

Ograničenja automatskih stabilizatora

Automatski stabilizatori mogu djelomično smanjivati fluktuacije poslovnog ciklusa, ali ne mogu otkloniti 100 posto poremećaja . Hoće li smanjiti ostatak poremećaja i kako ostaje zadatak diskrecione monetarne i fiskalne politike .

Diskreciona stabilizacijska politika

Diskrecione politike obično podrazumijevaju donošenje zakona za promjenu fiskalnog sistema .

Diskreciona fiskalna politika

Osnovna oružja diskrecione fiskalne politike su : Javni radovi , Drugi kapitalni programi , Projekti javnog zapošljavanja , Promjene poreznih stopa .

Javni radovi Kada su države prvi put tražile načine za suprotstavljanje krizama, često su se oslanjale na projekte javnog investiranja kako bi stvorile radna mjesta za nezaposlene .

Projekti zapošljavanja u javnom sektoru

Ti programi su zamišljeni za unajmljivanje nezaposlenih radnika za razdoblje od otprilike godinu dana, nakon čega se ljudi mogu premjestiti na redovna radna mjesta u privatnom sektoru .

Mijenjanje poreznih stopa

Privremeno smanjivanje poreznih stopa na dohodak, a kako bi se raspoloživi dohoci očuvali od pada i da bi se spriječilo da usporenje ekonomije preraste u duboku recesiju .

Prednost monetarne nad fiskalnom politikom

Monetarna politika koristi se u kratkoročnim stabilizacijskim politikama . Fiskalna politika koristi se za ispravljanje nacionalne ravnoteže investicija i štednje, te za suprotstavljanje nekim dubokim recesijama ili visokim inflacijama koje se ne mogu srediti samo monetarnom politikom .

DEVIZNA POLITIKA Predavač

dr. sc. Tomislav Ivančević

Novac

Novac kao prometno i platežno sredstvo, pa, prema tome i kao cirkulirajuća kupovna moć egzistira u određenom materijalnom obliku koji je određen valutnim propisima . Kao zlatni ili papirni, svejedno, on se oblači u određeno ruho zavisno od propisa, te se kuje ili tiska u različitim oblicima .

Novčani sustav

Novčani sustav određuje osnovnu novčanu jedinicu i način emisije . Shodno tome stvorene su različite novčane jedinice kao npr. dolar, engleska funta, japanski jen, rublja, kuna itd.

Nacionalna valuta

Nacionalna valuta, bez obzira na to kakvih kvaliteta ona bila zakonsko je i definitivno sredstvo plaćanja samo na određenom valutnom području – u pravilu na području jedne zemlje .

Nacionalna valuta izvan određenog valutnog područja gubi svojstvo zakonskog i definitivnog sredstva plaćanja. Također prestaje biti i neposredni nositelj kupovne moći, jer na drugom području postoji druga, i to točno određena novčana jedinica kao zakonom određen nositelj kupovne moći .

Kupovna moć nacionalne valute

Kupovna moć određenog novca ne može na stranom tržištu, odnosno na drugom valutnom području, neposredno doći do izražaja . Kupovna moć domaćeg novca u inozemstvu dolazi do izražaja tek u razmjeni za strani novac – stranu valutu, i to posredstvom deviznog, odnosno intervalutarnog tečaja . Budući da postoje različite nacionalne novčane jedinice, obračun i uspoređivanja među gospodarstvima nemoguća su bez posredstva deviznog tečaja .

Intervalutarni tečaj

Intervalutarni tečaj predstavlja razmjenu efektivnog novca ( valute ) jedne zemlje za efektivni novac ( valutu ) druge zemlje .

Devizni tečaj

Devizni tečaj predstavlja razmjenu potraživanja u valuti zemlje A ( npr. Japanu ) , za potraživanje u valuti zemlje B ( npr. SAD – u ) jer je po definiciji deviza potraživanje u stranoj valuti. Deviza praktično u međunarodnim plaćanjima predstavlja svojevrsni međunarodni depozitni novac koji se kao nematerijalan vodi na računima korespondentnih banaka zemlje A i zemlje B . Pošto je efektivni novac moguće ( i lakše ) krivotvoriti, u praksi banke posebno iskazuju visinu tečaja za efektivu ( gotov novac ) koji je u pravilu niži od tečaja za devize, i to zbog rizika krivotvorenja novca i manipulativnih troškova prijenosa novca iz zemlje u zemlju .

Devizni tečaj

Devizni tečaj ( a prije i mjenični tečaj ) predstavlja cijenu domaćeg novca izraženu u stranom novcu, odnosno koliko jedinica domaćeg novca treba dati za jedinicu stranog novca i to je tzv. sustav direktnog kotiranja . Sustav indirektnog kotiranja primjenjuje samo Velika Britanija, pa se tamo devizni tečaj definira kao broj jedinica strane valute koji treba dati za jedinicu domaćeg novca .

Učinci deviznog tečaja

Promjene deviznog tečaja utječu na kretanje uvjeta razmjene sa svijetom, odnosno one utječu na cijene izvoza i uvoza, rentabilnost izvoza, te dovode do promjene uvoznih supstituta . Promjene tečaja utječu na promjene relativnih cijena, a time i na redistribuciju nacionalnog dohotka, realokaciju gospodarskih resursa i dinamiku razvoja .

Devizni tečaj ima slijedeće funkcije : Informacijsku funkciju, Redistributivnu funkciju, Alokativnu funkciju, Razvojnu funkciju .

Nominalni devizni tečaj

Nominalni devizni tečaj – predstavlja promjenu cijene domaće valute izraženu u stranoj valuti bez uzimanja u obzir stope inflacije .

Realni devizni tečaj

Realni devizni tečaj – to je nominalni tečaj korigiran za stopu inflacije, i on je mnogo važniji, jer inflacija obezvređuje vrijednost novca . Korekcijom nominalnog tečaja za stopu inflacije dobiva se realna slika kupovne moći novca koji posjedujemo .

Efektivni devizni tečaj

Domaća valuta može i aprecirati prema određenim valutama, a prema drugima i deprecirati, u tom se slučaju računa tzv. efektivni devizni tečaj . Efektivni devizni tečaj – to je vagani prosjek deviznih tečajeva između domaće valute i valuta zemalja nama najvažnijih trgovačkih partnera . Pri tome svaki trgovački ima svoj poseban ponder, odnosno udjel i na temelju toga se ogleda njegov relativni značaj u ukupnoj trgovini zemlje .

Visina tečaja neke valute

S obzirom na to da devizni tečaj predstavlja cijenu domaćeg novca izraženu u stranom novcu ( ili stranog novca izraženu u domaćem novcu ), on prvenstveno zavisi od ponude i potražnje za dotičnim novcem na deviznom tržištu jer ponuda i potražnja i ovdje, kao i drugdje, dovodi do konačnog formiranja cijena ( ovdje: deviznog tečaja ) .

Ostali utjecaji na visinu deviznog tečaja

Ostale varijable koje utječu na visinu deviznog tečaja su : Osnovni trend tržišta, Vremenska neusklađenost plaćanja za uvoz i naplata izvoza, Pregovaračka vještina subjekata u vanjskoj trgovini, Tržišna očekivanja u pogledu terminskih tečajeva, Špekulativna kretanja kapitala, Promjena uvjeta na novčanom i financijskom tržištu, Fiskalne i monetarne mjere koje vlasti donose radi kontrole tečajeva .

Paritetni tečaj Paritetni tečaj ( u uvjetima zlatnog standarda ) – odnos količine zlata sadržane u dvjema valutama koje se uspoređuju .

Teorije o formiranju deviznih tečajeva

Postoje tri teorije o formiranju deviznih tečajeva . To su : Teorija bilance plaćanja, Monetaristička, odnosno inflacionistička teorija tečajeva, Teorija pariteta kupovne moći .

Teorija bilance plaćanja

Teorija bilance plaćanja – u ovoj teoriji smatraju da uzrok porasta tečaja strane valute, odnosno pada intervalutne vrijednosti domaćeg novca, leži u pasivnosti bilance plaćanja . Po toj teoriji deficit bilance plaćanja izaziva porast deviznog tečaja, a tek kasnije i porast cijena .

Monetaristička ( inflacionistička ) teorija Monetaristička teorija stavlja naglasak na monetarnu ponudu pri čemu je izvodi iz “monetarne baze” množeći je sa multiplikatorom, pa smatra da je porast deviznih tečajeva uzrokovan porastom količine novca u opticaju . Kada bi se imala stalna količina papirnog novca, nikakva pasivnost bilance plaćanja ne bi

mogla povećati devizne tečajeve, jer ograničena količina novca dovodi do pada cijena, a to do većeg izvoza i priljeva deviza i time do pada deviznih tečajeva, odnosno porasta intervalutarne vrijednosti domaćeg novca .

Teorija pariteta kupovne moći

Prema ovoj teoriji devizni tečaj izravnava cijene u različitim zemljama . Tečaj se mijenja zavisno od razlike stupnja obezvrijeđena novca dviju zemalja .

INSTRUMENTI BUDŽETSKE POLITIKE Predavač

dr. sc. Tomislav Ivančević

Suvremene javne financije

Suvremene javne financije traže odgovor na slijedeća pitanja : Što izaziva deficite : recesija ili politika ? Istiskuju ili deficiti investicije ili ih potiču ? Koliki je stvarni ekonomski teret državnog duga, te kako dug utječe na ekonomski rast ?

Stvarni budžet Stvarni budžet bilježi stvarne dolarske rashode, prihode i deficite u danom razdoblju ( vremenski interval od najčešće 1 godinu ) .

Strukturni budžet Strukturni budžet računa koliki bi bili državni prihodi, rashodi i deficiti da ekonomija ostvaruje potencijalnu proizvodnju .

Ciklički budžet Ciklički budžet računa učinke poslovnog ciklusa na budžet – mjeri promjene u prihodima, rashodima i deficitima koji nastaju zbog toga što ekonomija ne ostvaruje potencijalnu proizvodnju već je u stanju prosperiteta ili recesije . Ciklički budžet predstavlja razliku između stvarnog i strukturnog budžeta .

Porezi Porezi su onaj fiskalni instrument putem kojega javna ( državna ) blagajna dolazi do najvećeg iznosa prihoda, pa tako oni i predstavljaju najizdašniji državni prihod uopće .

Porezi Porezi kao uostalom i svi ostali prihodi neminovno imaju uz svoje fiskalno djelovanje i ekonomsko i socijalno djelovanje . Ubiranjem prihoda putem poreza, obvezniku dužnom na plaćanje poreza smanjuje se kupovna snaga ( privatna osoba ), odnosno ekonomska snaga .

Porezna politika Porezna politika može stimulativno i destimulativno djelovati na radni elan pojedinca, kao i na radne napore radnika u tvrtkama, pa i čitavim gospodarskim granama .

Primjena porezne politike Primjenom poreznih oblika može se djelovati na : Promjenu uvjeta poslovanja, Platnu bilancu, Inflaciju, Migracijska kretanja stanovništva, Natalitet .

Grupe poreza

Danas razlikujemo nekoliko grupa poreza . To su : Subjektni ( osobni ) i objektni ( stvarni ), Sintetički i analitički, Repatrijacijski ( kontingentni ) i kvotni, Fundirani i nefundirani, Katastarski i tarifni, Opći i namjenski, Redovni i izvanredni, Posredni ( indirektni ) i neposredni ( direktni ) .

Elementi oporezivanja

Elemente oporezivanja dijelimo u dvije osnovne kategorije, a to su : Osobni elementi oporezivanja, Materijalni elementi oporezivanja .

Osobni elementi oporezivanja

Pod osobne elemente oporezivanja ubrajamo : Porezne subjekte, Porezne obveznike, Porezne destinatar, Konačni platac, Porezni platac .

Materijalni elementi oporezivanja

Materijalni elementi oporezivanja su : Porezni izvor,

Porezni objekt, Porezna osnovica, Porezna stopa, Porezna sposobnost Porezna jedinica, Porezni katastar, Porezna lista, Porezna tarifa, Razrez poreza Porezna opomena Prisilna naplata, Otpis poreza, Poček poreza .

Porezna sposobnost

Porezna sposobnost izražava mogućnost poreznog obveznika da iz svoje ekonomske snage plati porez .

