27

PAARTNER 48

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Casopis o bezbjednosti

Citation preview

Page 1: PAARTNER 48
Page 2: PAARTNER 48
Page 3: PAARTNER 48

SADRŽAJ

NATO SAMIT:SNAŽNE POHVALE CRNOJ GORI

KOMENTAR: IKAŠKE PORUKE

Ilija Despotovi

INTERVJU:MISIJA - JEDINSTVENO ISKUSTVO U VOJNI KOJ KARIJERI G.B.PRIZNANJE PRVOM VOJNOM IZASLANIKU CRNE GORE U SADG.B.

LOGISTI KA BAZA VCG: NEMA NERJEŠIVIH ZADATKAN. .

DNEVNIK:U AVGANISTANU - 21. MAJAI.Kneževi

VOJNA TEHNIKA: MITRALJEZ BRAUNING M2 T.Goranovi

DNEVNIK:PODGORICA – KRIT – DŽIBUTI – OKEANI.Lakovi

TRE E SPORTSKO PRVENSTVO POVODOM DANA NEZAVISNOSTI

PREKOJADRANSKA REGATA:MORNARICU VCG PREDSTAVILA JEDRILICA BOJANA

VOJNI ORKESTAR: FLIKORN – LIMENI DUVA KI ROGOVI M.Belevi

VIJESTI

STAV: CIVILIZACIJA VARVARSTVA EVROPEI.Joveti

FELJTON: VUKAŠIN MARKOVI – RUSKI REVOLUCIONAR, KOMUNIST I BORAC CRVENE ARMIJE I. Despotovi

4

6

8

11

13

15

16

17

18

19

20

21

23

25

IMPRESSUMPartner - mjese nik o evroatlantskim integracijama, odbrani i VojsciBROJ: 48 - Maj 2012. godineIZDAVA : Ministarstvo odbrane Crne GoreZA IZDAVA A: prof. dr Milica Pejanovi - urišiURE IVA KI ODBOR: Ivan Mašulovi , puk Zoran Lazarevi , Ilija DespotoviREDAKCIJA: Irena Radoman, Gligor R. Boji , major Velimir ObradoviTEHNI KI UREDNIK: Miodrag KankarašFOTO: Ivan Petrovi i arhiva Ministarstva odbraneKONTAKT: PR služba MO TEL/FAX: +382 20 241 375E-MAIL: [email protected] WEB: www.odbrana.gov.meADRESA: Jovana Tomaševi a 29ŠTAMPA: Pobjeda, Podgorica TIRAŽ: 5.000

Doga aj mjeseca

Načelnik Generalštaba Vojske Crne Gore vicead-miral Dragan Samardžić boravio je u posjeti V

kontingentu VCG u misiji ISAF u Avganistanu. Tom prili-kom, viceadmiral Samardžić obišao je pripadnike kontin-genta koji su angažovani u Regionalnoj komandi „Sjever“ u Mazar e Sharifu. Viceadmiral Samardžić sastao se i sa načelnikom Generalštaba oružanih snaga Njemačke ge-neralom Vieker Volkerom. Tokom susreta razgovarali su o dosadašnjoj saradnji OS Njemačke i Crne Gore u misiji ISAF, situaciji u zoni odgovornosti Regionalne komande „Sjever“, kao i planovima angažovanja ISAF trupa u tran-zicionom periodu do 2014. godine. Takođe, posjetili su i u Pol e Khomri gdje su se sastali sa svim pripadnicima kontingenta i komandom PRT (mađarski Provincijski rekonstrukcijski tim). To-kom posjete, pripadnici VCG upoznali su viceadmirala Sa-mardžića sa stanjem u misiji, istakavši da su svi pripadnici kontingenta dobro, da profe-sionalno izvršavaju zadatke i da su izuzetno zadovoljni do-sadašnjim angažovanjem.

Viceadmiral Samardžić po-sjetio je i žensku školu „Ghawar Shad Beigun Scho-ol“ u Pol e Khomriju i tom prilikom uručio donaciju u informatičkoj opremi (10 personalnih računara i jedan lap top) i oko 500 paketa školskog pribora. Viceadmiral Samardžić istakao je da je jedan od glavnih zadataka PRT poboljšanje uslova života stanovnika Pol e Khomrija, a posebno unapređenje obra-zovnog sistema, naglasivši da je ulaganje u obrazovanje djece ulaganje u budućnost Avganistana.

U školi „Ghawar Shad Beigun School“ obrazuje se pre-ko 2500 djece, od kojih preko 70% pohađa nastavu pod šatorima, bez obzira na vremenske uslove.

Crna Gora je od marta 2010. godine, kada je uputila svoj prvi kontingent u misiju ISAF, povećala kontingent za oko 25 odsto, pa umjesto 31 pripadnika, sada 39 pripadni-ka čini kontingent koji se upućuje u ISAF misiju. To je još jedan dokaz da ozbiljno pristupa realizaciji međunarodnih obaveza i pokazuje da je partner na koga se može ozbiljno računati. Crna Gora je jedna od više od 50 nacija kontribu-tora koje daju doprinos ISAF misiji u Avganistanu.

Viceadmiral Samardži u posjeti V kontingentu VCG u misji ISAF

maj 2012. PARTNER 3

Page 4: PAARTNER 48

Tema

Samit NATO ove godine održan je Čikagu, 21. maja, u SAD prvi put poslije niza godina. Pored defi nianja

strategije za povlačenje NATO snaga iz ISAF misije u Av-ganistanu, nakon 2014. godine i drugih generalnih tema, najviši skup Alijanse bavio se i pitanjem planova za proši-renje te zajednice. Šefovi 28 država, članica obavezali su se na koordinaciju u povlačenju iz Avganistana, nakon čega bi bezbjednost u toj zemlji bila potpuno predata njenim naci-onalnim snagama. Na to je, u nekom smislu, pristao i novi francuski predsjednik Fransoa Oland.

Iako neposredno proširenje nije bila tema samita u Čika-gu, visokim predstavnicima Makedonije, Gruzije, BiH i posebno Crne Gore u susretu sa zvaničnicima NATO upuće-ne su poruke snažne podrške da nastave sa sprovođenjem reformi i uslova iz Akcionog plana za članstvo, uz potvrdu NATO politike “otvorenih vra-ta” za nove članice. Američki državni sekretar Hilari Klinton pohvalila je napore tri balkan-ske zemlje na njihovom putu ka NATO i prepoznala napore koje su ove zemlje učinile u pravcu članstva u Alijansi. Klinton je u uvodnom izlaganju na sastanku ministara spoljnih poslova NATO i predstav-nika Crne Gore, BiH, Makedonije i Gruzije, kazala da ovaj susret “potvrđuje politiku otvorenih vrata Saveza”, ističući da SAD podržavaju želje ove četiri zemlje da postanu dio evro-atlantskih integracija. Ona je izrazila nadu će samit NATO u Čikagu biti “posljednji koji nije samit proširenja”.

Crna Gora je defi nitivno izdvojena na ovom samitu, jer su u “Deklaraciji samita” usvojenoj drugog dana, šefovi država izrekli snažne pohvale našoj zemlji.

,,Mi pozdravljamo značajan napredak koji je Crna Gora postigla na putu ka članstvu u NATO i svom doprinosu be-zbjednosti u regionu zapadnog Balkana i šire, uključujući i njenu aktivnu ulogu u aktivnostima regionalne saradnje i učešće u misiji ISAF. Takođe, pozdravljamo porast javne po-drške članstvu Crne Gore u NATO i nastavićemo da pruža-mo podršku ovom procesu. Aktivno angažovanje Crne Gore u procesu MAP pokazuje njenu riješenost da se pridruži Savezu. Crna Gora je uspješno sprovela značajne političke, ekonomske i odbrambene reforme i mi je ohrabrujemo da nastavi tim putem kako bi se još više približila Alijansi. Na-

stavićemo aktivno da posmatramo napredak Crne Gore ka članstvu” – navodi se u tački 27 Deklaracije Samita.

Predsjednik Vlade Igor Lukšić izrazio je zadovoljstvo ova-kvim tretmanom naše države. ,,Želim da izrazim zadovolj-stvo zbog teksta saopštenja za koji smo očekivali da će biti ohrabrujući za Crnu Goru. Iskren da budem mislim da je tekst i povoljniji od onoga što smo mi očekivali”, rekao je predsjednik Vlade novinarima u Čikagu.

Ostale tri zemlje aspiranti, Bosna i Hercegovina, Ma-kedonija i Gruzija tretirane su zajedno u članu Deklaraci-

je u kojem je istaknuto da će biti pojedinačno posmatran i ocjenjivan njihov napredak. Zapadni Balkan tretiran je u šest od 65 tačaka Deklaracije, u kojima su države zapadnog Balkana pozvane na regional-nu saradnju i dobrosusjedske odnose kako bi time doprinije-li održivom miru i stabilnosti.

U Čikagu je postignut je-dinstven stav po pitanju voj-nih aktivnosti u Avganistanu. Veći dio kontrole ove zemlje i prenos glavne odgovornosti za

borbene operacije biće, najkasnije do sredine naredne godi-ne predat avganistanskim snagama u „nepovratnom proce-su“ - navodi se u Deklaraciji o Avganistanu. Najveći dio od oko 130.000 vojnika ISAF biće povučen iz Avganistana do kraja 2014. „Ovo, očigledno, neće obilježiti kraj avganistan-skih izazova, niti našeg partnerstva sa tom važnom zemljom. Međutim, mi postižemo suštinski napredak prema našem glavnom cilju, da pobijedimo Al-kaidu i uskratimo joj uto-čište i pomognemo Avganistancima da stanu na sopstvene noge”, izjavio je američki predsjednik Barak Obama nakon susreta sa avganistanskim kolegom, Hamidom Karzaijem.

Predsjednik SAD je kratko razgovarao i sa pakistanskim predsjednikom Asifom Alijem Zardarijem. Obama je izjavio da je uvjeren da je postignut napredak u rješavanju spora oko puteva za snabdijevanje koalicionih snaga u Avganista-nu, koje je Pakistan zatvorio prošle godine. Uprkos, kako je rekao, „istinskom napretku“ u uklanjanju talibanskih upori-šta, američki predsjednik smatra da su uspjesi u Avganista-nu „krhki“. On je izrazio uvjerenje i da će sadašnja strategija omogućiti SAD da odgovorno povuče svoje trupe iz Avgani-stana i ponovo počne da izgrađuje Ameriku, usmjerivši neke od velikih investicija ka svojoj kući.

Snažne pohvale Crnoj GoriSamit NATO u Čikagu o Avganistanu, antiraketnom štitu i drugim temama

Skupu prisustvovali predstavnici više od 50 zemalja

4 PARTNER maj 2012.

Page 5: PAARTNER 48

ANTIRAKETNI ŠTIT ZA EVROPUNajveći napredak u Čikagu je kako to tvrde analitičari po-

stignut u prihvatanju novog “mentalnog sklopa” (mind set) po kojem su – kako je to Fog Rasmusen rekao — obnavljene neraskidive veze izmedju Evrope i Amerike. ,,Siluete Čikaga bile su izvanredne kulise za to”, dodao je generalni sekretar NATO.

Rasmusen je izgovorio i rečenicu za pamćenje: ,,NATO će se suočiti s budućnošću, bez obzira na to šta ta buduć-nost donosi”. Ako bi se te Rasmusenove riječi shvatile kao najava da će i raketni štit – koncept “pametne odbrane” kroz aktiviranje raketnih balističkih sistema (BMD – Balistic Missle Defence), nastaviti sa napredovanjem, onda je samit u Či-kagu – zaista uspio za NATO. NATO je zvanično proglasio operativnom prvu fazu antiraketnog štita čiji cilj je da zaštiti Evropu od raketa sa Bliskog istoka, posebno iz Irana, što je

bio projekat za koji su se zalagali Amerikanci, a kome se žu-stro protive Rusi.

Šefovi država ili vlada 28 zemalja članica su zvanično pro-glasili da je prva faza razvoja (prelazni kapacitet) gotova. Još tri faze su predviđene do 2020.

,,Ovo je prvi korak ka našem dugoročnom cilju da obezbi-jedimo potpunu zaštitu za cjelokupno stanovništvo, teritorije i snage evropskih zemalja”, rekao je Rasmusen.

Štit će činiti vrlo moćni radar instaliran u turskoj Anadoli-ji. Rakete SM-3 raspoređene su na fregatama tipa “Aegis” u Sredozemlju, uz presretače postavljene u Poljskoj i Rumuniji. Komanda će biti u bazi Ramštajn u Njemačkoj.

Taj projekat, koji su od početka predvodile SAD, postao je tokom godina jabuka razdora između NATO i Rusije, i uticao je na to da se ohladi njihovo približavanje poslije pada Ber-linskog zida.

Tema

Plan povlačenja fran-cuskih vojnika iz Avganistana je bio tema neslaganja na Samitu. Njemačka vlada je oštro kritikovala planove fran-cuskog predsjednika, a kancelarka Angela Merkel podržala je prethodno dogovoren princip “ulazimo zajedno, izlazimo zajedno”. Povlačenje francuskih vojnika neće ničim ugroziti NATO strategiju u Avganistanu istakao je Generalni sekre-tar NATO Anders Fog Rasmusen. Na pitanje novinara “a šta ćemo sa Olandom”, Rasmusen je jednostavno odgovorio kako niko ne može spriječiti novog francuskog predsjednika da ispuni svoje predizborno obećanje i počne vraćati francu-ske vojnike svojim kućama ove godine. Ni Barak Obama se ne sjekira puno zbog toga, jer je, kako je kazao, dobio i javno obećanje šafa francuske republike – da Francuska ostaje dio ISAF. ,,Od naredne 2013, avganistanska vojska će preuzeti “ratne operacije” u ovoj zemlji. Zašto se onda sjekirati ili po-litizirati najavljeno povlačenje Francuza”, naglasio je pred-sjednik SAD.

Samitom NATO završena su četiri dana diplomatije na najvišem nivou, uključujući samit G-8 u Kemp Dejvidu u Merilendu, na kojem je domaćin bio predsednik Obama.

