PARTNER 41

SADRŽAJ

SJE ANJE NA MIJAILA PERIŠI A:PRIMJER I OBAVEZA

INTERVJU SA MINISTROM ODBRANE LETONIJE ARTIS PABRIKSOMG. Boji

KOMENTAR: VOJNA GROBLJA Ilija Despotovi

DAN VCG:NOVI VOJNICI, ZASTAVE, STANOVI G. Boji

MINISTAR VU INI U ZVANI NOJ POSJETI KINI

POVOD: DAN ZAKLETVI I UNAPRE ENJA U VOJSCI J.Kalu erovi

HARMONIZACIJA VOJNI KOG JEZIKA, OBUKE, OPREME I POSTUPAKAM.Slomo

OBUKA ZA ŠTABNE DUŽNOSTI U MIROVNIM MISIJAMA H. erekarac

INTERVJU: OFICIR VOJSKE CRNE GORE U KOMANDI ISAF MAJ KRUNOSLAV SKUPNJAK

POVOD: NOVI KORACI KA NATO KODIFIKACIJI V.Mališi

VIJESTI

STAV:EVROAP I MI? I. Joveti

FELJTON: MILUTIN VU INI - PATRIOTA DO SMRTI I. Despotovi

3

5

8

10

13

14

15

18

19

21

22

24

26

IMPRESSUMPartner - mjese nik o evroatlantskim integracijama, odbrani i VojsciBROJ: 41 - Oktobar 2011. godineIZDAVA : Ministarstvo odbrane Crne GoreZA IZDAVA A: mr Boro Vu iniURE IVA KI ODBOR: Draško Jovanovi , Olivera ukanovi , Ilija Despotovi ,puk Zoran Lazarevi i Tamara PopoviREDAKCIJA: Irena Radoman, Gligor R. BojiTEHNI KI UREDNIK: Miodrag KankarašFOTO: Ivan Petrovi i arhiva Ministarstva odbraneKONTAKT: Portparol TEL/FAX: +382 20 241 375E-MAIL: [email protected] WEB: www.odbrana.gov.meADRESA: Jovana Tomaševi a 29ŠTAMPA: Pobjeda, Podgorica TIRAŽ: 5.000

In Memoriam

„Biti dobrovoljac u obavljanju zadataka u miru ili ratu u svakoj je vojsci na svijetu cijenjeno kao in najve eg požrtvovanja i hrabrosti. Crnogorska bliža i dalja prošlost puna je takvih primjera. Tako nam je i Mi-jailo ostavio u naslje e za trajno sje anje,primjer i obavezu”

Sje anje: Mijailo Periši , stariji vodnik I klase, ro en 21. 2. 1971. u Nikši u - preminuo 10. 10. 2011. u Avganistanu

Primjer i obaveza

Mijailo Vuka Perišić, stariji vodnik I klase rođen 21. fe-bruara 1971. u Nikšiću, preminuo je 10. oktobra 2011.

godine u vojnoj bazi „Panonia“ u Pol-e Khomriju – Avganistan. Perišić se nalazio u sastavu IV kontingenta Vojske Crne Gore u misiji Ujedinjenih nacija ISAF od 22. avgusta 2011. Slobod-no poslijepodne proveo je u rekreativnim aktivnostima. Nakon toga, za vrijeme odmora u svojoj spavaonici doživio je srčani udar. Naš i mađarski medicinski tim odmah su pristupili reani-maciji, koja je nažalost bila bezuspješna. Upravnik Medicinskog centra - mađarski ljekar i vođa našeg medicinskog tima konsta-tovali su smrt u 18.43 po lokalnom vremenu. Prije upućivanja u misiju, Perišić je prošao sve propisane ljekarske preglede. Za vri-

oktobar 2011. PARTNER 3

In Memoriam

jeme boravka u Avganistanu redovno je obavljao sve dužnosti. Prema izvještaju ljekara, nije koristio medicinske usluge i me-dikamente, niti prijavljivao zdravstvene tegobe bilo koje vrste.

Predsjednik Vlade Crne Gore Igor Lukšić uputio je telegram saučešća porodici Perišić: „Sa žaljenjem i tugom primio sam vi-jest o smrti starijeg vodnika Prve klase Mijaila Perišića. Njegov plemeniti zadatak tragično je danas prekinut. Ostaće upamćen kao čovjek čija je posvećenost službi i doprinos očuvanju svjet-skog mira i bezbjednosti prevazišla sve konvencionalne okvire. U ovom teškom trenutku, upućujem izraze najdubljeg saučešća porodici časnog podofi cira Mijaila Perišića i želim da istaknem

da će Vlada i sve crnogorske institucije biti uz vas.“Ministar odbrane Boro Vučinić istakao je da je Perišićeva

iznenadna smrt, gubitak ne samo za njegovu porodicu, već i za sve one koji su ga poznavali.

,,Vijest da je umro pripadnik našeg četvrtog kontigenta u Avganistanu, koji se nalazio na zadatku doprinosa globalnom miru i bezbjednosti časno predstavljajući svoju zemlju, nas je izuzetno pogodila. To nije gubitak samo za njegovu porodicu, to je gubitak za sve nas koji smo ga poznavali, za njegove kole-ge, prijatelje, a posebno je teško pogodilo našu jedinicu koja se tamo nalazi”, kazao je ministar Vučinić.

Komemorativna sjednica povodom smrti Perišića, kojoj su uz članove porodice, prisustvovali načelnik Generalštaba Voj-ske Crne Gore viceadmiral Dragan Samardžić, pomoćnici mini-stra Rajko Novićević i Mira Cerović, predstavnici Ministarstva odbrane i pripadnici Vojske Crne Gore, održana je u 14. okto-bra u Centru za obuku u kasarni “Milovan Šaranović” u Dani-lovgradu. Komemorativnu sjednicu otvorio je ppuk. Hajrudin Đerekarac, koji je pročitao telegram pripadnika IV kontingenta Vojske Crne Gore koji se nalaze u ISAF misiji u Avganistanu:

“Poštovana porodico Perišić, 10. oktobra iznenada je teško povrijeđen naš vojnički stroj, poljuljan temelj vaše kuće i srušen veliki i sigurni stub vaše porodice. Ovoga puta vaš i naš Mija-ilo imao je protivnika protiv koga mu nijesu mogli pomoći ni oružje, ni vojničke viteške vještine ni njegovi prijatelji i saborci. Podmukla smrt je uspjela da ga otrgne iz našeg stroja i iz vaše

porodice, ali nikada iz srca i sjećanja gdje je svojom veličinom trajno obezbijedio visoko mjesto. Ostaje nam samo da ga dugo i dostojanstveno žalimo, da se trudimo da budemo veliki ljudi kao što je on bio, a vama uz najdublje izraze saučešća da poruči-mo da ste imali i imate razloga da budete bezgranično ponosni što je jedan ovakav čovjek poticao iz vaše kuće. ”

Nakon toga, prisutnima se obratio komandant Vazduhoplov-ne baze pukovnik Živko Pejović.

„O smrti uvijek govorimo kao o sudbinskoj i neizbježnoj, ali svaku vijest o njoj doživljavamo kao težak gubitak i veliku tugu. To je svakako zbog onih koji odlaze i koji su bili neraskidivi dio naše svakodnevnice, koji su bili voljeni i poštovani. Tako je i danas za Mijailovu porodicu i za sve nas. Biti dobrovoljac u obavljanju zadataka u miru ili ratu, u svakoj je vojsci na svijetu cijenjeno kao čin najvećeg požrtvovanja i hrabrosti. Crnogor-ska bliža i dalja prošlost puna je takvih primjera. Tako nam je i Mijailo ostavio u nasljeđe za trajno sjećanje, primjer i obavezu”, kazao je Pejović.

Na platou ispred Memorijalnog kompleksa Štaba Regionalne komande Sjever, vojna baza “Marmal”, Mazar-e Sharif, Avgani-stan, 15. oktobra održana je Komemorativna sjednica kojoj je prisustvovao zamjenik komandanta Regionalne komande Sje-ver pukovnik Eric Wendt, po činovima najstariji predstavnici svih nacija angažovanih u zoni odgovornosti Regionalne ko-mande Sjever, kao i mnogobrojni pripadnici Štaba.

Ispred Regionalne komande Sjever obratio se zamjenik ko-mandanta pukovnik Eric Wendt: “Uvaženi pripadnici Regionalne komande Sjever, danas smo se okupili da odamo počast našem preminulom kolegi, starijem vodniku I klase Mijailu Perišiću.

Tokom njegove dvadesetjednogodišnje vojničke karijere obavljao je različite dužnosti, od komandira odjeljenja do ko-mandira voda. Više puta je pohvaljivan i nagrađivan. Na do-brovoljnoj osnovi upućen je u Avganistan da pomogne u borbi protiv terorizma. Mijailo Perišić je bio jedan od onih koji “čine stvari”, ne jedan od onih koji je pričao o njima. Zahvalni smo što smo imali čast da služimo zajedno sa njim”. Nakon govo-ra, na prostoru ispred Memorijalnog kompleksa pukovnik Eric Wendt i major Miodrag Vuksanović otkrili su spomen ploču posvećenu Perišiću. Ceremoniji ispraćaja na aerodromu u bazi “Marmal” prisustvovao je komandant Regionalne komande Sjever general-major Markus Kneip s pripadnicima Štaba, kao i najstariji nacionalni predstavnici država angažovanih u zoni odgovornosti RK Sjever.

Posmrtni ostaci Mijaila Perišića dopremljeni su u Crnu Goru 16. oktobra. Tim povodom je na Aerodromu Podgorica organizo-van doček uz vojne počasti, kome su prisustvovali, pored Počasne garde, predstavnici Ministarstva odbrane i Vojske Crne Gore.

Uz najviše vojne počasti, Mijailo Perišić sahranjen je 18. ok-tobra u Nikšiću. Sahrani su, uz članove porodice, prisustvovali predsjednik države Filip Vujanović, ministar odbrane Boro Vu-činić, predstavnici Ministarstva odbrane i Vojske Crne Gore, čelnici lokalne uprave i brojni građani Nikšića i drugih mjesta u Crnoj Gori.

4 PARTNER oktobar 2011.

Intervju

Letonija je istakla jasnu podršku evroatlant-skim integracijama Crne Gore. Kako, kao prvi letonski zvaničnik koji je posjetio našu zemlju, ocjenjujete dosadašnju bilateralnu saradnju na polju odbrane?

Mislim da raspoloženje za do-bru političku saradnju postoji i da je veoma izraženo. Ali mi praktično tek sada počinjemo da istražujemo mogućnosti za bolju saradnju u oblasti vojske. Mislim da postoje brojna pitanja i oblasti u kojima možemo više sarađivati. Prije svega bih želio da podijeli-mo naše iskustvo o EU i NATO integracijama. A tu je i reforma naše vojske, reforma našeg mini-starstva i pitanje različitih vrsta opreme. Na primjer, naša mor-narica, koja je najveća mornarica u baltičkom regionu, reformisa-na je u proteklih 20 godina, tako da je danas koristimo ne samo u vojne, već i u civilne svrhe.Vjerujem da je za Crnu Goru to iskustvo veoma interesantno, jer će vaše obaveze, vojne i civilne, biti potpuno različi-te od onih koje ste možda planirali prije 30 godina. Mislim da je to nešto što možemo da dijelimo i spre-mni smo da razmijenimo sa vama, ali i da, tamo gdje je moguće, primimo od vas iskustva o određenim pitanjima transformacije iz prošlosti ili budućnosti.

Jedna od spoljnopolitickih odrednica Vaše ze-mlje je bezbjednosna saradnja u okviru NATO.

U kojim segmentima, u oblasti odbrane saradnja sa Letonijom može biti posebno korisna na putu Crne Gore ka članstvu u NATO?

Vidite, male zemlje, a Letonija je očigledno mala

zemlja, iako je veća od Crne Gore, imaju koristi od integracija u velikim međunarodnim organizaci-jama, kao što su EU, NATO ili druge, jer ne mogu ostvariti veći uticaj u spoljnoj politici ako su same. Velike zemlje mogu sebi priuštiti izolacionizam, jer su same dovoljno uticajne. Mi možemo povećati naš uticaj, sjedeći za istim stolom sa drugim nacijama. Za bilo koju zemlju male ili srednje veličine, veoma

Crna Gora i Letonija e konkretizovati me usobnu odbrambenu saradnju. O tome, a posebno o iskustvima svoje zemlje, za Partner, govori potpredsjednik Vlade i ministar odbrane Letonije dr Artis Pabriks.

