UMARSKI FAKULTET SVEUILITA U ZAGREBU

PROF. DR. SC. MILAN GLAVA

OSNOVE ZATITE UMA

ZAGREB, 2011.

UVOD

Zatita ili obrana uma je jedna od glavnih umskih djelatnosti. Svi koji se bave prirode umom i zatitom prirode trebaju upoznati opasnosti kojima je uma izloena i metoda njene zatite. Znanost o zatiti uma moemo prii tek kada umu upoznamo kao prirodnu zajednicu biljaka i ivotinja koju ine i ive na istom tlu. Mora nam biti poznat unutranji sastav i ivot umske biocenoze i utjecaj raznih inilaca presudnih za njezin razvoj. Zatita uma prati i prouava sve opasnosti i tetne utjecaje i oteivanja uma od abiotikih i biotikih inilaca, te pronalazi metode kako ih otkloniti ili suzbiti. Znanstvena zadaa zatite uma je da : - ustanovi vanjske pojave tete - utvrdi sve uzronike - otkrije mogunosti suzbijanje tete - formulira odredbe za spreavanje i suzbijanje teta i td. Zatita uma je povezana sa svim djelatnostima umarstva. Ona u praksi ima irok i vrlo raznolik djelokrug koji proima itavo umarsko gospodarstvo. Zato treba dobro poznavati sve grane njezina djelovanja. Poeci zatite uma vremenski se poklapaju s dobom kada su ljudi zbog nekontroliranih sjea poeli osjeati strah od nestaice drva. Prve propise o zatiti uma odre ivali su kraljevi feudalni gospodari i gradovi. Moe se smatrati da je to prvo povijesno razdoblje umarstva. Drugo razdoblje obuhvaa period od druge polovice 18. stoljea do poetka 20. stoljea. Karakterizirano je dananjem zakonskih propisa u cilju suzbijanja teta i uvanju uma od poara. Do tada je uma sluila za iskoritavanje. U treem razdoblju, od poetka 20 stoljea koje traje i danas, uz iskoritavanje pristupilo se i obnovi uma i svim djelatnostima koje joj osiguravaju opstanak. U tome, zajedno sa svim djelatnostima, granama, znanjem, tehnikom i td., zatita uma ima kljunu ulogu. Sigurno je da bez zatite uma nema sigurnog opstanka.

-2MJERE I METODE ZATITE UMA Zatita uma je vrlo sloen zadatak i pitanje je strategije shvaanja odnosa uzronika tete biljke i okolia, a najee s ovjekom u sreditu. umsko zatitne mjere kojima se uma moe djelotvorno zatititi mogue je pronalaziti kada se uma cjelovito upozna. Treba razlikovati mjere i metode zatite uma. Mjere su daleko ireg opsega nego metoda. Odre ena mjera se sastoji od vie metoda. Npr. kemijska mjera unitavanje tetnih kukaca moe se provoditi aviometodom, metodom prskanja, opraivanja, posipanjem granula u tlo funigacijom, i td. Drugim rijeima mjera je ono to se poduzima, a metoda je ono kako se radi. Mjere zatite uma temeljno se dijele u dvije grupe: PREVENTIVNE i REPRESIVNE. Preventivne mjere zatite uma. Preventivne zatitne mjere jo se nazivaju i profilaktine ili skraeno profilaksa, a u odre enom smislu i higijenske mjere. Zadaa im je sprijeiti nastanak tete, bez obzira da li se radi o abiotskim ili biotskim uzronicima, i odravanje uma takvim kakve se najbolje odupiru tetnim utjecajima prirodnih sila. One za zatitu uma imaju najvei znaaj i predstavljaju njen temelj. Svrha im je da se to vie ojaa otporna snaga drvea i sastojina prema biotskim i abiotskim tetnim utjecajima. Primarna zadaa je trajno odravanje zdravlja umskog tla. Za otpornost sastojina bitno je da vrste koje ih ine rastu u ekolokom optimumu. Higijenskim mjerama mogu se otkloniti ili bar umanjiti tete koje umi stalno nanose ekstremi i tetni utjecaj abiotskih inilaca. Najdjelotvornija mjera je uzgoj mjeovitih raznovrsnih sastojina u sva tri vertikalna sloja. umskouzgojnim mjerama uma moe biti toliko jaka da se odupre svim oteenjima. Mjeovite ume imaju veu otpornu snagu i sposobnost da nadoknade tete i uspostave naruenu ravnoteu. Pravilno uzgojena mjeovita sastojina jedna je od najvanijih mjera umske higijene u kojoj zatita uma ima svoj glavni oslonac. Me u higijenske bioloke mjere ubraja se i zatita ivotinja. Me u tim mjerama su i one kojima se sprjeava i pojava umskih poara. Higijenske mjere svojim trajnim odravanjem zdravlja sastojine omoguuju da ona bilo kako do e u bolesno stanje, te da se uzronik tete uope pojavi. Profilaktike mjere imaju zadatak da uzronik tete bude uniten ili onemoguen prije nego to teta nastane. Uzronik tete se unitava u poetnoj fazi. One su u sutini represivne, ali se izvode pravovremeno i u manjem opsegu. Za suzbijanje tetnika vano je postaviti to toniju dijagnozu i to sigurniju prognozu. Dijagnoza je odre ivanje uzronika bolesti ili tetnika, a prognozom se prosu uje tijek i svretak napada istoga. Represivne mjere zatite uma. Primjenjuju se nakon pojave tetnika ili bolesti. Dijele se na eradikativne i kurativne. Eradikativne se sastoje u tome da se s nekog lokaliteta odstranjuje napadnuti dijelovi biljaka, napadnute biljke ili itave biljke u cilju zatite zdravih i da se tetni organizam ne proiri. Ponekad se u aritu unitavaju sve biljke napadnute i nenapadnute sa osnovnim ciljem spreavanja irenja tetnog organizma na ire podruje. Kurativnim mjerama zatiuju se napadnute biljke, tj. lijee. Npr. zatita hrasta od pepelnice. U daljnjem tekstu prikazuju se najvanije mjere zatite uma ( preventivne i represivne) sa osvrtom na integriranu zatitu uma i ravnoteu umskih zajednica.

-3Administrativne mjere Obuhvaaju niz zakonskih akata nae zemlje i drugih drava, naroito lanica Europske Unije. Nekim od tih akata regulirani su opi pristupi umom, u to je ukljuena i zatita uma. to se tie izvorno zatite bilja (uma) za nas su veoma znaajni oni akti kojima se precizno reguliraju zatitne mjere, npr.: Zakon o umama ( NN 140/05) Zakon o biljnom zdravstvu (NN75/05) Zakon o sredstvima za zatitu bilja (NN70/05) Zakon o vatrogastvu (NN 106/99) s nizom podzakonskih akata Pravilnik o mjerama za spreavanje unoenja i irenja organizama tetnih za biljke, biljne proizvode i druge nadzirane predmete i mjerama suzbijanja tih organizma(NN74/06) Ovaj Pravilnik ima veliko znaenje jer regulira uvoz, izvoz, provoz, evidenciju, praenje zdravstvenog stanja i fitosanitetske mjere. Radove propisane ovim Pravilnikom provode fitosanitetske slube pripadajuih ministarstava u suradnji s drugim strukturama i pojedincima. U obzir dolaze jo drugi brojni zakoni, pravilnici i razliiti propisi. umsko-uzgojne mjere umsko-uzgojne mjere su temelj zatite uma. One predstavljaju skup svih radova u podizanju, odravanju i koritenju uma to ukazuje na njihov preventivni karakter. injenica je da se ovim mjerama mogu sprijeiti ili ublaiti mnogi problemi zatite uma. Moglo bi se rei da ovim mjerama pripadaju gotovo svi zahvati u umi, pa ih je teko izluiti pojedinano. Donekle ih je mogue grupirati to se dalje prikazuje Nain gospodarenja umama i obnove uma. Sa stanovita zatite uma najpovoljnije je preborno gospodarenje i prirodna obnova uma. Zato taj nain treba provoditi gdje je goda to mogue. U nekim sluajevima neizbjeno je podizanje umskih kultura (topole, vrbe, etinjae, kulture na opoarenim povrinama). Kulture su sa zatitnog stanovita osjetljive na brojne biotske i abiotske tetne imbenike. Zato ih se odrava s naroitom panjom. Gospodarenje s jednodobnim umama zahtjeva drugaije shvaanje zatite od prethodnih. Izbor lokaliteta. Izbor lokaliteta dolazi u obzir pri podizanju umskih kultura, osim u sluaju poumljavanja opoarenih povrina. Stanini uvjeti trebaju odgovarati ekolokim zahtjevima biljne vrste kojom se poumljava. Tu u obzir dolaze brojni zahtjevi (mrazite, voda, svjetlo, smjer, uestalost i jaina vjetra i dr.). Isto tako treba voditi rauna o mogunosti napada tetnih kukaca, gljiva, divljai i dr., jer su jednovrsne ume podlonije napadima nego raznovrsne, a to ponekad u velike ovisi o lokalitetu. Otporne vrste. Pri obnovi uma treba nastojati da se koriste otporne vrste na gljive, kukce, mraz, poar, vjetar, posolicu i niz drugih. Treba podizati selekcijom dobivenu hetorogenu populaciju. Selekcija kvalitetnih formi stabala je znaajan put za opstanak ume i postizanje zacrtanog cilja.

-4Trajanje ophodnje. Sa stanovita zatite uma ophodnja ima znaenje kao zatitna mjera od pojave trulei i drugih pojava. Npr. kod duge ophodnje bukve masovno se pojavljuje neprava sr i trule debla. Na primorskim borovima sa starou se pojaava trule stabala, pa zapravo uzrona gljiva odre uje trajanje ophodnje. Slino je i sa pojavom imele na starim jelama, pa se esto po intenzitetu napada odre uje njena sjeiva zrelost. umska higijena. Radi se o opoj i vrlo uinkovitoj uzgojnoj metodi borbe protiv gljiva i kukaca. Prisustvo bolesnih i oteenih stabala u umi predstavlja stalnu opasnost za masovnu pojavu bolesti i tetnika. Isto je i sa otpadnim materijalom. umska higijena je sveobuhvatna, a njome se osigurava ravnotea postojanja tetnih i korisnih kukaca i gljiva. Mehanike mjere. Borba protiv bolesti biljaka, kukaca ,korova i drugih mehanikim metodama je najjednostavnija i u velikoj primjeni. Evo nekoliko primjera: -sjea zaraenih-napadnutih stabala ili pojedinih grana u svrhu uklanjanja arita Sjeu treba obaviti im se primijeti da su stabla ili grane napadnute. U umarstvu je sjea zaraenih stabala preporuljiva kada je napadnuto cijelo stablo ili dijelovi kronje, dok je u hortikulturi ea sjea zaraenih grana. -sakupljanje zaraenog i napadnutog lia (rasadnici, hortikultura) -ienje trulih dijelova ili rak-rana(hortikultura) -kopanje jaraka oko stabala zaraenog trulenicama korijena (hortikultura) -upanje zaraenih sadnica ili korova (rasadnici) -krenje panjeva zaraenih trulenicama -unitavanje gubarovih legala - mehaniko unitavanje korova i dr. Fizikalne mjere. Dezinfekcija supstrata, uglavnom u staklenicima i plastenicima, pregrijanom vodenom parom u cilju unitavanja tetnih organizma u tlu. Bioloke mjere. Pod ovim mjerama se podrazumijeva upotreba drugih organizama u borbi protiv patogena i tetnika to se moe initi preventivno i represivno, a predstavlja direktan nain borbe. Ovdje se moe koristiti i otporne biljne vrste to je tako er bioloka mjera, a po karakteru je indirektna metoda. Postoji itav niz biolokih mjera u zatiti uma razliitih za gljive i kukce, a ponekad i povezanih, npr. a) antogonisti inhibiraju rast drugih organizma: jedna gljiva sprjeava razvoj druge. To ima teorijsko i praktino znaenje. b) kompetitori za hranu npr. ako uzronik trulei kao saprofit naseli panj, uzronik trulei kao parazit ga ne naseljava c) superparaziti su organizmi koji parazitiraju druge organizme, uzrokuju njihovo ugibanje i smanjenje populacije. U zatiti uma superparaziti imaju vrlo veliko znaenje. Razlikujemo superparazitske odnose gljiva-gljiva, kukac-kukac i druge. U uem smislu ovdje spadaju parazitoidi kukaca, a odnos im je razliit i ponekad vrlo sloen. d) predatori obiljeavaju organizme koji se hrane drugim organizmima. Postoje brojne grupe predatora od kraljenjaka do kukaca. Svakako je najbrojnija i najznaajnija skupina predatora me u kukcima (kukac jede kukca).

