38
1 OSNOVI OPŠTE TEORIJE SISTEMA Pojam i definisanje sistema : u naučnoj teoriji XX veka sve češće se primenjuje pojam sistematskog istraživanja kao posrednog naučnog , metodološkog pristupa . Sistematski pristup u osnovi akcenat daje analizi sveobuhvatnih integrativnih svojstava objekata . Krajem 40-tih i 50-tih godina ovoga veka ideja sistematskih pristupa i osnove za formiranje opšte teorije sistema vezuje se za ime Ludviga Bertolantija . Prve njegove publikacije iz opšte teorije sistema javljaju se sa pojavom radova Noberta Vinera iz oblasti kibernetike . Tumačenje povratne sprege kao princip veze i regulacije koji je zajednički za mašine , čoveka i žive organizme , tj. za tehnočke , biološke i društvene sisteme , poslužio je kao osnova za naučno proučavanje u oblasti uprvljanja . Saznanjem da je sistem regulacije u principu istovetan kod svih sistema dovodi do toga da se formira nova naučna oblast koju je Vener nazvao kibernetika ili regulacija i komuniciranje u živom organizmu i mašini . Sistematski pristup predstavlja opšti metodološki pravac u cilju analize i razrade specifičnih metodoločkih pristupa teoriskog realizovanja i saznanja o celinama objekta kao sistema . Opšta teorija sistema proistekla je iz potrebe razvoja posebnih naučnih disciplina kao što su : kibernetika , teorija informacija , teorija upravljanja , izgrađujući nov metodološki pristup u biologiji , ekonomiji i tehnici . U tim naukama prvi put se javljaju i definicije sistema , zato su ne ujednačene definicije pojma sistema . Postoji veliki broj definicija sitema . Definicije delimo u tri grupe : I grupa definicija – tu spadaju definicije koje određuju sistem kao klasu matematičkih modela pomoću kojih se grade ideje dinamičkih pojava . II grupa definicija – je najbrojnija i nju karakterišu pojmovi kojima se definiše sistem elemenata , veza ili celina . III grupu definicija – formiraju definicije koje se obrazuju pomoću stanja ulaz-izlaz , obrade informacija itd. Sistem je , na određen način , uređen skup međusobno povezanih elemenata koji obrazuju neku celinu . 1

OSNOVI OPSTE TEORIJE SISTEMA - SKRIPTA

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Teorija sistema

Citation preview

Page 1: OSNOVI OPSTE TEORIJE SISTEMA - SKRIPTA

1 OSNOVI OPŠTE TEORIJE SISTEMA

Pojam i definisanje sistema : u naučnoj teoriji XX veka sve češće se primenjuje pojam sistematskog istraživanja kao posrednog naučnog , metodološkog pristupa . Sistematski pristup u osnovi akcenat daje analizi sveobuhvatnih integrativnih svojstava objekata . Krajem 40-tih i 50-tih godina ovoga veka ideja sistematskih pristupa i osnove za formiranje opšte teorije sistema vezuje se za ime Ludviga Bertolantija . Prve njegove publikacije iz opšte teorije sistema javljaju se sa pojavom radova Noberta Vinera iz oblasti kibernetike . Tumačenje povratne sprege kao princip veze i regulacije koji je zajednički za mašine , čoveka i žive organizme , tj. za tehnočke , biološke i društvene sisteme , poslužio je kao osnova za naučno proučavanje u oblasti uprvljanja . Saznanjem da je sistem regulacije u principu istovetan kod svih sistema dovodi do toga da se formira nova naučna oblast koju je Vener nazvao kibernetika ili regulacija i komuniciranje u živom organizmu i mašini . Sistematski pristup predstavlja opšti metodološki pravac u cilju analize i razrade specifičnih metodoločkih pristupa teoriskog realizovanja i saznanja o celinama objekta kao sistema . Opšta teorija sistema proistekla je iz potrebe razvoja posebnih naučnih disciplina kao što su : kibernetika , teorija informacija , teorija upravljanja , izgrađujući nov metodološki pristup u biologiji , ekonomiji i tehnici . U tim naukama prvi put se javljaju i definicije sistema , zato su ne ujednačene definicije pojma sistema . Postoji veliki broj definicija sitema .

Definicije delimo u tri grupe :I grupa definicija – tu spadaju definicije koje određuju sistem kao

klasu matematičkih modela pomoću kojih se grade ideje dinamičkih pojava .

II grupa definicija – je najbrojnija i nju karakterišu pojmovi kojima se definiše sistem elemenata , veza ili celina .

III grupu definicija – formiraju definicije koje se obrazuju pomoću stanja ulaz-izlaz , obrade informacija itd.

Sistem je , na određen način , uređen skup međusobno povezanih elemenata koji obrazuju neku celinu .

2 STRUKTURA SISTEMA

U usvojenoj definiciji sistema za osnovu je prihvaćen elemet kao osnovni pojam . Elementi sistema mogu da predstavljaju pojmove , objekte i subjekte . Elementi predstavljaju sastavne delove svakog sistema . Oni mogu sami da predstavljaju sistem tj. da se posmatraju kao pod sistemi . Povezanost elemenata unutar sistema predstavlja strukturu sistema . Ta povezanost može da bude veoma različita tako da se nad nekim uočenim elementima može definisati više struktura . Struktura sistema nije samo raspored njegovih elemenata već se odnosi na otkrivanje osnovnih karakteristika sistema . Povezanost elemenata kao i sami elementi nisu fiksirani , već se veze menjaju . Elementi izlaze iz sistema , a novi mogu da ulaze .

1

Page 2: OSNOVI OPSTE TEORIJE SISTEMA - SKRIPTA

3 PODELA SISTEMA

Priroda elemenata sistema i karakter njihovih veza može biti veoma različita tj. i podela i klasifikacija sistema je različita . Tako , npr. prema prirodi elemenata sisteme delimo na :

a) realneb) apstrakne .Realni sistemi :

- tehnički sistemi ( zasnivaju se na funkcionisanju prirodnih zakonitosti i njih je stvorio čovek , pri čemu je ugradio takav redosled elemenata čija je realizacija ostvarivanje funkcije koja se zahteva od tog sistema ) ;

- organizacioni sistemi ( i ove sisteme je stvorio čovek na taj način što je organizovao i prirpdne i tehničke sisteme ) ;

- privredna organizacija ;- tržište , itd .

Apstraktni sistemi predstavljaju modele realnih sistema i njihov karakter je određen prirodom realnih sistema .

Prema poreklu elemente sistema možemo podeliti na :- prirodne (koje je stvorila priroda ) i- veštačke ( koje je stvorio čovek ) .

Tehnički sistemi se zasnivaju na funkcionisanju prirodnih zakonitosti i njih je stvorio čovek radi zadovoljenja nekog oblika potreba pri čemu je ugradio takav raspored i povezanost elemenata , čiji je glavni cilj ostvarivanje funkcije koja se zahteva od tog sistema ( npr. sistem za automatsko zavarivanje ) .

Organizacione sisteme je stvorio čovek na taj način što je organizovao prirodne i tehničke sisteme ( sistem preduzeća ) . Prema stepenu složenosti u odnosu na broj elemenata i njihovih međusobnih veza sistemi se mogu podeliti na složene i proste . Međutim , ova podela je relativna jer ako podelu sistema vršimo na proste i složene , onda kod prirodnih i bioloških sistema jednoćeliski organizmi predstavljaju proste sisteme , a čovek predstavlja složeni sistem .

Kod tehničkih sistema čekić bi po broju elemenata predstavljao prost sistem , jer se sastoji iz dve celine , a mašina bi predstavljala složen sistem jer se sastoji od većeg broja delova .

Sistem čovek – mašina bi po broju elemenata predstavljao prost organizacioni sistem , jer se sastoji iz dva elementa . Ako se posmatra struktura sistema kao kriterijum podele sistema na proste i složene , onda i prosti sistemi mogu da imajuveoma složenu strukturu veza . ☻Upravo iz ovih razloga je podela sistema na proste i složene relativna .

2

Page 3: OSNOVI OPSTE TEORIJE SISTEMA - SKRIPTA

4 KARAKTERISTIKE SISTEMA

Na osnovu analize oblika veza elemenata u sistemu mogu se razmotriti oblici ponašanja sistema . Sistem se razmatra kao celina , koja poseduje određene osobine koje se razlikuju od osobina elemenata i ima sopstvene zakone ponašanja . Ponašanje sistema predstavlja promenu stanja sistema u toku vremena . Stanje sistema predstavlja skup podataka koji daju informaciju o prošlosti i sadašnjosti sistema na čijoj osnovi možemo odrediti ili predvideti ponašanje sistema u budućnosti . U sistem ulazi materija , enegija i informacija u nekom stanju koje se može smatrati kao polazno stanje sistema . U sistemu se kroz konačan niz promena stanja formiraju novi oblici materije , energije i informacije sa nekim novim stanjem koji se kao izlazi iz sistema posmatraju kao konačno stanje . Niz promena u sistemu od nekog početnog do konačnog stanja predstavlja proces . Pod procesom se podrazumeva proizvoljna kvantitativana i kvalitativna promena tokom vremena , tj. vremenska promena u osobinama i količinama . Promene možemo da posmatramo kao promene pritiska i temperature u nekom reaktoru , promene temperature i pritiska u radnom prostoru , itd. Procesi mogu biti : mehanički , hemiski , toplotni , itd. Procese možemo podeliti na različite načine , u zavisnosti od toga šta uzimamo za osnovu podele .