Porezna sposobnost može se manifestirati na više načina i to u : Potrošnji, Veličini imovine, Visini dohotka .

Porezna osnovica

Postoji nekoliko vrsta poreznih osnovica, a to su : Porezna osnovica po količini, Porezna osnovica po vrijednosti, Paušalna porezna osnovica, Stvarna porezna osnovica .

Metode utvrđivanja porezne osnovice

Načini odnosno metode utvrđivanja porezne osnovice su : Automatska metoda, Administrativna ili službena metoda, Direktna metoda ili metoda vlastite prijave, Indirektna metoda ili metoda prijave drugih osoba, Metoda komparacija ili uspoređivanja .

Porezna stopa

Porezna stopa je u novcu izražen dio koji se izdvaja iz porezne osnovice, a plativši ga porezni obveznik je izvršio poreznu obvezu .

Porezne stope mogu biti : Proporcionalne, Progresivne, Regresivne .

INSTRUMENTI DEVIZNE POLITIKE Predavač

dr. sc. Tomislav Ivančević

Determinante koje utječu na izbor tečajnog režima

1. Veličina ekonomije – što je nacionalna ekonomija veća, to je bolje se koristiti sustavom flukturirajućih deviznih tečajeva .

2.Otvorenost ekonomije – što je stupanj otvorenosti neke ekonomije viši, to je bolje koristiti se sustavom fiksnih tečajeva .

3. Diversifikacija proizvodnje / strukture izvoza – što je stupanj diversifikacije niži, a udio jednog vanjskotrgovinskog partnera visok, to se čini boljim korištenje sustava “vezivanja” deviznog tečaja uz valutu te zemlje .

4. Divergencija između stope domaće i inozemne inflacije – što je stupanj inflacije viši, to je bolje korištenje sustava flukturirajućeg deviznog tečaja, premda sustav fiksnog tečaja može biti koristan u stabilizacijskoj politici .

5. Stupanj ekonomske / financijske razvijenosti – što je stupanj ekonomske / financijske razvijenosti viši, to je bolje koristiti se sustavom flukturirajućeg deviznog tečaja .

6. Mobilnost faktora rada – što je mobilnost niža, odnosno, ako je sustav plaća rigidan na njihovo snižavanje, to je bolje koristiti se sustavom flukturirajućeg deviznog tečaja .

7. Mobilnost kapitalnih tokova – viši stupanj mobilnosti tokova kapitala implicira velike teškoće u održavanju sustava fiksnog tečaja .

8. Inozemni nominalni šokovi – ako je ekonomija izložena toj vrsti šokova tada je bolje koristiti

se sustavom flukturirajućeg deviznog tečaja .

9. Domaći nominalni šokovi – bolje je koristiti se sustavom fiksnog deviznog tečaja . 10. Realni šokovi – ako je ekonomija izložena realnim šokovima ( domaćim ili inozemnim )

bolje je korištenje sustava flukturirajućih deviznih tečajeva .

11. Kredibilnost nositelja makroekonomske politike – što je niža kredibilnost to je bolje korištenje sustava fiksnog deviznog tečaja.

Devizni tečaj bez domaće valute u opticaju Predstavlja režim deviznog tečaja gdje valuta strane zemlje ili nadnacionalna valuta egzistira kao jedino zakonsko sredstvo plaćanja ili određena zemlja pripada monetarnoj ( valutnoj ) uniji u kojoj dijeli isto zakonsko sredstvo plaćanja s ostalim članicama .

Devizni tečaj u uvjetima valutnog odbora – Currency Bord Monetarni režim koji se temelji na eksplicitnoj zakonskoj obavezi zamjene domaće valute, stranom valutom uz fiksni devizni tečaj ( primjer BiH ) .

Ostali konvencionalni aranžmani fiksno vezanog ( okačenog ) tečaja Valuta neke zemlje može biti formalno ili stvarno vezana za neku drugu valutu ili košaricu valuta po fiksnom tečaju s mogućim odstupanjima tečaja unutar granica u rasponu od + / - 1% oko središnjeg tečaja .

Fiksni devizni tečaj unutar zadanog raspona plivanja U ovom slučaju visina deviznog tečaja održava se između dopuštenih granica fluktuacije koje dopuštaju odstupanja veća od + / - 1% oko središnjeg tečaja .

Puzeće prilagođavanje Valuta se prilagođava povremeno u malim vrijednostima prema unaprijed određenom fiksnom tečaju ili s obzirom na određene kvantitativne indikatore ( razlika prošle inflacije prema inflaciji kod glavnih trgovinskih partnera, razlika između ciljane i očekivane inflacije kod glavnih trgovačkih partnera i sl. ) unutar zone odstupanja .

Devizni tečaj unutar promjenjivih granica plivanja Devizni tečaj održava se unutar određenih granica zone fluktuacija oko središnjeg tečaja koji se kontinuirano prilagođava unaprijed određenom tečaju ili odgovara na promjene određenih kvantitativnih indikatora .

Upravljano plivajući devizni tečaj bez unaprijed određenog smjera kretanja Monetarna vlast putem intervencija na međunarodnim deviznim tržištima utječe na kretanja deviznog tečaja bez prethodnog specificiranja smjera njegova kretanja .

Slobodno plivajući tečaj Devizni tečaj se određuje tržišno, na temelju ponude i potražnje .

Sidra monetarne politike

Kako bi zemlja ostvarila planirane ciljeve u provođenju ekonomske politike može se poslužiti slijedećim sidrima :

Sidro tečaja, Sidro monetarnih agregata, Sidro inflacije .

Sidro tečaja Monetarna vlast spremna je u okviru tog mehanizma kupiti i prodati stranu valutu po službenom tečaju kako bi tečaj domaće valute ostao na unaprijed određenoj razini ( devizni tečaj služi kao nominalno sidro ili posredni instrument monetarne politike ) .

Sidro monetarnih agregata Monetarna vlast koristi monetarne instrumente kako bi postigla određenu planiranu stopu rasta monetarnih agregata ( M1, M2, bazni novac – M0 itd. ) .

Sidro inflacije Sustav se temelji na javnom kvantitativnom ograničavanju srednjoročne inflacije s obavezom monetarnih vlasti da postigne taj predviđeni cilj .

Aprecijacija valute Aprecijacija valute – mjera kojom se precjenjuje domaća valuta, odnosno tečaj strane valute održava se iznad tečaja ravnoteže .

Revalvacija valute Revalvacija – ako se putem zakonskih propisa i službeno potvrdi precjenjivanje tečaja domaće valute .

Devalvacija valute Devalvacija – pojam kojim se označava zakonsko sniženje deviznog tečaja domaće valute .

INSTRUMENTI MONETARNE POLITIKE Predavač

dr. sc. Tomislav Ivančević

Instrumenti monetarne politike

Instrumenti monetarne politike služe središnjoj banci za reguliranje količine novca u opticaju, odnosno ona se njima koristi da bi uskladila količinu novca u opticaju s kretanjima i zahtjevima realne ekonomije .

Karakteristike instrumenata monetarne politike

Instrumenti monetarne politike nisu statične kategorije . Oni se modificiraju, zavisno od promjena uvjeta u ekonomskom i novčanom sustavu, te zavisno od promjena ciljeva ekonomske, a napose monetarne politike . Oni su zavisni i od odnosa u kreditnom sustavu, njegovim organizacijskim oblicima i njegovim funkcijama , a to je u mnogome zavisno od razvijenosti financijskog tržišta koje svojom mrežom tokova utječe na brzinu transakcija, a time i na brzinu opticaja i efikasnosti formiranja i upotrebe novčanog kapitala . Formalno jedan te isti po svom nazivu instrument monetarne politike primjenjuje se različito i ima pred sobom različite ciljeve, a k tome i različite efekte u uvjetima konvertibilnosti valute i u uvjetima nekonvertibilnosti, u uvjetima fiksnih i fluktuirajući tečajeva, u razvijenoj i nerazvijenoj zemlji, a isto tako i u različitoj razvijenosti financijskog tržišta .

Središnja banka i instrumenti reguliranja ponude novca

Klasični instrumenti su : Politika otvorenog tržišta Politika refinanciranja koja obuhvaća diskontnu i lombardnu politiku Politika rezervi likvidnosti Selektivna kreditna politika

Dodatni instrumenti središnje banke u reguliranju ponude novca

Dodatni instrumenti su : Moralno uvjeravanje ili džentlmenski sporazumi Politiku privlačenja depozita komercijalnih banka od središnje banke radi steriliziranja viška

njihove likvidnosti i sprečavanja njihove ekspanzije putem povoljne kamatne stope .

Banke

Banke su glavni subjekt emisije novca i najznačajniji segment transmisijskog mehanizma .

Financijski posrednici Posrednici na financijskom tržištu su : Univerzalne banke Depozitno – kreditne banke poznate pod nazivom komercijalne Štedionice Investicijske banke, odnosno banke koje se bave emisijom i trgovinom vrijednosnica, a

ponegdje i posebne razvojne banke Financijske kompanije, a u za sve to i mnoge specifične financijske institucije Osiguravajuće kompanije Mirovinski fondovi Investicijski fondovi, a sa svim tim povezani i bankarski holdinzi .

Osnovni komercijalno – bankarski poslovi

Ovi poslovi dijele se na : Pasivne poslove – one u u kojima banka dolazi do sredstava, odnosno one u kojima se banka

pojavljuje kao dužnik Aktivne poslove – oni u kojima se banka pojavljuje u ulozi vjerovnika Neutralni poslovi – nazivaju se indiferentni ili komisioni, u kojima banka igra ulogu

komisionara, odnosno ne pojavljuje se ni kao dužnik, niti kao vjerovnik .

Pasivni kratkoročni poslovi

Najvažniji kratkoročni pasivni poslovi su depozitni poslovi . Depozitni poslovi se dijele na : Uloge na štednju Novčane pologe Čekovni i žiro – depoziti

Aktivni kratkoročni poslovi

Najvažniji kratkoročni poslovi su : Kontokorentni kredit – kredit po tekućem računu

Eskontni kredit – kredit na osnovi mjenice Lombard – kredit na osnovi zaloga pokretnih stvari Akceptni kredit – kredit koji banka daje akceptirajući mjenicu Rambursni kredit – kombinacija akceptnog i eskontnog kredita ( kreditno pismo ) .

Središnja ili emisijska banka

Glavni cilj središnje banke je održavanje stabilnosti cijena . Funkcije središnje banke su : Funkcije povezane s reguliranjem novčane cirkulacije tj. Platnog prometa i njegovom

likvidnošću Funkcije povezane s reguliranjem poslovanja kreditnog sustava tj. drugih banaka . Funkcije povezane sa međunarodnim platnim prometom .

Politika otvorenog tržišta

Politika otvorenog tržišta danas je najvažniji instrument kojim se središnje banke razvijenih zemalja služe pri reguliranju količine novca u opticaju . Efikasnost ovog instrumenta prije svega ovisi o stupnju razvijenosti financijskog tržišta . Središnja banka za potrebe države emitira različite vrijednosnice, najčešće obveznice, te ih prodaje zainteresiranim investitorima preko primarnih dilera koji imaju poseban status i važan su dio u provođenju te politike . Kada središnja banka prodaje vrijednosnice, ona zapravo povlači novac iz opticaja, a kada ih po dospijeću otkupljuje natrag ubacuje novac u opticaj .

Politika otvorenog tržišta

U okviru politike otvorenog tržišta središnja banka definira tri važna čimbenika : Vrstu vrijednosnice koje će se emitirati – sa dužim ili kraćim rokom dospijeća, odnosno da li

će biti prenosiva ili neprenosiva . Oblik emisije vrijednosnica – javna emisija ili privatna za unaprijed poznate klijente . Obuhvat transaktora sa središnjom bankom, odnosno hoće li u transakciju biti uključene npr.

sve banke ili samo dio njih .