-5Kemijske mjere. Primjena kemijskih sredstva u zatiti bilja poluuje brze i efikasne rezultate. Zbog rastueg debalansa u prirodnim ekosustavima i opasnostima koje zbog toga prijete sve su vei zahtjevi za potiskivanjem kemijskih sredstava, a jo vei za njihovom to manjom otrovnosti. Unato tomu njihova se primjena moe drati pod kontrolom pogotovo u umarstvu gdje im je primjena beznaajna u usporedbi s primjenom u poljoprivredi. Uvijek treba imati na umu da, unato maloj potronji u umarstvu, nekontrolirano koritenje kemijskih sredstva u zatiti uma moe uzrokovati vrlo sloene i dugotrajne negativne posljedice koje je teko predvidjeti. Da bi se minimalizirala upotreba kemijskih sredstava moraju se poznavati njihova svojstva, nain primjene, mehanizam djelovanja, trajnost i nain njihove razgradnje kao i neeljeni efekti na ovjeka, ivotinje i okoli. U umarstvu se primjenjuju veinom etiri grupe kemijskih sredstava : - insekticidi za unitavanje tetnih kukaca - fungicidi za unitavanje patogenih gljiva (sprijeavanje zaraze i lijeenje biljaka) - herbicidi za unitavanje nepoeljnih biljaka, uglavnom korova - repelenti protiv sisavaca i drugih ivotinja. - Uz njih u obzir dolaze i druga sredstva za zatitu biljaka kao i pomona (okvaivai i sl.) sredstva. Navedena sredstva se primjenjuju unoenjem u tlo (u rasadnicima) postavljanjem mamaca (za glodavce) ili primjenom izravno na biljke iz zrakoplova ili runim i motornim rasprivaima ili izravnim nanoenjem na biljke, odnosno postavljanjem u umi (repelenti).

-6INTEGRIRANA ZATITA UMA Integrirana zatita uma predstavlja skup metoda i sredstva koji se mogu primijeniti u zatiti biljaka. Ovo je vrlo openita definicija. Zapravo integrirana zatita predstavlja shvaanje odnosa ovjeka prema umi, razumijevanje sloenosti umskih sustava i me usobnih djelovanja svih inilaca gra e umske zajednice ukljuujui i edafske i klimatske imbenike. Zato integrirana zatita podrazumijeva poznavanje sloenosti umskih ekosustava i zahtjeva konceptualni pristup ovom zadatku. Primjenjujui integrirane metode zatite uma uvijek treba imati na umu da se rjeavanjem jednoga tetnog imbenika moe dovesti u pitanje poremeaj drugoga i dovesti do jo vee tete. Zbog sloenosti jako je teko dati jasnu definiciju to je integrirana zatita uma. Kendrick (1988) istie da je to vie strategija, nego akcija. Da bi istaknuo kompleksnost problema kojim se integrirana zatita bavi on objanjava to ona nije. On istie da ona nije: - sinonim za bioloku borbu - primjena nekemijskih metoda - jednostavna mjera za eliminaciju tete - obian recept ili formula za zatitu biljne kulture - zamjena za temeljnu procjenu nastale pojave i izolirani program zatite Iz ovog proizlazi da se pojam integrirane zatite mora koristiti u irokom kontekstu koji sadri strategiju zatite ne prema jednom uzroniku bolesti ili tetniku, nego prema svim tetnim agensima neke biljne zajednice. Prema tome integrirana zatita je znaajna za zatitare, specijaliste svih drugih grana umarstva i prirodnih znanosti, dravne uprave, zakonodavstvo i dr. U integriranu zatitu uzimaju se u obzir, ekonomske, socijalne, ekoloke i druge posljedice pojava teta, naroito tok ulanavanja tetnih agensa. Ustvari radi se o ulanavanju mnogih aktivnosti, ukljuujui i bioloke, u pokuaju da se eliminira uzronik tete i sauva stabilnost ekosustava. Dakle, rije je o iroko shvaenom nastojanju da se na ekolokoj osnovi razvije sustav u koji su ugra ene sve mjere koje se trebaju sinhronizirano ili sukcesivno primjenjivati u kontinuitetu. Ovdje je u sreditu panje ovjeka biljka, odnosno biljna zajednica. Treba imati na umu da imbenici okolia na biljke djeluju interakcijski, pa se integrirano tome treba postupiti. Integrirana zatita tei ka minimaliziranju teta, a ne potpunoj eliminaciji uzronika. Ona uzima u obzir sve mjere koje doprinose stabilizaciji biljne zajednice. Ona podrazumijeva i jednostavnost primjene, praenje i analizu svih promjena u umi i multidisciplinirani timski rad. Mnoge mjere iz sustava integrirane zatite su u organizaciji drave, pravnom sustavu, privrednoj politici itd. Odgovornost za stabilan razvoj biljne zajednice je zajednika, ali je nivo odgovornosti razliit.

-7RAVNOTEA UMSKIH ZAJEDNICA U biljnim zajednicama ne postoji naelo suradnje i podjele rada. Unato tomu lanovi umske cenoze donekle povoljno me usobno djeluju (teta od vjetra, sue svjetla, temperature i sl.). Djelovanje je uinkovitije to je razliitiji sastav vrsta, jer u zajednici svaka vrsta ima svoju vanu ulogu. U odnosima me u lanovima i razvojnim fazama biljne zajednice stalna je dinamika. Ona tei uspostavi ravnotee, ali je nikad ne postie trajno. Pribliavanje ravnotei ovisi o zajednikom uinku svih lanova zajednice. Djelovanje imbenika je me usobno povezano i izmjenino i zato me usobno uvjetovano. Djelatni sustav svih ekolokih inilaca neke biocenoze nazivamo ekosustav. On je najzamreniji primjer izravnog djelovanja vie imbenika zajedno. Za svaku vrstu u biocenozi postoji normalna gustoa populacije. Unato manjim poremeajima biocenoza ispravcima nastoji sve lanove uravnoteiti. Izuzetnim poremeajima i krivim gospodarenjem ravnotea se poremeti, pa u umskoj zajednici prevladavaju tetni lanovi to moe dovesti do katastrofalnih posljedica. U sutini je itava zatita uma usmjerena na odravanje ravnotee.

-8TETE OD BIOTSKIH INBENIKA I MJERE ZATITE Abiotski imbenici umi nanose tetu kada djeluju ekstremno. teta se poveava i duinom trajanja tetnog utjecaja. Opasnosti od njih ne mogu se otkloniti, pa je gotovo jedini i najprihvatljiviji nain zatite da tetna djelovanja atmosferilija sprijeimo prikladnim gospodarskim mjerama. Zato treba poduzeti sve preventivne mjere. Atmosferske sile na ume djeluju tetno: izravno (direktno) - mehaniki (vjetar, snijeg) - bioloki (mraz, vruina)

neizravno (indirektno) - slabiji rast - fizioloko slabljenje

Klimatske injenice ne moemo mijenjati. Zato se umom treba gospodariti tako da njihovo djelovanje na umu bude to manje tetno. Zadaa zatite uma je dovo enje ume u stanje koje e sprijeiti ili do minimuma smanjiti tetne posljedice ekstremnih klimatskih prilika.

RUBNI POJASEVI (ZATITNI PLATEVI) Svojstvo svakog pojedinog stabla u umi uvjetovano je stojbinskim prostorom. Prema tetnom utjecaju atmosferskih sila vaan je stojbinski prostor, vrsta drvea i zdrastveno stanje sastojine. Na rubovima sastojina razviju se stabla koja imaju svojstva slobodno rastuih i onih izraslih u sastojini. Ta stabla ine rubni pojas ( plat) koji umu titi od nepovoljnog utjecaja klimatskih imbenika (sunce, vjetar, oluja). Rubni platevi su na prvom mjestu znaajni za jednodobne sastojine. Zatita ume od tetnog utjecaja klimatskih imbenika veoma ovisi o dobrom razvoju njezinih zatitnih plateva. Vanjska strana zatitnih plateva snano se razvija (jako ilite, gusta kronja). umski plat mora biti tako gust i vrst da sunce, vjetar i oluja ne mogu punom snagom prodrijeti u unutranjost sastojine i tamo nanijeti tetu. Zato grane, granice i lie moraju biti to gui i sezati do zemlje. umski zatitni plat izloen je mnogim tetama (vjetar, sunce, kukci, ivotinje itd.). Za izgradnju umskih plateva sposobno je ono drvee koje ima veliku reprodukcijsku snagu, koje je otporno prema oluji, koje ima gustu kronju i guste donje grane, a ilite dobro razvijeno. Povoljne vrste su: jela, smreka, donekle bor i ari, hrast, grab, bukva i jasen. Zatitni pojas se najbolje razvija prirodnim putem. Zato je u svim sluajevima gdje se uma otvori (sjea, izgradnja prometnica, prosjeka i sl.) nuno omoguiti razvoj guste prirodne vegetacije. Zatitni plat rubni dio ume, treba uvati od svih negativnih utjecaja.

-9TETE I ZATITA OD EKSTREMNIH TEMPERATURA Ekstremne visoke i niske temperature umama nanose tete u malom i u velikom opsegu. Gospodarenje umama treba voditi tako da djelotvorna zatita od ekstremnih temperatura bude automatska. To je izriito vano za pomladak i mlade sastojine sve dok ne izi u iz osjetljive razvojne faze. Vano je znati da june strane ume trebaju biti stalno zatiene od prodiranja vruih sunanih zraka, a istone i zapadne od jutarnjih i veernjih zraka. Pomladak treba biti na sjevernoj strani starih stabala, jer e ga ista tititi od ekstremnih temperatura, a istodobno e osigurati dovoljno svjetla i vlage za rast pomlatka. Veliina tete od ekstremno niskih i visokih temperatura ovisi o njihovom intenzitetu, godinjem dobu i duini trajanja. Niske temperature nanose tetu kada se pojave kao: - kasni proljetni mraz - rani jesenski mraz - zimski studeni . golomrazica . zimotrenost . promrzla sr Visoke temperature nanose tetu: a) izravno - opara - suenje - upala kore b) neizravno - opa sua - mjestimina sua Od ekstremnih temperatura ponajprije stradavaju njeni biljni organi s velikim sadrajem vode ( cvijet, pup, list, izbojak ), a zatim drugi dijelovi biljaka.

Kasni proljetni mraz Mrazita nastaju na mjestima gdje se sakuplja vlaan zrak, u visini 1 2m. tete od mraza nastaju kada su biljke u vegetaciji. esto ponavljanje mraza znatno oteuju biljke uzrokujui krljav rast i njihovo ugibanje. Na izrazitim mrazitima nastaju istine i pljeine i na njima je vrlo teko poumljivati. Vrijeme ugroenosti biljaka od proljetnog mraza je od poetka vegetacije do polovice svibnja, rje e i neto kasnije.

- 10 Veliina tete koju nanosi mraz ovisi o: - veliini povrine na kojoj se pojavio - padu temperature - uestalosti pojavljivanja - vremenu nastupa - vrsti i razvojnoj fazi biljke i njenih organa Mjesta ugroena od mraza su: - udubljeni poloaji - korita s mirnim zrakom - mrazita - progale - visoravni izloeni hladnim vjetrovima - mokra i hladna tla - nizine Trava i korov povisuju opasnost od mraza, jer oteavaju zagrijavanja tla, slabije je isparavanje, a bre sniavanje temperature. Brzi pad temperature nanosi vie tete od polaganog. Isto tako brzim odmrzavanjem biljni dijelovi jae stradavaju. Stradavanja su jaa to su temperature bile nie, a odmrzavanje bre. Nastanak oteenja stanice U stanicama se smrzne voda i zbog poveanja volumena izi e u me ustanini prostor. Kada se smrznuta voda naglo zagrije, stanina stjenka ne do e na vrijeme u prvotno stanje, pa se voda iz stanice proiri u me ustanini prostor zbog ega dolazi do odumiranja stanice. Klorofilu je smrzavanjem vode onemogueno kretanje, a isti se pod djelovanjem izvornih sunevih zraka kemijski rastvori, list pocrni. Ako mraz nije bio jak, a zagrijavanje bilo polagano, stanice se oporave. tete Kasni mraz uzrokuje tete: - gubitak prirasta(uski godovi) - smrzavanje pupa(nepravilan rast) - smrzavanje cvijeta(gubitak sjemena) - oteano prirodno i umjetno poumljavanje - smrzavanje izbojaka ,vrnih - proklijale cijele kronje(pup, list)biljke

- 11 Osjetljivost vrsta drvea na mraz Osjetljivije su listae od etinjaa (ali se etinjae lake oporavljaju), osjetljivije su vrste koje podnose zasjenu, vrste junih podruja i uzrasle na brdima i suhom tlu. Jako osjetljive: bukva, jasen, hrast, orah, pitomi kesten i bagrem Manje osjetljive: javor, lipa, smreka i ari Otpornije: grab, brijest, joha, breza, trepetljika, topola ,vrba, bor Na veliinu teta od mraza utjee i nain gospodarenja umama (ista sjea na velikim povrinama, pomla ivanje na velikim povrinama, pomla ivanje pod zatitom kroanja na velikim povrinamaprekratko pomladno razdoblje, oblik sjeine-uska, iroka. Obrana Opa zatita se sastoji u prikladno odabranim i sistematski provedenim nainom gospodarenja. Pomla ivati pod zastorom kroanja starih stabala ili prostornoj zatiti stare sastojine. Sa ugroenih tala ukloniti suvinu travu ili ih prekopati (uklanja se izvor vlage).Ukloniti zapreke koje smetaju oticanju hladnog zraka s mrazita. Rasadnici ne smiju biti u mrazitima. Gredice pokriti prikladnim pokrivalima. Biljke u jutro polijevati hladnom vodom da se brzo ne zagriju i naglo odmrznu. Gnojidbu biljaka provesti ispravno da bi odrvenile u jesen, tj. da u zimi ne u u neodrvenjelih izbojaka. Sprjeavanje ope opasnosti od mraza Izabrati oblik i nain sjee da podmladak bude zatien od mraza. Kada podmladak bude 1m visok osloboditi ga od zastora kroanja starih stabala. Onemoguiti stvaranje travnatoga pokrova to se postie stalnim zasjenjivanjem tla drveem koje podnosi zasjenu, tj. zadravanjem podstojne etae. U mladiku izbjei pojavu manjih ili veih nepoumljenih povrina. Ako nastanu popuniti ili prije uklanjanja starih stabala. Pronai mrazita i pomladiti prije uklanjanja starih stabala (pomladiti vrstama otpornim na mraz). Na izrazitim mrazitima: -za poumljavanje izabrati vrste otporne na mraz -predsadnja zatitne sastojine na mraz otpornim vrstama, kasnije se sade vrjednije vrste -saditi dobro razvijene biljke (s busenom) da bi to bre prerasle zonu mraza -sjeu starih stabala provesti na takav nain da podmladak bude trajno pokriven i zatien kronjama starih stabala -sve radnje obaviti tako da se strujanjem odvodi vlagom zasieni zrak -u rasadnicima provoditi niz mjera za sprjeavanje nastanka mraza i njegovo to krae trajanje. U jesen je tetan mraz koji nastupi prije zavretka vegetacije. On oteuje nedozrele (neodrvenjele) biljne organe. Naroito je tetan u rasadnicima na intenzivno gnojenim biljkama stradalim od golobrsta i sl. (tako er izbojci ne odrvene), na panjaama i stradalim od zranih polutanata. Ope zatitne mjere sline su kod i kad proljetnih mrazeva.