Balkan i Baltik sa sli nim iskustvom


Intervju

je važno da budu aktivne u spoljnoj politici. O isku-stvu Crne Gore naučio sam prilikom posjete Cetinju i Muzeju kralja Nikole. Mislim da uspjeh koji je Crna Gora imala u 19. vijeku duguje upravo tome što je, barem sam ja tako razumio, kralj Nikola bio izuzetno aktivan u spoljnoj politici. On se na svoj način trudio da, u skladu sa idejama onog vremena, bude veoma ak-tivan. Da je danas kralj Nikola živ, vjerujem da bi bio onaj ko bi zaista tvrdio da Crna Gora treba brzo da postane članica obje organizacije, EU i NATO. Takvo

je naše iskustvo. Jer od kada smo postali članica EU i NATO, naš uticaj na globalnom nivou je značajno po-rastao. Postali smo važnija zemlja. Naravno, u moder-nim vremenima nemoguće je i zamisliti da sami može-mo rješavati bezbjednosne izazove. Bez obzira na to da li je riječ o sajber-opasnostima, terorizmu ili pitanjima ekoloških šteta, ne možemo ih rješavati sami. Uvijek su nam potrebni prijatelji, uvijek su nam potrebni susje-di, i to je razlog zašto je NATO od velike pomoći. Na primjer, šta smo mi radili u NATO? Baltičke zemlje, uz podršku drugih NATO zemalja, osnovale su Vojnu školu, imamo veoma kvalitetan ronilački centar, koji se nalazi u Letoniji, imamo zajedničku vazdušni nadzor u baltičkom okrugu, povezan sa NATO mrežom i vaz-dušno patroliranje. Mislim, ne možete zamisliti zemlju koja ne kontroliše svoj vazdušni prostor. Ali ako bi to trebalo da radi sama, ili u slučaju baltičkih zemalja tri zemlje, morale bi da potroše 1,5 milijardi eura. Sada za to plaćamo nekoliko miliona i imamo druge zemlje čla-

nice NATO koje to obavljaju, dok mi služimo u nekim drugim mjestima u kojima je naše iskustvo više potreb-no. Tako da ne rasipamo novac. I ovo je takođe moguć-nost u kojoj je budućnost Crne Gore u NATO.

Mislite li da male zemlje mogu da budu uspješne i daju doprinos međunarodnoj bezbjednosti?

Da, veoma mnogo. Jer ako smo u NATO, imamo mogućnost organizovanja i specijalizovanja naših re-sursa, da budemo odlični u njihovom korišćenju i u

tome postanemo bolji od velikih. Ako smo sami, moramo trošiti resurse na sve druge stvari. Tako da je mnogo teže postići izvrsnost u nečemu, ako ste izvan takvih organizacija kao što je NATO.

U kojoj mjeri razvoj jače saradnje sa NATO može unaprijediti bezbjednost i stabilnost u cjelokupnoj evroatlantskoj oblasti, posebno na Balkanu?

Veoma. Postoje brojne sličnosti između Balka-na i baltičkog regiona. Mi smo kroz istoriju tako-đe bili u geo-političkoj poziciji koja je izložena različitim vrstama opasnosti. Biti članica NATO u osnovi znači biti demokratska zemlja, gdje član-stvom automatski dobijate više mogućnosti da se odbranite od različitih vrsta opasnosti. Dakle, članstvo u NATO vam u osnovi daje stabilnost, koju ne možete dobiti ako ste izvan nje.

Iskustvo baltičkih zemalja u evroatlantskim procesima naglašava značaj saradnje sa susjedima. Da li se zajedničkim naporima i odgovornom politi-kom evroatlantski ciljevi mogu lakše postići?

Vidite, mi kao zemlja veoma cijenimo američko an-gažovanje u Evropi. Bez obzira na to što neki građani misle o Amerikancima, ovo je najveća zemlja koja u hitnim slučajevima može da pruži pomoć u našem re-gionu. I naravno, Amerikanci su takođe zainteresovani da region sam po sebi radi na bezbjednosti. Jer, recimo, Amerika ili druge NATO zemlje nemaju neograniče-ne resurse. Dakle, kada jednom pitate druge zemlje za pomoć, one će vas pitati koliko ste vi sami uradili po pitanju lične bezbjednosti. I ako vi možete odgovoriti, “da, mi smo veoma dobro integrisani i radimo mnogo dobrih stvari, ali neke ne možemo sami”, tada možete očekivati da dobijete pomoć. Ali ako samo čekate ne-koga da dođe i pomogne, ne radeći ništa za sebe, tada je veoma teško dobiti pomoć. Danas kada NATO do-življava rezove budžeta i kada svaka NATO članica raz-


Intervju

mišlja kako da uštedi što više novca, zbog ekonomske krize u Evropi i Americi, baltičke zemlje su veoma do-bar primjer, jer smo bili pogođeni krizom malo ranije i već smo se oporavili od nje. Sada, nakon svih reformi koje smo sproveli u našoj vojsci, služimo kao primjer velikim zemljama kao što su Njemačka, Norveška pa čak i Velika Britanija. Tako one mogu učiti od nas kako da sprovedu reforme kada nema dovoljno novca.

Letonija je priznala nezavisnost Crne Gore u junu 2006. Kako vidite progres koji je naša zemlja kao nezavisna, ostvarila na putu ka evropskim i evroatlantskim integra-cijama u proteklih pet godina?

Proces demokratizaije se nikada ne završava. Ali sa druge strane, progres koji ste vi postigli vidljiv je golim okom. Možete da vidite da se ljudi mi-jenjaju, da se okruženje mijenja, i stoga mislim da je Crna Gora veoma drugačija u poređenju sa prethodnim godinama. I mi dobro znamo šta taj proces znači, jer smo prošli kroz Kopenhaške kriterijume, ispunjavali smo sve uslove da postanemo zrelija i demokratskija zemlja u poslednjih 20 godina. Dakle, za nas nema sumnje da uvijek postoji nešto što se može unaprijediti. Ali po-stavljanje cilja - EU i NATO, vam zapravo pomaže u reformama. Ako ne bi imali ove ciljeve, reforme ne bi bile tako brze. Zapravo biti kandidat za obje organiza-cije, motiviše vas da to uradite bolje i brže.

Dobri prijateljski odnosi i političke veze dvije ze-mlje podrška su i podsticaj jačanju ekonomske sa-radnje kako u domenu spoljnotrgovinske razmjene tako i u domenu investicija. U kojim oblastima se saradnja može posebno ojačati?

Pa postoji više oblasti. Prije svih, privreda je veoma važna. Ako imamo dobru ekonomsku saradnju, takođe ćemo imati i bolju političku saradnju, kao i bolje ra-zumijevanje među ljudima. Dakle, moja posjeta ovdje nije samo zbog pitanja odbrane ili vojske. Želio bih takođe da istaknem i ekonomsku saradnju. Gdje je vi-

dim? Mislim da najprije treba da vidimo kako možemo povećati izvoz i uvoz između naše dvije zemlje. Treba da organizujemo naše poslovne zajednice da se među-sobno upoznaju i defi nišemo oblasti njihovog intere-sovanja u svakoj od zemalja. Naravno, turizam je sam po sebi interesantan i mi imamo neke investicije u ne-kretnine u Crnoj Gori. Ali to nije dovoljno. Mi treba da razmišljamo o proizvodnji, o robnoj razmjeni. Želim da kažem da se politički veoma radujemo ulasku Crne Gore u NATO i EU, jer vjerujemo da ćemo, kada jed-

nom budete tu, u vama imati saveznika, sa kojim ćemo lakše rješavati probleme unutar organizacije i pomagati jedni drugima da ostvarimo zajedničke ciljeve.

Postojeći nivo ekonomske saradnje daleko je ispod potencijala koji imaju dvije zemlje. Može li se Vaša posjeta tumačiti i kao obostrana želja za intenzivira-njem saradnje i unapredjenjem sveukupnih odnosa?

Treba je tumačiti tako. Mi doživljavamo Crnu Goru kao veoma interesantnu prijateljsku zemlju. I zaista že-limo da intenziviramo ovaj odnos do maksimuma. Ne želim da kažem da treba da unaprijedimo naš odnos, jer je on veoma dobar i nema problematičnih pitanja među zemljama. Ali da ga intenziviramo, produbimo aktivnosti, to je ono što moramo da uradimo. Moderna diplomatija je 90 odsto ekonomija, tako da ako uspije-mo da izgadimo ekonomske mostove, bićemo sposobni i za druge stvari.

Gligor R. Bojić


Komentar

Vojna grobljaCrna Gora, kao država, društvo, ima ne malo

neriješenih pitanja koja nijesu samo ekonom-ske ili političke prirode. Riječ je i o nekim ljudskim, civilizacijskim, samim tim i nacionalnim oduženjima zemlje. Jedno od tih pitanja su i grobovi, ili groblja, crnogorskih ratnika i vojnika u drugim zemljama. Dugo Crna Gora nije bila nezavisna, gotovo čitav vi-jek, a upravo u tom periodu bilo je ratova i pogibija.

Kao takva , država se nije ni mogla posvetiti brizi o svojim ljudima koji su vječno počivalište našli u tuđini. Senzibilitet prema tim pitanjima bio je uman-jen i zbog same činjenice da je Crna Gora bila u sas-tavu Jugoslavije, pa je na nju prenijela brigu i o tome, kao o mnogo čemu. Zato - danas, kad na internetu pretražujete podatke o crnogorskim vojnim gro-bljima u inostranstvu, ne možete ih naći. Otvaraju se podaci o grobljima sa nekim drugim nacionalnim odrednicama. A kosti Crnogoraca leže u Solunu, u Italiji, u Albaniji. Ima ih i na morskim dubinama - u Medovskom zalivu kod albanske obale. Negdje su grobovi obilježeni, ali samo po prezimenima se može pretpostaviti da su ratnici iz Crne Gore. Obilježja su na drugim mjestima nepotpuna, nejasna. Najčešće - groblja su zapuštena, neobilježena, pretvorena, takoreći, u gomile ostatataka nadgrobnih spome-

nika. Čak i veći broj ministara odbrane Knjaževine/Kraljevine Crne Gore nemaju grobove u Crnoj Gori. Naravno, neki od njih svojom voljom, jer su, obično pri kraju svoje ofi cirske i političke karijere, prelazili u vojsku druge države, gdje su i umrli i sahranjeni. Janko Vukotić i još nekoliko ministara u Beogradu, Radomir Vešović u Slavonskom Šamcu. Vukotić u Aleji zaslužnih građana. Vešović sa porodičnim nadgrobnim spomenikom. Jedan od najznačajnijih crnogorskih ministara odbrane, Milutin Vučinić, onaj što je cio tok svoje profesionalne i političke karijere posvetio Crnoj Gori, što je kralju Nikoli i domovini ostao vjeran do same smrti, što se nikad nije pokolebao u uvjerenju da Crna Gora mora da opstane i da postoji kao država, nažalost, počiva u neobilježenoj grobnici u Rimu. Umro je krajem av-gusta 1922. godine. I bio je sahranjen u poseban, obilježen, grob, a kasnije kosti su mu prenesene u zajedničku grobnicu Crnogoraca.

U kakvom su stanju ta zajednička grobnica, kao i grobna mjesta Crnogoraca u Gaeti, kod Skadra i, eventualno, na drugim destinacijama, po svemu sudeći, malo se zna. Štaviše, neka grobna mjesta, recimo, u Skadru svojataju drugi. Prilikom posjete mitropolita Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori Amfi lohija Skadru, prije nekoliko godina, jedno lo-kalno udruženje koje okuplja potomke naših iseljen-ika, pokazalo mu je i grobno mjesto izginulih Crno-goraca za oslobođenje Skadra, u Prvom balkanskom ratu, 1912/13. godine. I srpska vojska je, naravno, učestvovala u toj bici, ali se to ne može ni približno uporediti sa junačkom bitkom Crnogoraca za Skadar. Taj grad su od Osmanlija, ipak, oslobodili Crnogor-ci, a žrtve se broje i do nekoliko hiljada. Mnogo ih je ostalo upravo na bojištu. Međutim, sudeći bar prema medijskim zapisima, to grobno mjesto mitropolitu je predstavljeno kao “srpsko vojničko groblje”. Štaviše, kako je navedeno, najavljen je kontakt sa državnim organima Srbije, radi “pravljenja vojničkog groblja i podizanju eventualnog spomenika”.

