Ivan Biondi, Andrija eljko Lovri i uro Vidmarovi, kao dunosnici Znanstvenog drutva za prouavanje podrijetla Hrvata (ZDPPH), glede emitiranja etverodijelne dokumentarne serije Genetsko podrijetlo Hrvata (autor: Hrvoje Juvani) na prvom programu HTV-a, objavili su reagiranja (priopenja).1 Budui da smo etnogenetiari amateri, 2 ija orkestrirano pisana priopenja o njegovu autorskom filmu nitko ozbiljan ne eli objaviti, jer smo u srednjestrujakim medijima proskribirani kao fanatici-fundamentalisti,3 te da na hiperideologizirani diskurs ne prolazi ni na znanstvenoj ravni, Juvani dri da u naoj jalovoj borbi s vjetrenjaama moe pomoi samo dobra duhovna obnova, psihoterapija ili moda i psihijatar. Ipak kao ovjek sklon dijalogu, diskusiji, kao odgovor on podmee prilog Ideologijska transformacija znanosti. Primjeri ideolokog miljenja pitanje porijekla Hrvata, i to anonimnog autora iz kruga njemu bliske socioloko-politoloke znanosti, koji govori o naem pristupu etnogenezi.4 Odakle anonimni tekst i tko je Juvaniev Anonim? Rije je oito o tekstu sociologa Duka Sekulia.5 Za razliku od nas etnogenetiara amatera, taj e etnogenetiar profesionalac, 6 uzevi nekoliko istrgnutih odlomaka i problematine

1

www.hrvati.com/index.html - 138k - 25 srp 2007: Ivan Biondi, Priopenje povodom dokumentarne serije 'Genetsko podrijetlo Hrvata', Andrija eljko Lovri, Kritiki protest protiv neznanstvenih falsifikata filmom 'Genetsko podrijetlo Hrvata' i uro Vidmarovi, Pogrean pristup htv-a temi o genetskom podrijetlu Hrvata. 2 Dr. sc. Ivan Biondi, dopredsjednik i glasnogovornik ZDPPH-a; nastavnik povijesti i hrvatskog jezika i specijalni pedagog; doktorirao na sociologiji; izvanredni profesor Uiteljske akademije Sveuilita u Zagrebu, predaje izborni kolegij Etnogeneza Hrvata. Autor je knjiga: Magna fraus slom ideologije otvorenog drutva (2002.), Historia reducta drame hrvatske identifikacije (2005.) i Historia aperta kraj junoslavenske ideologije (u tisku). - Dr. sc. Andrija-eljko Lovri, predsjednik ZV ZDPPH-a; biolog i paleolingvist; znanstveni je suradnik Zavoda za molekularnu genetiku Instituta Ruer Bokovi. Njegova bibliografija (1967.-2007.), veina se odnosi na pred(ne)slavensku etnogenezu, iznosi 456 jedinica od toga: 72 znanstvena rada s internacionalnom (citirani u CC/SCI) te 186 znanstvenih radova s nacionalnom recenzijom. - uro Vidmarovi, lan ZV ZDPPH-a; profesor povijesti i knjievnik; donedavno proelnik Odjela za povijest Matice hrvatske. Bivi veleposlanik u Ukrajini; preveo i priredio rukopis Etnogeneza Hrvata u ukrajinskoj arheologiji, historiografiji, lingvistici i knjievnosti (u tisku) 3 Gledajui seriju Genetsko podrijetlo Hrvata HRT-a jednostavno me hvatala jeza zbog sramote to dravna televizija moje zemlje ima obraza potpisati ovako lo i nefilmian uradak (Aleksandar Benai, Genetiko ili ukovinsko podrijetlo Hrvata, Zarez, 12. srpnja 2007.). 4 www.hrvati.com/index.html - 138k - 25 srp 2007. 5 Duko Sekuli, Ideologijska transformacija znanosti. Primjeri ideolokog miljenja pitanje porijekla Hrvata, Revija za sociologiju, br. 3-4, Zagreb, 2004. 6 Duko Sekuli je ugledni sociolog, koji je do 1991. radio na zagrebakom Filozofskom fakultetu na Odsjeku za sociologiju. Burne su ga tranzicijske godine odvele najprije u Ameriku, a sad i u Australiju, gdje predaje u Adelaideu na The Flinders University of South Australia. U nas se svojim prilozima o teoriji nacionalizma obino javlja u Reviji za sociologiju, a sudjeluje i na simpozijima posveenima tranziciji u

1

tablice iz jedne knjige,7 naspram suvremene etniko-slavenske, razraunati s fundamentalizmom i rasizmom iranske paradigme u etnogenezi Hrvata. 8 Uz standardnu filoloko-lingvistiku (Gluhak) i historiografsku (Budak), oito je Juvaniu bliska socioloko-politoloka znanost bila ona, koja mu je pomogla razrijeiti, u biti lanu, dvojbu Jesu li Hrvati Slaveni ili Iranci? Propagandnom Juvanievom dokumentarcu,9 tragom Baneve dicte Balkanu se ne moete oduprijeti,10 iza kojega stoje paljivo birani slavenski eksperti i Anonim, zato valja svakako odgovoriti, posebice to je upravo ovih dana zapoela njegova repriza. Odgovaram na Internetu, kao demokratskom forumu, budui da nam je to onemogueno, kako tono kae Juvani, u srednjestrujakim medijima [jer smo] proskribirani kao fanatici-fundamentalisti. Odgovor je dan u surjeju preraena priloga Kraj junoslavenske idelogije, to je pripravljen za sijenja 2006.). raspravu na okruglom stolu Genetika otkria nova vrela za etnogenezu i povijest Hrvata!?,11 koji je organizirala Matica hrvatska (Zagreb, 11.

jugoistonoj Evropi. [] Posebno je zanimljivo njegovo istraivanje iz 1996. graanskom identitetu kao supstitutu za jugoslavenstvo (Zarez, Zagreb, 22. svibnja 2003.). 7 Ivan Biondi, Magna fraus kraj ideologije otvorenog drutva, Zagreb, 2002. 8 www.hrvati.com/index.html - 138k - 25 srp 2007 9 Gledajui seriju Genetsko podrijetlo Hrvata HRT-a jednostavno me hvatala jeza zbog sramote to dravna televizija moje zemlje ima obraza potpisati ovako lo i nefilmian uradak (Aleksandar Benai, Genetiko ili ukovinsko podrijetlo Hrvata, Zarez, 12. srpnja 2007.). 10 I. Banac, Nedjeljna Dalmacija, 26. sijenja 2001. 11 Ti materijali, kako izgleda, neizravnom intervencijom dopredsjednika MH Vlahe Bogiia, ne samo to nisu tiskani, ve sm dogaaj, to je inae uobiajeno, uope nije zabiljeen u matiinom Vijencu.

2

KRAJ JUNOSLAVENSKE IDEOLOGIJE Kako se svaka povijest bavi etnogenezama, pa tako i hrvatska, one su nezaobilazan uvodni dio povijesti svakog naroda.12 Ako je rije o etnogenezi Hrvata, ona je jedno od najproblematinijih pitanja rane povijesti srednje i jugoistone Europe o kojem se ujedno najvie i raspravljalo.13 Zato glede utemeljivanja moderne nacije, to je obiljeava steklika razdjelnica Bili k Slavstvu ili ka Hrvatstvu?,14 kako negdanje tako da ni sadanje nae politike elite nisu naisto s nacionalnim identitetom.15 tovie, i uspostavom samostalne drave, ne rijeivi pitanje politike identifikacije, posebice nakon smjene vlasti 2000. godine, Hrvatska ostaje i dalje talac istonog pitanja, kao dio zapadno-balkanskog imaginarija.16 Meutim, na prijelazu ovoga tisuljea, upravo nakon epohalnih genetikih otkria te, u svezi s tim, potvrde nalaza predslavenske i neslavenske hrvatske etnokulture, uz ponovno oivljavanje otkria Tanajskih ploa (2./3. st. po Kr.), dolo je do korjenite promjene identifikacijske paradigme, tako da se, znanstveno gledano, moe u mnogome odgovoriti na spomenutu stekliku razdjelnicu.17

1. PRISTUP PROBLEMU Odmah na poetku valja poduprijeti priznanje, da e malo tko biti toliko naivan i misliti kako ideoloka opredjeljenja i politika usmjerenja u znanstvenom ivotu ne igraju nikakvu ulogu.18 S tim u svezi, glede predmeta ove rasprave, neka se dopusti jedan antologijski primjer. Naime, Vojni je sud II. armije u Zagrebu, podaleke 1945. godine, osudio Kerubina egvia na smrt (vjeanje) zbog raspirivanja nacionalne mrnje naroda Jugoslavije, odnosno to teorijom o neslavenskom podrijetlu Hrvata rui slavensko

12 13

Radoslav Katii, Na kroatistikim raskrijima, Zagreb, 1999., s. 8. Walter Pohl, Osnove hrvatske etnogeneze: Avari i Slaveni; u: Neven Budak (ur.), Etnogeneza Hrvata, Zagreb, 1995., s. 86. 14 Djela Dr-a Ante Starevia III., Zagreb, 1995. (1894.). 15 Josip upanov, Razgovor, Veernji list, Zagreb, 21. studenoga 2000. 16 Zapadni je Balkan geografski pojam i ne moe se primjenjivati na zemlje koje povijeu i kulturom pripadaju srednjoj Europi (Otto von Habsburg, Razgovor, Veernji list, 15. travnja 2002.). 17 Ivan Biondi, Historia aperta. Kraj junoslavenske ideologije, Zagreb, 2007. (u tisku) 18 R. Katii, Na kroatistikim raskrijima, s. 60. Povijesne injenice pretpostavljaju odreeni stupanj interpretacije, tj. one uvijek ukljuuju moralne prosudbe - ili, ako vam je drai neutralniji izraz vrijednosne prosudbe (E. H. Carr, to je povijest?, Zagreb, 2004., s. 65).

3

jedinstvo.19 Sm predtekst optunice, svojom poznatom Pjesmom o pesti, 20 gotovo da je ispisao onodobni predsjednik zavnohovske Vlade - pjesnik Vladimir Nazor. Meutim, gotovo juer, u Tumanovu zanimanju za nesretnu (vjerojatno podmetnutu) tursku vazu,21 jedan od vodeih jugoslavenskih ideologa prepoznaje podravanje teorije ekstremnih nacionalistikih krugova, koji tvrde da Hrvati nisu junoslavenskog niti uope slavenskog porijekla.22 Slino e, pae jo drastinije, zakljuiti i jedno od kultnih imena hrvatskog recentnog novinstva i knjievnosti. To da je netko uope uzeo za radnu hipotezu neslavensko podrijetlo Hrvata, svjedoi o njegovim runim traumama, u ijem se rjeavanju prije povijesti i genetike, ini pozvanijom psihijatrijska znanost.23 Upravo, na tom tragu Juvani dri da u naoj jalovoj borbi s vjetrenjaama moe pomoi samo dobra duhovna obnova, psihoterapija ili moda i psihijatar.24 Kako, prema starokineskoj maksimi, pogreni pojmovi vode u rat, glede geneze naroda (etnogeneze), potrebno je razlikovati barem nekoliko razina: rod (biogeneza), narod (kulturogeneza) i nacija (politogeneza). I dok prve dvije, rod (etno-bioloka) i narod (kulturno-jezina), polaze od objektivnih, trea, nacija (volja, svijest i osjeaj) polazi od subjektivnih obiljeja. Po svojim vlastitim znaajkama, objektivnim, kao i subjektivnim, razlikuje se narod od naroda i svaki zauzima svoje posebno mjesto, izgrauje svoju povijest i stvara svoju kulturu. Tako se stvaraju objektivno-subjektivne narodne zajednice jer narod (subjekt) objektivne momente proivljuje i smatra za svoje.25 S obzirom na to, narod nije samo etniki pojam, premda su mu zajedniko podrijetlo i jezik glavna osnovica, narod nije jedino ni kulturni pojam, premda mu je kultura bitna znaajka i u kulturi se najbolje vidi narodni duh, ve je narod politikodravni pojam [nacija], jer kao takav tei i mora teiti, da se osamostali i sm sobom upravlja.26 Meutim, glede rezultata populacijske genetike, to sam ih stavio u surjeju

19 20

Leksikon Tko je tko u NDH 1941-45, Zagreb, 1997., s. 378. Rod prastari svi smo, a Goti mi nismo: Slavenstva smo drevnog est. Tko drukije kae pa klevee i lae, osjetit nau e pest! (Vladimir Nazor, Pjesma o pesti, Zagreb, 1945.). 21 ovjek koji domau javnost uvjerava da je keramiki ornament na hetitskoj posudi iz 18. stoljea prije Krista - inae vrlo karakteristian za babilonske, maloazijske i grke kulture staroga vijeka - dokaz starosti hrvatske nacije upravo je smijean (Ivo Goldstein, Razgovor, Globus, 1999.). 22 Predrag Matvejevi, Razgovor, Nacional, Zagreb, 22. rujna 1999. 23 Ante Tomi, Jutarnji list, 18. rujna 2005. 24 www.hrvati.com/index.html - 138k - 25 srp 2007 25 Filip Lukas, Hrvatski narod i hrvatska dravna misao, knjiga II., Zagreb, 1944., s. 66. 26 F. Lukas, Hrvatska narodna samobitnost, Zagreb, 1997., s. 322.

