P9-P10 0ntogeneza spavanja

P9-P10 0ntogeneza spavanja

Psihologija spavanja i budnosti2012./13.

Biserka Radošević-Vidaček

Ontogeneza spavanja

Spavanje od rođenja do adolescencije

Spavanje u starijoj dobi

Razvoj spavanja od rođenja do adolescencije

Promjene karakteristika spavanja na osnovu promatranja djeteta i porodice

Bihevioralna stanja, stadiji spavanja i elektrofiziologija spavanja od rođenja do adolescencije

Promjene u homeostatskim i cirkadijurnim procesima

Spavanje hrvatskih adolescenata

Osnovni principi spavanja kod djece bez poremećaja

Spavanje djece treba promatrati s biopsihosocijalnog stanovišta: biološki procesi koji određuju strukturu i

organizaciju spavanja i reguliraju spavanje kulturalne norme društveni sistem vjerovanja roditelja

Velika interindividualna i međukulturalna varijabilnost bihevioralnih aspekata spavanja

Rutina odlaska na spavanje, mjesto i organizacija spavanja

Rutina odlaska na spavanje uključuje kulturalno specifični niz aktivnosti i kulturalno je specifična oblačenje u noćnu odjeću, pričanje priča,

pjevanje uspavanki Mjesto i organizacija spavanja ovise o

kulturi, klimi, veličini porodice, veličini prostora za stanovanje, vjerovanjima roditelja

Razvoj spavanja - novorođenče i dojenče

Novorođenčad spavanje raspoređeno približno

podjednako tijekom dana i noći Dojenčad nakon nekoliko tjedana

stječe sposobnost da zadrži dulje epizode spavanja i budnosti

spavanje se vezuje uz noćno razdoblje trajanje spavanja tijekom noći raste a

tijekom dana opada

Razvoj ritma budnosti i spavanja 26 tjedana (< 6 mjeseci) nakon rođenja

24 02 04 06 08 10 12 14 16 18 20 22 24

Tje

dn

i pos l

ij e

rođenja

N. Kleitman. Sleep and Wakefulness, 2nd ed. Chicago: University of Chicago Press, 1963.

Konačno spavaju kroz noć – neprekidno barem 8 sati bez signaliziranja budnosti (plač) - tipično u dobi od 6 do 9 mjeseci

Tijekom prve godine života trajanje spavanja relativno konstantno – 14 sati dnevno

1 G 3 MJ

1 G 2 MJ

6 mj13,3 sati

6 mj11,7 sati

Ritam budnosti i spavanja tijekom prvih 460 dana (lijevo, djevojčica) i 425 dana (desno dječak) nakon rođenja kod dvoje dojenčadi čije je aktivnost praćena pomoću dnevnika spavanja. Crna i bijela polja predstavljaju budnost, odnosno spavanje. Crvene točke predstavljaju vrijeme hranjenja. (Jenni GO, Carskadon MA. Life Cycles: Infants to Adolescents. SRS Basic Sleep Guide 2009, 33-41)

velike individualne razlike: jedno s 6 mjeseci može spavati samo 10,5 sati a drugo 18 sati

veliki varijabilitet trajanja spavanja (SD) u prvoj godini života (prosječno SD ± 1,9), dok u dobi 1-10 godina ± 0,8 SD

razlike u varijabilitetu odražavaju razlike u tempu sazrijevanja rane organizacije spavanja i budnosti

Razvoj spavanja - rano djetinjstvo

Opadanje trajanja spavanja u ranom djetinjstvu rezultat je smanjivanja dnevnog spavanja.

Većina djece prestane dodatno spavati tijekom dana u dobi od 3 do 5 godina velike kulturalne razlike

Centili trajanja ukupnog i samo noćnog spavanja (vrijeme u krevetu) tijekom 24 sata kod 493 zdrave djece koja su praćena longitudinalno počevši od 1 mjeseca starosti do 16 godina (Zurich Longitudinal Studies). Iglowstein et al. 2003

Ivo Iglowstein, Oskar G. Jenni, Luciano Molinari and Remo H. Largo. Sleep Duration From Infancy to Adolescence: Reference Values and Generational Trends. Pediatrics 2003;111;302-307

Noćna buđenja česta

20% budi se barem jednom svake noći 50% barem jedne noći u tjednu

smatra se da su ona posljedica ultradijurnog ritma ciklusa spavanja koji traje 50-90 minuta

problem ako dijete ne može samo ponovo zaspati bez roditeljske intervencije

Razvoj spavanja – predškolska dob 1

1. Veća nezavisnost u kretanju djeteta može rezultirati u zajedničkom spavanju kad se dijete probudi tijekom noći

2. Kognitivni razvoj može rezultirati pojavom strahova vezanih uz noć ili potrebom za posebnim predmetima koji pomažu djetetu da zaspi – lutka, prekrivač ili sl.