Tragedija u Medovskom zalivu


Komentar

Vrijeme je, dakle, da se Crna Gora okrene i ljudima koji su bili akteri njene prošlosti, napora, slave, a kojima je sudbina vječno počivalište odredila van njenih grani-ca. Prvo što bi trebalo učiniti je evidencija, popis grob-ova i grobalja Crnogoraca, a zatim, pristupiti čitavom programu uređivanja i obilježavanja tih mjesta. Možda, ako je to moguće, razmišljati i o prenosu kostiju svih poginulih u domovinu. Naravno, sve je to vezano za

razne administrativno-političke okolnosti i ograničenja. Nije moguće brzo to uraditi, ali važno je početi. Postoje i druge mogućnosti dostojnog oduživanja ratnicima. Mogu njihove kosti ostati i dalje u drugim zemljama, ali u domovini mogu dobiti neko zajedničko obilježje, spomenik. Ima ideja da bi trebalo u Crnoj Gori podići “oltar slobode”. Čak, kažu zagovornici te ideje, nešto slično onome što je učinjeno u Španiji, dakle, svima koji

su mislili da se bore za dobro Crne Gore, bez obzira na njihova nacionalna i politička uvjerenja, u ime kojih su, nažalost, mnogi radili i protiv Crne Gore kao države.

Ima, još, neobilježenih grobova i u samoj Crnoj Gori. Bilo bi cjelishodno-civilizacijski, politički, ljudski da se mrtvi, konačno, smire, a i živi koji se o njima spore da se pomire. Svakako, u Crnoj Gori se dobro zna svačije djelo i nedjelo. Oni koji su počinili ovo drugo, takođe, treba da imaju grob, ali nikako spomenike koje bi ih veličale. Ne može imati spomenik, kakav mu žele podići njegovi sljedbenici, čak ni u svom mjestu, ni u nekom lokalnom groblju, recimo, četnički vojvoda koji je od-govoran za zločine nad hiljadama ljudi druge vjere. Ali - nema razloga da, ako još toga ima, kosti počivaju u neobilježenim humkama, ili pećinama i jamama. Tre-ba ih sahraniti na grobljima, u tišini, bez revanšizma, bez inata. Iza čitave aktivnosti u vezi sa uređivanjem i obilježavanjem griobova i grobalja, svakako, treba da stoji država, odnosno, da se sve to uradi pod njenim nadzorom. U protivnom, u to će se uplesti crkva, a ona, po pravilu, to ne umije da uradi, a da ne izazove nova sporenja i svađe. Prije dvije decenije bili smo svjedoci crkvenih litija sa mrtvima, koje su predhodile ratovima na prostorima bivše Jugoslavije.

Crna Gora je nedavno učinila civilizacijski gest pre-ma jednoj bivšoj neprijateljskoj zemlji. Dozvolila je da njeni vojnici budu sahranjeni na jednom mjestu, sa obilježjem. Njemački vojnici, poginuli u Crnoj Gori, kao njeni okupatori tokom Drugog svjetskog rata, počivaju u krugu kasarne Vojske Crne Gore. Naši borci i antifašisti ne mogu to emotivno baš da lako prihvate. I treba ih razumjeti. Ali - spomen obilježje tuđim vo-jnicima, bivšim protivnicima, neće umanjiti veličinu Narodno-oslobodilačke borbe, niti izmijeniti činjenice - ko je bio okupator, a ko oslobodilac. Poznat je, na primjer, jedan slučaj iz Srbije, gdje su seljaci, kod Gorn-jeg Milanovca, sami podigli spomenik austrougarskom vojniku koji je poginuo u njihovom selu. U oba slučaja, spomen-obilježja su podignuta ljudima, nečijim si-novima i građanima. Crnogorski vojnici, čije su kosti rasute u tuđini, utoliko prije zaslužuju trajno dostojno obilježje, jer nikada nijesu bili u ulozi okupatora. Uvi-jek samo oslobodioci. A u jednoj istorijskoj situaciji, u drugoj zemlji su se našli od nevolje - da se privremeno sklone, ne bi likasnije, kad za to dođe vrijeme, povra-tili svoju državu. Nijesu to dočekali. Mnogi su umrli sa gorčinom zbog uništene države, ali i bez ugasle nade da će se vratiti u domovinu, u svoj zavičaj. Tako je završio i divizijar, ministar vojni, premijer crnogorske kraljevske vlade u egzilu Milutin Vučinić. A spomenika nemaju.

Ilija Despotović

Dvorska crkva na Cetinju u koju su 1989. godine preneseni posmrtni ostaci kralja Nikole


Tema

Novi vojnici, zastave, stanovi

Obilježen Dan Vojske Crne Gore

I ove godine, 7. oktobra, u kasarni u Danilovgradu, obilježen je Dan Vojske Crne Gore, ustanovljen u

znak sjećanja na bitku na Tuđemilu kod Bara, 1042. go-dine. Svečani stroj, predaja raporta, visoki gosti, uručiva-nje priznanje i zahvalnica, u cjelini svečarska atmosfera - slika koja se, već nekoliko godina, ponavlja na platou u danilovgradskoj kasarni.

Poslije raporta pred postrojenim jedinicima, vojnike i ofi cire pozdravio je predsjednik Crne Gore i predsjednik Savjeta za bezbjednost Filip Vujanović, izražavajući želju da nastave odgovorno i profesionalno izvršavanje postav-ljenih zadataka. Na petu godišnjicu Vojske, predsjednik je sa velikim zadovoljstvom konstatovao da je država Crna Gora ponosna na svoju Vojsku i zadovoljna do sada učinjenim na planu reformi.

“Članstvu u NATO, kao strateškom cilju Crne Gore,

njena Vojska daje nemjerljiv doprinos, za šta dobijamo pohvale i podršku svih visokih vojnih zvaničnika i par-tnera iz NATO. Prijem u Akcioni plan za članstvo (MAP) je priznanje našem sveobuhvatnom demokratskom napretku i uspješnim reformama sektora odbrane i be-zbjednosti, pred nama je postavio nove izazove i veoma složene zadatke i aktivnosti. Duboko smo u procesu in-tegracija NATO, ispunili smo sve obaveze iz Godišnjeg nacionalnog programa”, naglasio je Vujanović.

Načelnik Generalštaba Vojske Crne Gore viceadmiral Dragan Samardžić je rekao da je za veoma kratko vrijeme Vojska Crne Gore prešla je izuzetno dug put, uz nemjer-ljivu podršku i pomoć NATO i partnera.

“Naša zemlja školuje kadete, ofi cire i podofi cire na pre-stižnim vojnim akademijama i institucijama širom svije-ta. U stroju su pripadnici Vojske koji su usvojili mnoge


Tema

standarde i procedure koje ih preporučuju da aktivno učestvuju i doprinose radu multinacionalnih komandi”, kazao je Samardžić. On je naglasio da se naša zemlja po-nosi pripadnicima Vojske koji su dali veliki doprinos na izgradnji i očuvanju mira. “Za relativno kratko vrijeme skoro deset odsto pripadnika Vojske je učestvovalo u in-ternacionalnim misijama i operacijama. I ovoga trenutka mnogi od njih su u Poli Komliju, Mazar e Šarifu, Kabulu i Monroviji, gdje na najbolji mogući način daju podrš-ku kolektivnom sistemu bezbjednosti i doprinose ugle-du države“, istakao je Samardžić. Sa posebnim pijetetom viceadmiral Samardžić je podsjetio prisutne na kolege vazduhoplovce potpukovnika Šahbaza Belhadina, majo-ra Ivana Obradovića i starijeg vodnika prve klase Vidoja Tomića koji su nedavno, u helikopterskoj nesreći, izgubili živote. On je kazao da su brojni razlozi koji obavezuju Vojsku CG da njeguje i od zaborava čuva lijepe uspome-ne na njih.

Svečanosti su prisustvovali i predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore, ministar odbrane Boro Vučinić, posla-nici Skupštine Crne Gore, ambasadori i atašei, predstav-nici drugih državnih organa, gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša, porodice i rodbina novoprimljenih voj-nika, predstavnici nevladinih organizacija i drugi gosti. Svečanu zakletvu položilo je 65 novoprimljenih vojnika po ugovoru, dok su 24 vojnika po ugovoru proizvedena u čin vodnika. Proslava je upotpunjena prezentacijom ran-govnih zastava i zastava jedinica Vojske Crne Gore.

Povodom obilježavanja pete godišnjice formiranja Vojske Crne Gore, načelnik Štaba Generalštaba i koman-danti jedinica dodijelili su zastave nižim jedinicama po rangu u kasarnama u Danilovgradu, Podgorici, Golu-bovcima i Baru. Ovim činom zaokružen je projektovani proces dodjela vojničkih zastava, te će se od sada vojničke zastave vijoriti u svim kasarnama i na brodovima jedinica Vojske Crne Gore.

Nakon svečanosti u Danilovgradu, ministar odbrane uručio je ključeve od 68 stanova na Starom Aerodromu - koji su dodijeljeni pripadnicima Vojske Crne Gore.

Gligor R. Bojić


Tema

STANOVI ZA 68 VOJNIKA

Ovogodišnji Dan Vojske posebno je obradovao 68 aktivnih i penzionisanih pripadnika Vojske i njihovih porodica, koji su dobili klju eve od stanova u zgradi na Starom Aerodromu. Nakon 23 godine ekanja da stambeno obezbijedi porodicu, klju eve od stana dobio je i zastavnik Savo Kneževi koji radi u Vazduhoplovnoj bazi aerodroma Golubovci. “Presre ansam, a pretpostavljam da su i moje kolege, jer sam kona nodobio stan”, kaže Savo. Njegov kolega, zastavnik Savo Se-kuli iz Centra za obuku u Danilovgradu, nakon 18 godina službe i podstanarskog života skrasi e porodicu na jednom mjestu. Njihovu sre u dijelili su i ostali pripadnici Vojske Crne Gore koji su ostvarili pravo na dobijanje stana. Vojnicima je klju eve uru io ministar odbrane Boro Vu ini .

“Ovo je najbolja prezentacija našeg napora u posljednjih pet godina da uradimo najviše što možemo na rješavanju egzistencijalnih pitanja pripadnika VCG. Vlada je u jednom periodu radila i na pove anju plata pripadnika Vojske i ura-dila dosta zna ajnog. Ali smo zbog krize, pribjegli drugom na inu - da pokušamo valorizovati resurse koji su nekada bili vojni lokaliteti i koji nijesu više funkcionalni za potrebe sistema odbrane i da ih opredijelimo za izgradnju stanova”, saopštio je Vu ini .

Ministar je saopštio da je zgrada izgra ena na bivšoj vojnoj lokaciji i da je fi nansirana iz državnog budžeta, te da bi u narednom periodu trebalo da bude još sli nih projekata.

“Mislim da emo uskoro dobiti novi broj stanova u drugom dijelu grada, i da emo nastaviti sa akcijom rješavanja stam-benih potreba pripadnika VCG i svih onih koji imaju pravo da iz tog fonda rješavaju stambena pitanja”, naveo je Vu ini .

HVALA VAM, ASNE PATRIOTEPredsjednici države, parlamenta i Vlade, Filip Vujanovi ,Ranko Krivokapi i Igor Lukši , uputili su estitke ministru odbrane Boru Vu ini u, na elniku Generalštaba VCG Draganu Samardži u i svim pripadnicima VCG, povodom 7. oktobra, Dana Vojske Crne Gore. Najviši državni zav-ni nici odali su priznanje na savjesnom i kvalitetnom iz-vršavanju radnih zadataka i obaveza VCG, naglasivši da je država “ponosna na svoju Vojsku i zadovoljna do sada u injenim na planu njenog reformisanja”.

Predsjednik Vujanovi isti e da lanstvu u NATO, kao strateškom cilju Crne Gore, njena Vojska daje nemjerljiv doprinos za što, kako dodaje, “dobijamo pohvale i podršku svih visokih vojnih zvani nika i partnera iz NATO”.

Predsjednik Skupštine Ranko Krivokapi zahvalio je vojni-cima na odanosti i ulozi VCG u razvoju Crne Gore u drža-vu mira, stabilnosti i sigurnosti. “Vi - asne patriote, koji ste svakodnevno svjesni opasnosti i rizika koji vaša profesija nosi sa sobom, svakog dana profesionalno i ponosno u-vate našu državu i brinete o našoj sigurnosti i predstavljete Crnu Goru u NATO alijansi”, poru io je Krivokapi .