- 12 Srije ili golomrazica Nastaje u veljai ili oujku kada se za vedrih noi smrzne povrinski sloj zemlje na dubini od nekoliko cm, a danju odmrzne. Glavni uvjet nastanka golomrazice je da se voda u tlu naglo kristalizira. Pojava srjei ovisi o koliini sabrane vode oko biljke u gornjem sloju tla. Sva tla koja sadre vodu lake podlijeu golomrazici od onih s manjim sadrajem vode. Pri smrzavanju podigne se gornji sloj tla, pa sobom uzdigne biljke ije je krojenje u donjem nesmrznutom dijelu tla. Kada se tlo otopi vraa se u prvobitan poloaj, ali izdignuta biljka se ne vraa ve ostaje uzdignuto. Ako se to vie puta ponavlja biljka se posve izbaci iz zemlje (korijen joj je izbaen i nezatien). Od golomrazice su ugroene mlade posa ene biljke, prirodni podmladak, biljke proklijale nakon sjetve, posa ene jedno i dvogodinje biljke i biljke kolovane u rasadnicima. Pogotovo stradaju biljke presa ene u jesen. Biljke dubokoga korijenja odvode vodu u dublje slojeve, pa su otpornije na golomrazicu. Biljke plitkoga korijenja zadravaju vodu u povrinskom dijelu tla ime je omogueno njegovo smrzavanje i nastane golomrazica. Smrznuto tlo moe otetiti koru biljke ledom koji tu nastaje. Od golomrazice najvie mogu stradati smreka, breza, joha, bukva, grab. Manje stradaju jasen, javor, jela. Najmanje stradaju hrast, orah, bor i ari. Obrana Biljke dubokoga korijenja odvode vodu u dublje slojeve, pa su otpornije na golomrazicu. Biljke plitkoga korijenja zadravaju vodu u povrinskom dijelu tla ime je omogueno njegovo smrzavanje i nastup golomrazice. Smrznuto tlo moe otetiti koru biljke ledom koji tu nastaje. Obranu od golomrazice treba usmjeriti na odvodnju suvinih koliina vode. U rasadnicima provesti drenau, a obradom podravati mrviastu strukturu tla. Biljke uzgajati na povienim gredicama tako da se voda cijedi u bone kanale. Jednogodinje biljke plitka korijena u jesen pokriti steljom ili drugim odgovarajuim materijalom. Do poetka rujna zavriti obradu tla i plijevljenje. Korove sitnoga korijenja na vrijeme ukloniti, jer ono zadrava vodu. Korovi dubokog korijenja mogu ostati, jer dreniraju vodu u dublje slojeve. U umi biljke drati pod zastorom kroanja starijih stabala. Na izrazitim mjestima za pojavu golomrazice saditi biljke duboka korijena i to po mogunosti u proljee. Sjeu voditi tako da pomladna povrina bude zatiena od jutarnjeg sunca (od sjevera prema jugu ili zapada prema istoku).To je iz razloga to je pri polaganom zagrijavanju tla vea vjerojatnost da biljke do u u povoljan poloaj.

-13 VISOKE TEMPERATURE U smislu zatite uma radi se o visokim temperaturama tetnim za biljke. Biljke i njihovi organi najosjetljiviji su na poetku rasta, kada se stvara njeno stanije. Izvorna teta u ivim stanicama nastaje kada temperatura prije e granicu od 54*C. Najosjetljivije su klice, mlado lie, pupovi i cvjetovi. Izravno djelovanje visokih temperatura uzrokuje oparu i suenje. Osjetljive su mlade biljke koje sjeom starih stabala do u na slobodni prostor kao i presa ene biljke u umama i rasadnicima. U umi treba gospodariti tako voditi sjeu- da podmladak ne do e naglo pod utjecaj sunevih zraka. Podmladak se osloba a postupno, sjeu voditi od sjevera prema jugu, tako da je isti uvijek u sjeni starih stabala. Pod neposrednim djelovanjem visokih temperatura na vrstama tanke i glatke kore(bukva, grab, jasen, javor, a u mladosti jela i smreka)nastaje upala kore. To se doga a kada osjetljive vrste budu naglo izloene suncu, a upala nastaje na njihovim junim stranama. teta se sastoji u tome to je upaljena kora pogodna za gljivine infekcije, a oteena stabla su smanjene tehnike vrijednosti. Obrana se sastoji u tome da se naglim sjeama osjetljiva stabla ne izlau izravnim sunevim zrakama. U rasadnicima se koriste sjenila. Neizravno djelovanje visokih temperatura dovodi do sue. Sua nastaje kada zbog visokih temperatura nastupa isuivanje tla, emu istovremeno pridonosi i vjetar. Kada se zbog nepovoljnih temperatura isui tlo na velikim povrinama govorimo o opoj sui. Kada do isuivanja tla dolazi na malim povrinama (guste kronje ne proputaju oborine, nema umskog plata)govorimo o mjestiminoj sui. Sue nastaju za proljetnih i ljetnih mjeseci, ali mogu i zimi kada nema oborina, a puu vjetrovi. To je tzv. zimska sua. Posljedice sue su: - zaostajanje u rastu - ranije otpadanje lia i iglica - smanjen je prirast - sui se korijenje - pobolijevaju pojedini dijelovi biljke i ugibaju - biljci je smanjena obrambena snaga za napad gljiva i kukaca (naroito potkornjaka) Sui su osobito izloene mlade sastojine na plitkim tlima, pa podmladak, ponik, nezatiene i nezasjenjene posa ene biljke na otvorenim povrinama, pogotovo biljke plitka korijena, ivi pokrov korova i trava lako se zapale, pa je poveava opasnost od poara. to su biljke mla e i to je tlo plie to je vea teta od sue. Od visokih ljetnih temperatura osobito stradaju vjetru izloeni juni i zapadni obronci i grebeni. Najvie biljke stradaju od proljetnih sua, jer su tada njihovi organi u razvoju i najosjetljiviji. Glavni razlog stradavanja biljaka od sue je u nesrazmjeru primanja vode iz tla i njenog utroka transpiracijom (visoka temperatura, vjetar) od mogue opskrbe biljke vodom iz tla,

- 14 biljka nastoji uspostaviti ravnoteu. Zato mnoge vrste odbacuju zeleno lie i iglice da bi na svoju tetu i spas uspostavile ravnoteu izme u primanja i gubitka vode. Kod dugotrajnih sua odbacivanje lia moe biti potpuno. Mjestimina sua nastaje u gustom sastojinskom sklopu kada kronje p e kii da do e do tla. U tom sluaju trpe mlade biljke ispod ili na rubu starih stabala. Prema tome suhoa tla uvelike ovisi o rasporedu stabala u sastojini. U jako progaljenim i golim sastojinama, unato opskrbi vodom, djelovanje sunca i vjetra moe nanijeti veliku tetu. Na stanje vlage u tlu najpovoljnije djeluje zastor i zasjenjivanje kronjama. Korisno je uzgajati mjeovite sastojine rje eg sklopa od drvea koje do tla proputa mnogo i od onoga koje proputa malo oborina. Gospodariti umama treba tako da tete od sue budu to manje. Osobito treba paziti na odravanju vlage u tlu. Gospodarenjem ,omoguiti maksimalni pristup kinih voda, a istodobno njihovo isuivanje. umskim platevima onemoguiti slobodan ulaz u sastojinu suhim prizemnim vjetrovima, a podstojnim sastojinama zatiti umsko tlo od isuivanja. Kulture etinjaa pravovremeno prorje ivati. Najprije treba zatiivati mla e sastojine, jer su one najvie izloene ovoj opasnosti. Najvea opasnost od isuivanja prijeti biljkama posa enim prve godine. Korijenje takvih biljaka nije dovoljno razvijeno, pa su mu smanjene mogunosti opskrbe vodom. U svezi s ovim vano je i vrijeme presadnje biljaka (jesen, proljee ),vrste (duboki, plitki korijen) sa busenom, goli korijen, starost i tlo u koje se sadi. Otpornost vrsta biljaka na suu: vrlo osjetljive :bukva, jasen, smreka jela dosta osjetljive: grab, javor, ari manje osjetljive: breza, brijest, lipa, bor, duglazija najosjetljivije: hrast, bagrem, topola. Bez obzira na skalu osjetljivosti presudnu ulogu igra tlo na kojem biljke rastu. VJETAR I OLUJA Stalno treba razlikovati vjetar od oluje, jer su tete koje prouzrokuje razliite. Stalni prizemni vjetar nanosi umi neto manju tetu od oluje, samo tete nisu tako oite kao one koje nanosi oluja. Obini stalni vjetar, brzine 11-17m/s sastojini nanosi trajne tete, a oluje sastojini nanose povremene i nenadane tete. tete od stalnih prizemnih vjetrova preteno su fizioloke, a manje mehanike, dok olujni vjetrovi priinjavaju mehanike tete. Dakle tete i metode obrane od vjetra i oluje su razliite, pa ih se prikazuje odvojeno. Prizemni vjetar Pri stanovitim okolnostima prizemni vjetar djeluje fizioloki tetno. Kada djeluje neprestano moe nanijeti kronine tete: - izoblienje stabla - uzrokuje krljavost - poveava transpiraciju - smanjuje prirast

- 15 - mehanika je teta kada se odnosi na listinac - ubrzava isuivanje tla - razara mrviastu strukturu tla - iskljuuje prirodno pomla ivanje - sui se lie - venu cvjetovi - ugiba ponik i sadnice Prizemni vjetar je najtetniji za jednodobne visoke ume gdje su godinje oborine ispod 800 mm.Struji li kroz sastojinu stalno vjetar isuuje se tlo dolazi do nesrazmjera izme u opskrbe tla vodom i gubitka transpiracijom. Prije poduzimanja zatitnih mjera treba utvrditi smjer, brzinu, jakost i djelovanje vjetra moe se sigurno otkloniti uzgojem za zatitu podesnih sastojinskih oblika, tj. Prizemni se vjetar moe onemoguiti u njegovoj tetnoj djelatnosti. Uzgojem treba onemoguiti ulaz i prodiranje tetnih isuenih vjetrova ispod kroanja stabala u sastojini. U vjetru izloenim sastojinama valja uvati umsku prostirku, jer ona titi tlo od ishlapljivanja. U crnogorinim umama treba primijeati bjelogoricu, jer listopadne vrste proputaju kroz kronje vie oborina do tla. Rubni gusti zatitni platevi uveliko sprjeavaju ulaz prizemnog vjetra u sastojinu. Preborna uma je svojom strukturom zatiena od prizemnih vjetrova. Oluja Kada brzina vjetra prije e 17 m/s nastaju jaki olujni vjetrovi, bure i orkani. Opasnost, veliina, tete i mogunosti spreavanja teta koje uzrokuju oluje mnogo ovise o postanku, smjeru, brzini i strukturi olujnog i orkanskog vjetra. Kada nastane olujna vijavica zrak se giba velikom brzinom oko vodoravne osi i dalje pomie u vodoravnom smjeru. Gotovo svuda, preteno zimi ,puu jaki sjeverni vjetrovi koji se mogu razviti u jake olujne snjene vijavice. Olujni vjetrovi djeluju svaki na svoj nain i sa razliitim tetnim posljedicama. Zapadne se oluje gibaju u velikom brzinom, nanose vlaan zrak. One redovno nose jake kie, pa na raskvaenom tlu uzrokuju brojne vjetroizvale. One su vrlo este. Istone oluje nisu este. One nose teki, hladni, suhi zrak koji mjestimino poprima veliku brzinu i nanosi veliku tetu istonim i zapadnim stranama brdskih kosa preko kojih prelazi. Istone oluje djeluju obino zimi, kada je tlo smrznuto, ili ljeti, kada je tlo suho (i same isuuju tlo), veinom uzrokuju brojne vjetroizvale. Bura nosi hladne mase suhog zraka, djeluju na mahove, veoma oteuju vegetaciju i umu. Tako er uzrokuje posolicu koja teti vegetaciji itavog obalnog podruja i otoka. Naroito je u sluajevima nastanka umskih poara (prenosi vatru, oteava gaenje). Isuuje cvjetove. Jugo nosi vrui zrak koji isuuje lie i cvjetove. Obino se pojavljuje u jesen i zimi, esto nosi obilnu kiu. U brdskim predjelima kada nosi kiu raskvasi tlo i izvaljuje mnoga stabla plitka i trula korijena. U tom sluaju moe nanijeti veu tetu od bure. Koava ponajvie pue zimi i u proljee, a znaajna je za sjeveroistoni dio Hrvatske (Vukovar, Osijek, Baranja ). To je hladni i suh vjetar kao bura, pa mu tetnost moe biti slina. Otpor umskog drvea prema snazi olujnog vjetra ovisi o vrsti drvea, stojbinskom prostoru, starosti i zdravlju stabla. Otpor pojedinog stabla je tako er razliit, te ovisi o razvoju korijena, izgradnji i obliku debla i kronje, tehnikim svojstvima drveta, stanju kronje(s listom ili bez lista), da li su grane

