JAVNA USTANOVA PARK PRIRODE

TELAICA

PRIRODNE VRIJEDNOSTI PARKA PRIRODE TELAICA"

SALI, 2007.

Javna ustanova Park prirode Telaica Sali

Prirodne vrijednosti Parka prirodeTelaica

Izradila: Nikolina Bakovi, dipl.ing.biol. v.d. struni voditelj JU PP Telaica

Autori fotografija: Nikolina Bakovi German Grbin

SALI, 2007.

SADRAJ:UVOD ...................................................................................................................................... 4 KRAJOBRAZNA OBILJEJA .................................................................................................. 9 TIPOVI STANITA .................................................................................................................. 9 FLORA .................................................................................................................................. 13 FAUNA KRALJENJAKA ......................................................................................................17 PTICE ............................................................................................................................. 18 VODOZEMCI .................................................................................................................. 35 Ugroenost vodozemaca .......................................................................................... 40 Zatita vodozemaca .................................................................................................. 42 Vanost vodozemaca kao bioindikatora .................................................................... 43 GMAZOVI ....................................................................................................................... 44 Ugroenost gmazova ................................................................................................ 65 Zatita gmazova ........................................................................................................ 66 SISAVCI .......................................................................................................................... 67 Prostorna i vremenska distribucija svojti ................................................................... 79 Ugroenost sisavaca ................................................................................................. 79 Zatita sisavaca ........................................................................................................ 81 IMII ........................................................................................................................... 82 Ugroenost imia ................................................................................................... 93 Zatita imia ........................................................................................................... 94 Vanost imia kao bioindikatora ............................................................................ 95 ZAKLJUAK ......................................................................................................................... 96 Uzroci ugroenosti .................................................................................................... 96 Zatita ........................................................................................................................ 99 Podruje Ekoloke mree ....................................................................................... 105 Bioindikatorske vrste ............................................................................................... 108 Daljnja istraivanja .................................................................................................. 108 Daljnje aktivnosti u Parku ........................................................................................ 109 LITERATURA ...................................................................................................................... 111

3

UVODMeu izuzetno vrijednim podrujima Republike Hrvatske, posebno mjesto zauzima Telaica, jedini Park prirode na moru. Po prirodno-geografskim obiljejima, flori i fauni, geomorfolokim cjelinama, moru, podmorju i pejzanim arealima predstavlja jedinstveno prirodno dobro smjeteno na posljednjim kopnenim, odnosno morskim kilometrima dravnog teritorija RH. Park prirode Telaica obuhvaa krajnji JI Dugog otoka, pripadajue otoie, hridi i akvatorij u sastavu Zadarske upanije. Park je okruen otvorenim morem sa june strane. Na JI je NP Kornati, na sjeveru lavdarski kanal ,a na SZ je jedino kontinuirano kopneno okruenje predstavljeno JI kopnom Dugog otoka. Unutar granica Parka ne postoji naselje u klasinom obliku a puinski otoci kao prostorne cjeline odlikuju se visokim stupnjem ouvanosti svog prirodnog karaktera i na taj nain predstavljaju veliki izazov za ouvanje i afirmaciju svoje autentinosti. Sam Park obuhvaa povrinu od 70,50 km2, od koje 25,95 km2 pripada kopnu Dugog otoka i pripadajuih otoia te 44,55 km2 mora. Najvei udio otoka odnosi se na Dugi otok (93,4%), a ostalo su pripadajui otoci, otoii i hridi (6,6%). Sama uvala Telaica je meu najsigurnijim i najljepim prirodnim lukama Jadrana s izuzetno razvedenom obalom. Duga je 9,1 km, a iroka 160 do 1800 m s ukupnom duinom obale od 68,78 km. Izvanredna horizontalna razvedenost izraena je velikim brojem otoka, otoia, hridi, uvala i rtova, a indeks razvedenosti iznosi 8,38. Na podruju Parka je 19 otoka, odnosno 15 otoka i 4 hridi, te 25 manjih uvala. Najznaajnija i najpoznatija obiljeja Parka su slano jezero Mir (povrine 0,23 km2) i najvei jadranski strmac, Dugootoki strmac, s june strane Parka koji see do 161 m visine nad morem, 90 m od dna do morske razine i 7 km du longitudinalne tektonske crte. Pejzano najistaknutija pojava su polja u kru, ujedno osnova agrarne valorizacije na kojoj se tisuljeima bazira opstanak stanovnitva na otoku. Klimatski areal u koji spada Telaica odlikuje se blagim zimama i suhim ljetima, s barem tri puta vie oborina u najkinijem mjesecu zime u odnosu na najsuniji mjesec ljeta (u kojem je u pravilu manje od 40 mm). Ljeta su vrua, suha i vedra. Ovakova klima naziva se jo i klimom masline, a u prirodnim i poluprirodnim uvjetima za nju je, pogotovo na malim nadmorskim visinama, vezana vegetacija uma hrasta crnike (Quercion ilicis), s pripadnim degradacijskim i sukcesijskim stadijima (makije, garizi, travnjaci, kamenjare, stijene, toila) koja doista dominira u Telaici. Zbog oskudne kopnene vegetacije, rosa je obino obilna i donekle nadomjeta kiu. Temperatura zraka koleba od prosjenih 8C u

4

veljai do prosjenih 25C u srpnju i kolovozu (godinji prosjek oko 16C). Naoblaka je malena: u cijeloj godini vedrih dana ima duplo vie nego oblanih (151:74). Meutim, interesantno je da gotovo svakog oblanog dana pada kia. Glavni kini maksimum je u listopadu (u ostalim dijelovima Hrvatske to je studeni). Prevladavaju vjetrovi jakosti 1 do 3 bofora (u 70 % sluajeva), s tim da dominira pomicanje zranih masa od mora prema kopnu. Sunce sja izmeu 2600 i 2700 sati godinje, a ultraljubiasto zraenje iznosi svega oko 5 % ukupnog zraenja. Fenomen "kra", kao jedan od najvrijednijih prirodnih resursa hrvatskog prostora uope, karakterizira i ovaj prostor. U dugootokim karbonatnim stijenama (plitkomorski vapnenci i dolomiti kredne starosti), koje su - s duim ili kraim prekidima - ve 65 milijuna godina izloene atmosferskom utjecaju i intenzivnim procesima okravanja, moemo nai gotovo sve krke oblike kao i u ostalim dijelovima hrvatskog krkog prostora (spilje, jame, krape, doline itd.). U vegetacijsko-fitogeografskom smislu, podruje pripadaju eumediteranskoj vegetacijskoj zoni mediteransko-litoralnog pojasa mediteranske regije, a fitogeografski pripada istonojadranskom sektoru jadranske provincije. Osnovicu klimazonalne umske vegetacije izgrauje as. Myrto-Quercetum ilicis, vegetaciju stijenjaa as. Phagnalo-

Centaureetum ragusinae, a priobalnih grebenjaa as. Plantagini-Limonietum cancellati.Otoci su veinom obrasli panjakim oblicima vegetacije, suhim travnjacima reda

Cymbopogo Brachypodietalia (karakteristina vrsta je trava Brachypodium ramosum razgranjena kostrika). U Parku nalazimo i ume alepskog bora (Pinus halepensis Mill.) Odkultura najistaknutije su maslina, smokva, loza, roga, nar i badem. Floristiko bogatstvo, prisustvo endema te postojanje veeg broja razliitih i kontrastnih biocenoza (submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci, buici, mjeovite vazdazelene ume i makija crnike i otrike, makija divlje masline i drvenaste mljeike, povrine stjenovitih obala pod halofitima, dalmatinske vapnenake stijene, ilirsko-jadranska primorska toila, mediolitoral infralitoral i cirkalitoral krakih morskih jezera, vonjaci, maslinici i vinogradi) daju ovom prostoru izuzetnu bioloku raznolikost. Fauna Parka jednako je zanimljiva kao i flora. Na podruju Telaice utvreno je osam vrsta imia. Preko dana zadravaju se na tamnim mjestima kao to su duplje u starom drveu, spilje i poluspilje. Prema do sada dostupnim podacima u Telaici zabiljeeno 109 vrsta ptica, iako se smatra da bi se ovdje moglo zabiljeiti znatno vie. Meu njima su najzanimljivije grabljivice, te

5

na strmcima s vanjske strane otoka gnijezdi sivi sokol (Falco peregrinus), a osim njega ovdje se mogu susresti tamni eleonorin sokol (Falco eleonorae), mali sokol (Falco

columbarius) i vjetrua (Falco tinnunculus). S obzirom na znaaj ptica PP Telaica jeuvrten u Ornitoloki znaajna podruja (Important Bird Area - IBA podruja) prema tzv. kriteriju B2 vrste koje nemaju dobru zatitu na podruju Europe, i za koje je bitno da ive u zatienom podruju. Od vodozemaca ovdje ive dvije vrste aba, a do sada je utvreno 13 vrsta gmazova. Jedina zvijer koja ivi u podruju Parka jest kuna bjelica (Martes foina), a poetkom osamdesetih godina prolog stoljea na podruju PP Telaica dovedeno je nekoliko parova muflona (Ovis musimon). Iako nisu autohtona divlja izvanredno su se aklimatizirali s obzirom da ovaj prostor biotopski potpuno odgovara prostoru njihova porijekla (Korzika, Sardinija). Meu najvrjednijim dijelovima Parka su vodene povrine, poglavito more, koje ini 63% ukupne povrine Parka. Kao takvo more je prvenstveno objekt zatite sa svim svojim fizikim, kemijskim i biolokim svojstvima. U podmorju ivi oko 250 biljnih te 300 ivotinjskih organizama. Naime za otok openito, pa tako i za Dugi otok, moemo rei da ini jedan zaseban ekosustav, koji funkcionira sam za sebe. A to je vei biodiverzitet (bioloka raznolikost), to je ekosustav stabilniji. Izoliran morem, evolucija onih ivotnih oblika vezanih uz kopno, na njemu tee u jednom zasebnom pravcu. Tako nastaju endemi i rijetke zatiene vrste koje su se prilagodile tono odreenim ivotnim uvjetima. Prirodni uvjeti prostora ograniili su razvoj gospodarskih djelatnosti na poljoprivredu, ribolov i stoarstvo, a u novije vrijeme na turizam. Poljoprivredna aktivnost prisutna je u prostoru Telaice od najstarijih vremena, posebno izraena kroz tradicionalne oblike autohtonog mediteranskog gospodarenja. Poljodjelske povrine danas zauzimaju oko 10% kopnenog dijela Parka prirode, a oko 55% povrine predstavljaju krki kamenjarski panjaci, koji su oduvjek bili osnova uzgoja stoke sitnog zuba (ovce, koze). Danas je poljoprivredna aktivnost znatno slabije izraena nego do prije etrdesetak godina kada su mahom sve povrine bile intezivno obraivane. Ipak, ta aktivnost zadrana je mjestimino ak i u najudaljenijim predjelima. Najznaajnije poljoprivredne povrine zauzimaju desetak krkih polja na humiziranim crvenicama. Radi se o vinogradima, te u manjoj mjeri povrtnjacima i vonjacima. Od poljodjelskih grana najizrazitije je maslinarstvo. Mjestimino tu su prisutne i druge kulturne vrste (smokva, roga, oskorua, kruka i dr.). Navedene poljoprivredne aktivnosti vrlo povoljno se uklapaju u koncept zatite Parka prirode, a poljoprivredne povrine predstavljaju izvanredne resurse za

6

ekoloku proizvodnju. Zatita poljodjelskh kultura kroz odrivo koritenje i odravanje kultiviranog pejzaa kompletira i upotpunjuje ope fizionomske i estetske odlike Parka. Kao i poljodjelstvo, ribarstvo je dominantna gospodarska grana od samog naseljavanja ovog podruja. Najstarije isprave u kojima se spominje ribolov na jadranskoj obali, odnose se na ribare i ribarska naselja u Telaici s kraja 10. i poetka 11. stoljea. Brojni arheoloki ostaci svjedoe o naseljenosti Telaice od davnina, tj. od samog poetka na ovim prostorima obitavaju manje ljudske zajednice koje koristei upravo osobitosti flore i faune ive u osvit najranije ljudske povijesti. Tri su osnovna razloga zbog kojih je Republika Hrvatska proglasila Telaicu parkom prirode: Iznimna krajobrazna ljepota, geoloke i geomorfoloke osobitosti i bogate biocenoze morskog dna Podruje Parka prirode Telaica je prostor netaknute sredine s djelomino kultiviranim podrujima tradicionalnog poljodjelstva i stoarstva te ekoloka stabilnost do sada nije ugroavana. Pravovremena zatita (proglaavanje Parkom prirode) i slaba naseljenost rezultirali su zanemarivim intervencijama u postojeu prirodnu sredinu, odnosno ouvanjem tradicionalnog naina ivota u skladu s prirodnim okruenjem. Sam poloaj parka predstavlja znaajnu razvojnu komponentu koja se nadopunjuje jedinstvenim prirodnim ljepotama, atraktivnim pejzaima, bogatim kulturno povijesnim i tradicijskim nasljeem, blagodatima mediteranskog klimatskog areala, krkim poljima kao izvorom autohtonih poljoprivrednih proizvoda, pogodnim uvjetima za sitno stoarstvo, stanovnicima kao predstavnicima ivota na otoku, izvanrednom izletnikom, rekreacijskom i odgojno-edukacijskom ponudom, prostorno-prirodnim i prometnogospodarskim faktorima te nadjeljivom spregom Dugog otoka i Kornata. Od 1980. godine podruje Telaice bilo je dio Nacionalnog parka Kornati, na koje se nadovezuju u sjeverozapadnom smjeru, a 1988. godine donoenjem Zakona o parku prirode Telaica (N.N. 14/88) odnosno prethodnim izdvajanjem prostora Telaice iz NP Kornati, Telaica je proglaena parkom prirode. Zatieno podruje obuhvaa samu Telaicu, pripadni dio Dugog otoka zajedno s dijelom okolnog morskog prostora i manjih otoia ukupne povrine od 70,50 km2 U odnosu na nacionalni park, park prirode obiljeavaju neto blai kriteriji, u pogledu zatite prirodoznanstvenih obiljeja i sadraja, te u pogledu valorizacije i namjene 7

prostora. Park prirode predstavlja liberalniju formu zatite kojom se ekonomski razvoj ne ograniava, ve se podstie i planski usmjerava i to u pravcu koji ne ugroava osnovne kvalitete prirodnog prostora. Za Park prirode "Telaica" vrijede posebni zakoni i regulative, ime se jami ouvanje, autentinost i cjelovitost prostora: Zakon o zatiti prirode ("Narodne novine", br. 70/2005), Prostorni plan Parka prirode "Telaica" ("Slubeni vjesnik opina Benkovac, Biograd n/m, Obrovac i Zadar", br. 11/92) Pravilnik o unutarnjem redu u Parku prirode "Telaica" ("Narodne novine", br. 38/96) drugi zakonski i podzakonski akti kojima se posredno ili neposredno reguliraju odnosi u zatienim podrujima prirode. Vlada Republike Hrvatske je osnovala Javnu ustanovu "Park prirode Telaica" sa sjeditem u Sali, ija je zadaa zatita, ouvanje, odravanje i promicanje odgovarajuih zatienih podruja prirode.