U estitki premijera Lukši a se izme u ostalog isti e da Vojska predstavlja jedan od klju nih temelja socio-eko-nomskog i politi kog koncepta razvoja crnogorskog druš-tva. ,,Iz tog razloga smo opredjeljeni da u predstoje emperiodu nastavimo zapo ete reforme u procesu profesio-nalizacije naših vojnih snaga, ime emo posti i da Crna Gora dobije profesionalnu i moderno organizovanu vojsku po svjetskim standardima, te da istovremeno ostane pre-poznata kao jedan od faktora stabilnosti u regionu i šire”.

Povodom Dana Vojske estitku je uputio i ministar unu-trašnjih poslova Ivan Brajovi .


PovodPovod

Ministar odbrane Boro Vučinić boravio je u prvoj zvaničnoj posjeti Narodnoj Republici Kini. Tom

prilikom, sastao se sa ministrom odbrane Kine general-pu-kovnikom Guanglie Liangom. Izražavajući zadovoljstvo su-sretom, ministar Vučinić kazao je da on predstavlja nastavak tradicionalno dobrih odnosa između Crne Gore i Kine. Go-

voreći o odnosima dva ministarstva i dvije vojske, ministar Vučinić je rekao da će razvijanje saradnje u oblasti odbrane svakako biti od obostrane koristi. Takođe, upoznao je mini-stra sa strateškim spoljnopolitičkim ciljevima naše zemlje i dosadašnjim rezultatima u procesu reformi sistema odbrane. Izrazio je očekivanje da će se saradnja ministarstava i vojski dvije zemlje nakon potpisivanja Memoranduma o saradnji u oblasti odbrane intenzivirati i njen sadržaj konkretizovati kroz godišnje bilateralne planove.

Ministar Liang rekao je da je u proteklih pet godina, od uspostavljanja diplomatskih odnosa Crne Gore i Kine, evi-dentan razvoj odnosa između dvije zemlje, posebno u obla-sti ekonomije. Upoznao je ministra Vučinića sa planovima ministarstva odbrane NR Kine za dalji razvoj odbrambene politike Kine i njene vojske. Naglasio je da se Kina zalaže za skladan razvoj ekonomije Kine i njene vojske, jer se samo na taj način može uspostaviti sistem odbrane koji je održiv na duži rok. Takođe, rekao je da se puno ulaže u naučni razvoj i projekte koji će doprinijeti bržem razvoju vojske. Vojna saradnja će se realizovati kroz posjete pripadnika vojske na višem nivou, daljom obukom, razmjenom iskustava u profe-sionalnim oblastima koje su od obostrane koristi i ostvariva-njem saradnje u oblasti vojne industrije.

Tokom posjete, potpisan je Memorandum o saradnji u oblasti odbrane između Ministarstva odbrane Crne Gore i Ministarstva odbrane Narodne Republike Kine, kao i Spo-

razum o donaciji između Ministarstva odbrane Crne Gore i Ministarstva odbrane NR Kine. Donacija Ministarstva od-brane Kine odnosi se na komunikaciono-informatičku opre-mu i njena vrijednost iznosi 5.000.000 juana (više od pola miliona eura).

Ministar Vučinić se sastao i sa generalom Guo Boxiong, prvim potpredsjednikom Centralne vojne komisije koja predstavlja najviše vojno tijelo u zemlji odgo-vorno za Oružane snage, a na njenom čelu se nalazi predsjednik NR Kine Hu Đintao. Ministar Vučinić je, izražavajući zadovolj-stvo susretom, kazao da on predstavlja korak dalje u razvijanju i unaprijeđe-nju već tradicionalno do-brih odnosa između Crne Gore i Kine. Pri tome je naglašeno da je, pored sa-radnje u oblasti odbrane, razvoj ekonomskih odno-sa od naročitog značaja za obje zemlje. Ministar Vučinić je rekao da Vojska Crne Gore, koja je nastala prije samo pet godina, do sada postigla zavidne rezultate u izgradnji sistema odbrane, ali da svakako predstoji njegovo dalje unaprijeđenje i nastavak odbrambeno-vojnih reformi. Takođe, ukazano je na globalni značaj današnje pozicije Kine u svijetu, kao jedne od zemalja koja u političkom i eko-nomskom smislu bilježi dinamičan razvoj.

General Guo Boxiong je, istakavši značaj ove posjete, rekao da ona predstavlja dobar osnov za razvoj saradnje u vojnom dijelu, posebno imajući u vidu činjenicu da između dvije zemlje nema otvorenih pitanja. Kina se zalaže za ra-zvijanje dobrosusjedskih odnosa, nemiješanje u unutrašnje političke stvari drugih zemalja i nastavak politike mira, jer samo na takav način jedna zemlja može da se brzo politički i ekonomski razvija, istakao je general Guo Boxiong.

Ministar Vučinić je, tokom posjete, imao priliku da obiđe i upozna se sa organizacijom i sistemom rada 196. pješadij-ske brigade kineske vojske koja se nalazi u gradu Tianjin.

Ministar Vu ini u zvani noj posjeti NR Kini


Povod

Podsjećajući se naše slavne istorije, na Dan Vojske Crne Gore, pred predsjednikom Crne Gore Filipom Vujanovićem, lijepo je bilo vidjeti svečani stroj: gardu sa državnom zastavom, barjaktare sa zastavom Vojske Crne Gore i novim vojnim zasta-vama jedinica Vojske Crne Gore, stroj jedinica kopnene vojske, vazduhoplovstva, mornarice, logistike, mladih vojnika i naj-mlađih podofi cira. “Zaklinjem se da ću savjesno i časno bra-niti nezavisnost, suverenost, državnu teritoriju Crne Gore i odgovorno izvršavati povjerene mi dužnosti, u skladu sa za-konom”, odjeknulo je u vojničkom stroju. To su riječi zakletve

najmlađih vojnika VCG, izgovorene 7. oktobra 2011. godine na obilježavanju pete godišnjice Vojske Crne Gore i 969 godina od Tuđemilske bitke.

Zakletva je javno data izjava da će njen izvršilac po savjesti i propisu vršiti dužnost, da će govoriti istinu i da će činiti sve ono što je u izjavi navedeno. Stupajući u vojsku građani se obavezuju da će se boriti za svoju zemlju i pokoravati naređenjima vojnih starješina. S obzirom na značaj koji je vojska imala od svog po-stanka za bezbjednost organizovanja zajednice: plemena, grada, države, osjećala se potreba da se od njenih pripadnika, u odre-đenoj formi, traži i izjava vjernosti. Ceremonijal polaganja za-kletve pred polazak u ratni pohod ili prilikom stupanja u vojne redove obavljao se u svečanoj atmosferi pred simbolima božan-stva, drugih svetinja ili najviših vrijednosti odnosnog plemena, grada ili države. U dIjelu svijeta kome i naša zemlja pripada, gde je hrišćanstvo postalo državna vjeroispovest, vojnici su polagali zakletvu sa posebnim ceremonijalom. Pretpostavlja se, da je sa stvaranjem prvih vojnih jedinica u Crnoj Gori postojala i voj-nička zakletva. Međutim, prvi štampani oblik zakletve nalazimo u zakonu iz 1910. godine. Svaki vojnik se, pri stupanju u vojsku, zaklinjao na vjernost “Knjazu Gospodaru, kao vrhovnom Zapo-vjedniku vojske i predstavniku Države i Otadžbine”.

Kult vojne zastaveVojna zastava je i simbol pripadnosti, časti i borbenog jedin-

stva jedinice ili broda. U miru se čuva na posebnom mjestu, a iznosi se prilikom svečanosti i parada. Zastava na sebi ima če-sto kolektivna odlikovanja za zasluge cijele jedinice u ratu. Njen gubitak, u moralnom pogledu, teško pogađa jedinicu. Vojna zastava je sastavni dio samog čina polaganja vojničke zakletve i bez zastave se ona ne može ni dati. Koliki je značaj zastave go-vore i podaci o tome ko može da nosi zastavu. Od 1865. godine Crna Gora ima dva barjaka - glavni, koji na crvenom polju ima dvoglavog orla sa krunom iznad glave, a ispod je zlatni lav u pokretu i opšti barjak koji na crvenom polju ima širi, bijeli krst.

Glavnog barjaktara postavljao je knjaz kao vrhovni komandant, dok su se ostali barjaktari postavljali izborom, u prisustvu vojne jedinice. Po tradiciji cr-nogorskog plemenskog uređenja barjaktar se isticao najvećom ličnom hrabrošću. Tako je ostalo usmeno predanje o barjaktaru koji je pao u boju sa Turci-ma i o stradanju njegova tri sina na koje je prelazilo barjaktarstvo. Na kraju je ostala žena sa nedoraslim sinom, pa se i ona prihvatila da nosi barjak dok sin ne odraste. U jednom boju sa Turcima 1876. pogi-nulo je čak šest barjaktara. Danas Vojska Crne Gore ima svoju zastavu, kao i sve jedinice vojske ranga brigade, baze i bataljona-samostalne čete, a iste su

predstavljene na Dan Vojske Crne Gore, 7.oktobra.U proteklom periodu, jednom broju vojnika po ugovoru koji

su, izvršavajući savjesno i odgovorno svoje vojničke dužnosti, omogućeno je da budu izabrani, da se upute i uspješno završe napredni vojnički kurs, čime su stekli uslove za unapređenje u početni podofi cirski čin, čin vodnika i prelazak u aktivnu pro-fesionalnu službu. Na Dan Vojske unaprijeđena su 24 vojnika po ugovoru, a podofi cirski kor se povećao novim, mladim i perspektivnim podofi cirima. Ovim unapređenjem, započeto je podmlađivanje podofi cirkog kadra u Vojsci. Vojnik po ugovoru, u skladu sa Zakonom o Vojsci, može biti proizveden u ofi cira, odnosno podofi cira, pod uslovom da ima odgovarajuće obrazo-vanje i ako to potrebe popune Vojske zahtijevaju, a u skladu sa članom 5 profesionalno vojno lice, izuzetno, kada to nalažu po-trebe službe, može biti vanredno unaprijeđeno u viši čin. Zakon propisuje da profesionalno vojno lice za vrijeme vršenja dužno-sti u međunarodnim snagama može biti privremeno unaprije-đeno u neposredno viši čin, kao i to da mu prestankom dužnosti u međunarodnim snagama prestaju ta prava.

Vojska Crne Gore, obilježavajući po peti put svoj Dan, poseb-no je ponosna što je u svom sastavu dobila novu, mladu, odvaž-nu i perspektivnu snagu oličenu u novoprimljenim vojnicima po ugovoru i najnovijoj i mladoj generaciji podofi cira.

pukovnik Jovica Kaluđerović

Lijepo je ovo bilo vidjeti...Dan zakletvi i unapre enja u Vojsci

Novih i najmla ih, 65 vojnika po ugovoru i 24 nova podoficira


Tema

U kasarni “13. jul” i vojnim objektima “Vodni do” i “Trubjela” u Nikšiću, krajem septembra, reali-

zovana je vježba “Odlučan korak - 02”, kroz koju je izvr-šeno ocjenjivanje deklarisane jedinice Vojske Crne Gore po konceptu operativnih sposobnosti (OCC). Program OCC E&F (Operational Capabilities Concept Evaluati-on and Feedback) - Koncept Operativnih Sposobnosti - Ocjenjivanje i Izvještavanje, čiji su glavni ciljevi unapre-đenje nivoa interoperabilnosti i operativnih sposobnosti deklarisanih partnerskih jedinica i štabova radi priprema za učestvovanje u NATO vođenim operacijama, pred-stavljen je i usvojen na Istanbulskom samitu NATO 2004. godine. To je praktičan i efi kasnan mehanizam koji omo-gućava članicama partnerima i NATO-u da ocijene vojnu efi kasnost deklarisanih partnerskih jedinica. Trenutno u programu učestvuje 15 zemalja sa 80 jedinica, jačine pre-ko 15.000 vojnika, među kojima i Crna Gora. Deklarisa-na jedinica po konceptu operativnih sposobnosti u Vojsci Crne Gore je 1. pješadijska četa Pješadijskog bataljona Brigade kopnene vojske.

