OSNOVNI ELEMENTI TEHNIKE ODBOJKAŠKE IGRE

SADRŽAJ 1. UVOD..........................................................................................................................................22. TEHNIKA ODBOJKAŠKE IGRE..............................................................................................33. SERVIS........................................................................................................................................44. ODBIJANJE LOPTE ČEKIĆEM (POLUGAMA, PODLAKTICAMA)...................................75. ODBIJANJE LOPTE PRSTIMA................................................................................................86. SMEČ (SMEŠ, SMASH)...........................................................................................................107. BLOK........................................................................................................................................128. ZAKLJUČAK............................................................................................................................149. LITERATURA..........................................................................................................................15

Osnovni elementi tehnike odbojkaške igre

1. UVOD

U savremenoj klasifikaciji sportskih aktivnosti, odbojka pripada grupi složenog karaktera. Odbojka je jedan od najuspješnijih i najpopularnijih takmičarskih i rekreativnih sportova na svijetu. Igra je brza, uzbudljiva, sa eksplozivnim akcijama. Ona spaja nekoliko bitnih elemenata, koji zajedno djelujući čine ovaj sport jedinstvenim među sportovima, koji se igraju po sistemu nadigravanja.

Odbojka je takmičarski sport, koji izvlači skrivenu snagu. Takmičenje pokazuje maksimum sposobnosti, duh, kreativnost i estetiku. Sa nekoliko izuzetaka, odbojka omogućava svim igračima da igraju, kako na mreži (da napadaju), tako i u zadnjem dijelu terena (da se brane ili serviraju).

Odbojka je jedinstvena i među igrama na mreži, jer ona traži da je lopta uvijek u letu, a i dozvoljava svakoj ekipi određen broj dodavanja među članovima. Savremena odbojka zahtijeva maksimalnu pripremljenost igrača. Prema tome, savremeni odbojkaši moraju da posjeduju visok nivo psihičkih i fizičkih sposobnosti, prije svega onih koje bitno utiču na uspješnost u odbojkaškoj igri.

Drugim riječima, odbojkaši moraju da vladaju visokim nivoom tehnike i taktike odbojkaške igre, da budu pronicljivi, snalažljivi, preduzimljivi i da su veoma motivisani za igru. Sve ovo je međusobno povezano i ne može se odvajati jedno od drugog. Usavršavanjem jedne sposobnosti, istovremeno se djeluje na čitav niz drugih sposobnosti.

U odbojkaškoj igri, zadaci se ne mogu unaprijed odrediti i predvidjeti. Brze i neočekivane promjene situacije u igri su česte, što zahtijeva brze i neočekivane reakcije igrača, da bi se ostvario željeni efekat.

Moto i imperativ svih odbojkaških ekipa jeste osvojiti više poena od protivnika.

2. TEHNIKA ODBOJKAŠKE IGRE

1


Tehniku igre odbojke, uglavnom, čini pet osnovnih elemenata. Svi oni sadrže odbijanje lopte na određeni način, mada imaju specifične nazive. Dakle, elementi koji predstavljaju tehniku odbojkaške igre su sljedeći:

Servis,Odbijanje lopte čekićem (polugama, podlakticama),Odbijanje lopte prstima,Smeč, i Blok.

Slika br. 1

2


3. SERVIS

Servis je tehnički elemenat odbojkaške igre i predstavlja početni udarac, koji se izvodi na početku seta i poslije svake greške, odnosno tehnički elemenat čijim izvođenjem počinje borba za poen, a izvodi ga igrač, koji se nalazi u poziciji jedan iza osnovne linije. On predstavlja jedan od najbitnijih elemenata odbojkaške igre i zato mu treba posvetiti veliku pažnju.

Izvođenje servisa može da bude i veoma stresno, pogotovo kod odlučujućih poena. To je zbog toga što je sva pažnja igrača, trenera, publike i okoline usredsređena na igrača, koji je na servisu. Dobro izvođenje servisa i pravilna praktična realizacija, često znaju da budu odlučujući faktor u ishodu utakmice.