Razvoj spavanja – predškolska dob 2

3. vezanost uz roditelje može se očitovati u anksioznosti zbog razdvajanja radi spavanja i dovesti do čestih noćnih buđenja i zajedničkog spavanja u krevetu

4. djetetova želja za autonomijom može dovesti do otpora prema odlasku na spavanje

Ova ponašanja mogu biti problem Ovisi velikim dijelom o percepciji roditelja i

njihovim očekivanjima

Razvoj spavanja - rana školska dob

Interindividualna stabilnost trajanja spavanja u prvom desetljeću života kratki ili dugi spavači od ranog djetinjstva do

adolescencije → nema optimalnog trajanja spavanja za cijelu populaciju

Procjena individualne potrebe za spavanjem u tjednu kad je raspored spavanja slobodno izabran od strane djeteta – bez nametnutog raspreda dnevnih aktivnosti

Postoje preferencije cirkadijurne faze spavanja (jutarnjost-večernjost)

Nema optimalnog vremena odlaska na spavanje za populaciju određene dobi – treba uskladiti potrebe djeteta, porodice i zahtjeve društva.

Razvoj spavanja - adolescencija

Trajanje spavanja opada tijekom prvih 10 godina života

Potreba za spavanjem ne opada u adolescenciji – procjenjuje se da ona iznosi 9,25 sati (Carskadon i sur. 1980).

Kašnjenja faze spavanja i fiksni školski raspored – jutarnji početak nastave: nedovoljno spavanje tijekom školskog

tjedna nadoknada spavanja vikendom

Razlozi pomaka faze:1. promijenjeni psihosocijalni milje:

potreba za autonomijom i nezavisnošću ponašanje roditelja – smanjena kontrola ponašanje vršnjaka – veća potreba za socijalnim

kontaktima stimulirajuće aktivnosti/uređaji prisutni uvečer, u

spavaćoj sobi/krevetu opseg školskih obaveza veća mogućnost honorarnog posla

2. maturacijske promjene bioloških procesa regulacije spavanja

Kraj adolescencije?

Promjene u bihevioralnom markeru faze (kronotipu) u funkciji dobi kod 25000 Europljana . Roenneberg et al. 2004.


Promjene karakteristika spavanja sa stanovišta djeteta i porodice




Bihevioralna stanja Stabilne i predvidljive konstelacije

oblika ponašanja i fizioloških karakteristika spavanja i budnosti

Kod dojenčeta Spavanje: mirno i aktivno Budnost: mirna i aktivna Vokalizacija (plakanje)

Polisomnografska stanja

Na temelju EEG, EOG i EMG REM spavanja Ne-REM spavanje

Tijekom prvih 6 mjeseci REM spavanja = aktivno spavanje Ne-REM spavanje = mirno spavanje

EEG snimka (derivacija C3/A2, 20 s epohe) mirnog spavanja/ne-REM spavanja za novorođenče (tracé alternant) (na vrhu) te stadij 2 i sporovalno spavanje kod djeteta od 6 mjeseci, 12 godina i 15 godina.

Stanja spavanja Kod novorođenčadi često mirno i aktivno

spavanje nije organizirano – tzv. prijelazno ili među spavanje

Ne-REM mala frekvencija, visoka amplituda, sniženi

mišićni tonus i odsutnost pokreta očiju respiracija i srčani ritam pravilni

prisutnost “trace alternant” – aktivnost visoke amplitude izmjenjuje se sa skoro EEG tišinom

Nakon 6 mjeseci moguća podjela u 3 stadija 1 prijelaz iz budnosti u spavanje 2 vretena spavanja (prvi put nakon 4 mjeseca) i

