0

Željko Predojević

Filozofski fakultet u Pečuhu

Ove i one osječke kavane, za ove i one Osječane

u drugoj polovici 19. stoljeća

prema djelu Vilme Vukelić „U stiješnjenim granicama“

U ovom će se eseju na temelju romaneskne kronike U stiješnjenim granicama autorice

Vilme Vukelić pokušati prikazati graĎanski ţivot Osječana u drugoj polovici 19. st.

promatran kroz aspekt kavana te romanom opisana odstupanja od onoga što predstavlja

tipična pretpostavka o srednjoeuropskoj kavani. Iščitavanjem autoričina teksta zamjećuje

se dvostruki odnos prema kavanskim objektima Osijeka koje moţemo postaviti u

opozicijski odnos promatrajući same prostore i likove koji ih posjećuju. Temeljem

raščlambe jesu arhitektonski impresivna kavana Kasino i neugledna krčma Crveni kokot.

„Nisu li granice velikog svijeta koje mi nastojimo dosegnuti našim

mislima, jednako usko zacrtane i jednako opterećujuće kao i granice

najmanjega grada?“1

Granice koje će se ovim radom pokušati analizirati jesu jednako usko zacrtane i jednako

opterećujuće, a prikazat će se portretiranjem knjiţevnih likova različitih društvenih slojeva i

pripadajuća im mjesta socijalizacije koja su razgraničena društvenim statusom uspješnosti i

prilagoĎenosti samom društvu koje povezuju, ali i dovode suodnošeno u suprotnost.

Iščitavanjem teksta U stiješnjenim granicama Vilme Vukelić2 „kojim je dala svojevrstan

hommage kulturi grada i graĎanskom društvu u širem kulturološkom kontekstu“3, zamjećuje

1 Blaţevićevo razmišljanje, u Vukelić, Vilma, U stiješnjenim granicama, Knjiţara Neotradicija, Osijek, 1997.,

94 2 Vilma Vukelić, koja je prije udaje nosila obiteljsko prezime Miskolczy, rodila se u Osijeku 8. veljače 1880., a

povijest ju je upamtila kao vodeću hrvatsku knjiţevnicu koja je stvarala na njemačkom jeziku, romansijerku i

knjiţevnu kritičarku starog Osijeka. Suvremenici, ali i analitičari njezinog ţivota i djela, Vilmu Vukelić opisuju

kao lijevo orijentiranu intelektualku, koja se zanimala za socijalnu graĎansku podvojenost. Osim pisanjem,

Vilma Vukelić bavila se i prevoĎenjem s hrvatskog na njemački jezik. Iza nje nisu ostale samo zapisane riječi,

nego i slike i crteţi. U mladosti se susretala i druţila te učila od Adolfa Waldingera, velikog osječkog slikara.

Neobjavljena rukopisna i slikarska ostavština Vilme Vukelić čuva se danas u Drţavnom arhivu u Zagrebu,

unutar obiteljskog fonda Vukelić-Miskolczy. Za ţivota Vilme Vukelić objavljena je samo jedna njezina knjiga –

1923. godine izlaze „Die Heimatlosen“ (Ljudi bez domovine), romaneskna kronika. Napisala je kasnije brojna

djela – „Okruţenje“ (1947.), roman „Sjetva“ (1950.), odgojno-obrazovni roman „Čovjek na mostu“ (1955.),

„Dvanaestorica za stolom“ (1955.). Na hrvatski jezik prevedena je memoarska proza „Tragovi prošlosti“ i „U

stiješnjenim granicama“, kronika Osijeka u vrijeme vladavine ozloglašenog Khuena Hedervaryja. (s

http://essekeri.hr/bio/63-vilma-vukelic, 15.10.2010. 22,12)

1

se dvostruki odnos prema kavanskim objektima Osijeka druge polovice 19. st. koje moţemo

postaviti u oksimoronski odnos promatrajući prostore i likove koji ih posjećuju. Ovo razdoblje

osječke prošlosti autorica je opisala romanesknom kronikom pokušavajući čitatelju

subjektivnim odrazom objektivne stvarnosti prenijeti glavninu graĎanskoga i društvenoga

ţivota u vrijeme kuenovštine.

Njezin tekst analizirat će se krećući od modela koje je Krešimir Nemec koristio analizirajući

Krleţin odnos spram Zagrebu4, dakle promatrajući specifične spisateljičine društveno-

kulturne konstrukcije Osijeka i traţeći u njezinim tekstovima manifestacije svakodnevnih

praksi u kavanskom okruţenju. Temeljem raščlambe jesu arhitektonski impresivna kavana

Kasino koju posjećuju ugledni osječki graĎani, koje spisateljica gotovo redovito negativno

konotira, i neugledna krčma Crveni kokot, okupljalište „isključivo malih ljudi“5 promašene

sudbine, koji u recipijenta ostavljaju simpatizerski dojam. Opozicijski odnos dviju kavana je

višestruk; autorica već samom lokacijom u gradskom prostoru, ali i arhitekturom kontrastira

kavane, ali nositelji značajnije uloge suodnošenja jesu likovi koji ih posjećuju. Razlike se

primjećuju u opozicijama imućnosti, uglednosti, političke podobnosti, ali i nacionalne

pripadnosti kojima autorica portretira osječko graĎanstvo navedenoga razdoblja, no prikazuje

nam i samo raspoloţenje graĎana, njihovo (ne)zadovoljstvo svojim ţivotnim pozicijama,

statusnom tjeskobom kojom navedene kavane takoĎer dovodi u odnos suprotnosti.

Kasino i Crveni Kokot simboli su osječkog graĎanina, samostalni likovi koji preuzevši

osobine svojih posjetitelja ocrtavaju tipičnog predstavnika društvene scene druge polovice 19.

stoljeća i time prikazuju društvenu morfologiju grada Osijeka.

1. Osječke kavane u kontekstu srednjoeuropskih kavana

Osijek druge polovice 19. stoljeća „tek neznatno zaostaje za Zagrebom, 1870. godine broji 17

247 stanovnika6, a sve do 1890. godine po razvijenosti znanstva i industrije bio je neosporno

3 Bijuković Maršić, Mirta, Urbografija u memoarima Vilme Vukelić, izlaganje na X. meĎunarodnmom

znanstvenom kroatističkom skupu u Pečuhu, 22. listopad, 2010. 4 Nemec, Krešimir, Varijacije na temu: Krleţa i Zagreb, Forum, godište XLIX, knjiga LXXXII. Broj 7-9,

Zagreb, 2010., 882-908 5 Vukelić, Vilma, U stiješnjenim granicama, Knjiţara Neotradicija, Osijek, 1997., 53

6 Zagreb tada broji 19 857 stanovnika.

2

prvi u Hrvatskoj“7. U ovo je zlatno vrijeme grada autorica smjestila okosnicu svoga teksta

koji društveno-socijalni kontekst grada pretače u kavanski prostor.

Kulturnu poveznicu srednjoeuropskih gradova ovoga razdoblja čine kavane u kojima se

odvija značajniji udio kulturnoga i javnog ţivota grada i koje su „krajem 19. stoljeća nadrasle

funkciju mjesta predaha, konzumacije toplog napitka, čitaonice novina i mjesta za zabavu te

postala svojevrsnim klupskim sastajalištem odabrane intelektualne klijentele.“8 Kavanski

prostor tada počinje konotirati bohemizam, umjetnost, ukratko rečeno stup kulturnoga

društva. Mjestom su okupljanja umjetnika, intelektualaca, gradskih uglednika, ali i inih

graĎana ţeljnih pozornosti ili paţnje, gladnih socijalnog statusa. Ondje nastaju umjetnička

djela9 i stvaraju se poslovni kontakti.