Vježba “Odlučan korak - 02” je planirana, organizo-vana i realizovana sa ciljem pružanja podrške ocjenjiva-nju jedinice Vojske Crne Gore deklarisane po konceptu operativnih sposobnosti. Ocjenjivanje, koje je realizovao NATO ocjenjivački tim, predstavlja nastavak realizacije aktivnosti i preuzetih obaveza započetih 2009. godine,

deklarisanjem jedinice, a koje za cilj ima dostizanje za-htijevanog nivoa interoperabilnosti i razvoj sposobno-sti za angažovanje jedinica Vojske Crne Gore u NATO vođenim operacijama očuvanja mira. Prvo ocjenjivanje

deklarisane jedinice izvršeno je od strane nacionalnog ocjenjivačkog tima, na nivou SEL-1, u novembru 2010. godine, kroz vježbu “Odlučan korak - 01”. Ocjenivanje na vježbi “Odlučan korak - 02” realizovano je na nivou NEL-1, kojim će biti data, po pristizanju zvanične ocje-ne NATO ocjenjivačkog tima; konačna verifi kacija do-

Harmonizacija vojni kog jezika, obuke, opreme i postupaka

Vojska Crne Gore sve bliža standardima NATO

Vježba “Odlu an korak-02“


Tema

stignutog nivoa interoperabilnosti deklarisane jedinice i prelazak na viši nivo osposobljenosti i razvoja sposobno-sti. Na vježbi je učestvovalo 274 pripadnika Vojske Crne Gore iz svih njenih sastava, a kroz istu je realizovano obu-čavanje deklarisane jedinice po NATO zadacima za in-teroperabilnost i ocjenjivanje interoperabilnosti za snage NATO/PzM, od strane NATO ocjenjivačkog tima. Pored toga relizovano je i ocjenjivanje osposobljenosti i intero-perabilnosti EOD tima za deminiranje, specijalnog tima iz čete specijalnih snaga i tima vojne policije, u skladu sa realizacijom partnerskih ciljeva, a koje je realizovao naci-onalni ocjenjivački tim.

Vježbu je otvorio ministar odbrane Boro Vučinić, u prisustvu načelnika Generalštaba Vojske Crne Gore vi-ceadmirala Dragana Samardžića, predsjednika Opštine Nikšić Nebojše Radojičića, predstavnika 23 zemlje čla-nice OEBS-a, kao i predstavnika Misije OEBS-a i vojno diplomatskih predstavnika u Crnoj Gori.

Ministar Vučinić poželio je dobrodošlicu i uspješan rad NATO ocjenjivačkom timu, a potom, obraćajući se svim prisutnim, naglasio: ,,Obuku, opremanje i ocjenjiva-nje ovog deklarisanog sastava doživljavam kao još jedan važan doprinos crnogorskih vojnika svojoj državi na nje-nom putu ka učlanjenju u evropske i evroatlanske struk-ture. Poštovani vojnici, podofi ciri i ofi ciri, uz zahvalnost za vaše dosadašnje angažovanje, uz želje da nastavite da izvršavate zadatke za dobro naše i vaše Crne Gore, uz oba-vezu da čuvate sebe svuda i na svakom koraku, uz očeki-vanje da je ovo tek drugi, ali izuzetno značajan odlučan korak u nizu onih koji će tek doći i uz želju da ostvarimo postavljeni cilj, želim vam uspjeh i proglašavamvježbu “Odlučan korak - 02” otvorenom”, kazao je Vučinić.

Načelnik štaba Generalštaba Vojske Crne Gore pu-kovnik Zoran Lazarević, ocijenio je, u svom obraćanju, da savremeni bezbjednosni izazovi i prijetnje ne poznaju granice i da ih je teško podijeliti na izazove lokalnog, re-gionalnog ili globalnog karaktera. ,,Odgovor na bilo koju

regionalnu ili globalnu bezbjednosnu krizu zahtijeva od pripadnika vojske, ali i drugih bezbjednosnih struktura, da govore istim jezikom i da imaju kompatibilne proce-dure, obuku i opremu u skladu sa opšteprihvaćenim stan-dardima. Mi u Crnoj Gori želimo da aktivno doprinese-mo i regionalnoj i globalnoj bezbjednosti. Zbog toga smo se opredijelili da osposobimo naše deklarisane sastave da budu sposobni da pri realizaciji zadataka sa vojskama drugih država koriste iste doktrine, procedure i postupke, načine izvještavanja, planove, radne karte i imaju istu or-ganizacijsku strukturu”, kazao je pukovnik Lazarević. To-kom vježbe i ocjenjivanja, pripadnici deklarisane jedinice Vojske Crne Gore po koncepru operativnih sposobnosti prezentovali su dostigniti nivo primjene NATO postupa-ka i procedura i sposobnosti za učešće jedinica VCG u operacijama odgovornim za krize i operacijama podrške miru.

Načelnik Generalštaba Vojske Crne Gore, viceadmiral Dragan Samardžić, sa najbližim saradnicima i koman-dantima jedinica je 29. septembra boravio na vježbi. Tom prilikom su obišli bazu Vodni do, gdje je razmještena je-dinica i upoznali se sa elementima baze, a posebno sa tak-tičkim operativnim centrom komandira čete i objektima za zaštitu ljudstva. U okviru posjete viceadmiral Samar-džić, sa saradnicima, obišao je i komadno mjesto bata-ljona - HICON u kasarni “13. jul” i propratio aktivnosti koje su se odvijale na vojnom objektu Trubjela, gdje je bio u prilici da posmatra ocjenjivanje radnji i postupaka deklarisane jedinice tokom izvođenja blokade i pretresa naseljenog mjesta, kao i realizacije potrage za licima u naseljenom mjestu, u skladu sa NATO standardizovanim procedurama.

Na kraju posjete, načelnik Generalštaba je izrazio za-dovoljstvo što je bio u prilici da se upozna sa sadržaji-ma vježbe koji su realizovani tokom njegovog boravka, a posebno sa iskazanim visokim profesionalizmom i zala-ganjem cjelokupnog sastava jedinice, kao i rukovodstva


Tema

vježbe. Po završetku vježbe, direktor NATO ocjenjivačkog tima, potpukovnik Saško Lafchinski, iz sastava Komande združenih snaga NATO iz Napu-lja, govoreći o vježbi, istakao je da je cjeloku-pna organizacija, kao i bezbjednosna i admini-strativna komponenta iste, u odnosu na vježbu “Odlučan korak - 01”, koju je kao posmatrač NATO propratio u no-vembru prošle godine, podignuta na mnogo viši stepen, a kad su u pitanju pripreme, svi dogovoreni detalji na planskim konferenci-jama u potpunosti su ispoštovani. ,,Opšti je utisak cjelokupnog ocjenjivačkog tima da je Vojska Crne Gore krajnje ozbiljno pri-stupila realizaciji ovog zadatka, a da jedinica ima izuzetnu podršku, što je rezultiralo zavid-nim napretkom u opre-manju i implementaciji jezika. Isto tako, odnos svih pripadnika Vojske

Crne Gore prema NATO ocjenjivačkom timu je bio krajnje profesionalan i korektan. Pored toga, moram istaći da smo u sastav ocjenjivačkog tima tokom ocjenjivanja kooptirali i dio nacionalnih ocjenjivača, koji su izuzetno profesionalno i ne-pristrasno odradili svoj dio posla i mnogo nam pomogli da ocjenjivanje deklarisane jedinice Vojske Crne Gore uspješ-no realizujemo”, istakao je Lafchinski. ,,Preliminarna ocjena NATO tima je da je jedinica interoperabilna po pitanju NATO standarda i procedura za učešće u NATO vođenim operacija-ma očuvanja mira, te da se radi o visoko motivisanoj jedinici, sa visoko prisutnim profesionalizmom i željom za uspješnom realizacijom svih postavljenih zadataka, kao i težnjom da se pokaže prava slika o Vojsci Crne Gore”, zaključio je na kraju potpukovnik Lafchinski.

Direktor vježbe, potpukovnik mr Živko Rakočević, ocije-nio je da je vježba “Odlučan korak - 02”, rezultat uloženih na-

pora u obuci deklarisane jedinice Vojske Crne Gore po konceptu operativnih sposobnosti i pokazala je da smo dostigli takav nivo operativne sposobno-sti da možemo, rame uz rame sa drugim vojskama, izvršavati zadatke po najvišim vojnim standardima i procedurama koje svijet danas poznaje. “Pripremi i realizaciji vježbe, od strane svih struktura, pristu-pilo se krajnje ozbiljno, odgovorno i profesionalno, a zbog činjenice da se radilo o složenom i jednom od težišnih zadataka Vojske u ovoj godini. S tim u vezi, naređenjem načelnika Generalštaba, već po-četkom godine formiran je poseban planski tim sa zadatkom usklađivanja aktivnosti u vezi pripreme, izrade potrebnih dokumenata u skladu sa NATO standardima, izrade plana i scenarija vježbe i uvjež-bavanja jedinice, kao i realizacije vježbe”, kazao je Rakočević. ,,Ministrastvo odbrane i Generalštab Voj-ske Crne Gore uložili su značajna sredstva i napor u opremanju jedinice, posebno u cilju zaštite ljudstva, opremanjem oklopljenim borbenim i neborbenim vozilima, u opremanju sredstvima lične zaštite, koja omogućavaju boravak u kontaminiranoj atmosferi i na kontaminiranom zemljištu i do 24 sata, kao i opremanjem informatičkom opremom, koja uveza-na sa modernim sredstvima veze, omogućava pre-nošenje informacija u realnom vremenu sa mjesta izvođenja borbenih dejstava. Pored toga, uložen je napor i u izučavanju engleskog jezika, od strane svih pripadnika jedinice. Moram istaći i to da smo tokom avgusta, u Pljevljima, realizovali logorovanje sa deklarisanom jedinicom, u okviru koga smo izveli vježbu “LJETO-2011”, kao neposrednu pripremu za vježbu “ODLUČAN KORAK-02”, gdje se, po ocjena-ma najodgovornijih starješina Ministarstva odbrane i Generalštaba, vidjelo da je jedinica osposobljena i maksimalno spremna i motivisana da uspješno odgovori izazovu kao što je ocjenjiivanje od strane NATO ocjenjivačkog tima. Na kraju, izražavam svoje iskreno zadovoljstvo pokazanim rezultatima na vjež-bi i kao direktor i najodgovorniji starješina za pri-premu i realizaciju iste, svim pripadnicima jedinice odajem priznanje”, zaključio je Rakočević.

U skladu sa metodologijom ocjenivanja po kon-ceptu operativnih sposobnosti, konačna ocjena naše jedinice uslijediće u roku od šezdeset dana od dana završetka vježbe, ali je nesporno da je Vojska Crne Gore napravila još jedan odlučan korak u nizu ko-raka ka integracijama Crne Gore u evropske i evroa-tlantske strukture.

Marinko M. Slomo


Povod

Obuka za štabne dužnosti u mirovnim misijamaU Vojsci Crne Gore, u Centru za obuku, od po-

lovine oktobra, nalazi se četvoročlani mobilni trening tim (MTT) Centra za obuku za operacije po-drške miru (PSCOT), sa zadatkom da realizuje krurs obuke naših ofi cira u štabnim procedurama. To je ne-ophodno, s obzirom na činjenicu da VCG učestvuje u mirovnim misijama NATO i UN. Instruktori MTT su starješine sa velikim iskustvom na štabnim dužnosti-

ma u međunarodnim mirovnim misijama. Centar za obuku za operacije podrške miru nalazi se od ranije pri oružanim snagama Bosne i Hercegovine i do sada je organiziovao veći broj kurseva za ofi cire te zemlje i drugih država. Centar je ustanovljen u okviru Par-tnerstva za mir, sa glavnim zadatkom da se bavi obu-kom radi jačanja štabne discipline i odgovornosti u mirovnim misijama. U MTT koji se sada nalazi u Crnoj Gori su dva ofi cira iz BiH i po jedan iz Turske i Francuske. Kurs pohađa 45 pripanika Vojske Crne Gore među kojima su predstavnici Generalštaba i svih

jedinica Vojske. Zalaganje svih učesnika je na visokom nivou, jer teme koje se obrađuju su izuzetno interesan-tne, a posebno zbog zainteresovanosti jednog dijela starješina za angažovanje u NATO/UN operacijama podrške miru. Dogovoreno je da se u prvom tromje-sečju 2012. godine sa predstavnicima PSOTC realizuje obuka, angažovanjem MTT, u vezi sa sadržajima pro-tivpobunjeničke borbe (COIN - Counterinsurgency).

To je veoma značajan sa-držaj pripreme jedinica za misiju ISAF u Avga-nistanu. Prvi regionalni trening PSOTC MTT je održan u Albaniji. Kur-sevi su organizovani i za starješne oružanih snaga Srbije, kao i Vojske Crne Gore.