4

spomenute objektivno-subjektivne dijalektike,27 Juvaniev Anonim rasizma u skladu razvojem moderne znanosti.28

prepoznaje

traenje bioloke osnove mita o zajednikom porijeklu, ime se obogauje repertoar

O samom podrijetlu Hrvata, izim slavenske, danas postoji desetak razliitih hipoteza te vie njihovih kombinacija i inaica, ovisno o znanju i usmjerbi njihovih autora. Dosad su najvie razraene i dokumentirane praslavensko-karpatska hipoteza o srednjovjekovnom zajednikom postanku Hrvata i Srba (podravana u kraljevskoj i socijalistikoj Jugoslaviji) te iransko-arijevska hipoteza o ranom antikom podrijetlu Hrvata (preteito poticana i objavljivana u naem iseljenitvu).29 Inae, slubeno je prouavanje bilo jednostrano ogranieno na potvrivanje kasna, srednjovjekovnoslavenskog postanka Hrvata.30 Ini su ne(pred)slavenski pristupi bili unaprijed diskreditirani, izopeni etiketama nacionalizma i rasizma, a tko je u tomu pokuao neto objaviti bio je onemoguen zabranama i represijom.31 U razradbi etnogeneze sudjeluju mnogi pokazatelji (indikatori), ija je vrijednost uvjetno hijerarhijski postavljena (v. tablica 1.). Naime, danas se znanstveni iskon27

Naime, dok se etniko ime, jezik i etnokultura lako mogu izabrati, promijeniti i prenijeti na druge, fiziki antropotip i biogenetsko naslijee su dosad, uz razvijenu genetiku jo uglavnom nezamjenljivi i obvezatno nasljedni. Pa tu nema ideolokog izbora niti slobodne zamjene osim u demagokim ideolokopolitikim smicalicama i vratolomijama. Zato se ovim metodama, poput sudske medicine, tj. biogenetskom analizom antropotipa danas donosi zadnja 'presuda' o openarodnom oinstvu, tj. o podrijetlu veinskog dijela naroda (I. Biondi, Magna fraus - slom ideologije otvorenog drutva, Zagreb, 2002., s. 9899). 28 www.hrvati.com/index.html - 138k - 25 srp 2007 29 Jo i sada se nastavljaju beskonana idejno-politika sueljavanja: je su li Hrvati podrijetlom provjereni podobni Slaveni iz zakarpatskih movara, ili pak istokrvni arijevski Iranci iz ahemenidske Perzije? (A.. Lovri, Novopronaene rane civilizacije Prahrvata, HKL, br. 11, Zagreb, 1996., s. 13). 30 U prvoj i drugoj jugoslavenskoj dravi utemeljene na naelu junoslavenskog jedinstva teorije koje bi Hrvatima pripisivale neslavensko podrijetlo nisu uivale slubenu podrku. Dodue, bilo je autora koji su doputali mogunost da su tzv. Proto-Hrvati potekli iz drugih etnikih i jezinih sredina, analogno primjeru Turko-Bugara ili Proto-Bugara u sluaju etnogeneze balkanskih Bugara. No, u kolama i u javnosti plasirala se prilino jednostavna ideja o slavenskom podrijetlu Hrvata i drugih Junih Slavena. Ukazati na eventualne neslavenske sadraje u etnogenezi Hrvata i drugih slavenskih naroda bive Jugoslavije dobivalo je gotovo neprijateljske konotacije (Emil Herak i Sanja Lazarin, Veze srednjoazijskih prostora s hrvatskim srednjovjekovljem, Migracijske teme, br. 3, Zagreb, 1999., s. 27). 31 Tako je, pored spomenuta K. egvia, fiziki likvidiran Ivo Guberina (1945.) i poznati iranist Mihovil Lovri (1976.). Istraivanje pa i sm spomen ranijega predslavenskog podrijetla Hrvata ili drugih etnoskupina, u bivoj se Jugoslaviji smatralo gotovo zlodjelom protiv drave i drutvenog uredjenja, a slavensko podrijetlo je u politikim direktivama kompartije postalo jedino mogue i priznato nauno gledite. Zato su na akademiji i fakultetima kroz tih sedam desetljea mogli djelovati jedino zastupnici slavizma, koji je preko kole i javnih medija apsolutno dominirao u jednoumnoj kulturi, izdavatvu i usmjerenim iztraivanjima. tovie, iz knjiarskog prometa i javnih knjinica uklonjena i nestala je sva sumnjiva literatura o naem ranijem i neslavenskom podrijetlu, a u javnosti je silom nametnuto ope sveslavensko jednoumlje, kojega posljedice u svijesti veine Hrvata traju jo i danas (A.-. Lovri, Prof. dr. Josip Mikoczy-Blumenthal /1734-1800/, pionir hrvatske iranistike i njegovi sljedbenici; u: Staroiransko podrijetlo, s. 51).

5

prouenih etnogrupa temelji na sloenoj mnogostrunoj ralambi: najprije na poredbenoj (antropo)genetici,32 zatim egzaktnim arheolokim nalazima33 i pisanim dokumentima (filologija), dok su jezik (lingvistika) i sline struke tek pomoni pokazatelji.34 Zato se u identifikaciji jednoga naroda, treba podvui, uz jezinu (sekundarnu), mora rabiti mnogostruna objektivna (primarna) argumentacija.ini pokazatelji etno-kultura/jezik (etnologija-lingvistika) pisani dokumenti (filologija) egzaktni arheoloki nalazi (arheologija) genom/DNK (poredbena/antropo/genetika) Tablica 1.: Hijerarhija indikatora etnogeneze

Meutim, kako emo vidjeti, ve prema tradiciji, u dosadanjim pristupima, uza sva ogranienja lingvistike,35 jezik zauzima najvanije mjesto u etniko-nacionalnoj identifikaciji. tovie, iz podruja operativnih indikatora, jezik ulazi u domenu vrsto utvrenih kriterija etniciteta, tj. herderovskim se tragom, gotovo u pravilu, identificira jezina s etnikom zajednicom.36 Svojim je jezinim klasifikacijama, u doba stvaranje moderne nacije, upravo filologija (lingvistika) zato postala temeljna znanost koja je opskrbljivala ideologije podatcima potrebnim za nacionalnu identifikaciju i diferencijaciju.37 Iako je pitanje hrvatske nacionalne identifikacije, viktornovakovskoj evaluaciji,38 jo uvijek obvezatno bolno pitanje nae historiografije,39 u teorijskoj se i

32

Danas je, svakako, sve vanija uloga genetike, jer se biogenetskim metodama, poput sudske medicine, donosi zadnja etnogenetska presuda o openarodnom oinstvu, tj. o podrijetlu veinskog dijela naroda (v. Alazawa, T. 1993: Evolution and dispersal of the modern Humans in Asia, Univ. Museum, Tokyo; takoer Jelinek, A. Chronology of Homo sapiens in southwestern Asia. Univ. Museum, Tokyo. 1993.). 33 Neosporno je da e najvaniju ulogu u prouavanju etnogenetike problematike [Hrvata] imati arheologija, budui da pisani izvori, veoma vani, iako ne tako brojni, mogu doivljavati naknadne reinterpretacije (Mate Sui, Pristupna razmatranja; u: N. Budak /ur./, Etnogeneza Hrvata, s. 20). 34 Ope je poznato da se jezici mogu lako nametnuti i asimilirati, jer se prenose osvajanjima, kulturnom dominacijom i migracijom (Jacquetta Hawkes, Prethistorija; u: Historija ovjeanstva, Kulturno i nauni razvoj, Svezak prvi/knjiga prva, Zagreb, 1966., s. 131). Usp. Aekcee, B. .; ctopecka atpooo toee, Mockba, 1989. 35 Lingvistika nije u stanju odgovoriti ak ni na pitanje: to je to tzv. nacionalni jezik, to dijalekt, a to regionalni govor (A. Y. Greimas, Smiotique et sciences sociales, Pariz, 1976., s. 63). 36 Dubravko kiljan, Govor nacije: jezik, nacija Hrvati, Zagreb, 2002., s. 174. 37 Nika Stani, Hrvatska nacija i nacionalizam u 19. i 20. stoljeu, Zagreb, 2002., s. 40. 38 Razlikujui Starevievu pravaku (kao promicateljicu rasistikog nacionalizma i budueg klerofaizma) i Strossmayerovu jugoslavensku tradiciju (istinsku propovjedaonicu bratstva i jedinstva junoslavenskih naroda) jo je Viktor Novak, ex-klerik i jugoslavenski mason - u knjizi Magnum crimen. Pola vijeka klerikalizma u Hrvatskoj (Zagreb, 1948., s. X) - uspostavio vrste kriterije za prosudbu hrvatske politike povjesnice, to su ostali nepromijenjeni sve do dananjih dana (I. Biondi, Magna fraus. s. 17).

6

politikoj zbilji (v. tablica 2.), naspram prijeporna ekskluzivnog politikog (dravnog) kroatizma (Bog i Hrvati), moe se razlikovati poeljni inkluzivni kulturotvorni (jezini) slavizam koji, povijesno uvjetovano, ima dvije inaice: serbokrotizam (Srbi i Hrvati) i slavokroatizam (Slaveni i Hrvati).40GENEZA BIOGENEZA KULTUROGENEZA MODEL (ROD) (NAROD) kroatizam kov Korintiaki hrvatsko-latinska (Bog i Hrvati) (Hrvati) (Hrvati) serbokroatizam slavenska slavenska (Srbi i Hrvati) (Slaveni) (Slaveni) slavokroatizam slavenska slavo-romanska (Slaveni i Hrvati) (Slaveni) (Latini) Tablica 2.: Modeli hrvatske nacionalne identifikacije POLITOGENEZA (NACIJA) srednjoeuropska (Hrvati) junoslavenska (Jugoslaveni) zapadnobalkanska (Euroslaveni)

U povjesnikom je razlaganju vano razlikovati znanstveno utemeljene pokuaje da se cjelovito opie i objasni koji povijesni tijek (modeli) od ideolokih zahvata kojima se jednostrano odabire i usmjerava miljenje i osjeanje (ideologemi).41 U svezi s tim, suvremena znanstvena identifikacijska paradigma (politiki kroatizam), naspram ideoloke (etniko-jezini jugoslavizam/euroslavizam), prikazana je poredbeno (v. tablica 3.). Tragom ranijih radova,42 kao korjenita alternativa importiranom etniko-jezinom serbokroatizmu i slavokroatizmu, u ovom su radu skicirane osnove autentina politikog kroatizma Suprotno importiranom, gdje su tek odsjeak (juno)slavenske/ zapadnobalkanske, suvremeni ili autentini model hrvatske nacionalne identifikacije,43 uzima Hrvate su samosvojni narod/nacija (srednjo)europske i svjetske povjesnice.44

39

Iako je glavna tema I. kongresa hrvatskih povjesniara (Zagreb, 1999.), to se odrava tek deset godina (sic!) nakon uspostave samostalne nacionalne drave, bio Hrvatski nacionalni i dravni identitet i kontinuitet, problem istraivanja nacionalnog ujedno i etnikog identiteta [tada] nije ni postavljen niti se o njemu raspravljalo (Petar Koruni, Etniki i nacionalni identiteti u Hrvatskoj u 19. i 20. stoljeu; u: Dijalog povjesniara-istoriara 6, Zagreb. 2001., s. 81). 40 I. Biondi, Magna fraus, s. 14-20. 41 R. Katii, Uz poetke hrvatskih poetaka, Split, 1993., s. 149. 42 I. Biondi, Slavokroatizam: nova denacionalizacija hrvatske povijesti, Maruli, br. 2, Zagreb, 2000. Isti, Magna fraus - slom ideologije otvorenog drutva, Zagreb, 2002. Mnogi su tamonji nalazi i zakljuci, posebice glede politogeneze, ukljueni u ovaj rad. 43 Moderna nacionalna drava stvorila je uvjete da pitanje identiteta postane obaveza svim graanima unutar njezinog teritorijalnog suvereniteta (Ivan Cifri i Krunoslav Nikodem, Socijalni identitet u Hrvatskoj. Koncept i dimenzije socijalnog identiteta, Socijalna ekologija, br. 3, Zagreb, 2006., s. 177). 44 ovjek mora poznavati svoju povijesnu vieslojnost kako bi mogao rasuditi od ega se mora odvojiti, a na emu dalje graditi, na koje se date poluge moe osloniti da poduzme nove i do sada neviene smione korake prema veoj ovjenosti (Tomislav agi-Buni, Uvod, Franjo anjek, Crkva i kranstvo u Hrvata, I. srednji vijek, Zagreb, 1988., s. IX.).

7

MODEL POLITIKI KROATIZAM ELEMENT genetika (DNA) antropologija arheo-nalazi natpisi (Iran & Tanais) glavni indikatori

JUGO(EURO)SLAVIZAM

slavenski jezik (itija irila i Metoda)

monopol slavista hrvatski pradijalekti dravna prisila kolski program tim gore po injenice

metodologija etnostarost etnoskupina prvotno ishodite identifikacija povijest politika

suprotne dogmi od 33. st. pr. Kr. od stoljea VII. (IX.) ranoarijska praslavenska autentino (Stari Istok) importirano (Zakarpae) politiko-dravotvorna etniko-lingvistika odgovorna dogovorna emancipacija okupacija Tablica 3.: Poredba znanstvene i ideoloke etnogeneze Hrvata

zakljuci iz materijalnih injenica

1. ETNIKO-JEZINI SLAVIZAM Kao znanost, slavistika je duboko udarila temelje uenju o podrijetlu Junih Slavena koji se uzimaju neupitnim dijelom ope slavenske zajednice. tovie, uz njezine je okvire vezano prvo modernim naunom metodom napisano historijsko djelo u naoj historiografiji.45 Rije je o poznatoj monografiji Franje Rakoga Viek i djelovanje sv. Cyrilla i Methoda slovjenskih apotolov (Zagreb, 1859.). Upravo, zahvaljujui Svetoj Brai Hrvati kao Slaveni ulaze u krug svjetske politike, 46 dok itije irila i Metoda uope Slavenima predstavljaju sredinji dokument njihove etniko-jezine identifikacije. Pae, po njima se temelji sve to znamo o njihovu slavenskom uiteljstvu i nikomu jo nije polo za rukom da razloito ospori povijesnu pouzdanost te predaje.47 U odreivanju je podrijetla Hrvata zato u znanosti prihvaeni slavistiki model. Naime, slavenstvo Hrvata u prvom je redu stvar jezika, ve zato to je najoitije i

45

Ferdo ii, Franjo Raki historik, Proslava stogodinjice roenja F. Rakoga, Zagreb, 1929., s. 34. Da je to prvi znanstveni rad u hrvatskoj historiografiji slae se i Mirjana Gross, Vijek i djelovanje Franje Rakoga, Zagreb, 2004., s. 138. 46 Josip Bratuli, Leksikon hrvatske glagoljice, Zagreb, 1995., s. 135 i 16. 47 R. Katii, Na kroatistikim raskrijima, s. 61.