Njihova se uloga kroz povijest mijenjala, „od 17. stoljeća, postaju popularna mjesta, a

Habermas njihovu pojavu ocjenjuje kao značajnu manifestaciju društvenog razvitka javne

sfere u kojima se okupljala inteligencija“10

. Prva osječka kavana i datirati u same početke 18.

stoljeća; „otvorena je 1718. godine u TvrĎi, te se u tom javnom ugostiteljskom objektu

baroknoga sloga, vjerojatno niskom i zadimljenom, isprva posluţivala samo kava“11

da bi se

kasnije u osječkim kavanama „javljali različiti poticaji, društveni i umjetnički pokreti, stalni

se gosti poistovjećivali s kavanama (i gradom), dali joj posebnu značajku i odreĎivali joj

rang. Svaka je bila sjedište odreĎene profesije ili struke, imala posebnu uglaĎenost te uočljivu

posjećenost odreĎenih gostiju. Nalazila bi se u svojevrsnom ţarištu interesa i izraţavala neku

posebnu vrijednost trga i ulice u kojoj se nalazila.“12

Tako primjećujemo da je uloga kavane kroz povijest „varirala od nadomjestka obiteljskom

okruţju, produţenoga radnoga mjesta do mjesta na kojem se moţe izgraditi novi identitet,

mjesta s kojim se identificira i na kojem se moţe doţivjeti društveno priznanje.“13

Bile su i

svojevrsnom političkom pozornicom te je primjerice u Beču, u kojem moramo i traţiti začetke

kavane kao institucije14

, izraz „kavanski političar“ imao svoje puno značenje15

,a „stara bečka

7 Obad, Vlado, Predgovor, U stiješnjenim granicama, Knjiţara Neotradicija, Osijek, 1997., 7

8 Kavane u hrvatskim gradovima, Hrvatska revija, broj 4, 2003. godina (nema naznačenog autora)

9 Aleksandar Flaker je ruskim i hrvatskim knjiţevnicima posjetiteljima pariške kavane Rotonde dao i naziv

prema njoj – RotonĎani (Flaker, Aleksandar, Riječ, slika, grad, rat: Hrvatske intermedijalne studije, Durieux,

2009., 41) Mnoga djela Karla Krausa, Arthura Schnitzlera, Friedricha Torberga nastala su upravo u kavanama. 10

Fatiga, Anica, Uloga prehrane u društvu, s http://infoz.ffzg.hr/afric/MetodeII/Arhiva04_05/FatigaAnica.htm

(23.10. 2010. 17,54) 11

Ţivković-Kerţe, Zlata, Osječke kavane, u Hrvatska revija, broj 4., godina 2003., 20 12

Ţivković-Kerţe, 20 13

Šarić, Ljiljana, Modernistički aspekti Ujevićevih proznih zapisa: Montparnasse, FLUMINENSIA, god. 18

(2006) br. 2, str. 136. 14

Austrijski knjiţevnik Stefan Zweig o bečkoj kavani zapisao je u svom djelu Jučerašnji svijet nastalom na

prijelazu 19. u 20. stoljeće sljedeće „Bečka kavana posebna je institucija koja se ne moţe usporediti ni sa čim u

3

izreka o kavani „Ne kod kuće, a ipak doma“, u jednoj rečenici saţima pravo značenje te

srednjoeuropske, pa samim time i hrvatske, institucije.“16

No, vratimo se Osijeku i njegovu kulturno-društvenome ţivotu druge polovice 19. stoljeća,

koji je vjerno opisala Vilma Vukelić u svojim memoarima „kritički prikazujući društveni i

kulturni ţivot: prijelomne povijesne dogaĎaje, graĎanstvo, obitelji, duhovni ambijent,

socijalnu strukturu, nacionalnu neravnopravnost, poloţaj ţene u društvu, mjesta kulturnih

zbivanja u gradu, ulice grada, gradske šetnice, parkove, kavane, kulturu svakodnevice”17

od

čega će nam daljnjom analizom biti prikaz društveno-kulturne svakodnevice koja se, kao i u

svakom značajnijem srednjoeuropskom gradu, odvijala u kavanskim prostorima. Tadašnje

osječke kavane bile su, a neke još uvijek i jesu: Casino, Royal i Central. Casino18

je izgraĎen

1866. godine „u sklopu kazališne zgrade za domjenke i zabave na kojima počinje sudjelovati i

graĎanska klasa.“19

„U prostorijama Casina okupljao se bogati dio osječkoga graĎanstva, i to

uglavnom trgovci i viši činovnici, a zalazila je u kavanu i gradska aristokracija.“20

Prostor je

to okupljanja uglednih graĎana, nedostupan onome običnomu, barem ne još u ovo vrijeme,

koje je i tematizirano autoričinim tekstom, vrijeme konca velikih podijeljenosti u gradu. Neko

drugo vrijeme osječkih kavana započet će tek koje desetljeće kasnije, izgradnjom Centrala i

Royala21

na prijelazu 19. u 20. stoljeće, kada „osječki Casino postaje sa svojim manirima

preuzak za zabavu novoga doba koje nadire”22

, kada Osijek postaje industrijsko središte23

,

svijetu. Ona je, zapravo, demokratski klub u koji se ulazi za cijenu jedne kave. Plativši, svaki gost moţe sjediti

satima te diskutirati, pisati, kartati, primati poštu i, iznad svega, listati gomile novina i magazina. U boljim

bečkim kavanama mogli su se naći svi bečki, njemački, francuski, engleski i američki dnevnici, a osim toga i svi

vodeći svjetski literarni i umjetnički magazini.“ Cindrić, Velimir, Srednjoeuropska kavana kao stil ţivljenja,

Hrvatska revija, Matica hrvatska, Broj 4, Godište III./2003., 13 15

Prema Kalle, Martina, Od kavane do kafića, Vjesnik, 11. svibanj, 2010. s

http://www.vjesnik.com/pdf/2010%5C05%5C11%5C26A26.PDF (24.10. 2010. 12,11) 16

Cindrić, Velimir, Srednjoeuropska kavana kao stil ţivljenja, Hrvatska revija, Matica hrvatska, Broj 4, Godište

III./2003., 13 17

Bijuković Maršić, Mirta, Urbografija u memoarima Vilme Vukelić, izlaganje na X. meĎunarodnom

kroatističkom znanstvenom skupu u Pečuhu, 23. listopada, 2010. 18

Prema podatcima povjesničarke Zlate Ţivković-Kerţe u tekstu „Osječke kavane“, kavana je naziva Casino, no

Vilma Vukelić ju u tekstu spominje kao Kasino, stoga će se u knjiţevnoj interpretaciji i spominjati pod tim

nazivom. 19

Heine, Erwin, Fragmenti graĎanskoga duha, u Dosier, Osijek 1999., priredio Ivica Matičević, Matica hrvatska,

Zagreb, 2006. s

http://www.matica.hr/MH_Periodika/vijenac/1999/144/Tekstovi/gradjanski/12.htm (24.10.2010. 14:57) 20

Ţivković-Kerţe, 21 21

„Na današnjem Trgu Ante Starčevića podiţe se hotel Central (1889.) i nešto kasnije u Kapucinskoj ulici hotel

Royal sa svim atributima graĎanstva.” Heine, Erwin, Fragmenti graĎanskoga duha, u Dosier, Osijek 1999.,

priredio Ivica Matičević, Matica hrvatska, Zagreb, 2006.

http://www.matica.hr/MH_Periodika/vijenac/1999/144/Tekstovi/gradjanski/12.htm (24.10.2010. 14:57) 22

Heine, Erwin, Fragmenti graĎanskoga duha, u Dosier, Osijek 1999., priredio Ivica Matičević, Matica hrvatska,

Zagreb, 2006. s

http://www.matica.hr/MH_Periodika/vijenac/1999/144/Tekstovi/gradjanski/12.htm (24.10.2010. 14:57)

4

kada u njemu „niču tvornice koje mnogima omogućuju egzistenciju i time im daju mogućnost

za osloboĎenje od uskogrudnosti i duha običaja etabliranih u svakoj manjoj ljudskoj

zajednici.”24

Ovdje primjećujemo i da su društvene promjene odreĎenog vremena usko

vezane uz promjene u gradskom prostoru, uz njegov tehnološki napredak koji će graĎaninu

omogućiti onaj individualni te da „kada klasična gradska struktura doţivljava transformacije,

konflikti izmeĎu društvenih grupa sve češće gube klasni karakter“25

makar to predstavljao i

odlazak u, dotada, zabranjeni kavanski prostor.