Slika br. 2

Izuzetno je važno izabrati najbolji, odnosno najefikasniji način serviranja i u pravo ga vrijeme primjeniti.Prema načinu izvođenja možemo razlikovati nekoliko vrsta servisa i to:

Donji čeoni servis, Gornji čeoni servis, Gornji čeoni servis iz skoka, i Bočni servis.

A u odnosu na rotaciju lopte, servis u odbojci može biti: Sa rotacijom lopte, i Bez rotacije lopte

Danas se, u vrhunskoj odbojci, kako muškoj, tako i ženskoj koriste isključivo sljedeći servisi:Gornji čeoni servis iz skoka sa rotacijom lopte - smeč servis,Gornji čeoni servis iz skoka bez rotacije lopte - flot servis, i Gornji čeoni servis iz mjesta i bez rotacije lopte - lelujavi servis.

Kad je u pitanju brzina kretanja lopte kod serviranja, najveća moguća brzina lopte postiže se izvođenjem smeč servisa i ona približno iznosi otprilike do 120 km/h , odnosno približno 33 m/s. Prilikom odlično izvedenog smeč servisa, brzina lopte približno iznosi oko 100 km/h ili 28 m/s. Najčešća, odnosno uobičajena, brzina lopte prilikom serviranja približno iznosi oko 15 m/s.

Ustanovljeno je da vrijeme reagovanja primača iznosi 0,3 sekunde, a da kod servisa izvedenog maksimalnom brzinom kretanja lopte, ona od momenta udarca do momenta prijema, putuje oko 0,5 sekundi. To znači da je ovakav servis praktično neuhvatljiv. Prilikom odlično izvedenog smeč servisa vrijeme leta lopte je 0,7 sekundi, tako da ovo vrijeme omogućava izvođenje prijema servisa, ukoliko lopta u momentu prijema od primača ne zahtijeva pomjeranje nogama.

3


Kod servisa izvedenog uobičajenom brzinom lopte, vrijeme leta lopte je oko jedne sekunde. Ovo vrijeme je dovoljno da se primač servisa postavi na loptu i kvalitetno je doda dizaču. Naravno, to nije uvijek tako, pa se dobar efekat postiže i servisima sa ovakvom brzinom lopte, pod uslovom da primači nisu dovoljno spremni, a server pogodi pravo mjesto u pravom trenutku.

Servis je nastao kada i odbojka, kao način da se lopta ubaci u igru, odnosno da se lopta servira protivniku. U vrijeme nastajanja odbojke, servis je predstavljao samo početak igre, i nije postojala ideja da se ekipa na suprotnoj strani mreže omete, niti da joj se na bilo koji način oteža prijem. Kako je odbojka postajala takmičarski sport i servis je postajao sve više elemenat napada, preko koga su se poeni dobijali i direktno.

Velika promjena u pravilima, da svako nadigravanje donosi poen, postavile su servis na jedno od najznačajnijih mjesta među elementima odbojkaške igre. Osnovni zadatak servisa jeste napraviti sa njim što veći problem protivničkoj ekipi kod prijema ili direktno osvojiti poen.

Slika br. 3

4

SERVIS

GORNJI SERVIS

ČEONI SERVIS

SERVIS BEZ SKOKA

DONJI SERVIS

BOČNI SERVIS

SERVIS SA SKOKOM

SA ROTACIJOM

LOPTEBEZ

ROTACIJE LOPTE

SA ROTACIJOM LOPTE

BEZ ROTACIJE LOPTE

SA ROTACIJOM LOPTE

BEZ ROTACIJE LPTE


Smeč servis je najteži elemenat odbojkaške igre zato što izvođenje zahtijeva: Precizno podbacivanje lopte, Precizan i snažan zalet, Snažan skok u vis i dalj, Udarac velikom brzinom, i Doskok.

Ovaj servis je ubojit, ako je brzina lopte velika, a upravo to zahtijeva veliku uloženu energiju. Smeč servis, izveden sa malom brzinom lopte je veoma lak za prijem i nema smisla tako ga izvoditi.