K-kompleksi (privi puta nakon 6 mjeseci) SWS barem 20% aktivnosti visoke amplitude

frekvencije < 2 Hz Promjene u amplitudi

tijekom prve godine porast amplitude EEG valova

9-16 godina smanjivanje amplitude EEG valova

REM REM = aktivno spavanje kod mlađe djece

zbog toga jer je praćeno trzajima mišića ili tijela koji probijaju barijeru inhibicije mišićne aktivnosti u REM-u

u prvim mjesecima života omjer REM i Ne-REM spavanja 50:50, polako opada do adolescencije na 20-25%

u prva tri mjeseca života prva epizoda spavanja tipično REM

SWS sleep (Ne-REM 3) najviše zastupljen u ranom djetinjstvu, naglo opada u pubertetu (50-postotni pad između 12 i 14 godine

Stadiji spavanja (sivi položeni stupići) i vremenski raspored SWS aktivnosti (0,6 – 4,6 Hz) tijekom 10-satne epizode spavanja

Ciklus izmjene Ne-REM-a i REM-a

Kod dojenčadi 50 minutni Na početku školske dobi 90-110 min U prvom dijelu noći u ciklusu dominira

SWS, a u drugom dijelu noći proporcija REM-a je povećana

Ontogeneza stadija spavanja

REM SPAVANJE

BUDNOST

SATI

* Postotakukupnogspavanja

UKUPNO

DNEVNO

SPAVANJE

(sati)

UKUPNO

DNEVNO

SPAVANJE

(sati)

NREM SPAVANJE

DOB

d mj mj g g g g g g g g g






Rani razvoj cirkadijurnog vremenskog sustava Razvoj cirkadijurnih ritmova rezultat:

maturacije mozga interakcije s oznakama vremena u okolišu (svjetlo-

tama) i socijalnih oznaka vremena (kontakti s majkom.

Nakon 6 mjeseci: cirkadijurni sustava dostiže zrelost i stabilnost

Razvoj cirkadijurnog vremenskog sustava u pubertetu U pubertetu dolazi do:

intrinzičnog pomaka cirkadijurne faze prema naprijed – kašnjenje (pubertalno zrelija djeca imaju kasniji početak i završetak izlučivanja melatonina)

Hipoteze (nisu nedvosmisleno potvrđene) produljivanja intrinzičnog perioda cirkadijurnog sata povećane osjetljivosti na izlaganje večernjem svjetlu i

smanjene osjetljivost na izlaganje jutarnjem svjetlu

Svjetlo kao “zeitgeber” Izloženost svjetlu utječe na fazu cirkadijurnih ritmova

Večernje svjetlo pomiče fazu prema kasnijim vremenima Jutarnje svjetlo pomiče fazu prema ranijim vremenima Bihevioralne promjene u vremenu izlaganja svjetlu (npr. kasno večernje gledanje TV-

a) može utjecati na mehanizam resetiranja faze u cirkadijurnom vremenskom sistemu

Hipoteze: u razdoblju adolescencije povećana osjetljivost za večernje svjetlo i smanjena osjetljivost za jutarnje svjetlo

Actigraphy double plot of the sleep-wake pattern of the 14-year old male adolescent with DSPD. Black vertical lines represent activity counts for 1 minute periods. Activity is primarily observed during the evening hours and at night, while rest periods consolidate into the morning and early afternoon.

Razvoj homeostatske regulacije spavanja Kratke epizode deprivacije spavanja kod dojenčadi

rezultirale su kompenzatornim porastom trajanja spavanja

Tolerancija na prestanak spavanja mala kod novorođenčadi – ne mogu izdržati produljena razdoblja budnosti

Postoji brža akumulacija homeostatskog pritiska za spavanjem i njegovo smanjivanje tijekom spavanja je brže.

Kod odraslih je pokazatelj pritiska za spavanjem SWA, kod dojenčadi theta (4,5-7 Hz)

Razvoj homeostatske regulacije spavanja

Kod adolescenta (starijih u odnosu na mlađe i djecu prije puberteta) sporiji porast pritiska za spavanje

To je još jedan faktor zbog kojeg se adolescentima lakše oduprijeti spavanju.

Smanjivanje homeostatskog pritiska za spavanjem tijekom noći jednako brzo kod adolescenata kao i kod mlađe djece. U skladu s nepromijenjenom potrebom za spavanjem u toj dobi.

Sporija akumulacija homeostatskog pritiska spavanja u razdoblju budnosti

Doba dana

Skl

on

ost

sp

avan

ju

Dvoprocesni model regulacija spavanja. Cirkadijurna i homeostatska regulacija pritiska za spavanjem tijekom dana i noći. S, spavanje; W, budnost. Achermann i Borbely 2003.