Učinci transakcija na otvorenom tržištu

Učinci transakcija na otvorenom tržištu ogledaju se u : Promjeni iznosa novca na računima depozitnih institucija Promjeni cijena i prinosa vrijednosnica na financijskim tržištima Promijeni u ekonomskim očekivanjima

Politika refinanciranja U izvođenju politike refinanciranja središnja banka određuje kvalitativne i kvantitativne

elemente . U kvantitativne elemente spada : Određivanje diskontne i lombardne kamatne stope Maksimalan iznos refinanciranja U kvalitativne elemente spada : Kvaliteta mjenica koje je središnja banka spremna prihvatiti Kvaliteta drugih vrijednosnica koje je središnja banka spremna prihvatiti na rediskont ili

relombard . Diskontna politika

Diskontna stopa je zapravo kamatna stopa po kojoj središnja banka prima od poslovnih banaka eskont ( tj. reeskontira ) robne mjenice ili druge vrijednosnice . Promjenom u visini diskonte stope, već prema uvjetima na tržištu, središnja banka nastoji utjecati na ponudu i potražnju za novcem .

Politika rezervi likvidnosti

Svaka banka želi udovoljavati svojim obavezama za isplatu gotovine, te stoga jedan dio sredstava drži u likvidnoj formi .

Primarne rezerve čine : Gotovina u blagajnama Sredstva položena kod središnje banke Potraživanja od ostalih banaka Gotovinska sredstva ( čekovi ) Sekundarne rezerve čine : Mjenice i druge vrijednosne papire s rokom dospijeća do jedne godine, ako su tržišne

kvalitete .

Ostvarivanje politike obveznih rezervi

Pri ostvarivanju politike obveznih rezervi likvidnosti središnja banka mora utvrditi slijedeće :

Osnovicu za obračun obvezne rezerve Način određivanja visine obvezne rezerve Razdoblje izračuna obračunske osnovice Održavanje obavezne rezerve Udovoljavanje zahtjevu za obaveznom rezervom Pitanje ukamaćivanja sredstava obvezne rezerve Kazne za neispunjenje odredbi za obveznom rezervom

Selektivna kreditna politika

Selektivna kreditna politika je zapravo kontrola upotrebe određenih sredstava kao i kontrola likvidnosti banaka, odnosno pokrića određenog plasmana, određenim izvorima . Također poticanjem određene kreditne orijentacije potpomažu se i opća nastojanja ekonomske politike .

Oblici selektivne kreditne politike

Dva su oblika selektivne kreditne politike: Politikom potrošačkih kredita kojima država potiče potražnju za određenim dobrima i tako

podupire razvoj određenih djelatnosti i poduzeća Politikom otkupa vrijednosnica tj. refinanciranja pri čemu se utvrđuje vrsta vrijednosnice,

prihvatljivost i ukupna kvota otkupa . Riječ je o ciljanim, selektiranim operacijama pri čemu središnja banka budno pazi da ne dođe do špekulacija .

Ostale mjere kvalitativne kontrole

Ostale mjere kvalitativne kontrole kojima se služi središnja banka u provođenju monetarne politike su :

Preporuke Savjeti

INSTRUMENTI EKONOMSKE POLITIKE Predavač

dr. sc. Tomislav Ivančević

Ekonomski učinci globalizacije

BDP i dalje jedan od glavnih elemenata za izračunavanje ekonomskih učinaka globalizacije . Danas se ipak sve više koristi indeks konkurentnosti . On se sastoji od : Razvijenosti tehnologije ( Indeks tehnološkog razvoja ) Kvaliteta javnih institucija ( Indeks javnih institucija ) Makroekonomskog okruženja ( Indeks makroekonomskog okruženja )

Tehnološki indeks konkurentnosti

Tehnološki indeks sastoji se : Ocijene transfera tehnologije Inovacija Razvijenosti informacijske i komunikacijske tehnologije

Indeks kvalitete javnih institucija

Indeks kvalitete javnih institucija ( koji se dobiva na osnovu provedenih anketa ) sastoji se: Stupnja korupcije Ocijene pravnog sustava

Indeks makroekonomskog okruženja

Indeks makroekonomskog okruženja uključuje : Indeks makroekonomske stabilnosti Kreditnog rejtinga

Pokazatelji državne potrošnje

Indeks mikroekonomske konkurentnosti

Konkurentnost je određena slijedećim mikroekonomskim faktorima : Kvalitetom poslovne okoline u kojoj poduzeća posluju Kvalitetom šire društvene i ekonomske okoline Inovacijskim i investicijskim sposobnostima poduzeća

Problem analitičkih procjena

Prema ICP ( Interanacional Comparision Programme ; iza programa stoje UN , MMF i Svjetska Banka ) postoje problemi u procjenama gospodarskog razvoja , a oni su :

Međudržavne usporedbe koje uključuju razinu ekonomske izvedbe Racionalna alokacija oskudnih prava kao što su kvote MMF – a i specijalna prava vučenja Određenje prikladnih deviznih tečajeva za one zemlje koje su u procesu otvaranja svojih

gospodarstava međunarodnoj trgovini i investicijama Bolje razumijevanje čimbenika koji određuju međunarodnu konkurentnost Ove procijene ne omogućavaju novi pogled na povezanost potrošnje, investicija i

ekonomskog rasta

Karakteristike svjetske ekonomske politike

Karakteristike dinamičkih gospodarstava dijeli se u nekoliko vremenskih intervala : 1913. – 1948. godine – Uvozno supstitutivne industrije ; Povećanje carina , protekcionizam 1948. – 1980. godine – Izvozno propulzivne djelatnosti 1980. – 1989. godine – Liberalizam, smanjenje carina 1990. – 2001. godine – Liberalizam, smanjenje carina

Karakteristike hrvatske gospodarske politike

Dijeli se također na nekoliko vremenskih intervala : 1913. – 1948. godine – Uvozno supstitutivne industrije 1948. – 1980. godine – Planska ekonomija , ograničeno tržište 1980. – 1989. godine – Postupno otvaranje domaćeg tržišta uz snažni protekcionizam 1990. – 2001. godine – Liberalizam , smanjenje carina

MONETARNA POLITIKAPredavač

dr. sc. Tomislav Ivančević

Monetarna politika

Monetarna politika bavi se prvenstveno novcem kao sredstvom razmjene . Ona proučava komponente novčane mase i širih monetarnih agregata, te uzroke promjena njihove veličine . U središtu interesa monetarne politike su pitanja novčane stabilnosti i odraz novčanih kretanja na gospodarski razvoj i opću gospodarsku stabilnost, pa stoga i regulacija količine novca u opticaju koji je u funkciji ostvarivanja tih ciljeva .

Novac

Novac se danas najčešće u teorijskom smislu shvaća na : Novac je puki financijski simbol realnih vrijednosti, prema tome sva su njegova kretanja

određena realnim procesima i ništa se njime ne može postići . Novac pokreće gospodarsku aktivnost, pa je potrebno regulirati njegovo kretanje.

Novac i gospodarska aktivnost Postoje tri koncepcije : Monetarna koncepcija Nemonetarne koncepcije Kompleksno shvaćanje

Monetarna koncepcija

Monetarni faktori igraju prvorazrednu ulogu u gospodarskom životu i osnovni su kauzalni faktori gospodarskog razvoja . Prema ovoj koncepciji povećanje novčane mase izaziva gospodarsku ekspanziju, kao i što njezino smanjivanje mora dovesti do gospodarskog zastoja .

Monetarna koncepcija

U monetarnoj koncepciji se tvrdi kako promjene u novčanoj masi dovoljne su da odrede čitav proces i intenzitet gospodarskog razvoja .

Prema ovoj koncepciji cikličko kretanje gospodarstva smatra se zavisnim jedino od kretanja novca u sferi proizvodnje, razmjene i potrošnje, pa se otuda i dolazi do zaključka o određujućoj ulozi monetarne politike . Takvo je shvaćanje razvijeno u teorijama :

Manipulativne valute Kreditne ekspanzije

Nemonetarne koncepcije

Bit nemonetarne koncepcije svodi se na to da novac, njegova količina i ostali monetarni faktori ne određuju gospodarska kretanja – proizvodnju, zaposlenost, investicije i cijene, već upravo obratno da su monetarna kretanja posljedica tih gospodarskih kretanja . Ovdje se novac prije svega shvaća samo kao sredstvo olakšavanja razmjene .

Kompleksno shvaćanje

Kompleksniji pogledi smatraju da promijene količine novca, ili bar nisu glavni faktor koji prouzrokuje određeni ekonomski razvoj, ali uvjet koji mora postojati da bi se određeni ekonomski razvoj mogao ostvariti . Za predstavnike kompleksnijih shvaćanja formiranje kapitala glavni je problem gospodarskog razvoja . Od formiranja kapitala i njegove upotrebe zavisi zaposlenost, razvoj potrošnje opasnost inflacije i gospodarski razvoj.

Inflacija

Inflacija je veoma kompleksna i heterogena gospodarska pojava, koja se, kako se čini, nikada ne pojavljuje dva puta na isti način, tako da ju je teško, gotovo nemoguće generalno definirati, i jednim te istim spletom uzroka objasniti .

Teorija inflacije J. M. Keynesa Ova teorija ukratko glasi :

P = E / O + I’ – S / R

P = cijena potrošnih dobara E = ukupan nacionalni dohodak O = ukupna proizvodnja I’ = novčani dohodak ostvaren proizvodnjom investicijskog dobraS = štednja R = tekuća potrošnja dobara potrošnje

Monetaristička teorija M. Friedmana

Friedman razlikuje pet različitih oblika u kojima se može držati imovina : Novac ( M ) definiran kao oblik imovine koji je općeprihvaćen za plaćanje pri kupovini i za

otplatu dugova po određenoj nominalnoj vrijednosti . Obveznice ( B ) koje definiraju kao pravo potraživanja određenog fiksnog nominalnog

iznosa dohotka . Dionice ( E ) koje se definiraju kao pravo na razmjerno učešće u dobiti poduzeća . Fizička dobra ( G ), bez ljudskog kapitala . Ljudski kapital ( H ) ili radni kapacitet pojedinca .

Monetarni transmisijski mehanizam

Monetarni transmisijski mehanizam definira se kao prijenosni mehanizam utjecaja monetarnih kretanja na realna kretanja u gospodarstvu kao što su :

Investicije Potrošnja Zaposlenost Realni nacionalni dohodak Razina cijena .

Monetarna ravnoteža

Monetarna ravnoteža definira se kao stanje u kojem je ponuda novca ( MS ), tj. postojeća količina novca jednaka potražnji novca ( MD ) .

MS = MD

Mjere monetarne politike

Mjere monetarne politike koje poduzima središnja banka pokreću u jednom smjeru proces monetarnog uravnoteženja jer djeluju na poziciju komercijalnih banka, kamatne stope na tržištu novca i kapitala, devizne tečajeve, a preko toga i na razinu cijena .

Deficit platne bilance

Deficit platne bilance je taj koji najsigurnije otvara putove inflacije . On na dulji ili kraći rok uzrokuje seriju smetnji i to u : U pomanjkanju vanjskih kompenzatorskih kredita on utječe na sniženje vrijednosti domaćeg

novca na deviznom tržištu Nakon toga dolazi do porasta cijene uvozne robe ( pogotovo sirovina ), prodaja vlastite robe

uz nižu cijenu na bazi zlata : strane se kupnje povećavaju, a to može stvoriti i stanje oskudice ili povišenje cijena na domaćem tržištu .

RAZVOJNA POLITIKA Predavač

dr. sc. Tomislav Ivančević

Gospodarski razvoj

Za praćenje gospodarskog razvoja koriste se četiri temeljne varijable : Razine i dinamike nacionalnog proizvoda Kretanja zaposlenosti i nezaposlenosti u nacionalnom gospodarstvu Kretanja cijena Kretanja bilance plaćanja ( tečaja nacionalne valute )

Gospodarski razvoj RH 1950. – 2000. godine

U promatranom razdoblju BDP u RH povećao se za 5 puta ( sa 4,3 mlrd. USD na 21,3 mlrd. USD ) . Prosječna godišnja stopa rasta BDP – a u RH iznosila je 3,38% . U istom razdoblju broj stanovnika u RH povećao se za svega 13,4% , odnosno prirodni godišnji prirast stanovništva kretao se na oko 0,24% .

Zaposlenost u RH od 1950. – 2000. godine

Zaposlenost je porasla sa 477 tisuća na 1,18 milijuna ljudi odnosno 2,5 puta .