Gligor R. Bojić

LUKŠIĆ, PEJANOVIĆ-ĐURIŠIĆ I ROĆEN SA SVJETSKIM LIDERIMA

Delegaciju naše zemlje, koju je predvodio predsjednik Vlade Igor Lukšić, činili su još i ministri odbrane i vanjskih poslova i evropskih integracija Milica Pejanović-Đurišić i Milan Roćen, načelnik Generalštaba Vojske Crne Gore viceadmiral Dragan Samardžić i ambasador Crne Gore pri NATO Vesko Garčević. Među brojnim sastancima crnogorskih zvaničnika posebno tre-ba izdvojiti učešće predsjednika Vlade u radu dijela samita o Avganistanu. Na tom sastanku, na kojem je govorio predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Barak Obama, učestvovali su, pored lidera svih država članica NATO, i predsjednici država ili vlada zemalja-kontributora snaga za misiju ISAF, kao i zvanični-ci Evropske unije, Svjetske banke i Ujedinjenih nacija. Samitu u Čikagu prisustvovao je i ruski premijer Dmitrij Medvedev. On je ranije, na samitu u Lisabonu, bio u svojstvu šefa države Rusije. Novi predsjednik Rusije Vladimir Putin svoje odsustvo sa samita u Čikagu obrazložio je obavezama oko formiranja nove ruske vlade. Ipak, neki analitičari ističu da je između NATO i Rusije opet došlo do izvjesnog zahlađenja odnosa.

maj 2012. PARTNER 5

Page 6: PAARTNER 48

Komentar

Crna Gora ne prestaje da sa svjetskih top adresa dobija pohvale i ohrabrujuće poruke. Jedna je

stigla upravo na Dan nezavisnosti, iz Čikaga, sa sami-ta NATO-a, odakle je Crnoj Gori poručeno da treba da nastavi sa odbrambenim i opštim reformama, da bi na idućem najvišem skupu Alijanse mogao uslijediti novi korak-najvjerovatnije poziv našoj zemlji da pristupi Sjeveroatlantskom savezu. Čikaški samit usvojio je de-klaraciju, u kojoj je jedan pasus posvećen Crnoj Gori, a u kome se pozdravlja napredak u pravcu članstva u NATO-u, kao i njen doprinos bezbjednosti regiona i u međunarodnoj mirovnoj misiji u Avganistanu. Premijer Igor Lukšić, ministri vanjskih poslova i odbrane Milan Roćen i Milica Pejanović-Đu-rišić i načelnik Generalštaba Vojske Crne Gore viceadmiral Dragan Sa-mardžić, koji su prisustvovali samitu u Čikagu, imali su razloga i za lično zadovoljstvo, jer su pohvalne ocjene čuli na godišnjicu ostvarenja nezavi-snosti Crne Gore. Samo šest godina nakon referenduma, Crna Gora se našla na samom pragu najveće voj-no-političke organizacije.

Treba li bilo koga uvjeravati da pozitivne ocjene i poruke, upućene Crnoj Gori, nijesu nikakva diplo-matska kurtoazija. Toga u ovim poslovima nema. Niko Crnoj Gori ne poklanja nešto što joj ne pripada. Oni koji su pisali dio pomenute deklaracije, koji se odnosi na Crnu Goru, oni koji su to potpisali i odobrili kao zvaničan stav NATO samita, dobro znaju šta su učinili, znaju šta iza toga stoji. NATO zvaničnici i predstavnici zemalja-članica Alijanse dolaze relativno često u Crnu Goru, imali su toliko prilika da se na licu mjsta uvjere u reformske napore i rezultate Crne Gore u procesu evro-atlantskih integracija. Imaju i vrlo pouzdan monitoring svih naših aktivnosti, svega što radimo, na osnovu čega mogu, sasvim sigurno, utvrditi kvalitet reformi.

NATO ocjene o Crnj Gori, dakle, nijesu napamet sro-čene, kako to, nerijetko, tvrde pojedini opozicioni pred-stavnici u našoj zemlji. Oni su ranije, čak, kritikovali sam NATO, čudnom tvrdnjom da ta organizacija Crnu Goru

posmatra „širom zatvorenih očiju“. Sugeriše se zamjerka NATO-u da, eto, ne vidi probleme u Crnoj Gori, da za-tvara oči pred korupcijom i kriminalom. Tako saopštena tvrdnja mogla bi se tumačiti ili kao naivnost, ili kao pre-tencioznost - pokušaj da se NATO savjetuje šta mu je či-niti. Treba li ponavljati da NATO ne želi nijednu zemlju u svom članstvu ako dobro nije pripremljena, ako nije usvojila standarde te organizacije. Naravno, i ako većina njenih građana ne podržava članstvo u Alijansi. „Crna

Gora je dobrodošla u NATO, ali nije neophodna. Alijan-sa ne traži vojne baze... NATO je organizacja, zasnovana na konsenzusu, a ne na prinudi“, poručio je nedavno, u jednom domaćem mediju, Dejmon Vilson, potpred-sjednik Atlantskog savjeta i raniji zvaničnik američkog Savjeta za nacionalnu bezbjednost i NATO.

Podrška u Crnoj Gori, svakako, postepeno raste. Ko-munikacijska strategija, osvježena novim formama dija-loga i aktivnosti, naravno, uz ono glavno-stalne reform-ske napore u sistemu odbrane, ali i uspjehe u drugim oblastima života, svakako, daju rezultate. Ima još dosta da se uradi, ali možda NATO još samo „čeka“ optimal-ni nivo podrške pa da Crnoj Gori pošalje pozivnicu za članstvo. A i njemu samome nije do odugovlačenja tog procesa. Jer, kako je i u Crnoj Gori više puta ocijenjeno, NATO na istočnom Mediteranu ne može biti kompletan

ikaške poruke

6 PARTNER maj 2012.

Page 7: PAARTNER 48

Komentar

i efi kasan bez članstva Crne Gore.

Domaći “antinatovci”, međutim, ne prestaju sa po-kušajima da se nametnu svojim stereotipnim, populi-stičko-demagoškim tvrdnjama i porukama o NATO-u, koje nijesu ništa drugo do diskvalifi kacije, jeft ina kam-panja, zasnovana na njihovim opštim ideološko-politič-kim stavovima. Pojedini mediji, gotovo jedino, ustupaju prostor takvim “pogledima”, ne omogućavajući javno-sti, konkretno, njihovoj publici, da o članstvu u NATO-u rasuđuje na osnovu raznovrsne argumentacije. Tako jedno hijerarhijski visoko rangirano lice ovih dana ide toliko daleko u svojoj netrpeljivosti prema NATO-u da

NATO, takoreći, izjednačava sa Hitlerovim nacizmom. Ta osoba kaže da se “iza NATO-a skriva onaj duh koji je u toku Drugog svjetskog rata zalio svijet krvlju”. Zaboravila je ta osoba “samo” jednu činjenicu-da su osnivači NATO-a upravo zemlje, članice antihitlerovske koalicije u Dugom svjet-skom ratu, sve odreda zemlje koje su od prve do po-sljednje godine tog evropsko-svjetskog sukoba, krvarile i dale velike žrtve da se fašizam i nacizam likvidiraju.

Isti sveštenik ide dalje u svojoj “zabrinutosti” - za Ru-siju. Navodno, NATO će nastaviti tamo gdje je “stao” još Napoleon. I opet zanemaruje, ili ne zna, da Rusija i NATO relativno dobro sarađuju, da NATO ima svoju kancelariju u Moskvi, a Rusija svog predstavnika u NA-TO-u. Rusija sa NATO-om, na primjer u nekim dome-nima nauke, sarađuje još od 1966. godine. Ko bi rekao? Osnovan je i Savjet NATO-Rusija. Preko Rusije je sada moguć, čak, i transport za potrebe NATO-a u Avgani-

stanu. Ruski ministar spoljnih poslova nedavno je izja-vio da je Rusija zainteresovana za uspjeh ISAF misije u Avganistanu. I to ne treba da čudi. Jer, i Rusija i NATO zemlje, i druge mimo Alijanse, objektivno, u to, valjda, ne treba nikoga uvjeravati, danas imaju zajedničkog ne-prijatelja - terorizam. Rusija ga ima u svom dvorištu, a idejno izvorište mu je, pored ostalog, i u Avganistanu. I kako da Rusija i NATO ne sarađuju. Uostalom, An-ders fog Rasmusen je koju godinu ranije izričito izjavio - NATO nikada neće napasti Rusiju.

A Rusija zna šta joj činiti i ne treba niko da je odavde plaši NATO-om. I ne treba da obmanjuje građane Crne

Gore da njeno NATO članstvo znači okretanje protiv Rusije. Zvaničnici Rusije su i sami više puta rekli da poštuju spoljnopolitička opredljenja Crne Gore, pa i namje-ru da uđe u NATO. Rusija podozrijeva prema širenju Alijanse, bliže njenim granicama, a Crna Gora hoće u NATO. To su različite opozicije, ali o tome možemo razgovarati kao prijatelji, rekao je nedavno jedan ruski zvaničnik. Crna Gora i Rusija imaju otvoren dijalog o svemu, svakako, i o tako “osjetljivoj” temi kao što je NATO. Članstvom u toj Alijansi, Crna Gora se ne okre-će protiv bilo koga, protiv Rusije najmanje. Kao suvere-na država, okreće se Evropi, svijetu, a prije svega, samoj sebi, svojim interesima i bezbjednosno-odbrambenim potrebama. Kao što i Rusija vodi, prije svega, računa o samoj sebi.

Ilija Despotović

NATO, takoreći,izjednačava sa Hitlerovim nacizmom Ta osoba kaže da Gore da

maj 2012. PARTNER 7

Page 8: PAARTNER 48

Intervju

U čemu se vaša misija razlikuje od misije vaših kolega u Regionalnoj komadi Sjever?

Sam koncept misije u kojoj smo bili ja i stariji vodnik I kla-se Miodrag Jokanović, razlikuje se po tome što je našim uče-šćem Crna Gora faktički postala član “NATO training mission Afghanistan” (NTMA), organizacije koja radi u okviru NATO. NTMA je krovna organizacija za obuku svih avganistanskih oružanih snaga. To je prvi put da Crna Gora na takav način učestvuje u nekoj misiji pod okriljem NATO. Cijela priča o sadašnjoj misiji je počela sa A5 inicijativom Američko-ja-dranske povelje, koja uključuje Hrvatsku, BiH, Makedoniju, Albaniju i Crnu Goru, kao i pridruženog člana Sloveniju. Na sa-stancima A5 Hrvatskoj je od strane SAD predloženo da u cijelu priču uspostavlja-nja škole vojne policije, mentoriranja i treniranja pripadnika Avganistanske na-rodne armije uključi i ostale članice ini-cijative. Na taj način dobilo se na raznoli-kosti i efi kasnosti i želi se na potencijalno bolji način pristupiti cijelom problemu. Sa druge strane, učešće u ovoj misiji će značiti i zemljama iz regiona da steknu prilično dobra iskustva, koja će kasnije moći da prenesu kada se vrate redovnim dužnostima u svojoj zemlji, priča Goranović.

Dakle da rezimiramo, razlika između misije u kojoj su vaše kolege u Regionalnoj komandi Sjever i vašeg boravka u Ka-bulu u Regionalnoj komandi Centar je što je ova prva misija obezbjeđenja, a vaša mentorisanja i obuke.

Upravo tako. Ovo je mentorska misija i radi se u okviru pot-puno različitog koncepta koji, da tako kažem forsira NATO i koji je dio cijele ISAF misije i operacije “Enduring freedom” koja se vodi od 2003. godine i koja bi trebala da se završi 2014. To je koncept koji nije od juče i NATO je to predvidio još kroz različite etape cijele ISAF misije, gdje je poslednja etapa ISAF upravo trening i obuka pripadnika Avganistanske nacionalne armije, kao i ostalih institucija kako bi 2014. kada je planirano da se kolacione snage povuku iz Avganistana, politički i vojni elementi u državi mogli obezbijediti normalno funkcionisanje

sistema i državu usmjere u pravcu prosperiteta i napretka. Gospodine Jokanoviću, sa aspekta iskustva, s obzirom na

različit staž u vojsci, kako vidite misiju i kakavi su vam bili prvi utisci?

Vezano za samo iskustvo u misiji, ja sam skoro pet godina radio na poslovima ljudskih resursa, međutim ovo što je poka-

zano i ovo što smo radili u misiji ISAF u Avganistanu je nešto sasvim drukčije od onoga što smo radili na funkcionalnim dužnostima. Nalazili smo se u jednom međunarodnom okruženju koje je dikti-ralo uslove rada. Zahtijevala se jedna izu-zetna tačnost, preciznost, odgovornost i prije svega samostalnost u radu. Nas dvo-jica smo dolje funkcionisali kao tim, jer drukčije nijesmo ni mogli. Nije se deša-valo da, recimo, Todor kaže to je dio mog posla, a da ja kažem suprotno. U svakom momentu smo morali da poznajemo ma-teriju, bilo da sam ja na njegovoj poziciji ili obrnuto. Iskustvo je svakako bilo više nego dragocjeno.

Koje su bile otežavajuća okolnosti za vas u tom momentu?

Nadovezao bih se na Todorovu priču da je sama organizacija priprema od početka, odnosno od momenta raspisivanja kon-kursa tekla sasvim drugačijim tokom i redosljedom, nego što je to bilo sa kolegama koji su bili angažovani u Regionalnoj ko-mandi Sjever. Šta hoću time da kažem? Po NATO opisu posla za svaku posebnu dužnost u sastavu mentorskog tima Škole vojne policije, predviđeni su određeni kriterijumi na osnovu kojih je raspisan konkurs. Mi smo se prijavili i što je najbitnije same pri-preme su tekle na jedan sasvim drugačiji i specifi čan način. To znači da smo morali da prođemo rad na štabnim dužnostima, jer smo bili angažovani u štabu sekcije S1, poznavanje engleskog jezika moralo je biti na nivou samostalnog korisnika, a nekoli-ko puta smo i boravili na obukama u Hrvatskoj i Sarajevu, gdje smo zajedno sa njima prolazili teme koje su bile predviđene za rad u Školi vojne policije. Šta je bila otežavajuća okolnost? Prije nas tamo niko nije bio bio angažovan i faktički ta sekcija nije ni postojala do momenta dok mi nijesmo došli u Avganistan. Niko

Misija - jedinstveno iskustvo u vojni koj karijeri

Utisci pripadnika VCG – mentora iz Kabula

Kapetan Todor Goranovi i stariji vodnik I klase Miodrag Jokanovi uspješno su završili misiju mentorisanja i obuke u Regionalnoj komandi Centar, u Avganista-nu. Bili su lanovi tima za obuku avganistanskih vojnika. Za itaoce “Partnera” pri aju o svom iskustvu u misiji.

8 PARTNER maj 2012.

Page 9: PAARTNER 48

Intervju

nije mogao da nas uputi u papirologiju, u sistemska dokumen-ta, način rada, razmišljanja, komunikacije sa pretpostavljenom komandom itd.

Karakteristika cijele ISAF misije je dobra organizacija same baze, ali i kompletnog procesa. Gospodine Goranovi-ću, koliko je bilo kompleksno uklopiti se u takav sistem i pri-vići na NATO koncept organizacije misije?

Što se organizacije tiče ona je bila na dobrom nivou. Skoro godinu dana prije našeg dolaska hrvatske oružane snage već su započele neke radove na osnivanju škole i to je dosta dobro odrađeno za početak. Kao što je Miodrag rekao, nije nas čekala S1 sekcija koju je trebalo da mi preuzmemo, već smo mi počeli od nule, tako da je to bila prilično otežavajuća okolnost. S druge strane, što se tiče same organizovanosti, mislim da nam je tre-balo dvije nedjelje da bismo stekli rutinu i da smo tom jednom rutinom funkcionisali svih šest mjeseci bez ikakvih problema. Ovdje govorimo o poslovnom smislu, a ne o bezbjedonosnim rizicima ili nekim drugim stvarima, već o profesionalnom poslu za koji mislim da je dosta glatko funkcionisalo. Nije bilo nekih prevelikih problema jer su naša zaduženja bila u prijepodnev-nim časovima. Ja sam bio zadužen za jednog avganistanskog ofi cira, a Jokanović za podofi cira. Što se tiče poslijepodnevnih časova, tu smo obavljali zadatke u okviru koalicije.

Kakvu povratnu reakciju ste imali od kandidata koje ste obučavali?