Sklonost spavanju – latencija uspavljivanja u različitim fazama pubertalnog razvoja

Taylor et al., J. Sleep Res., 2005

* *

Doba dana (h)

Tes

t lat

enci

je u

spav

ljiva

nja

(min

)

14.5 16.5 18.5Trajanje budnosti (sati)






Karakteristike spavanja adolescenata u različitim zemljama

U usporedbi s mlađom školskom djecom Tendencija kasnijeg odlaska na spavanje i

kasnijeg buđenja Kraće spavanje Jednaka potreba za spavanjem Veća razlika u spavanju između školskog

tjedna i vikenda

Strauch, Dubral i Strucholz 1973; Webb i Agnew 1973, 1975; Zepelin Hamilton i Wanzie 1977; Anders i sur. 1978; Price i sur. 1978; Carskadon 1979; White, Hahn i Mitler 1980; Klackenberg 1982; Petta, Carskadon i Dement 1984; Bearpark i Michie 1987; Billiard i sur. 1987; Henschel i Lack 1987; Strauch i Meier 1988; Carskadon 1990a, b; Andrade, Benedito-Silva i Menna-Barreto 1992; Dahl i Carskadon 1995; Gau i Song 1995; Saarenpaaheikkila i sur. 1995, Wolfson i Carskadon 1998

Zašto je skraćeno spavanje problem?

Prekomjerna dnevna pospanost (Carskadon et al. 1981a, b; 1998; Fallone et al. 2000, 2001; Randazzo et al. 1998a, b; Andrade et al. 1995)

Rizik ozljeda i nesreća (Roehrs i sur. 1994, Wolfson i Carskadon 1998, Acebo i Carskadon 2002)

Lošiji uspjeh u školi (Wolfson i Carskadon 1998, Acebo i Carskadon 2002, Fallone i sur. 2005)

Negativna raspoloženja (Dahl 1999, Wolfson i sur. 1995)

Uporaba stimulatora: kofeina, nikotina, alkohola i drugih (Carskadon 1990)

Bihevioralni/okolinski čimbenici

Vrijeme početka nastave

(Gianotti i Cortesi, 2002; Owens i sur., 1999; Takeuchi i sur, 2001; Radošević-Vidaček i Košćec, 2004; Van Den Bulck, 2003; 2004; Wolfson i Carskadon, 1998)

Organizacije nastave u Hrvatskoj

Specifičnost: dvosmjenski sustav nastave s tjednom izmjenom smjena Jutarnja smjena 8 (7) – 13 (14) Poslijepodnevne smjena 14 (13) – 19 (20) Slobodan vikend

Istraživanja bihevioralnih i psihofizioloških aspekata problema pospanosti kod adolescenata u Hrvatskoj 2001-2012

Biserka Radošević-VidačekAdrijana KošćecMarija Bakotić

Mogućnost ostvarivanja zdravog spavanja u dvosmjenskom sustavu?

Dovoljno dugo spavanje?Regularnost rasporeda i trajanja spavanja?

Preporuke za zdravo spavanje adolescenata

Trajanje spavanja 8:30 – 9:15 sati Regularnost spavanja tijekom školskog

tjedna, vikenda i praznika Izbjegavati promjene rasporeda 2 ili više noći za

redom Izbjegavati pomak vremena odlaska na spavanje

i vremena buđenja veći od 1-2 sata Izbjegavati produljivanje spavanja za više od 2

sata

Carskadon i sur. 1980, Dahl i Carskadon 1995, Wolfson i Carskadon 1998, National Sleep Foundation 2000, Acebo i Carskadon 2002

Sudionici Učenici 12 osnovnih (n=1239) i 12 srednjih škola (n=1124) u Zagrebu

Mjere karakteristika spavanja Školski upitnik o spavanju - School Sleep Habits Survey (Wolfson i Carskadon 1998)

3

2

1

24

23

22

2118

Dominantna dob (godine)

17161514131211

Do

ba

da

na

(sa

ti)

Jutarnja smjena

Poslijepodnevnasmjena

Vikend

Vrijeme odlaska na spavanje

Značajni efekti

Situacija Dob Situacija x dob21:56

23:3022:42

24:0623:18

2:42

18


17161514131211

Do

ba

da

na

(sa

ti)

12

11

10

9

8

7

6

Jutarnja smjena


Vikend

Vrijeme buđenja

Značajni efekti

Situacija Dob Situacija X dob

6:54 6:24

11:06

9:36


Tra

jan

je (

sati)