8

najopipljivije.48 Prema tomu, posve je razumljivo izjednaavanje etnike i jezine zajednice: Kao to se Grci i Rimljani prepoznaju u ideji carstva (Romeioi - Romani), tako se Slovne prepoznaju u jedinstvu jezika (jezik = narod).49 Dakako, rije je o poznatom herderovskom jezinom kriteriju (Blut und Sprache) koja je bio presudan u odreivanju, kako vidovdanske rasne50 tako i boljevike rasno-klasne,51 inaice jugoslavenske nacije. Uglavnom, od od najranijih52 pa sve do suvremenih,53 taj kriterij rabe vodei ideolozi hrvatskoga jugoslavenstva. Alemko Gluhak, jedan od sredinjih eksperata Juvanieva dokumentarca, kolski je demonstrirao taj pristup.54 Zbog svega toga, standardna povjesnica dri da je podrijetlo Hrvata vie od svega filoloko pitanje te ga treba prepustiti jezikoslovnim istraivanjima. 55 Na taj nain, kako su izostali ini pokazatelji, gledite o slavenskoj narodnosnoj osnovici Hrvata u doba doseobe na istoni Jadran gotovo jednoduno zastupa moderna hrvatska historiografija.56 Drugim rijeima, danas je ope prihvaeno miljenje da su Hrvati bili slavenskoga porijekla, ili da su barem kao Slaveni naselili u Dalmaciji.57

48 49

R. Katii, Uz poetke, s. 210. J. Bratuli, Leksikon hrvatske glagoljice, s. 10. 50 Jasna je injenica da su Srbi, Hrvati i Slovenci jedan jedinstven narod jedne krvi i jednog jezika (Franjo Poljanec, Istorija srpskohrvatskog i slovenakog knjievnog jezika, Beograd, 1940., s. 6). 51 U kombinaciji klasnog i rasnog, socijalistiko jugoslavensko jedinstvo, zaglavljuje Rodoljub olakovi (1955.), polazi od ravnopravnih naroda bratskih po krvi, jeziku i kulturi (Slavko Harni, Jugoslavizam i kriteriji hrvatske retrospektivne bibliografije: bibliografski prijepori iz 1955. godine, Vjesnik bibliotekara Hrvatske, br. 3-4, Zagreb, 2004., s.68). 52 Mi Jugoslovjeni razdijeljeni smo jezikom, ovom pravom duom naroda, glavnim, esto i jedinim sidrom narodnosti (F. Raki, Jugoslovjenstvo, Pozor, br. 27-29, Zagreb, 1860.). J. J. Strossmayer je zagovornik fanatine vjere u herderijanski pojam nacije (William B. Tomljanovich, Biskup Josip Juraj Strossmayer: Nacionalizam i moderni katolicizam u Hrvatskoj, Zagreb, 2001., s. 53). 53 U odreenju nacije odluujuu ulogu igraju kulturna svojstva, a iznad svega jezik (Ivo Banac, Nacionalno pitanje, Zagreb, 1988., s. 32). Znajui da termin nacija moe biti razliito shvaen i tumaen, Banac je pokuao dati definiciju koja ne bi ostavljala prostor za dvoumljenje (Zlatko Matijevi, Iz amerike perspektive, Gordogan, br. 22, Zagreb, 1986., s. 178). 54 Hrvati su jedan od slavenskih naroda i to je jednostavna slika, radi se o jezinom poimanjuto znai biti Slavenom? Pojmovi bivanja Slavenom, bivanja Germanom, bivanja Indijcem o tom smislu to su jezini pojmovi, moemo rei jezino-folklorni. Radi se o nasljeu jezika i ni o emu vie. Naravno to je pojednostavljena slika. To znai biti Slaven. 55 Tomislav Raukar, Hrvatsko srednjovjekovlje, Zagreb, 1997., s. 9. Zbog toga je i Prvi kongres hrvatskih povjesniara (Zagreb, prosinca 1999.), koji je najprije morao priekati odravanje hrvatskih slavistikih kongres (Prvi u Puli, rujna 1995., i Drugi u Osijeku, listopada 1999.), nedvojbeno obiljeio akademik Katii, kao lingvist koji je odrao lekciju povjesniarima [postigavi] vei publicitet nego bilo koji drugi sudionik skupa hrvatskih povjesniara (Nacional, 22. prosinca 1999.). 56 T. Raukar, Hrvatsko srednjovjekovlje, s. 9. 57 N. Budak, Prva stoljea Hrvatske, Zagreb, 1994., s. 12.

9

Nakon dramatinog sloma serbokroatizma58 i uspostave slavokroatizma,59 naspram tvrdoga (slavenske iskljuivosti), uspostavlja se meki slavizam. Rije je o tzv. migracijska vojnika60

modelu etniko-slavenske etnogeneze Hrvata, gdje se neka manjina, obino okonjene nomadske ete (etnici),

uz autohtone Iliro-Romane,

sljubljuje s veinom ratarskih (doselidbenih) Slavena (v. tablica 4). Usprkos tomu, izvoditi nacionalni image koji odudara od opeslavenskoga nema nikakve osnove.61IDENTITET AUTOR Budak (1989.) Margeti (1998.) Katii (1999.) migracija Avaro-Slaveni Proto-Bugari Irano-Hrvati Tablica 4.: Model etniko-slavenske etnogeneze Iliro-Romani Slaveni MINIMA autohtonost MAXIMA migracija

Model etniko-slavenske etnogeneze izravno preuzima Juvaniev Anonim koji, oslonjen na djelo Johna V. A. Finea (1991.),62 tvrdi da etnike komponente koje sainjavaju stanovnitvo budue Hrvatske [] ini slavenska masa koja prodire prije dolaska Hrvata (i ini veinu stanovnitva) kao i etniki elementi stanovnitva od ilirskih plemena (naroda) do doseljenika kao posljedica kolonizacijske politike Rimskog carstva.63 Spomenuti model, posve dosljedno, zastupaju i Juvanievi sugovornici u

58

Na Prvom hrvatskom slavistikom kongresu (Pula, rujna 1995.), to je odran mjesec dana poslije oslobodilake Oluje, zgromljen naom slavistikom, akademik Katii dramatino zbori: Stojimo kao gromom oinuti. I nije udno kad se zna to nam se dogaa zadnjih godina. Nemamo usmjerenja, ne razmiljamo o onim temeljnim dugoronim pothvatima bez kojih nema budunosti. Ostajui na serbokroatistikom obzorju, glede neizvjesne budunosti, on upozorava na tenje da se dokine serbokroatistika kao struka, kojim se slabi zapravo kroatistika, iako bez valjane i suvisle kroatistike nema dobre serbokroatistike (R. Katii, Hrvatski jezik u svijetu, Jezik, br. 1, Zagreb, 1995., s. 22-23). 59 Na Drugom hrvatskom slavistikom kongresu (Osijek, listopada 1999.), R. Katii ini zaokret: naspram serbokroatistikom, on uspostavlja kroatistiku na slavistikom obzorju (Vijenac, 9. rujna 1999.). 60 Bilo avarsko-slavenske (N. Budak, Etnogeneza Hrvata, Zagreb, 1995.), proto-bugarske ete (Lujo Margeti, Dolazak Hrvata/Ankunft der Kroaten, Split, 2001.) ili pontsko-kavkaske (R. Katii, Uz poetke hrvatskih poetaka, Split, 1993.). Najvei autoritet ima potonja, Katiieva teza, tj. da su se iz iranskog etniko-kulturnog kruga profilirali Protohrvati koji su se asimilirali u etniku sliku svojih susjeda Slavena (Ivo Goldstein, Hrvatska povijest, Zagreb, 2003., s. 41). 61 I. Goldstein, Razgovor, Nedjeljna Dalmacija, 2. srpnja 1999. 62 Postoje vani dokazi koji upuuju na to da su Srbi i Hrvati koji su doli na Balkan u ranom sedmom stoljeu lanovi druge (u poredbi sa Slavenima, op. I. B.) etnike skupine (vjerojatno iranske). Iako njihova imena jesu iranska, to ne iskljuuje mogunost da su neki ili ak svi Hrvati i Srbi bili tada govornici slavenskog jezika (John V. A. Fine, The Early Medieval Balkans. A Critical Survey from the Sixth to the Late Twelfth Century, Ann Arbor, 1991., s. 56-57). 63 www.hrvati.com/index.html - 138k - 25 srp 2007

10

filmu (N. Budak, A. Rebi, E. Herak i E. Paenko) i tako razbijaju sve iluzije o kvaziteorijama kojima se, iz raznih politikih i nacionalnih kompleksa, eljelo dokazati da Hrvati nisu Slaveni. Svi strunjaci tu injenicu potvruju, unato tome to nae ime nije slavenskog podrijetla ve iranskog.64 Zanimljivo je da su starost i pradomovina Slavena zasad daleko nesigurniji i puno loije dokumentirani, nego li npr. podrijetlo i starost ranih Hrvata, koja je dosad bila najvie zakomplicirana ba zbog ova nerijeenog pitanja Praslavena. Inae, sva su svjedoanstva o starim Slavenima i njihovom jeziku posredna, a prema tomu esto i nesigurna, pa se moramo osloniti na podatke iz najstarijih pisanih spomenika.65 tovie, rije je o svojevrsnom paradoksu: dok su podrijetlo veine inih etnikih skupina u Europi uglavnom odreivali historiografi, pa arheolozi, antropolozi i tek onda jezikoslovci, o etnogenezi su i topogenezi Praslavena uglavnom odluivali jezikoslovci, dok su ini nejezini pokazatelji, koji s tim nisu u skladu, veinom su bili zanemareni i odbaeni. 66 U ozraju panslavistikog legendarija,67 preko isusovake strategije,68 od narodna je preporoda prevladala teza o iskljuivom slavenstvu Hrvata, uzimajui ih jednostrano, kao jezinu zajednicu obiljeenu dananjim hrvatskim jezikom. Oni jedva postoje od srednjega vijeka, a u uem smislu novotokavskog standarda, kao Srbo-Hrvati

(Jugoslaveni) tek nakon Ilirskog pokreta (v. tablica 5). Kao neki noviji polujezik ili varijanta, hrvatski se jezik razvio iz ranija srpskohrvatskog (novije srednjojunoslavenski), a taj navodno iz starija junoslavenskog, koji je nastao preko srednjovjekovna staroslavenskog, a taj opet iz hipotetskoga ranog (antikog) praslavenskog jezika.69 Uz ino se tako tvrdi, da je prvo razdoblje historije

64 65

Jutarnji list, 9. lipnja 2007. To su prijevodi irila i Metodija iz IX. vijeka, sauvani u prijepisima iz doba oko 1000. godina (Pavle Ivi, Srpski narod i njegov jezik, Sremski Karlovci-Novi Sad, 2001., s. 13-14). 66 Mihovil Lovri i sur., Zagonetka ranih Praslavena i vanost Iranohrvata za njihovo zajednitvo; u: Staroiransko podrijetlo, Zagreb-Teheran, 1998., s. 170. 67 Nastavljajui na daleka Pribojevia, objavljeno je 1601. Orbinijevo znamenito kompilacijsko djelo Il Regno degli Slavi, u kojem se povijesna vrela mute plemenitim fantazijama i domiljanjima [] Kako to obino biva, fantazmagorije su imale jai odjek i trajniji utjecaj nego provjerene injenice i trijezne znanstvene rasprave; tako je Orbinijeva knjiga silno djelovala u 17. 18. stoljeu, zadovoljavajui i crkvenu strategiju i knjievnu matu (Ivo Frange, Povijest hrvatske knjievnosti, Zagreb-Ljubljana, 1987.s. 87). 68 Potaknuta od protestanata polazei od koncilskog optimizma, vatikanska strategija preko hrvatskih zemalja potie povezivanje svih junih Slavena i njihovo oslobaanje od turske uprave, uz pomo vjerskih knjiga i jezinih reformi (Marijan Stojkovi, Bartuo Kai D. I. Paanin /1575-1650/, Zagreb, 1919.). 69 M. Lovri i sur., Zagonetka ranih Praslavena, s. 174.