5 PODELA PROCESA ( šematski prikaz )

Podela procesa Prema : Na :Međusobnoj povezanosti promenjivih

Linearne Nelinearne

Vremenskoj zavisnosti parametara

Promenjive Nepromenjive

Načinu odvijanja procesa

Neprekidne Diskontinualne

Stepenu određenosti veza između promenjivih

Determinističke Stohastičke

Prema promeni promenjivih tokom vremena

Statičke Dinamičke

Zavisnosti prostornih koordinata

Koncentrisane Raspodeljene

Poseban značaj u praćenju stanja i ponašanja sistema imaju informacioni sistemi i to procesni informacioni sistemi . Procesni informacioni sistemi služe za vođenje procesa i zamenjuju čoveka ili mu pomažu gde je to neophodno zbog njegovih određenih mogućnosti sa obzirom na brzinu odziva , količinu i tačnost prijema i obrade informacija . Sa obzirom na složenu strukturu informacionog

3

Page 4: OSNOVI OPSTE TEORIJE SISTEMA - SKRIPTA

sistema razlikujemo spoljne i unutrašnje funkcije informacionog sistema .

Spoljne funkcije određuju veze informacionog sistema i procesa tj. čoveka kome taj sistem služi , a unutrašnje funkcije su vezane za prijem i obradu informacija o procesu sistema , nazoru , upravljanju i regulaciji procesa itd.

Prema ponašanju sistemi su razvrstani na determinističke i stohastičke .

Kod determinističkih sistema stanje sistema je u bilo kom trnutku vremena jednoznačno određeno stanjem tog sistema u predhodnom trenutku vremena tj. možemo pouzdano predvideti kako će se ponašati pod uslovom da su poznata ulazna stanja .

Kod stohastičkih sistema izlazna stanja sistema ili ponašanja sistema nije jednoznačno određeno ulaznim stanjem ni u datom momentu niti u predhodnom momentu vremena , već se pojavljuje slučajno , znači da je transformacija ulaznih stanja u izlazna višeznačna u ovom slučaju možemo izlazna stanja utvrditi samo stohastičkom zavisnošću od ulaznih stanja tj. da možemo utvrditi samo neku verovatnoću s kojom pri datom ulaznom dejstvu mogu nastati pojedina izlazna stanja .

6 ANALIZA SISTEMA

Da bi smo vršili upoređenje ponašanja jednog sa ponašanjem drugog sistema ili stanja datog sistema u različitim vremenskim periodima potrebno nam je stanje sistema . Stanje jednog sistema je odraz pojedinačnih elemenata u sistemu u određenim vremenskim periodima . Za analizu u sistemu , prikupljanje i korišćenje potrebnih informacija može se ostvariti na dva načina :

- kada je nepoznata unutrašnja struktura elemenata ( iz određenih razloga nije moguće rastaviti sistem na elemente ) .

- kada je broj elemenata sistema i njegovih veza veliki da je nemoguće uzeti sve u obzir . Za rešavanje pitanja primenjuje se eksperimentalna metoda i modeliranje .

Eksperimentalni pristup u istraživanju složenih sistema je otežan jer složenost po pravilu onemogućuje sprovođenje eksperimenta a eksperimenat sa elementima ne omogućuje dobijanje predstave o opštem stanju sistema te se najčešće primenjuje metod modeliranja . Metod predstavlja osnovu za određivanje metodologije izračunavanja ponašanja sistema . Konstruisanje modela podrazumeva formiranje uslovnog odraza slike realnog sistema i izučavanje njegovog svojstva u cilju dobijanja informacija o realnom sistemu . ♣Taj odraz predstavlja model .

Modeliranje ponašanja sistema zasniva se na činjenici da se pod određenim uslovima može opaziti jednako ponašanje kod sistema bitno različitih po obliku , broju elemenata i fizičkoj prirodi procesa u njima .

4

Page 5: OSNOVI OPSTE TEORIJE SISTEMA - SKRIPTA

7 MODELIRANJE

Podela :- materijalno-predmetno :

- fizičko- analogno

- misaono-idejno : - simboičko : matematičko , grafičko i logičko- intuitivno : metod scenarija , operacione igre i

eksperimentalno .Materijalni modeli predstavljaju ponašanja sistema pomoću

materijalno – fizičko – tehničkih sredstava .Simbolički modeli prikazuju ponašanje sistema pomoću skupa

matematičkih i logičkih relacija . Specifipčan slučaj simboličkih modela su matematički modeli .

Metod crne kutije primenjuje se za objekte istraživanja kod kojih su dostupne samo ulazne i izlazne veličine , dok je unutrašnje vraćanje nepoznato . Ponašanje se određuje pomoću promena izlaznih veličina koje su nastale usled promena ulaznih veličina .

Na svoj način se izučavaju sistemi čije je unutrašnje uređenje nepoznato ili su više složena , da bi je izneli zahvaljujući ponašanju sistema na osnovu ponašsnja elemenata i strukture veza među njima .

8 UPRAVLJANJE SISTEMA

Upravljanje složenim sistemima se sprovodi radi ostvarivanja zadatih ciljeva na osnovu prijema predavanja i prerade informacija koje služe kao osnova za preduzimanje odgovarajućih mera u postupku upravljanja. Prirodni sistemi su nastali pod uticajem prirodnih zahteva bez učešća čoveka . Ako uzmemo za primer sisteme onda je jedan od osnovnih ciljeva ovih sistema obezbeđenje optimalnih uslova za opstanak i za umnožavanje . Proces ostvarivanja ovih ciljeva je određen prirodnim zahtevima i ogleda se u adaptaciji prema spoljnim uslovima , što se objašnjava stalnom evolucijom sistema . Kada su u pitanju sistemi tj. sistemi koje je stvorio čovek , onda se problem zasniva na drugi način.

Ciljeve veštačkih sistema određuje čovek . Ako posmatramo preduzeće kao veštački sistem onda cilj predstavlja ostvarivanje plana i progaraama.

Upravljanje je postupak preduzimanja određenih akcija tako da se sistem dovede u stanje ostvartivanja postavljenog cilja . To je u

5

Page 6: OSNOVI OPSTE TEORIJE SISTEMA - SKRIPTA

osnovi novo stanje koje se razlikuje od stanja u kojem bi se inače sistem našao u slučaju odsustva usmerene akcije od strane subjekta upravljanja . Izvoz stanja sistema kojem dajemo određenu prednost u odnosu na ostala stanja predstavlja donošenje odluke .

U postupku donošenja odluke primenjuju se različiti modeli na osnovu kojih se dolazi do izvora prihvatljive alternative .

9 MODELI IZVORA REŠENJA

a) modeli kompromisa:- jednociljni- višeciljni

b) optimizacioni modeli :- saznajni- dijagnostički

Među navedenim modelima za izbor rečenja u oblasti zaštite najznačajnije mesto imaju jednociljni i višeciljni modeli . I pored toga što su zadaci upravljana sistema veoma različiti , ipak se mogu opisati u oblastima opšte šeme procesa upravljanja .

Legenda :OU – objekti upravljanjaUU – uređaji upravljanjaA – direktna veza UU i OUB – indirektna veza UU i OU .

Cilj upravljanja određuje stanje objekta koje treba da se ostvari u procesu upravljanja . Za ocenu stepena postignutog cilja primenjuju se kritrerijumi koji se zovu kriterijumi funkcije cilja .

10 OPISIVANJE SISTEMA

S obzirom da je za osnovu definisanja sistema uzet element , svojstva elementa predstavljaju osnovu za opisivanje sistema .

Osnovna svojstva elementa su :- okolina deluje na element E izazivajući u njemu

nepostojanje strogo određenog karaktera . Takvo stanje se uzima ulaz elementa E .

- element E deluje na okolinu koja prima neko stanje strogo odrešenog karaktera . Takvo stanje nekog elementa E naziva se izlaz elementa E .

- stanje elementa E koje se naziva ulazom određuje stanje elementa E , koje se naziva izlazom E .

6

Page 7: OSNOVI OPSTE TEORIJE SISTEMA - SKRIPTA

Izlazi i ulazi elementa izražavaju se preko vektora :

Ulazni vektor X = ( X1, X2 , ... , Xn ) izražava ulazno stanje

elementa E gde su X1 , X2 ... Xn komponente ulaznog vektora . Izlaz vektora Y odražava stanje izlaza elemenata E , gde su Y1 , Y2 , ... , Ynodgovarajuči izlazi vektora od kojih svaki predstavlja pojedinačno stanje izlaza elementa E .

Oblik delovanja elementa E matematički predstavlja oblik transformacije ulaznog vektora X u izlazni vektor Y , što se može predstaviti izrazom: Y=T(X)

X – oblast transformacije Y – polje transformacijeT – operator ( pravila ) .U zavisnosti od karakteristika operatora razlikujemo dva oblika

ponašanja elementa E : deterministički i stohastički .Predstavljanje operatora T :1- predstavljanje svih ulazno – izlaznih veličina 2- predstavljanjem u obliku tabela3- u analitičkom obliku4- u obliku matrica :

Uzajamni uticaj elemenata jednih na druge ostvaruju se samo preko njihovihnulaza i izlaza . Najčešći oblik opisivanja veza elemenata u sistemu je matrični oblik .

11 ODREĐIVANJE VREDNOSTI VELIČINA ELEMENTA SISTEMA

U sistemskom pristupu u upravljanju sistemima poseban značaj predstavlja određivanje veličina sistema , tj. određivanje vrednosti tih veličina . Na ocenu stanja sistema utiče niz elemenata čije se veličine za određivanje kvalitativnog i kvantitativnog svojstva izražavaju različitim mernim jedinicama i skalama .

Skala je prava ili kriva linija na kojoj se obeležavaju tačke koje odgovaraju određenim nizovima brojeva .

7

Page 8: OSNOVI OPSTE TEORIJE SISTEMA - SKRIPTA

Pod merenjem se podrazumeva postupak upoređivanja objekata u odnosu na određeni pokazatelj. Pokazatelji upoređivanja objekata mogu biti :

- posredni- fizički- socijalni , itd.