Jutarnja smjena


Vikend

18171615141312116

11

10

9

8

7

Potrebno trajanje

Trajanje spavanja

Značajni efekti

Situacija Dob Situacija X dob

9:00

6:54

10:18

8:24

10:00

8:42

Ostvarivanje potrebnog trajanja spavanja U odnosu na preporuku

u jutarnjoj smjeni samo najmlađe dobne skupine adolescenata ostvaruju minimalno preporučenih 8,5 sati spavanja

U dane kad je nastava poslijepodne i vikendom adolescenti ostvaruju preporučeno trajanje spavanja

U odnosu na vlastite procjene potrebnog spavanja relativno mala razlika u odnosu na spavanje koje se

ostvaruje vikendom i u poslijepodnevnoj smjeni izražena razlika u odnosu na spavanje ostvareno u

jutarnjoj smjeni

Regularnost spavanja veća neregularnost vremena buđenja nego

vremena odlaska na spavanje razlika u vremenu buđenja između jutarnje

smjene i vikenda veća je od 2 sata u svim dobnim skupinama adolescenata

ni u jednoj dobnoj skupini spavanje u poslijepodnevnoj smjeni ne produljuje se u odnosu na jutarnju smjenu više od 2 sata, a produljivanje spavanja vikendom u većini je dobnih skupina također kraće od 2 sata

Trajanje spavanja adolescenata u SAD i Hrvatskoj

Vikend SAD

Hrvatska

6

7

8

9

10

11

5 6 7 8 1 2 3 4

Sati

Razred Hrvatska

SAD

6 8 9 10 11 12Razred SAD

7

Jutarnji raspored

CroatiaPoslijepodnevni raspored Hrvatska

Razred Hrvatska

Razred SAD

SAD (NSF 2006) n=1602

Hrvatska (Radosevic-Vidacek, Koscec 2003)n=2140

5 6 7 8 1 2 3 4

6 8 9 10 11 127

Dvosmjenski sustav nastave omogućuje zadovoljavanje preporučenog trajanja spavanja u većem dijelu dvotjednog ciklusa uz izraženiju neregularnost vremena buđenja

Relativna važnost trajanja spavanja i neregularnosti rasporeda spavanja u dvosmjenskom sustavu nastave za predikciju pokazatelja dnevnog funkcioniranja adolescenata?

Rezultati multiple regresijske analize(beta koeficijenti)

Pospanost Depresivna raspoloženja

Ozljede Ocjene

Kontrolne varijable

Dob .25 .27 .30

Spol .07 .21 -.08 -.21

Preferirano spavanje

Jutarnjost-večernjost -.30 -.32 -.16 -.12

Potrebno spavanje .07 .06 .10(s)

Ostvareno spavanje

Trajanje u jutarnjoj smjeni -.16 -.16 -.17

Pomak odlaska na spavanje vikendom .10 .08 .08 .08

Pomak odlaska na spavanje u poslijepodnevnoj smjeni

Pomak buđenja vikendom

Pomak buđenja u poslijepodnevnoj smjeni -.14(s)

Kvaliteta spavanja

Problemi s uspavljivanjem .15

Noćna buđenja .08 .08 .08

Loši snovi i more .11 .09

Prerano jutarnje buđenje .12 .20 .07

Upućuju li intraindividualne razlike u rasporedu i trajanju spavanja adolescenta u danima nastave i vikenda tijekom dvotjednog ciklusa na skraćeno spavanje i nadoknadu duga na spavanju?

Dvotjedno praćenje karakteristika spavanja i dnevnog funkcioniranja adolescenata

Sudionici (n=97) učenici drugih razreda zagrebačkih srednjih škola dominantna dob 16 godina

Instrumenti Dnevnik spavanja i budnosti (adaptirano prema Manber i

sur. 1996) Početni upitnik sa Skalom jutarnjosti-večernjosti za djecu

(Carskadon, Vieira i Acebo, 1993) Upitnik o aktivnostima i spavanju sa Skalom pospanosti

(Wolfson i Carskadon, 1998), Skala problema s budnošću i pospanošću (Wolfson i Carskadon,, 1998), Skalom depresivnih raspoloženja (Kandel i Davies, 1982)