-

16

optereene snijegom, ledom i sl. Za otpornost prema olujnim vjetrovima odluna je stojbina i stojbinski prostor. U sastojini otpor vjetra daje itava sastojina. To znai da svaki vei skup stabala ini jedinstven otporni sustav koji tetnom djelovanju olujnih vjetrova prua jak otpor i onemoguuje izvaljivanje i prelamanje pojedinih stabala. Svaki nestanak stabla ili stabla u sastojini naruava otpornost prema olujnim vjetrovima. To ukazuje na injenicu s kojim se oprezom obavljaju potrebni zahvati u umi. U sastojini podjednako prorije enoj na cijeloj povrini opasnost od olujnih vjetrova se znatno povea, jer je tu sastojinski zatitni sustav potpuno razbijen. Opasnost se poveava i s povienom jednodobnih sastojina. U raznodobnim sastojinama neravna povrina kroanja razbija snagu olujnih vjetrova. Sa starou stabala su neotpornija prema snazi vjetra. Isto je i s bolesnim stablima. tete Oluje umi nanose raznovrsne tete. Veliina teta vrlo je razliita i ovisi o mnogim iniocima. Oluje izvaljuje stabla (pogotovo plitka korijena i kada je tlo namoeno). Kada su tla suha i smrznuta prelamaju ih ili savijanjem trajno otete. Obino na velikoj povrini strada velik broj stabala. Ogroman je problem izrade sortimenata iz povaljanih i prelomljenih stabala. To se smatra najopasnijim radom u umi. Cijena izrade je visoka. Oteeno drvo je nie cijene. Ostaci su baza za masovan razvoj kukaca i gljiva, poveana je opasnost od poara. Openito je poremeeno gospodarenje umom. Zatitne mjere uma se raznim mjerama moe zatiti od jakih, otrih olujnih vjetrova i umjerenih bura. Od jakih bura uspjeh je nesiguran. Protiv estokih bura i orkana nema zatitnih sredstava. Od slabijih oluja moemo se dobro braniti dobrim umsko-uzgojnim mjerama. Zatita uma od jakih oluja ograniena je na smanjivanje njihovih tetnih posljedica. umu treba titi od snanog prodornog vjetra u njenu unutranjost(rubni plat i kronje stabala).Unutranjost sastojine bit e najbolje zatiena uzgojem mjeovitih raznodobnih sastojina u kojima e biti stabla u rje em sklopu i cjelovitim skupinama. Otpor sastojina prema olujnim vjetrovima bit e vei uzgoji li se u smjesi pojedinano ili skupno vrste drvea koje su manje otporne s jae otpornim vrstama. S obzirom na tehnika svojstva drveta kronje listaa imaju prednost pred etinjaama. U nizinama je od listaa najotporniji hrast, a najneotpornija bukva, a od etinjaa najotporniji je ari, pa bor i jela, a najneotpornija smreka. U brdima je najotporniji javor, pa jasen i bukva, a od etinjaa ari i jela, dok je smreka najneotpornija. Vie raznodobnih sastojina na velikim kompleksima uzgojne u pravilnom starosnom rasporedom tite jednu drugu od jakih vjetrova. O nainu sjee i obliku sjeine umnogome ovisi razvoj stabala budue sastojine i njezina otpornost prema olujnim vjetrovima. Jednodobne gusto sklopljene sastojine vrlo su nesamostalne. Njihova zatita ovisi o nainu sjee i rubnim platevima. U jednodobnim sastojinama veoma je znaajno vo enje oplodnih sjea. U to vrijeme sastojina je u veoma labilnom stanju, osobito ako se gospodari putem jednoline oplodne sjee na velikim povrinama. U normalno gospodarnoj prebornoj umi opasnost je manja. Sastojine nejednolina obrasta olujnim vjetrovima pruaju vei otpor od onih jednolinog obrasta.

- 17 -

SNIJEG Snijeg je za umsko drvee tetan kada padne u velikim krpama i u velikoj koliini, te zaostane u kronjama drvea, pa ih prekomjerno optereti. tete se poveavaju u pregustim sastojinama u kojima su stabla tanka i visoka, pa kao takva neotporna na snjeni pritisak. teta je jo vea ako se napadnuti snijeg smrzne i slui kao podloga za novi. Pod snjenim pritiskom prelamaju se grane i vrhovi stabala, a stabla se savijaju i prelamaju. tete mogu nastati na pojedinanim stablima ali i na cijeloj, pogotovo mla oj sastojini. Naroito su velike tete ako su stabla pod listom. Snjegolomi nastaju kada se pod pritiskom snijega prelamaju grane, vrhovi stabala i itava stabla. To se najee doga a starijim krhkim stablima, na suhom smrznutom tlu, pogotovo ako je u to vrijeme smrznuto drvo. Snjegoizvale nastaju na rahlom i razmoenom tlu. Najee se izvaljuju stabla plitka korijena i to pojedinano, grupno i na veim povrinama. tete od snijega i njihov opseg ovise o uvjetima koji odluuju o zadravanju snijega na kronjama. One su ovisne o svojstvima snijega, vremenskim prilikama i podlozi koja snijeg zadrava. Opasnost se poveava kada se snijeg na kronjama smrzne, pa na njega padne novi. Za listae je opasnost u proljee ako prolistaju pa na njih padne snijeg ili u jesen prije odbacivanja lia. Za etinjae je opasna cijela snjena sezona. S gustoom sastojine raste opasnost jer guste kronje zadravaju velike koliine snijega. Naroito velike koliine snijega zadre mlade guste sastojine. Na nagnutim terenima, zbog Jednostranog optereenja tete su vee. Opasnost raste i sa trajanjem optereenja, te nainom optereenja. Na simetrinim kronjama optereenje je jednolino, pa su i tete manje. Najvea opasnost prijeti mladom drveu izme u 15 i 50 godina starosti. U starijoj dobi teta se ograniava na pojedina stabla. U opasnosti su vrste brzog rasta i gusta sklopa. Osobito su ugroene jednodobne sastojine uzrasle na dobrom bonitetu. tete Neposredne tete od snijega su: - gubitak drvne mase - progaljivanje mladih sastojina - smanjenje tehnikih vrijednosti - krljavost, izobliavanje, raljavost - smanjenje prirasta - nastanak labilnog stanja progaljene sastojine - deformacija ilita Posredne tete su: - prenamnoenje kukaca - porast korova - pojaano tetno djelovanje ekstremnih temperatura, vjetra i oluja - poremeaj gospodarenja

-18 Obrana Opasnosti se izravno ne mogu otkloniti ali se ispravnim gospodarenjem mogu sprijeiti. Treba izvriti pravilan izbor i pogodnu raspodjelu vrsta drvea stvarajui mjeovite sastojine kojima e obrast biti pogodan za razvoj svakog pojedinog stabla. Stabla trebaju razviti vrste kronje. Uzgojiti mjeovite sastojine otpornih i neotpornih vrsta u rje em sklopu. Treba podravati raznodobne, mjeovite sastojine sa podstojnom etaom sposobnom da brzo obnovi umu od posljedica snijega.

- 19 KOROVI Korov je veinom sastavni dio umske biocenoze. Flora umskog tla je odraz ukupnog djelovanja svih stojbinskih inilaca. Ona kao cjelina umi donosi mnoge koristi. Npr. vee pijesak, zatiuje podmladak od sunca, vjetra i mraza, daje hranu za divlja, jestive plodove, ljekovite materije, prua stan ivotinjama itd. Prema djelovanju prizemne flore na umu i njene lanove moemo razvrstati na korisne, nevane i tetne. tetne se biljke nazivaju korovom. Korovi su umske biljke koje smetaju rastu podmlatka umskog drvea i razvoju umskih kultura. Nevane biljke u odre enim okolnostima tako er mogu poprimiti znaajke korova ako se razviju u gustom sklopu i u nepovoljno vrijeme. Velika veina prizemne flore pripada korovima. Korovima tako er pripada i nisko grmlje i povijue i paprat. Rastu i irenju korova pogoduju svijetla mjesta, velike progale i iste sjeine. Njegovom razvoju pogoduje toplo i vlano vrijeme. Naziv korov vezan je uz pojam njegove tetnosti, latinski herba inutilis. Naa rije korov je ma arskog porijekla, od rijei korokoja je nastala od njemake sloenice Unkrant. Pokuaji definicije korova vezani su za njegovu tetnu ulogu. U svakom sluaju korovske biljke u odre enom vremenu smetaju razvoju poeljnih biljaka. U drugoj situaciji i vremenu ista korovska biljka moe biti za poeljnu (uzgajanu) biljku korisna. To upuuje na injenicu da se jedna te ista biljka ne treba smatrati korovskom, ve samo u odre enim vremenskim situacijama. Zato korovske biljke treba promatrati kompleksno i imati u vidu pored teta i koristi od njih. Korove je stvorio ovjek sa prvim krenjima uma i prvom obradom zemljita prije vie hiljada godina i od tada su stalni pratioci ovjeka. Karakteristike korova Korovi se javljaju uglavnom kao pratioci pojedinih kultura. Neki dolaze u svim kulturama. Neki dolaze u svim kulturama, a neki su specifini za pojedine kulture, odnosno umske zajednice. Neki su kozmopoliti i kao takvi rastu posvuda, a neki su vezani za ue podruje. Najvanija im je karakteristika veoma izraena sposobnost adaptacije (postaju jednogodinji, cvatnja prije konje, cvatnja prije listanja ume, prilagodba pai i gaenju, skrauju ivotni ciklus za 1-2 mjeseca). Druga je znaajka korova vea otpornost prema nepovoljnim ivotnim uvjetima (sua, vlaga, hladnoa, vjetar i dr.),u odnosu na kulturne biljke. Otpornije su i prema bolestima i tetnicima, a stvaranjem zatitnih organa(trnje, otre dlake i dr.)prema prirodnim neprijateljima. Znaajka korova je i periodinost klijanja. Neki kliju odmah po zrenju, drugi nakon perioda mirovanja, a neki nakon vie godina mirovanja i to esto u vremenskim razmacima. Veoma je znaajno da se korovi odlikuju velikom moi reprodukcije, to im omoguava veliku ivotnu sposobnost unato stalnoj borbi protiv njih. Gore navedeno uglavnom se odnosi na zeljaste korove, jer je s grmovima neto drugaije.

- 20 Razmnoavanje Korovi koji se razmnoavaju iz sjemena mogu se veoma brzo razviti i donijeti sjeme u kratko vrijeme. Neke od brzo rastuih vrsta imaju veliki broj sjemenki(u 1kg i po nekoliko milijuna sjemenki). Korovske vrste donose sjeme svake godine. Kod umskih vrsta postoje i dui vremenski razmaci izme u godina uroda. Znaajno je i to da jedna korovska biljka moe proizvesti i do milijun sjemenki. Rauna se da na slabo zakorovljenoj povrini treba raunati sa do 30 000 sjemenki po 1m2,a na jako zakorovljenoj i deset puta vie, odnosno po 1ha do tri milijarde sjemenki. Ogromni broj sjemena u zemljitu je veliki problem kod suzbijanja korova. Glavni razlog tomu je putanje da se korov osjemeni, a sjeme prenosi posvuda. Sprjeavanjem osjemenjivanja mogu se iskorijeniti mnoge korisne vrste. Za korovske sjeme je znaajno da podnosi niske temperature, ima visoku klijavost (i do 95%), klijavost zadrava mnogo godina (80 i vie godina),a prolaskom kroz probavni trakt ivotinja mnoge korovske vrste zadravaju klijavost. Vegetativno se korovi razmnoavaju preko organa (rizomi, lukovice, krtole, pupovi, na korijenu) i nadzemnih organa(izdanci, stabla, listovi). Primjer irenja korova preko korijena je pirika (Agropyron repens). Ona po 1ha moe razviti 4 950 km podzemnih organa, 26 000 rizomih pupoljaka po 1m2. Teina ovog korijenja po 1ha moe iznositi i do 20 000 kg. Vano je znati da se neke vrste mogu regenerirati iz veoma malih djelia i da su podzemni Vegetativni organi esto otporni prema nepovoljnim uvjetima (nekoliko dana na suncu zadre ivotnu sposobnost). Njihovo je suzbijanje tee nego sjemenskih. irenje korova Korovi su rasprostranjeni zahvaljujui velikim dijelom nainima svog irenja. Da bi se to uspjenije suzbijali treba poznavati barem glavne naine njihova irenja. Vlastitim mogunostima (autohorija) mogu se ire se pomou ure aja na za izbacivanje sjemenki (kukolj, grahorica, lanilist). Na druge naine (alohorija) mogu se iriti: - vjetrom(na sjemenu su ure aji za letenje-maslaak-zskorovljenje nije mogue sprijeiti) - vodom(slijevanjem kie na poloaje, kanalima i sl.,poplavama-atmosfera, zakoravljanje se tako er sprjeava) - ivotinjama(kroz probavni trakt, bodljama se privrste za tijelo, zaliha hrane-urovi) - ovjekom (nesvjesno i nepanjom, transportom sjemena i biljaka, oranjem-vegatativno irenje, odjeom, autom) .