8

KRAJOBRAZNA OBILJEJA

Prema pregledu krajobraznih jedinica Hrvatske navedenom u Nacionalnoj strategiji i akcijskom planu zatite bioloke i krajobrazne raznolikosti NSAP (NN 81/99) i Strategiji prostornog ureenja Republike Hrvatske (1997.) podruje Parka prirode Telaica pripada krajobraznoj jedinici Zadarsko-ibenski arhipelag. Ovo je najrazvedeniji dio hrvatske obale. Otoci su vegetacijski u zimzelenom podruju, a izmakli su jakoj buri i posolici pa ovdje u tom pogledu nema znatnijih razlika izmeu sjeveroistonih i jugozapadnih obala. Ipak nema veih cjelovitih umskih zona jer je prostor od davnina koriten za vinograde, maslinike, stoarenje i drugo. Podruje Parka prirode Telaica je podruje bogato suprotnostima. To su prije svega tihe i mirne plae i poloena obala s jedne, te divlji, okomiti strmci s druge strane. Vegetaciju uglavnom ine degradirane ume alepskog bora i hrasta crnike sa svim prijelaznim oblicima, od viih oblika ume, preko visokih i niskih makija do gariga i ogoljelog kamenjara. Krajobraznu raznolikost tj. vrijednost podruju PP Telaica daje i karakteristina slika kulturnih krajobraza: suhi travnjaci s naputenim pastirskim kuama, suhozidima i stazama, nastali stoljetnim tradicionalnim sezonskim stoarenjem, ali i podruje obraenih polja prekrivenih vinogradima i maslinicima.

TIPOVI STANITA

Prema Karti stanita Republike Hrvatske (u prilogu) na podruju Parka prirode Telaica nalazi se 11 razliitih tipova kopnenih stanita (do III. razine Nacionalne klasifikacije stanita - NKS), od kojih je 5 ugroeno na europskoj i/ili nacionalnoj razini i zatieno Direktivom o stanitima, a u Hrvatskoj Pravilnikom o vrstama staninih tipova, karti

stanita, ugroenim i rijetkim staninim tipovima te o mjerama za ouvanje staninih tipova (NN 07/06) i 5 tipova ugroenih morskih stanita (u tablici otisnuto debljimslovima).

9

Tablica 1. Tipovi kopnenih stanita na podruju Parka prirode Telaica NKS kodC35 C D34/C35 D E81 E F41 F41/C35 F G24/G37/G44 G I51/I52 I53 I

Tip stanita - NKSSubmediteranski i epimediteranski suhi travnjaci TRAVNJACI, CRETOVI I VISOKE ZELENI Buici/ Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci IKARE Mjeovite, rjee iste vazdazelene ume i makija crnike i otrike UME Povrine stjenovitih obala pod halofitima Povrine stjenovitih obala pod halofitima/ Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci MORSKA OBALA Mediolitoral, infralitoral i cirkalitoral krakih morskih jezera MORE Vonjaci/maslinici Vinogradi KULTIVIRANE NEUMSKE POVRINE I STANITA S KOROVNOM I RUDERALNOM VEGETACIJOM

povrina (ha)521,45

povrina%20,47

1.771,89

69,55

71.20

2,79

9,78 1,81

0,04 0,07

21,13

0,83

143,39 15,75

5,63 0,62

Tablica 2. Tipovi morskih stanita na podruju Parka prirode Telaica NKS kodG32 G35 G36 G41 G42 G

Tip stanita - NKSInfralitoralni pijsci s vie ili manje mulja Naselja posidonije Infralitoralna vrsta dna i stijene Cirkalitoralni muljevi Cirkalitoralni pijesci MORE

povrina (ha)851,99 535,00 33,87 180,88 2.851,29

povrina%19,13 12,13 0,76 4,06 64,03

10

Prema Nacionalnoj klasifikaciji stanita ova ugroena i rijetka stanita opisana su na sljedei nain: C. Travnjaci, cretovi i visoke zeleni C.3.5. Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci (Red SCORZONERETALIA

VILLOSAE H-i. 1975 (=SCORZONERO-CHRYSOPOGONETALIA H-i. et Ht. (1956) 1958 p.p.) Pripadaju razredu FESTUCO-BROMETEA Br.-Bl. et R. Tx.1943. Tom skupu stanita pripadaju zajednice razvijene na plitkim karbonatnim tlima du istonojadranskog primorja, ukljuujui i dijelove unutranjosti Dinarida do kuda prodiru utjecaji sredozemne klime. D. ikare D.3.4. Buici (Razred ERICO-CISTETEA Trinajsti 1985) Navedeni skup predstavlja niske, vazdazelene ikare koje se razvijaju na bazinoj podlozi, kao jedan od degradacijskih stadija vazdazelene umske vegetacije. Izgraene su od polugrmova koji uglavnom pripadaju porodicama Cistaceae (Cistus, Fumana),

Ericaceae (Erica), Fabaceaae (Bonjeanea hirsuta, Coronilla valentina, Ononis minutissima), Lamiaceae (Rosmarinus officinalis, Corydothymus capitatus, Phlomis fruticosa), a razvijaju se kao jedan od oblika degradacijskih stadija vazdazeleneumske vegetacije. F. Morska obala F.4.1. Povrine stjenovitih obala pod halofitima - Priobalni stjenovit grebeni (Sveza

Crithmo-Limonion Br.-Bl. Molinier 1934) pripadaju redu CRITHMOLIMONIETALIA Molinier 1934) i razredu CRITHMO-LIMONIETEA Br.-Bl. 1947.Halofitske zajednice grebenjaa razvijene u pukotinama priobalnih grebena u zoni zrane posolice i prskanja morskih valova. Ujedinjuju u svom floristikom sastavu mnogobrojne endemine vrste roda Limonium. U tom smislu naroito se istie Sicilija s mnogobrojnim endeminim vrstama, dok je istonojadransko primorje u odnosu na ui sredozemni bazen izrazito siromano i po broju vrsta i po broju endema. G. More

11

G.3.2. Infralitoralni sitni pijesci s vie ili manje mulja Infralitoralni sitni pijesci s vie ili manje mulja Infralitoralna stanita na pjeskovitoj podlozi (sitni pijesci). G.3.5. Naselja posidonije Naselja posidonije - Naselja morske cvjetnice vrste Posidonia oceanica. G.3.6. Infralitoralna vrsta dna i stijene Infralitoralna vrsta dna i stijene Infralitoralna stanita na vrstom i stjenovitom dnu. G.3.7. Infralitoral krakih morskih jezera Infralitoralne zajednice krakih morskih jezera. G.4.1. Cirkalitoralni muljevi Cirkalitoralni muljevi Cirkalitoralna stanita na muljevitoj podlozi. G.4.2. Cirkalitoralni pijesci Cirkalitoralni pijesci Cirkalitoralna stanita na pjeskovitoj podlozi. G.4.4. Cirkalitoral krakih morskih jezera Cirkalitoralne zajednice krakih morskih jezera.

12

FLORAIako sustavna istraivanja podruja Parka prirode Telaica nisu provoena, prema razliitim izvorima park je podruje rasprostranjenja ugroenih biljnih svojti (19), endeminih svojti (4) i zakonom zatienih biljnih svojti (43 zatienih i 19 strogo zatienih vrsta). Pregled ugroenih, endeminih i zatienih biljnih vrsta koje su ovdje rasprostranjene dan je u tablici 2. Kako je inventarizacija flore Parka jo uvijek u tijeku, ovi podaci e u konanici zasigurno biti drugaiji

Tablica 3. Zatiene biljne svojte Parka prirode Telaica zatita prema ZZPZ Z Z Z

vrstaAnemone hortensis Anthyllis barba-jovis Anthyllis vulneraria Arum italicum

hrvatski nazivvrtna umarica Jupiterova brada ranjenik veliki kozlac

ugroenost

endem-

zatita prema EU l-

-

13

Aurinia sinuata Calamintha nepetoides Calendula arvensis Centaurea ragusina ssp. lungensis Centaurea ragusina ssp. ragusina Centranthus ruber Cephalanthera longifolia Chenopodium murale Corydalis acaulis Cotinus coggygria Crataegus monogyna Cyclamen repandum Desmazeria marina Dichanthium ischaemum Elymus pycnanthus Ephedra fragilis subsp. campylopoda Ephedra major Erysimum cheiri Helichrysum italicum Iris germanica Lilium candidum Linum bienne Lotus cytisoides

izverugana gromotulja primorska marulja poljski neven

-

da da -

SZ Z Z SZ SZ Z Z SZ SZ Z Z Z SZ SZ Z Z Z Z Z SZ SZ Z SZ

-

mavonj dugolisna naglavica loboda kamenjarka bijela upaljka obina rujevina glog primorska ciklama sredozemna ljuljolika tupa vlaska primorska pirika puzava kositrenica uspravna kositrenica seboj smilje germanska perunika zilj uskolisni lan kretska svinua

NT DD NT NT VU NT NT NT -

da -?

14

Marrubium incanum Matthiola incana Mentha aquatica Narcissus tazetta Ononis spinosa Onopordum illyricum Ophrys bertolinii Ophrys incubacea Ophrys lutea Ophrys scolopax ssp. cornuta Orchis quadripunctata Orchis tridentata Origanum heracleoticum Ornithogalum comosum Ornithogalum pyramidale Parapholis incurva Plantago afra Plumbago europaea Polypodium vulgare Pyrus communis Ranunculus aquatilis Ranunculus neapolitanus

bijeli tetrljan sivkasta ljubiina vodena metvica viecvjetni sunovrat trnoviti zeji trn ilirski kravaac Bertolinijeva kokica

NT NT VU -

-

Z Z Z SZ Z Z SZ

-

-

SZ SZ SZ SZ SZ Z Z Z SZ Z Z Z Z Z Z Z

uta kokica

EN -

etverotokasti kaun trozubi kaun ljezdastodlakavi mravinac kitnjasto ptije mlijeko

VU VU -

svinuti tankorepa ljezdastodlakavi trputac vranjemil oslad divlja kruka vodeni abnjak napuljski abnjak

VU -

Ranunculus trichophyllus raskreeni abnjak

15

Ranunculus sardous Rosa sempervirens Ruscus aculeatus Ruta graveolens Seseli tomentosum Smyrnium olusatrum Solanum nigrum Sorbus domestica Tanacetum cinerariifolium Verbascum blattaria Verbascum phoeniceum Verbascum pulverulentum Vincetoxicum hirundinaria ssp. adriaticum Viola arvensis Vitex agnus-castus

sardinijski abnjak rua mukatelica bodljikava veprina smrdljiva rutvica pustenasto devesilje lesandra crna pomonica oskorua buha moljaka divizrna modroglavac pranjava divizrna jadranski lastavinjak poljska ljubica konopljika

LC NT LC -

da -

Z Z Z SZ Z Z Z SZ Z Z Z SZ Z Z

Dodatak

V. HD -

(SZ strogo zatiene, Z zatiene, EN ugroene, VU osjetljive, NT niskorizine, LC najmanje zabrinjavajue, DD nedovoljno poznate; ZZP Zakon o zatiti prirode NN 70/05; HD Direktiva o stanitima)