11

srpskohrvatskog jezika karakterizirano reorganizacijom praslavenskog materijala, ve reduciranog u junoslavenskoj i srpskohrvatsko-slovenskoj prethistoriji sh. jezika.70ETNOS ? Slaveni (Iliri) Juni Slaveni Srbo-Hrvati (Jugoslaveni) Euroslaveni DOBA JEZIK prapovijest ? antika praslavenski VII.-XV. staroslavenski XVI.- XIX. junoslavenski XX. srpskohrvatski/hrvatskosrpski XXI. srednjojunoslavenski Tablica 5.: Etniko-jezini slavizam

Poivajui na legendarnim a ne stvarnim pretpostavkama, 71 rije je o projektu to e Hrvatima pomutiti pa tendencijski i onemoguavati politiku (nacionalnu) identifikaciju. Nekoliko stoljea kasnije, tragom narodnog jedinstva unutar jezine standardizacije, Hrvati su iz srednjoeuropske izvedeni u balkansku civilizaciju. Naime, naspram izvorne i veinske ikavice72 (to ju je promicala zadarska filoloka kola),73 ijom bi divergencijom bilo omogueno stvaranje samostalna hrvatskog jezika i politike samosvojne nacije (politiki kroatizam),74 izborom manjinske (primitivne) srbo-hrvatske tokavske ijekavice,75 hrvatski su vukovci najzad modelom konvergencije omoguili uspostavljanje traginog etniko-jezinog jugoslavizma, odnosno danas etniko-jezinog euroslavizma (v. tablica 6.).IDIOM TOikavica TOijekavica STANDARD NACIJA hrvatski politika-dravotvorna divergencija (ime Starevi/Ante Kuzmani) (kroatizam) srpsko-hrvatski/hrvatsko-srpski jezino-etnotvorna konvergencija (Gaj/Danii/hrvatski vukovci) (jugoslavizam/euroslavizam) Tablica 6.: Modeli standardizacije hrvatskog jezika MODEL

Namjerno istiui prirodnu razdiobu srpsko-hrvatskih dijalekata prvotno po odnosno-upitnoj zamjenici to-a-kaj, ideologizirana je slavistika promicala umjetno70 71

D. Brozovi, Standardni jezik, Zagreb, 1970., s. 1-2, 108. Iako moramo imati razumijevanja, glede situiranja u povijesnu zbilju, za teorijske, duhovno-kulturne i nacionalno-ideologijske okvire barokna slavenstva, ipak ostaje injenica da je rije o ideji slavenstva koja zatire nacionalne mogunosti budunosti (Miroslav Kurelac, Predgovor; u: V. Pribojevi, O podrijetlu i slavi Slavena, Zagreb, 1997., s. 10). 72 Razgledajmo po svemu puanstvu koje govori hervatski, i nai emo da je najvie ikavacah (dite), onda ekavacah (dete), a najmanje blekavacah (diete), koji s barbarstvom napreduje[] Blekavtina potie iz cerkvenog jezika, i nesklada s narodnom hervatinom. Razgledajmo po stariemu narodnu knjitvu hervatskom, i nai emo da je ikavtina u neizmernoj veini naprama ekavtini i blekavtini skupa uzetim (A. Starevi, Knjievna djela, Zagreb, 1995., s. 421). 73 Zlatko Vince, Putovima hrvatskog knjievnog jezik., Zagreb, 1978., s. 374-378. 74 Tihomil Matrovi, Nad jabukama vile Hrvatice, Zagreb, 2001., s. 107. 75 Od svih kandidata za osnovicu standarda najprimitivniji je imao jedino anse, dakle dijalekatski tip civilizaciono najneprikladniji (tj. kao jezini instrument zatvorenoga izrazito etnikog tipa), koji nije bio pripremljen za modernu urbanu civilizaciju (D. Brozovi, Standardni jezik, s. 116, 113 i 122).

12

jezino jedinstvo veine Srbo-Hrvata preko najee inaice to.76 Tako su se svjesno zabacivale i prikrivale kod nas stvarne etnike podjele prema bitnim inaicama staroga glasa jat (ije, e, i), a to zapravo znai da su ba ikavci, ekavci i jekavci oni pravi etnogenetski pokazatelji koji upuuju na iskon ovdanjih naroda. Dakle, upravo ikavica tvori jasnu i kljunu demarkacijsku barijeru hrvatstva spram istoka i tamonjih srbijanskih i inih balkanskih govora i, s tim u svezi, velikosrpske (vukovske) ekspanzije.77 Naalost, poradi toga, dosad se o ikavcima moralo utjeti, ili bar podatke eufemistiki zamagliti izmeu redaka, budui da su sredinji dokaz protiv ideologije juno(jugo)slavenstva.78 tovie, gledano geografsko-povijesno i etniki, upravo je rasprostranjenost ikavice govorila u prilog tzv. velike Hrvatske.79 Ponovimo, spomenute je pokazatelje po jatu naa slavistika dosad uporno zaobilazila i prikrivala, zato jer su oito neprikladni za narodno jedinstvo i irenje bratskih naroda. Naime, Velika Ilirija, Velika Srbija i Jugoslavija, kao njena zamagljena inaica,80 prostorno se mogla najvie razvui na raun podobne tokavtine koju su, uz velikosrpske, jednako zduno promicali i hrvatsko-jugoslavenski ideolozi.81 Kako je izbor standardizacijske osnove u biti politika a ne jezina odluka, 82 tako je upravo76

Za nau je slavistiku bila bitna teritorijalna rairenost tokavtine pri emu je bilo nevano postojanje ikavice (Stanko Lasi, lanci, razgovori, pisma, Zagreb, 2004., s. 184). 77 tokavska je ikavica - valja ponavljati - bila eminentno hrvatski etniki, teritorijalno i statistiki najraireniji modalitet, visoko razvijena, neosporno nacionalnog identiteta hrvatskog jezika (Zlatko Posavac, Postulat: reinterpretirati Reljkovia, Maruli, br. 4, Zagreb, 1995., s. 701). 78 M. & Z. Yoama, Gan-Veyn, s. 212. Taktika se srbohrvatine upravo sastojala u ignoriranju osobitih hrvatskih struktura te supostavi srpskoga i hrvatskoga iskljuivo na razinu tokavskoga (Leopold Auburger, Die kroatische Sprache und der Serbokroatismus, Ulm/Donau, 1999.). 79 Svi nai ikavski dijalekti zajedno (tj. tokavsko-ikavski, akavski i dijelom ikavsko-kajkavski) obuhvaaju i sada 2/3 hrvatskih pukih govora i tvore prostranu etno-jezinu cjelinu koja, pruajui se od june Slovenije (tzv. ikavska slovenina) i Istre pa sve do Drine, Subotice i Sandjaka, ini tzv. Veliku Hrvatsku (Mitjel i Zelimir Yoama, Gan-Veyn osce Bascanski besidr /Ranohrvatski srednjovjeki pradialekti, knj. 1/, Zagreb, 2004., s. 127). 80 Sa stanovita srpske nacionalne ideologije, Jugoslavija je u svakoj verziji bila zapravo politika metafora velike Srbije. Tako je bilo i u monarhiji Karaorevia, a na drugi nain i u socijalistikoj Jugoslaviji. [] U prvoj nametan je ideologijski konstrukt jugoslavenstva, kao nadnacionalnog i dravotvornog osjeaja i sadraja, a temeljen je na politiki dizajniranom srpskom narodnom eposu i tradiciji svetosavlja. U drugoj Jugoslaviji tu ulogu je preuzela kombinacija klasnog i nacionalnog programa: bratstvo i jedinstvo (Ivan Lovrenovi, Unutarnja zemlja, Zagreb, 1998., s. 193-194). 81 Bila je to utopijska ideja, okrenuta prema 'sretnoj' budunosti Junih Slavena pod okriljem 'najkulturnijega' junoslavenskog naroda, Hrvata (Dubravka Orai Toli, Muka moderna i enska postmoderna, Zagreb, 2005., s. 291). 82 Stvaranje knjievnog jezika uvijek je politiki in (R. Katii, Jezikoslovni ogledi, Zagreb, 1971., s. 51). Jagi je tako za fonetiki pravopis u naem jeziku iz razloga oportuniteta [za volju jedinstvenosti u knjievnom jeziku kod Srba i Hrvata], kao to se uope ovom pitanju ne moe prii znanstveno, ve samo s razlozima oportuniteta (V. Jagi, Izabrani krai spisi, uredio/preveo M. Kombol, Zagreb, 1948., s. 486).

13

Gajevim politikim posredovanjem u ilirski pokret unijeta misao o hrvatsko-srpskoj tokavtini kao jeziku jedinstvene knjievnosti na slavenskom Jugu. 83 Na taj nain, Gajev generiko-utopijski ilirizam, to je zagovarao proslavensku u prosrpsku intenciju i utapanja nacionalnog identiteta i imena u Velikoj Iliriji, otvarao je put do Velike Srbije. Suprotno tome, Kuzmaniev kroatistiko-integralistiki stav, uza sve dobrodole kulturne veze s ostalim narodima Europe i Balkana, zagovara jezinu i politiki hrvatsku samostalnost.84 Etniko-jezino identificiranje Hrvata sa Slavenima, uz svoje politike inaice (austroslavizam, serbokroatizam, jugoslavizam, euroslavizam), duguje panslavistikom rasizmu koji predstavlja defanzivni odgovor na ekspanzivne (posebice pangermanski) rasizme.85 Zato se stvaranje jugoslavenske duhovne zajednice na temelju jezina srodstva, to je jedna materijalistika idiotarija, 86 pokazalo traginim geopolitikim promaajima. irilometodska-panslavistika ideologija,87 sa svojim ciljnim sastavnicama (v. tablica 7.), zakonita je roditeljica jedne i druge Jugoslavije, kao geopolitike izmiljenice i nakaznice. Meutim, ideja o jezinom i etnikom srodstvu junih Slavena predstavlja originalni proizvod hrvatske sredine (posebice Strossmayerova JAZU), gdje je ponikla i u njoj se trajno odravala,88 sve do dananjih dana. tovie, ona vrhuni u

83 84

Jaroslav idak, Studije iz hrvatske povijesti XIX stoljea, Zagreb, 1973., s. 120. Ivica Matievi, Pisci iz Slavonije u Zori dalmatinskoj, Zadarska smotra, br. 3-4, Zadar, 1995., s. 352. Vidi ire T. Matrovi, Nad jabukama vile Hrvatice. 85 Panslavizam koji je nadahnut idejom o zajednikom porijeklu, o jednakosti nacionalnih interesa, o intelektualnom jedinstvu svih slavenskih naroda, postoji tek od naeg vremena [] stvoren politikim i intelektualnim razvojem romanske i germanske rase i njihovom reakcijom na slavensku rasu (Imbro Tkalac, 1861.; prema: V. Novak, Vuk i Hrvati, Beograd 1967., s. 413). 86 Narodi balkanskih zemalja bili su odraz kolskih politika prethodnih narataja, to je doseglo grotesknu sliku kada je primijenjena na Mirovnoj konferenciji u Versaillesu (1919.). Naime, pretpostavilo se da postojanje jezika ujedno znai da postoji nacija. Naravno, to se naelo koristilo samo ondje gdje je odgovaralo politikoj svrsi. Ipak je na kraju svatko platio laskanje toj materijalistikoj idiotariji (Ulick Varange, Imperium, the Philosophy of History and Politics, Newport Beach, 1963., s. 343). 87 Naivnu i tendencijski opasnu iliristiku ideju (to se od Kaieva protoslavizma promee u panslavizam), kasnije je preuzela i u sveuilinim (preteno protestantskim) krugovima teorijski oblikovala slavistika, koja se odonda malo-pomalo zamee u primijenjenu geopolitiku. Uz utemeljivanje slavistike javlja se ideja panslavizma koji se putem slobodno-zidarskih loa, preko eke, ekspanzivno iri po itavom slavenskom svijetu (Milan Prelog, Slavenska renesansa, 1740.-1848., Zagreb, 1922., s. 1-3). Kao apostol slavenske uzajamnosti, Jan Kollar u Jeni nije sakupio samo znanja, nego je odavle ponio sa sobom i misao o kulturnoj uzajamnosti, a i misao politikog panslavizma (isto, s. 55). 88 Hrvati su i opet poticali ideje meuslavenskog zbliavanja i bili spremni da tim idejama pridonose rtve; ilirizam, Beki dogovor, Strossamayerovo jugoslavenstvo. [] pokret naprednjake omladine potkraj stoljea i pred prvi svjetski rat svi su imali svoje korijene u Hrvatskoj, i naalost, preteno ostajali i ogranieni na nju, dok su ostali junoslavenski narodi uglavnom od svih tih pokreta distancirali u

14

balkanskoj rasnoj ontologiji: Ne bi bilo loe kada bismo radi potpunosti svoje prirode i bitka obnovili svijest da smo ipak dio (juno)slavenskog svijeta. 89KONCEPCIJA Slavenski kongres (Prag, 1848.) Knjievni dogovor (Be, 1850.) Osnivanje JAZU (Zagreb, 1866.) Enciklika Grande munus (Rim, 1880.) pravopis (1892.) gramatika (1899.) rjenik (1901.) CILJ apostolat slavjanske uzajamnosti jedan narod treba jednu knjievnost da ima junoslavenske narode sliti u jedan knjievni jezik (u jedan cjeloviti ustroj) IDEATOR Kolar, afarik et al. Vuk St. Karadi

uro Danii J. J. Strossmayer iril i Metod sveci Katolike crkve (papa Slavena) I. Broz srpsko-hrvatski/ T. Mareti hrvatsko-srpski jezik F. Ivekovi Tablica 7.: Temeljna uporita ideologije serbo-kroatizma

Etniko i jezino identificiranje (una gens = una lingua) Hrvata kao Slavena u serbo(slavo)kroatistikoj genezi, to je stekliki kazano sanjarija na javi ludovanje,90 izim to im (Hrvatima) zabacuje mogue pred(ne)slavensko i antiko identificiranje, sastavnicom je, to e se kasnije dobrano dokumentirati, tragina juno(jugo)slavenskog rasizma, koji polazi od prijeporna herderovskog modela Blut und Boden nacije, odnosno communauts du sang ou du terroir (zajednica krvi ili tla).91 Sazdane kao zajednice krvi i jezika (i kasnije klasnog bratinstva), one su gotovo kolski primjer: kako rasizam (etnicizam) nije ispravan temelj za politiko djelovanje.92 Zapravo, u jezinom se odreenju nacije nalazi idejni temelj faizma, jer kako bi to funkcionirao svijet sastavljen od drava temeljenih na jeziku i knjievnosti, umjesto na etikim, tj. moralnim i pravnim mjerilima?93 Budui da nisu mogli tvrditi da postoji jugoslavenskiobrani interesa svog nacionalnog integriteta (Nevenka Kouti-Brozovi, O problemu slavenske orijentacije u hrvatskoj knjievnosti, Croatica, I, Zagreb, 1970., s, 167-193). 89 Da. Brozovi, Etninost kao jedna od podloga nacionalne kulture, u: Jadranka ai-Kumpes (pr.), Kultura, etninost, identitet, Zagreb, 1999., s. 224.Utoliko je problematina teza, da je preimenovanje Jugoslavenske akademije (JAZU) u Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti (HAZU) poetkom devedesetih oznaio kraj jugoslavenske imagologije, a time i jugoslavenske ideologije i politike (D. Orai Toli, Muka moderna i enska postmoderna, s. 291). 90 A. Starevi, Dela III., s. 26. 91 Aris, Philippe, L'Temps de l'Histoire, Paris, 1986., s. 19. 92 Tako se pokazalo da su sloene drave ije se jedinice temelje na etnikoj osnovi doista nestabilne i da se u konanici uglavnom raspadaju (Ljubomir Anti, Meuratni smjerovi hrvatske politike; u: Hrvatski katoliki pokret, Zbornik, Zagreb, 2002., s. 474). 93 Ivan Paen, Rasprava; u: Tolerancijom protiv mrnje, Zagreb, 1997., s. 80. Govor bi Strossmayerova tajnika (Mirko Cepeli) danas tako bio obiljeen kao tipian govor mrnje. Naime, on zbori oj i danas mrnja, sebije i nesloga nas kolju, kolju nas ljuta zloba i jal kolju nas tuinskom krvi naem zdravlju uciepljene (Mirko Cepeli, Govor u slavu slavenskih apostola sv. Cirila i Metoda, Glasnik biskupije bosanske i sriemske, br. 14, akovo, 1881., s. 141-142).