No, prije navedenih promjena većini je stanovništva ekskluzivni kavanski prostor predstavljao

nedostiţnost, stoga su Osječani kavanske bohemske teme premjestili u krčme ili je to barem

učinila Vilma Vukelić u svom tekstu. Spisateljica u tekstu spominje više ugostiteljskih

objekata, primjerice Drillichovu birtiju K dobroj kapljici, kavanu u prizemlju hotela Lovački

rog, „mjesto za fruštuk“26

Top, krčmu Crveni kokot i jedinu ekskluzivnu kavanu Kasino.

Prema navedenim objektima Vukelić je podijelila i društvenu morfologiju samoga grada.

Tako će ugledni graĎani posjećivati Kasino, u kojemu ne samo običnom graĎaninu, već i

trgovcu ili intelektualcu koji nije odgovarao patricijskom načinu razmišljanja „nije bilo

mjesta.“27

Stoga su u prizemlju hotela Lovački rog „domaći meštri i izvana pristigli trgovački

agenti sklapali svoje poslove. I inače su onamo svraćali svi oni koji nisu imali pristup u

ekskluzivni Kasino visokog graĎanstva“28

, dok su društveno neprilagoĎeni intelektualci svoje

utočište pronašli u Crvenom kokotu, a oni razuzdanije naravi koji su u kavanama ţeljeli nešto

više od samog nevinog druţenja uz čašicu čega navraćali su u Drillchovu birtiju K dobroj

kapljici – „kod njega su se opijali seljaci i kočijaši u povratku s osječkih sajmova, ali su i

izvjesna gradska gospoda onamo rado navraćala, dovodila onamo sa sobom i one ţenske

persone iz susjedstva pa se tamo halabučilo i bančilo do zore.“29

Kako se ne bismo previše

23

„Kako je Osijek na početku dvadesetog stoljeća drugi grad po broju stanovnika u Hrvatskoj, odmah iza

Zagreba, kroz tu gornjogradsku kavanu smještenu u središtu Gornjega grada, prodefilirali su mnogi znameniti

ljudi, ugledni Osječani i brojni gosti. Osijek toga doba imao je razvijenu industriju, obrt i trgovinu. Bio je vaţno

središte cijele Slavonije kojemu su gravitirale Srijemska, i susjedna ugarska, Baranjska ţupanija. U Osijeku se

nalazilo prometno skladište, tvornica ţigica, dvije tvornice pokućstva, tri velika i dva srednja paromlina,

ljevaonica ţeljeza, šećerana, dvije pivovare, tvornica lana, tvornica kandita te više drugih poduzeća, obrtničkih

radionica i veletrgovina.“ Ţivković-Kerţe, 21 24

Isto 25

Kišjuhas, Aleksej, Dinamika društva kao urbana dinamika: ka obnovi urbane sociologije, u Diskrepancija,

siječanj 2007., svezak 8, broj 12, s http://hrcak.srce.hr/file/15289 (15.10.2010 17,21) 26

Vukelić, Vilma, U stiješnjenim granicama, Knjiţara Neotradicija, Osijek, 1997., 47 27

Isto, 21 28

Isto, 20 29

Isto, 21

5

udaljili od teme kavane, ili barem onoga što ona konotira u knjiţevnosti, detaljnije će se

analizirati opozicijski odnos kavane Kasino i krčme Crveni kokot.

2. Nekulturna kavana, kulturna krčma

Promatrajući osječki kavanski ţivot opisan riječima Vilme Vukelić zamjećujemo odreĎena

odstupanja od onoga što predstavlja tipična pretpostavka o navedenoj srednjoeuropskoj

kavani. Spisateljica je tematizirala kavanu Kasino koju je predstavila kao okupljalište

„gradskih uglednika“30

poput: trgovca kratkometraţnom robom Poletzkog, trgovca vinom

Drillicha, ţupanijskog sluţbenika Leskovića, trgovca drvima Mareka, vlasnika velikog imanja

Illessya, odvjetnika i dugogodišnjega zastupnika u Saboru Trifunovića i drugih gostiju

hijerarhijski sličnih zanimanja. Autorica opisuje kavanu kao „najimpresivnije zdanje u

Ţupanijskoj ulici. Uličnu fasadu obiljeţavao je niz visokih prozora nadsvoĎenih lukovima, a

iza njih nizale su se društvene prostorije, igračnice i čitaonice.“31

Prostor je to koji će nuditi

„prvoklasne kulinarske poslastice“32

, koje će posjetiti i sam ban Hedervary pri svom posjetu

gradu i čiji će ga redoviti gosti svečano dočekati. No, sjaj vanjštine samoga zdanja i njegova

time pretpostavljenog kulturološkoga značaja za sam grad, autorica dovodi u kontrastni odnos

s karakterizacijom likova koji posjećuju kavanu. Tako impresivnost i velebne lukove suodnosi

s fizičkom karakterizacijom Mareka kao „pomalo zdepastog gospodina ispodprosječne

visine“33

koji silno ţeli iskoristiti nesretnu Drillichovu kćer ili opsesivnom zavidnošću

Poletzkog na svog uspjelog bivšeg pomoćnika, ili uglednog graĎanina Drillicha koji u svojoj

birtiji34

„K dobroj kapljici“ okuplja razigrani puk i na njemu odlično zaraĎuje35

, a svoju kćer

potjera od kuće kada saznaje da je ostala u drugom stanju. No, svakako je prostorom gdje se

valja pojaviti ukoliko se ţeljelo biti uspješnim jer su posjetitelji krojili gradsku politiku, a time

imali i otvoren put raznoraznim malverzacijama poput Leskovića „koji je svojim suigračima

bio od posebne koristi kada je u Ţupaniji nešto trebalo srediti po hitnom postupku“36

.

Autorica je predstavila kavanu i kao mjesto u kojem su prepričavale najvaţnije zgode i

30

Isto, 18 31

Isto, 21 32

Isto, 36 33

Isto, 22 34

Osječki izraz za gostionicu koji se spominje i u analiziranom tekstu. 35

„Kod njega su se opijali seljaci i kočijaši u povratku s osječkih sajmova, ali su i izvjesna gradska gospoda

onamo rado navraćala, dovodila onamo sa sobom i one ţenske persone iz susjedstva pa se tamo halabučilo i

bančilo do zore, a Drillich je imao ogroman dobitak od popijenog vina.“ (Vukelić, 21) 36

Isto, 21

6

zanimljivosti gradskih uglednika jer čim bi se nešto bitno zbilo „nekoliko dana kasnije već se

posvuda o tome govorilo: u Kasinu, u kavani i u Gradskome vijeću“37

.