Cilj kod smeč servisa jeste da se izbjegne kontakt sa loptom u silaznoj fazi skoka, a da se iskoristi prva faza kada je brzina servera uzlazna i najveća. Kod mladih igrača treba zahtjevati da prilikom izvođenja smeč servisa brzina lopte bude takva da ne ugrožava sigurnost izvođenja servisa. Sa napredovanjem u usavršavanjem servisa, skoro neprimjetno, brzinu lopte treba povećavati.

Loptu treba podbaciti tako da konakt sa njom server započne pola metra od osnovne linije (prema mreži), a skok izvede što je moguće dublje u teren (2 - 3 metra).

Flot servis - Dobro uvježban predstavlja mogućnost serviranja bez rizika od greške. Ovim servisom se, bukvalno, može pogoditi svaki dio protivničkog terena sa relativno kratkim vremenom leta lopte. Ove okolnosti pružaju priliku za realizaciju mnogih taktičkih zamisli. Efikasnost ovog servisa je znatno veća ako se upotrebljava kao alternativa smeč servisu, naročito ako se dobro prikrije i dobro izvede.

Izvođenje ovog servisa zahtijeva daleko manje energije od smeč servisa jer su zalet, skok i udarac daleko manjeg intenziteta. Brzina lopte je znatno manja, ali se može pogoditi mjesto, koje zahtijeva značajno pomjeranje primača, čime se učinak bitno povećava. Po fazama izvođenja, flot i smeč servis su slični. Razlika je u tome što se kod flot servisa faze podbacivanja lopte i skoka poklapaju i što lopta putuje bez rotacije.

Suština flot servisa je u tome da skok bude izveden što je moguće više u dubinu terena i da se "iznošenje" lopte pred ruku za serviranje i sam udarac izvedu i završe u prvoj fazi skoka. Na ovaj način se u cjelosti koristi kretanje, odnosno brzina servera. Pri izvođenju servisa lopta putuje sa serverom, što znači da ima njegovu brzinu kretanja. Sam udarac je dodavanje brzine lopti u trenutku kada je vertikalna komponenta njene brzine ravna nuli.

Lelujavi servis - pripada grupi servisa izvedenih čeono bez skoka, a pojavio se nakon bočnog servisa bez skoka i bez rotacije lopte (japanski servis). Zbog lakšeg izvođenja i lakšeg usvajanja tehnike postao je veoma rasprostranjen. U novije vrijeme potisnut je servisima, koji se izvode iz skoka zato što imaju daleko kraće vrijeme leta lopte.

Kod vrhunskih igrača najčešće predstavlja alternativu, dok ga igrači nižeg stepena obučenosti uglavnom koriste kao osnovni servis.

5


4. ODBIJANJE LOPTE ČEKIĆEM (POLUGAMA, PODLAKTICAMA)

“Čekić” se primjenjuje u prijemu protivničkog servisa, u odbrani polja, odbrani smeča, ili odbrani bloka. “Čekićem”, odnosno polugama ili podlakticama se lopta može udariti objema ili jednom rukom. Udarac jednom rukom se, najčešće, koristi pri odbijanju lopte u prizemnim položajima ili u padu ka lopti naprijed ili nazad.

Ruke se postavljaju u tzv. “čekić”, tako što se ruke spajaju u “čekić”, a podlaktice se namještaju da budu paralelne, dok je unutrašnji dio podlaktica okrenut prema gore.

Ovaj način odbijanja se koristi za prvi dodir s loptom kod prijema servisa i za efiksanu odbranu polja kod smečiranja protivničkih napadača. U današnje vrijeme kada je uveden libero, kao igrač specijalizovan za ovu tehniku, on preuzima glavni dio odbrane terena, kako u prijemu servisa, tako i u odbrani od protivničkog smeča.