15

narod kao povijesno-duhovna zajednica, odriui se samonikle povijesne

tradicije,

ideolozi su hrvatskog jugoslavenstva posezali za etnikim (rasnim) i jezinim supstratom u stvaranju jedinstvene jugoslavenske zajednice (v. tablica 8.),94 tako da su njihove nerealne katastrofalne politike projekcije,95 uza sve moebitne i najbolje namjere, kasnije nuno skonale u totalitarnim eksperimentima.96IDEO LOZI J. J. STROSSMAYER (1881.) F. SUPILO (1916.) A. MAHNI (1918.) I. BANAC (1988.) BLUT UND SPRACHE NACIJA Braa su istonog obreda nama jedna krv i jedan narod mi svi Jugoslaveni, jedne krvi i rase velikog slavenskog roda Hrvati su i Srbi braa po krvi i jeziku U odreenju nacije odluujuu ulogu igraju kulturna svojstva, a iznad svega jezik JEDINSTVO NARODA hrvatstvo i srpstvo samo [je] sredstvo, posljednji pako cilj da je jedinstvo narodno [jugoslavensko]. Ovo je velika istina o jedinstvu jezika, krvi i rase nae jest majka politike ideje narodnog jedinstva Evo narode hrvatski, na naumu je Providnosti da preuzme meu roenom braom [] poslanstvo ujedinjenja Disertacija je znalaki uvod u nacionalne probleme meuratne, ratne i dananje [1988.] kako bi se otklonila ozbiljna zapreka njezinom [Jugoslavije] skladnom jedinstvu.

D. BROZOVI (1999.)

Hrvate i Srbe Ne bi bilo loe kada bismo [Hrvati] smatramo Slavenima, radi potpunosti jednostavno zato to govore svoje prirode i bitka obnovili svijest jezicima koje posve ispravno da smo ipak dio (juno)slavenskog svijeta. smatramo slavenskima. Tablica 8.: Hrvatsko-jugoslavenske nacionalne ideologije

Onkraj izvorne identifikacije, iievim tragom,97 slijedi posve paradigmatski zakljuak: Pojavom Slavena na bizantskom tlu poinje novo doba povijesti naih krajeva junoslavenska povijest. S njom je tijesno vezan poetak hrvatske povijesti.98 Naspram zasebne i samostalne legitimne europske identitetne cjeline, hrvatska se uzima kao dio ili privjesak (jugo)slavenske povjesnice. Na taj su nain mnoge temeljne crte hrvatske prolosti sasvim krivo prikazivane, to je posljedica krivih pretpostavki koje su94 95

Usp. I. Biondi, Historia aperta. Strossmayer, otac zajednike nadplemenske sinteze po imenu i kulturi, odustao je od vlastita politikog programa, kad se, razoaran, uvjerio da ga je zasnovao na klimavim, neodrivim, zamiljenim temeljima (Dubravko Jeli /pr./, Josip Juraj Strossmayer, Izabrani knjievni i politiki spisi I., Zagreb, 2005., s. 22). 96 Stvarana i obnavljana da slui i ideolokim i stratekim potrebama bipolarnih alijansi a manje njenim narodima, upravo je Jugoslavija bila jedna artificijelna, eksperimentalna tvorevina, tako da je povijest Srba i Hrvata do 1991. sa stajalita uinka politikih elita, uglavnom iracionalna zbog uzaludnih nastojanja etnike i politike homogenizacije jednog i drugog stanovnitva (ore Borozan, Kritiko preispitivanje nacionalnog identiteta Srba i Hrvata u Jugoslaviji /1918-1991/; u: Dijalog povjesniaraistoriara 4, Zagreb, 2001., s. 132). 97 Pojavom Slavena na granicama Panonije i Dalmacije zapoinje i povijest hrvatskog naroda (F. ii, Povijest Hrvata pregled povijesti hrvatskog naroda /600.-1526./, prvi dio, Zagreb, 2004., s. 71). 98 Trpimir Macan, Povijest hrvatskog naroda, Zagreb, 1992., s. 15.

16

se apriorno postavile kao zahtjev cjelokupnog gledanja na nau povijest, da je ista samo jedan odsjeak slavenske prolosti.99 S obzirom na to, kao narod, Hrvati nisu doli do svijesti svoje politiko-kulturne individualnosti, ve su ostali na prirodnobiolokoj lokalnoj osnovici, kao dio (juno)slavenske mase (leei u sredini izmeu Slovenaca i Bugara),100 koju dravno treba netko drugi oblikovati.101 Pae, to je prevladavajua teza, tamo jo od iliraca, da u pravom smislu Hrvati ne mogu postati samostalni narod, nego tek kao grana, ud ili pleme (Stamm) veega naroda junih Slavena ili ak svih Slavena.102 Budui da su se uzimali dijelom junoslavenske, kao zasebne etniko-jezine zajednice, kao jedne cjeline, Hrvatima se prikrauje dravno-politika individualizacija. tovie, svaka se usmjerba prema uvrenju (jugo)slavenska zajednitva interpretira kao napredna, dok su nastojanja oko punoga, pa i samo malo potpunijega, ostvarenja nacionalna suvereniteta obiljeena kao hrvatski ekskluzivizam koji je separatan, nazadan i negativan.103 Ralambom tako ansi moguih separatistikih avantura, uoi jugoslavenskog raspada, s neprikrivenom privrenou jugoslavenstvu, matvejevievski se pretpostavlja, da opredjeljenje za jugoslavensku zajednicu nema alternative koja bi bila razumna.104 Zato e Juvanieva Anonima posebice nadahnuti djelo povjesnika Johna V. A. Finea koji dri da je i danas hrvatski strateki interes biti dio jugoslavenske federacije.105 O emu se radi?

99

Ivo Guberina, Dravna politika hrvatskih vladar, II. dio, Zagreb, 1945., s. 6. V. Jagi, Izabrani krai spisi, s. 305. 101 Nije li gorka povijesna istina da se je iz smijeane povijenosti i svoenja Hrvata na neku slavensku plemensku razinu zaelo i rodilo nae najvee zlo. Nije li upravo kobno po svaki narod iriti maloduje tvrdei: nismo narod, nego samo grana jednog narodnog stabla. U mnogima se takvim tvrdnjama raa uvjerenje: ne moemo ivjeti sami za se, treba nam se na nekog nasloniti. Tko bi mogao zamisliti Izraelca, pisca povijesti njegova naroda, koji bi tvrdio, da su Izraelci samo jedno semitsko pleme. Da su bili tako maloduni, zar bi se odrali ove sve tisue godina i konano obnovili svoju dravnu samostalnost, takoreku usprkos svemu svijetu (Silvije Grubii, Od pradomovine do domovine, Sl. Brod, 2001., s. 142). 102 Slino je razmiljala, glede svojega naroda, i prva generacija slovenskih slobodoumnih prosvjetitelja (Janko Kos, Duhovna povijest Slovenaca, Zagreb, 2004., s. 73). 103 Jure Krito, Stare i nove paradigme hrvatske historiografije, Drutvena istraivanja, br. 1-2, Zagreb, 2001., s. 179. 104 Predrag Matvejevi, Jugoslavenstvo danas, Zagreb, 1988., 226-227. [tovie, ne vidim] takve separatistike snage koje bi mogle ugroziti integritet Zemlje. 1971. godine, meu pripadnicima tzv. nacionalistike euforije u Hrvatskoj, bio je minimalan broj stvarnih separatista, po mojoj procjeni moda 5 posto (isto). 105 Kako bi podupro svoje stavove o Hrvatskoj kao dravi koja je, kae, ponajvie kriva za eksploziju nasilja na Balkanu, Fine analizira Titovu federaciju, navodei da ona nikako nije bila umjetno stvorena drava. Jugoslaviju idealizira kao lijepo drutvo, to ba i nije neka znanstvena kategorija koje je preraslo100

17

Kao odgovor na raspad socijalistike Jugoslavije, zalaganjem je svojih prvaka (Branko Horvat, Milorad Pupovac, Predrag Matvejevi, Vesna Pusi, Lino Veljak, Duko Sekuli, Ozren unec i dr.), u Zagrebu (1989.) utemeljena Ujedinjena jugoslavenska demokratska inicijativa (UJDI).106 Naime, nacionalnim je pokretima, kako se tvrdi, trebalo suprotstavljati zbiljske alternative: u prvom redu demokratsko konstituiranje Jugoslavije po principu jedan ovjek jedan glas.107 Na taj nain, u doba kad je Miloeviev reim spremao obraun s nesrpskim narodima, UJDI-jeva se organizacija zauzimala za opstojnost komunistike Jugoslavije.108 Uoi raspada Jugoslavije, kao jedan od inicijatora budue Koalicije narodnog sporazuma, Eugen Pusi (1989.) otvoreno se zalae za model jedan ovjek jedan glas, to je tada tjeralo vodu prema politikom programu restauracije, koji su objavili Miloevi i generali, kao platformu za preureenje SFRJ po njihovome.109 Iako je taj projekt - tobonje - graanske preobrazbe propao, i kad je nakon dramatinih okolnosti stvorena hrvatska nacionalna drava, zanimljive su teze njegova kasnijeg obnavljanja i nametanja u sklopu ideologije Soroseva otvorenoga drutva. Vano je podvui da je, uz Vesnu Pusi, Juvaniev Anonim sredinji ideolog te preobrazbe. Polazno se uspostavlja teza o graanskom identitetu kao supstitutu za negdanje jugoslavenstvo, koje se moglo tumaiti kao nain adaptacije odreenih ljudi na izazove ivotne situacije. Budui da Jugoslavije vie nema, pa nema smisla govoriti o jugoslavenstvu kao identitetu, naspram prijeporna hrvatskog nacionalnog identiteta, D. Sekuli (2003.) otkriva graanski identitet kao onaj koji preuzima odreenu ulogu kojeetniku mrnju, nekritiki hvalei Titovu liberalizaciju i decentralizaciju, ak i demokratizaciju, i to jo ezdesetih godina (eljko Kruelj, Vjesnik, 23. i 24. travnja 2005.). 106 Jugoslavenstvujue hrvatske integracije bile su simptom strave pred opasnou historijskih katastrofa [] Jugoslavenstvo postalo je hermetinom, maginom formulom arobne nade u idealnu i sigurniju hrvatsku budunost, i, kao narkotik, ono je veoma esto posluilo sredstvom za uspavljivanje svijesti u tajnim historijskim momentima, kad je upravo u interesu hrvatske stvarnosti trebalo donositi neobino budne zakljuke (M. Krlea ,/1926./, Panorama pogleda, pojava i pojmova 2, Sarajevo, 1975., s. 565). 107 Lino Veljak, Raspua epohe, Zagreb, 1990., s. 223. Bilo je to prema naelu veine (po logici stvari etnike veine) u jedinstvenoj dravi (Josip entija, Ako Hrvatske bude, Zagreb, 2005.s. 124). 108 Gojko Bori, Fokus, 24. rujna 2004. Ovo tobonje demokratsko konstituiranje volje veine, zagovarala je srbijanska politika, [kao] odravanje izbora na cjelokupnom podruju Jugoslavije po principu jedan ovjek jedna glas (M. Pupovac, uvari imena, Zagreb, 1999., s. 16-17). 109 J. entija, Ako Hrvatske bude, s. 74, 124. Mnogi su pobornici jugoslavenske ideologije i nakon njezina sloma ostali vjerni svojim mladenakim idealima na prestajui hrvatsku dravotvornu ideju, sada oliene u samostalnoj Republici Hrvatskoj, prikazati uvijek u negativnom kontekstu (Ante Birin, Ideoloke polarizacije i najnovija hrvatska historiografija (1989.-2002.), u: Hrvatska historiografija 20. stoljea: izmeu znanstvenih paradigmi i ideolokih zahtjeva, IDZ Ivo Pilar, Zagreb, 2005., s 40).

