Oštrina vida

Oštrina vida je sposobnost uočavanja sutnih detalja. Ovisi o skupljanju i širenju zjenice, o akomodaciji leća oka i fotokemijskim procesima mrežnice oka. Smanjena oštrina vida može se ublažiti naočalama. Kod profesionalnih vozača jačina naočala može biti najviše do 4 dioptrije. Oštrina vida može se izraziti opažanjem najmanjeg razmaka između dvijeu točaka ili dviju crta.

Statistička oštrina vida je osnova za dinamičku oštrinu koja je posebno važna kod vozača motornih vozila.

b) Osjet sluha

Osjet sluha znatno manje utječe na sigurnost prometa nego osjet vida. Služi za kontrolu rada motora, za određivanje smjera i udaljenosti vozila pri kočenju i sl. Putem osjetnog organa sluha prenosi se buka, koja loše djeluje na vozača jer izaziva umor i smanjuje njegovu sposobnost vožnje. Ljudi sa slabim sluhom nadoknađuju taj nedostatak povećanim naprezanjem vida. Dosadašnje statistike pokazuju da ljudi sa slabim sluhom izazivaju relativno mali broj prometnih nezgoda.

c) Osjet ravnoteže

Taj je osjet važan za sigurnost kretanja vozila, osobiti kod vozača motora. Pomoću osjeta ravnoteže uočava se nagib ceste, ubrzanje ili usporenje vozila, bočni pritisak u zavoju i sl. Centar za ravnotežu smješten je u unutarnjem uhu.

d) Mišćni osjet

Mišićni osjet dobiva podražaj putem osjetnih stanica u mišiću. On daje vozaču obavijest o djelovanju vanjskih sila zbog promjene brzine i o silama koje nastaju pritiskom na kočnicu, spojku i sl.

e) Osjet mirisa

Osjet mirisa nema velik utjecaj na sigurnost prometa, jedino u posebnim slučajevima, npr. pri duljem kočenju, kad pregore instalacije i sl.

Psihomotoričke sposobnosti

Psihomotoričke sposobnosti su sposobnosti koje omogućuju uspješno izvođenje pokreta koji zahtjevaju brzinu, preciznost i usklađen rad raznih mišića. Pri upravljanju vozilom važne su ove psihomotoričke sposobnosti:

brzina reagiranja brzina izvođenja pokreta rukom sklad pokreta i opažanja

Vrijeme koje prođe od trenutka pojave nekog signala ili neke određene situacije do trenutka reagiranja nekom komandom vozila naziva se vrijeme reagiranja vozača.Tako se, na primjer, pri naglom kočenju vrijeme ragiranja odnosi na razdoblje od pojave kritične situacije do aktiviranjauređaja za kočenje.

Vrijeme ragiranja vozača može se podijeliti na :

vrijeme zamječivanja (primanje vanjskog podražaja putem osjetila vida) vrijeme prepoznavanja (izdvajanje kritičnog detalja, tj. stupnja opasnosti, npr. pješak

na cesti) vrijeme procjene (donošenje odluke na osnovi primjećenih odnosa, tj. treba li kočiti,

skretati i sl.) vrijeme akcije (u kojem se realiziraju donijete odluke)

vrijeme procjene ovisi najviše o psihofizičkim značajkama vozača (starost, zdravstveno stanje, umor, alkoholiziranost i sl.) te o znanju i iskustvu vozača.

Brzina reagiranja, tj. vrijeme reagiranja ovisi:

o individualnim osobinama vozača o godinama starosti o jačini podražaja o složenosti prometene situacije o fizičkoj i psihičkoj kondiciji i stabilnosti vozača o koncetraciji i umoru vozača o tome reagira li ruka ili noga o tome radi li se o desnoj ili lijevoj ruci ili nozi je li podražaj zvučni i vidni o klimatskim uvjetima o brzini vožnje o preglednosti ceste

Vrijeme reagiranja kod odmornih voača iznosi:

pri koncentriranoj pažnji, kad vozač očekuje kočenje i spreman je kočiti: 0,5 – 0,7 sekundi

kad vozač upravlja vozilom i promatra ostala vozila u prometu: 0,9 – 1,1 sekundu kad vozač ne prati situaciju na cesti: 1,4 – 1,8 sekunda.

Vrijeme reagiranja raličito je u slibodnoj vožnji i vožnji u koloni. Pr vožnji u koloni vrijeme ragiranja je kraće jer je podražaj poznat (stop- svijetlo vozila ispred), dok se povećanjem razmaka između vozila vrijeme reagiranja povećava.

Brzina izvođenja pokreta rukom dolazi do izražaja pri nagloj promjeni smjera vožnje i sl. Ta brzina je složena veličina, a sastoji se od brzine više pokreta koji se s vremenom automatiziraju. Ta automatizacija pokreta izvodi se uz vrlo malo sudjelovanja svijesti, ali kako svijest postoji, ti pokreti nisu nikad refleksni.

Sklad pokreta i opažanja dolazi do naročito do itražaja kad je velik broj vozila na malom prostoru. Ta koordinacija pokreta i opažanja dolazi do izražaja i pri parkiranju na uskom prostoru.

Mentalne sposobnosti

Mentalne sposobnosti su mišljenje, pamćenje, inteligencija, učenje i sl. Osoba sa razvijenim mentalnim sposobnostima bolje upoznaje svoju okolicu i uspješno se prilagođuje okolnostima. Mentalno nedovoljno razvijenu osobu obilježuje pasivnost svih psihičkih procesa, a time i nemogućnost prilagođavanja uvjetima prometa. Za mentalno nerazvijene osobe upravljanje vozilom je iznimno naporna aktivnost i takve osobe nikad ne mogu biti dobrii vozači. Kod njih je vrijeme opažanja do reagiranja produljeno i kvalitativno izmjenjeno. Stjecanje novih iskustava i njihova primjena u novoj situaciji vrlo su otežani, a u suvremenom prometu vozači se susreću s mnogom prometnim znakovima, signalima te dolaze u složene situacije kad moraju brzo reagirati.