Centar za obuku za operacije podrške miru - PSOTC je vrlo cijenjena institucija. Glavni kurs u Centru je Štabni kurs za operacije podrške miru, odnosno kurs koji pruža informacije o pravilima, procedurama, planiranju i izvođenju međunarod-nih operacija podrške miru. Kurseve realizuju i

pomažu međunarodni profesori i osoblje iz zemalja-partnera i BiH. PSOTC trening traje dvije sedmice i osnova ovog kursa je obuka za proces donošenja voj-nih odluka na nivou bataljona za PSO u NATO/UN štabnim procedurama. Prva sedmica obuke je bazira-na na teoretskom dijelu, gdje se izučavaju razne pro-cedure, dok je druga sedmica bazirana na praktičnom radu, gdje se uvježava rad štabova na donošenju odgo-varajućih odluka, vezanih za ovu vježbu.

pukovnik Hajrudin Đerekarac


Nedavno ste se vratili iz Avganistana, gdje ste kao pripadnik III kontigenta VCG uspješno završili

misiju. Kakve ste utiske stekli i šta je po Vašem mišlje-nju bilo najteže?

Kao štabni ofi cir u Regionalnoj Komandi Sjever, bio sam postavljen na mjesto prvog planera i ofi cira, zadu-žen za procjenu u Odsjeku za INFO Operacije, koji je direktno potčinjen načelniku Štaba Regionalne komande Sjever švedskom generalu Michaelu Bydenu. Pored mene u ovom Odsjeku bio je i poručnik korvete Radule Čović. Takođe, sa nama je bio štabni ofi cir kapetan Radovan Kostić koji je bio angažovan u Od-sjeku za obaveštajne poslove. Njihovo prisu-stvo mi je umnogome pomoglo da zajedno prebrodimo ovaj dug vremenski period. Od strane šefa Odsjeka i ostalih kolega bio sam vrlo dobro prihvaćen. Rad u jednoj ovakvoj multinacionalnoj NATO Komandi predstav-lja priličan izazov i zahtijeva sveobuhvatnu i temeljnu pripremu, kako u našoj zemlji, tako i u inostranstvu. Da bih ovu dužnost mogao obavljati kvalitetno i na potrebnom nivou morao sam da savladam i položim is-pit iz engleskog jezika po NATO standardu (STANAG 6001), zatim, da završim kurs za štabne ofi cire u Centru za operacije podrške miru u Sarajevu, u trajanju od tri mjeseca, da obavim temeljnu sistematsku zdravstve-nu kontrolu i, na kraju, da provedem 15 dana u NATO trening centru u Poljskoj sa cjelokupnim štabom, koji je bio planiran za upućivanje u Avganistan. Uslovi za život i rad u bazi ,,Marmal“ u Ma-zar-e Šarifu su jedni od najboljih u cijelom Avganistanu. Bazbjednost u bazi je na vrlo visokom nivou, ali život izvan baze je krajnje komplikovan i težak za stanovništvo Avganistana, a za pripadnika ISAF misije teško razumljiv. Odvojenost od najbližih, prilagođavanje novim uslovima života i rada, adaptacija na klimatske uslove bilo je najte-že, ali sam se relativno brzo adaptirao.

Kako ste bili prihvaćeni od strane vojnika drugih ze-malja?

Moram reći da smo izuzetno dobro i srdačno prihva-

ćeni od svih ofi cira iz 18 zemalja u Regionalnoj Komandi Sjever. Takav prijem nam je omogućio da se relativno brzo prilagodimo novom radnom okruženju. Rad u ovakvoj Komandi zahtijeva odlično poznavanje engleskog jezika, način donošenja odluka i procedure u NATO i saradnju sa ostalim organima Komande. Odnos između svih pri-padnika Komande bio je više nego korektan. Napomenuo bih da nam je jedan broj pripadnika štaba, a zbog našeg vrlo korektnog odnosa prema njima, izvanredno pomo-gao na organizaciji posjete Predsjednika Crne Gore, mi-

nistra odbrane i načelnika Generalštaba sa saradnicima. Većinu slobodnog vremena provodili smo sa kolegama iz našeg okruženja, a nerijetko i sa pripadnicima drugih zemalja.

Jedan broj pripadnika III kontingenta su porodič-ni ljudi, koliko su im najdraži nedostajali i kako se to odražavalo na izvršavanje svakodnevnih zadataka u misiji?

Nas trojica u Regionalnoj Konmandi Sjever smo poro-dični ljudi. Osatatak kontingenta na čelu sa komandan-tom kontingenta bio je angažovan na obezbjeđenju baze ,,Panonija“ u Pol-e Komriju koja je potčinjena Regional-

Intervju

Ofi cir Vojske Crne Gore u Komandi ISAFRazgovor sa majorom Krunoslavom Skupnjakom, štabnim oficirom u Komandi NATO u Avganistanu


noj Komandi Sjever. Na moju radost, imao sam prilike da ih posjetim dva puta. Prvi put bio sam u pratnji Pred-sjednika Crne Gore, ministra odbrane i načelnika Gene-ralštaba. Drugi put smo zajedno sa našim pripadnicima u bazi ,,Panonija“ proslavili Dan državnosti Crne Gore, što nam je umnogome pomoglo da se malo odmorimo i predahnemo sa našim pripadnicima. Iz svih razgovora mogli smo konstatovati da nije bio ni jedan problem i da su naši pripadnici uprkos odvojenosti od najdražih svoje obaveze i dužnosti krajnje profesionalno izvršavali, u što se mogao uvjeriti i Predsjednik Crne Gore sa saradnici-ma. Naravno da su nam najdraži nedostajali, ali smo se sa odvojenošću pomirili i fokusirali na izvršavanje zada-taka. Podršku koju smo imali od porodica i prijatelja dali

su nam dodatnu snagu za uspjeh.Možete li nam reći u kojoj mjeri su svakodnev-ni zadaci bili nepoznanica? Da li ste zadovolj-

ni postignutim rezultatima?Kroz temeljnu pripremu za

učešće u misiji i kroz v r l o

naporan rad, svakodnevno od 8 do 20 sati, a nerijetko i duže u skladu sa potrebama i vanrednim situacijama, sva-kodnevni zadaci u Odsjeku za INFO Operacije su izvršeni kvalitetno i bez problema. Doprinosi naših ofi cira u Od-sjecima u Regionalnoj Komandi Sjever su vrlo cijenjeni od strane ofi cira iz svih zemalja. Moram napomenuti da je moje učešće u misiji ISAF produženo za 30 dana, na zahtjev načelnika Štaba Regionalne Komande Sjever, a po odobrenju ministra odbrane. Naši pripadnici, kako u bazi ,,Panonija“, tako i u kampu ,,Marmal“ pokazali su da su svojim profesionalnim i časnim odnosom prema zadacima i obavezama u potpunosti sposobni da izvrše svaki zadatak u nestablilnom avganistanskom području, za što su i odli-kovani od strane NATO.

Intervju

Kako ste provodili Vaše slobodno vrijeme?Slobodnog vremena je vrlo malo. Svaki dan je radan.

Malo slobodnog vremena od 20 sati do odlaska u krevet provodili smo uglavnom na rekreaciji u gimnastičkoj sali i teretani, održavanju kontakata sa najdražim i prijateljima ili pak u razgovorima sa kolegama.

Da li ste u izvršavanju Vaših zadataka imali bilo koju vrstu problema i da li imate prijedloga za one koji će ka-snije otići u misiju?

Lično nijesam imao problema koji bi uticali na izvršava-nje zadataka u misiji. Pored redovne dužnosti bio sam na dužnosti najstarijeg predstavnika Crne Gore u misiji ISAF i direktno potčinjen načelniku Štaba Regionalne Komande Sjever. Na sastancima kojima je rukovodio general Byden sa nacionalnim predstavnicima ostalih zemalja u misiji ISAF riješavali smo probleme od zajedničkog interesa, koji su bili praćeni nacionalnim ograničenjima, a direktno ve-

zani za život i rad u Regionalnoj Komandi Sjever. Pored redovnih sastanaka sa ostalim predstavni-

cima, učestvovao sam na raznim skupovima, a posebno kada se ra-dilo o posjetama VIP iz različitih zemalja Regionalnoj Komandi Sjever. U više navrata sam, a na osnovu ste-čenog iskustva, u pisa-noj formi slao Gene-ralštabu Vojske Crne Gore predloge za una-pređenje pripreme na-ših budućih rotacija.

Na kraju, kao oče-vidac stanja u Avga-nistanu, kako ocje-njujete opredjeljenje Crne Gore za ovaj vid angažovanja svojih

snaga u međunarodnim aktivnostima? Svesni smo činjenice da ovaj vid angažovanja naših

snaga otvara vrata Crnoj Gori u NATO i drugim međuna-rodnim organizacijama i institucijama. I pored rizika koje nosi ova i druge misije, za nas je velika čast i zadovoljstvo što smo dio snaga koje doprinose uspostavljanju i očuva-nju mira u svijetu i što imamo mogućnost raditi zajedno sa velikom brojem različitih ljudi, sticati i razmijenjivati iskustva i dostojanstveno predstavljati Vojsku Crne Gore i našu državu u cjelini. Nesumnjivo, ovakav vid angažova-nja naših snaga je izuzetno cijenjen od svih zemalja članica NATO, u što sam se i lično uvjerio kroz mnoge kontakte, ocjene i pohvale upućene na naš račun.

g pjMožete li nam reći u kojoj mjeri su svakodnev-ni zadaci bili nepoznanica? Da li ste zadovolj-

ni postignutim rezultatima?Kroz temeljnu pripremu za

učešće u misiji i kroz v r l o

sa nacionalnim predstavnicima oISAF riješavali smo probleme od zsu bili praćeni nacionalnim ogran

zani za život i rad u RegioPored redovnih sastanak


Povod

Novi koraci ka NATO kodifi kaciji

Predstavnici ministarstava odbrane Crne Gore i Bu-garske potpisali su, u prvoj plovini oktobra, spo-

razum o besplatnom pravu na korišćenje bugarskog soft erskog proizvoda nacionalnog kodifi kacio-nog soft era - BULCOD. Sporazum je u ime Crne Gore, u Sofi ji, potpisala pomoćnica ministra odbrane Mira Cerović. Riječ je, zapravo, o donaciji, čime je Crna Gora dobila kodifi kacioni soft er, u skladu sa NATO standardima. Jedan od patner-skih ciljeva Crne Gore je i prihvatanje NATO kodifi kacionog sistema (NCS). Ministarstvo odbrane je, u tom pravcu, u protekle dvije godine napravilo važne korake. Počelo je sa formiranjem Odsjeka za standardizaciju i kodifi kaciju u Sektoru za materijalne resurse u Mini-starstvu odbrane, 2009. godine. U njegovoj su nadležno-sti svi poslovi vezani za NATO kodifi kaciju. Do sada je pokrenut proces pristupanja koji je rezultirao prijemom u Tier-1 (prvi nivo) NCS - takozvani početni nivo koji je omogućavao jednosmjernu razmjenu informacija, ali ne i početak rada na kodifi kaciji.

Za prelazak na sljedeći nivo neophodno je bilo obe-zbjediti soft ver koji će omogućiti konkretan rad na ko-difi kaciji materijalnih sredstava. Bugarskom donacijom taj uslov je ispunjen i u narednom periodu, nakon in-stalacije soft vera, počeće obuka za pripadnike Odsjeka za standardizaciju i kodifi kaciju, kao i za pripadnike VCG. Ministarstvo odbrane Bugarske će formirati tim koji će vršiti obuku zaposlenih za rad na BULCOD sof-tveru. Pomenuta obuka biće realizovana u što skorijem roku. Uporedo sa složenom obukom, nastaviće se pro-ces potpisivanja sporazuma u oblasti kodifi kacije sa dr-žavama, članicama NATO koji će omogućavati saradnju sa Nacionalnim kodifi kacionim biroima tih zemalja, u cilju što efi kasnije primjene NCS u sistemu kakav ima Crna Gora. Takođe, paralelno sa tim aktivnostima, teći će i proces izrade sopstvenih uputstava za kodifi kaciju, usklađenih sa NATO - standardima. Sve su to potrebni uslovi za punopravno članstvo u NATO Kodifi kacio-

nom sistemu - NCS.