18

je prije ispunjavao jugoslavenski identitet.110 Stoga, u zemljama je postkomunistike tranzicije, ideologija je otvorenog drutva u izravnoj funkciji negiranja novouspostavljenih nacionalnih drava. Unutar Erasmus Gilde, uz poznati ideologem demokracija ili nacija,111 tu e strategiju politiki oblikovati Vesna Pusi kozmopolitsko-liberalna politika femina.112 Rije je o Praxis-filozofskoj koli miljenja koja je, iz tobonjih kozmopolitskih obzorja, zazirala od pojma nacije i nacionalne drave, smatrajui to prevladanim oblikom drutvenog organiziranja.113 Zanimljivo je da jo jedan od klasika sociologije, Max Weber (1948.), izriito tvrdi da je nacija zajednica koja se primjereno oituje u vlastitoj dravi; nacija je stoga zajednica koja normalno tei tvorbi vlastite drave.114 Demokracija je historijskogenetski povezana s nacionalnom dravom,115 tako da svoju prirodnu slobodu narod ima pravo emanirati u vlastitoj dravi.116 Prema tomu, rije je o potpunoj besmislici ideologijska uma, koji a priori naciju iskljuuje kao negativnu stvarnost. Nacija je toboe uvijek u nekom potencijalnom stanju kruta nacionalizma, tako da prema toj pojednostavljenoj logici, nacionalizam ponitava demokratske procese. 117 Ma koliko svaka demokracija glasno proglaavala slobodu ovjeka, ona tu slobodu ostvaruje uvijek u jednoj datoj zajednici; i taj doivljaj ne znai slabljenje emocija prema zajednici o kojoj je rije, ve naprotiv znai njihovo jaanje. 118 Sve u svemu, iako drava nije razlog

110

Zarez, Zagreb, 22. svibnja 2003. Duko Sekuli ispituje to bi moglo zamijeniti jugoslavenski identitet koji je uhvatio korijen i proirio se pred raspad Jugoslavije. Taj je identitet, osim to je bio kontroverzan, emocionalno i ideoloki obojen predstavljao je za mnoge politiki i jo vie graanski identitet. Devedesetih godina etniki identitet zamjenjuje graanski identitet, a tek u novije vrijeme se ovaj drugi ponovno obnavlja. Danas taj graanski identitet postaje funkcionalni ekvivalent starom jugoslavenskom identitetu (Dragutin Babi, prikaz: Duko Sekuli et al., Sukobi i tolerancija: o drutvenoj uvjetovnosti nacionalizma i demokracija, Migracijske i etnike teme, Vol. 21 No. 3, Zagreb, str. 279-282). 111 V. Pusi, Diktature s demokratskim legitimitetom: demokracija ili nacija, Erasmus, br. 1, Zagreb,1993., s. 8. Izlaz je Druga Republika Hrvatska [koja] polazi od nacionalne drave ka dravi graana (Slavko Goldstein, Druga Republika Hrvatska, Erasmus, Zagreb, br. 1, 1993., s. 26). 112 Zvonimir Berkovi, Pisma iz dilentanije, Zagreb, 2004., s. 122. 113 eljko Kruelj, Praxisovski autizam, Veernji list, 14. listopada 1996. 114 H. Gerhl i C. W. Mills (ed.), From Max Weber: Essays in Sociology, London, 1948., s. 176. 115 David Jacobson, Rights acros Borders. Immigration and the Decline of Citizenship, Baltimor-London, 1996., s. 19. 116 Tihomir Cipek, Liberalizam ideologija slobode, u: Cipek Tihomir i Vrandei Josip (ur.), Hrestomatija liberalnih ideja u Hrvatskoj, Zagreb, 2004., s. 23. 117 Zoran Vukman, Hrvatska, ni crvena ni crna, Trogir, 2003., s. 115-116. 118 I. Bib, Bijeda istonoevropskih malih drava, u: Bib-Huszr-Szcs, Regije evropske povijesti, Zagreb, 1995., s. 17.

19

svih razloga, ona je (pred)uvjet svega: normalnoga ivota naroda, ostanka, slobode budui da je narod bez drave poput ovjeka bez vlastita doma.119 Suprotno tomu, glede odgovora na pitanje: Je li nacionalizam hrvatska sudbina?, to ga postavlja Juvaniev Anonim, skicirane su temeljne hrvatske politike pozicije 90-ih prolog stoljea (v. tablica 9.). Samo ve ovo pitanje asocira na opsjednust prof. Duka Sekulia Hrvatima kao nepopravljivim nacionalistima, to nije nita drugo nego sofisticiranija slika od one srpsko-populistike o Hrvatima ustaama i troubel makerima u dvjema Jugoslavijama, na Balkanu i svijetu.120 Sekuli smatra da hrvatski nacionalizam ima svoje korijene u naslanjanju na kontinuitet hrvatskog dravnog prava i u svojoj evoluciji sintetizira teoriju dravnog prava i etniki nacionalizam, koji po definiciji tei k ostvarenju samostalne drave.121 Tragom zlokobna viktornovakovskog aksioma, koji eo ipso iskljuuje ostvarbu samostalne dravne zajednice, kao zloin samoodreenja,122 pria je o prijepornoj hrvatskoj nacionalnoj dravi spomenutih godina u bti jednostavna. Nakon pada komunistike Jugoslavije, prvenstveno oslonjen na kontinuitet onih politikih snaga koje su poraene u drugom svjetskom ratu, HDZ-ov je integralni nacionalizam u Hrvatskoj bio prisutniji nego neka nova demokratska sinteza, to se oekivala od Koalicije narodnog sporazuma (KNS) i reformiranih komunista (SKH-SDP).123

119

Petar Selem, Zapis o Autobiografskim zapisima Stanka Lasia, Forum, travanj lipanj, Zagreb, 2001., s. 885. Moe se i bez doma ivjeti, moe biti sretan i onaj beskunik to noi provodi pod mostovima i kolodvorima, tko e ga znati. Ali, dom, postojanje vlastita doma preduvjet je uljuenog ivljenja, pa i preduvjet stanovitog osjeaja slobode. O ovjeku, o ljudima ovisi kakav e im biti dom. Uredan ili prljav, pun sklada ili nastanjen opainama. O ljudima, o politici ovisi kakva e biti drava. I kao to nitko nema pravo ovjeku zanijekati vlastiti dom, tako nitko nema pravo narodu zanijekati prava na vlastitu dravu i gurati ga u razna sustanarstva i podstanarstva (isto). 120 Anelko Milardovi, U sjeni suenja Miloeviu u Haagu, Fokus, 21. veljae 2002. 121 D. Sekuli, Je li nacionalizam hrvatska sudbina? (Is nationalism Croatia's destiny?), Revija za sociologiju, Zagreb, 2001., br. 3-4, s. 158. 122 Miroslav Tuman, Krivi za zloin samoodreenja, Zagreb, 2003. Bilo ih je i danas koji govore da je svaka dravotvorna ideja kod Hrvata zloinaka ideologija: Haag je odlian instrumentarij za dokazivanje te ideologije (Davor Domazet-Loo, Hrvatsko slovo, 29. listopada 2004.). 123 D. Sekuli, Je li nacionalizam hrvatska sudbina, s. 159. Naalost, osamostaljenje pod HDZ-om nije polo naelima Zavnoha [...] nego je ustaka primjesa Tumanove autokracije ozlovoljila svjetsku javnost i dala jo vie impulsa balvan revoluciji Srba-Preana kao pretei velikosrpskke agresije (Ivan Supek, Vjesnik, 5. rujna 2002.).

20

OPCIJA BLOK

NACIONALIZAM

KONTINUITET

DRAVA

HDZ integralni faizam Hrvatska KNS liberalni antifaizam (neo)Jugoslavija SKH/SDP demokratski antifaizam (neo)Jugoslavija Tablica 9.: Hrvatske politiki blokovi 1990. godine (prema: D. Sekuli, 2001 .)

I dok je na integralni nacionalizam iz Srbije, Hrvatska (HDZ) odgovorila mobilizacijom integralnog nacionalizma u Hrvatskoj, suprotno tome, zabacujui program nacionalne drave (imajui u vidu obnovu jugoslavenskog saveza), antifaistiko-zavnohovski odgovor liberalnog nacionalizma (KNS) ili reformskog socijalizma (koji je zagovarao SPD), bio je potuen. Na taj nain, desnica, koja u hrvatskoj situaciji ima formu integralnog nacionalizma, pobijedila je i centar i ljevicu i tragom NDH-kontinuiteta ostvarila samostalnu nacionalnu dravu. Naime, utjelovljen u KNS na prvim izborima (1990.), liberalni nacionalizam u Hrvatskoj smatrao je suvie riskantnim koaliranje s bivim komunistima (koji promiu demokratski nacionalizam), pa je na taj nain gurnuo pobjedu u ruke ekstremnom HDZ-u, koji je ulijevao najvie povjerenja na Miloeviev radikalni pritisak. Ukratko, HDZ-ovski integralni nacionalizam pocijepao je potencijalnu reformsko-liberalnu koaliciju, koja e se oivotvoriti tek deset godina kasnije.124 Suprotno povijesnoj ideji dovrenja procesa drava-nacija na Balkanu, prema ideologemu demokracija ili nacija, 125 Vesna Pusi promie anacionalni politiki liberalizam kojim se ex-jugoslavensko podruje nastoji regionalno-politiki oblikovati. Glede poznata Baneva kolonijalnog imperativa Balkanu se ne moete oduprijeti,126 slijedi obvezatno razgraenje hrvatske nacionalne drave i njeno prispodobljene zapadnobalkanskom projektu.127 O pozadini toga imperativa zanimljivo svjedoi Janko Vranyczani-Dobrinovi (1999.), hrvatski veleposlanik VE u Bruxellesu. Naime, meunarodna je zajednica eljela da Franjo Tuman u regiji odigra ulogu multietniki124 125

D. Sekuli, Je li nacionalizam hrvatska sudbina, s. 166. Ili nacija ili demokracija [] najvii je teorijski, filozofski i misaoni izraz gospoe Vesna Pusi (Josip Jovi, ivot po protokolima, Prilog anatomiji hrvatske (samo)destrukcije, Split, 2002., s. 80). 126 I. Banac, Nedjeljna Dalmacija, 26. sijenja 2001. U jednom razgovoru, George Soros podvlai da je u interesu je hrvatske drave da se integrira s ostalim dravicama na prostoru bive Jugoslavije. [] To je vizija Europske zajednice s kojom se ja slaem i shvaam je vrlo ozbiljno, jer je vana ne samo u regiji, nego za Europu i cijeli svijet (Joko elan, Treejanuarska Hrvatska, Split-Dugopolje, 2002., s. 31). 127 U ostvarivanju projekta zapadnog Balkana iznimno je vano da se Hrvatska pretvori u multietniku dravu kako bi bila slina Srbiji, Makedoniji i Bosni i Hercegovini, te kako bi se probleme manjina u svim dravama zapadnog Balkana mogao rjeavati na istim naelima (Z. Tomac, Vjesnik, 2. travnja 2004.).

21

pomirljivog motora za Hrvate, europske Srbe, europske Muslimane, eurodemokratskog Tita i jugohrvata. Iako mu je tu poruku prenosio, duboko svjestan iskuenja hrvatskojugoslavenske ideologije, spomenutu ulogu Tuman nije elio, niti mogao prihvatiti.128 Tijekom svoje vladavine, suprotno projektu Sorosova otvorenoga drutva,129 Tuman je odluno odbijao bilo kakvo politiko identificiranje Hrvatske s Balkanom, dakako, ustrajajui na politici dobrih odnosa sa svim susjedima, a ne uvjetovanoj politici pripadanja Balkanu. Naime, svojim geopolitikim poloajem, svojom povijeu i ekonomskim vezama koje je veu uz srednju i zapadnu Europu, Hrvatska e morati nai svoje mjesto u samom srcu integrativne Europe.130 Meutim, nakon promjene vlasti, prihvaanjem politike novoga smjera (koja je samo kroatizirana inaica Supilova novoga kursa), prispodobno Brozovievoj rasnoj balkanskoj ontologiji,131 Europa nam vjeruje otkad je Raan rekao da smo dio Balkana.132 I dok je Hrvatska skoro itavo desetljee, naspram importirana balkanskog, pokuavala afirmirati izvorni srednjoeuropski identitet, slutei iza svakog projekta regionalne suradnje remake Jugoslavije, njezin je novi predsjednik (Stjepan Mesi), u ime pribliavanja NATO-u i Europskoj uniji via Balcan - suprotno ustavnim odredbama organizirao europski sastanak na vrhu (summit) o Balkanu u studenome 2000. godine u Zagrebu.133 Ironija sudbine hoe da e ovaj sastanak na vrhu pod francuskim predsjedanjem istodobno blagosloviti povratak Hrvatske na Balkan i povratak Jugoslavije u Europu.134 Uz poznato haako politiko uvjetovanje, istrgnuta iz srednjoeuropskog i128 129

J. Vranyczani-Dobrinovi, Veernji list, 24.-26. prosinca 1999. Popper je ostavio lanu utopiju otvorenog drutva, koju je George Soros, burzovni meetar, prilagodio kao ideologiju postkomunistike tranzicije. Famozna Sorosova mrea, koja je itavo prolo desetljee u ovom podruju funkcionirala kao paralelno ministarstvo drutvenih znanosti, kulture i kontrakulture, svojom organizacijom i milijunima dolara, odigrala presudnu ulogu u sada ve uznaporedovalom rashrvaivanju, odnosno rebalkaniziranju Hrvatske i Hrvata (J. elan, Treejanuarska Hrvatska, s. 141). Sorosovo otvoreno drutvo tipian je sluaj zloinakog udruivanja protiv Ustavnog poretka Hrvatske (l. 135. Ustava RH) (Hrvoje oi, Istine o dr. Franji Tumanu, Zagreb, 2003., s. 2421). 130 Ali istiemo da smo za bilateralne odnose i eventualno zajednike prometne i sline projekte, a protiv smo svih pokuaja integracije u balkanskim ili jugoistonim europskim okvirima. (F. Tuman, Hrvatska rije svijetu, Razgovori sa stranim predstavnicima, Zagreb, 1999., s. 85 i 498). 131 Ne bi bilo loe kada bismo radi potpunosti svoje prirode i bitka obnovili svijest da smo ipak dio (juno)slavenskog svijeta (D. Brozovi, Etninost kao jedna od podloga nacionalne kulture, s. 224). 132 J. Dobrinovi-Vranyczany, Veernji list, 6. oujka 2000. 133 Zagrebaki summit, kao pravno-politiki temelj za uspostavu zapadnog Balkana, odran je u Zagrebu 24. studenoga 2000. godine. Toga je dana usvojena Deklaracija koju Hrvatsku nuno vodi u nove balkanske dravne integracije. Istoga je dana 1918. godine u Zagrebu donesena odluka da Hrvatska ue u savez drava pod krunom Karaorevia. Je li je, neki su se upitali, samo rije o sluaju? 134 Jacques Rupnik, Libration, Paris, 3. studeni 2000.