- 21 tete Korovi rastu bre i mladim biljkama oduzimaju ivotni prostor i gue ih, pogotovo biljke Svjetla(bor, hrast).Troe veliku koliinu vlage hranjiva. Prostrano su i hranidbeno konkurenti uzgojnim biljkama. Transpiracijom isuuju zemljita i zasjenjuju ga. Time sniavaju temperaturu tla i poveavaju mogunost pojave mraza. Za mokra vremena sprjeavaju isuivanje tla, pa sprjeavaju dizanje korijena, a zimi omogue stvaranje golomrazice. Smanjuju postotak primanja, prirast i kvalitetu sadnica. Poslije jakih kia pritiu podmladak uzrokujui lom deformacije. tetno utjeu na pomla ivanje. Gustim pokrovom sprjeavaju prodiranje sjemena do zemlje. Suhi korovi pogoduju nastanku prizemnog poara. Mogu biti sklonite sitnim glodavcima. esto su arita za biljne bolesti i tetne kukce. Neke vrste zakiseljavaju tlo. Neke vrste svojim izluevinama inhibitorno djeluju na razvoj korijena sustava. Korijen sadnice mogu toliko splesti da mogu nastati mehanika oteenja. Plijevljenjem se mogu iupati i klijanci, a na odraslijim sadnicama dolazi do ozljeda. U velikoj mjeri poveavaju trokove poumljavanja (cijena unitavanja korova kod pripreme tla za poumljavanja) i zatite (unitenje korova prije tretiranja hrastovih biljaka protiv pepelnice). Uzronici su alergije i trovanja ljudi. Naruavaju estetski izgled okolia. Smetaju pri rodovima u umi (grmoliki korovi). Visoki snijeg pritisne korovske biljke, a one pritisnu mlade biljke i takve u proljee ne mogu potjerati. teta ovisi o brzini irenja korovskih biljaka, gustoi, starosti i sklopu sastojine, vremenskim prilikama i vrsti korova. Najvie su ugroene tek nekoliko godina stare kulture. Razvoju korova najbolje pogoduje toplo i vlano vrijeme. teta ne ovisi toliko o vrsti koliko o broju jedinki, tj. gustoi.

Koristi od korova Mnogobrojne su koristi od korovskih biljaka: - zatiuju podmladak i biljke u rasadniku od sunca, vjetra i mraza - slue kao hrana ivotinjama (ispaa, plodovi) - neki su ljekoviti - neki slue kao zainske biljke - plodovi nekih su jestivi, kao i same biljke - neki slue u dekorativne svrhe - u suhom stanju neki slue kao prostirka za stoku - korovi duboka korijena kao drenaa odvode vodu i sprjeavaju nastanak golomrazice

- 22 - slue kao sklonite ivotinjama - mjesta su za gnije enje pticama - pruaju niz drugih koristi

Podjela korova Korovi se mogu podijeliti i grupirati na vie naina i po razliitim kriterijima. To je znaajno sa stanovita suzbijanja. Tako razlikujemo: - korove nastale iz sjemena i vegetativnim putem - jednogodinje, dvogodinje i viegodinje - one koji niu u proljee, ljeto i u jesen - uskolisne (jednosupnice) - irokolisne (dvosupnice) - papratnjae Kod dvosupnica postoje zeljaste i drvenaste vrste. Jednogodinji korovi se razmnoavaju gotovo iskljuivo iz sjemena, razvijaju se tijekom vegetacije i daju sjeme u istoj godi Dvogodinji se razvijaju u prvoj godini, sjemenje daju u drugoj. Viegodinji se razvijaju sjemenom i vegetativno, a mogu i na oba naina. U tlu staju vie godina i svake godine cvatu i osjemene se. Pri mehanikoj obradi tla iz posjeenih dijelova niu nove biljke. Ti se korovi najtee suzbijaju. Otporni su prema sui, pa se dobro razvijaju u suhim uvjetima. Sa umarskog stanovita praktina je podjela na: 1. korove umskih rasadnika 2. korove uma, umskih sjeina i kultura. Poznavanje korova je potrebno zato to je za pojedine vrste potrebno primijeniti razliite mjere suzbijanja. Sa stanovita suzbijanja u rasadnicima rastu: - jednogodinji (lake se suzbijaju) i - viegodinji korovi (tee se suzbijaju) Sa istoga stanovita umski korovi se dijele na: - zeljaste i - drvenaste. Najei korovi u rasadnicima pripadaju rodovima: Agropyron,Cynodon, Digitavia, Echinochloa, Poa, Setaria, Amaranthus, Cvisium, Erigeron, Galinsoga, Gphalium, Senecio, Sonchus, Taraxacum,Capsella, Raphanus, Rorippa,Sinapis, Cerastium, Sagina, Scteranthus, Sperqula, Stellria, Chenapodium, Convolvulus, Galeopsis, Lamium, Mentha, Stachys, Plantago, Polygonum, Rumex, Ranunculus, Ptentilla, Linaria, Veronica, Urtica, Ambrosia i dr. Znaajne umske vrste korova pripadaju rodovima: Agrostis, Calamagrostis, Holcus,Deschampsia, Festuca, Molinia, Carex, Juncus, Eupatorium, Solidago, Euphorbia, Stachys, Corylus, Amorpha, Crataegus, Prunus, Rosa, Rubus i dr.

- 23 Suzbijanje korova Suzbijanje korova jedan je od najskupljih poslova u biljnoj proizvodnji. Postiji vie naina i njihovih kombinacija suzbijanja korova to omoguuje svo enje tete u odgovarajue okvire. Dapae, u rasadnicima je nemogue proizvodnja biljaka bez suzbijanja korova. To je ujedno najtei rad i najskuplji dio proizvodnje umskih sadnica. U rasadnicima ovisi o niz injenica da li e biljke napasti teti kukci, gljive ili drugi biotski imbenici. S druge strane sigurno je da su biljke od korova u rasadnicima ugroene tijekom cijelog procesa njihovog uzgoja. Zato su korovi glavni problem proizvodnje biljaka u rasadnicima zbog ega ih treba permanentno unitavati. U umama se korovi unitavaju prema potrebi. Mjere suzbijanja korova mogu se svrstati u etiri grupe koje prikazujemo samo naelno. Preventivne mjere. Na odre enoj povrini treba sprijeiti pojavu korova. umsko-uzgojnim mjerama u sastojini treba podravati koliinu (intenzitet) svjetla koliko je potrebno za rast podmlatka. Viak svjetla omoguava pojaan rast korova. Reguliranje svjetla postie se zasjenjivanjem zemljita kronjama starih stabala, poumljavanjem progala, istina sl. Na vrijeme, prije nego se razvio korov, sadnjom biljaka koje potiskuju korov, mijenjanjem ekolokih uvjeta korovskim biljkama i dr. U rasadniku koristiti zreo stajnjak (u nezrelom se nalazi klijavo sjeme korovskih biljaka), maliranjem i sl. Mehanike mjere. Korovi se mehaniki unitavaju obradom zemljita, kosidbom, sasijecanjem, plijevljenjem, vruom parom i vatrom. Obrada zemljita je vana i vrlo korisna mjera kojom se tlo priprema za sjetvu. Glavni nain je oranje zemljita najbolje duboko u jesen. Na taj nain je oranje zemljita zima razori mnoge uvijete za pojavom korova u proljee. Frezanjem i kultiviranjem se dobro unitavaju jednogodinji korovi. Mana ove mjere je to noevi usitne viegodinje korove, pa se iz dijelova vegetativno isto lako razmnoe u jo veem mnotvu. Ovim se nainu dobro unitavaju mladi korovi. Kopanjem i okopavanjem uinkovito se unitavaju trajne korovske biljke s podzemnim organima. Okopavanjem se ustvari unitavaju svi korovi. Najee se na ovaj nain korovi u rasadnicima izme u biljaka u redovima gdje se ne mogu unititi strojno ili na drugi nain (kemijski). Kosidbom se unitavaju iznikli korovi, a dobro ju je provoditi prije osjemenjivanja. Kosidbom se sasijecaju biljke, dolazi do njihova iscrpljivanja i konano ugibanje. Mehanikim sasijecanjem korova u kulturama i sjeinama unitavaju se bujadi, irokolisni korovi, grmovi i izbojci. Obavlja se kosom, srpom, kosirom, sjekirom, pilom, karama. Plijevljenjem se obavlja u rasadnicima od asa nicanja biljaka, pa u daljnjem razvoju. To je mukotrpan i naporan posao, a u nekim sluajevima jedini nain unitenja korova. Korove je mogue unitavanje i plamenom, tj. kontroliranim poarom. Sterilizacijom zemljita za sjetvu ili pregrijanom parom ujedno se u istom unitavaju kukci, gljive i korovi. Metoda se primjenjuje u staklenicima i plastenicima. Ukoliko na odre enoj povrini dugo lei voda stradaju korovi zbog nedostatka zraka.

- 24 Bioloko suzbijanje korova. Svaki organizam koji korove ometa u razvoju ili razmnoavaju moe sluiti kao bioloko sredstvo suzbijanja. U tome veliku ulogu imaju gljive i kukci, ovisno o intenzitetu napada. Vano je da parazitski organizmi ne napada poeljne biljke. U nas se posebno ne oslanjamo na ovaj nain suzbijanja korova. Korove u biolokom smislu unitava i domaa stoka za vrijeme ispae isto kao i divlja. Kemijske mjere suzbijanja korova. Kemijska sredstva kojima se suzbijaju korovi nazivaju se herbicidi(lat.herba-trava i cedere-ubiti, unititi). Herbicidi mogu djelovati na korovske iuzgajane biljke.Za njihovu primjenu nuno je poznavati sastav, biologiju i ekologiju korisnih i uzgojnih biljaka, zemljite, klimatske uvjete, mehanizam djelovanja i itav niz drugih karakteristika, u protivnom tete na biljkama ,okolia, ovjeka(otrovnost) i ivotinjama mogu biti s nesagledivim posljedicama. Herbicidi su nezaobilazni u biljnoj proizvodnji, pa tako i u sastojinama i u rasadnicima. Postoji velik broj herbicida ali se samo manji dio uptrebljava u umarstvu (u rasadnicima i umama). Podijeliti se mogu na razne naine, a u osnovi postoje tri vee grupe herbicida. To su herbicida: na osnovi mehanizma djelovanja. U biljke dospjevaju putem lista ili korijena. Na mjestu molekularnog djelovanja sposobni su zaustaviti ili usporiti ivotno presudne funkcije biljaka zbog ega dolazi do njihova ugibanja. Podijeljeni su u 12 skupina. na osnovi kemijske pripadnosti. Na toj osnovi postoji 28 skupina herbicida. Podjela je bazirana na gra i, strukturi i zajednikim svojstvima bez obzira na njihov mehanizam djelovanja, vrijeme i nain primjene. po vremenu i nainu primjene. Dijele se na totalne i selektivne. Totalni suzbijaju svaku tretiranu biljku bez obzira o kojoj se vrsti radi. Primjenjuju se prije sjetve ili sadnje, na putovima, kanalima i drugdje. Selektivni herbicidi imaju zadatak da suzbiju nepoeljne vrste, a da se pri tom znatnije ne otete kulturne biljke. Selektivnost se moe zasnivati i na razliitom vremenu i razliitom nainu primjene (prije sjetve, nakon sjetve, a prije nicanja i nakon nicanja). Prema nainu djelovanja govori se o: - kontaktnim, izazivaju oteenja onog dijela biljke na koji dospiju - translokacijskim ili sisteminim, ulaze u cijelu biljku i unitavaju je i - zemljinim unose se u tlo, a u biljku dospijevaju preko korijena i unitavaju je. Vano je znati da pojedini herbicidi mogu biti ujedno sistemini i zemljini. Za unitavanje drvenastih biljaka primjenjuju se herbicidi koji se zovu arboricidi. U umarstvu je najea primjena slijedeih herbicida: glifosat, porshvat, pikloran i sulfisat. Glifosat. Spada u grupu aminofosfonata. To je translokacijski, neselektivni herbicid. Selektivan je samo ako ne do e na zelene dijelove biljke. Pripravci na osnovi glifosata ne smiju se koristiti u jezerima, stajaim vodama i kanalima za navodnjavanje. Glifosati se mogu primjenjivati prije pripreme tla za sjetvu. U umarstvu se koriste u umskim rasadnicima, umskim nasadima, u mladim nasadima, u mladim nasadima etinjaa, nakon sjee uma, za suzbijanje izdanaka i izbojaka, kod uzgoja sadnica etinjaa u rasadnicima, pa ak i za aviotretiranje uma nakon rasta etinjaa. Postoji vei broj pripravaka na osnovi glifosata i oni se od svih herbicida u umarstvu najee primjenjuju, a