Prilikom merenja mogu se primeniti dva postupka :- subjektivni - objektivni .

Subjektivna merenja obavlja čovek pa zato na njihov rezultat utiče psihologija mišljenja , njegovo značenje , iskustvo i druga svojstva ličnosti .

Objektivna merenja ostvaruju se mernim priborima na primeni prirodnih zakona . Upoređivanje objekata vrši se objektom koji je uzet za etalon . Merenja se u najširem smisli mogu razmotritu kao proces utvrđivanja odnosa među subjektima i brojevima koji čine određeni brojni sistem . Za primenu takvog sistema potrebna je predhodna kvantitativna analiza za različita pravila usvajanja brojevnog sistema . Ta pravila određuju skale čiji oblici zavise od karaktera matematičkih operacija koje se primenjuju za posmatranje objekta. U odnosu na objekt merenja i karakter primene matematičkih operacija veličine se dele na :

- merljive- odredljive- ocenjive

-merljive veličine su one za koje se može definisati matematički pojam jednakosti i sabiranja .

-kod odredljivih veličina imamo samo pojam jednakosti i odnos prednosti .

-za ocenjivanje veličine imamo samo predstavu o njihovom svojstvu u odnosu na prednost .

12 PRIMENA SKALA ZA ODREĐIVANJE VREDNOSTI VELIČINE SISTEMA

Pri merenju pokazatelja veću primenu imaju intervalna skala , skala odnosa , redosledna i nominalna skala . Skup dozvoljenih transformacija , pokazatelja koji imaju nominalnu skalu predstavljaju svi oblici funkcionalnih transformacija koji poseduju svojstva jednakosti. Svaka klasa ima svoju pripadajuću oznaku . Primer ovakve skale je klasifikacija mašina na električni pogon itd. ili klasifikacija povreda na radu .

Nominalna skala : POVREDE NA RADU I SMENA II SMENA III SMENA 1983.god 50 10 30 1984.god 20 40 50

8

Page 9: OSNOVI OPSTE TEORIJE SISTEMA - SKRIPTA

Skup dozvoljenih transformacija pokazatelja koji imaju redoslednu skalu sastoje se iz skupa svih monotono rastućih funkcija . Redosledna skala omogućuje primenu i izražavanje kvalitativnih i kvantitativnih pokazatelja pomoću stepena gradacije – na primer : rangiranje .

Kod skale poredka ako su oznake klasa numeričke , obično se za početak uzima prvi broj prirodnog niza ili deo niza celih brojeva (0,1,..n). Skup dozvoljenih transformacija pokazatelja ima intervalnu skalu ako se sastoji samo iz svih linearnih funkcija . Intervalna skala omogućuje određivanje razlike među svojstvima objekta posmatranja gde se ta svojstva izražavaju brojevima .

Kod skale odnosa skup dozvoljenih transformacija sastoji se iz transformacija sličnosti . Kod skale odnosa utvrđen je nulti početak .

Često se koristi i apsolutna skala koja se razlikuje od skale odnosa samo po tome što ima apsolutnu nulu .

13 TEHNOLOŠKI SISTEM , PROIZVODNI SISTEM , PROCES OPERACIJE

Tehnologija je nauka o veštinama i zakonima . Naučno prikazivanje ljudske delatnosti kojoj je svrha prerada prirodnih sirovina za ljudsku upotrebu . Inače pojam tehnologije se različito definiše od strane pojedinih autora , zavosno od činjenice da postoje bitne različite vizije i pogledi na svet , a samim tim i na tehnologiju .

Tehnološki sistem predstavlja skup organizovanih integralnih radnih aktivnosti u procesu rada u kome se odgovarajućim postupcima i operacijama na datom obradnom objektu ostvaruje određen cilj .

Poslovni sistem je širi sistem i pored proizvodnog sistema sadrži u sebi i sistem nabavke , prodaje ...

Karakter proizvodnog sistema određuje tehnološki sistem . Proizvodni tehnološki sistem se definiše kao skup elemenata , materijala , sredstva za rad , projektovanje tehnologije , ljuskog rada i gotovih proizvoda sa relacijama koje postoje između ulaznih elemenata s jedne strane i gotovih proizvoda kao izlaznih elemenata , s druge strane posmatranih preko njihovih osobina .

Tehnološki proces u proizvodnom sistemu je deo proizvodnje u kojoj prvenstveno dolazi izmene predmeta rada u pogledu oblika , dimenzija , međusobnog razmeštaja delova , promene agregatnog stanja i hemijskog svojstva .

14 RADNA SREDINA KAO SISTEM

Radna sredinu čini skup određenih elemenata koji u međusobnim vezama formiraju uslove pod kojima rad obavlja . Uticaj u radnoj sredini koji formiraju uslove su mnogobrojni i različiti usled čega je i pojam radne sredine veoma širok .

Najčešće se radna sredina definiše kao prostor u kome se ispoljavaju dejstva i posledice odvijanja radnog procesa . S obzirom

9

Page 10: OSNOVI OPSTE TEORIJE SISTEMA - SKRIPTA

na velik broj uticaja elemenata na uslove rada u radnoj sredini za ocenu i analizu primenjuje se sistemski pristup , a radna sredina definiše se kao sistem . Sistemski pristup ima za cilj da kompleksnost prisutnih odnosa i uticaja u oblasti čovekovog rada i stvaralaštva povže u celinu uz mogućnost primene jedinstvene metodologije za analizu , upravljanje usmeravanje i koordinaciju aktivnosti u datoj oblasti .

Radna sredina u najširem smislu obuhvata prostor u kome se ispoljavaju dejstva i posledice radnog procesa pri funkcionisanju sistema . Radna sredina kao sistem obuhvata elemente tehnološkog sistema čije uzajamne veze i odnosi u procesu rada mogu da obrazuju takva stanja u kojima se mogu ispoljiti uticaji i delovaja sa posledicama ugrožavanja zdravlja radnika ili materijalnih i prirodnih dobara . U odnosu na primenjena sredstva za rad , predmete rada , oblike i vrste teh. procesa , načina organizacije rada i dr. elemenata zavisi kakve uticaje i delovanja možemo očekivati u posmatranom sistemu radne sredine . Postoje elementi od čijih međusobnih veza i odnosa zavisi uticaj i delovanje na povređivanje ili druge nepoželjne posledice predstavljaju elemente sistema radne sredine . Ti elementi sa svojim karakteristikama ili svojstvima čine ulazne ili izlazne veličine sistema radne sredine . To su : sredstva za rad ( mašine , oprema ...) , predmeti rada ( sirovine ... ) , energija ( elektro energija ... ) , čovek operator ( karakter ličnosti , zdravstveno stanje , iskustvo ) , tehnočki proces ( primenjena tehnologija , organizacija rada ) i prostor za rad ( svojstva objekta , mesta rada ) . Uzajamne veze elemenata unutar sistema ostvaruju se preko energije , materije i informacije , obrazujući određena stanja sistema , koja neposredno mogu da ugroze zdravlje radnika ili materijalna dobra . Svojstva elemenata tog stanja nastala kao posledica uzajamnih odnosa i veza u sistemu radne sredine čine izlazne veličine ili izlaze sistema koji se prema prirodi i karakteru delovanja mogu podeliti na fizičke , hemijske , biološke i psihofiziološke . Uticaji izlaznih veličina elemenata neposredno se izražavaju na zdravlje ljudi . Uzajamne veze elemenata u procesima promena stanja u tokivima materije , energije i informacije , mogu da dovedu do ugrožavanja zdravlja radnika , prirodnih i materijalnih dobara ili samo do poremećaja optimalnih kriterijumima u podsistemu nekog sistema čovek – mašina .

Opasnost predstavlja stanje sa međusobnim vezama elemeneta u sistemu radne sredine koje određuje situaciju pre nastajanja povreda tj. pre ugrožavanja zdravlja radnika ili oštećenja materijalnih i prirodnih dobara . U sistemu radne sredine možemo da izdvojimo i druge podsisteme kao što su : podsistem čovek – mašina , podsistem mikroklimatskih elemenata .

10

Page 11: OSNOVI OPSTE TEORIJE SISTEMA - SKRIPTA

15 UPRAVLJANJE SISTEMOM RADNE SREDINE

Kao rezultat poremećaja iz drugog sistema kao i unutar samog sistema radne sredine može doći do pojave otkaza i do odstupanja određenih parametara zadate funkcije cilja iz dozvoljenih granica . Ta odstupanja ulaznih i izlaznih veličina sistema izvan dozvoljenih granica pod dejstvom poremećajnih uticaja određuje potrebu upravljanja sistemom . Shodno opštoj šemi upravljanja sistemom radne sredine može se dati blok dijagrama . Model mehanizma upravljanja radnom sredinom obuhvata :

1- određivanje funkcije cilja i kriterijuma u obljiku niza kvantitativnih i kvalitativnih parametra koji određuju izlazne veličine sistema . Funkciju cilja predstavlja očuvanje fizičkog , psihičkog i moralnog integriteta radnika ( zdravlje ) . Kriterijume predstavljaju dozvoljene vrednosti izlaznih veličina ( buka , vibracije ... ) . Određivanje funkcije cilja i kriterijuma zavisi od postavljenih zadataka . Ako posmatramo zadatak ostvarivanja cilja u smislu načina i oblika organizovanja zaštite , onda će kriterijum i funkcije cilja biti ostvarivanje plana , realizacija donetih normativnih mera itd.

2- utvrđivanje pokazatelja promena stanja sistema pri čijom sistematizacijom i obradom dobijamo informacije , relativne za ocenu stanja .