Olakšavajuća okolnost za nas je bila što su i moj podofi cir i Todorov ofi cir od našeg samog dolaska shvatili da smo mi tu da njima pomognemo. Tako da u samoj toj komunikaciji sa nji-ma i u svakodnevnom radu nijesmo imali apsolutno nikakvih problema. Bili su spremni da prihvate sve ono što im kažemo, naše primjedbe i sugestije, potpuno uvažavajući njihovu kultu-ru, način ophođenja, njihov odnos prema poslu i sve ono što karakteriše avganistanski način izvršavanja obaveza. Hoću da kažem da im preciznost nije jaka strana, česta su kašnjenja i va-riranja broja ljudi koji su došli na obuku i sl. Mi smo insistirali da budu tačni jer smo imali obavezu da šaljemo izvještaj našoj pretpostavljenoj komandi G1, tako da je sve funkcionisalo ona-ko kako treba. Otežavajuća okolnost u svemu tome jeste što su se ljudi u toku tih šest mjeseci mijenjali. Konkretno kod mene su se promijenila tri podofi cira za pola godine. Kod Todora su se promijenila četiri puta.

Sam pristup u radu sa njima nije kao da radimo sa našim čo-vjekom koji ima neko predznanje. Sa čovjekom koji je stabilna

ličnost i koji je rastao u nekom stabilnom okruženju, zna koji mu je posao, a mi smo tu da mu pomognemo da nadogradi tih preostalih 10 do 20%. Ne, ovdje se radi o poslu od nule. Znači Miodrag i ja smo morali skoro mjesec dana da pronađemo na-čin da pridobijemo povjerenje čovjeka sa kojim radimo. Ako pokušamo da previše uđemo u detalje ili da mu se previše slo-ženo objašnjava, momentalno bismo ga izgubili. On gubi inte-resovanje, odlazi u drugu stranu, pravi se da te ne razumije ili jednostavno nestane. Ne želi da shvati, ne zato što nije u moguć-nosti, već zato što su takve njegove radne navike. Veliki je izazov bio da se pridobije njihovo povjerenje i da oni počnu tebe da gledaju kao nekoga ko je došao da pomogne.

Kako ste se uklopili u rad sa ostalim kolegama mentorima?Nama to nije predstavljalo problem. Otprilike smo završili

sve kvalifi kacije i kurseve koji su neophodni, prije nego smo upućeni u misiju. Samo iskustvo nam je dozvoljavalo da prihva-timo da obavljamo tu dužnost, tako da sam slobodan da kažem da smo i Todor i ja obavili zadatak na visokoprofesionalnom ni-vou i da nimalo nijesmo zaostajali za našim kolegama koji su iza sebe imali nekoliko misija. Znanje engleskog jezika nam je bilo na nivou da smo mogli sami da komuniciramo. Zadatak koji smo dobili pri samom dolasku u misiju od komandanta multi-nacionalnog tima koji je bio iz oružanih snaga Hrvatske, za koji

nam je dat rok od šest mjeseci, mi smo završili za nepuna tri mjeseca.

Kako iskustveno gledate na svoj boravak u Avganistanu i koliko su ti ljudi nakon šest mjeseci bili spo-sobniji i zainteresovaniji da nastave obuku i preuzmu odgovornost koje ste im na neki način savjetovali?

Što se tiče mene, a mislim da je slično i sa Todorom, boravak u ovoj misiji i samo moje angažovanje u mi-siji za mene predstavlja neprocjenjivo iskustvo. Mišljenja sam da svaki pro-fesionalni vojnik Vojske Crne Gore, podofi cir ili ofi cir, treba u svojoj kari-

jeri da ima najmanje jedno učešće u misiji. Što se tiče pripadni-ka Avganistanke nacionalne armije, mišljenja sam da su dostigli jedan dobar nivo. Naše su kolege došle tamo da nastave rotaciju poslije nas, ali mislim da će nakon 2014. godine kada se završi proces tranzicije, naša sekcija moći samostalno da funkcioniše.

Gospodine Goranoviću, koliko je ovo na ličnom planu važ-no za Vas?

I za mene je to jedno neprocjenjivo iskustvo. Kada sam zavr-šio vojnu školu nijesam ni slutio da ću tako brzo dobiti priliku da odem u misiju. S pravom mogu da kažem da je to vrhunska prilika, bez obzira na to što smo išli u bezbjedonosno prilič-no rizičnu zonu. Posebno, jer to nije kao ovdje da čovjek pređe iz jednog grada u drugi, nego smo otišli na drugi kraj svijeta i negdje gdje su ljudi 33 godine živjeli u ratu i gdje smo mi došli da na neki način damo svoj doprinos. S druge strane, iako smo tamo pošli da naučimo druge i sami smo mnogo naučili. Prije svega od hrvatskih kolega koji su imali veće iskustvo u misiji od nas, ali i od ostalih kolega sa kojima smo radili, kako kroz sva-kodnevnu komunikaciju, tako i kroz komunikaciju van radnog vremena. Mislim da sam nakon ovoga, ja lično, osposobljen da

maj 2012. PARTNER 9

Page 10: PAARTNER 48

Intervju

radim u bilo kom nacionalnom okruženju. Čak mislim da bih mogao da obavljam komandirske dužnosti, iako nijesam pješa-dijski ofi cir, već sam fi nansista, diplomirani sam ekonomista, ali sam imao sreću da radim u ljudskim resursima. Svidjelo mi se što su ljudi u Vojsci Crne Gore koji odlučuju o tome, načelnik generalštaba i načelnik štaba, imali razumijevanja za te stvari, pa su koncept koji je već uveliko aktuelan u NATO snagama, prije svega, u Americi, na neki način primijenili upravo kroz naše angažovanje. Tako je Jokanović koji je podofi cir sa više godina radnog iskustva radio na mentorskim zadacima, iako sada ne radi na tim dužnostima, a ja koji sam fi nansista i radim sasvim druge dužnosti u svojoj matičnoj zemlji, otišao sam u misiju i radio neku drugu dužnost. To je nešto što se dešava i u njemačkoj armiji i u američkoj vojsci, i mislim da je to dobar kurs.

Kada govorimo o bezbjednosti u misijama, postoji li priti-sak sa tog aspekta i na koji način ste se sa tim nosili?

Konkretno, najveći izazov, opet govorimo o zadatku na kom smo bili angažovani Miodrag i ja, bio je rad sa avganistanskim pripadnicima. Znači, sam rad sa njima ima predznak opasno-sti iz razloga tog što bez obzira na bezbjedonosne informacije koje postoje o svakom pojedinačnom pripadniku koji dodje na obuku ili je raspoređen na dužnosti u toj školi, nikada ne mo-žemo da znamo šta se tog dana dešava u glavi tog čovjeka. To je najveći problem. Naše kolege na sjeveru koji rade na obezbje-đenju baze Polikomri ili štabni ofi ciri su imali sreću da u sva-kodnevnoj komunikaciji nemaju toliko kontakata sa lokalnom populacijom ili sa avganistanskim vojnicima. Mi smo je s druge strane imali svakodnevno. Treba uzeti u obzir da su najveći broj žrtava na strani koalicije bili iz redova mentora u Avganistanu, ciljano. Tu ne pričamo o bombašima samoubicama, postavlja-nju eksplozivnih naprava na putevima i slično, već isključivo o napadima vatrenim oružjem. Konkretno nama dvojici nije bio ugrožen život.

Slažem se sa Todorom. Nastojali smo da ispoštujemo različite procedure koje su bile različitog intenziteta, a nismo se optere-ćivali sa tim da li će se neko dići kamp u vazduh i da li će prijet-nje prema koalicionim snagama bezbjednosti biti realizovane. Shvatili smo to kao posao i kao našu obavezu i nastojali da taj zadatak obavimo maksimalno profesionalno, bez obzira na po-tencijalne izazove i prijetnje.

Šta biste gospodine Jokanoviću poručili kolegama koji imaju želju da se prijave za mentorsku misiju i na šta bi tre-bali obratiti pažnju tokom priprema ovdje?

Moje mišljenje i preporuka svim kolegama, bilo da govori-mo o podofi cirima i profesionalnim vojnicima, je da bi svako u svojoj karijeri trebao da prođe učešće u nekoj misiji. Posebno mlađe kolege koje su sad u profesionalnim vodama, bilo da su vojnici ili profesionalni podofi ciri, jer moraju non stop da se usavršavaju i da uče. Hoću da kažem da treba da iskoriste svaki slobodan trenutak, bilo na poslu ili kući, da se usavršavaju i da se prijavljuju na što više kurseva na radnom mjestu. Takođe, za učešće u ISAF misiji postoje kvalifi kacije koje se moraju zavr-šiti prije učešća u misiji, ali posebno treba obratiti pažnju na vojno-stručnu osposobljenost, fi zičku izgrađenost i poznavanje stranog jezika.

Kako ste provodili ostatak dana, nakon završenih svih oba-veza?

To je još jedan od zanimljivih detalja iz naše misije. I Mi-odrag i ja smo imali tu sreću ili nesreću da budemo smješteni u jednom prilično skromnom kampu u, kako to Amerikanci nazivaju “spartanskim uslovima” smještaja i života. Zbog toga nam je najbolji dio dana bio upravo radno vrijeme, jer nakon njega, osim što smo nalazili načina da se čujemo sa našim po-rodicama putem interneta, nije bilo nikakvih sadržaja. Bila je teretana koju smo redovno posjećivali, izbacivali viškove kalo-rija i kilograma koji su stizali preko američke kuhinje. Hrana je jedna malo kome sa Balkana dopala ta kuhinja. U trećem mje-secu misije bili smo u prilici da odemo u Mazar-el-Šarif, kada je dolazila delegacija na čelu sa načelnikom generalštaba Vojske Crne Gore. Kada smo uporedili te uslove i sadržaj koji posjeduje baza Marmal u Mazar-el-Šarifu sa ovom našom, danima smo bili opterećeni, jer stvarno postoji ogromna razlika. Vrlo brzo smo se navikli na spartanske uslove i smještaj u drvenim bara-kama. Sobe su bile pregrađene drvenim pregradama, pa smo svi mogli da komuniciramo među sobom, što je takođe imalo svoje čari, tako da smo našli način da prekratimo slobodno vrijeme.

Koliko je, gospodine Jokanoviću podrška porodice važna u prevazilaženju tih okolnosti?

Od samog toka priprema, učešća u misiji i povratka iz nje, porodica igra značajnu ulogu. To znači da morate da imate be-zrezervnu podršku za prijavljivanje u misiju, kao i za teško bre-me koje smo osjećali na leđima za vrijeme boravka u misiji. Sa porodicom sam razgovarao na način da je odlazak u ISAF mi-siju dio moje profesionalne karijere, da sam na radnom mjestu, bilo ono ovdje u Crnoj Gori ili Avganistanu i sa te strane sam imao njihovu podršku. Samim tim bilo mi je lakše. Vjerujem da smo opravdali povjerenje i pretpostavljenih starješina i naših porodica jer smo 8. decembra na osnovu preporuke komandan-ta multinacionalnog tima Todor i ja najprije pohvaljeni, a zavr-šetku misije početkom marta i odlikovani NATO medaljama za učešće u ISAF misiji.

Nakon šest mjeseci spartanskog života, je li bilo teško vra-titi se svakodnevnom životu u Crnoj Gori?

Meni nije bilo teško uopšte. Poslije 2-3 dana, pošto su one prve impresije i šok od dolaska prošli, kada sam prijateljima, kolegama i rodbini prenio impresije, osjećao sam se kao da nijesam ni išao u Avganistan. Potpuno sam se uklopio u sva-kodnevicu Podgorice, pošto sam tu počeo da živim, iako sam iz Nikšića. Neko vrijeme sam proveo u Nikšiću kod svojih, pošto smo i Miodrag i ja na odmoru.

Dok smo Todor i ja bili dolje, naš život je šest mjeseci tekao određenom kolotečinom. Za sve to vrijeme su se i ovdje multi-plicirale obaveze. Kad ste roditelj dvoje djece, imate suprugu, kolektiv u kom radite, čekaju vas obaveze po povratku iz misije, tako da smo se nakon 2-3 dana odmora, prilagođavanja, raz-duživanje opreme, brzo vratili porodičnim i poslovnim obave-zama.

Gligor Bojić

10 PARTNER maj 2012.

Page 11: PAARTNER 48

Povod

Priznanje prvom vojnom izaslaniku Crne Gore u SAD Medalja “Legion of Merit” dodijeljena za izuzetne zasluge u uspostavljanju vojno-diplomatskih odnosa Crne Gore i Sjedinjenih Ameri kih Država. Od-likovanje uru io komandant Ratne škole Kopnenih snaga SAD (U.S. Army War College) general major Greg Martin.

Američki predsjednik Barak Obama odlikovao je me-daljom “Legion of Merit” prvog vojnog izaslanka

Crne Gore u SAD potpukovnika Rajka Pešića. Tim povo-dom, Pešić govori za “Partner”.

Doprinijeli ste uspostavljanju vojno-diplomatskih od-nosa, strateškoj bilateralnoj saradnji i odlično predstavili Crnu Goru i naše oružane snage. Šta smatrate najvećim izazovom tokom obavljanja misije?

Odlukom najviših dr-žavnih organa imao sam čast i privilegiju da budem prvi izaslanik odbrane Crne Gore u Sjedinjenim Američkim Državama. To je ujedno bio i poče-tak uspostavljanja naše vojno-diplomatske mre-že, kao bitnog elementa u unapređenju saradnje na odbrambenom planu sa međunarodnim partne-rima. Samim tim, to je bila i velika odgovornost, pošto je saradnja sa Sjedinjenim Američkim Državama na polju od-brane, kao našim strateškim partnerom, počela neposredno nakon obnove državnosti Crne Gore. Sigurno da su neki od najvećih izazova u tom periodu bili formiranje Kancelarije i uspostavljanje kontakata na svim nivoima sa predstavni-cima zemlje domaćina, paralelno sa aktivostima saradnje koja je od samog početka bila veoma intenzivna i dinamič-na. Otežavajuću okolnost je predstavljala činjenica da su se te aktivnosti odvijale u vrijeme globalne ekonomske krize, što se u izvjesnoj mjeri odrazilo i na funkcionisanje Kance-larije. U tom periodu značajnu podršku i pomoć imao sam od savjetnice za odbranu Zorice Marić-Đorđević, koja je svojim iskustvom i brojnim kontaktima doprinijela bržem i efi kasnijem formiranju Kancelarije i njenom funkcinisanju u punom kapacitetu.

Odlikovanje “Legion of Merit” priznanje je za vaš izu-zetan rad. Ali vas kolege u Vašingtonu ističu i kao iskre-nog prijatelja i odličnog saradnika.

Drago mi je ako je tako. Sa moje strane mogu da izrazim zadovoljstvo nivoom i kvalitetom saradnje, prije svega sa ostalim predstavnicima naše Ambasade u Vašingtonu, gdje smo kao mali, ali skladan tim koordinisali naše aktivnosti. Takođe, od samog početka sam imao svu podršku od osta-lih predstavnika brojnog vojno-diplomatskog kora u Vašin-gtonu, pogotovo od predstavnika zemalja iz regiona. Izuzet-nu saradnju imao sam i sa predstavnicima zemlje domaćina

koji su bili odgovorni za saradnju sa Crnom Gorom, i to iz Kancelarije sekretara odbrane i drugih odjeljenja Penta-gona, kao i iz State Department-a i drugih agencija i insti-tucija. Na kraju, ali ne i najmanje važno, ističem izuzetnu saradnju sa izaslanicima odbrane Sjedinjenih Američkih Država u Crnoj Gori i predstavnicima njihovih kancelarija.