BDP je po zaposlenom porastao sa 9000 USD u 1952. godini na 18 000 USD u 2000. godini . U razdoblju od 1950. – 2000. godine proizvodnost rada je udvostručena .

Ostale varijable gospodarstva RH 1950. – 2000. godine

Prosječna pokrivenost uvoza izvozom kretala se na razini od oko 75% . Tijekom 90 – tih godina 20. stoljeća pokrivenost uvoza izvozom opala je na oko 50% . Opada konkurentnost gospodarstva RH Gospodarski razvoj RH pratila je relativno visoka stopa inflacije, a nakon 1984. godine hrvatsko gospodarstvo zahvaćeno je hiperinflacijom .

Tranzicija gospodarstva RH 1990. – 2000. godine

U razdoblju od 1990. – 2000. godine prosječna godišnja stopa rasta gospodarstva RH je – 1% . Opada broj stanovnika ( na godišnjoj razini - 1% ) Opada zaposlenost ( na godišnjoj razini od – 2,76% ) Prosječna stopa inflacije bila je 93% ( do 1994. godine razdoblje hiperinflacije, a nakon toga uveden je stabilizacijski program i RH prevedena u zemlju sa niskom stopom inflacije ).

Učinak stabilizacijske politike u RH 1994. – 2000. godine

Stabilizacijska politika imala je suboptimalan učinak . Naime u fiskalnoj sferi politika tvrdih budžetskih ograničenja sa jedne strane i visokih kamatnih stopa sa druge strane izvlači se dohodak iz tvrtki . Tvrtke ostaju bez obrtnog kapitala i uvlači ih se u zatvoreni krug kreditno – kamatnog odnosa koji u dužem roku fiksnu imovinu tvrtki pretvara u vlasništvo banke . Daljnja posljedica je smanjivanje proračunskih prihoda ( tvrtke ne uspijevaju izdržati poreznu presiju ), pa to neizravno utječe na rast vanjske zaduženosti zemlje .

Učinak stabilizacijske politike u RH 1994. – 2000. godine

U monetarnoj sferi produženo trajanje kvantitativnih ograničenja kao glavno oružje monetarne stabilnosti svelo se na različite metode sterilizacije novčane mase i manipulaciju novčanim surogatima između središnje i poslovnih banaka, što je rezultiralo paradoksom stabilnosti u uvjetima visoke nelikvidnosti i naposljetku opet posljedicom rasta eksterne zaduženosti .

Učinak stabilizacijske politike u RH RH zahvaljujući lošem makroekonomskom menadžmentu predugo snosi previsoke tranzicijske troškove evidentirane u padu otputa, rastućoj nezaposlenosti i rastućem inozemnom dugu . U tom se kontekstu različito tumače i rezultati stabilizacijskog programa . Polazi se od

ocjene kako restriktivna monetarno – kreditna politika u kombinaciji s rastućim poreznim opterećenjem i apreciranom kunom dovodi do usporavanja poslovne aktivnosti i financijske nestabilnosti . Tome bitno pridonosi nerazvijen i formalan monetarni mehanizam pod upravom HNB – a, te individualnost politike javnog duga i nekomplementarnost tržišta vrijednosnica .

Regionalna politika razvoja RH

Regija je dio zemljišne površine koju karakteriziraju određena obilježja koja je čine jedinstvenom i različitom od drugih područja .

Regionalna obilježja Fizička Ekonomska Politička

Problem regionalnog razvoja

Nastupa kada regije zaostaju od nacionalnog prosjeka u važnim pitanjima. Ta pitanja su : Visoka i trajna nezaposlenost Niska razina i spor rast BDP – a per capita Visok stupanj ovisnosti o uskoj industrijskoj bazi Nagli pad proizvodnje Neodgovarajuća opremljenost infrastrukturom Velike migracije izvan regije

Neujednačen regionalni razvoj RH

Hrvatska je u 90 – tim godinama 20. stoljeća naslijedila : Neravnomjeran regionalni razvoj Depopulaciju Gospodarsko nazadovanje pojedinih regionalnih područja Odnos između najnerazvijenije i najrazvijenije županije ima omjer od 1 : 8,4 .

Regionalna politika EU

Temeljni zadatak ove regionalne politike je podizanje ( a po mogućnosti i izjednačavanje ) životnog standarda i kvalitete života, putem gospodarske i društvene kohezije, te solidarnošću svih zemalja članica EU .

Elementi ove politike sadržavaju : Transfere financijskih sredstava Programe edukacije stanovništva Programe transfera tehnologije Stvaranje povoljnog okruženja za investicije i investicijske programe

Provođenje regionalne politike EU

EU regionalnu politiku provodi putem strukturalnih fondova . Ti fondovi su : Europski regionalni fond Europski socijalni fond Europski poljoprivredni i garancijski fond Financijski instrument za podršku ribarstvu

Provođenje regionalne politike EU

EU financiranje svog regionalnog razvoja, osim kroz strukturne fondove provodi i kroz četiri tzv. “Inicijative zajednice” , a one su :

EUQAL – program se temelji na europskoj strategiji zapošljavanja INTERREG – ovim se programom podržava međugranična suradnja LEADER – program za poticanje ruralnih područja u provedbi integralnih razvojnih planova URBAN – program za socijalnu reformu urbanih siromašnih područja

Usklađivanje regionalne politike RH sa regionalnim politikama EU RH mora na ovom području postići kompatibilnost sa EU, jer u protivnom ne može koristiti sredstva iz predpristupnih fondova Unije ( program ISPA, SAPHARD i CARDS ) . Za RH su izuzetno interesantni programi INTERREG i LEADER . RH mora provesti NUTS klasifikaciju . Cijela RH predstavljala bi NUTS – 1 jedinicu, a Županije RH predstavljaju NUTS – 3 jedinicu . Problem je što RH u svom teritorijalnom ustroju nema NUTS – 2 jedinicu ( npr. Trebalo bi povezati dalmatinske županije u novu teritorijalnu jedinicu ) .

EKONOMSKA POLITIKA U UVIJETIMA INTERVENCIONIZMA

Predavač dr. sc. Tomislav Ivančević

Ekonomski nacionalizam

Kronološki prvi ekonomski teorijski pristup koji je imao utjecaja na razvoj globalnih gospodarskih sustava . Svoj razvoj započeo je u 15. stoljeću .

Ekonomski nacionalizam Najznačajniji predstavnici su : Hamilton List Krasner Gilpin Susan Strange

Doktrine ekonomskog nacionalizma

Glavna doktrina ekonomskog nacionalizma je merkantilizam .

Merkantilizam kao ekonomska doktrina smatra da svaka država treba zaštititi svoje nacionalne ekonomske interese, bez obzira da li se pri tome ugrožavaju ekonomski interesi drugih država . Merkantilizam čak dopušta da se ugrožavaju ekonomski interesi drugih država, ukoliko je to u interesu razvoja vlastite nacije i države .

Merkantilizam u praksi

Pod utjecajem i na principima ove doktrine europske države od 15. pa sve do polovice 19. stoljeća uspostavljale su svoj ekonomski i nacionalni suverenitet nad prekomorskim zemljama, odnosno provodile su proces kolonizacije . Posljedica su stalni ratovi i politička nestabilnost u Europi, ali i drugim krajevima svijeta ( značajan udio i u uzrocima 1. i 2. svjetskog rata u 20. stoljeću ) .

Merkantilizam i ekonomski nacionalizam

U ovoj doktrini država ima vodeću ulogu u kreiranju ekonomske politike . Politika ima ključnu ulogu nad svim oblicima društvenog života . Politika ima nadzor nad tržištem i odnosima na tržištu .

Merkantilizam i ekonomski nacionalizam

Merkantilizam dopušta da politika ima nadzor nad : Proizvodnjom Razmjenom Investicijama TNC u ovim uvjetima imaju ograničenu moć djelovanja, samo dok je njihovo djelovanje

usklađeno sa državnim gospodarskim interesima . Dakle TNC imaju onoliku gospodarsku moć koliku im to dopusti država u okviru

ekonomske politike . Ekonomski nacionalizam

Ekonomski nacionalizam smatra, da ukoliko su međunarodni odnosi predstavljeni kao borba za moć, tada međunarodna politička ekonomija predstavlja borbu za moć i dobra . Ekonomska aktivnost ograničena je političkim pogledima i ograničenjima .

Defanzivni ekonomski nacionalisti

Oni smatraju da se strah od globalizacije može smanjiti državnom intervencijom u sprječavanju neželjenih utjecaja globalizacije . Defanzivni ekonomski nacionalisti smatraju da se u slobodnoj trgovinskoj razmjeni, ekonomska dobra neravnomjerno raspodjeljuju, u zavisnosti o političkoj i ekonomskoj moći i

snazi . Oni na globalizaciju gledaju kao na prijetnju nacionalnoj ekonomiji .

Skeptični ekonomski nacionalisti

Oni odbacuju mnoge argumente liberalnih ekonomskih teoretičara o procesu globalizacije . Tvrde kako je globalizacija samo mit i ništa više, te da je moć države neumanjena . Ekonomski čimbenici po njima oduvijek su upravljani političkom moći, te je okruženje u kojima je globalizacija nastala kao proces, ustvari kreirano od strane samih država .

Značajke ekonomskog nacionalizma

Podupiranje protekcionističke zaštite nacionalne proizvodnje Ograničavanje stranih investicija Prednost nacionalnom kapitalu u odnosu na strani kapital

EKONOMSKA POLTIKA U UVJETIMA LIBERALIZACIJE Predavač

dr. sc. Tomislav Ivančević

Opća definicija politike

Opća definicija politike kazuje nam kako je politika umijeće mogućeg u zadanim okolnostima .

Definicija ekonomske politike

Ekonomska politika je provođenje onih radnji i postupaka koji u zadanom trenutku omogućavaju gospodarstvu ( nacionalnoj ili regionalnoj ekonomiji ) ostvarivanje najboljih rezultata .

Utjecaji na provođenje ekonomske politike

Vanjski čimbenici ( gospodarsko i političko okruženje, važnost nacionalne ekonomije u globalnim i regionalnim razmjerima ) .

Unutarnji čimbenici ( veličina i snaga nacionalne ekonomije, broj stanovnika, obrazovna i starosna struktura stanovništva, stupanj tehnološkog razvoja ) .

Teorijski pogledi u ekonomiji

Teorijski pogledi u ekonomiji zasnivaju se uvijek na želji da se ukaže kako rješavati probleme što ih za sobom donose ekonomski ( ali i politički ) procesi . Ekonomska teorija u svojoj suštini nastoji pronaći najbolji mogući način razvoja gospodarstva, pri tome nastojeći što bolje zaštititi interese rada i kapitala .

Najistaknutija gledišta u ekonomskoj teoriji

Ekonomski liberalizam Ekonomski nacionalizam Ekonomski kritički osvrt

Ekonomski liberalizam i ekonomska politika

Ekonomski liberalizam u svojoj teoriji obuhvaća široki raspon ekonomskih čimbenika . Ovdje država nije ključni čimbenik gospodarskog razvoja .

Čimbenici gospodarskog razvoja u ekonomskom liberalizmu Pojedinci Interesne skupine Transnacionalne kompanije ( TNC ) Država ( ne kao najvažniji, nego kao jedan od bitnih čimbenika gospodarskog razvoja ) .

Ekonomski liberalizam

Umjesto stvaranja ekonomskog konflikta, ekonomski liberalizam nastoji istražiti mogućnosti ekonomske suradnje . Ekonomski liberali svjetski gospodarski sustav promatraju sa stajališta međusobne zavisnosti i ovisnosti jednih o drugima . Liberali gledaju na odnos države i pojedinca kao na odnos međusobne dobrobiti i uzajamne koristi .

Povijest ekonomskog liberalizma

Počeo se je razvijati krajem 18. i tokom 19. stoljeća .

Predstavnici su : Adam Smith, David Ricardo, Kant, Wilson, Keynes, Hayeck, Keohane i Nye . Danas se suvremeni proces globalizacije u najvećoj mjeri prilagođava i razvija na principima ekonomskog liberalizama .