16

FAUNA

KRALJENJAKA

Fauna Parka jednako je zanimljiva. Na podruju Telaice utvreno je 9 vrsta imia. Preko dana zadravaju se na tamnim mjestima kao to su duplje u starom drveu, spilje i poluspilje. U Telaici se mogu nai u potkrovlju starih kua, ali najvea do sada utvrena kolonija je u spilji s morskim ulazom ispod strmaca gdje obitava oko 2000 jedinki rieg imia (Myotis emarginatus) i oko 1000 jedinki velikog potkovnjaka (Rhinolophus

ferrumequinum). Zabiljeene su prilino velike koncentracije i nekih drugih vrsta kao to su sredozemni slobodnorepac (Tadarida teniotis) i sivi dugouhi imi (Plecotus austriacus).Prema do sada dostupnim podacima u Telaici zabiljeeno 109 vrsta ptica, iako se smatra da bi se ovdje moglo zabiljeiti znatno vie. Meu njima su najzanimljivije grabljivice, te na strmcima s vanjske strane otoka gnijezdi sivi sokol (Falco peregrinus), a osim njega ovdje se mogu susresti tamni eleonorin sokol (Falco eleonorae) koji je samo na preletu a gnijezdi na Malti, mali sokol (Falco columbarius) i vjetrua (Falco tinnunculus). Iznad uvale u jatima lete brojne iope koje u zraku love kukce; bijela (Apus melba) i smea iopa (Apus palidus. Nou se u Telaici moe uti dozivanje velike uare (Bubo bubo) nae najvee sove. Naravno da se oko uvale mogu vidjeti i brojni galebovi (Larus cachinans galeb klaukavac) kojeg u nekim mjestima na otoku zbog karakteristinog glasanja zovu kakalo. Osim njih na moru se mogu vidjeti vranci (Phalacrocorax aristotelis i

Phalacrocorax carbo) te puinska ptica ratinka ili mali zovoj (Puffinus puffinus yelkouan).S obzirom na znaaj ptica P.P. Telaica je uvrten u Ornitoloki znaajna podruja (Important Bird Area - IBA podruja) prema tzv. kriteriju B2 vrste koje nemaju dobru zatitu na podruju Europe, i za koje je bitno da ive u zatienom podruju. Ovaj status dobila je zahvaljujui prisutnosti velikog broja jedinki dviju vrsta Falco peregrinus i Falco

eleonore. Od vodozemaca ovdje ive dvije vrste aba gatalinka (Hyla arborea) i zelena krastaa (Bufo viridis), to je malo, ali ne zauuje jer je ovo podruje relativno suho, a ovedvije vrste podnose suhe uvjete. Do sada je utvreno 13 vrsta gmazova. Od kornjaa ovdje povremeno doe glavata elva (Caretta caretta), morska kornjaa kojoj se brojnost smanjuje kao i dupinima. Po kuama se esto moe vidjeti macaklin ili tarentula (Hemidactylus turcicus) koji je izrazito nona ivotinja. Od zmija na cijelom Dugom otoku do sada su utvrene svega 6 neotrovnih vrsta. Od gmazova ipak se najee mogu susresti guterice - primorska i krka (Podarcis melisellensis i Podarcis sicula) te veliki beznogi guter blavor (Ophisaurus apodus). Bioloki najzanimljiviji nalaz gmazova s Dugog otoka je slijepa zmija Typhlops vermicularis izuzetno rijetka podzemna vrsta.

17

Ptice - Aves

Ptice su kraljenjaci pa prema tome dijele s drugim kraljenjacima osnovnu osobinu koja im je dala ime, imaju kraljeniki stup i dva para ekstremiteta, pri emu kod ptica prednji par ekstremiteta slui za letenje. Ukupni izgled ptica bitno je odreen perjem. Ta struktura graena od keratina im kod letenja slui kao nosiva povrina i za upravljanje, predstavlja aerodinamino prekrivalo tijela a slui i kao izolacija koja se ak mijenja ovisno o temperaturi i vjetru. Nadalje, perje ima boje, to esto slui u seksualnom nadmetanju konkurenata. Kod vodenih ptica perje je vodonepropusno, i podrava tijelo ptice na vodi. U razdoblju mitarenja, koje nije kod svih ptica u isto vrijeme, one mijenjaju perje. Osim toga, noge svih ptica su ljuskaste, to potsjea na njihovo porijeklo od gmazova Sve danas ivue ptice imaju kljunove bez pravih zubi. Meutim, postoje izumrle ptice koje su imale zube. Kod svih ptica je kljun od ronate mase. Izuzetak su golubovke i guarice kod kojih je kljun od kotane mase prevuen mekom koom.

18

Sve danas poznate vrste ptica imaju stalnu tjelesnu temperaturu (endotermija) koja je via nego kod drugih danas ivuih ivotinja i iznosi oko 42C. Veina ptica moe letjeti. Ptice koje ne mogu letjeti razvile su se od predaka koji su to mogli. To se odnosi na, recimo, ptice trkaice i pingvinke, kao i na niz vrsta ptica koje ive na otocima. Ptiji kostur je lagane grae. Radi smanjenja teine, ptije kosti su uplje. Udjel kotane mase u ukupnoj masi ptica je 8 do 9 posto, dok kod nekih sisavaca moe iznositi i do 30 posto. Vrlo razvijena prsna kost slui kao hvatite za velike letne miie. Frekvenija otkucaja srca im je vrlo visoka: nojeva najvia frekvencija je 178 otkucaja u minuti, kod domaeg vrapca iznosi 900, a kod nekih vrsta kolibria dosee i do 1.260 otkucaja u jednoj minuti. Sredinji ivani sustav je kod ptica vrlo dobro razvijen, a od svih osjetila im je naroito dobro razvijen vid. Kod ptica se tvorba glasa ne odvija u grlu, jer ptice nemaju glasnice. Umjesto toga, na mjestu gdje se dunik dijeli, nalazi se poseban organ, sirinks , koji se opisuje kao "donje grlo". Plua su kod ptica s njihovim zranim vreicama dosta komliciranija nego kod svih drugih kraljenjaka. Veina ptica zbog njege perja ima trtinu ljezdu koja lui masnou. Kod nekih vrsta je uloga te ljezde potpomognuta paperjem koje "pudra", ili ju ak potpuno zamjenjuje (kakadu, golubovke, aplje). Neke vrste (kormorani i Anhinga ) nemaju ni jedno ni drugo. Od svih navedenih osobina, samo je perje zajedniko iskljuivo pticama - postoje (ili su postojale) ivotinje koje mogu letjeti, to su danas meu sisavcima imii , a neki izumrli gmazovi su bili pretci dananjih ptica. Jaja legu i gmazovi i vodozemci, pa ak niti kljun nije iskljuivo ptija osobina. Hrvatsku ornitofaunu ini 371 vrsta ptica a gnjezdaricama se smatra 226 vrsta. Hrvatska spada meu najbogatije, najraznolikije i u pogledu zatite ptica, najvanije europske zemlje, pogotovo ako se uzme u obzir njena relativno mala povrina. U Hrvatskoj gnijezdi ak 78 europski ugroenih vrsta, a po broju gnjezdarica europski ugroenih vrsta, Hrvatska zauzima 14. mjesto u Europi. Za hrvatsku ornitofaunu openito se moe rei da je vrlo ugroena. Neke su vrste ve izumrle, dok se drugima brojnost u Hrvatskoj viestruko smanjila. Visok udio ugroenih vrsta djelimino je posljedica injenice da je Hrvatska mala zemlja, no veim dijelom je to posljedica ugroenosti veine stanita i veih ili manjih antropogenih pritisaka u gotovo svim stanitima u Hrvatskoj.

19

Tijekom izrade NSAP-a analizirana je ugroenost hrvatske ornitofaune, te su ugroene vrste svrstane prema kategorijama IUCN-a (IUCN Red List Categoryes). Do danas je u Hrvatskoj u potpunosti izumrlo 7 vrsta, a nestale su i gnijezdee populacije od 6 vrsta. U Hrvatskoj je ukupno ugroeno i izumrlo 152 vrste, to predstavlja oko 41% ukupne hrvatske ornitofaune. Meu njima su najzastupljenije movarice, s ak 39%, to dokazuje najveu ugroenost movarnih stanita u Hrvatskoj. Za njima slijede ptice koje obitavaju na kultiviranim krajolicima, s 26% i umske ptice s 20%. U ove tri skupine dolazi oko 85% svih vrsta ugroenih vrsta. Ptice koje u Hrvatskoj nastanjuju niske morske obale (pjeskovite, i muljevite), su praktiki sve ugroene, a predstavljaju 6% ukupno ugroenih vrsta. Oko 5% ugroenih ptica su morske ptice, to je takoe mnogo, s obzirom da se radi o malobrojnoj skupini u Hrvatskoj. Najmanje su ugroene ptice ija su glavna obitavalita visoke planine, klisure, klanci i stjenoviti predjeli (4% ugroenih vrsta). Analizirajui razloge ugroenosti ptica po broju vrsta na koje djeluju, uoljivo je da na najvei broj vrsta ptica u Hrvatskoj djeluje krivolov. Ptice su ivotinjska skupina koja je najsveobuhvatnije zakonski zatiena. Zatiene su sve gnjezdarice i sve ostale europske vrste, izuzevi divljai prema zakonu o lovu (26 vrsta), te velikog vranca na gospodarskim ribnjacima i vorka na poljoprivrednim povrinama. U skupini ptica, nema endemskih vrsta vezanih za Hrvatsku. ("Pregled stanja bioloke i

krajobrazne raznolikosti sa strategijom i akcijskim planovima zatite" - Dravna uprava za zatitu prirode i okolia; Zagreb, prosinac 1999.)Navedene ptice, PP Telaice, proglaene su zatienima temeljem lanka 27. stavka 1.

Zakona o zatiti prirode (Narodne novine, broj 70/05) te Pravilnika o proglaavanju divljih svojti zatienim i strogo zatienim (N.N. 7/06) te te temeljem Crvenih popisaugroenih vrsta ivotinja, biljaka i gljiva Republike Hrvatske, strune procjene Dravnog zavoda za zatitu prirode te obveza preuzetih meunarodnim sporazumima. lanak 97. Zakona o zatiti prirode navodi: Strogo zatiene ivotinje zabranjeno je: namjerno hvatati, drati i/ili ubijati, namjerno oteivati ili unitavati njihove razvojne oblike, gnijezda ili legla, te podruja njihova razmnoavanja ili odmaranja, namjerno uznemiravati, naroito u vrijeme razmnoavanja, podizanja mladih, migracije i hibernacije, ako bi uznemiravanje bilo znaajno u odnosu na ciljeve zatite, namjerno unitavati ili uzimati jaja iz prirode ili drati prazna jaja, prikrivati, drati, uzgajati, trgovati, uvoziti, izvoziti, prevoziti i otuivati ili na bilo koji nain pribavljati i preparirati. 20

Na podruju PP Telaica za sada su zabiljeene sljedee vrste:

Carstvo: Animalia Koljeno: Chordata Razred: AvesNadred: Novoeljuske (Neognathae)Red: Guarice (Anseriformes) Porodica: Patke (Anatidae) Divlja patka (Anas platyrhynchos) - Mallard Patka pupanica (Anas querquedula) - Garganey Siva guska (Anser anser) Greylag goose Red: iopke (Apodiformes) Porodica: iope (Apodidae) iopa (Apus apus) - Swift Smea iopa (Apus pallidus) - Pallid Swift Bijela iopa (Tachymarptis melba) - Alpine Swift Red: Legnjevi (Caprimulgiformes) Porodica: Legnjevi (Caprimulgidae) Leganj (Caprimulgus europaeus) Europen nightjar Red: ljukarice (Charadriiformes) Porodica: Galebovi (Laridae) Galeb klaukavac (Larus cachinnans michahellis) - Yellow-legged Gull Rijeni galeb (Larus ridibundus) Common black-headed Gull Porodica: ljuke (Scolopacidae) Crnorepa muljaa (Limosa limosa) Black-tailed Godwit ljuka (Scolopax rusticola)- Woodcock ljuka kokoica (Galinago galinago) Common Snipe Crnokrila prutka (Tringa ochropus) - Green Sandpiper Crvenonoga prutka (Tringa totanus) - Redshank Porodica: Pomorci (Stercorariidae) Crvenokljuna igra (Sterna hirundo) Common Tern Red: Rodarice (Ciconiiformes) Porodica: aplje (Ardeidae) aplja danguba (Ardea purpurea) - Purple Heron Mala bijela aplja (Egretta garzetta) Little egret Siva aplja (Ardea cinerea) - Grey Heron Red: Golubovke (Columbiformes) Porodica: Golubovi (Columbidae) Divlji golub (Columba livia) - Rock Dove21