Prvi ste crnogorski ofi cir koji je bio na školovanju u elitnoj Ratnoj školi kopnenih snaga. Šta je po vama naj-veći kvalitet ove škole sa dugom tradicijom?

Od sredine juna prošle godine imam zadovoljstvo da se nalazim na školovanju u Ratnoj školi. U pitanju je zaista elitna škola koja je, prije svega, namijenjena da razvija lidere na strategijskom nivou. Klasa trenutno broji 300 polaznika iz SAD-a i to iz svih vidova oružanih snaga (Kopnene snage, Vazduhoplovstvo, Mornarica i Marinci), predstavnika Na-cionalne Garde i rezervnog sastava i civilnih predstavnika iz agencija Ministarstva odbrane, kao i civilnih predstavnika iz drugih ministarstava. Takođe, klasa broji i 67 ofi cira iz inostranstva, što je najveći broj do sada, a za narednu godi-

Barak Obama odlikovao crnogorskog oficira i izaslanika Rajka Peši a

maj 2012. PARTNER 11

Page 12: PAARTNER 48

Povod

nu planira se da se taj broj poveća na 80. Nastavne grupe su i koncipirane tako da su sastavljene od predstavnika razli-čitih vidova oružanih snaga, vojnih i civilnih organizacija, kao i međunarodnih ofi cira, tako da svaka nastavna grupa predstavlja neki oblik interagencijske grupe. To omoguća-va da se nastavni sadržaji koji se obrađuju sagledavaju iz više različitih dimenzija i uglova.

Mogu da izrazim zadovoljstvo što sam bio u prilici da

sa se usavršavam na jednoj ovakvoj instituciji i sigurno je da će mi znanja, iskustvo i kontakti i prijateljstvo stečeni tokom školovanja značajno pomoći u daljem radu.

S obzirom na to da se Crna Gora nalazi u regionu koji je u bliskoj prošlosti imao iskustva sa konfl iktima, ko-liko su znanja stečena u AWC primjenjiva u izgradnji regionalnog mira?

Značajan dio nastavnog plana i programa bavi se mirov-

nim operacijama i operacijama stabilizacije i implemen-tacije mira. Posebna pažnja se posvjećuje analizi operaci-ja i primjeni naučenih lekcija u budućim operacijama. U skladu sa nedavno usvojenim novim Strateškim koncep-tom NATO, a u uslovima ekonomske krize i ograničenih sredstava koja se izdvajaju za odbrane, jedan od trendova je intenziviranje regionalne saradnje, u cilju racionalizaci-je snaga i sredstava i izbjegavanja eventualnih dupliranja i preklapanja (takozvani “smart defense” koncept). U tom smislu su i prepoznati i podržani napori koji se u zadnjih nekoliko godina ulažu u intenziviranje regionalne saradnje između zemalja Balkana. Kao jedan od najboljih primjera i rezultata saradnje je i zajedničko učešće zemalja regiona u međunarodnoj misiji ISAF u Avganistanu – u školi Vojne policije u Kabulu.

Interesantan je i podatak da se po prvi put na ovom ni-vou školovanja ove godine u Ratnoj školi nalaze predstav-nici zemalja bivše Jugoslavije, što je još jedan primjer zna-čaja koji se pridaje regionalnoj saradnji.

Kakvi su vaši dalji planovi?Akademska godina se završava sredinom juna, nakon

toga se vraćam u Crnu Goru. Moje dalje angažovanje će zavisiti od procjene nadležnih lica u Ministarstvu odbrane i Vojsci Crne Gore.

Zbog zapaženih rezultata, stiče se utisak da su crnogorski ofi ciri rado viđeni saradnici u svim međunarodnim misijama?

Na prethodnoj dužnosti u Vašingtonu više puta sam bio u prilici da se upoznam sa vrlo pozitivnim ocjenama po pitanju naših jedinica

angažovanih u misijama. Mogu da primijetim da naši ofi ciri pokazuju afi nitet za timskim radom

i stalnom željom za ličnim usavršavanjem, što se

u takvim situacijama posebno vrednuje. Rad u multinaci-onalnom okruženju, bilo da je to u međunarodnoj mirov-noj misiji ili u multinacionalnom štabu, znatno doprinosi profesionalnom razvoju naših ofi cira i podofi cira. Siguran sam da će se taj trend nastaviti i u narednom periodu, te da će se i na taj način potvrditi da iako ne brojna naša Vojska može biti pouzdan partner savremenim vojskama svijeta u realizaciji međunarodnih i regionalnih misija.

Gligor R. Bojić

ELITNA ŠKOLA ZA STVARANJE LIDERARatna škola kopnenih snaga (Army War College) osnovana

je 27. novembra 1901. godine, kao prva škola te vrste u SAD. Osnovao ju je tadašnji Sekretar rata (tokom Drugog svjetskog rata Sekretarijat rata je preimenovan u Ministarstvo odbrane) Eli-hu Root u sadašnjoj bazi Fort McNair u Vašingtonu. Army War College predstavlja instituciju za školovanje ofi cira na strategij-skom nivou - najviši nivo vojnog školstva u SAD-u. U rangu je sa ostalim ratnim školama - National War College, Naval War College, Air Force War College i Marine Corps War College. Misija Škole je da razvija, inspiriše i služi strategijskim liderima u cilju mudre i efi kasne upotrebe instrumenata nacionalne mo iu združenom, interagencijskom, interinstitucionalnom i me una-rodnom okruženju, sa naglaskom na razvoju i upotrebi kopnenih snaga. Svojom infrastrukturom, ljudskom i materijal-nom bazom, pruža sve uslove za ispunjavanje veoma zahtjevih akademskih uslova školovanja, kao i za sti-canje znanja i izu avanje problematike suo avanja sa savremenim bezbjednosnim izazovima. Tokom dese-tomjese nog akademskog ciklusa, nastavni plan i pro-gram omogu ava izu avanje teorija ratovanja i strate-gija kroz istoriju, vještina liderstva i osnovnih strategijskih dokumenata na državnom nivou. Osim toga, sva ste enateorijska znanja se primjenjuju putem više razli itih vježbi za implementaciju strategija najvišeg nivoa u procesu donoše-nja odluka na strategijskom nivou, uz koriš enje raspoloživih instrumenata nacionalne mo i (vojnih i ne-vojnih), a u cilju postizanja nacionalnih interesa. U skladu sa aktuelnim doga ajima i bezbjednosnim izazovima, nastavni program se ažurira na dnevnoj bazi, što predstvalja odli nu priliku za sagledavanje i ana-lizu potencijalnih odgovora na savreme rizike. Takav na in edukacije podsti e i ohrabruje kriti korazmišljanje kod studenata i otvara nove horizonte i mogu nosti u na inu reagovanja na izazove.

“THE LEGION OF MERIT”Medalja “The Legion of Merit” ustanovljena je

1942. godine kao jedno od najvažnijih priznanja za zasluge i dostignu a u službi Oružanih snaga Sjedinjenih Ameri kih Država. Dodjeljuje se

izuzetno, kako vojnim licima OS SAD, tako i stra-nim vojnim i politi kim predstavnicima koji su dali poseban doprinos u odnosima sa SAD-om.

jZb

su crsvim

Naputapozit

angažda naši o

i stalnom

terijal-veomaza sti-nja sa dese-

n i pro-strate-tegijskihva ste enaitih vježbi za

esu donoše-raspoloživihh), a

du sa ima,

o

.kote i

M1942

zS

izuzenimpos

12 PARTNER maj 2012.

Page 13: PAARTNER 48

TemaTema

Za veliki uspjeh u životu glavno je dobra priprema. Tako je i u Vojsci Crne Gore. Dobra logistička po-

drška je osnova uspjeha. Ne razmišlja se o težini zadatka. Ne razmišlja se o njegovoj zahtjevnosti. Ni u kom slučaju se ne razmišlja o odustajanju. Sve to garantuje Logistička baza, koja svojim resursima omogućava izvršenje naj-kompleksnijih zadataka.

U sklopu Logističke baze nala-ze se Komanda, dvije čete i četiri voda (Vod za opsluživanje, Logi-stički mješoviti vod, Vod sanitet-ske podrške i Pomoćni vod). Sa-stav Logističke baze čini oko tri stotine vojnih i civilnih lica, ko-jima komanduje pukovnik Ra-miz Pejčinović. Prema riječima pukovnika Pejčinovića, nije lako, posebno u vrijeme ekonomske krize, obezbijediti sve ono što je potrebno, da bi sistem kao što je Vojska mogao bez problema funkcionisati. Međutim, uz maksimalne napore, pripadnici Logističke baze uspijeva-ju da zadovolje sve potrebe Vojske Crne Gore i omoguća-vaju nesmetano funkcionisanje svih segmenata.

Osim što su uspjeli da zadovolje sve potrebe ostalih jedinica, logističari su uspjeli da i uštede određena sred-stva. Za usluge koje je jedinica godinu ranije određenim fi rmama platila oko 80 hiljada eura, prethodne godine re-alizovala je uz angažman isključivo svog ljudstva. Za sve uspjehe koje postižu, ističe pukovnik Pejčinović, dobrim dijelom je ’’kriva’’ odlična komunikacija sa Generalšta-bom Vojske Crne Gore.

A da su se potpuno povinovali mjerama štednje, svje-doče i potezi koje povlače na polju racionalizacije ljudskih kapaciteta. Projekat iseljenja IO Rogami, koji podrazumi-jeva transport municije koja se nalazila u tom vojnom skladištu, oslobodiće devet čuvarskih mjesta. Pripadnici Vojske koji su obavljali te dužnosti, biće raspoređeni na druge, prema potrebama Vojske. Dalja ’’sudbina’’ IO Ro-

gami rješavaće se na nivou Ministarstva odbrane. Izuzetno zanimljiv segment rada Logističke baze je

tretman viškova municije u vojnim skladištima. Odlu-kom Ministarstva odbrane svi preostali viškovi municije uništavaće se delaboracijom ili prodajom na tenderu. Od uništavanja na poligonima se odustalo, makar u planovi-ma za tekuću godinu. Delaboracija predstavlja rastavlja-

nje eksplozivnih sredsta-va na najmanje moguće dijelove i obrada sekun-darnih sirovina. Eksplo-ziv koji se u njma nalazi, dalje se prerađuje u pri-vredne svrhe. Trenutno se na objektu Trubjela realizuje jedan takav projekat po Tehničkom sporazumu Ministarstva odbrane Crne Gore i Vlade Sjedinjenih Ame-ričkih Država. Projekat realizuje američka fi rma Sterling, a podizvođač je nikšićka fi rma Bu-ster (Booster). Dnevno se delaborira oko 800 mina, a do sada je po

Nema nerješivih zadatka Logisti ka baza najbolji servis za Vojsku Crne Gore

Brinu o transportu, vojnim skladištima, ishrani, uniformama. U ekonomskoj krizi i štede. Pet kuvara i tri pomo ne radnice tokom nevremena u februaru spremali dnevno i po 500 obroka. Uskoro maskirne uniforme za mornare i vazduhoplovce.

maj 2012. PARTNER 13

Page 14: PAARTNER 48

Tema

tom sporazumu delaborirano blizu 9 000 trenutnih trom-blonskih mina. Koordinator pratećeg tima ispred Mini-starstva odbrane je potpukovnik Zoran Vlahović koji sva-kodnevno prati te aktivnosti, a asistiraju mu medicinski tehničar i pirotehničar, takođe iz sastava Logističke baze.

Proces uništava-nja viškova mu-nicije vrši se kroz nekoliko progra-ma, napominje potpukovnik Vla-hović, i dodaje da se po MON-DEM programu viškovi municije uništavaju u pre-duzećima Poliex u Beranama i Tara u

Mojkovcu. Te aktivnosti nadgledaju stariji vodnici I klase iz sastava Brigade kopnene vojske Željko Rmuš i Dragu-tin Vuksanović.

Svi ti viškovi municije trenutno se nalaze u vojnim skladištima. O njima se vodi posebna briga jer je munici-ja prilično stara i mora se oprezno tretirati. Kako bi se na pravi način mogla voditi briga o njima, potrebno je pri-lagoditi prostorije u kojima se skladišti, pa Vojska Crne Gore to pitanje rješava sa posebnim senzibilitetom. Pret-hodne godine rekonstruisan je IO Taraš kod Danilovgra-da i sada zadovoljava sve NATO standarde u toj oblasti. U rekonstrukciju je uloženo 1,2 miliona eura, a sva sredstva su obezbijeđena kroz MONDEM program i prodajom viškova municije inostranim kupcima, pa budžet Crne Gore to nije osjetio. Planirana je i rekonstrukcija sedam

od ukupno 22 objekata u IO Brezovik kod Nikšića, za šta je potrebno oko 2,4 miliona eura. Ta sredstva biće obezbi-jeđena na isti način. Da se Vojska Crne Gore odgovorno odnosi prema tom pitanju kazali su i predstavnici skup-štinskog Odbora za bezbjednost i odbranu koji su krajem prethodnog mjeseca posjetili objekte i uvjerili se u njihov kvalitetan tretman.

A da bi pripadnici Vojske mogli kvalitetno da izvršava-ju sve pred njih postavljene zadatke, moraju i da se kvali-tetno hrane. Priprema hrane takođe je zadatak Logističke baze. U restoranu na Aerodromu u Golubovcima dnevno se pripremi oko 150 cjelodnevnih (doručak, ručak i veče-ra) i oko 30 letačkih obroka koji se distribuiraju u garni-zone Podgorica i Danilovgrad. No, ne radi kuhinja uvijek jednakim intezitetom. U periodu vanrednog stanja dnev-no se pripremalo i do 500 cjelodnevnih obroka. A taj po-sao obavljalo je samo pet kuvara i tri pomoćne radnice. Njihov angažman tih dana podrazumijevao je i preko 12

sati intezivnog rada, a njihova skromnost nije dozvolila da se o tolikom radnom angažova-nju svakodnevno piše u medi-jima. Koliki posao predstavlja rad u kuhinji dovoljno govori činjenica da se u Vojsci Crne Gore, na nivou godine, za hra-nu opredijeli oko 600 hiljada eura.

Aktivnosti Logističke baze u prethodnom periodu bile su usmjerene između ostalog i na izradu maskirnih unifor-mi za pripadnike Mornarice i Vazduhoplovstva VCG. Izrada

maskirne šare realizovana je prethodnog mjeseca i za dva mjeseca se očekuje da mornari i vazduhoplovci obuku nove uniforme.

Kada bismo krenuli da nabrajamo ovako aktivnosti Lo-gističke baze, ovaj broj Partnera bio bi posvećen isključivo njima. Logističke aktivnosti obavezne su za svaki zadatak, pa je nijhov doprinos svakoj aktivnosti Vojske nemjerljiv. Međutim, ono što oni ističu kao prioritetan zadatak u pe-riodu koji slijedi, je formiranje rezervi Vojske Crne Gore. Taj izuzetno zahtjevan zadatak, prema riječima koman-danta Logističke baze potpukovnika Pejčinovića, već je započet, a trajaće i naredne godine. Vojska je sistem koji ne smije nikad da zakaže, a lični kapaciteti jedini su koji-ma potpuno vjeruju, te su, stoga, rezerve neophodne.