Primjeri ekonomskog liberalizma u praksi

Slobodna trgovina Cirkulacija novca bez prevelikog nadzora u međunarodnom gospodarstvu ( financijski tokovi kapitala )

Razmišljanja ekonomskih teoretičara

Postoje predviđanja kako u budućnosti neće postojati nacionalne države . Predviđaju : Stvaranje globalne Vlade Stvaranje jedinstvenog globalnog političko – ekonomskog sustava Umjereniji ekonomski teoretičari ekonomskog liberalizma smatraju kako će nacionalne

države zadržati nešto od političko – administrativnog utjecaja, ali da će ključnu ulogu pri odlučivanju i donošenju strateških odluka u gospodarstvu i politici imati privatni kapital i međunarodne ekonomske institucije .

Međunarodne ekonomske institucije

Međunarodni Monetarni Fond ( MMF ) Svjetska trgovinska organizacija ( WTO ) Svjetska Banka

Robert Keohane vodeći suvremeni teoretičar ekonomskog liberalizma

Zastupa ideju tzv. Liberalnog instuticionalizma

Liberalna ekonomska doktrina kao nosioc razvoja nacionalnih ekonomija

SAD Velika Britanija ( ponešto različit od SAD – a ) Južna Koreja Singapur Tajvan

Konkurentnost gospodarstava temeljenih na doktrini ekonomskog liberalizma

Vodeće gospodarstvo po konkurentnosti u svijetu je ono SAD – a . Shodno navedenim konstatacijama ostale Vlade prihvaćaju doktrinu promoviranu u tzv.

“Washingtonskom konsenzusu” .

Washingtionski konsenzus

Zahtjeva prilagođavanje nacionalnih ekonomskih politika sa globalnim normama koje zahtijevaju :

Monetarnu stabilnost Fiskalnu disciplinu Maleni budžetski deficit, a koji se postiže bez dodatnog oporezivanja Utvrđivanje prioriteta u nacionalnoj javnoj potrošnji Proširivanje porezne baze i smanjivanje graničnih poreznih stopa

MAKROEKONOMIJA Predavač

dr. sc. Tomislav Ivančević

Makroekonomija i Mikroekonomija

Makroekonomija analizira funkcioniranje gospodarstva kao cjeline . Mikroekonomija objašnjava ekonomsko ponašanje pojedinca, kućanstva i gospodarskih subjekata .

Makroekonomija

Makroekonomija se bavi analizom : Nacionalne proizvodnje Zaposlenosti

Opće razine cijena Vanjske trgovine

Mikroekonomija

Mikroekonomija se bavi analizom : Cijena Troškova Količinom pojedinih dobara i usluga Dohodcima pojedinih proizvodnih činitelja

Makroekonomska politika

Ciljevi makroekonomske politike su : Povećanje obujma proizvodnje i što veća stopa njezinog rasta Visoka razina zaposlenosti uz što nižu stopu nedobrovoljne nezaposlenosti Cjenovna stabilnost Vanjskotrgovinska stabilnost

Bruto društveni proizvod – BDP

Povećanje proizvodnje je krajnji cilj svake ekonomske politike . BDP ili GNP ( Gross National Product ) najčešće je korištena mjera proizvodnje . BDP je vrijednosni izraz svih proizvedenih dobara i usluga pa se stoga može prikazati kao suma umnožaka količine dobara i cijena .

BDP – GNP

Razlikujemo : Nominalni BDP – koji se mjeri u tekućim tržišnim cijenama Realni BDP – mjeri se u nepromijenjenim cijenama Potencijalni BDP – ona razina BDP – a koja se pri danoj tehnologiji i veličini stanovništva

može proizvesti bez stvaranja inflacije . On izražava dugoročni trend realnog BDP – a u uvjetima visoke zaposlenosti i cjenovne stabilnosti .

BDP

Nominalni, realni i potencijalni BDP međusobno se ne podudaraju . Odnos između nominalnog i realnog BDP – a, određen je odnosom između tekućih i stalnih cijena . Razlika između realnog i potencijalnog BDP – a određena je veličinom BDP – a jaza .

Veličina zaposlenosti

Veličinu zaposlenosti ( z’ ) mjerimo stopom zaposlenosti koja je jednaka omjeru broja zaposlenih ( Z ) i veličine radne snage ( RS ) .

z’ = Z / RS ili z’ = Z / Z + N

RS = zbroj zaposlenih ( Z ) i nezaposlenih ( N )

Veličina nezaposlenosti Veličinu nezaposlenosti ( n’ ) mjerimo omjerom nezaposlenih ( N ) i veličine radne snage ( RS ) .

n’ = N / RS ili n’ = N / Z + N

Stabilnost cijena

Stabilnost cijena je treći cilj makroekonomske politike . Ona je u tržišnom gospodarstvu nužna za mjerenje ekonomske vrijednosti, te za racionalno alociranje oskudnih resursa . Kao pokazatelj opće razine cijena koristi se najčešće indeks potrošačkih cijena ( CPI = Consumer Price Index ) . CPI koristimo i za izračunavanje stope inflacije

S. Inflacije = CPI ( o. godine ) – CPI ( p. godine ) X 100 / CPI ( p. godine )

Ove godine = o. godine ; Prošle godine = p. godine Stabilnost međunarodne razmjene

Stabilnost međunarodne razmjene četvrti je cilj makroekonomske politike . Ona predstavlja ravnotežu neto izvoza tj. razlike između izvoza i uvoza .

Instrumenti ekonomske politike kojima se ostvaruje stabilnost međunarodne razmjene su: Fiskalna politika Monetarna politika Međunarodna ekonomska politika Politika dohodaka

Agregatna ponuda i Agregatna potražnja

Agregatna ponuda jednaka je ukupnoj količini dobara i usluga koje je nacionalno gospodarstvo voljno proizvesti . Agregatna potražnja je određena sumom trošenja pojedinca, kućanstva, poslovnog

sektora, države i stranaca ali i fiskalnom te monetarnom politikom .

Mjerenje nacionalnog proizvoda i dohotka

Promatramo li BDP ( GNP ) kao tijek proizvodnje, tada se on sastoji od : Potrošnje pojedinaca i kućanstva ( C = Consumption ) Potrošnje poduzeća ( I = Investment ) Potrošnje države ( G = Government spending ) Potrošnje stranaca ( X = Net export )

BDP ( GNP ) = C + I + G + X

Mjerenje BDP – GNP

Promatramo li BDP ( GNP ) kao tijek prihoda, on se tada sastoji od : Nadnica ( W = Wage ) Kamata ( i = interest ) Rente ( R = Rent ) Profita ( Pf = Profit ) Amortizacije ( Dp = Depreciation ) Neizravnih poreza ( T = Indirect Taxes )

BDP ( GNP ) = W + i + R + Pf + Dp + T

Ostali pokazatelji ekonomske aktivnosti

Neto društveni proizvod ( NNP = Net National Product ) se dobiva tako da se BDP ( GNP ) umanji za veličinu amortizacije ( Dp ) .

NNP = BDP ( GNP ) – Dp

Nacionalni dohodak ( NI = Nacional Income ) je suma faktorskih dohodaka koje su primili rad, kapital i zemlja . On je jednak sumi nadnica ( W ), renti ( R ), kamate ( i ) i profita ( Pf ) , a dobiva se tako da se od BDP – a ( GNP – a ) oduzmu amortizacija ( Dp ) i neizravni porezi ( T ) . NI = BDP ( GNP ) – Dp – T

Raspoloživi dohodak ( DI = Disposable Income ) je onaj koji kućanstvima ostaje za potrošnju i štednju, a izračunava se tako da se od ukupnog dohotka oduzmu osobni porezi i

pridodaju transferna plaćanja .

Investicije

Bruto investicije su ukupna kapitalna ulaganja, namijenjena zamjeni istrošenog fizičkog kapitala i proširenju postojećeg . Financiraju se iz amortizacije i akumulacije. Neto investicije su namijenjene proširenju postojećeg fizičkog kapitala, a financiraju se iz akumulacije . Dobivaju se tako da se bruto investicije umanje za veličinu amortizacije .

Investicije i štednja

Investicije i štednja moraju biti uravnoteženi . Kako ukupnu štednju ( S ) čine osobna štednja ( PS = Personal Saving ), bruto štednja ( GBS = Gross Business Saving ) i štednja države ( GS = Government Saving ), a ukupne nacionalne investicije ( In = Investment ) domaće bruto investicije ( BI ) i neto izvoz ( X ), to će vrijediti identitet :

In = PS + GBS + GS

Neto ekonomsko blagostanje ( NEW = Net Economic Welfare ) jednak je BDP – u ( GNP – u ) umanjenom za one njegove dijelove koji ne pridonose individualnom blagostanju, a uvećanom za one stavke potrošnje koje ne obuhvaća BDP ( GNP ) . Tako npr. u NEW ulazi vrijednost vremena dokolice kao i aktivnosti neregistriranog gospodarstva ( sive ekonomije ) .

Potrošnja i štednja

Potrošnja je onaj dio BDP – a namijenjen zadovoljenju osobnih potreba . Namjenski se raščlanjuje u tri kategorije :

Potrošnju trajnih dobara Potrošnju potrošnih dobara Potrošnju usluga Struktura potrošnje je tijesno kolerirana sa visinom dohotka . Štednja se definira kao neutrošeni dio raspoloživa dohotka, a izračunava se tako da se

raspoloživi dohodak umanji za visinu potrošnje .

Funkcija potrošnje

Odnos između razine potrošnje ( C = Consumption ) i razine raspoloživa dohotka ( DI = Disposable Income ) pokazuje funkcija potrošnje .

C = f ( DI )

Funkcija štednje

Iz funkcije potrošnje izvodi se funkcija štednje . Ona pokazuje odnos između štednje ( S = Saving ) i raspoloživa dohotka ( DI ) .

S = f ( DI )

Granična sklonost potrošnji

Veličina potrošnje odnosno štednje subjektivno su određene graničnom sklonošću potrošnji ( MPC = Marginal Propensity to Consume ) i graničnom sklonošću štednji ( MPS = Marginal Propensity to Save ) . Granična sklonost potrošnji ( MPC ) je odnos između prirasta potrošnje i prirasta raspoloživa dohotka .

Granična sklonost štednji

Granična sklonost štednji ( MPS ) je odnos između prirasta štednje i prirasta raspoloživog dohotka . Porastom dohotka smanjuje se MPC ( granična sklonost potrošnji ), a poveća MPS ( granična sklonost štednji ) . Smanjivanjem dohotka povećava se MPC ( granična sklonost potrošnji ), a smanjuje MPS ( granična sklonost štednji ) . MPC i MPS su međusobno komplementarni, pa je :

MPC = 1 – MPS MPS = 1 – MPC MPC + MPS = 1

Nacionalna funkcija štednje i investicije

Nacionalna funkcija štednje određena je : Tekućim raspoloživim dohotkom Permanentnim dohotkom Imetkom

Investicije su određene : Veličinom prihoda Veličinom troškova investiranja među kojima su najznačajniji kamate i porezi Očekivanjima i predviđanjima budućih događaja

Agregatna potražnja

Agregatna potražnja ( AD ) je ukupna količina proizvoda i usluga koje će se kupiti pri danoj razini cijena uz pretpostavku ceteris paribus .

Sačinjavaju je četiri komponente : Osobna potrošnja ( C ) Investicije ( i ) Državna potrošnja ( G ) Neto izvoz ( X )

Agregatna ponuda

Agregatna ponuda ( AS ) određena je veličinom nacionalnog proizvoda koji privredni subjekti žele proizvesti u određenom razdoblju pri danoj razini cijena i ostalim nepromijenjenim uvjetima . Agregatna ponuda ( AS ) ovisi o potencijalnom BDP – u ( GNP – u ) i troškovima proizvodnje .

Model multiplikatora

U osnovnom modelu multiplikatora investicije određuju dinamiku proizvodnje . Investicije pritom imaju multiplikativni efekt jer proizvode lanac dodane potrošnje po opadajućoj stopi . Koliki će taj efekt biti ovisi o veličini multiplikatora investicija . Pod multiplikatorom investicija podrazumijeva se broj koji množeći promjenu investicija daje promjenu proizvodnje i BDP – a ( GNP – a ) . Veličina investicijskog multiplikatora ovisi o graničnoj sklonosti potrošnji ( MPC ) odnosno graničnoj sklonosti štednji ( MPS ) .

k = 1 / ( 1 – MPC ) k = 1 / MPS

Model multiplikatora

U otvorenom gospodarstvu multiplikator potrošnje, manji je od multiplikatora potrošnje u zatvorenom gospodarstvu zbog izdataka na uvoz . Multiplikator otvorenog gospodarstva ( M op ) jednak je

M op = 1 / ( MPS + M pm )

gdje je MPS granična sklonost štednji, a M pm granična sklonost uvozu . Kako je u zatvorenom gospodarstvu

M pm = 0 , multiplikator zatvorenog gospodarstva jednak je 1 / MPS .