3- upoređivanjem dobijene informacije sa informacijama o dozvoljenim vrednostima parametara i upoređivanjem ulazne i izlazne informacije dobijaju se osnove za ocenu stanja sistema .

4- primena odgovarajućih mera zaštite u sistemu projektovanja i planiranja čiji je cilj promena stanja i podešavanje vrednosti parametara u zadatim

11

Page 12: OSNOVI OPSTE TEORIJE SISTEMA - SKRIPTA

granicama . Ovo podešavanje se može ostvariti na sledeći način :

- direknim uticajem na podsistem procesa promena stanja u tokovima materije , energije i informacije

- promenom karakteristika ulaznih elemenata- uvođenjem zaštitnih sredstava lične i kolektivne

zaštite .

16 MAKSIMALNO DOZVOLJENE VRENOSTI VELIČINA

U procesu rada u radnoj sredini radnik može biti izložen raznim delovanjima elemenata opasnosti . Efekat uticaja elemenata opasnosti na zdravlje radnika zavisi od :

- delovanja posmatranog uticajnog elementa ( koncentracije , količine , inteziteta )

- dužine vremenske ekspozicije ( izloženosti ) radnika uticaju i delovanju posmatranog elementa opasnosti

- zdrevstvenog stanja radnika - karaktera i prirode elementa opasnosti - promena u organizmu koje izazivaju uticaj i

delovanja posmatranog elementa . Doza predstavlja količinu koja izaziva izvestan efekat promena zdravstvene i radne sposobnosti za određeno vreme eksponiranja i može se predstaviti izrazom D=CT ; D-doza , C-koncentracija , T- vreme .

Ovaj odnos CT teoretski bi trebao da bude konstantan tj. da ekspozicija bude manja .

Koncentraciju tokom dužeg vremena izaziva isti efekat kao ekspozicija visokoj koncentraciji tokom kraćeg vremena ali to obično nije slučaj . Iz tih razloga se za svaki element opasnosti određuju posebnim metodama dozvoljene vrednosti kojima radnik može biti eksponiran za određeno vreme i za određene koncentracije tj. intezitet delovanja . Vrednosti količina posmatranih elemenata opasnosti u radnoj sredini koje ne prouzrokuju oštećenja radnika pri osmočasovnom radnom vremenu u petodnevnoj radnoj nedelji predstavljaju maksimalno dozvoljene vrednosti ili maksimalno dozvoljene koncentracije ( MDK ) . Ove vrednosti su standardizovane i razlikuju se u pojedinim zemljama . Tako su našim standardom pojedine materije u atmosferi radne sredine predstavljene MDK vrednosti za gasove , pare , i prašinu . Standardom pod maksimalno dopuštenom koncentracijom smatra se ona koncentracija škodljivih gasova , para i aerosoli u vazduhu radne sredine koje ne prouzrokuju oštećenja zdravlja pri svakodnevnom osmočasovnom radu u petodnevnoj radnoj nedelji .

U sistemu radne sredine ne sreću se uticaji delovanja samo jednog elementa opasnosti već više njih . Iz tih razloga neophodno je korišćenje MDK i MDV što zahteva posebne analize rada . Kada se govori o standardima odnosno vrednostima zagađivanja u cilju utvrđivanja kvaliteta vazduha mora se praviti razlika između standarda kvaliteta vazduha u radnoj sredini i kvaliteta vazduha u

12

Page 13: OSNOVI OPSTE TEORIJE SISTEMA - SKRIPTA

životnoj sredini . Dozvoljene vrednosti za određivanje kvaliteta vazduha u životnoj sredini se odnose na dvadeseto časovno radno eksponiranje svih živih i neživih objekata , sedam dana u nedelji a vrednosti za određivanje kvaliteta vazduha u radnoj sredini na eksponiranje prosečnih zdravih radnika osam sati na dan za pet dana u nedelji . Prema predlogu saveza društva za čistoću vazduha Jugoslavije za određivanje kvaliteta vazduha , upotrebljavaju se promene vrednosti i to :

- stroge granične vrednosti zagađenosti vazduha ( SGV )

- granične vrednosti zagađenosti vazduha ( GVZ )

17 KARAKTERISTIKE ČOVEKA OPERATORA U SISTEMU RADNE SREDINE

Za ocenu stanja radne sredine neophodno je poznavanje karakteristika čoveka operatora . U procesu rada specifičnu karakteristiku predstavlja napor koji može biti energetskog i informacionog karaktera . Napor energetskog karaktera uglavnom je vezan za fizičke aktivnosti , dinamički i statički rad , dok se napor informacionog karaktera odnosi na napor koji se javlja usled složenosti rada i uticaja negativnih nadražaja informacija koje deluju na njegovo psihičko emocionalno stanje . Napor inf. Karaktera možemo da podelimo na : emocionalni i operacioni . Operacioni napor se javlja usled složenosti obavljanja određenih radnih aktivnosti , a emocionalni se javlja kao posledica uticaja negativnih nadražaja . Određivanje dozvoljenih vrednosti pokazatelja za ocenu napora može se ostvariti na dva načina :

1- preko fizioloških karakteristika funkcije

13

Page 14: OSNOVI OPSTE TEORIJE SISTEMA - SKRIPTA

2- preko kapaciteta informaciong opterećenja čoveka .Napor na osnovu fizioloških karakteristika određuje se na osnovu

promena npr. rada srca itd. a preko informacionih karakteristika se utvrđuje eksperimentalnom pojavom zamora . Delatnost operatora se u opštem slučaju sastoji iz 4 elemenata :

- prijem informacija- prerada informacija - donošenje odluke- realizacija odluke .

Skup svih informativnih etapa zove se transformacija informacije osnovne karakteristike čoveka operatora . To su : 1- vreme reakcije , 2- tačnost , 3- pouzdanost , 4- psihički i fizički napor . Vreme reakcije je brojno jednako vremenskom intervalu od pojave signala do momenta završetka upravljačkog dejstva . Vreme reakcije predstavlja zbir vremena neophodnih za pobudu receptora odgovarajućom draži , predaju signala do mozga , prijem i interpretaciju , izbor odgovarajučih reakcija , predaju signala , muskulaturu i početak muskulaturne reakcije . Na porast vremena reakcije utiču :

1- neočekivanost pojave signala 2- veći broj parova signalnih reakcija 3- teško raspoznavanje signala 4- složen odnos reakcije – signala5- složeno obavljanje reakcije .

Preko vremeni napor može nastati zbog prekoračenja gornjih i donjih granica operativnog opsega fizioloških ili psiholoških funkcija . Na primer , veliki psihički napor dovodi do zamora i monoton rad do smanjenja budnosti , što utiče da čovek svojim pogrešnim i neodgovarajućim akcijama bude uzročnik nezgode . U procesu rada u svim etapama radne delatnosti može doći do napora sa greškama i otkazom čoveka operatora . To zavisi od niza uticaja faktora . U toku rada mogućnosti čoveka za prijem i transformaciju operacije se menjaju na početku rada , te se mogućnosti smanjuju . Operator tada reaguje za slučaj iznenadnog ulaznog signala na sledeći način : propušta neke informacije , reaguje sa manjom tačnošću , pamti inf. I reaguje na njih kasnije kad mu vreme to dozvoli , vrši filtraciju ulazne inf. , u krajnjem slučaju dolazi do prekida , otkaza .

18 ODNOS ČOVEKA I RADA , ČOVEK KAO ELEMENT SISTEMA . POJAM I DEFINICIJA RADA . SISTEMSKI PRISTUP

U stručnoj i naučnoj literaturi kao i u svakodnevnom komuniciranju na različite načine se koristi i objašnjava pojam rada . Pored svih različitih poimanja i objašnjenja rada zajedničko je da se rad prikazuje kao proces u kome nastaje novo stanje . Dileme i nesporazumi nastaju zbog toga što se proces shvata i tumači na različite načine . Poistovećivanje procesa i rada stvara još veće probleme i nesporazume . Jedini način je da se dilime otklone

14

Page 15: OSNOVI OPSTE TEORIJE SISTEMA - SKRIPTA

vezivanja procesa za njihove nosioce. Iz opšte teorije sistema poznato je da proces predstavlja niz promena u sistemu od nekog početnog do konačnog stanja . Naučno je utvrđeno da se sva kretanja po srodnim temama i svi procesi po osnovi svojih nosioca svrstavaju u dve osnovne grupe : jednu od tih grupa čine sva ona kretanja koja su izazvana prirodnim poretkom dok drugu čine sva ona kretanja koja izazivaju ljudi svojim svesnim delovanjem . Ova tvrdnja je u skladu sa polaznom aksiomom da je sve što postoji nastalo u kretanju , sve se održava u kretanju i sve nastaje u kretanju . Svet kome pripadamo susreću se objekti , pojave i procesi koji su nastali kao rezultat prirodnog kretanja ili svesno izazvanog kretanja . Za prirodna kretanja vrlo retko se koristi termin rad za potpunije objašnjenje ovog pojma . Obično se taj skup kretanja pokazuje i objašnjava uz dodavanje atributa ,, Priridno ’’ . Skup ne prirodnih kretanja koji svojim svesnim delatnostima izazivaju ljudi najčešće se objašnjava terminom rada . Pojam rada obuhvata samo one veštački izazvane procese koji su direkno uslovljeni svesnim delovanjem ljudi i to bez obzora da li se izazivanje tih procesa služe ili ne služe nekim oruđima . Pod najopštijim pojmom rada može se smatrati def. koja rad određuje kao svrsi shodnu delatnost pojedinca usmerenu na ostvarivanju cilja koji je unapred zamišljen . Razumljivo zato se u komuniciranju među ljudima koristi termin rad i za objašnjenje funkcije nekih bioloških bića usled nedostatka odgovarajućeg termina za prikazivanje tih procesa kao što je npr. rad mrava itd.