Nemanja Đukanović

14 PARTNER maj 2012.

Page 15: PAARTNER 48

Dnevnik

Dan podjednako važan i crnogorskom i mađarskom kontingentu. Našem državni praznik, Dan nezavi-

snosti, mađarskom Dan armije. Uzevši u obzir značaj koji praznik ima za nas, mađarski

kontingent nam džentlmenski daje prvenstvo i toga dana cr-nogorski kontingent ima praznično neradni dan i priliku da organizuje proslavu, uz druženje i roštilj. Naravno da će u skladu sa tradicionalnim crnogorskim gostoprimstvom svi koji su sa nama u kampu „Panonija“ biti pozvani i rado vi-đeni na proslavi.

Ono što ovom danu daje poseban ton je i svečano progla-šenje pobjednika u sportskom turniru koji je organizovan u čast dva praznika i realizovan 18. i 19. maja na sportskim te-renima u samom kampu. To je još jedan momenat kada biti Crnogorac i pripadnik crnogorskog kontingenta predstavlja posebnu čast i privilegiju, naročito u momentu dok se naši momci pomoću dugačkih stuba penju na najviše oklopno vozilo u bazi „EMRAP“ koje u ovom slučaju predstavlja po-bjedničko postolje namijenjeno najboljima. Drugoplasirani su metar niže na specijalno opremljenom oklopnom vozilu EOD-tima. Na kraju, iako najniži i namijenjen trećeplasira-nim, popularni „Hamvi“ nikako nije bio lak zalogaj, s ob-zirom na veoma ozbiljnu konkurenciju koja je vladala na sportskim borilištima.

Sve je počelo izuzetnim uspjehom vanserijski talentova-nog crnogorskog sportiste desetara Gorana Petrića u kros trci na 3.200 metara,

uz opterećenje od 10 kilo-grama. Start trke i pogled

na desetinu takmičara je obećavao žestoku

borbu. Međutim, kako je trka odmi-cala bivalo je sve jasnije da se zaista

neizvjesna borba vodi za drugo, tre-će i ostala mjesta, dok prvo apsolutno

pripada našem pri-padniku, uz ostvareno vrijeme 13 minuta 39 sekundi i ogromnu

prednost od 800 meta-ra ispred drugoplasiranog.

Ostatak prvog dana takmiče-nja je protekao u ubjedljivim pobjedama našeg tima u ma-

lom fudbalu koji je kako smo se nadali i osvojio turnir.Drugi dan počinje novom trkom i novim uspjesima crno-

gorskih vojnika. Ovoga puta kros trka je na 6.000 metara, a naš kontingent je imao dvojicu pripadnika na proglašenju najboljih, i to: prvoplasiranog des. Gorana Petrića i treće-plasiranog svIk Milana Tomovića. Od Gorana smo to i oče-kivali, ali nas je „Čiča Tomo“, kako ga u šali zovemo sve prijatno iznenadio re-zultatom postignutim u nimalo naivnoj konkurenciji. Dan se nastavlja kako je i počeo, uspjesima crnogorskih vojnika. Turnir u bilijaru: trećeplasirani stv. Ne-đeljko Lazović, turnir u stonom tenisu: drugoplasirani stv. Vasko Popović i tre-ćeplasirani stv. Ilija Nedić.

Na kraju dana, kao šlag na torti, doš-la je fi nalna utakmica turnira u košarci (varijanta basket sa tročlanim ekipa-ma), a u fi nalu dvije ekipe crnogorskog kontingenta. Ili da budem precizniji jedna miješanog crnogorsko-njemač-kog sastava. Njemački član, ofi cir za vezu p.puk. Schlieker, sa nama dije-li blok kontejnera, crnogorsku kafu i njemačko bezalkoholno pivo. Finale kakvo i treba da bude, puno sportske borbe i šala sa „tribina“, ali i košarkaš-kih bravura komandira voda, por. Isaka Mrkajića. Na kraju krajeva, pobjednik u meču nam je dobro poznat – Crno-gorski kontingent.

I dok se fi nalni meč bliži kraju, po-red navijača u pravcu linije za punjenje i pražnjenje naoružanja prolazi naš III tim, spreman da na dužnosti obezbje-đenja baze zamijeni kolege koje su svojom budnošću omogućile da se sportsko nadmetanje sprovede u miru i ona-ko kako je to organiza-tor zamislio.

Za ovaj put toliko, srdačan pozdrav od pripadnika crnogor-skog kontingenta.

Komandant V kon-tingenta

major Igor Knežević

U Avganistanu U Avganistanu 21. maja21. majaProslava naših u ISAF misiji

desetara Gorakros trci na

uz opterećenjgrama. Start

na desetje obe

borbkakocalajasni

neizvjvodiće idok p

pripada padnikuvrijeme sekundi

prednostra ispred dru

Ostatak prvog nja je protekaopobjedama naš

maj 2012. PARTNER 15

Page 16: PAARTNER 48

Jako malo je mitraljeza ostavilo tako dubok trag u isto-riji naoružanja i vojne tehnike kao što je to Brauning

M2 iz grupe teških mitraljeza. Ideja za razvojem ovog na-oružanja se javila pred kraj I svjetskog rata. Naime, ame-rički vojni vrh je procijenio da bi sa pokušajem razvoja mitraljeza koji bi bio kopija francuskog Hočkisa M1914 11mm dobio borbenu prednost u segmentu protiv-avion-skih dejstava. Stoga su inženjeri Džon Brauning i Fred Mur započeli sa razvojem i nadogradnjom njihove postojeće verzije M1917 7,62mm (.30 u američkom sistemu. Kao re-zultat njihovih napora nastao je američki mitraljez kalibra 12,7mm (.50) M1921.

Mitraljez je u operativnu upotre-bu pušten 1921. godine i odmah je svrstan u kategoriju teških mitra-ljeza, a funkcionisao je po principu kratkog trzaja i zatvarača zatvore-nog tipa. Prve nekolike serije Bra-uning mitraljeza su sadržale sistem za vodeno hlađenje naoružanja koji je omogućavao neuporedivo veći broj uzastopnih opaljenja, jer je ovaj sistem sada bio zadužen za sprečavanje pregrijavanja i eventu-alnog samouništenja cijevi. Muni-cija koju je ovaj mitraljez koristio, kalibra 12,7x 99mm (po NATO standardu) je razvijena 1921. godi-ne od strane kompanije Vinčester. Ova nevjerovatna kombinacija oružja i municije karakteri-stičnog kalibra dovela je do toga da je Brauning M2 postao jedan od najsmrtonosnijih i najrazornjih sistema naoruža-nja ikada, koji je našao upotrebu u mnogim nacionalnim armijama, ali i paravojnim formacijama u svijetu. Zbog si-stema vodenog hlađenja Brauning M2 je težio 55kg, a imao je vatrenu moć od 450 do 600 metaka u minuti. Tokom 30-tih godina XX vijeka proizvodnju Brauning mitraljeza preuzima kompanija Kolt i od tada se počelo sa razvojem sistema vazdušnog hlađenja cijevi radi upotrebe na avioni-ma. Ovim je defi nitivno Brauning mitraljez ušao u domen masovnije proizvodnje.

Pored toga što je Brauning sa sistemom vazdušnog hlađe-nja cijevi bio u stanju da koristi municiju kalibra 12,7mm, ipak njegova maksimalna vatrena moć je bila 75 metaka rafalne paljbe prije nego što bi se cijev prije zagrijavanja raspala. Zahvaljujući sitemu vazdušnog hlađenja cijevi, masa mitraljeza je umanjena sa 55 na 38kg ali je glavni ne-dostatak bio do pet puta manja vatrena moć od Brauninga

sa sistemom vodenog hlađenja cijevi. Tako se došlo do me-haničkih modifi kacija na samoj cijevi koja je omogućavala rukovaocu mitraljeza da jako brzo zamjeni pregrijanu cijev sa novom, čime se došlo do povećanja vatrene moći mi-traljeza.

Mitraljez Brauning M2 ima različitu upotrebu: • oružje za podršku pješadiji; • protiv-avionsko oružje na nekim borbenim brodovima;• protiv-avionsko oružje na zemlji;• primarno ili sekundarno naoružanje na oklopnim bor-

benim vozilima; • primarno ili sekundarno nao-ružanje na patrolnim čamcima;• osmatračka podrška primar-nom naoružanju na nekim oklo-pnim borbenim vozilima;• sekundarno naoružanje za protiv brodsku odbranu na nekim plovilima kao što su korvete ili fre-gate itd.

Što se tiče upotrebe u borbenim dejstvima, Brauning M2 je imao širu primjenu tokom ratova koje su vodi-le Velika Britanija i njene Komonvelt nacije pošto je Brauning zbog svog uspjeha zamijenio britanski mitra-ljez oznake Besa koji je bio do tada

u upotrebi. Činjenica da se sa razvojem Brauninga otpo-čelo pred kraj I svjetskog rata nije smetalaa inženjerima iz svjetski poznate kompanije Dženeral Dajnamiks (eng. General Dynamics) da postanu vodeća kopanija u dome-nu proizvodnje ovog naoružanja, što samo pokazuje koliko veliki značaj Brauning ima u segmentu naoružanja i vojne tehnike. Smatra se da od 1921. godine je proizvedeno oko tri miliona jedinica M2 mitraljeza.

Zanimljiv podatak je da je kalibar 12,7mm koji koristi Brauning, zbog svoje razorne moći i velikog dometa bio in-spiracija inženjerima kod razvoja snajperskih pušaka čija je osnovna namjena uništenje neprijateljskih materijalno-teh-ničkih sredstava. To polje su doveli do perfekcije inženjeri američke komapnije Beret, poznate po razvoju niza pušaka velikog kalibra, tako da je danas potpuno standardizovano kod mnogih armija formiranje timova koji koriste puške ovog tipa u borbenim operacijama upravo sa krajnim ci-ljem neutralisanja neprijateljske žive sile i tehnike.

poručnik Todor Goranović

Vojna tehnika

Mitraljez Brauning M2Mitraljez Brauning M2Iz istorije naoružanja

16 PARTNER maj 2012.

Page 17: PAARTNER 48

Pozdrav svima.Evo uzimam jednu posebnu olovku (meni naročito dra-

gu) da pokušam da napišem isto tako – poseban tekst.Sjećam se da sam jedva čekao da izađe “Partner” sa pričom iz

misije “ATALANTA” i da sam brzo listajući tražio tekst nekog od mojih kolega. I, uvijek sam se divio tim momcima i njho-vim pričama… Pa, evo, da i ja pokušam da nastavim tu lijepu tradiciju.

Krenuo sam 1. aprila iz Podgorice, i promijenivši par letova stigoh na Krit, u Souda bej, da se tu ukrcam na brod Ratne Mor-narice Italije, fregatu “SCIROCCO” F 573.

Nije svejedno, prvi susret sa više od 200 nepoznatih ljudi… ljudi druge države i drugog jezika… No, krenu sve svojim to-kom i kako treba. Komandant broda kf Ventura, njegov za-mjenik i operativni ofi cir su me lijepo primili, istakavši značaj saradnje dviju država. Dodijeljena mi je uloga ofi cira palubne straže u vožnji.

Pokušavam lagano da se priviknem na uslove života, na nepo-srednu sredinu, jer znam da ću tu i sa tim ljudima provesti jedan duži period, da ćemo zajedno prolaziti kroz lijepe, a vjerovatno će biti i onih drugih trenutaka.

Plovimo… Brod odlučno siječe talase. Kao da je i on pun samopouzdanja i vjere u svoje sposobnosti. Pade i moja prva smjena ofi cira straže na komandnom mostu. Naravno, pade i tura pića povodom toga, malo posla i za kantinjera.

Krug poznatih lica se širi… Sa sve više ljudi dolazim u kon-takt, popričamo malo, lijepo se pozdravimo… Znači sve to. Svaka lijepa riječ, ljubazan gest, sve je to pokazatelj da me ljudi prihvataju, da se uklapam u kolektiv. Pun sam sebe kada na-kon odrađenog zadatka začujem komentar: “Grande Ivan!”, ili “Perfetto!”

Ofi cirska ekipa mlada, solidno većina njih govore engleski jezik, pa ima dosta tema za razgovor. Često im pričam o našoj Crnoj Gori, o svim njenim brojnim ljepotama. Doći će, kažu, da se i sami uvjere. Objasnili su mi njihov način rada, sve je to gotovo isto kao i kod nas. A za pomoračke radnje, za posao na moru, ne treba prevodilac. Jezik je univerzalan.

Prva luka bijaše Džibuti. Težak vazduh, visoka i temperatura i vlažnost. Siromaštvo i neuređenost u većem dijelu grada. Ljudi te vuku za rukav, pokušavajući da ti prodaju neku od svojih sit-nica. A, onda… ugledaš hotel “Kempesky”… oaza usred pusti-nje. Kontrast nevjerovatan. Posjetili smo školu, gdje uče italijan-ski jezik, pa smo djeci uručili knjige i školski pribor. Nazad na brod, da se prikupi energija za narednih 15-ak dana plovidbe.

Počinjem polako da izdajem komande na italijanskom jeziku. Meni je korisno i zanimljivo, a njima drago i simpatično. Plovi-mo prema jednoj određenoj poziciji, u blizini somalijske obale. Tu, na toj poziciji, već više mjeseci je usidren italijanski tanker koji je otet od strane pirata. Rekoše mi da brod treba da bude otkupljen, a mi ćemo vršiti obezbjeđenje, a kasnije i eskort.

Jednog trenutka ću se dugo sjećati… Noć, moja smjena na

komandnom mostu. Vidim da su se svi uskomešali, da su nape-ti… Komandant je tu, apsolutna tišina. Najednom, neko poziva naš brod radio vezom. Bio je to komandant otetog tankera. Dvojica komandanata kratko popričaše… A, onda, najupe-čatljiviji trenutak dosadašnjeg boravka u misiji – reakcija ko-mandanta Venture. Takav izraz zadovoljstva i sreće, pobjed-ničku reakciju odavno nijesam vidio. Shvatio sam da je sve prošlo kako treba, da je otkup broda odrađen bez problema. Svi članovi posade tankera su živi i zdravi. Plove u blizini nas, po našem desnom boku, ko-načno sigurni, na bezbjednom i dugo sanjanom kursu.

Dani prolaze, naporno jeste, smjene na komandnom mostu su česte. Ali, neka. Iskustvo je nemjerljivo, a i vrijeme brže prolazi. Patroliramo Aden-skim zalivom. Još nema bliskog kontakta sa piratima. Nekoliko sumnjivih čamaca i brodova, ali nakon kontrole, ustanovili smo da se radi o ribarima. Pi-rati miruju, kao i okean. Bar za sada…

Moj kum, pf Pavićević upu-ćen je u mirovnu misiju, u Li-beriji. On na jednoj, ja na dru-goj obali Afrike. Drugi prijatelji i kolege u Avganistanu… Da-leko smo, a ipak osjećam neku blizinu… valjda zbog istog cilja - da profesionalno i dostojan-stveno obavimo postavljene nam zadatke, da odgovorimo kvalitetno na sve izazove. Da nastavimo dobar posao naših kolega prethodnika i da damo dobre smjernice budućima.