Očito je da u romanom opisano vrijeme kuenovštine38

srednjoeuropska kulturna kavana u

Osijeku nije postojala kao takva, njezine vrijednosti bile su iskrivljene, a bohemsku ulogu kao

stupa „kreativnog druţenja“ preuzima joj, barem u Vukelićinu djelu, neugledna krčma Crveni

kokot. Autorica kao da ju već samim opisom locira na margine društva jer „bijaše smješten u

tihoj bočnoj uličici“39

, ali i njezine posjetitelje samim opisom krčme metaforički svrstava na

niţu hijerarhijsku društvenu ljestvicu „nekoliko stepenica ispod razine pločnika“40

. Vukelić

isprva krčmu opisuje kao prostor od kojeg nećemo imati kakvih pozitivnih očekivanja, prostor

koji su „posjećivali isključivo mali ljudi, da bi se ondje nesmetano opijali. Na raspolaganju je

bila i posebna soba za bolju klijentelu u kojoj su stolovi bili pokriveni platnenim stolnjacima

sa šarenim kockastim uzorkom. Na prljavim zidovima visjelo je ogledalo, zagaĎeno od muha,

u zlatnom okviru, kao i portreti njihovih carskokraljevskih veličanstava u krunidbenom

ornatu.“41

Već se u navedenom citatu primjećuje kontrast zlatno – muhama zagaĎeno

ogledalo u kojemu moţemo iščitati i nadolazeći obrat koji će nam prikazati posjetitelje krčme

kao dobrodušne, zanesene pripadnike društvene zajednice koji se ne mogu uklopiti u okvire

stereotipnog Osječanina i koji su „tragali za nečim što se nigdje nije moglo naći“42

. Gosti su

činovnik i posrnuli pjesnik Lavović koji je „zatrovao dušu jalovim pesimizmom“43

i „razdiran

mučnim proturječjima samo u alkoholu nalazio načina da umanji pritisak, da rastjera maglu,

da umakne progonima drugih i svog vlastitog ja“, zatim graĎevinski inţenjer Gerhart „kojega

se ne moţe uzeti za ozbiljno“44

, slikar Esinger čije „slike nisu uzimale pozornosti te je meo u

gimnaziji beskrajne hodnike …“ čiju će neprilagoĎenost autorica dodatno naglasiti podrobno

opisujući sve poslove koje je kao čistač morao obavljati nastavljajući se na prethodni citat

„…brisao prašinu po učionicama, skupljao otpatke, skidao paučinu, čistio klozete i loţio

peći“45

. Ovoj skupini neprilagoĎenih pripadaju i oni likovi koji su nekoć ubrajali u gradske

uglednike poput profesora povijesti Danka čiji je „kaput bio umrljan, cipele iznošene, tako da

37

Isto, 45 38

Razdoblje vladavine Khuena Hedervarya datira od 1883. do 1903. godine. Nepunih 20 godina Khuenova

banovanja često se nazivaju »kuenovština« - riječ je o načinu vladavine koju obiljeţavaju politička samovolja i

nasilje. 39

Isto, 53 40

Isto 41

Isto 42

Isto, 55 43

Isto, 53 44

Isto 45

Isto, 54

7

se nije usudio traţiti društvo svojih prijašnjih kolega.“46

Autorica mu niti ne navodi prezime,

čime ga izolira od društvene spoznaje o vaţnosti „velikih“ prezimena po kojima se

identificiraju ugledni pripadnici društvenoga staleţa. Dakle, Crveni kokot predstavlja mjesto

okupljanja uglavnom, u tadašnje zahtjevne društvene kriterije, nepripadajućih, posrnulih

umjetnika i intelektualaca koji ondje „sjede sa sebi priličnim društvancem“47

i nazdravljaju

„Za sve što ne znači ništa, ali bi trebalo! Za čitav ovaj zemaljski pakao i za prokleti ţivot u

kojem bi čovjek morao biti puzavac, podrepaš i izdajica, ili ga uopće ne bi trebalo biti!“48

Crveni kokot im je predstavljao mjesto gdje je „bilo lako da se čovjek zanese, da se osjeća kao

ljudsko biće i da od drugih dobije priznanje te ljudskosti.“49

3. Društvena morfologija grada kroz kavanske oči

Društvena morfologija grada pokušat će se prikazati postavljajući u suodnos dvije

tematizirane kavane, opisujući suprotnosti meĎu likovima koji ih posjećuju, a koje se

primjećuju na opozicijama imućnosti, uglednosti, političke podobnosti, ali i nacionalne

pripadnosti kojima autorica portretira osječko graĎanstvo, no prikazuje nam i samo

raspoloţenje graĎana, njihovo (ne)zadovoljstvo svojim ţivotnim pozicijama, statusnom

tjeskobom kojom navedene kavane takoĎer dovodi u odnos suprotnosti.

3.1. Učestalost odlazaka u kavanu

Kako bismo naglasili vaţnost kavane u opisu društvene morfologije bitno je naglasiti koliko

je učestalo bilo odlaţenje portretiranih likova u njih te time dimenzija morfologije društva

kroz kavanske oči kao prostora u kojemu moţemo pratiti manifestacije svakodnevnih

društvenih praksi u gradu, poput „prilagoĎenosti društvenom urbanom ritmu“50

, dobiva još

više na značenju. Autorica napominje kako je problematizirana klijentela Kasina ondje imala

„stalnu partiju za kartanje“51

čiji su sudionici bili Poletzky koji je ondje odlazio „svakoga

dana nakon obilnoga ručka“52

i „uzeo mjesto za vlastitim stolom“53

čime autorica naglašava i

njihovu vaţnost meĎu osječkim graĎanima jer jedno takvo ekskluzivno mjesto čuva stalni stol

46

Isto, 54 47

Isto 48

Isto, 60 49

Isto, 54 50

Nemec, Krešimir, Urbana nelagoda, Forum, godište XXXVII, knjiga LXXXIX. Broj 1-3, Zagreb, 2008., 210 51

Isto, 19 52

Isto 53

Isto, 21

8

za njega i njegove partnere; Drillicha, Leskovaića, Mareka i Illesya. Posjećenost drugom

opisanom lokalu autorica je takoĎer označila kao učestalu, opisavši Crveni kokot kao

„Lavovićev stalni lokal“ 54

, a meĎu njegove „prijatelje za kavanskim stolom“55

ubrajamo;

Gerharta, Eisingera, Danka i Vrbanića.

3.2. Partneri i prijatelji

Bitno je napomenuti kako autorica u kontekstu druţenja u Kasinu ne rabi riječ prijatelj, već

partner; primjerice Lesković koji je bio „treći partner za stolom“56

, čime će i prikazati kakav

je odnos meĎu njegovim posjetiteljima: prije svega misliti na sebe i svoju dobrobit, svoj

napredak i svoj bankovni račun, ali računajući pri tome na pomoć svojih kolega, kao

primjerice Marek koji je „vrijednost svake veze prosuĎivao prema njenoj praktičnoj

uporabljivosti“57

ili na već spomenutom primjeru Leskovića „koji je svojim suigračima bio

od posebne koristi kada je u Ţupaniji nešto trebalo srediti po hitnom postupku“58

. Dok

posjetitelje Kokota naziva „prijateljima za kavanskim stolom“, što moţemo primijetiti i po

temama razgovora koje jesu tipično prijateljske; od političkih problema59

do teoretiziranja na

razne teme, ali i osobnih problema60

. Prijateljski se odnos primjećuje i u vremenu Lavovićeva

ţivotnog prevrata kada nije zalazio u Kokot „gdje su ga njegovi prijatelji uzaludno

iščekivali“61

. Opisanim primjerima opet zamjećujemo autoričinu negativnu konotaciju

Kasina, i suprotnoj joj onu Kokota koja će se i pokušati opisati inim navedenim

suprotnostima.