19 SISTEM ZAŠTITE NA RADU . NASTANAK I RAZVOJ ORGANIZACIJE ZAŠTITE NA RADU

Zaštita na radu kao organizovana društvena aktivnost je novijeg datuma i pojavljuje se u periodu uvođenja mašina u proizvodnju tokom XVIII veka . Društvena organizovanost zaštite koja se javlja u sadašnjim uslovima podrazumeva svestrano nastojanje da se otklone opasnosti i štetnosti tj. uzroci povreda na radu . Zaštita na radu obuhvata celokupnu zaštitu radnika na radu i u vezi sa radom . Obim ove zaštite utvrđuje zakonodavstvo , čiji je cilj unapređenje uslova rada za vreme rada i za vreme dok radnik nije u mogućnosti da privređuje . ZNR je sastavni deo radnog procesa , pa se zato može uspešno ostvarivati i unapređivati uporedo sa organizovanjem i unapređivanjem procesa proizvodnje i tehnološkog sistema u celini . Izraz ZNR je usvojen termin u naučnoj i stručnoj literaturi kao i zakonodavstvu . Inače u cilju označavanja istog pojma kod nas se sreću i izrazi bezbednost rada , sigurnost rada itd. Prvo je korišćen izraz higijensko tehničke mere i zaštita tehnike , zdravlja itd. Izraz ZNR je prvi put upotrebljen u ustavu 1963. god.

20 ZAŠTITA NA RADU U FUNKCIONALNOM I ORGANIZACIONOM SMISLU

Pod opštim pojmom ZNR u praksi podrazumevamo skup pojava koje su vezane za zaštitu lica na radu i obezbeđivanje zdravlja radnika

15

Page 16: OSNOVI OPSTE TEORIJE SISTEMA - SKRIPTA

u procesu rada . Ovaj se pojam može shvatiti dvostruko i to kao funkcija zaštite na radu i kao organizacija subjekta koji se staraju o zaštiti , tj. može se govoriti o ZNR u funkcionalnom i organizacionom smislu .

Zaštita na radu u funkcionalnom smislu se sastoji iz niza aktivnosti čiji je cilj sprečavanje nezgoda na radu i obezbeđivanje uslova za bezbedan rad . Tu funkciju vrše brojne organizacije i pojedinci .

Pojam zaštite na radu u organizacionom smislu predstavlja organizovane oblike putem kojih se odvija zaštita na radu .

21 ISTORISKI RAZVOJ ZAŠTITE NA RADU

Izradom prvih primitivnih alata i oruđa , ljudi su u prvobitnim društvenim formacijama poboljšavali uslove života ali su se povećavale i opasnosti kojima je čovek zbog te upotrebe bio izložen . Uuslovima takve proizvodnje u robovlasničkom društvu broj lica koja su bila izložena povredama bio je mali ukoliko u taj broj ne ubrajamo robove . Prvi zakon je Hamurabijev zakonik koji je regulisao radne odnose , odnos učenika i majstora , utvrđivao nadnice i regulisao pitanje odgovornosti za povrede na poslu . Još u antičko doba bili su poznati znaci profesionalnih oboljenja , kao što je recimo trovanje olovom .

Rušenjem feudalnog poretka počinje u Evropi period ranog kapitalizma u kome je proklamovana puna sloboda privređivanja i ugovaranja rada između radnika i vlasnika . Stepen razvoja znr u kapitalističkim zemljama nije bio svuda isti i zavisio je od stepena razvoja proizvodnih snaga tj. industriskog razvoja . Otuda srećemo nekoliko tipova zaštite :

- organizovanje znr u okviru strukovnih zajednica u Nemačkoj ;

- znr u anglosaksonskim zemljama ;- objedinjavanje znr u velikim asocijacijama Italije i

Francuske ;- Švajcarski sistem znr ;- Organizovanje znr u socijalističkim zemljama .

22 RAZVOJ TEORIJA O POVREDAMA NA RADU

Iako se shvatanja o radu pojavljuju još u delima antičkih filozofa i srednjovekovnih mislioca prva shvatanja o zaštiti na radu se sreću kog socijalutopista . Prve savremene teorije o povredama i nezgodama se javljaju tek u industrijalizovanjm društvima i to korišćenjem naučnih saznanja iz oblasti org. rada , psihologije ,

16

Page 17: OSNOVI OPSTE TEORIJE SISTEMA - SKRIPTA

fiziologije i drugih disciplina da bi se utvrdile određene zakonitosti o nastajanja povreda na radu . Prvobitna shvatanja povreda na radu su takva da su povrede nužni pratioci radnog procesa , da su neizbežne i da nastaju usled nepredvidljivih sila koje uslovljavaju udes , nezgodu ili nesrećni slučaj .

Vreme između dva svetska rata pristupa intezivnijem istraživanju uzroka povređivanja pri čemu se javlja niz teorija sa pristupom naučnih objašnjenja vezanih za nezgode i povređivanja . Sve te povrede možemo svrstati u pet grupa :

- teorije uzastopnih faktora ( henrijev model )- teorije objektivnih faktora - teorije subjektivnih faktora - teorije stresova - teorije integracije funkcije zaštite .

Danas se teoriska objašnjenja i istraživanja o nezgodama uglavnom zasnivaju na teoriji pouzdanosti sistema .

23 MEĐUNARODNE ORGANIZACIJE ZAŠTITE NA RADU

U oblasti zaštite na radu značajan uticaj imaju međunarodne organizacije kao što su :

1) međunarodna organizacija rada MOR2) međunarodna org. socijalnog udruživanja 3) svetska zdravstvena organizacija 4) evropsko udruženje ZNR idr.

Međunarodna organizacija rada -MOR- je osnovana 1919. godine na međunarodnoj konferenciji mira u Parizu i imala je Status organa društva naroda . Posle drugog svetskog rata na osnovu posebnog sporazuma između UN i MOR-a 1946. god. ova organizacija je priznata za specijalizovanu instituciju UN . Glavna i osnovna delatnost MOR-a sastoji se u donošenju međunarodnog radnog zakonodavstva putem konvencija i preporuka . MOR čine : opšta konf. predstavnika zemalja članica , admistrativni savet , administrativni savet , i međunarodni biro rada . Sedište MOR-a je u Ženevi . Opšta konferencija je najviši organ , a administrativni savet je izvršni organ MOR-a . Međunarodni biro je organ izvršenja i vrši funkciju sekretarijata . Vrlo značajnu ulogu ima centar za informisanje o bezbednosti i higijenu rada CIS , koji je 1959. god. organizovan kao poseban organ u međunarodnom birou rada .

24 ZAŠTITA NA RADU U KONVENCIJAMA MOR-A

Međunarodne konvencije su po prirodi međunarodni ugovori posebne vrste . One stvaraju međunarodne obaveze za države koje ih ratifikuju . Obično se donose po hitnim pitanjima o kojima postoji saglasnost zainteresovanih država . Preporuke ne obavezuju članice i

17

Page 18: OSNOVI OPSTE TEORIJE SISTEMA - SKRIPTA

imaju uticaja na nacionalna zakonodavstva s obzirom da članice imaju obavezu da preduzmu mere izložene u preporukama .

25 MEĐUNARODNA ZAJEDNICA SOCIJALNOG OSIGURANJA

Ona je autonomna međunarodna institucija sa sedištem u Ženevi . Njen zadatak je da razvija međunarodnu saradnju u oblasti utvrđivanja i usavršavanja tehničkih i organizacionih metoda razvoja socijalnog osiguranja .

Svetska zdravstvena organizacija je samostalna institucija UN sa sedištem u Ženevi . Sedište evropske direkcije je u Kopenhagenu . Osnovni zadatak ove organizacije je borba protiv bolesti uopšte i staranja o problemima invalida , njihove rehabilitacije , pa je tim u vezi sa sistemom ZNR .

26 SISTEM ZAŠTITE ŽIVOTNE SREDINE

Sve do početka naglog industriskog razvoja koji se u različitim zemljama odvijao u različito vreme smatralo se da su osnovni izvori čovekove okoline vazduh i voda neograničeni . Čistog vazduha i vode je bilo u izobilju a zagađenja nastala kao produkt čovekove aktivnosti su bila lako asimilirana zbog izvaredne mogućnosti samoprečišćavanja tih sredina . Međutim , uporedo sa porastom svih vidova čovekove aktivnosti javljaju se prvi znaci da postoji kriza opstanka ne samo ekosistema već i čoveka .

Zagađivanje vazduha je posledica uticaja zagađivača iz različitih izvora . Izvori zagađivanja se mogu podeliti na različite načine a u odnosu na karakter emitera uobičajna je podela na : stacionarne , mobilne ( tačkaste ) i liniske .

Raznovrsni tehnički procesi i proizvodnja energije iz fosilnih goriva predstavljaju najvažnije stacionarne izvore zagađenja .

Mobilni izvori zagađivanja u nerazvijenim zemljama još uvek predstavljaju mali udeo u zagađivanju s obzirom na nerazvijen saobraćaj . Međutim , u razvijenim zemljama ovi izvori su veoma veliki , a u nekim zemljama čak i premašuju stacionarne izvore zagađivanja .

27 STACIONARNI IZVORI ZAGAĐIVANJA

Sagorevanje goriva u stacionarnim izvorima termoelektrana , toplana , kućnih ložišta idt. spadaju među najveće zagađivače vazduha . Ispred njih su u razvijenim zemljama izvori zagađivanja koji

18

Page 19: OSNOVI OPSTE TEORIJE SISTEMA - SKRIPTA

potiču od mobilnih zagađivača . Čestice koje zagađuju vazduh mogu biti prirodne i antropogene .

U prirodne spadaju : morska maglica , prašina iz pustinjskih oblasti , čestice vilkanskih aktivnosti , čestice nastale usled požara itd.