Crna Goro, možeš biti pono-sna! Kao što smo mi ponosni na tebe i na naša državna obilježja, svuda, širom svijeta!

PS. Hvala mojim najdražim na podršci i odricanju. Hvala pretpostavljenima na ukazanom povjerenju. Pozdrav svim ko-legama, Mornarici, OzS, P 34, a posebno posadi m/j “Jadranka”.

poručnik fregate Ivan Laković

Misija “ATALANTA”

Podgorica – Krit – Džibuti – OkeanPodgorica – Krit – Džibuti – Okean Pismo iz “ATALANTE”

maj 2012. PARTNER 17

Page 18: PAARTNER 48

Povod

Fizičke aktivnosti za pripadnike Vojske Crne Gore pred-stavljaju svakodnevnu obavezu. Fizička kondicija u Vojsci

uvijek mora biti na zavidnom nivou. To je pokazalo i sportsko prvenstvu VCG, treće po redu, organizovano u čast Dana neza-visnosti. Pripadnici svih jedinica Vojske nadmetali su se u ma-lom fudbalu, streljaštvu i orijentaciji.

Sportsko prvenstvo okupilo je nekoliko stotina učesnika, koji su, kako u organizacio-nom, tako i takmičarskom dijelu, dali sve od sebe, da ta-kmičenje ne zaostane za profe-sionalnim nadmetanjima koja se održavaju u zemlji i regionu.

Načelnik Generalštaba VCG viceadmiral Dragan Samardžić je na ceremoniji otvaranja pr-venstva istakao važnost ovog takmičenja koje će se vjerovat-no naredne godine proširiti na još neke discipline. Pozdravio je goste, kao i sve one koji su pomogli u organizacionom dijelu. Takmičenja u malom fudbalu i streljaštvu organizo-vana su u kasarni “Milovan Ša-ranović” u Danilovgradu, dok je orjentiring organizovan u Nikšiću u rejonu Trebjese.

Prvi dan sportskog prven-stva protekao je u najboljem redu. Na samom početku kiša je malo okvasila terene za igru, ali je ipak ubrzo stala, te je podloga za takmičnje u futsalu (malom fudbalu) bila dobra.U

toj disciplini Počasna garda, Mornarica i Brigada kopnene voj-ske ostvarile su po dvije pobjede, dok su Ministarstvo odbrane i Generalštab i Logistička baza imali po jednu pobjedu i poraz.

Bez pobjeda prvi takmičarski dan završili su Vazduhoplov-stvo, Četa vojne policije i Centar za obuku, Centar za komuni-kaciju i KiS i Četa za elektronsko izvidjanje. Prolaz u polufi nale obezbijedile su ekipe koje su ostvarile po dvije pobjede, dok su se za četvrto mjesto u polufi nalu, sjutradan, borile ekipe Mini-starstva odbrane i Generalštaba, protiv Logističke baze.

Kada je riječ o streljaštvu, u disciplini gađanje automatskom puškom M70, ekipno, najbolji je bio tim iz sastava Brigade ko-pnene vojske, drugi rezultat ostvarili su pripadnici Logistčke baze, dok je treće mjesto osvojila ekipa Mornarice.

U pojedinačnoj konkurenciji, najbolji rezultat postigao je stv Milutin Lukovac iz Brigade kopnene vojske, drugi je bio stv Rajko Delić iz Logističke baze, a treći desetar Marko Vuković,

takođe iz Brigade kopnene vojske.Drugi dan na Sportskom prvenstvu VCG dao je učesnike fi -

nala u futsalu i pobjednike, pojedinačne i ekipne, u streljaštvu i orjentirigu.

U fi nalnom meču, za najbolje na nivou Vojske Crne Gore bo-rili su se ekipe Brigade kopnene vojske i Logističke baze. One su u polufi nalnim duelima savladali Mornaricu i Počasnu gardu, koji će snage odmjeriti u duelu za treće mjesto. U duelu za peto mjesto ekipa Ministarstva odbrane i Generalštaba je savladala Četu vojne policije, dok je u duelu za sedmo mjesto, ekipa iz Vazduhoplovstva bila bolja od sastava Centra za obuku, CK i KiS i čEI.

U streljaštvu iz pištolja, pojedinačno, najbolji je bio major Musa Tahiri, dok je u ekipnom plasmanu najbolji rezultat ostva-rila Brigada kopnene vojske.

U ukupnom plasmanu u streljaštvu, u svim disciplinama, najbolji rezultat pokazala je Brigada kopnene vojske, drugo mjesto uzela je Mornarica, dok je treća bila ekipa iz sastava Vaz-duhoplovstva.

Posljednji dan Sportskog prvenstva Vojske Crne Gore riješio je sve nedou-mice vezane za najbolji sportski kolek-tiv u Vojsci.

Titulu najboljeg u sveukupnom pla-smanu, diplomu i pehar, odnijela je Mornarica, koja će taj prelazni pehar u svojim vitrinama čuvati do naredne godine. Na trećem po redu Sportskom prvenstvu VCG, drugo mjesto u sveu-kupnom plasmanu odnijela je Brigada kopnene vojske, dok je Vazduhoplov-stvo osvojilo treće mjesto.

Najzanimljivije je bilo na terenima za mali fudbal, gdje je u fi nalnom meču Brigada kopnene vojske bila bolja od Logističke baze, a u meču za treće mje-sto Počasna garda je savladala ekipu Mornarice.

U orjentiringu, u pojedinačnoj konkurenciji, najbolje rezul-tate u grupama ostvarili su Davor Kamidžorac, Veselin Marović i Radule Đukić,, dok je ekipno najbolja bila Mornarica. Drugo mjesto pripalo je ekipi iz sastava Centra za obuku, CK i KiS i ČEI, dok su bronzano odličje zaslužili pripadnici Čete vojne policije.

Prilikom zatvaranja Prvenstva, načelnik Štaba Generalštaba Vojske Crne Gore pukovnik Zoran Lazarević se zahvalio uče-snicima na svemu što su prikazali tokom trajanja Prvenstva, ističući njihovo maksimalno zalaganje i trud, kao i visok nivo sportskih sposobnosti. Nadmetanje je, dodao je pukovnik La-zarević, bilo krajnje fer i korektno, pa uprkos želji svakog po-jedinca da se okiti najsjajnijim odličjem, niko povrijeđen nije napustio borilište. Pukovnik Lazarević je zahvalio svima koji su pomogli prilikom organizacije turnira, kao i medijima koji su svakodnevno pratili zbivanja.

Mornarica najbolja Tre e Sportsko prvenstvo povodom Dana nezavisnosti

Na takmi enju u estvovalo nekoliko stotina pripadnika Vojske i Ministarstva odbrane Crne Gore

18 PARTNER maj 2012.

Page 19: PAARTNER 48

Povod

Mornaricu VCG predstavila jedrilica Bojana

Krajem aprila organizovana je prekojadranska regata, pod nazivom „Terra da mare“, od Tivta do Barija u Ita-

liji, prva međunarodna regata jedrilica u kojoj je učestvovala i Mornarica Vojske Crne Gore. U regati je učestvovala motorna jedirilica „Bojana“, sa posadom kfr Sinišom Samcem, kk Pre-dragom Supićem, zast Nebojšom Dimitrijevićem, sv Predragom Jokovićem, st Aleksandrom Vujovićem i sv Miloradom Stani-mirovićem. Nakon ispraćaja od strane komandanta Mornarice i posade školskog broda „Jadran“ i isplovljenja iz Tivta, 25. aprila, vladalo je veoma dobro raspoloženje koje se i do povratka nije mijenjalo. Obilni doručak u mirnom zalivu i divnom ambijentu je jednom dijelu posade, ubrzo u prvim miljama nakon prolaska spojnice ostrvo Lasta-vica – rt Oštro, poslužio je kao hrana ribama (čudili smo se kako nas ajkule ne prate), jer je more bukvalno divljalo.

Uz povoljan vjetar jedrili smo sve do mraka. More se donekle umirilo, noć je dobila smjene.

Rani jutarnji sati nadomak Barija su nas ponovo sve okupili na palubi. More mirno. Prvi kontakt dovikivanjem (sa broda na brod) radi provjere da li smo ušli u pravu marinu prošao je simpatič-no, kk Supić je doviknuo na „tečnom“ engleskom, a čovjek nam odgovori na tečnom našem - crnogorskom.

Nakon uplovljenja uslijedila je redov-na procedura prijavljivanja i uspostav-ljanja kontakta sa ostalim crnogorskim posadama, koje su dan dva prije nas uplovile. Popodne, 26. aprila smo izašli u zajednički obilazak Barija. Nakon obilaska znamenitih objekata, bacili smo se na potragu kafi ća, jer smo htjeli popiti kafu.

Na dobro organizovanom sastanku skipera jedna od prvih rečenica organizatora bila je posvećena učestvovanju naše je-drilice što je izazvalo spontan i gromoglasan aplauz. Bio sam ponosan i osjećao se veoma prijatno. Dobili smo naljepnice sa startnim brojem 45.

Sjutradan 27. aprila, u blizini luke u 13 sati, uslijedila je pro-cedura starta. Na startu je oko 50-ak jedrilica. More mirno, vjetar lagan, ali dovoljan. Rapsodija brodova, jedara, pokreta, zvukova, komešanja, jedva čujnih zapovijedi. Start! Taktika, nadmudrivanje, vjetar pojačava, a mi neprestalno tražimo žrtve, „onoga treba stići, ovoga zatvoriti, e onaj nam se ne smije pri-bližiti“. Puno želja kao da ne znamo mogućnosti i kao da regata traje dvadesetak minuta.

Nakon dva, tri sata za neke jedilice nam nije ni dvogled mnogo koristio, bile su daleko ispred nas, ali isto toliko i iza, lijevo, desno, da ne vjeruješ, kao da nemaju sve isti cilj. Naravno, nama jediličarima je to bilo normalno, ali neko drugi bi se čudom načudio.

Noć, ponovo smjene, vjetar pro-mjenljiv, more podnošljivo, „Bojana“ odlična, juri, klizi, propinje se, podno-si sve što od nje zahtijevamo, osjećamo se bezbrižno. I kao što smo očekivali jer smo imali dobru prognozu vjetra, negdje na polovini Jadrana smo se za-bonacali, pa nekako opet sa malo vje-tra krenuli dalje, pa opet i opet.

U jutarnjim satima 28. aprila, na 10-ak milja pred ulazak u Boku počeo je da duva željeni vjetar. Odjednom, ponovo svuda oko nas jedra, ona ista sa starta, uočavamo polovinu sa starta i predpostavljamo da su ostali ušli u

cilj. Na opšte iznenađenje, dok bukvalno jurimo nošeni vjetrom uočavamo bonacu od rta Kobila, puno jedrilica koje stoje ispred Herceg Novog, na par stotina metara od cilja, ostale su bez vjetra već satima, mi smo im se takođe pridružili. Uslijedilo je prizivanje nekog daška, podizali smo arsenal različitih jedara, radovali se svakom kretanju kroz more, a onda priprema za nadolazeći mae-stral, nadmudrivanje, ludilo, ulazak kroz cilj, aplauz poraženih...

Pri uplovljenju u Herceg Novi dočekao nas je kf Darko Vuko-vić i penzionisani zastavnik Dragan Roca, što nam je pričinilo veliko zadovoljstvo.

U sjutrašnjoj regati „Trofej Herceg Novog“ smo takođe dobro jedrili iako je bio veoma slab vjetar. Osvojili smo drugo mjesto jer je sa nama u grupi bio regatni i nedostižni brod za sve ostale učesnike (Black Mistery).

kapetan fregate Siniša Samac

Prekojadranska regata

U estvovalo 50-tak jedrilica

maj 2012. PARTNER 19

Page 20: PAARTNER 48

Flikorn (fl icorno) je italijanski zajednički naziv za cijelu grupu srodnih limenih duvačkih instrumenata. To je vr-

sta rogova (horni) sa većim konusom. Prvobitno običan, vojnič-ki, signalni instrument, fl ikorn je oko 1770. godine dobio rupice i mehanizam sa poklopcem, a oko polovine XIX vijeka ventile koji su omogućili izvođenje cijele hromatske ljestvice. Samim tim, fl ikorn postaje savršeniji instrument. Glavni predstavnici ove porodice su: krilnica, althorn (alt), tenorhorn (tenor), ba-ritonhorn (eufonijum) i tuba. Ovi instrumenti spadaju u grupu diskantovih instrumenata, što znači da odgova-raju opsegu pojedinih muških i ženskih glasova. Prak-sa gradnje altovskih, tenorskih i basovih instrumenata uvedena je u XVI vijeku, kada je svaka instrumentalna vrsta imala i svoju altovsku, tenorsku i basovu varijantu. Mnogi od tih instrumenata izašli su iz prakse u XVII vijeku, ali su ti oblici zadržani posebno u porodicama limenih duvačkih instrumenata koji su izgrađeni u XIX vijeku. Njihove cijevi su konusnog oblika, elipsasto sa-vijene, sa tri ventila. Ton se dobija duvanjem u usnik kotlastog oblika.

Krilnica ili fl ikorn soprano, odgovara sopranskom re-gistru ljudskog glasa, ima tri ventila i čunjastu cijev, koja se prema kraju širi. Zvuk joj je sličan rogu od kojih je samo nešto tamniji i grublji. U orkestrima je zadužena za glavne melodije.

Alt (u Boki poznat kao đenis) odgovara altovskom registru ljudskog glasa. U orkestru je zadužen za harmonijsku podlogu. Alt je u vojnom orkestru zamijenila horna zbog punije i ljepše boje tona, te ćemo se zbog toga njome baviti narednom prili-kom, jer ona zaslužuje poseban tretman.

Opseg tenora odgovara tenorskom registru ljudskog glasa. Harmonijska podloga i kontramelodija su zaduženje ovog in-strumenta u orkestru.

Eufonijum ima tri, četiri, a ponekad i pet ventila. Po opsegu je između tenor i bas tube te odgovara baritonskom registru ljud-skog glasa. Široko je menzurisan, pa ima pun ton. Eufonijum je prvenstveno instrument duvačkog orkestra, mada neki savre-meni kompozitori povjeravaju u simfonijskom orkestru deoni-cu tube eufonijumu. Kao i tenor, eufonijum pokriva harmonsku podlogu i kontramelodiju, samo u baritonskoj boji.