3.3. Imućnost

Klijentela kavane Kasino imućna je, najimućnija u gradu, ljudi su to koji se bave trgovinom

koja je tada činila najveći dio prihoda Osječana, tako autorica spominje zanimanja poput:

trgovca kratkometraţnom robom, trgovca vinom, trgovca drvima, ali i vlasnike velikih

54

Isto, 53 55

Isto 56

Isto, 21 57

Isto, 31 58

Isto, 21 59

Vrbanić govori: „A za tjedan dana su izbori. Osermayer govori da svaki savjestan činovnik mora izvršiti svoju

duţnost. Ali Vi ste upravo rekli ..da čovjek sa savješću…to znači, s crvom sumnje u srcu. I ja to osjećam. I sada

bih trebap reći – da?“ (Isto, 60) 60

Lavović govori: „Moj pretpostavljeni me danas opet nazvao neotesancem i slaboumnim pijandurom“ (Isto, 60) 61

Isto, 146

9

imanja, ţupanijske sluţbenike, odvjetnike i zastupnike u Saboru. Upisala ih je elitne urbane

prostore Osijeka gdje su si rijetki mogli priuštiti stanovanje, tako je Poletzky „imao u

Ţupanijskoj ulici kuću i dućan“62

, dok je Marek u „Zimskoj luci imao vlastito pristanište“63

.

U Crvenom kokotu okupljaju se oni Osječani nezadovoljni svojim poslom ili zadovoljni

svojim pozivom umjetnika, no onoga koji svojim radom ne dobiva kruha poput Eisengera čije

slike „nisu privlačile kupce“64

. Njihovu neprilagoĎenost društvu autorica ističe njihovim

financijskim problemima poput Lavovića koji je „mjesecima traţio novi posao. Teret je

njegovih dugova rastao i najveći dio imovine je morao biti prodan, meĎu inim i njegove

knjige.“65

3.4. Ugled u društvu

U „ekskluzivnom Kasinu“66

„za stolovima su sjedili gradski uglednici, a često se moglo zateći

i veleposjednike iz obliţnje okolice.“67

Ljudi su to vaţni za društveni i politički ţivot Osijeka,

ljudi koji imaju moć krojiti tuĎe sudbine poput zapovjednika gradskog redarstva Jendricha

koji „nije zapravo morao vidjeti dalje od svog nosa, trebao je samo raspolagati dovoljno

snaţnim glasom i raznovrsnim repertoarom sočnih psovki“68

te ljudi koji dočekuju bana na

kolodvoru poput Mareka čije je samopouzdanje pri dočeku „preraslo je sve granice. Sve su

oči bile uprte u njega i osjećao se kao junak dana. Zastave su vijorile njemu u čast,

vatrogasna glazbena kapela je treštanjem svojih duhačih glazbala pratila njegov trijumfalni

pohod. Školska su djeca zbog njega u špaliru.“69

U Crvenom kokotu okupljaju se mali ljudi, zaneseni intelektualci koje grad smatra

bezvrijednima, promašenim dušama, koji „pišu pjesme koje nitko ne čita, sastavljaju kronike

koje nitko ne treba, oslikavaju platna koja nitko ne kupuje, ili se bore za ideal koji lebdi u

zraku.“70

Samu kaznu neprilagoĎenosti društvenom sustavu najbolje utjelovljuje profesor

Danko koji nekoć pripadao gradskim uglednicima, a nakon kršenja društvenih normi osuĎen

je na društvo psa kojega, zajedno s njim, djeca čim se pojave na ulici izruguju i fizički

62

Isto, 18 63

Isto, 71 64

Isto, 54 65

Isto, 145 66

Isto, 20 67

Isto, 21 68

Isto, 34 69

Isto, 35 70

Isto, 147

10

napadaju, sve dok jednoga dana nisu ubili kujicu, a nakon toga je profesor spalio svoj

dvadesetogodišnji rad pisanja kronike te si i sam oduzeo ţivot bacivši se u Dravu.

3.5. Politička podobnost i nacionalna pripadnost

Razdoblje opisano u tekstu jest vrijeme reţima Khuena Hédervárya, koje je politički za grad

Osijek bilo povezano i s nacionalnom pripadnošću71

, ali i bogatstvom stanovništva. Govoreći

o Osijeku u ovo vrijeme svakako moramo uzeti u obzir i pitanje prostora na kojem se on

nalazi, samu blizinu MaĎarske, a time i jačinu njezina utjecaja ili lakoću upravljanja njime,

što je Vukelić opisala portretirajući svoje likove na koje je prostor „imao oblikotvornu ulogu

u stvaranju čovjekova svijeta“72

. Gosti Kasina mahom su bogati maĎaroni ili Nijemci, ili

drugi politički podobni likovi koji će takvima i ostati dok slijede upute Khuenova reţima

poput Srbina Trifunovića, koji je bio deset godina zastupnik u Saboru. Ondje se znala odviti i

„neka vrsta izbornog skupa“73

, ali su se upriličavali i „svečani objedi“74

samom banu za

njegova posjeta gradu. U Kokotu se okuplja većinom hrvatsko stanovništvo75

, što uočavamo

iz samih imena knjiţevnih likova76

, mogući protivnici maĎaronske politike što zaključujemo

po Lavovićeoj zdravici „Za slobodu savjesti i slobodu hrvatskoga naroda!“77

ili tipično za

umjetnike, apolitični gosti. Lavovićevu labilnost, te njegov neuspjeh, odredilo je neslaganje s

političkom situacijom, a pri tome i sam grad. Osijek u opisanome političkom kontekstu

idealno je mjesto koje će slomiti onog drţavnog sluţbenika, poviše i labilnog pjesnika, koji se

ne slaţe s opisanom situacijom, koja ga čini nezadovoljnim, koji silno ţeli nemoguće

promjene. Ovdje grad moţemo iščitavati, ne kao Ţmegačevo mitsko čudovište78

, već kao

političko čudovište Khuenova drţavnog aparata koje će svoje neistomišljenike uništiti, što je

autorica i vjerno opisala reakcijom nadreĎenih mu zbog neizlaska na izbore kojom je „po

kratkom postupku udaljen iz sluţbe“79

.

71

Hedervaryev govor za posjeta Osijeku kaţe „Ovdašnji Srbin i doseljeni Nijemac, to su konstruktivni elementi i

moţemo se mirne duše u njih pouzdati.“ Vukelić, 42 72

Grgas, Stipe, Ispisivanje prostora: Čitanje suvremenog američkog romana, Naklada MD, Zagreb, 2000., 17 73

Vukelić, 49 74

Isto, 36 75

Osima hrvatskih imena spominje se i slikar Eisinger za kojeg se pretpostavlja da utjelovljuje lik Adolfa

Waldingera, tegraĎevinski inţenjer Wilibald Gerhart. 76

Imena poput profesora Danka, manjih činovnika Lavovića i Vrbanića. 77

Vukelić, 60 78

Ţmegač, Viktor, Grad kao poprište duševnih kriza, u Knjiţevni protusvjetovi: Poglavlja iz hrvatske moderne,

Matica hrvatska, Zagreb, 2001., 65 79

Vukelić, 71

11

3.6. Statusna tjeskoba

Jedina poveznica, istost, knjiţevnih likova koji pripadaju različitim kulturnim krugovima jest

statusna tjeskoba – odnosno nezadovoljstvo svojim poloţajem u društvu i stalnom ţeljom za

nekom promjenom ili dokazivanjem. Ona „nastaje onda kada svijet ne uspijevamo uvjeriti o

vlastitoj vrijednosti, društvenom ili ekonomskom poloţaju. Ţudnja za statusom stoga nije

isključivo ekonomska, nego i psihološka kategorija: tjeskoba nastaje kad dolazi do raskoraka

izmeĎu naše percepcije o sebi samima i predodţbe o nama koju je stvorilo društvo.“80

Statusna će tjeskoba portretiranih likova romana biti i tipično ekonomska te će i oni koji su

najimućniji imati konstantnu potrebu za dokazivanjem, tako će Marek svoj status pokušavati

stalno iznova dokazivati, primjerice kupujući novi krzneni kaput za dan izbora kojim

Osječanima ţeli dati do znanja u kakvom je ekonomskom poloţaju. Posjedovanjem predmeta

nadomješta gubitak meĎuljudske komunikacije, koju moţemo iščitavati i u liku Vrbanića koji

se plašio samoće, iako se nije previše trudio promijeniti ovu činjenicu, iz straha za promjenom

i iz osjećaja manje vrijednosti koju mu je redovito pruţao njemu nadreĎeni činovnik govoreći

mu koliko je neuspio.