MAKROEKONOMIJA Predavač

dr. sc. Tomislav Ivančević

Temeljni ekonomski problemi

1. Što će se proizvoditi i u kojim količinama ( dobra i usluge ) ? Proizvodnja svake nacionalne privrede ograničena je količinom dostupnih inputa ( ulaza ),

njezinim tehnološkim znanjem, društvo mora birati između nužnih i luksuznih dobara, između javnih i dobara za osobnu potrošnju te između potrošnje i investiranja .

2. Kako će se dobra proizvoditi ? Tko će ih proizvoditi i s kojim resursima i na koji tehnološki način ? Tko će se baviti poljoprivredom, a tko će podučavati ? Hoće li se energija proizvoditi s

pomoću nafte ili urana ? Na ekološki prihvatljiv ili neprihvatljiv način ? Da li ćemo proizvoditi ručno ili sa strojem ? U kompanijama u državnom ili privatnom vlasništvu ?

3. Za koga će se dobra proizvoditi ? Tko će ubrati zaradu od napora privrede ? Odnosno kako će se nacionalni proizvod raspodijeliti među različitim kućanstvima? Hoćemo li imati društvo sa nekolicinom bogatih i mnogo siromašnih? Tko treba imati visoke plaće menadžeri, vlasnici ili radnici ? Treba li poticati sebičnost ? Trebaju li lijeni jesti ?

Inputi

Inputi su robe i usluge koje koriste poduzeća u procesima proizvodnje . Inpute ili faktore proizvodnje dijelimo u tri široke kategorije :

Zemlja ili prirodni resursi, Rad koji se sastoji od ljudskog vremena provedenog u proizvodnji dobara i usluga, Kapitalne resurse čine trajna dobra privrede s namjerom da bi proizvela druga dobra ( npr.

Strojevi i računala načinjena kako bi proizvela nova dobra ) .

Otputi

Privreda koristi postojeću tehnologiju da bi kombinirajući inpute proizvela otpute . Otputi su različite korisne robe i usluge koje se ili troše ili upotrebljavaju za daljnju proizvodnju .

Inputi i Otputi

Parafrazirajući tri ekonomska problema pomoću izraza inputi i otputi suvremeno društvo mora odlučiti :

Koje otpute i u kojim će ih količinama proizvoditi, Kako će ih proizvoditi, tj. kakvim tehnikama će kombinirati inpute, da bi proizveli željene

otpute, Za koga se otputi trebaju proizvesti i kome raspodijeliti .

Komandna privreda Komandna privreda je ona u kojoj Vlada donosi sve odluke o proizvodnji i raspodjeli. U komadnoj privredi Vlada rješava sva veća ekonomska pitanja preko svog posjedovanja resursa i moći da provede svoje odluke .

Tržišna privreda

Tržišna privreda je ona u kojoj pojedinci i privatna poduzeća donose glavne odluke o proizvodnji i potrošnji . Sistem cijena, tržišta, profita i gubitaka, inicijativa i nagrada određuje što kako i za koga .

Mješovita privreda

Danas se većina odluka donosi na tržištima, ali Vlade igraju važnu ulogu oblikujući funkcioniranje tržišta . Vlada donosi zakone i pravila koja reguliraju ekonomski život, pruža usluge obrazovanja i policije, regulira probleme zagađivanja i pravila ponašanja kompanija.

Granica proizvodnih mogućnosti ( GPM )

Granica proizvodnih mogućnosti ( GPM ) pokazuje maksimalne količine koje može neka privreda postići, uz dano tehnološko znanje i dostupnu količinu inputa . GPM predstavlja listu izbora na raspolaganju društvu .

Efikasnost

Efikasnost proizvodnje nastaje kada društvo ne može povećati proizvodnju jednog dobra, a da ne smanji proizvodnju drugog . Efikasna privreda se nalazi na svojoj granici proizvodnih mogućnosti .

Nezaposleni resursi i neefikasnost

Kada postoje nezaposleni resursi, privreda se ne nalazi na svojoj granici proizvodnih mogućnosti .

Oportunitetni trošak

Oportunitetni trošak odluke pojavljuje zato što odabiranje jedne stvari u svijetu oskudnosti znači žrtvovanje nečeg drugog. Oportunitetni trošak je vrijednost dobara ili usluge koje nismo koristili a mogli smo (npr. Hoćemo li upisati nakon fakulteta postdiplomski studiji ili odmah se zaposliti).

Zakon opadajućih prinosa

Zakon opadajućih prinosa kaže da će se povećavanje nekog inputa, dok se ostali drže konstantnim, povećati ukupni output. Ali nakon nekog vremena, dodatni output koji će biti rezultatom dodatnih jedinica inputa težit će većem smanjivanju ( npr. Ako za proizvodnju jednog broda zapošljavamo sve više radnika, u početku će se povećati output, brod će se dovršavati brže, ali nakon nekog vremena povećati će se troškovi proizvodnje, što će u konačnici utjecati na profit ) .

Trgovina, novac i kapital

Naprednu privredu karakterizira uhodana mreža trgovine, među pojedincima i zemljama, koja ovisi o velikoj specijalizaciji i zamršenoj podijeli rada .

Novac predstavlja mjerilo za ekonomske vrijednosti stvari . Ali nepravilno upravljanje novcem od strane centralne banke može uzrokovati inflaciju ili krizu . Moderne industrijske tehnologije zasnivaju se na ogromnih količina kapitala : preciznih strojeva, velikih tvornica i zaliha inventara . Kapitalna dobra pretvaraju snagu ljudskog rada u puno efikasniji faktor proizvodnje i omogućavaju produktivnost puno puta veću nego prije .

Napredna privreda

Napredne privrede se upuštaju u specijalizaciju i podjelu rada, koje povećavaju produktivnost njihovih resursa. Pojedinci i zemlje tada dobrovoljno trguju dobra u kojima su se specijalizirali za proizvode drugih, ogromno povećavajući raznovrsnost i količinu potrošnje i povećavajući životne standarde svima .

Novac

Novac je način plaćanja ili sredstvo razmjene . U tržišnoj privredi novac se sastoji : Novca u opticaju Depozita po viđenju ( kojima kućanstva i kompanije plaćaju stvari )

Kapital

Kapital ili kapitalna dobra je proizvedeni faktor proizvodnje, trajni input koji je i sam otput privrede .

Rast iz žrtvovanja tekuće potrošnje

Puno ekonomskih aktivnosti uključuje propuštanje sadašnje potrošnje da bi se povećao kapital . Svaki put kada investiramo, gradeći novu tvornicu ili cestu, povećavajući vrijeme ili kvalitetu školovanja, ili povećavajući količinu korisnog tehnološkog znanja – povećavamo buduću produktivnost naše privrede .

Tržište

Tržište je mehanizam putem kojega kupci i prodavači među - djeluju da bi nekoj robi odredili cijenu i količinu . Cijene koordiniraju odluke proizvođača i potrošača na tržištu . Više cijene smanjuju potražnju potrošača i potiču proizvodnju . Niže cijene potiču potrošnju i obeshrabruju proizvodnju . Cijene su ravnotežni kotačić u tržišnom mehanizmu .

Tržišna ravnoteža

Kada se uravnoteže sve sile koje djeluju u privredi, tržišta pronalaze ravnotežu između

ponude i potražnje .

Kako tržište rješava tri ekonomska problema ?

Što će se proizvoditi, određuje se novčanim glasovima potrošača prema njihovim dnevnim odlukama što će kupiti.

Kako će se stvari proizvoditi određuje se konkurencijom među različitim proizvođačima. Za koga se proizvode stvari odlučuje se pomoću ponude i potražnje na tržištima proizvodnih

faktora. Tržišta faktora određuju nadnice, zemljišne rente, kamatnjake i profite.

Savršena konkurencija

Savršena konkurencija je tehnički izraz koji predstavlja tržište na kojem niti jedno poduzeće ili potrošač nije dovoljno veliko da može utjecati na tržišnu cijenu .

Svojstvo tržišta potpune konkurencije

Pod savršenom konkurencijom i bez manjkavosti tržišta, tržišta će proizvesti onoliko korisnih dobara i usluga iz raspoloživih resursa koliko je to moguće . Ali tamo gdje prevladavaju monopoli ili zagađenje ili druge manjkavosti tržišta, značajna svojstva efikasnosti tzv. nevidljive ruke mogu biti uništena .

Nevidljiva ruka

Po Adamu Smithu ( 1776. god. ) svaki je pojedinac u sebičnoj trci samo za svojim osobnim dobrom, vođen tzv. nevidljivom rukom da bi postigao najbolje za sve .

Tri ekonomske funkcije Države

Promicanje efikasnosti Promicanje jednakosti Poticanje makroekonomskog rasta i stabilnosti

Eksternalije Eksternalije ili indirektni troškovi se pojavljuju kad poduzeća ili ljudi uzrokuju trošak ili korist drugima izvan tržišta .

Javna dobra

Javna dobra su ekonomske aktivnosti koja puno ili malo doprinose blagostanju zajednice, a koje se ne mogu efikasno prepustiti privatnoj inicijativi .

Porezi

Država mora naći prihode kojima će platiti naručena javna dobra i programe raspodjele dohotka . Takvi prihodi dolaze od poreza uvedenih na :

Osobne dohotke i dohotke poduzeća, Nadnice, Prihode od prodaje potrošnih dobara i na ostale stavke . Sve razine države – gradska, državna i federalna prikupljaju poreze da bi platile za svoju

potrošnju .

Jednakost

Tržišta ne moraju raspodijeliti dohodak na način koji se smatra društveno pravednim ili jednakim .

Makroekonomski rast i stabilnost

Makroekonomska politika stabilizacije i ekonomskog rasta uključuju fiskalnu politiku ( poreza i trošenja ) zajedno sa monetarnom politikom ( koja utječe na kamatnjake i kreditne uvjete ) . Od razvoja makroekonomije 1930. – ih, države su uspjele ukrotiti najgora divljanja inflacije i nezaposlenosti .

MAKROEKONOMIJA Predavač

dr. sc. Tomislav Ivančević

Tržišni mehanizam

Preko cijena i profita koji se mijenjaju, mehanizam cijena bilježi promjene ukusa, tehnologija i struktura trgovine, i na taj način racionira dostupne resurse tamo gdje će donijeti najveću korist .

Krivulja potražnje

Postoji određen odnos između tržišne cijene dobra i tražene količine tog dobra, uz uvjet da se ostale stvari ne mijenjaju . Taj odnos zove se skrižaljka potražnje, odnosno krivulja potražnje .

Zakon opadajuće potražnje

Kada se cijena nekog dobra poveća (uz uvjet da sve ostalo ostane nepromijenjeno), kupci će kupovati manje tog dobra . Slično kada se cijena smanji, uz uvjet da sve ostalo ostane nepromijenjeno, tražena količina će se povećati .

(Krivulja potražnje) Elementi koji utječu na potražnju

Cijena samog dobra Prosječan dohodak Broj stanovnika Cijene dobra koja su povezana s tim dobrom Ukusi Posebni utjecaji

Krivulja ponude

Skrižaljka ponude ( i krivulja ponude ) za neko dobro pokazuje odnos između njegove tržišne cijene i količine tog dobra koju su proizvođači voljni proizvesti i prodati uz uvjet da ostale stvari ostanu jednake .

(Krivulja ponude) Pomaci ponude

Ponuda se mijenja kada se promijeni bilo koji utjecajni element osim cijene samog dobra . U izrazima krivulje ponude, kažemo da se ponuda povećava ( odnosno smanjuje ) kada se povećava ( odnosno smanjuje ) ponuđena količina za svaku tržišnu cijenu .