22

sredozemnog miljea, Hrvatska biva i vraena u projugoslavensku geopolitiku matricu sa svim i dosad ve poznatim negativnim posljedicama za njeno kulturno i duhovno bie.135 Nakon 3. sijenja 2000. godine, tvrdi Sekuli, imamo povratak Hrvatske u normalnu koloteinu postkomunistikog europskog razvoja.136 Dakako, normalna koloteina, pretpostavlja obnovu jugoslavenskog saveza, kao uvjeta ukljuivanja u Europu, tj. razgradnju hrvatske nacionalne drave, budui da se HDZ-ov integralni nacionalizam uspostavlja kao odreeni odjek ustakog poraza u drugom svjetskom ratu.137 I dok je stvaranje samostalne drave HDZ-ov crimen, antifaistikozavnohovske inaice (liberalni nacionalizam i reformski socijalizam) imaju povijesna rjeenja, dabome, bez samostalne nacionalne drave. Naime, polazei od neojugoslavenskog liberalnog saveza,138 Goldstein-Gotoveva HSLS (i kasnije KNS) zato u svoj program uope nije unijela formiranje samostalne hrvatske drave.139 Isto tako, vjerujui da je Jugoslavija jo uvijek naa velika ansa, reformsko-socijalistiki lider Ivica Raan takoer tada nije elio - samostalnu Hrvatsku. Naime, on tada tvrdi da ne moe biti sumnje u odnos SKH prema Jugoslaviji. SKH je vrlo jasno rekao da mi budunost SR Hrvatske ne vidimo izvan Jugoslavije.140 Opis hrvatskog integralnog nacionalizma (posebice Pavelieva, iji je - toboe zaetnik A. Starevi a dovritelj F. Tuman), to ga proizvodi otvoreno-drutvena (erazmika) inteligencija, posve je suglasan s ideolokom propagandom o genocidnosti, odnosno ustatvu svih Hrvata, koja se temelji na tvrdnji o pravocrtnom kretanju od Ante Starevia do Ante Pavelia.141 Iz Starevieva uenja izvire, tvrdi se viktornovakovski, stoljee rasistikih, da ne kaemo faistoidnih naslaga [koje je teko] iime rastopiti i oprati142 Naime, demonizacija Starevieva uenja, glede hrvatske nacionalne ideje i

135

Branimir Lokin, Zapadni Balkan: sljepilo stratega suvremenog svijeta, Vjesnik, Stajalita, 7. studenoga 2003. 136 D. Sekuli, Je li nacionalizam hrvatska sudbina, s. 159. 137 Isto, s. 158. 138 Takva je projekcija, koja je bila u funkciji ouvanja Jugoslavije, tvrde neki izvori, stajala sponzore 270.000 dolara, to ih je poetkom 1990. godine u New Yorku upravo preuzeo senior Goldstein (Ivo Omranin, Diplomatska i politika povijest Hrvatske, sv. 4, Washington, 1992., s. 20). 139 Miroslav Brandt, ivot sa suvremenicima, Zagreb, 1996., s. 124. 140 D. Jeli, 100 krvavih godina, XX. stoljee u hrvatskoj povijesti, Zagreb, 2004., s. 313. 141 M. Gross, Razgovor o korijenima, Erasmus, br. 1, Zagreb, 1993., s. 42. 142 Nenad Mievi, Novi list, 10. prosinca 2005.

23

drave,143 kako e se pokazati, izravno je u promibenoj funkciji: ili samo paravan za velikosrpske teritorijalne i politike pretenzije (to su polazile od negiranja hrvatske jezine i nacionalne samobitnosti), ili pak, uz pomo Srbije, ona osobita promicanja interesa velesila na hrvatskom geopolitikom prostoru, koje u politikom hrvatstvu vide smetnju za ostvarenje svojih ekspanzionistiko-geostratekih ciljeva na ovim prostorima. Zato je raspletanje prie o stvaranju nacija u 19. stoljeu na ovim prostorima, to se vue do danas, neodlona zadaa hrvatske povjesnice.144 Utemeljena u slavistici, standardna hrvatska historiografija Hrvatima odrie nacionalnu posebnost, tako da se zagovorom nadnacionalnih ideja (ilirizam, panslavizam, jugoslavizam, euroslavizam i sl.) u hrvatskoj povjesnici otvara prostor zatiranju svake hrvatske politike i dravne samostalnosti.145 Kao jedan od sredinjih duhovnih oblikovatelja zapadnog Balkana, zabacujui politiki model, smatrajui upravo da stareviizam poiva na anakronistikom dravnom pravu,146 Banac zato uzima naciju kao kulturno-jezinu (etnicistiku) zajednicu, u ijem odreenju odluujuu ulogu igraju

143

Tako je, primjerice, Andre Wisson, u dnevniku Washintgton Post, od 17. travnja 1941. godine, ustvrdio, bez ikakve obrazlobe, da se hrvatska nacionalna ideologija zaela u glavi autentinog hrvatskog luaka Ante Starevia u prolom stoljeu (Ivo Tasovac, Korijeni zabluda, Hrvatska revija, br. 2, 1966.). kolski je zato primjer: kako je, tijekom najee agresije na Hrvatsku, pisao Ian Traynor, urednik za istonu Europu londonskog lista The Guardian. U jednoj od njegovih kolumni (18. studenoga 1993.), kao estoki nacionalista, Starevi je opisan kao misaoni zaetnik ustakog pokreta, koji su u sklopu svoje divljake politike protiv srpske manjine odredili da se treinu Srba ubije, treinu protjera a treinu prisili da prijee na katoliku vjeru. Sve to, naravno, nema veze sa Stareviem koji je, naspram jezinog, vjerskog ili etnikog nacionalizma, ustanovio hrvatsko dravno pravo, povezujui s njime pojam hrvatskog naroda. Dakle, kako zakljuuje amerika povjesniarka Sabrina P. Ramet, Starevi je u duhu tolerancije i demokracije priznao da se pod pojmom hrvatskog naroda podrazumijeva politiki narod ukljuujui u njega Hrvate, ali i Srbe i pripadnike drugih etnikih skupina koje ive na teritoriju hrvatske drave (Sabrina P. Ramet, Ante Starevi liberalni zagovornik graanske drave (tekst u rukopisu). 144 ini se, da bez trijeznog i smirenog uvida u realije i u magle prolosti nije mogua nikakva racionalna projekcija naeg naroda (Josip entija, S Krleom, poslije '71, Zagreb, 2000., s. 205). 145 Jedanput smo se za volju tzv. viih zajednica, junoslavenskih i panslavenskih, odrekli svojih neposrednih ciljeva te izgubili priliku stvoriti svoju narodnu dravu, kad su je drugi narodi stvarali. Uspjeli smo od straha pred budunou, zbog maloduja i slabosti, posijati na balkanskom prostoru i svojim mesijanstvom i krivom politikom kombinatorikom omeli smo prirodan razvitak svih balkanskih naroda. Stoga nemamo pravo grditi samo Srbe, koji su znali iskoristiti nau slabost, te ih prikazivati kao krivce svemu zlu, nego se moramo vratiti na korijen zla, na pogrenu definiciju naroda koju smo mi uveli, a drugi je iskoristili na nau tetu (Ivan Korsky, Hrvatski nacionalizam, Zagreb, 1991., s. 100). 146 I. Banac, Nacionalno pitanje u Jugoslaviji, s. 90. Srpski nacionalni pokret sebe (je) sve vie zasnivao na prirodnom pravu nacionalnosti, to je bilo definirano uglavnom u jezinim terminima. Prema tome, imamo dravno i istorijsko pravo kad je re o Hrvatima, a prirodno i etniko kad je re o Srbima, prvo (je) vezano za staro i prevazieno staleko drutvo, a drugo za graansko, za modernija i savremenija shvatanja i tokove (Vasilije Kresti, Istorija Srba u Hrvatskoj i Slavoniji: 1848-1914, Beograd, 1991., s. 107, 61).

24

kulturna svojstva, a iznad svega jezik.147 Naspram politiko-subjektivna, polazei od kulturno-objektivnog poimanja nacije, prema kojem se obiljeja nacije smatraju unaprijed zadanim, nepromjenjivim i oevidnima,148 Banac promie etnonacionalizam (multikulturalnu etnokraciju), ime se zatvara put prema dravno-graanskoj integraciji razliitih skupina, u ovom sluaju Srba u Hrvatskoj kao politikih Hrvata. Na toj crti Banac posve dijeli Krestieva velikosrpska stajalita.149 Kao predmet tragine instrumentalizacije, jo od turskih provala pa sve do dananje nove hrvatsko-srpske koalicije (Sanader-Pupovac),150 pravoslavna (srpska) manjina u Hrvatskoj nije bila nita drugo nego trojanski konj svih moguih stranih politikih i dravnih vlasti i moi.151 Ukratko, na crti razaranja hrvatskog suvereniteta, ona se nalazi kroz vie od tri stoljea u protuhrvatskoj slubi. 152 Tragom importirnih ideologija, prihvaajui naglaenu etnizaciju svoje egzistencije te ometajui proces hrvatske nacionalne integracije, hrvatski su Srbi, zapravo, bili taktiko sredstvo austrijske, maarske i talijanske, a strateko velikosrpske (u obje jugoslavenske inaice) dravne integracije. I nakon traginih iskustava - prije svega, kao rtve svojih politikih i intelektualnih elita po crti rasno-klasne zavnohovske osnovice, oni i dalje odbijaju integraciju u moderno hrvatsko graansko drutvo.153

147 148

I. Banac, Nacionalno pitanje u Jugoslaviji, s. 32, 107. Holm Sundhaussen, Postsocijalistika konstrukcija drutvenog identiteta: Izazov intelektualcima; u: Prolost je teko pitanje, Zagreb, 2000., s. 82. 149 U graanskom sistemu, svi Hrvati i svi stanovnici Hrvatske, bez obzira na nacionalnu pripadnost, inili su hrvatski politiki narod. Njima su priznavana sva graanska prava, ali im nije priznata nacionalnopolitika individualnost, odnosno konstitutivnost (V. Kresti, Dravno istorijsko pravo Hrvatske koren zla i sukoba sa Srbima, Zbornik radova Baranja srpska zemlja, Beli Manastir, 1995, s. 13). 150 Prvi put od vremena Milutina Baltia, Stanka Stojevia i Duana Dragosavca imamo Srbe u Vladi birane po nacionalnoj kvoti, odnosno kljuu. Tako birane lanove izvrne vlasti imaju drave s podijeljenim suverenitetom. SDSS je teko svrstati u klasine podjele na politikoj sceni, jer je alfa i omega njihova programa pretvoriti Srbe u Hrvatskoj u konstitutivni narod (Toni Tadi, Veernji list, 29. sijenja 2004.). 151 Nai Srbi, hrvatski renegati, saveznici talijanaa i Madara, nijesu nego stafaa tuinstva protiv slobode i ujedinjenja Hrvatske (Fran Supilo, Politiki spisi, Zagreb, 1970., s. 239). Kao pripadnici slubenikog mentaliteta, Srbi u Hrvatskoj bili su jedno od uporita maaronske i austrijske politike te tako blokirali razvoj hrvatske nacije u Hrvatskoj i Dalmaciji (Drago Roksandi, Hrvatski tjednik, br. 2, Zagreb, 23. travnja 1971.). 152 Antun Pinterovi, Predsjednik pred Unijom, Hrvatska revija, br. 3, Zagreb, 2003., s. 33. 153 Oni i dalje ne pristaju biti 'politiki Hrvati', oni i dalje ele biti politiki narod. Oni, uostalom, vie i ne kriju da ele biti vaan politiki faktor u hrvatskom ivotu, ali ne kao Srbi graani Hrvatske kao jedinke, nego kao Srbi kao nacionalna skupina politiki organizirana. Zahtjevi koje su u tom pogledu iznijeli i upravo iznose samo su poetak, a nikako ne predstavljaju kraj. Lista je podua samo to e, poueni povijesnim iskustvom, sada ii dozirano, korak po korak i milimetar po milimetar, s konanim politikim