Jedna od važnih mentalnih spsobnosti je inteligencija. To je sposobnost snalaženja u novonastalim situacijama uporabom novih, nenaučenih reakcija. Inteligentan će vozač brzo uočiti bitne odnose u složenoj dinamičkoj prometnoj situaciji i predvidjeti moguće ponašanje drugih sudionika u prometu te donijei odgovarajuće odluke. U intelektualno nedovoljno razvijene osobe ti su procesi spori i pasivni.

Obrazovanje i kultura

Obrazovanje i kultura važni su čimbenici u međuljudskim odnosima u prometu.Vozač koji je stekao određeno obrazovanje poštuje prometne propise i odnosi se ozbiljno prema ostalim sudjelovateljima u prometu. Tijekom vožnje takav se vozač ne nameće drugima, nego nastoji pomoći ostalim vozačima kako bi se izbjegla prometna nezgoda.

Učenjem se postiže znanje koje je nužno za normalno odvijanje prometa. Tu se može ubrojiti:

poznavanje zakona i propisa o reguliranju prometa (nužno da bi se mogla dobiti vozačka dozvola, provjerava se pomoću testova)

poznavanje kretanja vozila (upoznavanje vozača sa otporima koji se suprotstavljaju kretanju vozila, duljina puta kočenja i dr.)

poznavanje vlastitih sposobnosti (Onaj koji poznaje vlastite sposobnosti i prema njima prilagodi vožnju, ne ugrožava druge sudjelovatelje prometa)

Vozilo kao čimbenik sigurnosti vozila

Vozilo je prijevozno sredstvo namijenjeno prijevozu ljudi i tereta a može se kretati pravocrtno ili krivocrtno jednolkom brzinom, ubrzano ili usporeno

Svojom konstrukcijom i eksploatacijom značajkama utječe u velikoj mjeri na sigurnost prometa. Prema statističkim podacima, za 3-5 % prometnih nezgoda smatra se da im je uzrok tehnički nedostatak na vozilu.

Elementi sigurnosti vozila

Elementi vozila koji utječu na sigurnost prometa mogu se podijeliti na aktivne i pasivne.

U aktivne elemente sigurnosti mogu se ubrojiti ona tehnička riješenja vozila čija je zadaća smanjiti mogućnost nastanka prometne nezgode, dok se u pasivne elemente mogu ubrojiti rješenja koja imaju zadaću, u slučaju nastanka prometne nezgode, ublažiti posljedice.

Aktivni elementi

U aktivne elemente spadaju:

kočnice upravljački mehanizam gume svjetlosni i signalni uređaji uređaji koji povećavaju vidno polje vozača konstrukcija sjedala usmjerivači zraka uređaji za grijanje, hlađenje i provjetravanje unutrašnjosti vozila vibracije vozila buka

Kočnice

Uređaji za očenje služe za usporavanje kretanja vozila ili za potpuno astavljanje. Kočnice su jedan od najvažnijih uređaja na vozilu, bitan za sigurnost prometa. Vozilo mora imati dvije potpuno nezavisne kočnice: ručnu i nožnu. Za sigurnost u prometu važnija je nožna kočnica jer djeluje na sve kotače neposredno. Postoji tri načina kočenja: pomoću disk-kočnice, kočenja pomoću bubnja i mješoviti sustav.

Najveća opasnost za sigurnost prometa pri naglom kočenju je blokiranje kotača. Danas se u svijetu ako bi se spriječilo takvo blokiranje kod auta se ugrađuju antiblok sustavi tj. A-B-S.

Upravljački mehanizam

Jedan od uzroka prometnih nezgoda može biti neispravnost upravljačkog mehanizma. To se može dogoditi zbog velike zračnosti u pojedinim elementima upravljkačkog mehanizma, zbog loma nekih dijelova ili zbog neispravnosti sigurnosne brave upravljačkog kola (volana) koja može sama od sebe zaključati kolo i spriječiti njegovo okretanje.

Najteže ozljede kod vozača, u čeonom sudau, nastaju zbog udara prsnog koša u volan i glave u vjetrobransko staklo. Radi ublažavanja tih ozljeda ugrađuju se airbagovi (baloni koji se samonapuhavaju kod udarca) te ugradbom upravljača osovine koji se sastoji od više dijelova i ima elastični uređaj koji amortizira energiju udara.

Gume

Zadaća guma je postizanje što boljeg prianjanja između kotača i podloge. Za sigurnu vožnju važno je da guma ima dobar gazni sloj (dobar narez).dubina nareza ne smije biti manja od jednog milimetra za osobna i dva milimetra za teretna vozila i autobuse.

Gume se dijele na dijagonalne i radijalne. Prednost radijalnih guma pred dijagonalnim su slčjedeće:

za vrijeme vožnje manje segriju, a vijek trajanja im je dulji bolje je iskorištenje snage motora pri većim ubrzanjima bolja stabilnost vozila kraći put koćenja smanjena potrošnost goriva oko 25% sigurnija na mokroj cesti i omogućuje lakše upravljanje voziom

Još veće prednosti imaju tzv. niskoprofilne radijalne gume, koje zbog manje visine smanjuju visinu težišta vozila pa je vozilostabilnije.