Odbijanje lopte na ovakav način se odvija u četiri faze, i to: PRVA FAZA je faza odbijanja podlakticama. Pažnja se posvećuje početnom položaju, tj.

položaju spremnosti. Noge su u raskoračnom stavu u širini ramena, a ruke malo savijene u laktovima ispred tijela i nešto u stranu;

DRUGA FAZA predstavlja fazu spajanja pruženih ruku, tako što se jednom šakom uhvati druga. Podlaktice su paralelne, unutrašnja strana podlaktice je okrenuta prema gore, a šake su spojene i savijene u ručnom zglobu prema dole, dok se tijelo lagano nazlazi u pretklonu;

TREĆA FAZA počinje prijemom lopte. Lopta se prima trećinom podlaktice, koja je bliže šakama, i istovremeno se pri kontaktu s loptom, ruke povlače unazad i prema dole. Prebacivanjem težišta tijela unazad počinje odbijanje povratnim pritiskom. Istovremeno, opružanjem nogu u koljenima, ruke vrše kretanje prema gore, tako da je cijeli pokret odbijanja usmjeren prema naprijed i nagore; i

ČETVRTA FAZA je završna faza, tj. faza praćenja lopte sve do visine ramena, uz dalje opružanje ruku i trupa.

Slika br. 4

6


5. ODBIJANJE LOPTE PRSTIMA

Lopta se najčešće odbija prstima obje ruke što više u vis, pri čemu se odbijanje vrši ispružanjem cijelog tijela. Lopta se može odbijati iznad glave, ispred lica, pa čak i bočno.

Sva odbijanja prstima vrše se tehnikom “Trougao”, koju smatramo osnovnom tehnikom na koju se kasnije nadograđuju sve ostale tehnike i njihove varijante. Veoma često dodavanje lopte jeste odbijanje ispred lica. Nedostatak je što se iz ovog položaja ne može dodati lopta preko glave, što je veoma bitno prilikom postavljanja varki u toku igre, pri dodavanju.

Odbijanje lopte se može vršiti prstima jedne ruke, što nije čest slučaj, ali se najčešće koristi u skoku, prilikom poturanja lopte za smečovanje. Ukoliko igrač odluči da udari loptu na ovaj način, onda se lopta, najčešće, odbija sa četiri prsta, a palac se isključuje. Položaj šake je sličan osnovnom položaju u košarci, s tim što se u ovom slučaju lopta ne hvata, već se odbija prstima. Prsti su rašireni sa palčevima, koji “gledaju” jedan prema drugome, tako da potpuno obuhvataju okruglinu lopte.

Uglavnom postoje 4 raznovrsne tehnike ovog elementa, a to su: Odbijanje lopte prstima prema naprijed, Odbijanje lopte prstima skretanjem pravca, Odbijanje lopte prstima preko glave, i Odbijanje lopte prstima u skoku.

Odbijanje lopte prstima prema naprijed obuhvata tri faze, i to:o PRVA FAZA – dolazak pod loptu (početna faza);

Radi pravilnog dolaska pod loptu, neophodna je pravilna pozicija odbojkaškog stava. Ta pozicija zahtijeva sljedeće:

Lagano savijene noge u koljenima, radi optimalne startne brzine, Stopala paralelna u smjeru kretanja i u širini ramena, radi neophodne ravnoteže prije,za

vrijeme i nakon kretanja, Težište tijela na prednjem dijelu stopala (visoka spremnost za kretanje), i Lagano savijene ruke u laktovima, dlanovima otvorenim prema naprijed i u visini pojasa

(spremne za pomoć u kretanju, kao i spremnost za blagovremeno postavljanje ruku, radi gornjeg i donjeg odbijanja)o DRUGA FAZA – postavljanje ruku pod loptu (pripremna faza);

Nakon blagovremenog dolaska pod loptu i zaustavljanja slijedi faza postavljanja ruku pod loptu. Ta faza uvijek ima isti zahtjev, a to je dodir ruku i lopte, koji se uvijek odvija iznad čela podignute glave i uvijek u projekciji tijelo - lopta. Najčešća greška kod početnika jeste kontakt sa loptom u visini grudi, usljed nedovoljne snage u rukama. Šake su optimalno raširenih prstiju, a raspored prstiju kod prijema treba biti u obliku polulopte, gdje najveća težina i pritisak lopte padaju na prva dva unutrašnja jagodična članka prstiju. Gotovo svu težinu lopte prilikom kontakta nose palac – kažiprst - srednji prst, dok dva unutrašnja jagodična članka (4. i 5.) zatvaraju loptu bočno, kako ne bi pobjegla od željenog smjera. Dakle, neophodan je kontakt svih deset prstiju, gdje svaki ima svoju funkciju kod trenutnog odbijanja lopte.