3.7. Uloga supruge

No, primjećuje se, kako je to i bio običaj danog vremena, da se prikaz ovakve društvene

morfologije analizira isključivo kroz muške likove jer se „Osječanke toga doba nisu

pojavljivale u kavani Casino , boravak u njoj bio je povlastica muške populacije.“81

One su

svoj „kavanski ţivot“ organizirale posjećujući se u svojim domovima, takozvanim osječkim

ţenskim salonima82

. No, da iza svakog uspješnog muškarca stoji ţena primjećujemo u ulozi

gospoĎe Trifunović koja je svome muţu predstavljala vodeću osobu njegove političke

80

De Botton, Alain, Statusna tjeskoba, preveo Dean Trdak, Sysprint, Zagreb, 2005. 81

Ţivković-Kerţe, 21 82

„Supruge uglednih graĎana Osijeka prireĎivale su tjedna primanja, a odlazile su drugima kada je bio njihov

dan za čaj. Uz five o’clock tea obično su se servirali sir i srdela. Uţina uz koju ukućani i njihovi gosti

neobavezno ćaskaju sastojala se od šunke, kavijara, sira, lososa, salame mortadele i obaveznoga vina. Povodi za

odlazak prijateljima najčešće su bili vezani uz uzvratne posjete, obično navečer, gdje se prema starom

graĎanskom običaju ostajalo na večeri. Osječanke se često susreću i u nekoliko organiziranih čitaonica za ţene.

Taj snaţan prodor graĎanske društvenosti očitovao se i u muškom afinitetu odlaska u kavane kao i u

okupljanjima na trgovima, šetalištima i sličnim »prizorištima zajedničkog ţivota.” Sablić Tomić, Helena, Osječki

ţenski saloni, u Vijenac, s http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac364.nsf/AllWebDocs/Zlatni_danci (20.10.2010.

20,05)

12

promidţbe“83

koja je u predizborno vrijeme „posjećivala one odista bogate, kao i one manje

bogate“84

, te prijateljicama pod krinkom posjeta usput ispričala i neke pojedinosti o

suprugovoj joj kampanji i ovako vaţne informacije prenijela njihovim muţevima,

posjetiteljima Kasina. Uloga supruge u romanu takoĎer dodatno opisuje i produbljuje razliku

meĎu analiziranim suprotnostima likova. Tako iza „neuspješnih“ likova u romanu ne stoje

ţene85

. Supruge posjetitelja Crvenog kokota ili nisu spominjane u djelu, ili su ih napuštale, ili

su svojim muţevima na njihovo ponašanje davale prigovore „koji su često završavali kao

ţestoke prepirke“86

, ili ih nisu imali, poput Vrbanića koji je „odveć srameţljiv da bi oslovio

neku ţenu87

“.

4. Društveni status upisan u gradskom prostoru

Vukelić opisivanjem i lociranjem kavana u gradski prostor istima daje posebnu značajku i

odreĎuje njihovu poziciju na društvenoj ljestvici uspješnosti, tako upisivanjem iskustava u

prostor locira društvene odnose, a time i poziciju likova koje s kavanama dovodimo u

suodnos. Lokaciju i zgradu u kojoj je bio smješten Kasino opisala je na sljedeći način:

„najimpresivnije zdanje u Ţupanijskoj ulici. Uličnu fasadu obiljeţavao je niz visokih

prozora nadsvoĎenih lukovima, a iza njih nizale su se društvene prostorije, igračnice

i čitaonice“88

Prostor je to koji je imao „širokim ulazom raskriljene kapije“89

, te

„sagom pokrivene stube“90

.

Primjećuje se da Kasino „ima odreĎene povlastice u usporedbi s ostalim ugostiteljskim

objektima. Te su povlastice upisane u gradskom prostoru“91

jer on je „najimpresivnije zdanje

u Ţupanijskoj ulici“, ulici koja se nalazi na najelitnijoj lokaciji grada Osijeka, tik do

današnjega središnjeg trga Ante Starčevića. Autoričin opis same zgrade moţemo čitati i kao

83

„Ostavljala je silan dojam u paun-plavoj brokatnoj haljini s čipkama i ukrasnim vrpcama. Navraćala je

navodno da bi se raspitala o zdravlju svojih dobrih poznanika, ali je dopuštala da joj tu i tamo promaknu sitne

indiskrecije, koje su se ticale predstojećih izbora. Njene su riječi su uzimane zdravo za gotovo i istog trena

prepričavane dalje, u brojnim varijacijama, uvećane i iskićene.“, Isto, 45 84

Vukelić, 45 85

Barem do onoga dijela romana koji tematizira i navedene razlike u kavanskim prostorima, naime većina likova

je na kraju ipak sredila svoj obiteljski ţivot, ali to se zbiva u periodu na prijelazu stoljeća u kojem se mijenjaju i

opisane razlike. 86

Vukelić, 146 87

Vuklić, 59 88

Isto, 21 89

Isto 90

Isto 91

Sabotič, Ines, Zagrebačke kavane na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, u Hrvatska revija, broj 4, godina 2003., 32

13

knjiţevnu vedutu92

, zbog predočenja gradske zbilje s orijentacijom na likovnost koju moţemo

iščitavati u prozorima nadsvoĎenim lukovima, ali iščitati moţemo i arhitektonsku vedutu zbog

„naglaska koji stavlja na podatke od vrijednosti predočena predmeta“93

koji ovdje

primjećujemo i u samom lociranju u središte grada, ali i u detaljima poput „širokim ulazom

raskriljenih kapija“94

. Navedeno ne moţemo reći za opis krčme Crveni kokot koji Vukelić

prikazuje na sljedeći način:

„…bijaše smješten u tihoj bočnoj uličici, nekoliko stepenica ispod razine pločnika.

Posjećivali su ga isključivo mali ljudi da bi se ondje nesmetano opijali. Na

raspolaganju je bila i posebna soba za bolju klijentelu u kojoj su stolovi bili

pokriveni platnenim stolnjacima sa šarenim kockastim uzorkom. Na prljavim

zidovima visjelo je ogledalo, zagaĎeno od muha, u zlatnom okviru, kao i portreti

njihovih carskokraljevskih veličanstava u krunidbenom ornatu.“95

Primjećuje se da spisateljica ne navodi točnu lokaciju u gradskom prostoru kao što to čini za

Kasino, dapače, Vukelić samo napominje da je Crveni kokot smješten „u tihoj bočnoj uličici,

nekoliko stepenica ispod razine pločnika“, čime nam još intenzivnije ocrtava njegovu poziciju

na nekoj hijerarhijskoj ljestvici društveno prihvaćenih ugostiteljskih objekata. Osim toga, u

opisu Kokota ne čitamo knjiţevne vedute, jer on je okupljalište „malih ljudi“, onih koji svojim

društvenim statusom ne iziskuju velebne lukove, već mjesto utjehe, bijega iz stvarnosti,

mjesto u kojem je, kako je već spomenuto, „bilo lako da se čovjek zanese, da se osjeća kao

ljudsko biće i da od drugih dobije priznanje te ljudskosti.“96

Ne čitamo niti naglasak koji bi

autorica stavljala na podatke od vrijednosti predočena predmeta, dakle nema niti opisanih

arhitektonskih veduta.