- 25 posebno CIDOKOR . Svi glifosati spadaju u neznatno otrovna sredstva, a neki su i van skupina otrovnosti. Obrada tla i sjetve mogu se obaviti 5 dana nakon pripreme. Za tretiranje manjih povrina (okunice, staze, jarci, ograde i sl.) rad se moe obaviti le nim prskalicama. Za suzbijanje jednogodinjih korova rabi se koncentracija 1%, a za viegodinje korove 2%. Za suzbijanje viegodinjih korova potrebno je utroiti 4-10 l/ha. Kod pripreme povrina za poumljavanje utroak vode je 75 l/ha, a herbicida 7-8 litara. U umskim rasadnicima tretiranje u vegetaciji obavezno se koriste titnici, a doza je 4.5 l/ha. U ovom sluaju treba koristiti ure aj niskog pritiska. Kada prestane vegetacija (listopad) u rasadniku se po cijeloj povrini mogu tretirati sadnice smreke i bora (vremenska selektivnost) jer je u isto vrijeme rast korova sposobnih za usvajanje herbicida. U mladim nasadima etinjaa tijekom vegetacije mogu se tretirati drvenasti korovi u koncentraciji 2% ali uz upotrebu titnika. Poetkom jeseni kada su sadnice etinjaa u fazi zavrnog rasta mlada se sastojina moe tretirati po cijeloj povrini u koncentraciji 1%. Odmah nakon sjee stabala mogu se tretirati panjevi da se sprijei pojava izdanaka i izbojaka 15 % otopinom. Poslije iste sjee uma u pripremi povrina za sadnju tretiraju se izbojci i izdanci U vegetaciji u periodu intenzivnog rasta u koncentraciji 1% , a panjevi svje posjeenih stabala (kolovoz-rujan) i 2%. Koliina pripravaka ovisi o stupnju zakorovljenosti i vrsti korova. Oko biljaka zatienih polietilenskim titnicima moe se trtirati tijekom vegetacije. Uvijek treba imati na umu da nakon tretiranja treba potrajati vrijeme potrebno da biljka u sebe primi herbicid a to je 6 SATI BEZ KIE Osnovni podaci o navedenim herbicidima CIDOKOR SL 48.0 MONSANTO GLIFOSAT ID50 4320 SL = vodotopivi koncentrat SULFOSAT tako er je herbicid iz grupe aminofosfata. U umarstvu se koristi pripravak TOUCH-DOWN 4LC,SL ,48%, Syngenta. LD50 748 , 0-III To je translokacijski neselektivni herbicid za suzbijanje jednogodinjih i viegodinjih zeljastih i drvenastih korova. Ima vrlo iroku primjenu ,a dozacija ovisi o vrsti korova, mjestu primjene i koliini vode po ha. U umarstvu se koristi slino kao i Cidokor u rasadnicima i mladim kulturama. Tretirane povrine ne smiju se obra ivati 2 tjedna (jednogodinji korovi),odnosno 3-4 tjedna (viegodinji korovi). PARAKVAT , spada u grupu Bipiridilina, je kontaktni herbicid za suzbijanje jednogodinjih uskolisnih i irokolisnih korova. Djeluje brzo i kratkotrajno, u tlu se brzo razgradi. KOROVI U UMAMA I RASADNICIMA

- 26 Pripravak je Grenoxone SL, 20. Singenta, LD50 157.Pogodan je primjenu u rasadnicima.Ubraja se u najopasnija sredstva. Nije dozvoljena prodaja pojedincima. PIKLORAN pripada grupi PIRIDIN-KARBOKSILNE KISELINE, a u umarstvu se koristi pripravak TORDON 22K, SL, 24,5%, Dow Argo i dr. Sintetini totalni herbicid-arborcid za suzbijanje drvenastih i trajnih irokolisnih korova (osim paprati). Rezistentan je, lako se ispire, pa nije pogodan za kina podruja. Utroak je 10-15 l/ha. LD50 2000-4000.(8200). Primjenjuje se u vrijeme najintenzivnijeg rasta drvenastih korova, a da suenja dolazi za 3 mjeseca. S obzirom na postojanost te sa na mjestu primjene ne smije uzgajati bilo koja kultura 18 mjeseci.

- 27 ZATITA UMA OD DIVLJAI Znatne tete umi nanosi relativno mali broj divljai (jeleni, srne, zeevi, divlje svinje, puh, dabar). Divlja umi moe nanijeti velike tete. teta se openito sastoji u koritenju lia, Pupova i mladih izbojaka, u glodanju kore i mehanikom oteivanju stabala i plodova. Najvee tete divlja nanosi kada se prenamnoi i kada joj se onemogui normalna opskrba hranom. Pored ovoga u obzir treba uzeti i utjecaj na areal divljai(ceste, boravak ljudi u umi i drugi antropogeni utjecaji). Osnovno je da se u umi odrava ivotinjska populacija u poeljnoj brojnosti. Na brojno stanje divljai na odre enoj povrini utjee vrsta ivotinje, te struktura i starost ume i dr. koja joj prua stan i hranu. Svaka vrsta ini specifine tete to se dalje prikazuje. Europski zec (Lupus europaeus L.) ini tete u rasadnicima i mladim umskim sastojinama i to odgrizanjem pupova, mladih izbojaka i guljenjem kore. Stradavaju gotovo sve vrste bjelogorice. Ako se odgrizanje svake godine ponavlja biljke ostaju niske i grmolike. Na manjim povrinama mogu unititi sve biljke. Zeevi poinju guliti koru u jesen i nastavljaju zimi, veinom na mladim listaama. to je otrija zima i dublji snijeg to su vee tete od guljenja kore. Ovisno o stupnju oguljenosti biljke preive ili se osue. Zec tako er ini tetu kada iz zemlje vadi zasa eni ir i jede ga. tete se suzbijaju smanjivanjem populacije, ogra ivanjem rasadnika i primjenom repelenata. Pojedinano se biljke mogu zatiti ianim mreama ili polietilenskim titnicima. Divlja svinja (Sus scrofa L.) u umama listaa ini tetu jer izvlai iz zemlje zasa ene biljke, jede ir i bukvicu, ruje i gazi zasjene povrine. Vrlo su este tete na poljoprivrednim povrinama blizu ume. Zatita ira je mogua da se prije sjetve tretira sredstvom koje ponitava miris ira. Najsigurnija obrana je podizanje jakih ianih ograda oko ugroenih mjesta. Mree moraju biti ukopane u zemlju da se svinje ne mogu provui ispod njih. Odstrelom divlje svinje treba svesti na normalno brojno stanje. Populaciju divljih svinja smanjuju i bolesti. Jeleni (Cervus elaplus L. Dama dama L.) ine tete jer gule koru, odgrizaju pupove, eanjem i udaranjem rogovima, te na iru. Guljenje kore predstavlja najveu tetu od jelenskih divljai. Jelen glo e i skida koru na ilitu i mladim stablima. Najee guli jasenova, hrastova i smrekova stabla starosti do 15 -20 godina. Osobito su ugroena stabla sone kore. Ljetno guljenje je tetnije od zimskog. Ljeti jelen u podnoju debla pregrize koru i guli je u trakama do 2m (i vie) iznad tla. Ugroene su mlade sastojine nakon prve prorede. tete od ljetnog guljenja su mnogostruke. Nastaje gubitak prirasta, smanjuje se kvaliteta drveta. Otvorene rane naseljavaju gljive trulenice (i druge) , pa lako dolazi do lomova. Zaraivanje rana ovisi o njihovim veliinama i vrsti drveta, starosti, itd. Kod nekih je zaraivanje brzo, a kod nekih traje 20 i vie godina. Zimsko guljenje je manje vano jer zimi jeleni samo naglo u koru. Smatra se da je potreba za guljenjem u kvalitetnom i kvantitativnom pmanjkanju hrane.

- 28 Odgrizanje pupova i jednogodinjih izbojaka odnosi se na sve vrste drvea, a doga a se od kasne jeseni do izbijanja mladih izbojaka. Kada zapadne snijeg divlja odgriza grane koje stre iznad njega. Vrlo esto stradavaju hrast, bukva, javor, grab, jarebika, vrba, jela, a manje smreka, bor i ari. Juni i zapadni poloaji, gdje se zimi divlja zadrava trpe jae od sjevernih i istonih ekspozicija. tete od odgrizanja su vie rairene nego od guljenja kore. Mlade odgriene biljke gube prirast, deformiraju se i stvaraju ralje. Opasnost prestaje kada vrni izbojak izraste iznad dosega divljai. tete od odgrizanja pupova i mladih biljaka mogu biti tolike da onemogue prirodno pomla ivanje. Mjere zatite. Me u najvanije mjere spada uspostava ravnotee izme u brojnoga stanja divljai i stanja ume. Nadalje treba osigurati dobru pau i po vrstama drvea raznovrsnu u neprekinutim umskim kompleksima, unositi hranu u umu nanositi repelente na koru i izbojke, u odre enim sluajevima biljke se zatiuju polietilenskim titnicima ili trskom. Srna (Capreolus capreolus L.) ljeti brste sve vrste lia, a zimi pupove i izbojke. Osobito odgrizaju hrast, jasen, brijest, vrbu i jelu, a manje bor i smreku. Izbojke srna vie upa nego to ih odgriza, a 1-2 godine stare biljke esto potpuno uniti. Najvie trpe juni i jugozapadni poloaji gdje se divlja vie zadrava. Struganjem rogova srndai mogu otetiti smrekova stabla da ista uginu. Openito uzevi srnea divlja ini manje tete nego jelenska, jer joj manja potrba za hranom. Protiv jelenje i srnee divljai i zeeva primjenjuju se repelenti (sredstva za odbijanje), npr. KUNILENT R-12. Kunilent R-12 odbija zeeve, srne i drugu divlja tijekom mirovanja vegetacije. Nanosi se na postrane i vrne izbojke. U nioj koncentraciji prua zatitu 50, a u vioj oko 80 dana. Prska se u jesen nakon otpadanja lia tj. prestanka vegetacije listaa i etinjaa, po suhom vremenu pri temperaturama viim od 10C. Nije razvrstan u skupinu otrova, a koristi se u koncentraciji 5 - 10%. Djelatna tvar je sulfinirano riblje ulje 80%. Proizvodi Cromos Agro. Dabar (Castor fiber L. ) obitava uz vodotoke nizinskih uma. Nakon unoenja dabra iz Bavarske prije 2o-ak godina prilino se razmnoio i rasprostranio. tete ini na listaama (naroito na vrbama i topolama) koje obara. Sa oborenih stabala glo e koru koja mu slui za ishranu, a drvni materijal koristi za izgradnju brana. Na odre enim lokalitetima teta moe biti velika. Specijalne zatite protiv dabra nema. Mogue je odravati populaciju u niem brojnom stanju, a pojedinana stabla mogu se zatiti postavljanjem ianih mrea oko pridanka debla. Puhovi. Bukovo-jelove ume su stanita sivoga puha ( Myoxus glis L.ili Glis glis L.), gorskoga puha (Dryomys nitedula Pall.) i puha oraara (Muscardinus avellanarius L.). U godinama kada se puhovi prenomnoe u umskim sastojinama ine tetu izgrizajui bukovu, jelovu, smrekovu, arievu koru i drugih vrsta drvea. Obino se radi o mladim stablima sa enim na mjestima posjeenih krugova. Puhovi na njima odgrizaju koru u obliku velikih ili manjih krpa ili ih prstenuju, zbog ega se ona sue. tete mogu biti znaajne.

- 29 Najvanija mjera obrane je podravanje prirodnih uma. Prirodni mehanizmi regulacije brojnosti puhova su njihovi predatori (sove, lisice, kune, tvor, lasice, divlja maka i ris), bolesti i utjecaj okolia (izvor hrane, niske temperature, poari, narueni stanini uvjeti). Smanjenju brojnosti populacije pridonosi i lov na puhove. Ptice. Gotovo sve ptice u umama su korisne. Ako koja ptica u umi nanese neku tetu, to na drugoj strani redovito svojim korisnim djelovanjem nadoknadi. Neke ptice u umama odgrizaju pupove, jedu sjemenke ili dube rupe u stablima. U rasadnicima neke ptice (vrapci, vorci i dr.) ine tete prilikom sjetve ili oteivanjem biljnih dijelova i tek izniklih biljaka. Uinkovita zatita se sastoji u pokrivanju zasijanih gredica gustim mreama ili tretiranjem sjemena repelentom Mesurol FS 500 i Mesurol WP 50. To je zoocid metiokorb, a predstavlja jedino sredstvo za odbijanje ptica. To je insekticid, limacid i korvifug. Spada u vrlo opasna sredstva. Sjeme se tretira (ovisno o vrsti sjemena) 1l ,odnosno 1kg/100kg sjemena.