o TREĆA FAZA – odbijanje (osnovna faza);U situaciji pravilnog postavljanja ruku i šaka pod loptu dolazi i akcija odbijanja. Lopta se odbija

istovremenim simetričnim potiskom objema rukama iz lakta i koljena obje noge. Iz pozicije lagano savijenih nogu u koljenima i ruku u laktovima laganim pokretom pružanja određuje se trajektorija leta lopte prema gore i naprijed. Neposredno pred pružanje dolazi do kratke amortizacijske faze na brzinu dolazeće lopte. Nakon toga, u djeliću sekunde prelazi se na novo kretanje eksplozivne ekstenzije stopala, koljena, kukova, lakta, šake sa istovremenim prebacivanjem težišta tijela na

7


prednji dio stopala. Ponekad mali poskok ili pola koraka naprijed osigurava naviku praćenja tijelom izvedene tehnike. Za postizanje racionalnosti i optimalne sile potiska prema naprijed gore, ključna je pozicija jednog stopala ispred, jer je time osiguran pokret kroz cijelo tijelo.

Slika br. 5

8


6. SMEČ (SMEŠ, SMASH)

Ovo je najefikasniji i najatraktivniji oblik upućivanja lopte u polje protivnika, a time i postizanja poena. Lopta, dignuta iznad visine mreže, hvata se u skoku u najvišoj mogućoj tački i što većom brzinom, i što strmije upućuje u protivničko polje. Jako ga je teško zaustaviti, pogotovo ako je brz, ali najčešće se zaustavlja čekićem.

Svako smečovanje se sastoji od zaleta, odskoka, sudara ruke i lopte i doskoka. Zalet u pravcu mreže se izvodi pod različitim uglovima. Odskok za smeč je bitan i na njega utiče brzina igrača. Sudar ruke i lopte se odigrava istovremeno sa primicanjem nadlaktice, isticanjem podlaktice i istezanjem šake. Da bi smeč bio što bolje izveden, bitna je što veća brzina i bitno je postići što bolju skočnost.

Za sam početak učenja smeča neophodno je ustanoviti da je baza za dalje učenje smeča visoko dignuta lopta. Smeč, kao bitan elemenat tehnike odbojkaške igre obuhvata tri ključne faze, i to:

PRVA FAZA - zalet (početna faza),Faza zaleta se dijeli na četiri podfaze, i to na:

a) Predstartnu faza, koju karakteriše brzo premještanje u trenutku neposredno pred akciju dizanja lopte i postavljanje u mirnu i stabilnu poziciju neposredno prije zaleta. Ako smo u takvoj zaustavljajućoj poziciji, ona nam olakšava izbor pravilnog zaleta. S lijeve strane mreže ta pozicija je nešto izvan bočne linije terena udaljenosti 3,5 - 4 m od mreže, odakle se kreće u zalet za smeč (zona 4), a s desne starne mreže, ta pozicija je unutar-bočno u terenu na udaljenosti 3 - 3,5m od mreže (zona2).

b) Ritam zaleta, koji je neophodan za uspjeh pravilnog zaleta i za ubrzavajući karakter. Dakle, iskorak lijvom nogom mora omogućiti poziciju kukova nešto ispred koljena iskoračne noge. S tim se postiže visoka startna brzina prema naprijed i postupno se postiže visok stepen horizontalne brzine prema mreži. Istovremenim iskorakom lijeve noge i padom tijela prema naprijed postiže se optimalno ubrzanje.

c) Smjer zaleta - s lijeve strane mreže iz zone 4 smjer zaleta ima polubočni karakter, gdje tijelo i mreža zatvaraju ugao od 45 stepeni. To omogućava bolju procjenu trajektorije leta dignute lopte, pri odrazu osigurava otvaranje tijela prema lopti, stvarajući tzv."nategnuti luk" (udarna ruka - lijevo rame) za optimalni udarac kroz tijelo. S desne strane mreže iz zone 2, smjer zaleta je okomit prema mreži. Tijelo mreža zatvaraju ugao od 90 stepeni. Time se postiže bolja procjena leta dignute lopte, bolja percepcija protivničkog terena i znatno veća mogućnost smečiranja paralele.