Golub grivnja (Columba palumbus) - Woodpigeon Grlica (Streptopelia turtur) Turtle Dove Gugutka (Streptopelia decaocto) - Collared Dove Red: Smrdovranke (Coraciiformes) Porodica: Vodomari (Alcedinidae) Vodomar (Alcedo atthis) - Kingfisher Porodica: Pupavci (Upupidae) Pupavac (Upupa epops) - Hoopoe Red: Kukavke (Cuculiformes) Porodica: Kukavice (Cuculidae) Kukavica (Cuculus canorus) - Cuckoo Red: Sokolovke (Falconiformes) Porodica: Jastrebovi (Accipitridae) kanjac osa (Pernis apivorus) - Honey Buzzars Zmijar (Circaetus gallicus) Short-toed Eagle Eja movarica (Circus aeruginosus) - Marsh Harrier Eja strnjarica (Circus cyaneus) Hen Harrier Eja livadarka (Circus pygargus) - Montagu's Harrier Bjeloglavi sup (Gyps fulvus) Griffon vulture Jastreb (Accipiter gentilis) - Goshawk Kobac (Accipiter nisus) Eurasian Sparrowhawk kanjac (Buteo buteo) - Buzzard Suri orao (Aquila chrysaetos) - Golden Eagle Prugasti orao (Hieraaetus fasciatus) - Bonelli's Eagle Bjeloglavi sup (Gyps fulvus) - Griffon Vulture Porodica: Sokolovi (Falconidae) Eleonorin sokol (Falco eleonorae) Eleonora`s Falkon Mali sokol (Falco columbarius) - Merlin Sivi sokol (Falco peregrinus) - Peregrine Vjetrua (Falco tinnunculus) - Kestrel Porodica: Bukoi (Pandionidae) Buko (Pandion haliaetus) - Osprey Red: Kokoke (Galliformes) Porodica: Kokoke (Phasianidae) Jarebica kamenjarka (Alectoris graeca) Rock Partridge Prepelica (Coturnix coturnix) Common Quail Fazan (Phasianus colchicus) - Pheasant Red: Vraparke ili pjevice(Passeriformes) Porodica: eve (Alaudidae) Kukmasta eva (Galerida cristata) Crested Lark eva krunica (Lullula arborea) Woodlark Porodica: Vrane (Corvidae)22

Gavran (Corvus corax) - Raven Siva vrana (Corvus corone cornix) - Hooded Crow Porodica: Strnadice (Emberizidae) Crnogrla strnadica (Emberiza cirlus) - Cirl Bunting Movarna strnadica (Emberiza schoeniculus) Reed bunting uta strnadica (Emberiza citrinella) - Yellowhammer Porodica: Zebe (Fringillidae) Batokljun (Coccothraustes coccothraustes) - Hawfinch eljugar (Carduelis carduelis) - Goldfinch Juriica (Acanthis canabina) - Linnet Sjeverna zeba (Fringilla montifringilla) - Brambling Zeba (Fringilla coelebs) - Chaffinch Zelendur (Carduelis chloris) - Greenfinch Zimovka (Pyrrhula pyrrhula) - Bullfinch utarica (Serinus serinus) - Serin Porodica: Lastavice (Hirundinidae) Lastavica (Hirundo rustica) Swallow Piljak (Delichon urbica) - House Martin Porodica: Svraci (Laniidae) Rusi svraak (Lanius collurio) - Red-backed Shrike Rioglavi svraak (Lanius senator) - Woodchat Shrike Porodica: Pastirice ili pliske (Motacillidae) Bijela pastirica (Motacilla alba) - Pied Wagtail Gorska pastirica (Motacilla cinerea) - Grey Wagtail Primorska trepetljika (Anthus campestris) Tawny Pipit Livadna trepetljika (Anthus pratensis) - Meadow Pipit Porodica: Muharice (Muscicapidae) Svilorepa (Cettia cetti) - Cetti's Warbler Slavuj (Erithacus megarhynchos) - Nightingale Crvenda (Erithacus rubecula) - Robin Volji maslinar (Hippolais olivetorum) - Olive-tree Warbler Sivi volji (Hippolais pallida) - Olivaceus Warbler Kamenjar (Monticola saxatilis) - Rock Thrush Modrokos (Monticola solitarius) - Blue Rock Thrush Muharica (Muscicapa striata) - Spotted Flycatcher Primorska bjeloguza (Oenanthe hispanica) - Black-eared Wheatear Sivkasta bjeloguza (Oenanthe oenanthe) Northern Wheatear Mrka crvenrepka (Phoenicurus ochrupos) - Black Redstart umska crvenrepka (Phoenicurus phoenicurus) - Redstart Zvidak (Phylloscopus collybita) - Chiffchaff Vatroglavi kralji (Regulus ignicapilus) - Firecrest Zlatoglavi kralji (Regulus regulus) - Goldcrest

23

Crnoglavi bati (Saxicola torguata) Common Stonechat Crnokapa grmua (Sylvia atricapilla) - Blackcap Bjelobrka grmua (Sylvia cantilans) - Subalpine Warbler Velika grmua (Sylvia hortensis) - Orphean Warbler Crnoglava grmua (Sylvia melanocephala) - Sardinian Warbler Mali drozd (Turdus iliacus) - Redwing Kos (Turdus merula) - Blackbird Drozd cikelj (Turdus philomelos) - Song Thrush Drozd bravenjak (Turdus pilaris) - Fieldfare Drozd imela (Turdus viscivorus) - Mistle Thrush Porodica: Vuge (Oriolidae) Vuga (Oriolus oriolus) - Golden Oriole Porodica: Sjenice (Paridae) Jelova sjenica (Parus ater) - Coal Tit Plavetna sjenica (Parus caeruleus) - Blue Tit Velika sjenica (Parus major) - Great Tit Porodica: Vrapci (Ploceidae) Vrabac (Passer domesticus) - House Sparrow panjolski vrabac (Passer hispaniolensis) - Spanish Sparrow Porodica: Popii (Prunellidae) Sivi popi (Prunella modularis) - Dunnock Porodica: Palii (Troglodytidae) Pali (Troglodytes troglodytes) - Wren Red: Veslonoke (Pelecaniformes) Porodica: Vranci (Phalacrocoracidae) Morski vranac (Phalacrocorax aristotelis) European Shag Veliki vranac (Phalacrocorax carbo) - Cormoranz Red: Djetlovke (Piciformes) Porodica: Djetlii (Picidae) Veliki dijetao (Dendrocopos major) - Great Spotted Woodpecker Vijoglav (Jynx torquilla) - Wryneck Red: Ronke (Podicipediformes) Porodica: Gnjurci (Podicipedidae) Crnogrli gnjurac (Podiceps nigricollis) Black-necked Grebe Red: Sovke (Strigiformes) Porodica: Sove (Strigidae) Sivi uk (Athene noctua) Little Owl uk (Otus scops) - Scops Owl Uara (Bubo bubo) Eagle Owl Mala uara (Asio otus) - Long-eared Owl

24

Tablica 4. Prikaz statusa ugroenosti i zatite ptica u nacionalnim okvirimaZatiena vrsta prema Pravilniku o proglaavanju divljih svojti zatienim i strogo zatienim

Vrsta

Status na Crvenom popisu ptica HR

Odtetni cijenik (kn)

Divlja patka (Anas platyrhynchos) Patka pupanica (Anas querquedula) Siva guska (Anser anser) iopa (Apus apus) Smea iopa (Apus pallidus) Bijela iopa (Tachymarptis melba) Leganj (Caprimulgus europaeus) Galeb klaukavac (Larus cachinnans) Rijeni galeb (Larus ridibundus) Crnorepa muljaa (Limosa limosa) ljuka (Scolopax rusticola) ljuka kokoica (Galinago galinago) Crnokrila prutka (Tringa ochropus) Crvenonoga prutka (Tringa totanus) Crvenokljuna igra (Sterna hirundo) aplja danguba (Ardea purpurea) Mala bijela aplja (Egretta garzetta)

/ NT gn EN gn / / / LC gn / LC gn LC pre DD gn, NT ngn CR gn, NT ngn / CR gn, CR zim NT gn VU gn VU gn 2 400,00 7 200,00 2 400,00 21 600,00 14 400,00 7 200,00 800,00 3 600,00 2 400,00 7 200,00 1 600,00 1 600,00 4 800,00

Z Z Z SZ SZ SZ SZ Z Z SZ SZ gn / Z ngn, L SZ gn / Z ngn, L SZ SZ SZ SZ SZ

25

Siva aplja (Ardea cinerea) Divlji golub (Columba livia) Golub grivnja (Columba palumbus) Grlica (Streptopelia turtur) Gugutka (Streptopelia decaocto) Vodomar (Alcedo atthis) Pupavac (Upupa epops) Kukavica (Cuculus canorus) kanjac osa (Pernis apivorus) Zmijar (Circaetus gallicus) Eja movarica (Circus aeruginosus) Eja strnjarica (Circus cyaneus) Eja livadarka (Circus pygargus) Bjeloglavi sup (Gyps fulvus) Jastreb (Accipiter gentilis) Kobac (Accipiter nisus) kanjac (Buteo buteo) Suri orao (Aquila chrysaetos) Prugasti orao (Hieraaetus fasciatus) Eleonorin sokol (Falco eleonorae) Mali sokol (Falco columbarius) Sivi sokol (Falco peregrinus) Vjetrua (Falco tinnunculus)

/ / / LC gn / NT gn NT gn / VU gn VU gn EN gn NT ngn EN gn CR gn / LC gn / EN gn CR gn EN gn / VU gn /

2 400,00

Z Z /

2 400,00 600,00 5 400,00 4 800,00 800,00 9 600,00 21 600,00 14 400,00 9 600,00 14 400,00 40 000,00 2 400,00 2 400,00 2 400,00 40 000,00 40 000,00 40 000,00 4 800,00 40 000,00 2 400,00

Z Z SZ SZ Z SZ SZ SZ SZ SZ SZ SZ SZ SZ SZ SZ SZ SZ SZ SZ

26

Buko (Pandion haliaetus) Jarebica kamenjarka (Alectoris graeca) Prepelica (Coturnix coturnix) Fazan (Phasianus colchicus) Kukmasta eva (Galerida cristata) eva krunica (Lullula arborea) Gavran (Corvus corax) Siva vrana (Corvus corone cornix) Crnogrla strnadica (Emberiza cirlus) Movarna strn. (Emberiza schoeniculus) uta strnadica (Emberiza citrinella) Batokljun (Coccothraustes coccothraustes) eljugar (Carduelis carduelis) Juriica (Acanthis canabina) Sjeverna zeba (Fringilla montifringilla) Zeba (Fringilla coelebs) Zelendur (Carduelis chloris) Zimovka (Pyrrhula pyrrhula) utarica (Serinus serinus) Lastavica (Hirundo rustica) Piljak (Delichon urbica) Rusi svraak (Lanius collurio) Rioglavi svraak (Lanius senator)

RE gn NT gn NT gn, NT pre / LC gn LC gn / / / LC gn / / / / / / / / / LC gn / / /

19 200,00

SZ Z, L Z, L /

1 200,00 2 400,00 2 400,00

Z SZ SZ /

800,00 1 600,00 800,00 1 600,00 600,00 800,00 1 600,00 600,00 600,00 800,00 600,00 1 200,00 600,00 1 200,00 2 400,00

SZ SZ SZ SZ SZ SZ Z Z SZ SZ SZ SZ SZ SZ SZ

27

Bijela pastirica (Motacilla alba) Gorska pastirica (Motacilla cinerea) Primorska trepetljika (Anthus campestris) Livadna trepetljika (Anthus pratensis) Svilorepa (Cettia cetti) Slavuj (Erithacus megarhynchos) Crvenda (Erithacus rubecula) Volji maslinar (Hippolais olivetorum) Sivi volji (Hippolais pallida) Kamenjar (Monticola saxatilis) Modrokos (Monticola solitarius) Muharica (Muscicapa striata) Primorska bjeloguza (Oenanthe hispanica) Sivkasta bjeloguza (Oenanthe oenanthe) Mrka crvenrepka (Phoenicurus ochruros) umska crvenr. (Phoenicurus phoenicurus) Zvidak (Phylloscopus collybita) Vatroglavi kralji (Regulus ignicapilus) Zlatoglavi kralji (Regulus regulus) Crnoglavi bati (Saxicola torguata) Crnokapa grmua (Sylvia atricapilla) Bjelobrka grmua (Sylvia cantilans) Velika grmua (Sylvia hortensis)

/ / LC gn / / / / DD gn / / / NT gn / LC gn / NT gn / / / LC gn / / /

800,00 1 600,00 3 600,00 1 600,00 2 400,00 600,00 600,00 21 600,00 3 600,00 5 400,00 5 400,00 1 200,00 2 400,00 800,00 800,00 2 400,00 600,00 800,00 3 200,00 2 400,00 600,00 800,00 2 400,00

SZ SZ SZ SZ SZ SZ SZ SZ SZ SZ SZ SZ SZ SZ SZ SZ SZ SZ SZ SZ SZ SZ SZ

28

Crnoglava grmua (Sylvia melanocephala) Mali drozd (Turdus iliacus) Kos (Turdus merula) Drozd cikelj (Turdus philomelos) Drozd bravenjak (Turdus pilaris) Drozd imela (Turdus viscivorus) Vuga (Oriolus oriolus) Jelova sjenica (Parus ater) Plavetna sjenica (Parus caeruleus) Velika sjenica (Parus major) Vrabac (Passer domesticus) panjolski vrabac (Passer hispaniolensis) Sivi popi (Prunella modularis) Pali (Troglodytes troglodytes) Morski vranac (Phalacrocorax aristotelis) Veliki vranac (Phalacrocorax carbo) Veliki dijetao (Dendrocopos major) Vijoglav (Jynx torquilla) Crnogrli gnjurac (Podiceps nigricollis) Sivi uk (Athene noctua) uk (Otus scops) Uara (Bubo bubo) Mala uara (Asio otus)

/ / / / VU gn / / / / / / / / / NT gn VU gn / / EN gn NT gn NT gn NT gn /

800,00 1 600,00 600,00 600,00 1 600,00 600,00 800,00 600,00 600,00 600,00 600,00 1 600,00 1 600,00 600,00 3 600,00 2 400,00 1 600,00 3 600,00 7 200,00 3 600,00 3 600,00 10 800,00 2 400,00