- 30 MIOLIKI (SITNI) GLODAVCI TETE I ZATITA Me u biolokim imbenicima kao tetnicima unskog sjemena, ponika, sadnica, mladih biljaka veliko znaenje imaju mioliki glodavci. Oni, kao lanovi umskih sustava, stalno ine tete. U godinama prenamnoenja tete mogu biti veoma znaajne. tetno djelovanje mieva u hrastovim umama je naglaeno u godinama najmanjeg uroda ira. U godinama prenamnoenosti mievi u lunjakovim sastojinama mogu ir unititi potpuno. U umskim stojbinama mioliki glodavci mogu se javiti u velikoj brojnosti i na razne naine nanijeti velike tete. Distribucija po stanitu moe biti razliita s obzirom na godinje doba i stupanj poplavljenosti uma. Mioliki glodavci esto imaju odluujuu ulogu u produkciji hrastovog ira sposobnog za klijanje. Sitni glodavci mogu initi tete u svim umama, ali u nas najvee tete ine u nizinskim umama. Vertikalno nastanjuju terene nadmorskih visina viih od bilo kojih sisavaca. U umama velike tete ine voluharice (podporodica Arvicolinae) i mievi (podporodica Murinae) koji pripadaju porodici Muridae, Red Rodentia. U nas su tetne slijedee voluharice i mievi: Voluharice Arvicola terrestris - vodeni voluhar Clethrionomys glareolus umska voluharica Mircotus arvalis - poljska voluharica M. subterraneus - podzemni voluhar M. agrestis livadna voluharica Mievi Apodemus agrarius - poljski mi A. flavicolis - utovrati umski mi A. sylvaticus - umski mi, mali umski mi Za sve su zajednike znaajke da imaju vrlo visok potencijal razmnoavanja, imaju relativno kratak ivot, znaajno ovise o vanjskoj temperaturi obitavalita, dostupnoj hrani, bolestima, predatorima i niz drugih imbenika. to se tie hrane veinom se polifagne ivotinje, ali su uglavnom tipini biljojedi. Neke vrste dnevno pojedu koliinu hrane koja odgovara petini tjelesne teine. Potrebu za vodom zadovoljavaju sonom hranom ili (neki) lizanjem kapljica rose. Manjak vode negativno utjee na njihove ivotne funkcije. Isto je i s visokim i niskim temperaturama. Na potrebama za vodom moe se bazirati suzbijanje (primjena tekuih ili vlanih mamaca u sunim periodima). Veliina tete koju priine mioliki glodavci u prvom redu ovisi o gustoi populacije.

- 31 Glavne znaajke mieva i voluharica kao umskih tetnika Apaodemus flavicolis (Melchior, 1834.) - utovrati umski mi, utogrli mi, veliki umski mi Nastanjuje i vie umske stojbine kao to su hrastove i bukove ume sa slabo razvijenim slojem prizemnoga raa. Hrani se preteno sjemenom drvea, a manje sjemenom prizemnog raa, te cvjetovima mladicama i kukcima (predator). Gustoa populacije ovisi o urodu ira i drugih plodova, ali i o broju divljih svinja koje se tako er hrane istim plodovima. Poslije obilnog uroda ira obino dolazi do poveanje brojnosti populacije. Skladita za hranu uglavnom gradi u zemlji do 1,5m dubine, ovisno o razini podzemne vode. Kod poveanja moe brojnost moe pojesti i odnijeti u skladite cjelokupan urod ira i posijano sjeme. Brojnost populacije u jednom stanitu mijenja se kroz godinu, a ciklus prenamnoenja u razdoblju od 3 godine. Apademus sylvaticus (Linneus, 1758.) - umski mi, mali umski mi, poljski mi Veinom ivi na otvorenim i toplim stanitima po rubovima uma i drugdje. Hrani se sjemenjem raznih vrsta drvea (ir, bukvica), ali su mu glavna hrana sjemenke trava i drugog zeljastog bilja .Kao predator unitava kokone obine i sme e borove ose pilatke. U godinama prenamnoenja moe unitit cjelokupno sjeme i time ugroziti prirodno pomla ivanje listopadnih uma. On uzrokuje tete i u rasadnicima i umskim kulturama, jer nagriza oteenu koru, korijen i pupove mladih drvenastih biljaka (bukva, hrast, grab, jasen, i dr.). Apademus agrarius (Pallas, 1771.) - poljski mi, prugasti poljski mi, prugasti mi Naseljava rubove uma, parkova, rasadnike i sl. U nizinskom podruju s livada i polja u jesen migrira u ume, a u proljee obratno. Preteno jede ivotinjsku hranu (predator), a biljna se sastoji od sjemenja i plodova. Za vrijeme prenamnoenja moe uiniti velike tete u rasadnicima i umama gdje glo e koru mladih hrastova, lipa, topola, bukava, javora i dr. Jede sjeme aria, smreke, bora, breze, lipe i lijeske. Clethrionomys gloreolus (Schreber, 1780.) - umska voluharica, ri a voluharica Obitava u bujnom sloju prizemnog raa u bjelogorinim i crnogorinim umama, na rubovima uma, u movarama, sjeinama, grmlju, parkovima, rubovima oranica i drugdje. Veinom se hrani vegetativnim dijelovima zeljastih biljaka, zatim, sjemenom i korom drvenastih biljaka, sjemenom zeljastih biljaka, dijelovima korijena i dr. Od listopada do travnja hrani se korom drvea koju glo e mjestimino ili potpuno na stabljici i granama. Oteuje jasen, javor, bukvu, lunjak, jelu, smreku, bor, vrbu, topolu i dr.

- 32 Microtus arvalis (Pallas, 1779.) - poljska voluharica, obina poljska voluharica, mali voluhar Preteno ivi na povienim mjestima, otvorenim podrujima, livadama, poljima, na rubovima uma i putova, vonjacima, vinogradima i u rasadnicima. Gnijezdi se u zemlji do dubine 20 cm gdje se hrani podzemnim dijelovima biljaka. Prenamnoenje je svake 3-4 godine, a masovna pojava svakih 10 -11 godina. Prenamnoenju pogoduju uzastopne tople zime s malo oborina i vlana ljeta. Poljska voluharica je tipini biljojed. Hrani se zelenim i sonim biljkama, klicama, korijenjem i korom raznih vrsta biljaka. Za jakih zima glo e koru mladog drvea u visini snjenog pokrivaa. Najvie oteuje mla e biljke poljskog jasena, hrasta lunjaka, javora, graba, lipe, smreke, crnog bora i dr. Ljeti ini tete na poljoprivrednim povrinama, a u jesen migrira na umske terene, u umske kulture i rasadnike, ponajvie na zakorovljena i neure ena zemljita. Microtus agrestis (Linnes, 1761.) - livadna voluharica Nastanjuje vlane terene mjeovitih uma, zakorovljene sjeine i progale. Masovno se pojavljuje svake 3 - 4 godine. Ne spava zimi i hrani se po danu. Najvie jede zeljasto bilje, travu, pupove i koru pojedinih vrsta drvea. tetu ini na jasenu, johi, vrbi, topoli, javoru, grabu, vokama, ariu, bagremu, crvenom hrastu i dr. Mlada stabla izgriza do 10 -20 cm visine ili prstenuje. Arvicola terrestris (Linneus, 1758. ) - vodeni voluhar, vodena voluharica, veliki voluhar, vodeni takor Nastanjuje vlana stanita, doline manjih rijeka i potoka, obale bara i livade. Podzemni hodnici su joj plitki, a dublji vode u gnijezda. Pored biljne koristi i ivotinjsku hranu (kukci, mekuci ). U toplom dijelu godine hrani se zelenim dijelovima vodenastih i livadnih biljaka, a u hladno podzemnim dijelovima biljaka. Velike tete nanosi korijenju vrba, topola, brijesta, hrasta, jabuke, javora, oraha, smreke aria i dr. Moe unititi itave mlade kulture vrba i topola. Microtus subterraneus (de Selys - Congchamps, 1836.) - podzemni volohar, podzemna voluharica, mioliki voluhari Dolazi u vlanim stanitima poput dolina rijeka, obala, bara i jezera, vlanim livadama i sl. esto se hrani korijenjem , liajevima, gljivama, plodovima kupine i zeljastim biljkama. U umskim sastojinama ini tete oteujui korijenov sustav biljaka.

- 33 Gustoa populacije i imbenici poveanja O gustoi populacije vie e se govoriti u svezi sa tetnim kukcima, a na ovom mjestu govori se o gustoi populacije znaajne za miolike glodavce. Gustoa populacije je broj ili biomasa jedinki neke vrste na jedinici povrine ili volumena u datom vremenu. Za umarstvo gustoa populacije je kljuna za donoenje odluke o poduzimanju mjera zatite protiv odre enoga organizma. Na poveanje populacije utjee vei broj me usobno ovisnih imbenika unutar same populacije i vanjskih imbenika, a sve se to moe svesti u etiri osnovne grupe: 1. Brojnost i fizioloko stanje populacije Za brojnost i fizioloko stanje populacije sitnih glodavaca nuno je poznavanje njihove fiziologije, odnosa spolova, socijalnih odnosa, kompetenciju unutar vrste, genetiku predispoziciju i stupanj mortaliteta. 2. Klimatski uvjeti Smatra se da su klimatski (meteoroloki) uvjet vaan imbenik za porast gustoe populacije. Npr. suha i topla jesen, blaga zima bez vlage i snjene hladnoe, bez naglih promjena temperature, bez stvaranja ledene kore, bez veih koliina vlage, a uz postupno otapanje snijega, toplo proljee, toplo ljeto sa umjerenom koliinom oborina pogoduju uspjean razvoju populacije. 3. Stanite i izvor hrane Gore navedeni povoljni meteoroloki uvjeti ujedno odgovaraju i za plodonoenje biljaka. To rezultira u obilnoj ponudi hrane i istovremeno utjee na masovnost glodavaca. U svakom sluaju vrsta i karakteristika hrane igra vanu ulogu na brojnost populacije. Npr. bujna prizemna vegetacija i plodonoenje drvenastih biljaka neophodni su za prehranu prenamnoene populacije. Dapae, poznavanje prirodnih ciklusa fruktifikacije drvenastih biljaka uspjeno se koristi u procjenjivanju moguega porasta populacije glodavaca u umi i ujedno pripreme za poduzimanje zatitnih mjera. 4. Prirodni neprijatelji i bolesti Prirodni neprijatelji - predatori (mnoge vrste sisavaca, ptica i dr.) znaajno reguliraju krajnost populacije. Unato tome postoje miljenja da predatori nisu presudni za njen porast. Nasuprot tome epidemijske bolesti i zdravstveno stanje su odluujui imbenik koji pridonosi odravanju, porastu ili padu brojnosti populacije. Epidemije se obino javljaju pri visokoj brojnosti populacije i uzrok su njenom naglom opadanju.

- 34 Utjecaj miolikoh glodavaca na umske ekosustave Kao lanivi ekosustava mioliki glodavci imaju kompleksnu ulogu, znaajnu za umu i odravanje njene bioloke raznolikosti i ravnotee. Grupirano, oni na umske ekosustave utjeu na: - mikroklimu listinca i gornjih slojeva tla - prirodu tla, njegovo prozraivanje i humifukaciju - protok anorganskih i organskih tvari - razgradnju organskih tvari - strukturu sastojina ( prizemnog raa i drvea) - rasprostranjenje biljaka (raznoenjem sjemenki) - brojnost nekih kukaca - odravanje populacije nekih umskih grabeljivaca (kojima su glavna hrana) - sukcesiju na sjeinama. tetnost Razliite vrste miolikih glodavaca esto ugroavaju umske rasadnike, plantae, kulture, ume i skladita sjemena. Prema brojnosti populacije ovisi visina tete, a u prenamnoenju (mije godine) tete mogu biti katastrofalne. Oni u roku od 10 dana mogu unitit itav urod ira na mjestu masovne pojave. Mievi i voluharice tete ine hranei se umskim sjemenom, glodanjem kore i korijena. Od sjemena najee jedu hrastov ir, bukvicu, kestenovo, grabovo, borovo, smrekovo i arievo sjeme, ali i drugih vrsta. Jelovo sjeme nerado jedu zbog velike koliine tanina u njemu. To na prvom mjestu ine mievi. Oni mogu potpuno unititi sjetvu u rasadnicima, a u umama onemoguiti prirodno pomla ivanje. To najee ine A. flavicolis i A.sylvaticus. Smatra se da su voluharice u umi tetnije od mieva. Javljaju se u gradacijama (naroito umska i vodena voluharica). U podzemnim dugim hodnicima potkopavaju mlade biljke u rasadnicima i umama, glo u korijen i mlade biljke, neke imaju sposobnost penjanja, te glo u koru odraslog drvea (glavno stablo i postrane grane). Najee glo u koru mladih biljaka starosti 2 -15 godina. Doga a se da mlade biljke pregrizu, a starije prstenuju ili oglo u koru sa strane. Kada se prenamnoe u umi ili rasadniku naprave pusto. ume miolokim glodavcima pruaju obilnu prehranu, dobre uvjete za razmnoavanje i prezimljavanje, te zatitu od prirodnih neprijatelja. Naroito im odgovaraju ume bogate prizemnom vegetacijom. Veoma im odgovaraju ume koje granie s poljima i livadama. U jesen s polja i livada migrijaju u granine ume. Kraj vodotoka u sastojinama letvika glodanje korijena ini vodeni voluhar (A. terrestis), druge vrste to ine rijetko. Vodeni voluhar moe potpuno unititi kulturu vrba i topola, jer u zimskim mjesecima poglo e koru stabla u zoni zemlje ili tik iznad zemlje. Iste tete ine umska i poljska voluharica, ali je dubina njihovog glodanja mnogo manja. Utvr eno je da su se u jednom sluaju voluharice za vrijeme visokog vodostaja povukle na povieni dio i napravile veliku tetu (premda hrane na ogranienom prostoru za brojnu populaciju).