Suprotnosti u opisu i lociranju navedenih kavana stoga pronalazimo u načinu kojim će

autorica prikazati kavane; Kasino za koju će poseći u dublju analizu arhitektonskog opisa i

upisivanja u gradski prostor za razliku od Kokota u čijem opisu navedeno ne čini. No, osim

navedenoga suprotnosti nalazimo i u kavanama pridanim atributima i opisima, tako će uz

naziv Kasino dolaziti riječi: najimpresivniji, ekskluzivni, nadsvoĎeni lukovi, sagom prikrivene

stube i slično, dok će uz naziv Kokot stati: tiho, bočno, malo, prljavo, zagaĎeno i slično.

92

„Dijelovi proznih, pa i pripovjedačkih tekstova, ali i stihotvornih cjelina koje moţemo izdvojiti iz strukture

zbog njihove orijentacije na likovnost u predočenju gradske zbilje.“ Flaker, Aleksandar, Knjiţevne vedute,

Matica hrvatska, Zagreb, 1999., 27 93

Flaker, Knjiţevne vedute, 40 94

Vukelić, 21 95

Isto, 53 96

Isto, 54

14

Navedene opise moţemo usporeĎivati i s likovima koje je autorica poistovjetila s kavanskim

prostorima, no više o tome u sljedećem poglavlju.

5. Kavane – alegorije književnoga lika

Sami nazivi i opisi kavana već predodreĎuju kakva će im biti klijentela, ali ujedno i

predstavljaju tipične likove kojima ih je autorica predodredila. U našoj svijesti oblikuje se i

odreĎeni stav prema njima, bilo u obliku stanovite privlačnosti, neutralnosti ili odbojnosti ili

pak nekoga sličnog dojma. Stoga u opisima kavana moţemo iščitavati karakteristike

knjiţevnih likova o kojima autorica piše i opet i ovim putem prikazati društvenu morfologiju

grada.

Naziv Kasino konotira novac, kockanje, prijevaru i pohlepu koju moţemo traţiti u Marekovu

liku kao predstavniku Kasinove klijentele. Imućni97

je tzv. poduzetnik koji se obogatio

trgovinom drvima, podloţan malverzacijama i zataškavanjima98

, sklon prijevarama99

i

društveno nemoralan100

i pohlepan. „Njegovo drţanje, njegove geste, izraz lica i osobito

dostojanstvo, koje ga je odlikovalo, činilo ga je drugačijim od njegovih suigrača“101

, baš kao

što se i „najimpresivnije zdanje u Ţupanijskoj ulici“ odvajalo od ostalih gradskih kavana. No,

kada bi se Marek „oslobodio i zadnjih komada odjeće, izgledao je neugodno bez učvršćenog i

blistavog ovratnika na košulji“102

, baš kao i dojam koji Kasino ostavlja na čitatelja kada

zanemarimo njegovu impresivnost i promotrimo tko se i iz kojih razloga prema autoričinom

tekstu u njemu okuplja.

Naziv Crveni kokot moţemo protumačiti kao pobunu, u ovom slučaju protiv autoriteta i

poremećenih društvenih vrijednosti, protiv tada politički aktivne khuenovštine, što tumačimo

crvenom bojom kao bojom revolta, a kokota103

kao predvodnika tog revolta kojeg moţemo

97

„Obogatio se kupovinom šuma po niskim cijenama te pokrenuo posao preprodaje i prerade drva. „osamdesetih

je godina upošljavao već nekoliko tisuća radnika… dovlačio jeftinu radnu snagu…bio je savjetnik u financijskim

pitanjima lokalnom plemstvu...“ (Vukelić, 23) 98

Poput zataškavanja Zorićeve malverzacije (Vukelić, 29-31) 99

Što moţemo iščitati iz Marekove odluke prihvaćanja Gerhartova plana o rješenju problema s vodom iako

postoje bolje solucije „Moraš znati da će time i naše imanje Terezovac dobiti na cijeni. Vodene ţile koje Gerhart

ţeli iskoristiti leţe naime u neposrednoj blizini imanja“ (Vukelić, 99) 100

Što primjećujemo u njegovoj silnoj ţelji seksualnog iskorištavanja nesretnog slučaja prijateljeve mu kćeri

Stelle. (Vukelić, 115) 101

Vukelić, 22 102

Isto, 75 103

Kokot kao simbol revolta moţemo povezati i s Danodinijevim istoimenim časopisom u kojem već meĎu

prvim rečenicama kojima otvara stranice lista pokazuje da misli drugačije nego mnogi njegovi suvremenici:

15

traţiti u liku Lavovića kao predstavnika klijentele krčme. Sukobio se sa samim banom

Hedervaryam za njegova posjeta104

, dobiva otkaz jer je nepodoban105

, ne moţe se prilagoditi

političkom i društvenom autoritetu106

, alkoholičar je koji nazdravlja „svemu što ne znači ništa,

ali bi trebalo“107

, te ga kao takvoga smještamo na margine društva „nekoliko stepenica ispod

razine pločnika“108

gdje se nalazila i sama krčma, što moţemo povezati i s modernističkim

prikazom knjiţevnog lika i grada koji je na njega utjecao gdje je „čovjek postao podloţan

gradu kao nemani novog doba, pri čemu je ulica kao nosilac kretanja dobivala posebno

značenje: rušilačko i katastrofično“109

, baš kako je Vukelić opisala Lavovića110

u odnosu na

prostor krčme u gradu.

No, kokot je i simbolom duhovne budnosti111

, što takoĎer pronalazimo u Lavovićevom liku,

kao osobe koja ne moţe trpjeti nepravdu koju je prisiljena činiti, što iščitavamo u sljedećim

retcima:

„Svakodnevno je morao donositi odluke koje su opterećivale njegovu savjest.

Morao je sudjelovati u nepravdama koje su nanošene narodu, pomagati u njegovu

izrabljivanju, odbijati pravedna potraţivanja, ljudima lagati, uskraćivati ih i

potkradati.“112

U kojima primjećujemo Lavovićevo neslaganje s društveno-političkim obrascima kojima je

trebao podleći, te im stoga i odbija sluţiti, i završava na marginama društva gdje je

„mjesecima traţio novi posao“113

i gdje će i ostati svatko tko pokuša poremetiti sustav

vrijednosti u kojem će uvijek postojati neki Kasino i neki Crveni kokot.

"Umjetnik koji stvara, ţivi sa svojim vremenom: pulzira. Njegove energije i mase inspiracija čekaju što će od

njih zatraţiti sadašnjost." Bunt borbenost i teţnja za aktualnošću - to su osnovni dojmovi koje ostavljaju prvi

brojevi "Kokota", te "hrabre i borbene ptice koja naviješta novi dan" - kako reče Donadini. (Donadini, Ulderiko,

Savremena umjetnost; u Kokot,, mjesečnik za knjiţevnost i umjetnost I., br. 1.,Zagreb, 1. kolovoza 1916., str. 1-4

s

http://www.matica.hr/www/wwwizd2.nsf/AllWebDocs/avangarda/$File/maticevic%20125134.pdf/maticevic%2

0125-134.pdf (23.10. 2010. 20,15) 104

Opis sukoba na stranici 41 105

Vukelić, 71 106

Odbija glasati za vladajuću stranku, Vukelić, 62 107

Vukelić, 60 108

Isto, 53 109

Flaker, Aleksandar, Riječ, slika, grad, rat: Hrvatske intermedijalne studije, Durieux, 2009.,57 110

Iako je tekst romaneskne kronike „U stiješnjenim granicama“ napisan sredinom 20. stoljeća, moţemo ga

povezati s modernističkim prikazivanjem lika jer tematika romana datira u knjiţevno razdoblje moderne. 111

„Nitko zapravo ne zna objasniti pravu uloga kokota na crkvenim tornjevima, premda postoje razna tumačenja.