SZ Z Z Z SZ Z SZ SZ SZ SZ Z Z SZ SZ SZ SZ SZ SZ SZ SZ SZ SZ SZ

29

(RE izumrle, EN ugroene, VU osjetljive, NT niskorizine, LC najmanje zabrinjavajue, DD nedovoljno poznate; Odtetni cjenik prema Pravilniku o visini naknade tete prouzroene nedoputenom radnjom na zatienim ivotinjskim vrstama (NN 84/96); SZ strogo zatiene i Z zatiene vrste prema Pravilniku o proglaavanju divljih svojti zatienim i strogo zatienim (NN 7/06)

Tablica 5. Prikaz statusa ugroenosti i zatite ptica u europskim okvirimaUgroenost na europskom nivou (IUCN) Dodatak II Bernske konvencije Dodatak III Bernske konvencije Dodatak II Bonnske konvencije Direktiva o pticama

Vrsta

Divlja patka (Anas ptyrhynchos) Patka pupanica (Anas querquedula) Siva guska (Anser anser) iopa (Apus apus) Smea iopa (Apus pallidus) Bijela iopa (Tachymarptis melba) Leganj (Caprimulgus europaeus) Galeb klaukavac (Larus cachinnans) Rijeni galeb (Larus ridibundus) Crnorepa muljaa (Limosa limosa) ljuka (Scolopax rusticola) ljuka kokoica (Galinago galinago) Crnokrila prutka (Tringa ochropus) Crvenonoga prutka (Tringa totanus) Crvenokljuna igra (Sterna hirundo) aplja danguba (Ardea purpurea)

x VU x x x (Secure) (Secure) (DEC) x x x x x x VU W (Secure) (Secure) DEC x VU x x x x x

x x x

II-1/III-1 II-1 II-1/III-2

I II-2 x x x x x x x II-2 I I II-2 II-1/III-2 II-1/III-1

30

Mala bijela aplja (Egretta garzetta) Siva aplja (Ardea cinerea) Divlji golub (Columba livia) Golub grivnja (Columba palumbus) Grlica (Streptopelia turtur) Gugutka (Streptopelia decaocto) Vodomar (Alcedo atthis) Pupavac (Upupa epops) Kukavica (Cuculus canorus) kanjac osa (Pernis apivorus) Zmijar (Circaetus gallicus) Eja movarica (Circus aeruginosus) Eja strnjarica (Circus cyaneus) Eja livadarka (Circus pygargus) Bjeloglavi sup (Gyps fulvus) Jastreb (Accipiter gentilis) Kobac (Accipiter nisus) kanjac (Buteo buteo) Suri orao (Aquila chrysaetos) Prugasti orao (Hieraaetus fasciatus) Eleonorin sokol (Falco eleonorae) Mali sokol (Falco columbarius) Sivi sokol (Falco peregrinus) Vjetrua (Falco tinnunculus) Buko (Pandion haliaetus)

x x x DEC DEC x x x x RARE VU x x x x x x x x RARE EN x x x x RARE DEC RARE x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x

I II-1 II-1/III-1 II-2 II-2 I

I I I I I I

I I I I I I

31

Jarebica kamenjarka (Alectoris graeca) Prepelica (Coturnix coturnix) Fazan (Phasianus colchicus) Kukmasta eva (Galerida cristata) eva krunica (Lullula arborea) Gavran (Corvus corax) Siva vrana (Corvus corone cornix) Crnogrla strnadica (Emberiza cirlus) Movarna strn. (Emberiza schoeniculus) uta strnadica (Emberiza citrinella) Batokljun (Coccothraustes coccothraustes) eljugar (Carduelis carduelis) Juriica (Acanthis canabina) Sjeverna zeba (Fringilla montifringilla) Zeba (Fringilla coelebs) Zelendur (Carduelis chloris) Zimovka (Pyrrhula pyrrhula) utarica (Serinus serinus) Lastavica (Hirundo rustica) Piljak (Delichon urbica) Rusi svraak (Lanius collurio) Rioglavi svraak (Lanius senator) Bijela pastirica (Motacilla alba) Gorska pastirica (Motacilla cinerea) Primorska trepetljika (Anthus campestris)

(VU)

x x x x

I II-2 II-1/III-1 I II-2

(DEC) VU (Secure) (Secure) (Secure) (Secure) x x x x x x

x x

x x x x x DEC (DEC) VU (Secure) VU x x x x x x x I I

32

Livadna trepetljika (Anthus pratensis) Svilorepa (Cettia cetti) Slavuj (Erithacus megarhynchos) Crvenda (Erithacus rubecula) Volji maslinar (Hippolais olivetorum) Sivi volji (Hippolais pallida) Kamenjar (Monticola saxatilis) Modrokos (Monticola solitarius) Muharica (Muscicapa striata) Primorska bjeloguza (Oenanthe hispanica) Sivkasta bjeloguza (Oenanthe oenanthe) Mrka crvenrepka (Phoenicurus ochrupos) umska crvenr. (Phoenicurus phoenicurus) Zvidak (Phylloscopus collybita) Vatroglavi kralji (Regulus ignicapilus) Zlatoglavi kralji (Regulus regulus) Crnoglavi bati (Saxicola torguata) Crnokapa grmua (Sylvia atricapilla) Bjelobrka grmua (Sylvia cantilans) Velika grmua (Sylvia hortensis) Crnoglava grmua (Sylvia melanocephala) Mali drozd (Turdus iliacus) Kos (Turdus merula) Drozd cikelj (Turdus philomelos) Drozd bravenjak (Turdus pilaris)

x x (Secure) (RARE) x x x x x (VU) VU x x x x x x (Secure) (Secure) (DEC) x x x x x x VU x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x II-2 II-2 II-2 II-2 I

33

Drozd imela (Turdus viscivorus) Vuga (Oriolus oriolus) Jelova sjenica (Parus ater) Plavetna sjenica (Parus caeruleus) Velika sjenica (Parus major) Vrabac (Passer domesticus) panjolski vrabac (Passer hispaniolensis) Sivi popi (Prunella modularis) Pali (Troglodytes troglodytes) Morski vranac (Phalacrocorax aristotelis) Veliki vranac (Phalacrocorax carbo) Veliki dijetao (Dendrocopos major) Vijoglav (Jynx torquilla) Crnogrli gnjurac (Podiceps nigricollis) Sivi uk (Athene noctua) uk (Otus scops) Uara (Bubo bubo) Mala uara (Asio otus)

x x x x x (Secure) x x x x x x x x (DEC) VU x x x x

x

II-2

I

I

34

Vodozemci Amphibia

Vodozemci (Amphibia) ine razred slatkovodnih i kopnenih kraljenjaka. Njihovo znanstveno ime je izvedeno od grkog "amphi bios" (dvostruki ivot), to je u obliku "dvoivke" odreeno vrijeme bilo koriteno u hrvatskom kao naziv za ovaj razred. To ime se zasniva na injenici da veina vodozemaca stadij larve proivljavaju u vodi, a nakon metamorfoze mogu ivjeti na kopnu. Ali ostaju cijeli ivot upueni na blizinu vode. Mnogi su prvenstveno none ivotinje kako bi se zatitili od moguih grabeljivaca, kao i da smanje gubitak vode preko koe. Vodozemci imaju etiri uda, ali kod manjeg broja su se izgubile. Na prednjim nogama u pravilu imaju etiri, a na zadnjim pet prstiju. Imaju pljosnate lubanje i esto reducirane kosti. Tako veina nema rebra. Koa je tanka i gola, ali zato puna ljezda i pigmentnih stanica. Koa ima vanu ulogu u disanju i gospodarenju tjelesnim tekuinama. Kao larve, vodozemci imaju krge, a u odraslom obliku vrlo jednostavna plua, ali i koa i usta im pomau kod razmjene plinova. Vodozemci su hladnokrvne ivotinje pa se prilagoavaju temperaturi okoline. 35

Srce ima dvije pretklijetke, i jednu klijetku bez pregadne stijenke. Crijevni, urinarni i spolni otvor zavravaju u kloaki.

abe

ili bezrepci, pripadaju vodozemcima, a razlikuju se od drugih vodozemaca po

tome to nemaju rep. Tijelo im je takoer drugaije (okruglo, glava naprijed). Zadnje noge su im znatno due od prednjih, na kojim se nalazi 4 ili 5 prstiju. Zadnje noge su prilagoene za tzv. katapultarni skok. Nemaju unutarnje ni vanjske krge. Najvei broj aba polae jaja u vodi, gdje larve zvane punoglavci zavre larveni period i metamorfozu.

Na podruju PP Telaica za sada su zabiljeene sljedee vrste:

Carstvo: Animalia Koljeno: Chordata Razred: AmphibiaRed: AnuraPorodica: Hylidae Gatalinka Hyla arborea (Linaeus,1758) Porodica: Bufonidae Zelena krastaa Bufo viridis (Laurenti,1768)

Zelena krastaa (Bufo viridis) je jedna odnajeih aba naeg podruja. Budui da je manje vezana za vodu, samo za vrijeme parenja, susreemo je podjednako na vlanim, kao i na posve suhim mjestima. Nona je ivotinja; danju miruje gdje ima imalo vlage, u sjeni kakvog grma, ispod kamena i slino. Osobito rado dolazi u vrtove koji se zalijevaju, jer tu nalazi vlagu i dovoljno insekata kojima se hrani. Zbog toga je neobino korisna. Zimu prespava zakopana u zemlji. U proljee se iskopava iz zemlje i odmah trai vode stajaice u kojima dolazi do parenja i polaganja jaja.

36

Dostie duinu do 10 cm. Osim za vrijeme parenja, ove ivotinje ive usamljeno i uvaju vlastito podruje. Hranu im predstavljaju razni beskraljenjaci, ali vee enke jedu i druge kraljenjake poput aba i mieva. Rasprostranjena je u gotovo cijeloj srednjoj, junoj i istonoj Europi. Sjeverna joj je granica rasprostranjenosti u visini Danske i june vedske. Tijekom reproduktivnog perioda zelena krastaa je najosjetljivija na antropogene utjecaje. Zna se da populacije zelenih aba ponekad drastino fluktuiraju na pojedinim podrujima to se moe protumaiti variranjem klimatskih parametara. Poznati razlozi ugroenosti zelene krastae su isuivanje vlanih stanita kao i unitavanje te oneienje stanita. Uvrtena je na Dodatak II Bernske konvencije i Dodatak IV Direktive o zatiti stanita.

Gatalinka (Hyla arborea) pripada najmanjimabama Europe sa tjelesnom duinom od 4-5 cm. Jednobojna je, s gornje strane obino svijetlo-zelene boje, dok s donje strane boja znatno varira i moe biti sivo-zelena, mrka i slino. Vrlo zanimljiva znaajka gatalinke je sposobnost mijenjanja boje tijela to je vezano uz temperaturu i raspoloenje ivotinje. Tako uglavnom zelena aba postaje sivo ili smee obojena. Osim sezone parenja kada trai vodu, najvei dio ivota provede u kronjama drvea, grmlja ili meu travom. Gatalinka zimuje u veim grupama u zemlji, ispod korijena, u upljinama drvea i slino. U proljee se pojavljuje u travnju-svibnju. enka nakon parenja odlae jaja u vodu, a mlade gatalinke, nakon preobrazbe naputaju vodena stanita u srpnju ili kolovozu. To je nona vrsta koja preferira razliita stanita s bogato razvijenom vegetacijom. Ovo je vrlo zanimljiva vrsta s obzirom na "arborealni" nain ivota te prilagodbe koje je uslijed toga razvila. Zahvaljujui sposobnosti spretnog penjanja, najee obitava iznad tla, na pojedinim dijelovima biljaka. Tijekom dana gatalinka uglavnom sjedi na granama, stabljikama i liu biljaka, a aktivna postaje najee u predveerje i nou. skandinavskih zemalja. Gatalinka se smatra ugroenom vrstom u itavoj Europi, jer je zabiljeeno smanjenje brojnosti njenih populacija. Nalazi se na popisima zatienih vrsta europskih i hrvatskih pravilnika te konvencija. Uvrtena je na Dodatak II Bernske konvencije i Dodatak IV Za vrijeme dugih ljetnih sua, pred kiu se javlja poznatim kreketanjem. Hrani se insektima. Naseljava gotovo cijelu Europu, osim Engleske, Irske i

37

Direktive o stanitima. Na europskoj razini pripada u niskorizine vrste, a u istu kategoriju pripada i prema Crvenom popisu vodozemaca Hrvatske. Ugroava ju gubitak reproduktivnih stanita, izolacija i fragmentacija stanita, oneienje i sve intenzivnije koritenje poljoprivrednih, umskih i drugih povrina. Zatita stanita se zasad smatra najboljom metodom za zatitu populacija gatalinke.