- 35 Brojnost populacija Da bi se mogla predvidjeti teta kojom e uiniti mioliki glodavci nuno je utvrditi brojnost njihove populacije. Prema brojnosti populacije donosi se odluka o mjerama suzbijanja.Tri su glavne skupine metoda utvr ivanja gustoe populacije miolikih glodavaca: A) primarne (ivotinje se uzorkuju sa tono odre ene povrine). Tu spadaju metoda minimalnog kvadrata i y metoda. B) sekundarne (ivotinje se uzorkuju sa nepotpuno definirane povrine). Tu spada metoda linearnog transekta. C) tercijarne (nema uzorkovanja ivotinja, gustoa se odre uje preko tragova aktivnosi). Cilj kontrole brojnosti miolikih glodavaca uz utvr ivanje njihova broja i vrsta je i utvr ivanje kritinog broja i prognoze gustoe populacije. Metoda minimalnoga kvadrata To je jedna od primarnih metoda. Bazira se na izlovljavanju ivotina kroz 5 dana. Klopke mrtvolovke se postavljaju unutar iskolenoga kvadrata na tono definirana mjesta. Kvadrat se sastoji od 16 x 16 lovnih mjesta u me usobnom razmaku od 15 m. Na svako lovno mjesto postavljaju se dvije klopke (ukupno 512 klopki). Povrina kvadrata je 5,76 ha. Smartra se da se isti rezultati postiu i sa manjim kvadratom koji je ee u primjeni. To je kvadrat 8 x 8 lovnih mjesta (128 klopki) na povrini od 1,44 ha. Za uspjenost ove metode vano je da su uvjeti lova da sve jedinke u populaciji imaju jednake izglede da budu ulovljene, da je u to vrijeme odstupanje od mortaliteta nesmetano, da nema migracije i emigracije ivotinja, te da su vremenski uvjeti u vrijeme lova priblino isti. Broj ulovljenih ivotinja ovom metodom je prvi dan najvei, a dalje se smanjuje. Pored mrtvolovki u znastvenim istraivanjima esto se koristi i ivolovke (hvataju se ive ivotinje) to se smatra modificiranom metodom minimalnoga kvadrata. Ovom metodom mogu se analizirati razliita obiljeja populacije (natalitet, mortalitet, spolni indeks, mikrodistribucija, stvarna struktura, zdravstveno stanje i niz drugih). Y metoda Bazira se na izlovljavanju sitnih glodavaca pomou lovnih cilidrinih posuda promjera 14 i dubine 19 cm. U obliku slova Y iskole se 3 pravca duine 15 m pod kutom od 120*. Na svakom pravcu zakopaju se po 3 lovne posude na razmak od 5 m. Gornji rub zakopane posude je u ravnini s tlom. Izme u se postavljaju mehanike prepreke 25-30 cm visine, 1-pregrada izme u 2 posude okomito na pravac. Pregrade se ukopavaju 3-5 cm u tlo da se onemogui prolazak ivotinja ispod njih, a slue za usmjeravanje ivotinje prema posudama. Lovna povrina iznosi 0,735 ha.

- 36 Ulov se bazira na usmrivanju ivotinja padom u lovnu posudu napunjenu vodom u trajanju 5 dana. Posude se napune vodom do polovice. Tako je onemoguen bijeg ivotinja, a osigurano utapanje. Usmrivanjem ivotinja onemogueno je me usobno predarstvo. Za uspjenost ulova potrebna je barem jedna kia zbog njezinog utjecaja na aktivnost ivotinja. Metoda je dobro primjenljiva u podrujima s umjerenom klimom, gdje je godinji raspored padalina relativno ravnomjeran, a kia pada preteno jednom tjedno. Y metoda je pokazala vrlo dobre rezultate u godinama visoke populacije ivotinja. Prednost joj je i u tome to se ujedno moe utvrditi i brojnost drugih ivotinja (kukci, dadevnjaci i dr.). Nedostaci su u velikom utroku vremena za postavljanje i estom oteivanju pregrada od divljai, vjetra, snijega i dr. (poremeti se usmjerenost ivotinja prema posudama). Metoda linearnoga kvadrata Radi se o sekundarnoj metodi (povrina nije tono odre ena), kojom se ne moe utvrditi apsolutna gustoa populacije, ve samo relativni odnosi. Prednost je to se u kratkom vremenu moe istraiti brojnost ivotinja na veem podruju. Za rad se koriste mrtvolovke, a mamac je tvrda tkanina (1cm) uronjena u ulje u kome je prethodno pren luk i slanina. Lov ivotinja traje jednu no. Po sluajno odabranom pravcu (transektu) postavi se odre eni broj klopki (najbolje 100 lake je raunati gustou). Razmak izme u klopki je ? Svako lovno mjesto treba oistiti od listinca ili prizemnog raa i zabiljeiti radi kasnijeg lakeg snalaenja. Brojnost se izraunava postotkom ulovljenih ivotinja u odnosu na ukupan broj postavljenih klopki: ako je ulov 1-2% brojnost je populacije niska ako je ulov do 10% brojnost je umjerena ako je ulov 30-60% brojnost je poveana ako je ulov preko 80% nastupila je masovna pojava. Utvr ivanje brojnosti sitnih glodavaca najuinkovitije je u proljee. Poslije zimskog razdoblja, za kojeg najee dolazi do prirodne redukcije, dobiva se uvid u kvalitetu populacije. Poznavajui brojnost ivotinja, omjer spolova i njihove starosnu strukturu u proljee, mogue je priblino predvidjeti dinamiku njihove populacije do kraja godine i planirati mjere zatite. Tercijarne metode Kod tercijarnih metoda nema uzorkovanja ivotinja. Gustoa populacije odre uje se indirektno preko znakova aktivnosti ivotinja (prebrojavanje tragova i izmeta). Prednosti su u tome to nemaju utjecaja na populaciju, zahtijevaju vrlo malo opreme i ponekad je dovoljan samo jedan izlazak na teren. Nedostatak je to se preko prikupljenih podataka ne moe dobiti siguran uvid u populaciju, ve samo relativne vrijednosti.

- 37 Suzbijanje Odluka o suzbijanju sitnih glodavaca donosi se najee na osnovi broja ulovljenih jedinki u lovnom transektu ali i na osnovu rezultata drugih metoda utvr ivanja gustoe populacije. Smatra se da suzbijanje nije potrebno ako je postotak ulovljenih ivotinja ispod 20%. Ukoliko je ulov izme u 20-30% suzbijanje se moe, ali i ne mora provesti. To ovisi o tome da li se na terenu nalaze mlade biljke ili sjeme koje treba zatiti. Kada ulov jedinki prelazi 30% obavezno treba suzbijati glodavce. Razliitim metodama suzbijanja tete se mogu znatno smanjiti. Koriste se brojne metode za redukciju prenamnoenih miolikih glodavaca (razliiti uzgojni zahvati, mehanike, kemijske i bioloke metode). Za njihovu uspjenu primjenu neophodno je poznavanje vrsta, ishrane, dinamike populacije, tetnosti, stanita i niz drugih elemenata u svezi s miolikim glodavcima. Najjednostavnija i uinkvita metoda suzbijanja miolikih glodavaca je primjenom kemijskih sredstava. U tu svrhu koriste se kemijski pripravci pod zajednikim nazivom rodenticidi. Danas dozvolu za primjenu u umama nema ni jedan klasini rodenticid. Nejasno je pitanje njihove primjene u rasadnicima. Unato toga dajemo nekoliko osnovnih znaajki o rodenticidima. Rodenticidi su skupina sredstava za suzbijanje glodavaca. Naziv dolazi od naziva za red Rodentia -glodavci. Za rodeticide nisu propisane tablice jer se ne smiju nalaziti u namirnicama, niti u stonoj hrani. Sve vrste zatvorenih mamaca treba stavljati tono prema uputama i ne rasijavati. Ne smiju biti dostupni djeci, domaim ivotinjama niti divljai (dlakavoj, pernatoj). U nas se rodenticidi uvelike koristili u umama i rasadnicima. Uinkovitost mamaca ne ovisi samo o djelatnoj tvari ve i o privlanostima i drugim svojstvima mamaca. Mnogi su obogaeni dodacima koji poveavaju privlanost, a nekima se dodaju gorke tvari koje odbijaju ivotinje. Za svaki pripravak navodi se njegova primjena prema sadraju dozvole. Od rodenticida koriteni su kumulativni otrovi kumutetralil i klorfacinon. Oni na glodavce djeluju postupno. ivotinje ugibaju uslijed unutarnjeg krvarenja 5-7 dana nakon unosa u organizam. Po akutnoj toksinosti spadaju u skupinu opasnih, a po kroninoj toksinosti u skupinu najopasnijih sredstava. umarstvo je koristilo klorfaciron, tj. njegov pripravak Faciron forte mamac. Tako er spada u opasne pripravke. Ukoliko se stavlja u aktivne rupe koliina po rupi iznosi 10 g. U umama i rasadnicima stavlja se u plastine cijevi ili druge naprave. Na taj nain dostupan je samo glodavcima, a nije drugim ivotinjama. Koliina po hektaru se rauna na bazi utroka 3-5g/m, tj. oko 30-40kg/ha. Danas se istrauju nova sredstva koja bi uspjeno zamijenila klasine rodenticide. U prirodi na kontrolu populacije utiu razni predatori (ptice, divlje svinje i dr.). Kada je populacija u prenamnoenju uvelike je mogu reducirati razne bolesti. Isto tako na miolike glodavce u znatnoj mjeri utjeu vremenske prilike, ponajvie voda i ekstremne temperature.

- 38 -

UZRONICI TETA I ZATITA UMSKOG SJEMENA I PLODOVA Mnogobrojni abiotski i biotski imbenici u odre enim prilikama negativno utjeu na umsko sjeme smanjujui klijavost i koliinu od malih do potpunih razmjera. tete mogu nastati u poetku zametanja plodova i sjemena, pa sve do poetka razvoja mlade biljke. Najvanije tete nastaju kada je sjeme zrelo. tetni biotski imbenici za umsko sjeme i plodove su razliite gljive, kukci, sitni glodavci, dlakava divlja, ptice i domae ivotinje. ivi organizmi djeluju pojedinano, redoslijedom ili sjeme istovremeno stradava od jedne ili vie grupa organizama. Dapae u nekim sluajevima me u njima postoji i odre ena ovisnost. O tetama na umskom sjemenu postoje brojni podaci u stranoj literaturi kao i naih autora. U nas se u svezi s tim detaljno istraivalo, a neki od dobivenih rezultata se poklapaju s onima starih autora, dok su drugi specifini na nae prilike. Brigu o zatiti umskih plodova i sjemena potrebno je voditi tijekom razvoja na stablu, a o samom sjemenu od kada padne na umsko tlo, skupljenoga, osuenoga, uskladitenoga i posijanoga, tj. sve dok se razvije mlada biljka. To posebno dolazi do izraaja sa sakupljenim sjemenom, ali se ne treba zanemariti opasnost od sitnih glodavaca, divljai i domaih ivotinja koja prijeti sjemenu koje ostaje u umi. Iz tih razloga treba razlikovati zatitu plodova i umskog sjemena u umi i sakupljenoga. Koliina sakupljenog umskog sjemena ovisi u prvom redu o urodu, a zatim o uzgojnim planovima. U Hrvatskoj se svake godine sakuplja sjeme glavnih vrsta drvea me u kojima prednjae hrast lunjak i kitnjak. Prema viegodinjim podacima u Hrvatskoj se prosjeno godinje sakupi oko 1 320 000 kg ira hrasta lunjaka, kitnjaka, medunca i crnike, 1 500 kg sjemena poljskog jasena, 400 kg bukvice, 10 kg crne johe i 10 kg gorskoga javora, te oko 1 800 kg sjemena etinjaa (smreka, borovi, jela i empres) ili sveukupno oko 1 350 000 kg godinje. Od toga pretee hrast sa udjelom od 85% . Upravo sakupljeno sjeme podlijee izravnoj zatiti kemijskim sredstvima ili drugim nainima zatite bez obzira da li se unosi izravno u ume ili se sije u rasadnicima.

tetni kukci na umskom sjemenu i plodovima Problematika je toliko znaajna da je IUFRO osnovao posebnu sekciju S2.07.01 za tetnike na umskom sjemenu. Objavljen je popis 366 vrsta do sada svjetski poznatih vrsta tetnika na sjemenu crnogorice. Broj i vrste tih kukaca pripadaju slijedeim redovima.

- 39 Red Homoptera (jednokrilci) Heteropteta (raznokrilci) Thysanoptera (resiari) Diptera (dvokrilci) Coleoptera (kornjai) Hymenoptera (opnokrilci) Lepidoptera (leptiri) UKUPNO Broj vrsta kukaca 4 19 10 53 53 80 147 366

Neki od ovih kukaca su tetnici i cvjetova i sjemena ime im je vanost poveana. Postoje podaci da oni unitavaju sjeme u malim razmjerima, velikim postocima, do potpunog unitenja. U nas su tetnici sjemena jele, smreke, crnog bora, hrasta, jasena i nekih drugih u Slavoniji, Lici, Gorskom kotaru, Dalmaciji i Istri. U nas je openito opisan mali broj tetnika na umskom sjemenu i plodovima. Me u njima ima toliko tetnih vrsta da su u stanje unititi cjelokupan urod, pa ih je potrebno poznavati. Radi lakeg razumijevanja posebno emo prikazati tetnike na sjemenu i plo