Postanak tube je vezan neposredno za pronalazak ventila, da bi se upotpunila grupa limenih duvača u vojnoj muzici. Ona je, u stvari, kontrabas među duvačima. Njemački graditelj, C. W. Moritz, konstruisao ga je 1853. godine (u saradnji sa W.F.Wieprechtom) kao tubu sa pet ventila. Patentirali su je pod

Vojni orkestar

imenom bas-tuba. Današnja orkestarska tuba je usavršeni tip tog instrumenta, sa četiri ventila. Prvobitno je u simfonijskom orkestru pojačavala tonove kontrabasa. Počevši od H.Berlioza i R.Wagnera, kompozitori češće i više koriste tubu ili u kvartetu sa trombonima ili posebno, te joj daju karakteristična solo mje-sta. Ton joj je mek i obao, prijatan i topao u pianu (tiha laga), snažan i prodoran u forteu (glasna laga). Dinamičke mogućno-sti su vrlo velike. Danas se mnogo upotrebljava bas-tuba u F. Te-

nor-tuba (slična bas-tubi, ali manjih dimenzija i višeg registra) i kontrabas-tuba (koja je istovjetna sa tubom, samo znatno većih razmjera) se rijetko primjenjuju u simfonijskom orkestru, dok se svi oblici upotrebljavaju u vojnom orkestru. Tuba je u vojnim orkestrima zadužena za basovu liniju. U današnje vrijeme pola-ko je istiskuje suzafon u vojnom orkestru, zbog praktičnije upo-trebe u stroju, a istovjetnih tehničkih mogućnosti i boje tona.

Flikorn porodica pokriva kompletan harmonijski slog, od so-prana do basa, što znači da je zastupljena melodija, kontra-me-lodija, pratnja i basova linija, a mogla bi po potrebi i samostalno da izvodi kompozicije. Upravo ovo ih čini osnovom i glavnom pokretačkom snagom limenih duvača u vojnom orkestru. S vre-mena na vrijeme viđamo ih u simfonijskom orkestru (krilnica, eufonijum, tuba), revijalnim i džez sastavima, kao i big-bendo-vima (krilnica). Na kraju, fl ikorna je prenstveno vezala svoje postojanje i rad za vojsku i vojne orkestre. Slobodno možemo reći da je ova porodica jedina iz cjelokupnog vojnog orkestra pravi vojnik i to vojnik sa završenom vojnom školom, jer se za vojne potrebe koristi od samih početaka, a njeno izučavanje se vezuje za vojne muzičke škole.

potporučnik Milo Belević, dirigent

Flikorn- limeni duva ki rogovi

Svijet muzi kih instrumenata

20 PARTNER maj 2012.

Page 21: PAARTNER 48

Vijesti

Crnogorski kadet Savo Franović je-dan je od 14 inostranih predstav-

nika koji je uspješno završio američku Pomorsku akademiju u Anapolisu. Uz svečano obilježavanje završetka školo-vanja još jedne klase pomorskih ofi ci-

ra, Korpusa m a r i n a c a , Obalske stra-že i pilota u m o r n a r i c i , kadet Frano-vić završio je u klasi koja je brojala 1099 kadeta.

Crnogorski kadet Savo Franovi uspješno završio Pomorsku akademiju u Anapolisu

Američki sekretar za odbranu Leon Paneta čestitao je na uspjehu i posti-gnutim rezultatima, naglašavajući da su kadeti završetkom ove prestižne akade-mije učinili važan korak u profesional-noj karijeri.

Na ceremoniji je simbolično obilje-ženo 100 godina običaja da studenti na-kon prijema diplome bacaju u vis šapke koje su koristili kao kadeti tokom ško-lovanja. Ovogodišnja promocija novih ofi cira ostaće upamćena i po tome što je prvi put u istoriji akademije najbolji ofi cir u klasi bio kadet iz inostranstva, kao i to da je ove godine prvi put školo-vanje završio kadet koji je paraplegičar.

tim čine instruktor, zadužen za provjeru sposobnosti Pješadijskog voda i medicin-ski tehničar zadužen za provjeru sposob-nosti našeg Medicinskog tima.

Po ocjeni vođe Mobilnog tima za obu-ku, kapetana Petera Adama Bode, obuka je pokazala da su naši pripadnici izuzetno motivisani za obuku i da je nivo osposo-bljenosti iznad njegovih očekivanja. Slje-deći „fi lter“ u obuci kandidata za popunu kontingenta Vojske Crne Gore u mirovnoj misiji ISAF jeste sanitetska obuka koju će izvesti tim za sanitetsku obuku vojske SAD.

potpukovnik Svetozar Brajković

kapetan Branko Đurđić

Svaki pripadnik Vojske Crne Gore, kandidat za popunu našeg kon-

tingenta u mirovnoj misiji ISAF, tokom obuke prođe nekoliko “fi ltera”. Pored se-lektivne obuke u Centru za obuku i završ-nog uvježbavanja i ocjenjivanja u sastavu matičnog Provincijskog rekontrukcijskog tima (PRT) u Mađarskoj, naši pripadnici moraju da prikažu i dokažu svoje sposob-nosti i pred mađarskim Mobilnim timom za obuku.

Mobilni tim za obuku dolazi u našu ze-mlju svakih šest mjeseci radi uvjeravanja u osposobljenosti naših pripadnika prije odlaska na zajedničku obuku u Mađar-sku. Tim povodom je tročlani tim Oru-žanih snaga Mađarske od 7. do 11. maja u vojnim objektima na prostoru Nikšića realizovao obuku sa kandidatima za po-punu VI kontingenta Vojske Crne Gore koji će biti upućen u mirovnu misiju u Av-ganistan. Ciljevi obuke su da se usklade zajednič-ke procedure, ne-ophodne za reali-zaciju povjerenih zadataka i da se od strane mađar-skih instruktora našim pripad-nicima prenesu iskustva iz poslo-va obezbjeđenja

Priprema se šesti kontingent za Avganistan vojne baze “Panonija” u Pol-e Khomriju.

Svaki komandant PRT ima pravo da prema sopstvenoj procjeni situacije dopu-ni i izmijeni odredbe dva najvažnija do-kumenta koja regulišu zadatke i postupke u radu PRT, a to su Pravilo angažovanja (ROE) i Standardne operativne procedure (SOP). Ovim dokumentima prilagođavaju se i naša dokumenta, na osnovu kojih se obučavaju pripadnici Vojske Crne Gore za poslove obezbjeđenja i reagovanja u razli-čitim situacijama.

Vođa Mobilnog tima za obuku je po pravilu komandir čete, nadležan za obe-zbjeđenje vojne baze “Panonija” u Pol-e Kumriju, u čijem sastavu će biti i naš Pje-šadijski vod. On sa sobom donosi detaljne instrukcije komandanta PRT vezane za najnovije procedure obezbjeđenja vojne baze. Po-red komandira čete, tročlani

maj 2012. PARTNER 21

Page 22: PAARTNER 48

Vijesti

U toku dvije sedmice seminaru je priustvovao značajan broj pripadnika VCG. U prvoj sedmici seminar je or-ganizovan za pripadnike Čete speci-jalnih snaga Brigade kopnene vojske, EOD tima inžinjerijske čete i medi-cinsko osoblje Logističke baze, dok su u drugoj sedmici seminaru prisu-stvovali pripadnici VI crnogorskog kontingenta misije ISAF, što je pred-stavljalo dobru pripremu za učešće u pomenutoj misiji.

Usvajanje novog paketa par-tnerskih ciljeva, pred VCG

postavilo je brojne zahtjeve koji su vezani za razvijanje određenih spo-sobnosti i opremanje jedinica. Vojska u integracijskom procesu i razvoju interoperabilnosti koristi međuna-rodna iskustva i kapacitete. U Planu BVS sa SAD je našao mjesto i seminar „Razvoj sanitetskih operacija“ koji je realizovan u kasarni „Milovan Šara-nović“ u Danilovgradu, od 7. do 19. maja. Mobilni medicinski trening tim

Sanitetski kurs u Danilovgraduse sastojao od pripadnika OS SAD (MEDCOM iz Države Mejn), među kojima su bili ofi ciri i podofi ciri sa velikim iskustvom iz međunarodnih mirovnih operacija i misija.

Cilj seminara bio je da se pripadnici VCG upoznaju sa tehnikama i pro-cedurama pružanja prve pomoći na terenu i u borbenom okruženju, kao i razmjena iskustava iz oblasti medi-cinske pomoći u misiji ISAF u Avga-nistanu.

VCG, tačnije pripadnici Inžinjerijske čete Brigade kopnene vojske, uče-stvovali, tako da je stečeno znanje na ovom kursu u stvari samo potvrda i nadogradnja prethodno izvedenih i pohađanih kurseva.

Na kursu su realizovane teme veza-ne za matematičke i fi zičke principe, izučavane su karakterisitike svih vrsta eksploziva, kao i karakteristike upa-ljaca, avio bombi, kasetne municije, vođenih i nenavođenih projektila, tromblona, bombi, mina, kao i njihov transport. Ljudstvo je osposobljeno da locira, indetifi kuje i uništi sva sred-stva gore pomenutog tipa.

Pripadnici Inžinjerijske čete koji su realizovali ovaj kurs su osim stečenih iskustava, donijeli znanje i samim tim se na njih može ozbiljno računati u budućem periodu, pri izvršavanju ta-kvih zadataka.

Tri podofi cira i četiri vojnika po ugovoru, pripadnici Voj-

ske Crne Gore, uspješno su završili kurs za uništavanje viškova naoru-žanja (EOD) u Bosni i Hercegovini. Kurs EOD imao je za cilj da pomogne i upozna polaznike sa procedurom uništavanja naoružanja, a trajao je od 20. februara do 6. aprila, u Rajlovcu kod Sarajeva, u organizaciji Oružanih snaga Bosne i Hercegovine. Sve zemlje imaju specifi čan način izvođenja voj-nih operacija, pa je tako ovaj kurs pre-vashodno bio prilika da se razmijene iskustva i usvoje znanja pri izvodjenju ovakvih operacija. Svrha kursa je da doprinese razvoju rukovanja raznim eksplozivnim sredstvima, kao i njiho-vom transportu i samom uništavanju.

Obuka se zasnivala na teoretskom i praktičnom dijelu, u trajanju od se-dam nedjelja, od čega je u pet nedjelja

Inženjerci VCG završili EOD kurs u Bosni

realizovan usmeni dio predavanja (13 pismenih testova i šest linija prepo-znavanja), a dvije nedjelje praktičnog rada na poligonu Glamoč, koji je spe-cifi čan po svom terenu, a pogotovo jer je na njemu bilo dosta ostataka, zao-stalih neuništenih artifi cija iz perioda rata u Bosni i Hercegovini od 1991. do 1995. godine. Na brdu Glamoč je rea-lizovano šest testova prakticnog rada. Kurs je pohađalo i deset pripadnika Oružanih snaga Bosne i Hercegovine.

Iz razgovora sa našim pripadnicima po završenom kursu, bilo je jasno da su jako zadovoljni učešćem i posti-gnutim rezultatima na samom kursu, apostrofi rajući da su svi pripadnici Vojske Crne Gore uspješno završili kurs i da je stv Predrag Novović, iz In-žinjerijske čete proglašen za najboljeg polaznika kursa. Ovo nije prvi kurs ovakvog tipa na kojem su pripadnici

22 PARTNER maj 2012.

Page 23: PAARTNER 48

Stav

U nedavnoj prošlosti diferencijacija teroristič-kih i kriminalnih organizovanih grupa je bila

prilično postojana. Terorističke grupe su kao motiv imale politiku, ideologiju, etničku i(li) vjersku netole-ranciju. Terorizam je percipiran kao oblik političkog nasilja i stvaranja psihološkog straha usmjeren ka civil-nom stanovništvu i ekonomskim ciljevima. Na drugoj strani kriminalne grupe su kao motiv imale profi t. Međutim, danas dolazi do fuzije ovih gru-pa u nove tzv. kriminalno-terorističke grupe (Liang, 2011). Indikativno je da, prema Liang, danas sve veći b r o j terorističkih grupa biva uklju- č e n u kriminalne aktivnosti dok istovremeno kriminalne grupe postaju angažovane u različitim formama poli-tičkog nasilja. Čini se da je opravdanje za terorističke grupe izrazita cijena njihovog angažmana. Iste moraju naći izvore fi nan- s i ranja postojanja i djelovanja. Najčešće se to postiže prometom droge pa se i ovaj oblik aktivnosti sve više naziva nar-koterorizam, narkogerila i narkofundamenta-lizam (Felbab-Braun, 2005; Liang 2011.) Pitanje je što je motiv kriminalnih grupa da se angažuju u formi po-litičkog nasilja. Može se smatrati da je ponovo riječ o potrebi gladi i moći i naročito načinima sticanja iste.

Liang navodi ne tako skore primjere povezivanja ili prelaska iz terorizma u organizovani kriminal. Godine 1980. FARC (Revolucionarne oružane snage Kolum-bije) počele su sa prometom droge kako bi fi nansirali sopstvene terorističke aktivnosti. Nedugo zatim, krimi-nalne aktivnosti postale su značajnije i prema prometu i prema obimu za FARC (Liang procjenjuje da FARC i ELN (Nacionalna oslobodilačka armija) kontrolišu 40% kolumbijske teritorije i aktivni su učesnici u milijarda-ma vrijednom prometu narkotika pri čemu je procije-njeni prihod samo FARC-a 400 miliona USD). Drugi

Civilizacija i terorizam: Problem(i) današnjice?

(kolumbijski) primjer je veza narko kartela iz Medelina sa Pokretom 19. april koja datira iz 1985. Slično su poče-li i da se ponašaju meksički karteli već 1980. Karteli kao što su Huarez i Los Zetas su zbog primjene terorističkih tehnika, proglašeni terorističkim pokretima. Shodno tome, SAD-e su sedam kolumbijskih kartela stavile na liste stranih terorističkih organizacija 2011. Početkom

devedesetih sicilijanska Koza nostra je počela sa serijom bombaških napada počev od

muzeja Ufi ci u Firenci (Makarenko, 2004) kao odmazdu za hapšenja

svoj ih lidera. Ista će taktiku nastaviti i u borbi sa policijom i tužilaštvom i mož-da najčuveni- jim napadima na sudije Fal-

konea i Borsalina. Upravo italijanski primjer pokazuje kako se teroristički činovi i obrazac ponašanja primje-

njuju u svijetu kriminala u cilju ostvarivanja političke m o ć i . Nešto slično će biti ponovljeno i na samom Balkanu. Druga velika

italijanska kriminalna organizacija napuljska Kamora ima veze sa Al Kai-

dom (Liang, 2004). Smatra se (Čespijuk, 2010) da su njihovi članovi u Evropu prebacivani upravo pre-ko Kamore. Ključna teroristička ogranizacija današnji-ce - Al Kaida - je mreža decentralizovanih terorističkih „ćelija“, franšiza i saradnika koji se bave kriminalnim aktivnostima (Liang, 2004). Makar tri Al Kaidine orga-nizacije: Al Kaida u Iraku (AQI), Al Kaida u islamskom Magrebu (AQIM) i Al Šabab se bave kriminalnim ak-tivnostima širom planete. Aktivnosti uključuju i promet narkotika, trafi king, kidnapovanje, krijumčarenja, pro-met krvavih dijamanata, kao i oporezivanje somalijskih pirata, a potom i direktno uključivanje u piratstvo (Al Šabab - „morski džihad“: Čildres, 2010)

Kao ključne faktore za nastanak ove veze, Liang sma-tra sljedeće: globalizaciju, internet i revoluciju komuni-kacije, kraj Hladnog rata i globalni rat protiv terorizma.

pzije ovih gru-orističke no jeeći b r o j - č e n

g angažmana. n- s i ranja ešćepa se i

naziva nar-

jsa serijom b

muzeja2004)

svoj ih lidei u borbi sa pda najčuveni-

u m o ć i . Ni na s

italijannapuljska K

maj 2012. PARTNER 23

Page 24: PAARTNER 48

Stav

Globalizaciju „krivi“ zbog slobode poslovanja i kretanja koje uzrokuju da kriminal i terorizam mogu biti poči-njeni svuda. Internet zbog manjka kontrole, diseminaci-je poruka i prikupljanja novca i aktivista. Kraj Hladnog rata zbog ukidanja državnog sponzorisanja terorizma i potrebe traženja novih izvora fi nansiranja kroz krimi-nal. I sam globalni rat protiv terorizma (uključujući i Patriot Act Džordža Buša) uticali su na fi nansije tero-rističkih grupa, ali i njihovu još bližu saradnju sa kri-minalom. Ovdje je Liang veoma blizu stanovišta Lorete Napoleoni i njene kritike globalizacije. Međutim, iako faktori globalizacije imaju i negativnih elemenata, čini se da je ponovo Benjamin izrekao neoborivu istinu od-nosno da „ne postoji obilježje civilizacije koje nije isto-vremeno i varvarsko djelo“. Shodno tome, problemi koje razvoj nosi ne smiju biti argumenti za zaustavljanje istog i zadržavanje prošlih, nedjelotvornih paradigmi.