d) Posljednji korak (naskok) - Nakon ubrzanog iskoraka lijevom nogom izvodi se najduži korak - naskok naizmjenično desna - lijeva (kod desnorukih) u što kraćem vremenu. To je najbrža i najeksplozivnija akcija zaleta, koja u svojoj zaustavljajućoj podfazi pretvara horizontalnu brzinu u maksimalno vertikalnu. Naskok se može izvoditi i istovremeno sa oba stopala, ali će u tom slučaju nedostajati optimalna pozicija "nategnutog luka", koji omogućava optimalnu ravnotežu u vazduhu. Kod posljednjeg koraka - naskoka ključna su dva elementa, i to:

u trenutku naskoka, lijevo stopalo je nešto ispred i rotirano malo prema unutra (bitno za zaustavljajuću komponentu), istovremeno sa takvim postavljanjem

9


stopala, a neposredno pred sam odraz dolazi do maksimalnog zamaha ruku uz tijelo što više nazad, i

sa većim zamahom ruku, povećava se potisak istih prema naprijed i gore. Na taj način se postiže i veći skok i brže postavljanje udarne ruke za pravilan ud.

DRUGA FAZA - odraz i zamah udarne ruke (pripremna faza), U trenutku odraza obje ruke pružene u laktu, istovremeno zamahom uz tijelo, iz položaja

zaručenja idu u položaj uzručenja, nešto više iznad ramena. U tom trenutku lijeva ruka fiksira zamišljenu tačku sudara desne ruke s loptom, koja se u tom trenutku povija u laktu. Pozicija tog lakta mora biti iznad visine ramena (u visini uha), radi postizanja maksimalnog dohvata lopte u trenutku udarca. U toj posljednjoj fazi odraza, postoje dvije pozicije lakta savijene (udarne) ruke:

Po ruskoj školi, pozicija lakta je iza tijela radi veće amplitude pokreta, a s time i većeg ubrzanja ruke prema lopti,Prema evropskoj školi, pozicija lakta malo je ispred tijela, radi većeg maksimalnog dohvata lopte pri udarcu.

TREĆA FAZA - udarac po lopti i izmah udarne ruke (osnovna faza);Nakon završene akcije fiksiranja dignute lopte lijevom rukom, istu naglo spuštamo prema dole i

naprijed uz tijelo. Na taj način povećava se obrtajni trenutak pokreta desne strane tijela i brzo pružanje desne ruke prema naprijed i gore. Nakon svih tih preduslova slijedi akcija udarca po lopti. Taj udarac po lopti mora biti šakom lagano otvorenih prstiju, jer veća površina u kontaktu sa loptom omogućava veću preciznost udarca. Završna faza udarca po gornjoj i zadnjoj strani izvodi se "poklapanjem" (pomicanjem šake iz ručnog zgloba prema naprijed i dole). Ta završna faza iz ručnog zgloba treba omogućiti ugao spuštanja lopte oko 45 stepeni u odnosu na protivnički teren, s ciljem pogađanja veće površine zadnjeg dijela terena. Strmije spuštanje lopte u protivnički teren često dovodi do neopravdane greške smeča u mrežu kao i eventualnog bloka protivnika u glavu smečera. Nakon udarca po lopti, dok je tijelo još u vazduhu, izuzetno je važno da izmah udarne ruke ide spuštajući se uz tijelo prema dole, paralelno sa mrežom, jer time sprečavamo mogućnost "pecanja" u mrežu. Nakon akcije smeča, važan je pravilan doskok. Prizemljenje tijela na tlo mora biti mekano na prednji dio stopala s laganim amortizirajućim pokretom savijanja nogu u koljenima. Doskok se izvodi po mogućnosti sunožno, a ako nije moguće tada se nastoji izvesti naizmjenično, lijevom pa desnom nogom ili obrnuto.

Slika br. 6

10


7. BLOK

Blok je prva linija odbrane u odbojci i najefikasnija odbrana od smeča. U bloku igraju igrači iz linije napada (linija od 3 metra), a njihov cilj je da onemoguće protivnikovu smečiranu loptu da pređe preko mreže na njihovu polovinu igrališta.