Utjecaj pomaka krivulje ponude ili potražnje na ravnotežu

Kada se promijene elementi na kojima se temelji ponuda odnosno potražnja, to vodi pomaku ponude odnosno potražnje i promjeni ravnoteže cijene i količine .

Elementi koji utječu na ponudu

Cijena samog dobra

Tehnologija Cijene inputa Cijene dobra koja su povezana s tim dobrom Organizacija Specijalni utjecaji

Ravnoteža ponude i potražnje

Ravnoteža cijena i količina se uspostavlja na onoj razini gdje je dobrovoljno ponuđena količina jednaka dobrovoljno traženoj količini . Na tržištu potpune konkurencije, ta ravnoteža se nalazi na presjecištu krivulja ponude i potražnje . Po ravnotežnoj cijeni nema suviškova niti manjkova .

Elastičnost potražnje

Elastičnost predstavlja jačinu reakcije . Elastičnost potražnje na cijenu ( ili elastičnost potražnje ) jest jačina reakcije tražene količine nekog dobra na promjene cijena tog dobra, uz uvjet da držimo ostale stvari jednake . Točna definicija elastičnosti potražnje jest da je elastičnost potražnje omjer postotne promjene tražene količine i postotne promjene cijene .

Elastičnost potražnje

Postotna promjena tražene količine / postotna promjena cijene

Elastična i neelastična potražnja

Ako promjena cijena od 1% uzrokuje promjenu tražene količine veću od 1% , onda je potražnja elastična . Ako promjena cijene od 1% uzrokuje promjenu tražene količine manju od 1% , onda je potražnja neelastična .

Elastičnost i prihod

Kada je potražnja neelastična, smanjene cijene smanjuje ukupni prihod . Kada je potražnja elastična, smanjenje cijene povećava ukupni prihod . U slučaju na granici između elastičnosti i neelastičnosti , slučaju jedinične elastičnosti ,

smanjenje cijene ne mijenja ukupni prihod .

Elementi koji određuju elastičnost

Ekonomski faktori određuju elastičnost većini pojedinačnih dobara . Ti faktori su: Stupanj koliko je to dobro nužno odnosno luksuzno , Stupanj dostupnosti njegovih supstituta,

Vrijeme koje nam stoji na raspolaganju za odgovor , Relativni udio tog dobra u ukupnim izdacima potrošača .

Izbor i teorija korisnosti

Korisnost je prije svega znanstvena konstrukcija konstrukcija koju ekonomisti koriste da bi razumjeli kako racionalni potrošači dijele svoje ograničene resurse između roba koje im pružaju zadovoljstvo. Korisnost je subjektivni užitak ili korist koju potrošač ima konzumirajući neko dobro ili uslugu .

Teorija korisnosti

Temeljni uvjet maksimalnog zadovoljstva ili korisnosti je slijedeći : Potrošač sa fiksnim dohotkom koji je sučeljen s danim tržišnim cijenama postići će maksimum zadovoljstva ili korisnosti kada je granična korisnost zadnjeg dolara utrošenog za svako dobro jednaka graničnoj korisnosti zadnjeg dolara utrošenog za bilo koje drugo dobro .

Zašto je krivulja potražnje opadajuća ?

Viša cijena nekog dobra smanjuje njegovu optimalnu potrošnju , odnosno pokazuje nam zašto je krivulja potražnje opadajuća .

Potrošačev probitak

Treba imati na umu da potrošači budući da plaćaju cijenu posljednje jedinice od svih potrošenih jedinica uživaju višak korisnosti iznad troškova . Potrošačev probitak mjeri dodatnu korisnost koju potrošači postižu iznad onoga što za robu plaćaju .

Zakon supstitucije

Što je neko dobro rjeđe, to je njezina relativna vrijednost supstitucije veća . Njezina granična korisnost raste u odnosu na graničnu korisnost dobra kojeg imamo u izobilju .

MIKROEKONOMIJA Predavač

dr. sc. Tomislav Ivančević

Imovina

Imovina – sve ono što svom vlasniku pruža tok novca ili usluga .

Rizična imovina Rizična imovina – imovina koja svom vlasniku pruža nesiguran tok novca ili usluga .

Nerizična imovina Nerizična imovina – imovina koja svom vlasniku pruža siguran tok novca ili usluga.

Povrat Povrat – ukupni novčani tok koji imovina donosi izražen kao dio cijene te imovine .

Realni povrat Realni povrat – nominalni povrat na imovinu umanjen za stopu inflacije .

Očekivani povrat Očekivani povrat – povrat koji imovina treba zaraditi u prosjeku .

Stvarni povrat Stvarni povrat – povrat koji imovina pruža.

Cijena rizika Cijena rizika – dodatni rizik koji ulagač mora podnijeti želi li povečati očekivani povrat .

Teorija poduzeća Teorija poduzeća – teorija koja opisuje kako tvrtke donose proizvodne odluke o minimalizaciji troškova, te kako troškovi ovise o razini proizvodnje .

Faktori proizvodnje Faktori proizvodnje – inputi u proizvodni proces ( npr. Rad, kapital i sirovine ) .

Funkcija proizvodnje Funkcija proizvodnje – funkcija koja pokazuje maksimalnu količinu proizvoda (outputa) koju neka tvrtka može proizvesti uz svaku zadanu kombinaciju inputa .

Izokvanta Izokvanta – krivulja koja povezuje sve moguće kombinacije inputa za koje je razina proizvodnje jednaka .

Mapa izokvanti Mapa izokvanti – graf koji prikazuje nekoliko izokvanti kojima se opisuje funkcija proizvodnja .

Kratki rok Kratki rok – razdoblje u kojem se količina jednog ili više faktora proizvodnje ne mogu

mijenjati . Fiksni input

Fiksni input – faktor proizvodnje čije količine ne mogu varirati .

Prosječni proizvod Prosječni proizvod – proizvodnja po jedinici nekog inputa .

Granični proizvod Granični proizvod – dodatna proizvodnja (output) koja nastaje dodavanjem jedne dodatne jedinice inputa .

Zakon opadajućih graničnih prinosa Zakon opadajućih graničnih prinosa – načelo koje kaže da će se, s povećanjem upotrebe određenog inputa uz ostale inpute fiksne, nakon neke točke dodatni output biti sve manji i manji .

Produktivnost rada Produktivnost rada – prosječni proizvod rada industrije ili cijele ekonomije .

Fond kapitala Fond kapitala – ukupna količina kapitala raspoloživa za proizvodnju .

Tehnološka promjena Tehnološka promjena – razvoj novih tehnologija koje omogućuju učinkovitije korištenje proizvodnih faktora .

Računovodstveni trošak Računovodstveni trošak – stvarni izdaci uvećani za troškove amortizacije kapitalne opreme .

Ekonomski trošak Ekonomski trošak – trošak tvrtke nastao upotrebom ekonomskih resursa u proizvodnji, uključuje i oportunitetni trošak .

Oportunitetni trošak Oportunitetni trošak – trošak koji proizlazi iz propuštenih prilika, kada tvrtka propusti upotrijebiti svoje resurse na najkorisniji način .

Nepovratni trošak Nepovratni trošak – trošak koji je učinjen i ne može se promijeniti sadašnjim ili budućim odlukama .

Ukupni trošak Ukupni trošak ( TC ili C ) – ukupni ekonomski trošak proizvodnje koji se sastoji od fiksnog i varijabilnog troška .

Fiksni trošak Fiksni trošak ( FC ) – trošak koji se ne mijenja s razinom proizvodnje, a može ga se

eliminirati samo prestankom poslovanja.

Varijabilni trošak Varijabilni trošak ( VC ) – trošak koji se mijenja zajedno s promjenom razine proizvodnje .

Granični trošak Granični trošak – prorast troška koji nastaje zbog proizvodnje jedne dodatne jedince proizvoda .

Prosječni ukupni trošak Prosječni ukupni trošak ( ATC ) – ukupni trošak podijeljen s razinom proizvodnje tvrtke .

Prosječni fiksni trošak Prosječni fiksni trošak ( AFC ) – fiksni trošak podijeljen s razinom proizvodnje tvrtke .

Prosječni varijabilni trošak Prosječni varijabilni trošak ( AVC ) – varijabilni trošak podijeljen s razinom proizvodnje tvrtke .

MIKROEKONOMIJA Predavač

dr. sc. Tomislav Ivančević

Mikroekonomija

Mikroekonomija se bavi ponašanjem pojedinačnih ekonomskih jedinica .

Pojedinačne ekonomske jedinice

Pojedinačne ekonomske jedinice uključuju: Potrošače Radnike Ulagače Zemljoposjednike Poduzeća Ukratko ekonomske jedinice obuhvaćaju svakog pojedinca ili entitete koji igraju važnu

ulogu u funkcioniranju našeg gospodarstva . Mikroekonomija nam objašnjava kako i zašto te jedinice donose ekonomske odluke .

Također važna preokupacija mikroekonomije je kako ekonomske jedinice međusobno djeluju pri stvaranju većih jedinica – tržišta i industrija .

Mikroekonomija

Mikroekonomija proučavanjem ponašanja i uzajamnog djelovanja pojedinačnih tvrtki i potrošača pokazuje kako se razvijaju i djeluju industrije i tržišta, zašto se razlikuju i kako na njih utječu politike Vlada i globalni ekonomski uvjeti .

Tržište

Tržište je skup kupaca i prodavatelja koji putem stvarnih ili potencijalnih međusobnih djelovanja određuju cijenu proizvoda ili skupine proizvoda .

Definiranje tržišta

Pod definiranjem tržišta smatramo određivanje kupaca, prodavatelja i raspona proizvoda koji bi trebali sačinjavati određeno tržište . Arbitraža je čin kupnje po nižoj cijeni na jednom mjestu i prodaje po višoj cijeni na nekom drugom mjestu .

Tržišna cijena

Tržišna cijena je cijena koja prevladava na konkurentnom tržištu .

Veličina tržišta

Pod veličinom tržišta podrazumijevaju se granice u geografskom smislu i u smislu

asortimana ili skupa proizvoda koji se proizvode i prodaju na tom tržištu .

Realne i nominalne cijene

Nominalna cijena je apsolutna cijena dobra, nekorigirana za inflaciju . Realna cijena je cijena dobra u odnosu na pokazatelj agregatne razine cijena – cijena korigirana za inflaciju . Indeks potrošačkih cijena – pokazatelj agregatne razine cijena .

Tržišni mehanizam

Ravnotežna cijena ( cijena uravnoteženja tržišta ) – cijena pri kojoj je količina ponude jednaka količini potražnje . Tržišni mehanizam – tendencija koja se pojavljuje na slobodnim tržištima, pri kojima se cijena mijenja sve dok se tržište ne uravnoteži .

Tržišni mehanizam

Višak – situacija u kojoj količina ponude premašuje količinu potražnje . Manjak – situacija u kojoj je količina ponude manja od količine potražnje .

Teorija ponašanja potrošača

Teorija ponašanja potrošača proučava kako potrošači raspoređuju dohotke na različita dobra i usluge kako bi maksimalizirali svoje blagostanje .

Koraci u ponašanju potrošača

Ponašanje potrošača najlakše je objasniti kroz tri koraka : Preferencije ili sklonosti potrošača Budžetska ograničenja Izbori potrošača

Preferencije ili sklonosti potrošača

Tržišna košara – popis određenih količina jednog ili više dobra . Tri osnovne postavke o sklonostima ljudi prema tržišnoj košari su : Ukupnost – Smatra se da su sklonosti ukupne ( potrošači uspoređuju potrošačke košare ) Tranzitivnost ( ako potrošač voli košaru A više od košare B i košaru B više od košare C ;

onda potrošač više voli košaru A od košare C ) Više je bolje nego manje – dobra su poželjna .

Krivulja indiferencije

Krivulja indiferencije – krivulja koja odražava sve kombinacije tržišnih košara koje potrošaču osiguravaju jednaku razinu zadovoljstva .

Mapa indiferencije

Mapa indiferencije – graf koji sadrži skup krivulja indiferencija koje pokazuju tržišne košare između kojih je potrošač indiferentan .

Korisnost

Brojčana vrijednost koja predstavlja zadovoljstvo koje potrošač dobiva od određene tržišne košare .

Funkcija korisnosti

Funkcija korisnosti – formula koja pojedinačnim tržišnim košarama pridružuje razinu korisnosti .