25

Nakon posvemanje kriminalizacije Hrvatskog obrambeno-oslobodilakog rata, tj. da su u temelje samostalne hrvatske drave ugraeni zloini (to je sastavnica GoldsteinPusikine erazmike strategije), obnova ranijih demokratskih inicijativa nije iskljuena, pa i mogua federalizacija Hrvatske pod patronatom meunarodnih imbenika, gdje bi jednostavno bio poniten hrvatski nacionalni integritet. Naime, povratak Srba stvara multinacionalnu zajednicu i pokree pitanje graanskog ustava, izbija historijsku pobjedu nad Srbima.154 U svezi s tim, zanimljivo je, neki ozbiljni politiki ralanitelji dre da, stvarajui od svojega etniciteta profesiju,155 kao vodei ideolog i svojedobno konzekventni eksponent Miloevieva politikih interesa u Hrvatskoj, Pupovac onemoguava hrvatskim Srbima da postanu dijelom hrvatskoga politikog naroda. 156 Glede uspostavljana pokroviteljstva nad jednom od sredinjih politikih organizacija hrvatskih Srba,157 uz tzv. meunarodne imbenike, Beograd ih je odluio iskoritavati kao element zadravanja Hrvatske u balkanskom kontekstu, kako bi i srpski dijelovi Hrvatske u koncepciji mini Europske unije inili jedinstveni srpski duhovni prostor.158 Na taj se nain, suprotno povijesnom dovrenju procesa graansko-nacionalne drave, hrvatskom narodu, jo jednom, uz loe ponavljanje povijesti,159 dramatino onemoguava proces nacionalne (politike) emancipacije i, s tim u svezi, normalno ukljuivanje u europske i svjetske tijekove. Naspram Pupoveva pogubna politikogciljem da Srbi ne budu nikakva nacionalna manjina nego etnika skupina s ustavnim definiranim posebnim mjestom unutar hrvatske drave (Mladen Kevo, Stajalite, Vjesnik, 10. sijenja 2004.) 154 Branko Mamula, Balkanica, br. 3-4, Roma, 1997. 155 Reagiram [glede optubi Hrvatske za etniko ienje Srba], prije svega, u ime onih graana RH, pripadnika nacionalnih manjina, pa i srpske, koji svakodnevno daju osobni doprinos razvoju i napretku Hrvatske, ne trgujui pritom, kao gospodin Pupovac, svojom nacionalnou i ne stvarajui od nje profesiju (Snjeana Biga-Friganovi, pokojna SDP-ova zastupnica u Hrvatskom saboru, Globus, 16. sijenja 2004.). 156 Davor Gjenero, Novi list, 22. prosinca 1997. Odbijajui koncepciju politikog hrvatstva, srpski su politiari u Hrvatskoj bili gotovo jedinstveni (razlike, bolje reeno netrpeljivosti, bile su vie osobne naravi), tako da su rjeenje vidjeli u dvojnom hrvatskom suverenitetu, federalizaciji Hrvatske i politikoj autonomiju za Srbe gdje su veina (Vlado aki, Naelo Vukovar, Zagreb, 1997., s. 148). 157 Zato e u ovim trenucima a posebno u budunosti - podvlai Pupovac - SRJ, nama matina drava biti znaajan faktor, znaajan element u traenju odgovora na pitanje kako dalje i to sa Srbima u Republici Hrvatskoj (uvari imena, s. 81). Suprotno tome, na izvanrednoj je skuptini Srpskog narodnog vijea, Jovan Miri izjavio da naa matina drava je Hrvatska, dok nam je Srbija eventualno moe tek biti matica. Ona nije povijesno, ni politiki naa matina drava (Novi list, 9. svibnja 1999.). 158 D. Gjenero, Vjesnik, 20. oujka 2001. 159 Duhovno jedinstvenim, a vezanim istim ili slinim nacionalnim interesima i tenjama s ostalim Srpstvom, Srbima Hrvatske bila je strana i neprihvatljiva hrvatska dravna ideja. Ne samo stoga to je u osnovi te ideje bilo stvaranje velike hrvatske drave, koja je bila u sukobu sa idejom Srba u irenju postojee srpske drave, ve Srbi Hrvatske nisu mogli niti hteli da prihvate takvu ideju pre svega zato to je ona pretpostavljala u nacionalnom pogledu jedinstvenu Hrvatsku (V. Kresti, Istorija Srba u Hrvatskoj i Slavoniji: 1848-1914, s. 266).

26

glavinjanja, najvie ideja o poloaju Srba u Hrvatskoj dolazi upravo od njega (od rigidnog jugoslavenstva do malicioznog srbovanja),160 vie su nego ohrabrujua razmiljanja mlae akademske elite. Naime, mlai srpski intelektualci u Hrvatskoj, upravo kao Srbi, prelomili su u sebi injenicu da je rjeenje hrvatskog nacionalnog pitanja kroz samostalnu dravu potpuno legitimno, pae prihvaajui ga kao olakanje, jer vie ne ele biti jedina meta hrvatskog nacionalizma. tovie, veinu je njih osvijestila injenica da je Jugoslavija bila prisilna zajednica u kojoj se Hrvati nisu osjeali dobro, gdje su stavljeni u poziciju njenih zatitnika, to ih je uasno optereivalo.161 Ako Srbi u Hrvatskoj prihvaaju samostalnu hrvatsku dravu kao okvir svojega ivota,162 kao pojam hrvatskoga politikog naroda, dakle, onih koji Hrvatsku shvaaju kao zemlju kojoj u politikom smislu pripadaju, ire od hrvatske zajednice u etnikom smislu, svakako bi se suzio prostor hrvatskom etnonacinalizmu.163 Ukratko, kao nacionalno-graanska drava koja, pored inih manjina, priznaje sva manjinska prava i kulturnu autonomiju etnikim Srbima na svojemu prostoru, tj. smatra ih politikim Hrvatima, 164 Hrvatska bi imala tek anse ubrzane normalizacije i tzv. europeizacije.165160

Miroslava Roankovi, Vjesnik, Zagreb, 4. veljae, 1999. Smatra se da je teko razluiti gdje kod nekad predanog usluitelja (civilizirane) jugopartije zavrava partizanski jugokomunizam, a gdje poinje srbovanje (Marijan Krmpoti, Pupoveva khuenovtina, Fokus, Zagreb, 16. ruja 2005.). 161 edomir Vinji, Srbi u Hrvatskoj, Globus, 9. veljae 2001. Dakle, oito je da Srbi iz Hrvatske jesu, svakako, dio hrvatske politike nacije (. Vinji, Feral Tribune, 11. lipnja 2004.). 162 Srpska manjina u Hrvatskoj jednom mora shvatiti tri vane stvari. U prvom, da je manjina, drugo, da je manjina koja e se kad-tad asimilirati, jer izmeu sekularnih Srba i sekularnih Hrvata nema nikakve razlike (kultura Srba u Hrvatskoj je hrvatska i jezik je hrvatski), te da getoizacija nije u njihovu interesu (Bogdan Deni, Vjesnik, 18. listopada 2000.). 163 Srpska intelektualna i politika elita nije shvatila da je struktura dualiteta (vjernost Hrvatskoj, priznanje hrvatske drave vjernost srpskom nacionalnom biu, vraanje k izvoru) jedino pravo i prirodno rjeenje koje bi, dodue raao kontradikcije, moda ak i teke kontradikcije, ali ne i elju da se dualitet ukine. U srpskoj dijaspori, naalost, ideja dualiteta bila prezrena i odbaena i rijetki su pojedinci i grupe smatrali vrijednim od identiteta. Umjesto te tegobne, bolne, ali potencijalno najpunije i najplemenitije ideje javio se mit o ujedinjenju svih Srba, mit o velikoj srpskoj dravi koja ima da se prostire gdje su srpski grobovi. Taj mit nije doputao Srbima izvan nacionalnog dravnog teritorija da vide kakvo bogatstvo moe biti dijaspora i kakve vrijednosti dualitet donosi i Srbiji i zemljama u kojima Srbi ive kao manjina i koje su njihove drave. Jasno je da je visoka kultura ono tlo po kojem se tek moe razviti ideja dualiteta. Ali, srpska (i srbijanska) inteligencija nije ak ni uoila tu mogunost i nije iskoristila klice koje su ipak postojale. Umjesto da rasvijetli ideju dvojne pripadnosti, da joj otkrije temelje, osobine i perspektive, ona je ila putem volje za mo, slijedila njemaki i talijanski primjer u 19. i u 19. i 20. stoljeu te istakla tezu da e srpski narod biti sretan samo budu li na okupu (S. Lasi, lanci, razgovori, pisma, s. 376). 164 Odnedavno, izmeu HDZ-a i SDP-a, imaju dogovor oko ukidanja manjinskih lista, ime se praktiki u zakonsku regulativu uvodi pojam politikog Hrvata. Naime, smatra Raan, vrijeme je da u Hrvatskoj imamo politike Hrvate, u smislu da svi graani na jednak nain i pod istim uvjetima budu birani u parlament (Jutarnji list, 23. srpnja 2005.). 165 Suprotno tomu, protuustavnim zahtjevom Srbima vratiti status konstitutivnog naroda (Novi list, 2. svibnja 2005.), Josip Boljkovac, kandidat na listi Stanimirovi-Pupoveva SDSS-a, vraa priu na poetak

27

Onkraj matvejevievska konanog rjeenja, ostvareni hrvatski suverenitet 90-ih nije postao paradigmatska odrednica za vrednovanje povijesnih zbivanja, tako da je, bez samosvojne dravno-politike, u surjeju etniko-jezinog (jugo)slavizma preostala tek regionalno-politika prepoznatljivost. Hrvati su tako i dalje slavenski narod iz junoslavenske skupine,166 tvrdi hrvatska encikopledija, to je posve u funkciji legitimiranja zapadnobalkanskog imaginarija. Polazei od koncepcije oivljavanja neojugoslavenskih saveza, posebice Zapadnog Balkana,167 novopokrenuti bi SorosBanevi balkanski studiji u Dubrovniku, zabacujui nacionalne povjesnice, zato trebali znaajno pridonijeti pisanju povijesti regije, emu posebnu panju posveuju brojni meunarodni i regionalni projekti.168 Naspram politikog kroatizma, kolski programi povijesti, to su pod kontrolom Sorosovih doktoranata iz Budimpete, i dalje natura etno-jezinu (juno)slavensku identifikaciju (Hrvati od stoljea devetog),169 koja je posve obvezatna legendariju itija irila i Metoda. U povijesnu se pouzdanost te predaje ne dvoji, 170 iako povijesnojezine ralambe govore posve suprotno.171 Zanimljivo je da su u slobodnoj Americi doputene srednjovjekovne udruge koje privatno vjeruju npr. u ravnu Zemljinu plou pa o tom imaju svoj tisak i seanse, ali im je to zabranjeno nametati u kolstvu i slubenim medijima. Naprotiv, tu na brdovitom Balkanu slini zastarjeli ravnozemaljci kao u crnom srednjovjekovlju, sve dosad vladaju u javnosti i kolstvu gdje pobiru glavninu financija, a suvremeni znanstveni nalazi se jo potiskuju u ilegalu po dogmatskoj logici: tim gore po

traginih dogaaja 90-ih godina prolog stoljea. tovie, on tvrdi da je Hrvatska nasilno ruila Jugoslaviju (Novi list, 28. srpnja 2005.). 166 Hrvatska encikopledija, sv. 4, Zagreb, 2002., s. 653. 167 Hrvatsko je drutvo svrstano pod kiobran zapadnog Balkana, bez obzira na razvoj u odnosu na ostala drutva ex-Jugoslavije minus Slovenija i plus Albanija, na utkane sredozemne i srednjoeuropske kulturne krugove (A. Milardovi, Zapadni Balkan, Osijek-Zagreb-Split, 2000., s. 2). 168 I. Banac, Jugoistono-europski studij, Zarez, Zagreb, 1. oujka 2001. 169 Glede obrazovnih postignua posebice treba, kao poetak hrvatske povjesnice, vrjednovati djelovanje brae Konstantina i Metoda na irenju kranstva u slavenskim zemljama i na irenje glagoljice, posebno u Hrvata (Eksperimentalni nastavni plan i program za osnovnu kolu 2005./2006., Zagreb, 2005., s. 257). 170 R. Katii, Na kroatistikim raskrijima, s. 61. 171 ie irilovo kompilacija je od est razliitih djela napisanih od 1. do 15. stoljea, to ih je vjeti kompilator povezao zajedno, tako da je izuzevi glavu 2. do 5. to ih je napisao suvremenik, u iju namjeru ne smijemo dvojiti, za sve ostalo moemo i moramo staviti upitnik. Kompilatoru nije bila svrha prikazati povijesnu istinu, nego je traio duhovni poticaj i prikazati veliinu sveca, stoga brojna udesa: mrtvi ustaju, hromi hode []. to crkva danas misli o takvim udesima nepotrebno je isticati (Marko Japundi, Hrvatska glagoljica, Zagreb, 1988., s. 42).

28

injenice!172 Upravo, zahvaljui svojim mentorima, Juvaniev e dokumentarac ostati sjajna metarofora ravnozemaljskog nepovijesna i protupovijesna pristupa. Uostalom, Neven Budak, stvarni reiser spomenuta dokumentarca, Hrvatima uskrauje pravo na vlastitu nacionalnu povjesnicu. Naime, on ali to je jo komunistika vlast nehotice podravala nacionalnu historiografiju, tako da, zapravo, nikada i nije postojala jugoslavenska historiografija, nego hrvatska, srpska, slovenska. Meutim, ideoloki slina u doba komunizma i u Tumanova doba, hrvatska je historiografija, zakljuuje Budak iz raznih razloga uvijek bila, neu rei nacionalistika, nego vrlo nacionalna orijentirana.173 Poznato je da je orjunako rasno jugoslavenstvo poivalo na iskljuivosti i negaciji svakog nacionalnog obiljeja. 174 Tako viktornovakovskim tragom, uoi sama jugoslavenskog raspada, Budak je otro osporio Mandievu monografiju Hrvati i Srbi - Dva razliita naroda (1990.) te njezina autora, iako je dao ponajbolju povijesnu razradbu ranohrvatske samobitnosti, skandalozno obiljeio pamfletistom i hrvatskim nacionalistom, jer se priklonio separatistikom [a ne integrativno-jugoslavenskom I. B.] rjeenju hrvatskog pitanja.175 S obzirom na to, uspostavljena devedesetih prolog stoljea, prema viktornovakovskom aksiomu,176 hrvatska se nacionalna drava zato uzima kao zloinaki pothvat, kako glasi haaki scenarij.177 Isti ima sasvim preciznu politiku ulogu: revizije novije povijesti178 brisanjem ili relativiziranj