Od navedenih vrsta vodozemaca na crvenoj listi ugroenih vrsta nalazi se: 0 Hyla arborea

38

Tablica 6. Prikaz statusa ugroenosti i zatite vodozemaca u nacionalnim okvirima

Vrsta

Status na Crvenom popisu gmazova HR

Odtetni cijenik (kn)

Zatiena vrsta prema Pravilniku o proglaavanju divljih svojti zatienim i strogo zatienim

Gatalinka Hyla arborea Zelena krastaa Bufo viridis

NT

1 000 1 000

SZ SZ

(NT niskorizina vrsta; Odtetni cjenik prema Pravilniku o visini naknade tete prouzroene nedoputenom radnjom na zatienim ivotinjskim vrstama (NN 84/96): SZ strogo zatiene i Z zatiene vrste prema Pravilniku o proglaavanju divljih svojti zatienim i strogo zatienim (NN 7/06)

Tablica 7. Prikaz statusa ugroenosti i zatite vodozemaca u europskim okvirima

Vrsta

Ugroenost na europskom nivou (IUCN)

Dodatak II Bernske konvencije

Dodatak III Bernske konvencije

Dodatak II Direktive o stanitima

Dodatak IV Direktive o stanitima

Gatalinka Hyla arborea Zelena krastaa Bufo viridis

NT

x x

x x

39

UGROENOST VODOZEMACA

Zahvaljujui sloenom ivotnom ciklusu, vodozemci su pod veim negativnim pritiskom od ostalih skupina ivotinja. Poznato je da su slatke vode u itavoj Europi pod velikim pritiskom oneienja i drugim antropogenim utjecajima. Nadalje, priobalno podruje karakterizira specifina problematika vezana uz opstanak vodozemaca. Slatke vode u priobalju obino su pod pojaanim antropogenim utjecajem posebno tijekom toplijeg dijela godine kada su podloene visokim temperaturama, maloj koliini padalina i velikom broju turista. Unato miljenju da su vodozemci vezani samo za vodena i vlana stanita, velik je broj posve terestrikih vrsta. Zato je u zatiti vodozemaca vrlo bitno poznavati njihove raznolike ivotne cikluse i zahtjeve za stanitem. Prilikom procjene stanja i ugroenosti populacija vodozemaca odreenog podruja potrebno je provesti viegodinja istraivanja zbog postojanja odreenih prirodnih fluktuacija populacija. Ove fluktuacije zamagljuju ekoloku sliku stanja i smanjuju snagu programa monitoringa te otkrivanja razloga stvarnog pada populacije. Posebno ugroena skupina vodozemaca su abe koje se smatraju globalno ugroenom skupinom te ih se veina nalazi na meunarodnim listama ugroenosti. Teko je definirati jedan uzrok nestajanja vodozemaca i vjerojatno je mnotvo razloga. Ljudski utjecaji mogu pojaati prirodne razloge i dovesti do toga da se lokalne populacije vodozemaca ne mogu oporaviti i izumiru. U posljednjih 50-ak godina uoeno je znatnije smanjenje populacija vodozemaca do ega su dovele prvenstveno sve snanije ljudske aktivnosti i promjene okolia pa vodozemci polako nestaju s podruja i mjesta gdje su nekad bili vrlo brojni i esti. Openito, mnoge vrste vodozemaca smanjuju svoje areale rasprostranjenosti. Trend nestajanja opisuje se kao posljedica razliitih uzroka od unitenja stanita pa sve do klimatskih promjena. esto se navodi da je presudna osjetljivost vodozemaca na ultraljubiasto zraenje. Primijeeno je da razne vrste vodozemaca imaju razliit stupanj ugroenosti. Razumijevanje uzroka interspecijskih varijacija u populacijskim trendovima kljuno je u zatiti vodozemaca. Unato tome to svaka vrsta ima svoje specifinosti i druge razloge osjetljivosti, pa i ugroenosti, postoje neki opi razlozi ugroenosti populacija vodozemaca.

Osnovni razlozi ugroenosti vodozemaca:/ unitavanje (gubitak), degradacija i fragmentacija stanita nekontrolirana izgradnja, pojaano prometovanje. Najvei razlog ugroenosti vodozemaca ipak je gubitak tj. unitenje prirodnih stanita.

40

Poari mogu imati dugorone katastrofalne posljedice. Velik problem predstavlja to to su vodozemci izrazito lokalizirani na mikrostanita koja se esto ne uklapaju u ire prihvaene podjele stanita. Vrlo je vano sauvati prvenstveno vea movarna podruja, ali i male barice i umjetne vodene povrine. / oneienje herbicidi, pesticidi, kisele kie, otpadne vode, toksini, teki metali Vodozemci su posebno osjetljivi na razliita oneienja zbog propusne koe koja funkcionira poput spuve te upija sve iz okoline. Moderne poljoprivredne mjere, koje ukljuuju upotrebu pesticida, te mineralnih gnojiva imaju vrlo negativan uinak na stanje populacija vodozemaca ireg podruja. Otpadne vode, teki metali i kisele kie takoer nepovoljno djeluju na vodozemce. Uz to to imaju direktan negativan uinak na ivotinje, takvi oneiivai smanjuju stopu rasta i stupanj reprodukcije te slabe imunoloki sustav i sposobnost ivotinja da se bore s bolestima i infekcijama. Jaja vodozemaca nemaju zatitnu ljusku pa su takoer vrlo osjetljiva na oneienja u okoliu. / unoenje stranih vrsta najee riba Ribe su efikasni predatori kako odraslih vodozemaca tako i njihovih liinki. Poznato je da ukoliko se u nekoj vodi nalaze ribe, vjerojatnost da e se u njoj javiti vodozemci puno je manja. / globalne klimatske promjene stanjenje ozonskog omotaa, ekstremni klimatski uvjeti Za utvrivanje posljedica ovakvih promjena potreban je viegodinji monitoring ili postojanje podataka o prijanjem stanju. Uslijed nedostatka takvih informacija, o posljedicama globalnih klimatskih promjena na populacije vodozemaca moemo samo nagaati, ali sigurno je da se smanjenjem ozonskog omotaa poveava UV zraenje, koje esto ima letalne utjecaje na vodozemce. Njihova tanka propusna koa nije nipoto dovoljna zatita od takvih tetnih utjecaja. S obzirom na nedostatak zatitne ovojnice njihovih jaja, velika opasnost prijeti ve od liinakog stadija. Vodozemci su takoer izrazito osjetljivi na male promjene temperature i vlage pa globalne promjene mogu izmijeniti njihovo ponaanje pri razmnoavanju, utjecati na uspjenost razmnoavanja, smanjiti imunitet, smanjiti stopu rasta i poveati osjetljivost na ostale utjecaje poput oneiivaa. / eksploatacija eksperimenti, transport, duani kunih ljubimaca

41

U pojedinim podrujima nae zemlje ablji su kraci cijenjen gurmanski specijalitet, meutim, zbog preslabe kontrole i nedovoljno strogih zakonskih propisa, nije poznato kolika se koliina vodozemaca skuplja. Skupljanje vodozemaca za potrebe prodaje kao kunih ljubimaca takoer uzima sve vei mah. / bolesti Uz pojaavanje svih ostali pritisaka, javljaju se i nove bolesti koje uzrokuju ugibanje ili slabljenje odraslih jedinki i liinaka. / gubitak genetske varijabilnosti Uslijed fenomena stvaranja malih, izoliranih i izdvojenih populacija dolazi do krianja genetiki bliskih jedinki i gubitka genetike raznolikosti.

ZATITA VODOZEMACA

Razlozi ugroenosti vodozemaca u veini europskih zemalja su donekle na vrijeme uoeni te se provode mjere smanjenja negativnog utjecaja na populacije vodozemaca i ispravljanje greaka te vraanje na staro ukoliko je to mogue. Prijedlog zatitnih mjera: / ouvanje malih bara i movarica bilo privremenih, bilo stalnih / odravanje poeljne kakvoe vode sprjeavanjem oneienja i pretjeranog unosa organskog materijala i mineralnih soli s okolnog podruja / kontrola intenziviranja poljoprivrede na irem podruju i smanjenje koritenja kemijskih sredstava / sprjeavanje bilo kakvih oblika isuivanja ili meliorativnih zahvata / sprjeavanje unosa novih svojti.

42

VANOST VODOZEMACA KAO BIOINDIKATORA

Zbog uloge ranih pokazatelja vodozemci se u posljednje vrijeme vrlo esto karakteriziraju kao "kanarinci u rudniku ugljena" za ekosustave. Vodozemci su dobri bioindikatori zato to:

provode dio ivota u vodi, a dio na kopnu imaju propusnu kou to omoguuje relativno lagan ulazak razliitih tvari u njihov organizam nakupljaju i koncentriraju otrove u svom masnom tkivu.

Zahvaljujui tim znaajkama oni nas upozoravaju na smanjenje kvalitete voda i stanita te na zdravlje okolia. Promjene u sastavu populacija i zdravlju jedinki su vrlo dobri pokazatelji da je dolo do promjene stabilnosti ekosustava. Vrste koje provode veinu ivota u vodi pokazuju vee malformacije od onih koje su za vodu vezane samo tijekom liinakog stadija. Osjetljivije su i one vrste ije liinke prezimljuju u vodi i preobraavaju se tek sljedee godine jer se na taj nain produuje izloenost otrovima i drugim tetnim tvarima. abe su osobito dobri pokazatelji zdravlja ekosustava te signaliziraju potrebu za zatitom. Vodozemci vrlo esto ine kljune vrste (keystone species) za odreeni okoli. Zato bi njihov nestanak iz sustava mogao imati nesagledive posljedice.

43

Gmazovi Reptilia

Gmazovi (Reptilia) ili reptili (od lat. reptilis - onaj koji gmie) su jedan razred meu kraljenjacima. To su hladnokrvne ivotinje, imaju rep, kou s ronatim ljuskama i uglavnom s etiri noge, koje su se, dodue, kod zmija povukle. Svi gmazovi diu na plua. Legu jaja ili raaju ive mlade (ovovivipar), a razvijaju se direktno, to znai bez larve kao razvojnog meuoblika. Mediteransko podruje izrazito je pogodno za gmazove zbog raznolikosti stanita i odgovarajuih mikroklimatskih uvjeta. Suha i topla mediteranska klima izvrsno odgovara gmazovima to je rezultiralo njihovom veom brojnou i endemizmom. Upravo su klimatski uvjeti glavni ograniavajui faktor za iru rasprostranjenost i brojnost gmazova u kontinentalnom podruju. Faunu gmazova Hrvatske ini 38 vrsta koje su najveim dijelom rasprostranjene u priobalnom podruju. Neke meu njima imaju iroku rasprostranjenost, a druge obitavaju na uskim arealima i imaju velike ekoloke prohtjeve.

44

Guteri

Guteri su ivotinje izduenog, dorzoventralno spljotenog ili sasvim cilindrinog, gotovo zmijolikog tijela prekrivenog ljuskama. Noge su dobro razvijene, osim kod nekih (blavor, sljepi) gdje su potpuno reducirane. Svi su nai guteri potpuno bezopasne i bezazlene ivotinje. Na prednjem dijelu tijela gutera je plosnata iljasta glava koja je irokim vratom odijeljena od trupa. Na glavi su velike oi s pokreljivim onim kapcima. Trup zavrava dugakim repom koji guter u opasnosti mogu otkinuti i tako pobjei od neprijatelja. To nazivamo samoosakaivanje. Otkinuti dio repa moe djelomino obnoviti. Kree se pomou dva para kratkih nogu na kojima ima pet prstiju. Tijelo se ne naslanja na noge, jer se one nalaze postrance. Stoga kod kretanja trbuhom dotiu zemlju pa kaemo da gmiu. Koa gutera je suha, bez lijezda, pokrivena ronatim ljuskama koje spreavaju gubitak vode iz tijela. Ovaj pokrov gutera ograniava rast pa se moraju presvlaiti. Kretanje guteru omoguuje snaan kostur i dobro razijeni miii. Gmazovi imaju jednake djelove kostura kao i vodozemci. Napredak uoavamu s obzirom na grau kraljenice koja je sastavljena od mnogo kraljeaka (do 140). Zglobno je povezana s kostima glave. Gmazovi imaju rebra od kojih je prvih pet pari spojeno s prsnom kosti.

45

Zrak ulazi kroz dine putove u grkljan, zatim u dunik koji se grana u dvije dunice. One dovode zrak u plua koja imaju veu povrinu od abljih, a i bolje su prokrvljena. Na lenoj strani tijela su dva bubrega koji izluuju mokrau u obliku vrste bijele tvari. Imaju i mokrani mjehur. Hrana (kukcu, pauci, gujavice, puevi) ulazi kroz usta u probavilo. U ustima se nalaze zubi koje mogu mijenjati cijelog ivota. Tu je mnogo lijezda te tanak, dugaak raljasti jezik pomou kojeg osjeaju miris. Sezona parenja odreena je temperaturom i periodom izmjene svijetla (dana i noci), te ako je omogucena pravilna klima i prehrana do parenja dolazi u proljece. enke zahtijevaju pojaanu prehranu posebno rastu zahtjevi za kalcijem i fosforom, pa se standardna doza vitamina i minerala udvostruuje.