Donacijom ovog soft vera Crna Gora je dobila moguć-nost korišćenja značajnih prednosti koje nudi

NCS, kako NATO-zemljama, tako i onima van NATO, a takođe i učesnicima iz indu-

strijskog sektora. Njime se ne propisuju samo pravila i procedure za kodifi kaci-ju materijala, već on ima i potpuno ra-zvijen sistem za razmjenu informacija između zemalja učesnica i organizacija i omogućava vidljivost svih kodifi ko-

vanih stavki, korisnika i proizvođača. Može se reći da je NATO kodifi kacioni

sistem skup pravila i pro-cedura koje omogućavaju da 28 NATO zemalja i 26 ne-NATO zemalja razmje-

njuju logističke informacije za oko 17 miliona stavki snabdijevanja.

Saradnja ministarstava dvije zemlje je primjer uspješ-nog partnerskog odnosa jedne NATO države i jedne države članice programa Partnerstvo za mir, čiji je re-zultat ova vrijedna donacija. Podsjećanja radi, Bugar-ska je izrazila zahvalnost Crnoj Gori je za pomoć koju je Bugarskoj pružio JU Regionalni centar za podvodno deminiranje, sa ciljem saniranja posljedica eksplozije u blizini bugarskog mjesta Čelopečene.

major Veljko Mališić

vu na korišćenje bugarskogggggg ionalnog kodifi kacio-porazum je u ime sala pomoćnica erović. Riječ je, je Crna Gora r, u skladu sa

an od patner-e i prihvatanje sistema (NCS). u tom pravcu, u ravilo važne korake. em iju za

ni-

Donacijom ovog soft vera Crnost korišćenja znača

NCS, kako NATOvan NATO, a ta

strijskog sektosamo pravilaju materijalazvijen sistemizmeđu zemai omogućava

vanih stavki, Može se reći da

sicdn


Vijesti

Crna Gora ostvaruje sve obaveze

Drugi godišnji nacionalni program (ANP)

predstavljen u BriseluSastanak Crne Gore sa zemljama članicama Alijanse

u formatu 28+1 na kojem je predstavljen Drugi go-dišnji nacionalni program (ANP) u okviru MAP-a odr-žan je 18. oktobra u sjedistu NATO u Briselu. Sastankom je predsjedavao Dirk Brengelman, pomoćnik generalnog sekretara NATO za politička pitanja i bezbjednosnu sa-radnju. U delegaciji, koju je predvodio državni sekre-tar za politička pitanja Ministarstva vanjskih poslova i evropskih integracija ambasador Nebojša Kaluđerović, u ime Ministarstva odbrane bio je pomoćnik ministra za politiku odbrane Draško Jovanović.

U otvorenoj i konstruktivnoj diskusiji, nakon prezen-tacije Programa, u kojoj je učestvovalo 20 zemalja člani-ca NATO, pozitivno su ocijenjene dosadašnje aktivnosti Crne Gore iz prvog ciklusa MAP-a, a drugi ANP kao sve-obuhvatan, kvalitetan, sa jasno istaknutim prioritetima. Posebno je, u tom kontekstu, naglašena važnost daljeg sprovođenja aktivnosti iz oblasti vladavine prava, refor-me sektora odbrane, kao i intenziviranja aktivnosti na jačanju podrške javnog mnjenja integraciji Crne Gore u NATO. Posebno je prepoznata uloga Crne Gore kao re-gionalnog aktera, kao i dopirnos globalnoj bezbjednosti učešćem u ISAF misiji. U diskusiji je naglašena komple-mentarnost procesa evropskih i evroatlantskih integra-cija u dijelu sprovođenja političkih kriterijuma i, u tom smislu, pozdravljeno pozitivno mišljenje Evropske komi-sije o napretku Crne Gore.

Državni sekretar Kaluđerović imao je odvojeni susret sa zamjenikom generalnog sekretara Klaudijom Bizo-njerom, koji je ponovio da NATO pruža snažnu podrš-ku evroatlantskim inetegracijama Crne Gore i posebno istakao značaj učešća u ISAF misiji. Bizonjero je pohvalio konstruktivnu i aktivnu ulogu Crne Gore u regionu, na-glasivši značaj integracije čitavog regiona u evroatlantske strukture u interesu njegove dugoročne stabilnosti. Bi-zonjero je rekao da je Crna Gora uspjehom prvog MAP ciklusa stvorila povoljne pretpostavke za implementaciju drugog ciklusa i nastavak uspješnog sprovođenja refor-mi, posebno u oblastima kojima je potrebno dodatno po-svetiti pažnju, uključujući jačanje vladavine prava, kao i rast javne podrške integraciji u NATO. Naglašeno je da su procesi evropskih i evroatlantskih integracija kompa-tibilni i vode istim ciljevima, i da će u tom smislu prepo-ruka Evropske komisije o otvaranju pregovora sa Crnom Gorom pozitivno uticati i na napredak u evroatlantskim integracijama.

Ove godine navršilo se 15 godina od potpisivanja Sporazuma o podregionalnoj kontroli naoružanja

(SPKN). Potpisan je 14. juna 1996. godine u Firenci i u vri-jeme potpisivanja predstavljao je veoma značajan političko - vojni sporazum na prostoru bivše SFR Jugoslavije, nakon zaustavljanja ratnih operacija u BiH. Njegovo sprovođenje stavljeno je pod nadzor OEBS-a. Osnovna namjena mu je bila da se naoružanje svrstano u pet osnovnih kategorija (borbeni tenkovi, artiljerija iznad 75mm, oklopni - vojni transporteri, borbeni avioni i jurišni helikopteri) svedu na dogovorene i propisane limite, da se prijavi lokacija na kojoj se to naoružanje nalazi i da se uspostavi povjerenje između strana u sukobu. Crna Gora od 2007. godine rav-nopravno učestvuje u sprovođenju SPKN, kao strana u sporazumu pored BiH, Srbije i Hrvatske. Implementaciju Sporazuma sprovodi Odsijek za kontrolu naoružanja-Veri-fi kacioni centar u Sektoru za politiku odbrane Ministarstva odbrane Crne Gore.

Na osnovu postignutih rezultata i dogovora ugovornih strana, budućnost Sporazuma je da pređe u potpuno vla-sništvo zemalja-potpisnica. Trenutno se realizuje prva faza preuzimanja vlasništa. Do kraja 2011. godine završava se prva faza i od 2012. godine nastupa druga faza preuzima-nja vlasništa, koja bi trebalo da traje do kraja 2014. godi-ne, kako je predviđeno Akcionim planom za preuzimanje vlasništva i uz saglasnost svih potpisnica. Crna Gora je do sada realizovala sve svoje obaveze iz Sporazuma i aktivno učestvuje u svim aktivnostima koje se tiču njegovog spro-vođenja (realizacija inspekcija na svojoj teritoriji i teritoriji strana-potpisnica, praćenje redukcije naoružanja i redovno prisustvuje radu Podregionalne konsultativne komisije).

potpukovnik mr Vladimir Radmilović

Kontrola naoružanja na prostoru bivše Ju-goslavije


Stav

Evropa i mi?profi la udaljava od Brisela. Misle i da smo dovoljno mali da ne izazovemo skepticizam pojedinaca u nekim dr-žavama članicama, ali i da smo počeli sami da radimo.

Pitanje je i što mi mislimo o EU i kako je dožvljava-mo. Čini se da postoji kritična masa ozbiljnog promi-šljanja o EU. Međutim, postoje i neke nedovoljno jasne percepcije, zanemareni aspekti i zablude. Upravo se ti segmenti čine interesantnim.

Prvo, da li postoje alternative EU? Da li je – jer EU je-ste reakcija na, ali i proizvod globalizacije – to alter-glo-balizam i/ili anti-globalizam? Zanemariti treba, u ovom trenutku, opasnost svih –izama. Indikativni su glasovi i vrijeme mogućih alternativa. Naravno, bez objašnjenja kako bi one mogle da izgledaju. I ekonomski i fi lozofski, jako je teško prihvatiti da alternativa nema. Međutim, koje su, kakve su, koliko koštaju, koliko priča o alterna-tivama ima nepoznatih, da li su izvodljive, realne i još

bezbroj pitanja. Na kraju, zar mi nismo dio Evrope? Zar naša prošlost, a i budućnost nisu bile i neće biti vezane za Evropu? To su ključna testna pitanja za sve alterna-tive.

Istina je da evropski model nije perfektan i da se ne pridržava sopstvenih pravila. Međutim, možda je alter-evropeizmu problem činjenica da je EU proizvod fi lo-zofi je liberalizma. Sadašnja devijacija EU ne smanjuje snagu korijena ideje.

Drugo, EU je najveći proizvođač meda i mlijeka za nas. Trebalo bi da znači da EU riješava naše probleme, da transferi grade ekonomiju, da smo pasivni posma-

Dugoočekivani 12. oktobar je došao. I prošao. Ipak, crnogorska fascinacija datumima i doga-

đajima ne prolazi kao takvim. Srećni smo zbog izvještaja i čekamo 9. decembar. Datum kada ćemo znati datum. Međutim, sve to djeluje mehanički. Istina, pregovori zahtijevaju preciznost – vremensku, analitičku i svaku drugu. I u tom kontekstu datumi jesu bitni. Moramo znati kada počinjemo, kako počinjemo i kada nastav-ljamo pripreme.

Ali razvoj djeluje kao mnogo bitniji i razlog i motiv i pokretačka snaga. A razvoj smo mi – svako od nas po-jedinačno. Nećemo pregovarati zbog pregovora već zato što predstavljaju ulaznicu za utakmicu. Da li se sprema-mo za kraj pregovora? I da li ima razvoja društva bez razvoja pojedin(a)ca?

Nekako javnost – skup neimenovanih pojedinaca - kao da zanemaruje što Evropska Unija (EU) misli o

nama i što želi od nas. Istovremeno, i što mi – neime-novani pojedinci - mislimo i zašto želimo tamo. Možda bolje pitanje da li uopšte mislimo, i mi i oni?

Da li mi više trebamo njima ili oni nama je prilično nevažno. Bitno je da i EU i mi imamo i jedni i drugi imamo interes za dobrovoljnom saradnjom. A veberov-ski interesi su i idejni i materijalni.

EU – stvorena zbog prevencije budućih sukoba i omo-gućavanja slobod(n)e razmjene – želi da riješi probleme balkanskog puberteta i uvede ovaj region u relativno zrela i sređena društva. Istina, vrijeme za realizaciju nije perfektno, ali istovremeno granicu problema balkanskih


Stav

EU i neobuzdanog zaduživanja. Da li se sada neko sjeća liberalne (ne neoliberalne) crnogorske ekonomske misli i ideje o ograničavanju javne potrošnje? Interesantno je da se nešto slično čuje sa nekih drugih adresa. To, svaka-ko, potvrđuje i ispravnost ideje. A njih nije jednostavno proizvoditi.

Ipak, kriza ne znači i propast eura. Kako euro funkci-oniše ovih dana? Što je bio i jeste cilj eura? Za što je euro bio podsticajni mehanizam? Da li je energija uložena u stvaranje eura nebitna? Da li je euro imao koristi? Da li je cijena propasti eura nevažna? Da li je moguće isklju-čiti Grčku iz euro zone? Da li je EU sa i bez eura ista?

Šesto, stav – sačekajmo da vidimo što će biti sa EU – je prilično naivan. Svjedoci smo da je počela tranzicija EU odnosno tranzicija zapadne civilizacije. Da li znamo koliko će trajati? Da li znamo ishod? Da li je moguće da će ishod biti EU gradova-država ili EU regija? Što će do tada biti sa nama? Kako se tada uključiti u “talase pro-mjena”? Da li ćemo se pozicionirati u globalnom selu? Što bi se desilo sa našim afričkim precima da su, prije 200.000 godina, čekali umjesto što su preduzeli?

Sedmo, analiziranje događaja, analize promišljanja i politika ključnih aktera, razmatranja mogućih ishoda i razmišljanja o budućim taktikama i strategijama nisu euroskepticizam. Traženje adekvatnih riješenja za pro-bleme EU XXI vijeka je europragmatizam. Da li će EU XXI vijeka biti EU regija (ne administrativnih kategorija već spontanih i razmjenskih)? Da li će fi skalna unija biti slična modelu SAD-a? Da li će fi skalna konkurencija biti moguća uz veći budžet EU? Da li će pravila EU biti zai-sta poštovana i pravilna?

Kakvi god da su odgovori na ova pitanja, dvije stvari su ključne. Prvo, da li Crna Gora ima moći da utiče na globalne procese i da ih mijenja? Drugo, samo postav-ljanje pitanja je veoma važno.