Zaključak da ovog spoja kriminala i terorizma ne bi bilo da nije bilo globalizacije nije održiv argument (ma-kar zbog ranijeg državno fi nansiranog terorizma). Isto kao ni da bi ili da je idealan protivnik ovom spoju naci-ja-država (koja je istovremeno i uzročnik).

Jednostavno, u vremenu promjena i izgradnje novih paradigmi na površinu izlaze mitološki vođena djela pojedinaca. Čini se da će upravo borba protiv istih mo-rati biti na nivou strateških saveza pojedinaca, država, regija, sistema, ne-državnih aktera, supranacionalnih institucija i da će upravo regija-države (Ohmae) i supra-nacionalne institucije (promijenjene postojeće ili nove) morati jačati.

Ovo posebno dobija na značaju u budućem konvenci-onalnom obliku rata - virtuelnom prostoru. Posebnost je izvedena makar zbog činjenica da ga nisu stvorile a da ga i ne kontrolišu nacija-države. Danas sajber pro-stor predstavlja mjesto na kome se dešavaju kriminalne aktivnosti. Iste obuhvataju krađe identiteta, video pira-teriju, prevare sa karticama, prevare sa socijalnim osigu-ranjem, tzv. „pecanja“ (bez obzira da li se radi o pozivu na lažnu konferenciju sa aktivnim veb sajtom ili lažnih hotelskih rezervacija koje se plaćaju) itd. Sajber prostor se koristi i za diseminaciju ideja o metama, tehnikama izvršenja, tehnikama pravljenja bombi, propagandu, re-grutovanje, a istovremeno i za promet svih nelegalnih roba i usluga.

Ključni izazovi budućnosti su načini odgovora na ak-tuelne probleme veza organizovanog kriminala i tero-

rizma kao i na evoluciju istih u sajber prostoru.Čini se da će, upravo, sajber prostor dobijati na zna-

čaju u vremenu koje dolazi. Problem sa sajber prosto-rom jeste što ga nije moguće kontrolisati od strane bilo koje dominantne vojne sile. Upravo zbog disperzije, ali i opadanja moći nacija-država dolazi ili može doći do sve veće (zlo)upotrebe sajber prostora za ekonomsku špiju-nažu, virtuelni rat, sajber-kriminal i sajber-terorizam. Dosadašnja podjela na državne i nedržavne aktere gubi smisao jer se svim navedenim aktivnostima bave i ne-državni akteri. Njihova anonimnost i udaljenost mogu biti prepreke u odbrani. Ono što je za očekivati i što će biti izraziti izazov jeste buduća sajber sofi sticiranost međunarodnog terorizma i kriminala kako u pogledu ekspertskog znanja, tako i u pogledu fi nansijskih mal-verzacija.

Pored toga, opasnosti po stanovništvo nikada nisu bile veće makar u razvijenim zemljama. Dostupnost i penetracija interneta čine isto veoma ranjivim kako u kontekstu krađe identiteta, prevara sa karticama, nov-čanih malverzacija tako i ideoloških uticaja na mlađu populaciju i stvaranje novih spremnih sljedbenika te-rorizma i organizovanog kriminala. Istovremeno, samo stanovništvo se protivi ograničavanju ličnih sloboda. Čini se da će upravo taj par odnosa borba protiv tero-rizma-zaštita ličnih sloboda biti u centru svih narednih procesa.

Isto kao i razvoj ranijih civilizacija, i tehnološki na-predak ove vodi opasnostima varvarstva. Internet i moć komunikacije i izbrisanih granica su ključni, ali ne i je-dini. Ipak, mogu biti komplementarni drugim opasno-stima poput profi leracije oružja za masovno uništenje, internet i biloških i hemijskih virusa, pitanja bezbjed-nosti energije i hrane, ali i mnogim danas nepoznatim problemima budućnosti.

Stoga, ključni element borbe protiv terorizma - var-varstva XXI vijeka - je promjena paradigme. Paradigme aktera, opasnosti i instrumenata. Kako Morin primjeću-je analiza ranijeg varvarstva (treba tome dodati i anali-ze aktuelnih varvarstava) predstvavlja jedan od načina razvoja lica civilizacije uz minimiziranje njenog varvar-stvog naličja.

Ivan JovetićAutor je analitičar na institutu za strateške studije i

projekcije (ISSP) i saradnik na UDG-Fakultetu za me-đunarodnu ekonomiju, fi nansije i biznis; Podgorica

24 PARTNER maj 2012.

Page 25: PAARTNER 48

Rusija, kao velika, slovenska i pravoslavna zemlja, a osobito sa glorifi kovanom predstavom i mistifi -

kacijama koje su o njoj vladale u Crnoj Gori, privlačila je Crnogorce još od početka 18. vijeka. Odlazili su u tu zemlju crnogorske vladike, pomorci, zatim, mladi ljudi radi školovanja, a mnoge je odvela želja da se doživi pu-stolovina. U prethodnim brojevima Partnera predstavili smo neke ličnosti koje su slavu stekle svojim profesio-nalnim anganžmanom ili životnim izazovima upravo u Rusiji. U ovom broju našeg mjesečnika donosimo pri-ču o Vukašinu Markoviću, ljekaru, boljševiku, učesni-ku Velike oktobarske soci-jalističke revolucije, ofi ciru sovjetske Crvene armije, crnogorskom i jugosloven-skom komunisti. Marković je bio jedan, prema raspo-loživim podacima, od oko 30.000 Jugoslovena koji su učestvovali u Oktobarskoj revoluciji i građanskom ratu u Rusiji od 1917. do prvih godina treće decenije 20. vijeka. Većinu je u Ru-siju donijela ratna sudbina. Tamo su dospjeli kao ratni zarobljenici, učesnici Pr-vog svjetskog rata u okviru austrougarske vojske koja je zajedno sa Njemačkom ratovala protiv Rusije, Francuske, Engleske i još nekih zemalja, članica takozvane Antante. Tako se u Rusiji našao i budući lider Komunistiočke partije Jugoslavije i predsjednik federativne i socijalističke Jugoslavije Josip Broz Tito.

Vukašina Markovića, rodom iz Stijene Piperske kod Podgorice, Crnogorca, u Rusiju je ponijela ideja soci-jalne pravde, ambicija da se svijet učini pravednijim, da se suzbije siromaštvo, sa kojim se i on sam suočio vrlo rano, u svojoj domovini, Crnoj Gori.

Feljton

Marković se rodio 1874. godine, u vrijeme Knjaževine Crne Gore, u kojoj je imao priliku da upozna i materijal-nu oskudicu, apsolutizam Knjaza Nikole i nepravdu. Ta-kva iskustva je sobom odnio u Rusiju, gdje je otišao kao bogoslov, a potom se, prema zapisu Vasilija Markovića, upisao na studije veterine i medicine u Harkovu. Počet-kom 20. vijeka, Rusiju su počela da zahvataju socijalno-politička previranja. Ruska buržoazija u ambijentu car-skog samodržavlja navukla je na se veliki gnjev radničke

klase. Tako se i formira Socijaldemokratska partija Ru-sije, ali već na osnivačkom kongresu u Londonu, 1903. godine, dijeli se na dvije frakcije –boljševike (većina) i menjševike (manjina). Prvi su zastupali ideju okupljanja radnika i seljaka, a drugi su bili za neku vrstu saradnje sa buržoazijom, a protiv uključivanja seljaka u radnički po-kret. Marković postaje boljševik i vatreni propagator te ideje. Na harkovskom univerzitetu je, prema zapisima, bio rukovodilac boljševičke ćelije. Marković je nepo-sredno reviolucionarno iskustvo, i to borbenog karak-tera, stekao već u prvoj ruskoj revoluciji, 1905. godine.

Vukašin Markovi- ruski revolucionar, komunist i borac Crvene armije

Grupa jugoslovena učesnika Oktobarske revolucije

maj 2012. PARTNER 25

Page 26: PAARTNER 48

Feljton

va žena, Francuskinja Žana Laburd, kojom se ranije bio oženio. Nju su, kako je zapisano, ubili francuski inter-vencionisti, tokom njene misije u Odesi, 1919. godine. Marković se, uz vojni angažman, ipak, i dalje bavio ide-ološkom propagandom Oktobarske revolucije, pa je jed-no vrijeme uređivao glasilo „Svjetska revolucija“. Već i taj naziv može da uputi na njegovu vezu sa jednim od ideologa Oktobarske revolucije, Lavom Trockim, sa ko-jim se poznavao još iz vremena revolucije 1905. godi-ne. Po Trockom je nastao pojam trockizam, kao naziv za ideju i teoriju svjetske revolucije, po uzoru na rusku Oktobarsku revoluciju.

Ideja te revolucije je zaista prohujala Evropom. Nije uzalud američki novinar Džon Rid opisao „deset dana koji su potresli svijet“. Dah ruskog oktobra osjetio se i u Crnoj Gori, gdje se Vukašin Marković vraća 1921. go-dine. Pune četiri godine Marković, u svojoj domovini, ilegalno radi na širenju ideja Oktobarske revolucije i ko-munizma. Jednom prilikom bio se odmetnuo u šumu i pokušao je sa dizanjem „narodnog ustanka“, vjerovatno sa motivom da to preraste u neku varijantu Oktobar-ske revolucije. Zbog komunističke djelatnosti, a osobito zbog toga što se, u okviru ideoloških sporova novoosno-vane Komunističke partije Jugoslavije, zalagao za ideju identiteske posebnosti Crnogoraca, bio i hapšen. Bio je u zatvoru u Podgorici i na Cetinju, pošto se prije toga pre-dao jugoslovenskim vlastima. Međutim, u aprilu 1925. godine pobjegao je iz cetinjskog zatvora. Marković je, uzgred rečeno, bio ujak poznatog crnogorskog revoluci-onara, komuniste i partizanskog funkcionera Ivana Mi-lutinovića, na koga je, prema zapisima, upravo snažno komunistički uticao. Nakon tamnovanja u jugosloven-skim kazamatima, gdje je, svakako, mučen, Marković se vratio u Sovjetski Savez.

U biografi ji Markovića se, pak, navodi da je bio hap-šen tokom ideoloških čistki Josifa Visarionovića Staljina. To se povezuje sa činjenicom da je Marković bio prija-telj sa Lenjinom. Prema nekim interpretacijama, odnos Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) prema Vukašinu Markoviću bio je opterećen pogledom na frakcijske bor-be u toj partiji, između dva svjetska rata. Marković koga neki autori svrstavaju među idejne začetnike i osnivače KPJ, uoči Drugog svjetskog rata se povukao iz politike, a umro je 1943. ili 1944. godine. U zapisima se navodi da je umro u Kujbiševu ili u sanatorijumu na Uralu. Od 1983. godine do prije desetak godina, sadašnji Klinički centar Crne Gore nosio je ime doktora Vukašina Mar-kovića.

Ilija Despotović

Revolucija je ugušena, a Marković je bio uhapšen. Kažu da je bio uveden u evidenciju ruske tajne policije kao „opasni terorista“. Bio je i progonjen u ruske gubernije, udaljenije od matice revolucionarnih procesa.

Ni u dalekoj Rusiji, a još nadahnut revolucionarnim idejama, Marković nije prestao da mašta o „revoluciji“ u svojoj domovini, Crnoj Gori. Otuda piše pisma protiv-nicima apsolutističke vlasti knjaza Nikole. Čak i samom knjazu šalje pismo, s pozivom da abdicira. Vodio je pre-pisku i sa socijaldemokratama u Srbiji, pred ostalih, i sa Dimitrojom Tucovićem. U zavičaj šalje i boljševičku literaturu. Godine 1912. doktorirao je medicinu na Uni-verzitetu u Harkovu. Tada počinje Prvi balkanski rat i Marković dolazi u Srbiju, kao član misije Crvenog krsta Rusije. Tokom rata uspio je da se približi i Crnoj Gori. Čak je u Pljevljima 1913. godine bio uhapšen kao pro-tivnik kralja Nikole. Nakon puštanja na slobodu vraća se u Rusiju, da bi, na početku Prvog svjetskog rata, ponovo došao u Srbiju, opet kao član misije Crvenog krsta Rusi-je. Zatim, opet odlazi u Rusiju, gdje se, kao vojni ljekar, priključio ruskim jednicama na južnom frontu zemlje. Oktobarska revolucija Markovića zatiče upravo u Petro-gradu, gdje su sa „Aurore“ odjeknuli pucnji na carski Zimski dvorac, što je bio početak revolucionarnog slo-ma dinastije Romanovih i početak trijumfa boljševika. Marković je već tada bio prijatelj sa vođom Oktobarske revolucije Vladimirom Iljičem Lenjinom (prema nekim zapisima, postoji zajednička fotografi ja Markovića i Le-njina na Crvenom trgu u Moskvi). Lenjin Markovića upućuje u Moskvu, gdje je trebalo osvojiti staru rusku prestonicu, carsko-dvorski kompleks Kremlj. Marković se tada više ne bavi samo ljekarskim poslom, nego i radi na organizovanju Crvene armije, u kojoj napreduje sve do položaja komandanta bataljona.

Istovremeno, Marković ne prestaje sa ideološkim dje-lovanjem. Angažuje se, u Moskvi, na osnivanju Južno-slovenske komunističke partije, u koju uključuje borce Oktobarske revolucije porijeklom sa južnoslovenskih prostora. Prema nekim tvrdnjama, Marković je tu ko-munističku organizaciju primio i Josipa Broza, koga su Rusi zarobili kao austrougarskog vojnika, a koji je i sam prihvatio ideju Oktobarske revolucije.

Pošto je nakon revolucionarnog zauzimanja carskih palata i hapšenja carke porodice Oktobarska revolucija prerasla u gradjanski rat, u koji su, na strani protivni-ka revolucije, u takozvanoj bijeloj gardi, bili uključeni i intervencionisti iz više evropskih zemalja, ni Marković nije prestao sa vojnom službom u sovjetskoj Crvenoj armiji. U revolucionarni rad bila je uključena i njego-

26 PARTNER maj 2012.

Page 27: PAARTNER 48