46

Zmije

Zmije (gr. Ophidia, lat. Serpens) su podred unutar reda gmazova ije je hladno i suho tijelo prekriveno ljuskama. Vode porijeklo od predaka koji su liili na gutere, no jako im se izduilo tijelo, a noge su im reducirane pa se kreu iskljuivo vijuganjem tijela, oslanjajui se se o podlogu. Neke zmije imaju razvijen otrovni mehanizam sastavljen iz otrovne lijezde koja izluuje otrovni sekret, otrovnog zuba i miia koji pri ugrizu stiskajui lijezdu, potiskuje otrov u ranu. Otrovnice se lako raspoznaju po specifinom obliku tijela. To su preteno krae i zdepaste zmije, iroke trokutaste glave (zbog otrovnih lijezda), sporije od neotrovnica. Broj kraljeaka im je povean na dvjesto (kod nekih vrsta maksimalno 435). Kosti eljusti i nepca su povezane samo tetivama koje omoguuju vekilo irenje, tako da i vei plijen mogu progutati u jednom komadu. U velikom elucu relativno visoko koncentrirana solna kiselina zatim razgrauje plijen. Neke su zmije svoje lijezde slinavke preoblikovale u lijezde koje umjesto sline lue otrov. Samo oko 400 vrsta zmija su otrovnice, a od toga je njih 50 potencijalno smrtonosna za ovjeka. Vrste zmija koje se smatraju naroito otrovnim nisu uzrok veine smrtnih 47

sluajeva ljudi jer uglavnom ive u nepristupanim podrujima, a uz to su i plahe i po mogunosti izbjegavaju susrete s ljudima. 70% zmijskih ugriza dogaa se u visini glenja ili nie. Mlade zmije se izlgu s dostatnom koliinom otrova. One ne rasipaju uzalud ovu vrijednu tekuinu. Posjeduju sposobnost da reguliraju koliinu otrova. Kod nekih vrsta potrebni su i tjedni da se opet stvori otrov. Zmije ive irom svijeta i u vrlo razliitim okoliima, od brdskih podruja do slatkih voda i mora. Daleko najvei broj vrsta ivi u tropima. U Europi u rijetka mjesta gdje ne ive zmije spada Irska. Nekoliko puta godinje zmije skidaju kou zato to se istroila od puzanja tlom, ili zato to im je postala pretijesna. Prije "presvlaenja" prestanu jesti, oi im postanu mutne, a koa promijeni boju. Stare se odijee rijei trljajui tijelo o granje ili kamen. Prema odbaenoj koi moe se doznati je li rije o otrovnici ili neotrovnici. Ne ubijaju sve zmije otrovom. Neke se omotaju oko rtve, stisnu je i ugue. Potom je progutaju cijelu. Da bi im to uspjelo, moraju irom razjapiti usta. Miii u tijelu guraju ivotinju do zmijina eluca. Zmije se hrane manjim plijenom, ali esto ugrizu i ovjeka. Razlog je vrlo jasan- samoobrana. Mnoge vrste pokuat e izbjei opasnost, ali kada to nije mogue one e pribjei jedinom rjeenju- ugrizu.

48

Kornjae

Kornjae (Testudinata,Testudines, ranije i Chelonia) postoje ve due od 250 milijuna godina. Na Zemlji postoji vie oko 300 razliitih vrsta, od toga su sedam morskih, 180 vrsta ivi u slatkoj vodi a ostatak ivi na kopnu. Kornjae se ubrajaju u gmazove i bile su na Zemlji jo prije nego to su se razvili veliki dinosauri. Sposobnost prilagoavanja kornjaa, iji su najblii srodnici krokodili i ptice, osigurala im je postojanje do dananjih dana. Sa izuzetkom polarnih podruja, kornjae ive na svim kontinentima, u pustinjama, morima, rijekama, movarama i na kopnu, a najvie ih ima u podrujima umjerene klime i tropa. Naroito su brojne vrste u Sjevernoj Americi i Jugoistonoj Aziji. Sve kornjae se odlikuju oklopom koji je u ivotinjskom svijetu jedinstven. Sastoji se od lenog (karapaks) i trbunog (plastron) dijela, koji su meusobno spojeni. U svom donjem dijelu oklop je masivne kotane grae, koji se razvio od kraljenice, rebara i karlinih kostiju. Preko tog kotanog sloja nalazi se sloj koe. Kod kornjaa s tzv. mekim oklopom je taj sloj koast, dok se kod ostalih vrsta preko koe razvio tipian ploasti oklop graen od kreatina. Ploe se dijele na grupe (lene, postrane, rubne, repne itd. ovisno na kojem dijelu se nalaze), ali se vrlo esto dogaa da se neki primjerak izlee s nekim abnormalnostima tih ploica. To se dogaa kako u prirodi tako i u uzgoju, a ini se, da su uzrok neki uvjeti u razdoblju inkubacije jaja.

49

Suvremene kornjae nemaju zube. Raspolau snanim "aparatom" za hranjenje koji se razvio od eljusnih kostiju. Kao i svi drugi gmazovi ni kornjae ne vau hranu nego gubicom otkidaju komade, pomaui si pri tome prednjim udovima. I na kopnu i u vodi kornjae se kreu za gmazove tipino krivudavo. Pri tome se oslanjaju na oklop to im u vodi smanjuje potronju energije. Na kopnu njihovo kretanje esto djeluje vrlo nespretno. Morskovodnice su razvile meu gmazovima jedinstven nain kretanja. Mau prednjim udovima koji su se razvili tako da jako podsjeaju na peraje. Tako se kod veine moe utvrditi povezanost s vodom jer imaju manje ili vie izraene plivae koice. Pored velikog broja vrsta ija se veliina kree izmeu 10 i 30 centimetara, tu su jo i morske kornjae, i divovske kornjae s otoja Galpagos i sa Sejela ija duina oklopa moe dosei i vie od metra. Osjetila:

Kornjae vide jako dobro, a u mraku bolje nego ljudi. I bolje razlikuju boje od ljudi jer, kao i svi gmazovi imaju etiri receptora za vid. Kretanjem onih jabuica postie i prostorno i panoramsko vidno polje.

Naroito im je izraeno osjetilo mirisa. Kad se vidi kornjau kako izraeno "pumpa" vratom, to ne znai da je zapuhana od napora, nego da upravo "njuka" jer se njen organ njuha nalazi u grlu. Mirisom raspoznaje jestivu hranu a i prepoznaje tlo u koje moe zakopati svoja jaja.

Kornjae nemaju vanjsko uho. Ne uju ni priblino tako dobro kao ljudi. Umjesto toga, osjete duboke vibracije u svojoj okolini.

Osim tijekom parenja, kornjae su uglavnom nijeme. Izuzetak je reakcija na strah: uvlai glavu u oklop i pritom isputa siktav glas koji potsjea na frktanje. Kad trae mjesto pogodno za polaganje jaja, enke se glasaju slino kao mujaci tijekom parenja. Taj glas nalikuje stenjanju. Spoznajne sposobnosti kornjaa mogu se mjeriti s onima drugih gmazova. Tako pamte mjesta s hranom, kao i putove za bijeg. Imaju izraen i osijeaj za orijentaciju, ali ne tako dobro kao sisavci. Kornjae mogu ivjeti jako dugo. Divovske kornjae s otoja Galpagos mogu doivjeti i vie od 200 godina. Neke amerike kornjae ive due od 100 godina i time, s razlogom,

50

uivaju glas Metuzalema u svijetu ivotinja. Neki primjerci su dokazano doivjeli starost od 180 godina. Tipini dan jedne kornjae sastoji se od potrage za hranom i, kod gotovo svih vrsta, izlaganja suncu. Ovo zadnje slui reguliranju tjelesne temperature kao i, vjerojatno, prihvaanju UV-zraenja. U klimatski umjerenom podruju pa sve tamo do pustinjskog, godinja doba odreuju ivotni ritam kornjaa. One se zimi zakopavaju ili ve prema vrsti trae sklonite pod vodom, gdje idue mjesece provode dijelom ukoene, "smrznute". Neke se vrste jednako tako povlae i za vrijeme velikih ljetnih vruina. Kornjae mogu biti biljoderi kao i mesoderi. Meutim, svima je zajednika potreba za hranom bogatom kalcijem koju trebaju za gradnju oklopa. Da bi mogle resorbirati kalcij, kornjae trebaju vitamin D3. Do danas se ne raspolae detaljnim spoznajama o tome, kako kornjae uspijevaju "pokriti" svoju veliku potrebu za vitaminom D3. Razika izmeu spolova moe se relativno lako utvrditi. Spolni otvor se kod enki uvijek nalazi blie oklopu nego kod mujaka. Dok neke vrste kornjaa izvan razdoblja parenja vei dio godine provode odvojeno po spolovima u razliitim ekolokim niama, u vrijeme parenja nalaze put jedni do drugih. Kod vrsta koje ive u podruju umjerene klime vrijeme parenja je u proljee i u jesen. Nakon oplodnje, enka ostaje plodna vie godina, ime se moe objasniti velika uspjenost kornjaa kod naseljavanja novih ivotnih prostora (na pr. otoje Galpagos) Polaganje jaja slijedi nekoliko tjedana nakon oplodnje, ili, u umjerenim klimatskim podrujima, u proljee. Njihova jaja se svojim osobinama znaajno razlikuju od vrste do vrste. I broj jaja je jako razliit. Od samo tri jaja kod jedne vrste, pa sve do vie od 100 jaja kod morskih kornjaa. Polaganje jaja se dogaa iskljuivo na kopnu. Kad skotna enka pronae odgovarajue mjesto, iskapa jamu i u nju polae jaja. Zatim zatrpava leglo zemljom, pijeskom ili biljnim materijalom. Kod gotovo svih vrsta kornjaa temperatura u leglu za vrijeme inkubacije odreuje spol mladunaca. Nakon to se izvale iz jaja, kornjaice ostaju u leglu dok u potpunosti ne potroe zalihu hrane iz umanjca prije nego to pomu s grebanjem prema povrini. Na najsjevernijoj granici rasprostranjenosti kornjaa, mladunci koji se izlegu u kasno ljeto i iznenadi ih rani poetak zime, ostaju zakopani u leglu do proljea. Majke ne pruaju nikakvu pomo u valjenju ili uzgoju mladunaca. Do spolne zrelosti prolazi puno godina. Spolna zrelost kornjae ne ovisi o njenoj starosti nego o veliini.

51

Neprijatelji kornjaa su razliiti od vrste do vrste, a jako ovise i o njenoj starosti. Dok su legla kao i tek izleene kornjaice bespomono izloeni na milost i nemilost ak rakovima i pticama, za ozbiljno ugroavanje odrasle kornjae potreban je netko velik i snaan kao krokodil. Kornjae ozbiljno ugroavaju i ljudi. U nekim dijelovima ljudi jedu morske- ali i slatkovodne- i kopnene kornjae . Osim toga, ljudi pljakaju i jedu i kornjaja jaja. Kako se radi uglavnom o krivolovu, populacije se, zbog dugog razdoblja do spolne zrelosti, sporo oporavljaju pa se neke vrste nalaze na rubu izumiranja. ivotni prostor mnogih vrsta kornjaa je ugroen. Kopnene kornjae na njihovim prastarim podrujima mnogi poljoprivrednici smatraju tetnicima i esto ih ubijaju. Mnoge ceste presijecaju njihov habitat pa veliki broj kornjaa strada od prometa. Pritom, esto je rije skotnim enkama koje trae odgovarajue mjesto za polaganje jaja. Industrija isputa otpadne vode u vode nastanjene vodenim kornjaama ime se taj biotop mijenja. Na taj nain vodene kornjae vrlo esto gube prehrambenu podlogu. Izravnavanje i utvrivanje rijenih obala rezultira gubitkom mjesta na kojima se kornjae mogu sunati i polagati jaja. Morskim kornjaama turizam oteava pristup plaama pogodnim za polaganje jaja. Tek izleene kornjaice koje se nou iskapaju iz legla na povrinu, orijentiraju se svjetlucanjem vode da dou do relativne sigurnosti mora. Zbog umjetne svjetlosti gube orijentaciju. Morske kornjae se esto upletu u lutajue ribarske mree i utope se ili progutaju plastiku vjerujui da se radi o meduzi. Kornjaina jaja se na plaama esto tako intenzivno pljakaju, da je bez ozbiljnih mjera zatite opstanak nekih vrsta jako ugroen. Neke kornjae se smatraju delikatesom pa ih ljudi intenzivno love. Od postojeih sedam vrsta morskih kornjaa, u Sredozemnom i Jadranskom moru do sada je zabiljeeno prisustvo triju vrsta: sedmopruge usminjae (Dermochelys coriacea), glavate elve (Caretta caretta) i zelene elve (Chelonia mydas).

Na podruju PP Telaica, od navedenih, moemo sresti pripadnike reda ljuskaa - Squamata, te pripadnika reda Cheloniidae.

Carstvo: Animalia Koljeno: Chordata Razred: ReptiliaRed: Squamata Podred: Lacertilia/Sauria52

Porodica: Lacertidae Krka guterica - Podarcis melisellensis melisellensis (Braun, 1887) Primorska guterica Podarcis sicula (Rafinesque, 1810) Porodica: Anguidae Blavor - Ophisaurus apodus syn. Pseudopus apus (Pallas, 1775) Porodica: Gekkonidae Kuni macaklin - Hemidactylus turcicus (Linnaeus, 1758)

Podred: SerpentesPorodica: Colubridae Crvenkrpica Zamenis situla (Linnaeus,1758) syn. Elaphe situla Brelih & Duki 1974 Crnokrpica Telescopus falax (Fleischmann, 1831) Bjelouka Natrix natrix (Linnaeus, 1758) ara poljarica Coluber gemonensis (Laurenti, 1768) Zmajur Malpolon monspessulanus (Herman, 1804) Porodica: Typhlopidae Zmija sljeparica - Typhlops vermicularis (Merrem, 1820)

Podrazred: Chelonia Red: CheloniidaePorodica: Cheloniidae Glavata elva Caretta caretta (Linnaeus,1758) Barska kornjaa Emys orbicularis (Linnaeus, 1758) anara Testudo hermanii Gmalin, 1789

Kuni macaklin (Hemidactylus turcicus), kod naspoznat pod imenom tarantula je nona ivotinja njenog ruiastog tijela prekrivenog sitnim ljuskama koje koi daju bradaviast izgled. Zbog takvog je izgleda ponekad izazivala potpuno pogreno vjerovanje o njegovoj otrovnosti. Meutim, ovo je posve bezopasna ivotinja, tovie i neobino korisna, jer se hrani komarcima, paucima, muhama i drugim insektima. Macaklin uope nije otrovan, jer nema nikakav otrovni aparat, niti u koi, niti u eljustima. Cijelo je tijelo vrlo njene grae i pri pokuaju hvatanja vrlo se lako povrijede. Naroito je lomljiv rep, ali se on vrlo brzo regenerira.