Definicija čestične mterije je veoma široka , a obuhvata dispergovanu materiju čvrstu ili tečnu , čije se dimenzije mogu između nekoliko cm do 10-7 cm .

Morska maglica nastaje dejstvom vetra na okejanske talase pri čemu se stvaraju sitne kapljice koje se podižu u vis i prilikom isparavanja ostavljaju tragove soli za sobom .

Prašina suvih pustinjskih predela predstavlja značajan udeo u zagađivanju koje nastaje prilikom pustinjskih oluja . Ovako se ove čestice mogu preneti na velike udaljenosti .

Čestice kao posledica vulkanskih aktivnosti javljaju se usled vulkanskih erupcija , i predstavljaju velike zagađivače jer sadrže visoku koncentraciju pepela .

28 ANTROPOGENI IZVORI ZAGAĐIVANJA

Mnogobrojni su ali je njihov udeo u ukupnoj količini zagađivača znatno manji od prirodnih izvora . U glavne izvore zagađivača ove vrste spadaju :

- sagorevanje fosilnih goriva i drveta - razni industriski procesi - transport i sagorevanje otpadaka .

29 NAJČEŠĆE MATERIJE STACIONARENIH IZVORA ZAGAĐIVANJA

IZVORI ZAGAĆIVANJA SO2 :Sumpor se u atmosferi javlja u razlićitim jedinjenima i različitim

oksidacionim oblicima . Morska maglica sadrži čestice sulfata . Biološkim raspadanjem u okeanima i na kopnu stvara se H2S i SO2 . Vulkanskom aktivnošću sumpor u atmosferu dospeva takođe u obliku H2S , SO2 i sulfata . Znatna količina sumpora ( oko 1/3 ) dolazi u atmosferu kao posledica sagorevanja fosilnih goriva i drveta . Značajan izvor zagađivanja sumpornim oksidima predstavljaju procesi topljenja rude . Izvore zagađivanja SO2 predstavljaju i industrije celuloze i papira . Procenjuje se da se količina sumpora emitovana u atmosferu čovekovom aktivnošću kreće oko 107t od ukupne količne 256t .

ZAGAĐIVANJE AZBESTOM :Azbest predstavljaju sitna mineralna vlakna , koja po svom

sastavu predstavljaju kristalne silikate . Azbest se najviše upotrebljava u obliku azbestnog platna za toplotnu izolaciju . Sa obzirom da postoje indicije da azbest izaziva rak pluća , u nekim zemljama je zabranjena njegova upotreba .

19

Page 20: OSNOVI OPSTE TEORIJE SISTEMA - SKRIPTA

ZAGAĐIVANJE FLUORIDIMA : Fluoridi dospevaju u atmosferu kao čvrsta jedinjenja ili u obliku

gasova . Industriski procesi pri kojima dolazi do izdvajanja ovih jedinjenja su proizvodnja gvožđa i čelika , proizvodnja cementa itd.

NAJČEŠĆE MATERIJE ZAGAĐIVANJA ATMOSFERE IZ MOBILNIH IZVORA :

Jedan od najvećih zagađivača mobilnih izvora su transportna sredstva . Najčešća jedinjenja iz mobilnih izvora su :

- ugljen – monoksid- azotovi oksidi ( NO , NO2 itd. )- ugljovodonici - olovo i njegova jedinjenja .

Ugljen – monoksid dospeva u atmosferu iz mobilnih izvora kao posledica sagorevanja goriva . Do skora se mislilo da CO potiče uglavnom iz antropogenih izvora . Međutim , ustanovljeno je da najveće količine CO potiču od prirodnih izvora zagađivanja . U prirodi se on stvara svuda gde dolazi do nepotpune oksidacije ugljenika i njegovih jedinjenja , u dimu vulkana , iznad naslaga uglja , iznad močvara gde se raspadaju organske materije .

Azotovi oksidi nastaju i iz prirodnih i iz antropogenih izvora . Kod antropogenih izvora nastaju pri sagorevanju kod motora sa unutrašnjim sagorevanjem mobilnih izvora .

Ugljo vodonici takođe potiču od prirodnih i antropogenih izvora , a kod antropogenih najveći deo otpada na transportna sredstva pri sagorevanju goriva u motorima .

Olovo nastaje pri sagorevanju goriva u motoru automobila . Ono se dodaje benzinu u obliku tetra-etil-olova kao antidetonatorsko sredstvo kod povećanja oktanske moći benzina .

30 SISTEM ZAŠTITE OD POŽARA

☼ Pojam i sadržaj Zaštita od požara je u svim savremenim društvima i državama

zvačajan društveni , ekonomski i tehničko – tehnološki zadatak . Zaštita od požara je od posebnog interesa društva i kao delatnost je deo aktivnosti usmerene zaštititi radne i životne sredine ljudi . Obim ovih delatnosti određuje se zakonskim propisima u nacionalnim zakonodavstvima . U republici srbiji to je urađeno zakonom o zaštiti od požara i drugim propisima . Zaštita od požara može se shvatiti kao skup mera i radnji normativne , upravne , organizaciono – tehničke , obrazovne , informativno – vaspitne i druge prirode . Sve ove mere su ka zaštiti ljudi i imovine od požara i one se mogu sažeti u dve grupe :

- operativni rad- preventivni rad .

Izvršenje ovih funkcija poverava se mnogim subjektima kao na šemi :

Zaštita od požara

preventivni niz operativni niz vatrogasne operacije vatrogasne organizacije

20

Page 21: OSNOVI OPSTE TEORIJE SISTEMA - SKRIPTA

preduzeđa i radnje državni organi građani

U savremenim industriskim društvima subjekti koji su nosioci funkcija organizovanja zaštite od požara imaju svoju ulogu i mesto u jedinstvenom sistemu organizovanja takve zaštite a njihov oblik može biti veoma različit . Otuda se predmet sistema zaštite od požara u suštini svodi na prikaz nadležnosti i organizacije onih subjekata koji deluju u nacionalnom sistemu zaštite od požara na odnose u okviru sistema kao i na zakonsku regulaciju koja uređuje norme organizovanja i delovanja .

31 ORGANIZACIONI SISTEM ZAŠTITE OD POŽARA

U razvijenim industriskim zemljama najčešće se pojavljuju sledeći oblici organizovanja :

1) profesionalna vatrogasna organizacija 2) industriska vatrogasna organizacija 3) dobrovoljna vatrogasna organizacija .

Ovi oblici mogu se pojavljivati na nivojima :1) opštinski2) regionalni3) nacionalni ( federalni ) .

Najčešće se organizacija pojavljuje na opštinskom nivou i regionalnom nivou , a nacionalni nivo organizovanja vezan je za slučajeve katastrofa velikih razmera . Resorni državni organi nadležni za poslove zaštite od požara su ministarstva unutrašnjih poslova tj. posebni sektori u sastavu ministarstva , a izuzetno se kao resorni organi državne uprave mogu pojaviti i ministarstva odbrane . U Francuskoj se kao resorni organ pojavljuje direkcija za civilnu i protiv požarnu zaštitu koja je u sastavu ministarstva unutrašnjih poslova . Operativne poslove obavljaju profesionalne , industriske i dobrovoljne vatrogasne jedinice , a na područiju Pariza i Versaja vojne jedinice . Resorni organi u Italiji su ministarstvo unutrašnjih poslova i direkcija za civilnu zaštitu i zaštitu od požara , a upravni nadzor vrše inspektori koji imaju sedišta u provincijama . U Švetskoj se kao resorni organ pojavljuje nacionalni komitet za spašavanje i vatrogasnu službu pri ministarstvu odbrane čije članove imenuje vlada . Sličan je način u Holandiji Švajcarskoj itd.

32 ORGANIZACIONI SISTEM ZAŠTITE OD POŽARA U JUGOSLAVIJI I SRBIJI

Osnovni subjekti organizacionog sistema zaštite od požara su : 1) država i njeni organi upravnog nazora 2) profesionalna teritorijalna vatrogasna jedinica

21

Page 22: OSNOVI OPSTE TEORIJE SISTEMA - SKRIPTA

3) profesionalna industriska vatrogasna jedinica4) dobrovoljna teritorijalna i industriska vatrogasna jedinica 5) preduzeće , zgrada , ustanova ili drugi oblik organizovanja

privredne ili van privredne delatnosti 6) odgovarajuće službe vojske Jugoslavije7) građani kao nosioci određenih obaveza u oblasti zaštite od

požara . Svi ovi subjekti mogu se svrstati u četiri osnovne grupacije prema

prednosti :1) državne organe 2) preduzeća i društvene organizacije 3) ovlašćene organizacije za unapređenje delatnosti zaštite od

požara 4) građani . U grupu državnih organa svrstavamo zakonodavnu sudsku i

upravnu delatnost . Organi državne uprave imaju značajne funkcije u oblasti zaštite od požara . Sve ove funkcije mogu biti :

1) preventivne 2) represivne 3) operativne .

33 POUZDANOST I BEZBEDNOST

Ekspanzija tehnoloških dostignuća donosi nove proitvode čineći život lakšim i udobnijim . U isto vreme čovek dolazi do veće zavisnosti od tih proizvoda tj. ispravnosti njihovog funkcionisanja . Potreba za praćenjem pouzdanosti prvo je uočena kod vojnih sistema . Prvi pojmovi pouzdanosti datiraju 50-tih godina ovog veka kada je vojna industrija ušla u period brzog razvoja . Prema našem standardu , pod pojmom pouzdanost se podrazumeva sposobnost proizvida da vrši zahtevanu funkciju u zadatim uslovima u toku zadatog perioda vremena . Za razliku od pojma pouzdanosti sistema 60-tih godina se vrše istraživanja u oblasti bezbednosti sistema . Prvi pojmovi u definisanju bezbednosti sistema takođe se javljaju u vojnoj industriji . 60-tih godina u standardima SAD uključuje se sposobnost proizvoda da u datim uslovima u datom vremenskom periodu ne dovodi do povreda i materijalnih oštećenja .