Ordinalna funkcija korisnosti

Ordinalna funkcija korisnosti je funkcija korisnosti koja rangira tržišne košare od najpoželjnije do najmanje poželjne .

Kardinalna funkcija korisnosti

Kardinalna funkcija korisnosti je funkcija korisnosti koja opisuje za koliko je neka tržišna košara poželjnija od druge .

Budžetska ograničenja

Budžetska ograničenja – ograničenja s kojima se potrošači suočavaju u vidu ograničenih dohodaka .

Budžetska crta

Budžetska crta prikazuje sve moguće kombinacije dobara za koje je ukupan zbroj potrošenog novca jednak dohotku potrošača .

Potrošačev izbor

Tržišna košara koja maksimalizira zadovoljstvo mora zadovoljiti dva uvjeta: Mora biti smještena na budžetskoj crti Mora pružiti potrošaču najpoželjniju kombinaciju dobara i usluga .

Kutno rješenje

Kutno rješenje – situacija u kojoj granična stopa supstitucije jednog dobra u izabranoj tržišnoj košari nije jednaka nagibu budžetske crte .

Granična korisnost Granična korisnost – dodatno zadovoljstvo dobiveno potrošnjom jedne dodatne jedinice dobra .

Opadajuća granična korisnost

Opadajuća granična korisnost – načelo koje kaže da će povećanjem količine dobara koje se troši dodatno zadovoljstvo dobiveno potrošnjom dodatne jedinice dobara biti sve manje i manje .

Načelo jednake graničnosti

Načelo koje govori da je ukupna korisnost potrošača maksimalna kada je granična korisnost po jedinici novčanog izdatka za sva dobra jednaka .

Indeks troškova života

Omjer tekućeg ili sadašnjeg troška tipične košare potrošačkih dobara i usluga i troška iste košare u nekom baznom razdoblju .

Idealni indeks troškova života

Trošak ostvarenja određene razine korisnosti u tekućim cijenama u odnosu na troškove ostvarivanja iste razine korisnosti u baznim cijenama .

Laspeyresov indeks cijena

Trošak kupovine košare dobara iz bazne godine po cijenama tekuće godine podijeljen troškom kupovine te iste košare po cijenama bazne godine .

Paascheov indeks

Trošak kupovine košare dobara u tekućem razdoblju po tekućim cijenama podijeljen troškom kupovine iste košare po cijenama bazne godine .

Indeks s fiksnim ponderima

Indeks troškova života kod kojeg količina dobara i usluga ostaje nepromijenjena .

Ponderirani verižni indeksi

Indeks troškova života koji uzima u obzir promjene količina dobara i usluga .

MIKROEKONOMIJA

Predavač dr. sc. Tomislav Ivančević

Krivulja cijena – potrošnja

Krivulja cijena – potrošnja je krivulja koja povezuje sve kombinacije potrošnje dvaju dobara koje maksimaliziraju korisnost dok se mijenja cijena jednog dobra .

Krivulja pojedinačne potražnje Krivulja pojedinačne potražnje je krivulja koja prikazuje odnos količine dobara koju je pojedinačni potrošač spreman kupiti i cijene tog dobra .

Krivulja dohotka - potrošnja Krivulja dohotka – potrošnja je krivulja koja povezuje sve kombinacije dvaju dobara koje maksimaliziraju korisnost dok se mijenja dohodak potrošača .

Engelova krivulja Engelova krivulja je krivulja koja prikazuje odnos količine potrošnje dobara i dohotka.

Supstitucijski efekt Supstitucijski efekt – promjena potrošnje dobara zbog promijene cijene tog dobra uz nepromijenjenu razinu korisnosti .

Efekt dohotka Efekt dohotka – promjena potrošnje dobara zbog promijene kupovne moći uz konstantne cijene .

Giffenovo dobro Giffenovo dobro – dobro čija se krivulja potražnje savija prema gora jer je (negativan) učinak dohotka veći od (pozitivnog) supstitucijskog efekta .

Krivulja tržišne potražnje Krivulja tržišne potražnje je krivulja koja prikazuje količine dobara koju su svi potrošači na tržištu spremni kupiti po različitim cijenama .

Izoelastična krivulja potražnje Izoelastična krivulja potražnje je krivulja s konstantnom cjenovnom elastičnosti .

Lučna elastičnost potražnje Lučna elastičnost potražnje je cjenovna elastičnost izračunata za raspon cijena .

Individualni probitak potrošača Individualni probitak potrošača je razlika između cijene koju je potrošač spreman platiti za neko dobro i cijene koju je platio za isto .

Mrežna eksternalija Mrežna eksternalija – kad potražnja svakog pojedinca ovisi o kupnjama drugih pojedinaca .

Efekt stampeda Efekt stampeda – pozitivna mrežna eksternalija kod koje potrošač želi posjedovati neko dobro djelomično i zato što drugi posjeduju to dobro .

Efekt snoba Efekt snoba – negativna mrežna eksternalija kod koje potrošač želi posjedovati ekskluzivno ili unikatno dobro.

Opisivanje rizika Vjerojatnost – ukazuje koje su šanse (izgledi) da se određeni događaj desi .

Očekivana vrijednost Očekivana vrijednost – ponderirani prosjek vrijednosti isplata svih mogućih ishoda, gdje su ponderi vjerojatnosti svakog pojedinog ishoda .

Isplata Isplata – vrijednost povezana s mogućim ishodom .

Varijabilnost Varijabilnost – pokazuje do koje se mjere mogući ishodi nekog događaja razlikuju .

Odstupanje ( devijacija ) Odstupanje ( devijacija ) – razlika između očekivane i stvarne isplate .

Standardna devijacija Standardna devijacija – drugi korijen prosjeka kvadrata odstupanja isplata svakog ishoda od njihove očekivane vrijednosti .

Očekivana korisnost Očekivana korisnost – zbroj korisnosti svih mogućih ishoda, ponderiran vjerojatnošću događaja svakog ishoda .

Nesklonost riziku Nesklonost riziku – davanje prednosti sigurnom dohotku pred nesigurnim dohotkom uz jednaku očekivanu vrijednost.

Indiferentnost prema riziku Indiferentnost prema riziku – ravnodušnost između sigurnog i neizvjesnog dohotka uz jednaku očekivanu vrijednost .

Sklonost riziku Sklonost riziku – davanje prednosti nesigurnom dohotku pred sigurnim dohotkom uz jednaku očekivanu vrijednost.

Premija na rizik Premija na rizik – maksimalni iznos novca koji je osoba nesklona riziku spremna platiti da bi izbjegla preuzimanje rizika .

Diversifikacija Diversifikacija – smanjivanje rizika raspoređivanjem resursa na mnoštvo aktivnosti čiji ishodi nisu blisko povezani .

Negativna korelacija Negativna korelacija – dvije varijable teže kretanju u suprotnim smjerovima .

Pozitivna korelacija Pozitivna korelacija – dvije varijable teže kretanju u istom smjeru .

Procjeniteljeva ( aktuarska ) nepristranost Procjeniteljeva ( aktuarska ) nepristranost – situacija u kojoj je premija osiguranja jednaka očekivanoj isplati .

Vrijednost potpune informacije Vrijednost potpune informacije – razlika između očekivane vrijednosti izbora kada su potpune informacije na raspolaganju i očekivane vrijednosti uz nepotpune informacije .

MIKROEKONOMIJA Predavač

dr. sc. Tomislav Ivančević

Preuzimatelj cijena

Preuzimatelj cijena je tvrtka koja nema nikakvog utjecaja na tržišne cijene, pa stoga uzima tržišne cijene kao zadane .

Slobodan ulaz ( izlaz ) Slobodan ulaz ( izlaz ) – situacija u kojoj ne postoje ograničenja u vidu posebnih troškova koji bi tvrtki otežali ulaz ( izlaz ) u neku industriju .

Profit Profit – razlika ukupnog prihoda i ukupnog troška .

Granični prihod Granični prihod je promjena prihoda izazvana promjenom razine proizvodnje za 1 jednu jedinicu .

Pravilo o razini proizvodnje Ako tvrtka uopće proizvodi, to bi trebalo biti na razini na kojoj je granični prihod jednak graničnom trošku .

Pravilo zatvaranja Tvrtka treba zatvoriti pogone kada je cijena njenog proizvoda uz razinu proizvodnje pri kojoj se maksimalizira profit manja od prosječnog ekonomskog troška .

Probitak proizvođača Probitak proizvođača – zbroj razlika između tržišne cijene svake jedinice koju tvrtka proizvede i njenog graničnog troška proizvodnje .

Nulti ekonomski profit Nulti ekonomski profit – tvrtka zarađuje normalni prinos na neko ulaganje – tj. ide joj jednako dobro kao da je svoj kapital uložila u nešto drugo .

Dugoročna konkurencijska ravnoteža Dugoročna konkurencijska ravnoteža – sve tvrtke u industriji maksimaliziraju profit, nijedna tvrtka nema poticaja ni na ulaz ni na izlaz s tržišta, a cijena je takva da je ponuda jednaka potražnji .

Ekonomska renta Ekonomska renta – iznos koji su tvrtke spremne platiti za input umanjen za minimalni potreban za kupnju tog inputa .

Ekonomska efikasnost Ekonomska efikasnost – maksimalizacija agregatnog probitka potrošača i proizvođača .

Tržišni neuspjeh Tržišni neuspjeh – situacija u kojoj je neregulirano konkurentno tržište neefikasno jer cijene ne uspijevaju pružiti prave signale potrošačima i proizvođačima.

Eksternalija Eksternalija – akcija potrošača li proizvođača koja djeluje na druge potrošače ili proizvođače, ali nije uračunata u tržišnu cijenu .

Cjenovna potpora Cjenovna potpora – cijena iznad razine slobodnog tržišta koju država određuje i održava otkupom viška ponude .

Uvozna kvota Uvozna kvota – ograničenje količine dobara koja se može uvesti .

Monopol i Monopson Monopol – tržište sa samo jednim prodavačem . Monopson – tržište sa samo jednim kupcem .

Tržišna moć Tržišna moć – mogućnost prodavatelja ili kupca da utječu na cijenu dobara .

Antitrustovski zakon Antitrustovski zakon – pravila i regulativa koja zabranjuje radnje koje ograničavaju, ili bi mogle ograničiti konkurenciju .

Igra Igra – situacija u kojoj igrači ( sudionici ) donose strateške odluke uzimajući u obzir akcije i reakcije drugih .

Kooperativna igra Kooperativna igra – igra u kojoj sudionici mogu sklapati obvezujuće ugovore koji im omogućuju planiranje zajedničkih strategija .

Nekooperativna igra Nekooperativna igra – igra u kojoj nije moguće pregovaranje ni provođenje obvezujućih ugovora između igrača .

Dominantna strategija Dominantna strategija – strategija koja je optimalna bez obzira na postupke protivnika .

Ravnoteža dominantnih strategija Ravnoteža dominantnih strategija – ishod igre kod kojega svako poduzeće posluje najbolje što može bez obzira na postupke konkurenta .

Maksimin strategija Maksimin strategija – strategija koja maksimalizira minimalni dobitak koji se može zaraditi .

Čista strategija Čista strategija – strategija kod koje igrači provode specifičan odabir ili poduzimaju specifičnu radnju .

Mješovita strategija Mješovita strategija – strategija kod koje igrač nasumično bira između dviju ili više mogućih akcija, na temelju odabranih vjerojatnosti .

Ponavljajuća igra Ponavljajuća igra – igra kod koje se stalno ponavljaju poduzete radnje i primljeni povrati .

Strategija “milo za drago” Strategija “milo za drago” – strategija ponavljajućih igara u kojoj igrač odgovara na neki način na prethodni potez protivnika, surađujući s kooperativnim protivnicima i osvećujući se ( vraćajući milo za drago ) nekooperativnima .

Sekvencijalna igra Sekvencijalna igra – igra kod koje igrači naizmjence povlače poteze, odgovarajući na međusobne akcije i reakcije .

Prošireni oblik igre Prošireni oblik igre – prikaz mogućih poteza u igri u obliku stabla odlučivanja .

Strateški potez Strateški potez – radnja koja igraču daje prednost ograničavanjem njegovog ponašanja .