53

Mnogo se ee susree u ljudskim naseljima, nego u prirodi. Najee boravi po zgradama, takoer naseljava suha podruja po pukotinama stijena i litica. Aktivna je nou, kada se esto glasa otrim, piskavim glasom. U proljee enka poloi desetak jaja negdje u pijesak ili slino, nakon dueg razdoblja iz jaja se izvale mladunci odmah sposobni za samostalan ivot. Kod nas je rasprostranjen po cijelom jadranskom primorju, inae ga ima i u priobalnim podrujima zemljama uz Sredozemno i Crno more i u zapadnoj Aziji. Smatra se da je najvea opasnost za ove gutere sve vea urbanizacija i koritenje obalnih podruja. Kuni je macaklin uvrten na Bernsku konvenciju (Dodatak III).

Primorska

guterica

(Podarcis

sicula)

je

apeninskodinarska vrsta koja naseljava rairena du jadransku obalu (Istra i Dalmacija) i otoke. Jo je rasprostranjena je u sjevernoj, istonoj i junoj Italiji, Siciliji i Korzici. Prilino je velika, moe dostii 25 cm duljine. Ovo je vrlo prilagodljiv guter koji dolazi na otvorenim poljima, pjeanim mjestima blizu mora, u vinogradima, ali i u parkovima i vrtovima. esto je prisutna i vrlo brojna blizu ljudskih naselja. Ne penje se rado i esto kao ostale guterice, ali ima veliku sposobnost tranja. Hrani se kukcima, a ponekad i biljnom hranom. Primorska guterica je esta vrsta prisutna na razliitim stanitima i za njene populacije trenutno nema opasnosti od ugroenosti. Nalazi se na Dodatku II Bernske konvencije i Dodatku IV Direktive o stanitima.

Krka

guterica

(Podarcis i

melisellensis)duboko

je u

jadranski endem, naseljava primorske predjele s mnogobrojnim otocima prodire unutranjost kopna. Naseljava razliite tipove suhih stanita: rubove puteva, suhe travnjake s rijetkim grmovima. U velikom se broju nalazi po krevitim i kamenitim predjelima, preteno u niim podrujima, ali se susree i na preko tisuu metara

54

nad morem. Izbjegava goli kr i zadrava se ponajvie po kamenitim mjestima s neto vegetacije (grmlje, trava). Uglavnom se kree po zemlji, ali ponekad se penje na nie zidove i vee stijene. Dostie oko 18 cm duljine. Za ovu su vrstu karakteristine znaajne varijacije u boji i veliini tijela, naroito kod otonih populacija te postoje mnogobrojne endemine podvrste. Najpoznatija je populacija na otoku Brusniku potpuno crne boje tijela. Prema dosadanjim saznanjima smatra se da uz Jadransku obalu postoji oko 20 podvrsta ove morfoloki vrlo varijabilne vrste. Krka guterica se nalazi na Dodatku II Bernske konvencije te Dodatku IV Direktive o stanitima.

Blavor (Ophisaurus apodus) je karakteristina jevrsta mediteranskog dijela Hrvatske. Tipina stanita blavora su makije i garizi, ali i hrpe kamenja, ograde, umarci i livade. Vrlo esto obitava oko ljudskih naselja, na poljima, vinogradima i vrtovima. Blavor je beznogi guter, ali prema izgledu tijela i nainu kretanja prilino nalikuje na zmije. Ispod koe posjeduje kotane ploice pa mu je tijelo slabo savitljivo, no unato tome vrlo je brz i okretan. Najvei je na guter i moe narasti preko 1 m u duljinu. Blavor je aktivan danju i esto se izlae suncu. Posjeduje snane eljusti, a hranu mu ine puevi, skakavci, mievi, guteri, male ptice, jaja ptica i gmazova te zmije (ak i otrovnice). Poznato je da je dobar pliva i moe dugo moe ostati pod vodom. Jednako tako je i dobar penja te se penje u kronje i po grmovima. Tijekom zime hibernira u zemlji ispod korijenja drvea ili u rupama. Prilikom uznemiravanja nastoji pobjei, ali nikada ne pokuava ugristi. Mujaci se bore u vrijeme parenja; enka odlae jaja ispod gustog grmlja i lia; mladi tek u treoj godini (dugi oko 30 cm) poprimaju boje odraslih. Uglavnom se via samo u najtoplijem dijelu godine, kad je i najaktivniji. Ljudi se bezrazlono boje blavora, iako je poput zelene krastae i kunog macaklina vrlo korisna ivotinja. Naseljava istonu obalu Jadranskog mora te podruja prema jugu sve do june Grke. Istra se smatra najsjevernijom tokom dolaska blavora u Europi. Populacije blavora uglavnom su prilino stalne i ne postoje podaci o ugroenosti ove vrste. U odreenim podrujima blavor se smatra vrlo korisnom ivotinjom. Meutim, u nekim je

55

podrujima pod snanim antropogenim pritiskom. Problem je to veina ljudi, zbog straha od zmija, ubija blavora, zamijenivi ga s njima. Limitirajui faktori takoer su turizam, skupljanje, razvitak prometa i promjene stanita. Blavor se nalazi na Dodatku IV Direktive o stanitima i Dodatku II Bernske konvencije.

Zmajur (Malpolon monspessulanus; poznat i podnazivom Coelopeltis monspessulana) terestrika je vrsta, najee dolazi na suhim i toplim stanitima obraslim vegetacijom u kojoj se skriva, a moe se nai i u otvorenim umama. Ponekad obitava i na obalama rijeka, a uoeno je i da pliva. Zmajur je vrlo aktivna i pokretljiva zmija. Osjet vida kod njega bolji je nego u bilo koje druge europske zmije pa plijen aktivno lovi esto drei glavu uzdignutom. Pri svladavanju plijena pomae mu otrov iz stranjih otrovnih zuba. Otrov, kao i u crnokrpice, nije opasan za ovjeka i eventualno izaziva otekline i crvenilo. Ukoliko se osjeti ugroenim, zmajur glasno pue, iti i sike, spljoti tijelo te rairi vrat pokuavajui ugristi. Jedna od prepoznatljivosti zmajura je karakteristian agresivan izgled koji mu daju izraeni grebeni iznad oiju. Ova elegantna zmija moe biti duga i do 2 m. Hrani se najee sisavcima (ak i kuniima), pticama, guterima i drugim zmijama. Ba radi prehrane glodavcima prilazi ljudskim naseljima. Prema rasprostranjenosti ovo je cirkum-mediteranska vrsta. S obzirom na nain ivota i lova te ponaanje ove zmije, najvea smrtnost zabiljeena je zbog automobilskog prometa. Smanjenje broja glodavaca, koji su mu osnova prehrane takoer utjee na brojnost lokalnih populacija. Uvrten je na Dodatak II Bernske konvencije.

ara poljarica (Coluber gemonensis, syn. Zamenisgemonensis) je vrlo brza i hitra zmija, dugakogtijela (dostie i preko 2 m), jedna je od najveih europskih zmija. Dosta je snanog tijela, velike glave ovalnog oblika i tupe njuke. Ova se vrsta moe nai na razliitim tipovima stanita poput livada, makije, vinograda, ruevina, otvorenih uma, vrtova,

56

maslinika te uz ceste. ara poljarica je najea zmija u mediteranskom dijelu Hrvatske i najea vrsta suhih stanita, sipara, kamenjara i polja. Dnevna je vrsta, a najee se zadrava na tlu i vrlo se rijetko penje. U opasnosti vrlo brzo bjei, a ukoliko bijeg nije mogu, postavlja se vrlo agresivno te iti i nervozno grize. Hrani se malim pticama, sisavcima, guterima i skakavcima. ara poljarica je uvrtena na Dodatak II Bernske konvencije i Dodatak IV Direktive o stanitima.

Crvenkrpica

ili miarica, poznata jo i kao areni

gu (Elaphe situla, syn. Coluber leopardinus) je najljepa i najarenija zmija nae zemlje i Europe, ukraena raznovrsnim i raznobojnim prugama i arama smee i naranaste boje. Tijelo joj je tanko i vitko, dostie oko 1 m u duljinu. Crvenkrpica koristi razliite tipove stanita. esto zalazi u vrtove i oko kua, a ponekad i u same kue. Uglavnom se zadrava uz tlo, aktivna je danju (ponekad u sumrak) i to na sunanim stanitima s puno kamenja, kao to su rubovi polja, ceste, hrpe kamenja, zidovi, a ponekad dolazi i u vrtovima te kuama. Vrlo dobro se penje pa se esto odmara iznad zemlje. U pojedinim trenucima brzo vibrira repom. Hranu joj sainjavaju gotovo samo mali sisavci, premda jede i mlade ptice i gutere. Crvenkrpica je uglavnom balkanska vrsta. Crvenkrpica se smatra najljepom hrvatskom, ali i europskom zmijom ne samo zahvaljujui svom izgledu, ve i elegantnom kretanju. Zato je esta meta skupljaa i uzgajivaa iz itave Europe. Njene su populacije na itavom podruju rasprostranjenosti uglavnom malobrojne. Ugroava ju unitavanje stanita, urbanizacija i izgradnja prometnica na podrujima pod velikim turistikim pritiskom. Njena brojnost na podruju Dalmacije je u opadanju i treba obratiti vie panje njenoj zatiti. Crvenkrpica je uvrtena na Dodatak II Bernske konvencije te Dodatke II i IV Direktive o stanitima. Prema IUCN kategorizaciji pripada u skupinu vrsta o kojima nema dovoljno podataka (DD) kako za Europu tako i za Hrvatsku.

57

Bjelouka (Natrix natrix, syn. Tropidonotus natrix)je najea i najrasprostranjenija meu naim zmijama. Preferira vlana i vodena stanitima, ali obitava i u grmlju, livadama i uz obalu mora. Uglavnom je dnevna vrsta, premda je u Sredozemlju esto aktivna u sumrak. Dostie od 1-1,5 m duljine. Vrlo je brza i vjeto pliva i roni, moe dugo izdrati pod vodom, rijetko se udaljavajui od nje. Hrani se abama, vodenjacima, punoglavcima, malim sisavcima, guterima i ribom. Na zimovanje se povlai vrlo kasno (X-XI mjesec), esto po vie primjeraka skupa zimuje. U proljee se javlja prilino rano, ve u veljai ili oujku. Nakon parenja odloi 15-20 duguljastih jaja, obino u hrpama trulog lia. Potpuno je bezopasna za ovjeka, ali za obranu izbacuje sadraj kloake koji jako smrdi. U opasnosti se slui i jo nekim trikovima poput napuhavanja tijela, siktanja i puhanja. Najzanimljiviji nain obrane bjelouke je refleks glumljenja da je mrtva, pri emu lei na leima s otvorenim ustima i izbaenim jezikom. Naseljava cijelu Europu, osim Irske, kod nas je dosta esta svugdje uz odgovarajua mjesta. U pojedinim srednjeeuropskim zemljama bjelouka se smatra ugroenom ili osjetljivom vrstom, dok su kod nas populacije uglavnom stabilne. Uoeno je da vrlo esto stradavaju na prometnicama. Nalazi se na Dodatku III Bernske konvencije.

Crnokrpica

ili

prac (Telescopus fallax, syn.

Tarbophis fallax), preteno je aktivna predveer.Dostie oko 70-80 cm duine. Najee obitava na suhim, toplim, kamenitim stanitima, suhozidima, nakupinama kamenja, ruevinama, a ponekad i na mjestima s vegetacijom. Lovi uglavnom u sumrak, premda je ponekad tijekom ljeta aktivna nou ili, kad je hladnije, danju. Vezano uz sumrani i noni nain ivota posjeduje okomite zjenice to je iznimka unutar porodice Colubridae. Kree se prilino sporo, a hrani se gotovo iskljuivo guterima, koje lovi prikradanjem ili u rupama. Crnokrpica je jedna od rijetkih otrovnih zmija unutar porodice Colubridae, a posjeduje stranje otrovne zube (Opistoglypha). Ona dri plijen sve dok ne pone djelovanje otrova. Otrov koji posjeduje nije opasan za ovjeka. Vrlo je razdraljiva i

58

ukoliko se uznemirava prijetei iti i pokuava ugristi. Rasprostranjena je od istone obale Jadranskog mora do june Grke i zapadne Turske. O stanju populacija postoji vrlo malo podataka. Lokalno stanovnitvo je vrlo esta mijea