Tako se pod pojmom bezbednosti podrazumeva odsustvo okolnosti koje mogu da dovedu do nezgoda sa posledicama povreda ljudi ili oštećenja materijalnih i prirodnih dobara . Često se pojam pouzdanosti i bezbednosti poistovećuju . Međutim , neophodno je da pojam pouzdanosti zadrži značenje pod kojim se podrazumeva sposobnost sistema da vrši zadatu funkciju u zadatim uslovima i u zadatom vremenu , a da se bezbednost sistema odnosi na zaštitu ljudi i materijalnih i prirodnih dobara za dati vremenski period . Inače , u matematičkom smislu bezbednost i pouzdanost sistema se opisuju analognim matematičkim izrazima . Razlike postoje u polaznim podacima koji se uzimaju za proračun pokazatelja što zavisi od cilja analize sistema . U analizi pouzdanosti pod otkazom podrazumeva

22

Page 23: OSNOVI OPSTE TEORIJE SISTEMA - SKRIPTA

promena van određenih granica bar jedne od radnih karakteristika sistema ili izmena samo onih karakteristika koje za posledicu imaju povredu ljudi ili oštećenja materijalnih ili prirodnih dobara .

34 OTKAZ

Kvantitativna ocena pouzdanosti i bezbednosti sistema se odnosi na sisteme čiji elementi mogu da se nađu u dva moguća stanja :

- u ispravnom stanju - u stanju otkaza .

Otkaz sistema je osnova za analizu pouzdanosti i bezbednosti sistema . Za sprovođenje kvantitativne ocene neophodni su podaci o karakteristikama otkaza , da bi se dobili pokazatelji pouzdanosti i bezbednosti . Matematičko predstavljanje pouzdanosti i bezbednosti zasniva se na teoriji verovatnoće i matematičkoj statistici .

35 OPASNOST

Stanje elementa u sistemu koji određuje situaciju pre nastajanja događaja koji kao posledicu može imati ugrožavanje zdravlja ljudi ili ugrožavanje materijalnih i prirodnih dobara označava se kao opasnost , rizik , a sam događaj se definiše kao nezgoda . U anglosaksonskim zemljamꗬÁ‷Љ23ዸ¿2323က 2323Ѐ ىك23

23

Page 24: OSNOVI OPSTE TEORIJE SISTEMA - SKRIPTA

橢 橢 ᙕᙕ242424242424242424Љ 戦 簷 24 簷 242¤24242424¤24242424¤24242424242424242424242424ذ424242424242424l2424ϔ242424ϔ24ϔ242424ϔ242424Ф242424Ф242424Ф24µ2424242424۸ 242424㛰 242424㛰 242424㛰 24824㜨 24´24㟜 24Ì24۸ 242424 禙 24Ă24㢴 24ڎ24 㽂 24"24㽤 242424 㽤 242424 㽤242424 䅟 24Ҟ24䗽 24Ŕ24䝑 24¬24盌 2424 盎 242424 盎 242424 盎242424 盎 242424 盎 242424 盎 24$24 窛 24Ƞ24 粻 24�24 盲24ɡ242424242424242424Ф242424䟽 2424242424242424242424 䄟24@24䅟 242424䟽 242424䟽 242424盲 2424e koje određuje situaciju pre ugrožavanja ljudi ili oštećenja materijalnih ili prirodnih dobara .

36 NEZGODA

Pod pojmom nezgoda u literaturi i praksi se podrazumeva neplanirani i neočekivani događaj koji prouzrokuje neku negativnu posledicu u procesu rada . Kod nas se često umesto pojma nezgoda koristi pojam nesreća , što je pogrešno . U teoriji i zakonodavstvu pojedinih zemalja postoji niz definicija u kojima se naglašava veza između nezgode i povrede kao njene posledice . Međunarodni termin koji se najčešće upotrebljava za pojam nezgode je akcident . U daljem radu pod nezgodom podrazumevamo slučajan događaj nastao u sistemu radne sredine koji je posledica nekog neočekivanog prostornog i vremenskog poklapanja međusobno nezavisnih nizova događaja , i koji izlaže ljude povredama a materijalna dobra mogućim oštećenjima . Posledice nezgode mogu da se manifestuju u obliku :

- povreda radnika - prekida procesa proizvodnje - oštećenja materijalnih ili prirodnih dobara .

U zavisnosti od stepena oštećenja materijalnih i prirodnih dobara sve posledice se kvalifikuju kao kvar , lom ili havarija .

Pod kvarom se podrazumeva manje oštećenje sredstava zbog kojih dolazi do zastoja u procesu rada . Lom je veće oštećenje sredstava zbog čega su ona ili neki njihov deo trajno ili privremeno neupotrebljivi . Havarija obuhvata oštećenja velikih razmera kao što su potpuno uništenje sredstava za rad koja postaju neupotrebljiva za dalje korišćenje ili takva oštećenja za čije je otklanjanje ili opravku potrebno angažovanje velikih sredstava .

37 POVREDE I PROFESIONALNA OBOLJENJA

Povreda kao posledica nezgode često se naziva trauma i predstavlja nasilno oštećenje izazvano određenim dejstvom sile . U svakodnevnom životu i radu čovek je stalno izložen dejstvu raznih sila . Dejstvo ovih sila organizam može do izvesnog stepena da savlada bez posledica ikakvog oštećenja . Ukoliko su one većeg inteziteta u organizmu nastaju razna oštećenja i poremećaji koje nazivamo povredama ( traumama ) . Pojam povrede se definiše sa medicinskog , pravnog , sociološkog i drugog aspekta . Mi usvajamo definiciju povrede pod kojom se podrazumeva ugrožavanje čovekovog

24

Page 25: OSNOVI OPSTE TEORIJE SISTEMA - SKRIPTA

fizičkog integriteta u radnoj sredini što se ispoljava u oštećenju pojedinih delova tela praćenom poremećajem skladnog funkcionisanja tela ili usmrćenjem čoveka . Prema vrsti sile povrede delimo na fizičke , hemijske , biološke i psihičke .

38 PROFESIONALNA OBOLJENJA

Ona se takođe kao i povrede u praksi i radu različito definišu . Pod profesionalnim oboljenjem se podrazumeva ugrožavanje čovekovog integriteta koje nastaje kao posledica dugotrajnog uticaja elemenata radne sredine i uslovi rada na čoveka u toku vršenja njegove radne delatnosti . Povreda na radu i profesionalna oboljenja kao posledica dugotrajnog delovanja negativnih uticaja razlikuju se po tome što povrede na radu nastupaju neočekivano usled kratkotrajnog nesklada u odnosima čoveka i elemenata radne sredine , a profesionalna oboljenja kao posledica dugotrajnog uticaja elementa radne sredine na organizam čoveka . Ti elementi mogu biti : buka , vibracija , itd. Kao posledica povreda na radu i profesionalnih bolesti ili drugih povreda i bolesti van rada , može doći do invalidnosti . Izmrnjena radna sposobnost postoji ako radnik zbog trajnih promena zdravstvenog stanja nije sposoban da obavlja poslove na koje je raspoređen . Smanjena rada sposobnost postoji ako radnik sa normalnim naporom koji ne ugrožava njegovo zdravlje više ne može da radi puno radno vreme . Invalidnost nastaje zbog trajnih promena u zdravstvenom stanjiu prouzrokovani povredom i oboljenjem radnika .

39 POVEZANOST ČOVEKA SA ELEMENTIMA SISTEMA ( razmena materije , energije i informacija sa sredinom )

Čovek kao svaki drugi prirodni sistem podložan je zakonima prirodnog poretka . To znači da je u direknoj zavisnosti od sredine , jer sa elementima sredine mora stalno da vrši izmenu materije , energije i informacije . Nastajanje , održavanje , razvoj i nastajanje prirodnih sistema uspostavljeno je interakcijama između svake prirodne strukture i njene sredine . Utim interakcijama vrši se razmena materije , energije i informacija između svakog prirodnog sistema i okruženja . Čovek kao biološko biće mora da vrši razmenu materije , energije i informacije sa sredinom kojoj pripada . Za pribavljanje neophodnih supstanci za održavanje organizma u funkcionalnom stanju čovek mora da troši energiju . Za regeneraciju energetskog potencijala neminovna je stalna interakcija čoveka sa sredinom . Smisao interakcije čoveka sa sredinom ispoljava se u nastojenju da se što manje energetskih utrošaka obezbedi i pribavljanje onih supstanci koje su nužne za održavanje organizma u funkcionalnom stanju . U sistematskoj analizi rada polazi se od definicije rada kao svrsi shodne delatnosti usmerene na ostvarivanje cilja . Direkno povezivanje rada i cilja upravo daje osnove da se rad prikaže i objasni kao svojevrstan sistem . Teorija sistema u prvi plan ističe da svaki sistem ima cilj

25

Page 26: OSNOVI OPSTE TEORIJE SISTEMA - SKRIPTA

svog nastajanja i postojanja . Cilj je uvek rezultat misaonog procesa u kome se vrši izbor jednog od mnoštva mogućih stanja koje se želi izazvati . Tako i pokazuje da je i utvrđivanje cilja rezultat određenog kretanja i tok kretanja koje ima osnovna obeležja koja se u teoriji sistema prikazuju i objašnjavaju kao transformacije . Proces rada se može najjednostavnije prikazati i objasniti kada se rastavi na dve osnovne kvalitetno različite funkcije ili faze rada :

1) donošenje odluka sa kojima se utvrđuje cilj rada 2) izvršenje predhodno utvrđenih odluka .Kada se rad prikazuje kao proces koji sačinjavaju faze

( donošenje i izvršenje odluke ) utvrđuje se da svaka od tih faza ima svog nosioca i da su nosioci međusobno uslovljeni i predstavljaju organsko jedinstvo . Prirodno svojstvo čovečijeg mozga da misao kontroliše i reguliše reagovanje čoveka na određenu pobudu pre samog početka reagovanja na nju odvaja čoveka od svih ostalih prirodnih sistema .