Za blokiranje su, najčešće, zaduženi jedan ili tri igrača, koja se nalaze na mreži, pa se tada govori o pojedinačnom ili grupnom blokiranju. Oni mogu postaviti blok tako da prate protivničkog tehničara i njegovo dizanje, pa se ravnaju po njemu ili da prije same akcije protivnika odluče da li će pokušati blokirati brzi napad sa sredine mreže. To nije pravilo, tako da ne mora da znači da će se svi ravnati po njemu. Neki igrači u bloku mogu da čekaju

Glavna karakteristika dobrog bloka jeste prelazak rukama na drugu stranu mreže u trenutku skoka, jer ako ruke blokera stoje ravno na bloku dobar smečer će to znati iskoristiti, tako da će bloker na kraju izblokirati smeč, ali na svoju stranu, najčešće sam sebi pod noge.

Slika br. 7

Blok ima tri faze, i to: PRVA FAZA - startna pozicija (početna faza);

Preduslovi za realizaciju optimalne startne pozicije igrača koji blokira su sljedeći: Lagano savijene noge u koljenima, radi optimalne spremnosti za pravovremeni skok iz

mjesta ili bočnog zaleta i skoka, Stopala su paralelna u širini ramena, 20 – 30 cm udaljene od mreže, radi neophodne

kontrole lopte i ravnoteže u skoku – doskoku, Težište tijela je na prednjem dijelu stopala, radi visokog tonusa muskulature nogu u cilju

povećane aktivnosti, i Lagano savijene ruke u laktovima, gdje su šake - dlanovi nešto iznad visine ramena,

rašireni i čvrsto istegnutih prstiju, radi spremnosti na brzo pružanje ruku i skoka u blok iz mjesta ili spremne za pomoć u bočnom kretanju - zaletu u skok u blok,

DRUGA FAZA - dolazak u poziciju skoka i timing skoka (pripremna faza)Prije izvođenja skoka u blok, igrač se treba postaviti tako da njegovo tijelo bude u "projekciji

zaleta protivničkog smečera". U trenutku pravilnog izbora mjesta za odraz ("u projekciji zaleta protivničkog smečera") slijedi skok licem okrenutim prema mreži (bolje se vidi napadač), koji se može izvesti malim naskokom (skok povećava brzinu pokreta) ili zibom u koljenima. Istovremeno sa opružanjem nogu, slijedi i akcija pružanja ruku uvis i naprijed. Ne smije se dogoditi da se ruke

11


pružaju najprije uvis pa prema naprijed, jer se time gubi stabilnost i pravilnost akcije. U toj poziciji ruku šake raširenih i čvrsto istegnutih prstiju u širini ramena tek što su prešle visinu gornje ivice mreže "napadaju" protivnički prostor, a dlanove usmjeravaju prema dole. Izbor vremena skoka (timing skoka) izuzetno je važan za uspješnost akcije. To vrijeme mora biti nešto kasnije u odnosu na akciju protivničkog napadača iz sljedećih razloga:

20 - 30 cm je veći skok nakon zaleta smečera,kasniji skok u blok do posljednjeg trenutka drži protivničkog smečera u neizvjesnosti, tako da mu ne daje do znanja zatvoreni prostor, na taj način onemogućava mu raniju odluku o smjeru udarca, i prerani skok u blok predstavlja pasivnu prepreku od koje se lopta odbija onako kako protivnički smečer želi.

TREĆA FAZA - akcija blokiranja (osnovna faza)U toj poziciji dolazi do bočne mobilnosti ručnog zgloba u cilju bočnog skretanja dlanova prema