Znamo da pijetao počinje pjevati pred zoru. On najavljuje dan. Svojim nas pjevanjem budi. Nije li uloga limenog

pijetla na tornju crkve da nas podsjeti da se duhovno probudimo. Da ne drijemamo uronjeni u svoje svagdašnje

brige.“ s http://www.kriz-zivota.com/dan_gospodnji/3204/i_mi_smo_izabranici_bozji_i_pomazanici_njegovi/

(12.10.2010. 17,54) 112

Vukelić, 52 113

Isto, 145

16

6. Zaključak

Osječki društveni ţivot druge polovice 19. st. promatran kroz romanesknu kroniku „U

stiješnjenim granicama“ osječke autorice Vilme Vukelić organiziran je u kavanskim

prostorima, no primjećujemo da atribut kavanski u ovom slučaju dobiva drugačiju konotaciju

od očekivane. Kavanski ţivot promatrali smo kroz društvene, socijalne, političke i ine

društveno-kulturne konstrukcije kojima je autorica opisala knjiţevne likove, posjetitelje dvaju

osječkih ugostiteljskih objekata: kavane Kasino i krčme Crveni kokot. Kavana Kasino opisana

je kao impresivno zdanje u samom središtu grada, kao mjesto okupljanja uglednih osječkih

graĎana; veleposjednika, trgovaca i visokih ţupanijskih sluţbenika koji su kreirali gradski i

politički ţivot Osijeka, ali u njemu ne uočavamo umjetnike, one posjetitelje za koje ćemo

prve pomisliti da će biti gosti jedne kavane krajem 19. stoljeća. Umjetnike i intelektualce

Vukelić smješta u prostor krčme Crveni kokot koja se nalazi u nekoj maloj nebitnoj ulici i

ondje zaneseni svojim djelima zalaze; slikari, kroničari, pjesnici i ini umjetnici. No, svi su

neuspjeli, društveno neprilagoĎeni i nema zainteresirane publike za njihov rad. Uočavamo da

je autorica likove posjetitelje Kasina i Crvenog kokota postavila u odnos suprotnosti prema

odreĎenim društvenim kriterijima kojima je oslikala društvenu morfologiju Osijeka kroz

kavane i pripadajuće im goste. Posjetitelje ekskluzivnog i velebnog Kasina prikazala je kao

gradske uglednike koji su uglavnom nemoralni, pohlepni i zavidni, dok je one koji zalaze u

neugledni Crveni kokot prikazala kao umjetnike zanesenjake s kojima će se recipijent

suosjećati jer izuzevši njihovu neprilagoĎenost portretirani su kao pozitivni, dobrodušni

likovi. Ovime je Vukelić uspostavila i suprotan suodnos izmeĎu samih kavana i njihovih

posjetitelja: ekskluzivni Kasino i nemoralni imućni gosti te neugledni Kokot i dobrodušni

umjetnici i intelektualci.

Na temelju navedenoga moţemo zaključiti da je Vukelić ono graĎanstvo Osijeka koje bi inače

smjestili u kulturno kontirani prostor kavane locirala u krčmu, koja je time preuzela za kavanu

pretpostavljeni termin „prostora kreativnog druţenja“ i sva mu pripadajuća asocijativna polja

sjedenja, dok je u kavanu postavila likove nemoralnih karakteristika koje lakše povezujemo s

terminom krčme. Osim što je promijenila unaprijed zadane uloge tematiziranih prostora,

vjerodostojno je prikazala i utjecaj političkih promjena Khuenove vladavine na društveni

poloţaj graĎana, kojemu je i prema autoričinim riječima bio cilj „odvojiti pšenicu od

17

pljeve114

“. Uspješno je to prikazala odvojivši uspješne od neuspješnih, imućne od siromašnih,

podobne od nepodobnih, te nesavjesne od savjesnih locirajući prve, kao Khuenove

sljedbenike, u ekskluzivnu kavanu, a sve ostale u neuglednu krčmu, koja vjerojatno iz tog

razloga preuzima za kavanu pretpostavljene pozitivne konotacije.

Literatura

1. Bijuković Maršić, Mirta, Urbografija u memoarima Vilme Vukelić, izlaganje na X.

meĎunarodnom kroatističkom znanstvenom skupu u Pečuhu, 23. listopada, 2010.

2. Cindrić, Velimir, Srednjoeuropska kavana kao stil ţivljenja, Hrvatska revija, Matica

hrvatska, Broj 4, Godište III./2003.

3. De Botton, Alain, Statusna tjeskoba, preveo Dean Trdak, Sysprint, Zagreb, 2005.

4. Donadini, Ulderiko, Savremena umjetnost; u Kokot, mjesečnik za knjiţevnost i

umjetnost I., br. 1.,Zagreb, 1. kolovoza 1916., str. 1-4, s

http://www.matica.hr/www/wwwizd2.nsf/AllWebDocs/avangarda/$File/maticevic%2

0125-134.pdf/maticevic%20125-134.pdf (23.10. 2010. 20,15)

5. Fatiga, Anica, Uloga prehrane u društvu, s

http://infoz.ffzg.hr/afric/MetodeII/Arhiva04_05/FatigaAnica.htm (23.10. 2010. 17,54)

6. Flaker, Aleksandar, Knjiţevne vedute, Matica hrvatska, Zagreb, 1999.

7. Flaker, Aleksandar, Riječ, slika, grad, rat: Hrvatske intermedijalne studije, Durieux,

2009.

8. Grgas, Stipe, Ispisivanje prostora: Čitanje suvremenog američkog romana, Naklada

MD, Zagreb, 2000.

9. Heine, Erwin, Fragmenti graĎanskoga duha, u Dosier, Osijek 1999., priredio Ivica

Matičević, Matica hrvatska, Zagreb, 2006. s

http://www.matica.hr/MH_Periodika/vijenac/1999/144/Tekstovi/gradjanski/12.htm

(20.10. 2010. 21:37)

10. Kalle, Martina, Od kavane do kafića, Vjesnik, 11. svibanj, 2010. s

http://www.vjesnik.com/pdf/2010%5C05%5C11%5C26A26.PDF (24.10. 2010. 12,11)

11. Kišjuhas, Aleksej, Dinamika društva kao urbana dinamika: ka obnovi urbane

sociologije, u Diskrepancija, siječanj 2007., svezak 8, broj 12, s

http://hrcak.srce.hr/file/15289 (15.10.2010 17,21)

12. Nemec, Krešimir, Urbana nelagoda, Forum, godište XXXVII, knjiga LXXXIX. Broj

1-3, Zagreb, 2008.

13. Nemec, Krešimir, Varijacije na temu: Krleţa i Zagreb, Forum, godište XLIX, knjiga

LXXXII. Broj 7-9, Zagreb, 2010.

14. Obad, Vlado, Predgovor; U stiješnjenim granicama, Knjiţara Neotradicija, Osijek,

1997.

15. Sablić Tomić, Helena, Osječki ţenski saloni, u Vijenac, s

http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac364.nsf/AllWebDocs/Zlatni_danci (20.10.2010.

20,05)

16. Sabotič, Ines, Zagrebačke kavane na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, u Hrvatska revija,

broj 4, godina 2003.

114

Isto, 42

18

17. Šarić, Ljiljana, Modernistički aspekti Ujevićevih proznih zapisa: Montparnasse,

FLUMINENSIA, god. 18 (2006.), br. 2.

18. Vukelić, Vilma, U stiješnjenim granicama, Knjiţara Neotradicija, Osijek, 1997.

19. Ţivković-Kerţe, Zlata, Osječke kavane, u Hrvatska revija, broj 4., godina 2003.

20. Ţmegač, Viktor, Grad kao poprište duševnih kriza, u Knjiţevni protusvjetovi:

Poglavlja iz hrvatske moderne, Matica hrvatska, Zagreb, 2001.

21. Esekeri, biografija Vilme Vukelić – Miskolczy, s http://essekeri.hr/bio/63-vilma-

vukelic, (15.10.2010. 22,12)