40 POTREBE ZA RADNIM AKTIVNOSTIMA

Rad se pojavljuje kao uslov čovekove egzistencije . Ali rad čoveku omogućava da ne egzistira samo kao prirodno biće već kao ljudsko , prirodno biće , jer mu sa jedne strane obezbeđuje materijalnu i društvenu egzistenciju , a sa druge strane rad je oblik čovekove samorealizacije , njegova bit s obzirom da čovek kao element strukture različitih sistema proizvodi i izvan svojih materijalnih potreba i materijalne nužde koja je potrebna za očuvanje biološke egzistencije . Za svaki početak rada nužno je da mozak primi poruku o novonastalom stanju i da na osnovu obeležja novonastalog stanja započne misaona konstrukcija o uspostavljanju odnosa sa novonastalim stanjem . Novo stanje različito deluje na stanje i funkcionisanje čoveka kao biološkog bića . Jedan skup tih promena obezbeđuje povoljnije uslove za čoveka , dok drugi skup promena poboljšava uslove egzistencije dok se druge promene ne odražavaju na uslove egzistencije čoveka . Svaka od tih promena uslovljava i određene reakcije čoveka na njihovo pojavčljivanje i ispoljavanje . Čovek svoj odnos sa sredinom uspostavlja u svakoj vremenskoj dimenziji svoje egzistencije jer je kao biološko biće priniđen da vrši razmenu sa sredinom . To osnovno prirodno stanje uslovljava da čovek obavlja radne aktivnosti u egzistenciji opstanka . Opstanak čoveka uslovljava stalne promene stanja i te promene čovek obavlja planski tj. prema predhodno utvrđenoj misaonoj konstrukciji željenog stanja i načina ostvarivanja tog željenog stanja . U prirodnim naukama posebno u medicini i fiziologiji potvrđen je značaj rada za normalno funkcionisanje organizma čoveka . Sa fiziološkog aspekta rad je neophodna potreba organizma . Telesni organi ako duže vreme ne funkcionišu podležu atrofiji .

41 USLOVI RADA

26

Page 27: OSNOVI OPSTE TEORIJE SISTEMA - SKRIPTA

Među najaktivnije i najznačajnije odluke rada spada podela rada na zajednički i individualni rad . Kod individualnog rada nosioci svih funkcija procesa rada su organi organizma u međusobnoj zavisnosti i uslovljenosti . Kada se funkcije rada raspodeljuju na više ljudi kao nosioca tih posebnih funkcija nastupa novi kvalitet u obavljanju rada . Sama podela funkcije rada na više ljudi kao nosilaca pojedinih funkcija rada označava nastajanje neprirodnog stanja tj. stanja koje je izazvano predhodno svesnom delatnošću čoveka . Ljudi su tokom vremena zapazili da ograničena moć pojedinaca u izazivanju određenog kretanja radi postizanja nekog cilja se može prevazići ako se više ljudi udruži i zajedničkim svesnim delovanjem mogu izazvati ona kretanja koje pojedinac nije u stanju da izazove . Udruživanje ljudi radi zajedničkog obavljanja nekog rada uslovljava da se određene funkcije tog rada rasporede na pojedine ljude koji učestvuju u zajedničkom obavljanu rada . Na taj način se čovek kao element sistema uključuje u proces rada i sa drugim ljudima ostvaruje i izgrađuje posebne veze – društvene veze . U isto vreme podelom rada obavljajući određene komponente rada ( poslovi i zadaci ) radnik kao nosꗬÁ‷Љ27ዸ¿2727က 2727Ѐ ىك27

27

Page 28: OSNOVI OPSTE TEORIJE SISTEMA - SKRIPTA

橢 橢 ᙕᙕ282828282828282828Љ 戦 簷 28 簷 282¤28282828¤28282828¤28282828282828282828282828ذ828282828282828l2828ϔ282828ϔ28ϔ282828ϔ282828Ф282828Ф282828Ф28µ2828282828۸ 282828㛰 282828㛰 282828㛰 28828㜨 28´28㟜 28Ì28۸ 282828 禙 28Ă28㢴 28ڎ28 㽂 28"28㽤 282828 㽤 282828 㽤282828 䅟 28Ҟ28䗽 28Ŕ28䝑 28¬28盌 2828 盎 282828 盎 282828 盎282828 盎 282828 盎 282828 盎 28$28 窛 28Ƞ28 粻 28�28 盲28ɡ282828282828282828Ф282828䟽 2828282828282828282828 䄟28@28 䅟 282828 䟽 282828 䟽 282828 盲 2828o najznačajnijem elementu sistema treba stvoriti takve uslove da se u toku radnog staža očuva zdravlje i radna sposobnost , postigne maksimalni efekat rada u odnosu na utrošeno rado vreme utrošenu energiju razvoju fizičke i mentalne sposobnosti .

42 NEGATIVNE POSLEDICE RADA

Jednom nastala čovekovom delatnošću kao posledica nužne razmene materije , energije i informacije , elementi i njihova struktura su stalno usavršavani kako u samom sistemu tako i u međusistemima . Povratno dejstvo elemenata sistema na čoveka ne samo da nije bilo uvek već je imalo i negativne posledice . Rezultati istraživanja pokazuju da na povređivanje u radnoj aktivnosti ne utiči samo elementi sistema radne sredine već i elementi drugih sistema .

Postoje neposredne i posredne posledice . Neposredne posledice zbog nepovoljnih uslova rada odražavaju

se na život i zdravlje radnika u radnoj sredini i manifestuju se u obliku :

1) povreda na radu 2) profesionalna i druga oboljenja 3) invalidnosti i4) smrtnosti . Posebne posledice imaju ekonomski karakter i javljaju se u

obliku :1) obračunski gubitak 2) efektivnih izdataka i3) ostalih izdataka .

28

Page 29: OSNOVI OPSTE TEORIJE SISTEMA - SKRIPTA

1 OSNOVI OPŠTE TEORIJE SISTEMA 1

2 STRUKTURA SISTEMA 1

3 PODELA SISTEMA 2

4 KARAKTERISTIKE SISTEMA 3

5 PODELA PROCESA ( ŠEMATSKI PRIKAZ ) 3

6 ANALIZA SISTEMA 4

7 MODELIRANJE 5

8 UPRAVLJANJE SISTEMA 5

9 MODELI IZVORA REŠENJA 6

10 OPISIVANJE SISTEMA 6

11 ODREĐIVANJE VREDNOSTI VELIČINA ELEMENTA SISTEMA 7

12 PRIMENA SKALA ZA ODREĐIVANJE VREDNOSTI VELIČINE SISTEMA 8

13 TEHNOLOŠKI SISTEM , PROIZVODNI SISTEM , PROCES OPERACIJE 9

14 RADNA SREDINA KAO SISTEM 9

29

Page 30: OSNOVI OPSTE TEORIJE SISTEMA - SKRIPTA

15 UPRAVLJANJE SISTEMOM RADNE SREDINE 11

16 MAKSIMALNO DOZVOLJENE VRENOSTI VELIČINA 11

17 KARAKTERISTIKE ČOVEKA OPERATORA U SISTEMU RADNE SREDINE 12

18 ODNOS ČOVEKA I RADA , ČOVEK KAO ELEMENT SISTEMA . POJAM I DEFINICIJA RADA . SISTEMSKI PRISTUP 14

19 SISTEM ZAŠTITE NA RADU . NASTANAK I RAZVOJ ORGANIZACIJE ZAŠTITE NA RADU 14

20 ZAŠTITA NA RADU U FUNKCIONALNOM I ORGANIZACIONOM SMISLU 15

21 ISTORISKI RAZVOJ ZAŠTITE NA RADU 15

22 RAZVOJ TEORIJA O POVREDAMA NA RADU 16

23 MEĐUNARODNE ORGANIZACIJE ZAŠTITE NA RADU 16

24 ZAŠTITA NA RADU U KONVENCIJAMA MOR-A 17

25 MEĐUNARODNA ZAJEDNICA SOCIJALNOG OSIGURANJA 17

26 SISTEM ZAŠTITE ŽIVOTNE SREDINE 17

27 STACIONARNI IZVORI ZAGAĐIVANJA 18

28 ANTROPOGENI IZVORI ZAGAĐIVANJA 18

29 NAJČEŠĆE MATERIJE STACIONARENIH IZVORA ZAGAĐIVANJA 18

30 SISTEM ZAŠTITE OD POŽARA 19

31 ORGANIZACIONI SISTEM ZAŠTITE OD POŽARA 20

32 ORGANIZACIONI SISTEM ZAŠTITE OD POŽARA U JUGOSLAVIJI I SRBIJI 21

33 POUZDANOST I BEZBEDNOST 21

34 OTKAZ 22

30

Page 31: OSNOVI OPSTE TEORIJE SISTEMA - SKRIPTA

35 OPASNOST 22

36 NEZGODA 22

37 POVREDE I PROFESIONALNA OBOLJENJA 23

38 PROFESIONALNA OBOLJENJA 23

39 POVEZANOST ČOVEKA SA ELEMENTIMA SISTEMA 24

40 POTREBE ZA RADNIM AKTIVNOSTIMA 24

41 USLOVI RADA 25

42 NEGATIVNE POSLEDICE RADA 26

31