Trajanje spavanja adolescenata u dvosmjenskom sustavu nastave

5

6

7

8

9

10

Ne-po Po-ut Ut-sr Sr-če Če-pe Pe-su Su-ne

Jutarnja nastava Vikend

Sati

5

6

7

8

9

10

Ne-po Po-ut Ut-sr Sr-Če Če-pe Pe-su Su-ne

Poslijepodnevna nastava Vikend

Sati

Značajni efekti

Dani u tjednu p<0,001Smjena p<0,001Dani x smjena p<0,001

Jutarnja smjena Spavanje kraće od potrebnog minimuma

(8,5 sati) Nadoknada u prvoj vikend noći

Poslijepodnevna smjena i vikendi Raspored i trajanje spavanja u skladu s

potrebom

Ontogeneza spavanja


Spavanje u starijoj dobi

Normalno spavanje i normalno starenje: manje SWS spavanja

Ohayon MM; Carskadon MA; Guilleminault C; Vitiello MV. Meta-analysis of quantitative sleep parameters from childhood to old age in healthy individuals: developing normative sleep values across the human lifespan. SLEEP 2004;27(7):1255-73.

S porastom dobi teže ostvariti kontinuirano i konsolidirano spavanje

Ohayon MM; Carskadon MA; Guilleminault C; Vitiello MV. Meta-analysis of quantitative sleep parameters from childhood to old age in healthy individuals: developing normative sleep values across the human lifespan. SLEEP 2004;27(7):1255-73.

Problemi/poremećaji spavanja u starijoj dobi

SIMPTOMI PROBLEMA SA SPAVANJEM U STARIJOJ DOBI

Simptomi: nekoliko ili više noći tjedno 55-64 65-74 75-84

Insomnija 49% 46% 50%Hrkanje 41% 28% 22%Apnea 9% 6% 7%Sindrom nemirnih nogu (RLS) 15% 17% 21%

Fiziološke promjene u starijoj dobi povezane s problemima spavanja

Menopauza Učestalo mokrenje (nocturia, nocturnal

polyuria

Medicinski problemi i bolesti u porastu s dobi

Hipertenzija i srčane bolesti Zatajivanje srca Moždani udar Tumori Gastrointestinalni poremećaji Alzheimer, Parkinson i kognitivni

problemi Depresija Artritis

Drugi čimbenici

Lijekovi Kofein, alkohol, nikotin

Cirkadijurne promjene u funkciji dobi 1

Smanjivanje amplitude ritmova (budnosti, temperature, melatonina)

Smanjivanje noćne razine melatonina Povećana razina kortizola u vrijeme

njegovog cirkadijrunog minimuma Smanjeno izlučivanje hormona rasta

vezano uz spavanje

Cirkadijurne promjene u funkciji dobi 2

Pomak faze cirkadijurnog ritma prema natrag ranije vrijeme odlaska na spavanje i

buđenje ranija akrofaza temperaturnog ritma

Smanjena retinalna osjetljivost na svjetlo

Manja izloženost svjetlu i manja razina fizičke aktivnosti

Promjene spavanja s porastom dobi

Manje dubokih stadija spavanja a više plitkih Teže održati kontinuitet spavanja zbog buđenja Spavanje manje efikasno i fragmentiranije Biološki sat pokazuje pomak prema ranijem

vremenu odlaska na spavanje i ranijem buđenju Starije osobe imaju više različitih bolesti i uzimaju

više lijekova koji dovode do fragmentiranosti i problema/poremećaja sa spavanjem

Veća prevalencija poremećaja spavanja

Posljedice promijenjenog spavanja

Tendencija da se dulje ostane u krevetu da bi se ostvarilo dovoljno spavanja - može pogoršati spavanje

Tendencija dodatnog spavanja da bi se ostvarilo dovoljno spavanja - može pogoršati noćno spavanje

Nedovoljno ili loše spavanje - dovodi do povećane dnevne pospanosti i umora

Lošije dnevno funkcioniranje i raspoloženje, opća kvaliteta života je smanjena

Glavne bihevioralne preporuke kod problema sa spavanjem

Ograničiti vrijeme provedeno u krevetu

Ograničiti dnevno spavanje

Dodatna literatura

Jenni GO, Carskadon MA. Life Cycles: Infants to Adolescents. SRS Basic Sleep Guide 2009, 33-41.

Ayalon l, Ancoli-Israel S. Normal sleep in ageing. In: Lee-Chiong T (Ed). Sleep: A Comprehensive handbook. John Wiley & Sons 2006, 599-603.

Documents

P9-P10 0ntogeneza spavanja