centru protivničkog polja. Na taj način osigurava se odskok lopte prema sredini protivničkog polja, a ne prema van, što je najčešća greška igrača koji blokira (blok-aut). Da bi se ista akcija još više učvrstila u trenutku kontakta dlanova sa loptom korisno je i poželjno izvšiti potisak ramena prema napred. U situaciji akcije bloka na desnoj strani mreže (zona 2), neophodna je bočna mobilnost ručnog zgloba ulijevo. U situaciji akcije bloka na lijevoj strani mreže (zona 4) neophodna je bočna mobilnost ručnog zgloba udesno. U situacijama kada se akcija bloka izvodi u zonama 2 i 4, bočnu mobilnost ručnog zgloba prati i lagana rotacija cijelog tijela prema sredini terena. U trenutku silazeće faze važan je uslov ravnoteže i vertikalno usmjerenje skok – doskok, izbjegavajući bilo koji skok u dalj, dodir mreže ili prelaz stopalom u protivničko polje. Isto tako, u toj fazi doskoka važan je pogled za loptom (ako je prošla pored, preko, od bloka odbijena u vlastito polje) i u trenutku mekanog doskoka na prednji dio stopala lagano amortizirajućih savijenih nogu u koljenima (bez traume kontakt sudar tijelo-tlo i eventualnih problema s ozljedama skočnog, koljenog zgloba, kuka). U trenutku doskoka, bloker se odmah tijelom okreće prema sredini terena u cilju veće spremnosti prelaza u eventualnu, neposrednu, sljedeću akciju (akciju odbrane, dizanja, izvlačenja iz mreže za akciju protivnapada).

Slika br. 8

12


8. ZAKLJUČAK

Odbojka je sport, koji obiluje brzinom i svestranim pokretima tijela, pa se od igrača očekuju brze reakcije, sabranost i trenutna snalažljivost. Odbojkа je, zapravo, tаkmičаrski sport. Ona izvlаči skrivenu snаgu. Tаkmičenje pokаzuje mаksimum sposobnosti, duh, kreаtivnost i estetiku.. Odbojka je vrsta timskog i olimpijskog sporta, gdje se lopta udara rukom preko mreže na protivničku stranu. Tim čine šest igrača, gdje svako ima svoju funkciju.

dve zamene pre početka sledećeg seta radi održavanja nivoa motivacije u ekipi. Cilj igre je prebaciti loptu preko mreže u protivničko polje na način da je protivnik ne uspije

održati u vazduhu i vratiti nazad preko mreže na dozvoljen način, prije nego što padne na teren. Osnovni elementi tehnike odbojkaške igre su:

Servis,Odbijanje lopte čekićem,Odbijanje lopte prstima, Smeč, i Blok.

Servis je tehnički elemenat odbojkaške igre i predstavlja početni udarac, koji se izvodi na početku seta i poslije svake greške, odnosno tehnički element čijim izvođenjem počinje borba za poen, a izvodi ga igrač koji se nalazi u poziciji jedan iza osnovne linije.

“Čekić” se primjenjuje u prijemu protivničkog servisa, u odbrani polja, odbrani smeča, ili odbrani bloka.

Lopta se najčešće odbija prstima obje ruke što više u vis, pri čemu se odbijanje vrši ispružanjem cijelog tela.

Smeč je najefikasniji i najatraktivniji oblik upućivanja lopte u polje protivnika, a time i postizanja poena.

Glavna karakteristika dobrog bloka jeste prelazak rukama na drugu stranu mreže u trenutku skoka, jer ako ruke blokera stoje ravno na bloku dobar smečer će to znati iskoristiti, tako da će bloker na kraju izblokirati smeč, ali na svoju stranu, najčešće sam sebi pod noge.

13


9. LITERATURA

1. Ciev D., Milenkoski J.: Odbojka, FFK, Skoplje, 2002.2. Janković V., Marelić N.: Odbojka, Fakultet za fizičku kulturu, Zagreb, 1999.3. Kostić R.: Odbojka – tehnika i taktika, SIA, Niš, 1999.4. Kostić R.: Teorija i metodika treninga sportske igre – odbojka, Grafika Galeb, Niš, 2000.5. Stojanović T., Kostić R., Nešić G.: Odbojka, Fakultet fizičkog vaspitanja i sporta, Banja

Luka, 2005.6. Selinger A.: Power Volleyball (prevod na srpski), OSJ, Beograd, 1991.7. www.odbojka.ba

14

http://www.odbojka.ba/

Documents

OSNOVNI ELEMENTI TEHNIKE ODBOJKAŠKE IGRE