Pojedinci – u Crnoj Gori – u EU treba da vide sop-stvenu razvojnu šansu, ogromno tržište, prilike za usa-vršavanje, prilike za profi te, prilike za razvoj,…upravo to je evropeizacija! Možda je jedini problem da, navikli na rente, ne mogu prihvatiti i rizik od konkurencije, ali i potrebu za sve većim investicijama u sebe. Da li je to razlog alterevropeizma?

Smanjenje manevarskog prostora (Mrak) za naše sop-stvene gluposti je jedna od prednosti evropskog puta. Potisak i pritisak! Da li smo kadri izdržavati?

mr Ivan Jovetić UDG - Fakultet za međunarodnu ekonomiju, fi nansije

i biznis; Institut za strateške studije i projekcije

trači svega. Da li je to tako? Zar EU nije efi kasan okvir za igru većih dimenzija, za podsticanje konkurencije, za veći uspjeh, za već profi te, za razvoj, za veći strah, za veće investicije u sebe, za…? Istovremeno, EU predstav-lja i opasnost – i odgovor da li smo dovoljno sposobni za utakmicu ili čekamo švedski sto? Da li to isto, i sada, čeka ŽRK Budućnost?

Pored toga, tamo nas čeka evropski socijalni model. Sigurno da promocija kapitalizma ili alternative socija-lizmu – zar se o tome ne treba pričati? – nije atraktivna ovim alternativama, ali sloboda čini da ima i onih koji baš sada to smatraju prijeko potrebnim. Ipak, da li po-stoji evropski socijalni model? Da li je model socijalno-tržišne privrede isto što i model keltskog tigra? Da li je nordijski model isto što i estonsko čudo?

Treće, EU nije uravnilovka. U tom sistemu vrijedno-sti, ne prolaze svi jednako. Neke akteri imaju veći rast i razvoj. Iako polazne pretpostavke nisu iste, zašto baš neki uspijevaju brže i efi kasnije? Nakon stvaranja zajed-ničkog tržišta bio je to Luksemburg (oko 5% godišnje u prosjeku); nakon stvaranja EMU, bila je to Irska (6%); nakon priključenja postsocijalističkih država bila je to Letonija (oko 11%). Zajedničko ovim akterima bio je poseban institucionalni dizajn. A to je ono što pojedinci u konkretnom društvu sami rade i što drušvo čini dru-gačijim. Zar to nije svrsishodnija priča od priče o alter-nativama?

Četvrto, besplatnog ručka nema. Od Hejlejna preko Fridmana do Pejovića to se potvrđivalo. Ni cijena ko-štanja nije evro-alternativizmu motiv. Evropeizacijski, cijena koštanja integracije u EU predstavlja investiciju, kartu za utakmicu. Prema projekcijama Instituta za stra-teške studije i projekcije, ovo pitanje ima više iteracija. Ukoliko se posmatraju samo transferi iz EU, dolazi se do dobiti od oko 4% BDP godišnje. Kada se tome dodaju, transferi iz crnogorskog budžeta (oko 1% BDP) dolazi se do dobiti od oko 3% BDP godišnje. U narednoj itera-ciji se dodaju i (pre)ostali fi nansijski tokovi (apsorpcio-na moć i njeni efekti, kofi nansiranje, predfi nansiranje, uplate itd.) i tako se dolazi do neto fi nansijske pozicije od -2,2% BDP godišnje i to makar u periodu od tri-če-tiri godine nakon priključenja EU. Ovome se mogu do-dati još i razvoj prava EU i implementacija istog i zaštita životne sredine što može koštati i još 2-3% BDP-a. Ipak, logika kapitalizma – da je cilj profi t koji se obnavlja – na primjeru integracije u EU jeste očekivanje da će povrat na tu investiciju biti veći i da će biti obnovljiv. Naravno, za preduzetne pojedince pa onda i društvo.

Peto, dužnička kriza u EU je proizvod proizvoljnih političkih odluka država članica, manjka reakcije same


Feljton

Milutin Vu ini- patriota do smrtidžačkom ratištu - sve do sredine 1916. godine, kada je interniran u austrougarski logor u Karlštajnu, gdje je ostao do kraja 1918. godine. Tada, zapravo, počinje politička djelatnost brigadira Vučinića. Nad Crnom Gorom se već bila nadvila opasnost nestanka. Vučinić se, još u logoru, zajedno sa Andrijom Radovićem, Jo-kom Adžićem, Ivom Đurovićem, Krstom Popovićem i

drugima, izjanio protiv izja-ve grupe crnogorskih ofi cira koji su podržali “ujedinje-nje” Crne Gore i Srbije, su-štinski, nestanak Crne Gore. Kao beskompromisnog pro-tivnika “ujedinjenja”, Srpska vrhovna komanda se uplaši-la povratka Vučinića u Crnu Goru, pa ga je, nakon oslo-bođenja iz logora, zadržala u Sarajevu, sve dok tako-zvana Podgorička skupština nije obavila “ujediniteljski” posao. Kad je to završeno, Vučinić se vratio u zavičaj. Odmah se uključio u pripre-me za dizanje ustanka protiv prisajedinjenja Crne Gore Srbiji.

Vučinić je imao plan, u okviru Božićnjeg ustanka, da se opkoli Podgorica, slično odlukama da se opkole Cetinje, Rijeka Crnojevića, Virpazar, pa i Nikšić. Bri-gadir je trebalo da se preko Lješanske nahije sastane sa cetinjskim pobunjenicima protiv “ujedinjenja”. Među-tim, bio je uhapšen pred kraj decembra 1918. godine i zatočen u podgoričkoj tamnici Jusovača. Vučinić, ipak,uspijeva da pobjegne iz zatvora. Bježi u Albaniju, a iz Drača u Italiju. Bio je to početak generalovog izbje-glištva. U egzilu, gdje su se već nalazili kralj Nikola i crnogorska vlada, Vučinić će 17. februara 1919. godi-ne biti imenovan za ministra vojnog. Na toj funkciji je ostao sve do smrti kralja Nikole - 21. marta 1921. godi-

Plejada ministara vojnih Knjaževine/Kraljevine Crne Gore završena je sa divizijarom, briga-

dirom (generalom), predsjednikom Vlade, dosljed-nim suverenistom, jednim od vođa Božićnjeg ustanka, austro-ugarskim logorašem, nadasve, crnogorskim patriotom Milutinom Vučinićem. Kao i prvi iz grupe od 11 ministara vojnih knjaza/kralja Nikole Petrovića, pop Ilija Plamenac, i Milutin Vučinić je bio iskreni privr-ženik Crne Gore i njen po-šteni službenik. Između njih dvojice bilo je, kao što smo predstavili u našem feljtonu, ministara koji su svom su-verenu i državi okretali leđa i kad su bili na toj funkciji ili su političke preokrete pravili poslije nelegalne detroniza-cije kralja Nikole, stavljajući se u službu novoj državi čiji su protagonisti likvidira-li Crnu Goru, državu koja ih je školovala i u kojoj su ostvarili ofi cirsku i političku karijeru. Vučinić ni u jed-nom trenutku nije izdao ni državu, ni kralja. Naprotiv, do samog kraja života, ostao je vjeran idealu očuvanja i obnove suverene Crne Gore i može se smatrati jed-nom od ikona otpora njenoj likvidaciji.

Milutin Vučinić je rođen u Gornjim Rogamima kod Podgorice, 12. aprila 1869. godine, sin je, takođe, čuve-nog brigadira Mijajla Nišina Vučinića. Vojnu školu je završio u Italiji. Nakon školovanja, dobio je čin poruč-nika i službovao je na Cetinju. Bio je i komandant Pi-perskog bataljona. Zatim slijedi njegova ratna karijera-u balkanskim ratovima komandant mješovite brigade, komandant crnogorskih jedinica u zauzimanju Ska-dra, u Prvom svjetskom ratu komandant Treće divizije na Hercegovačkom frontu, potom, komandant na San-


Feljton

se Crnogorci “ne poznaje istorija nijednog naroda”. Održavao im je nadu da će se vratiti u domovinu “i da tamo, produže političku borbu sa narodom da se oslo-bodi od varvarske najezde biogradskih dahija”.

Vučinić piše: “Samo u borbi, izdržljivosti i slozi nam je spas. Svaki treba da zaboravi i drugu i bratu oprosti domaće nesuglasice i ljutnje, ranije političke trzavice i trenutna ogforčenja, te da se čvrsto uhvatimo u jedno

i jedino kolo za ostvarenje naših ideala. Tako ćemo doći do želje-ne pobjede”. I na diplomatskom planu, Vučinić je bio uporan. Obraćao se raznim visokim sku-povima u Evropi, na kojima su rješavana politička pitanja na-kon Prvog svjetskog rata. Uz di-plomatske note konferencijama, Vučinić je slao i “Dokumente o zvjerstvima” okupacionih trupa u Crnoj Gori. Sve to nije pomoglo. Strastveni patriota, pregalac suverenizma, Milutun Vučinić nije dočekao očekiva-nu pobjedu, obnovu kraljevine Crne Gore. Umro je 31. Avgu-sta 1922. godine u Rimu. Istori-čar Novak Adžić je zabilježio da je Vučinić pio jutarnju kafu u bašti jedne kafane. U tom mo-mentu pao je na pločnik i tu je duže ostao nepomičan. Kad je ljekar došao, samo je konstato-vao smrt. Ipak, kaže Adžić, nije pouzdano utvrđeno da li je Vu-činić umro prirodnom smrću ili je otrovan. Divzijar, vojskovo-đa, ministar, premijer, Vučinić prvo je bio sahranjen u posebno

obilježenom grobu, u Rimu, a kasnije su njegove kosti pokopane zajedno sa kostima crnogorskih emigrana-ta na rimskom groblju. Milutin Vučinić je bio oženjen Marijom Plamenac, sinovicom popa Ilije Plamenca, prvog crnogorskog ministra vojnog. Imao je tri sina i dvije ćerke.

Ilija Despotović

ne. Kao ministar, imao je glavni zadatak da organizu-je crnogorsku vojsku u emigraciji, da brine o njenom snabdjevanju, o statusu u tuđoj zemlji, Italiji, ali i da je priprema za eventualni upad u Crnu Goru, radi obno-ve nezavisne kraljevine. Vojno “sjedište” Crne Gore tih godina bio je grad Gaeta, gdje se nalazilo više od 750 vojnih lica iz Crne Gore. Vlada u kojoj je bio i Vučinić, međutim, upravljala je situacijom iz Francuske, gdje je kralj Nikola bio prešao. Kada su vlade Italije i novo-nastale Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, krajem 1920. godine, potpisale Rapalski ugovor, o me-đusobnom priznanju, položaj crnogorske vojske u Italji bitno je pogoršan. Bio je to početak njenog kraja. Odlukama Mini-starstva vojnog Italije, ona je u martu 1921. godine razoruža-na. Ofi ciri i vojnici su se našli u ličnoj nezavidnoj situaciji, pred dilemom - ostati ili se vratiti u domovinu. A ni jedno, ni drugo, nije bilo nimalo ružičasto. Mno-gi su silom deportovani u Kra-kljevinu SHS, a neki su, odbivši da se vrate, izvršili samoubistvo.

Ministar vojni Milutun Vu-činić, koga je kraljica Milena, kao regentkinja, poslije smrti kralja Nikole, u junu 1921. go-dine imenovala za predsjednika Vlade Crne Gore, činio je sve da italijanske vlasti odvrati od nekorektnih postupaka prema Crnogorcima. Ipak, crnogorska vojska je 1. juna 1921. godine prestala da dobija pomoć Italije, što je značilo i njen kraj. Do-sljednog suverenistu, rojalistu i patriotu Milutina Vučinića, i pored svega toga, bez obzira na krajnje nezavidan po-ložaj crnogorske izbjegličke vlade, nije napuštala nada u obnovu države Crne Gore. Hrabrio je u tome svoje ministre i crnogorsku vojsku u emigracij. U jednom proglasu Crnogorskoj vojsci u Italiji, Vučinić, kao pre-mijer, ali i sa funkcijom ministra vojnog, u decembru 1921. godine poručuje da muke i patnje koje podno-

iinpOprkpVotppVnCsčjbmdlvpčjđp

b l b

NOVI FELJTONPoštovani itaoci, storijom o Milutinu Vu i-ni u, PARTNER završava feljtonsku seriju o ministrima vojnim u Knjaževini/Kraljevini Crnoj Gori. Ograni ili smo se na provjere-ne istorijske podatke, nastoje i da objek-tivno, koliko je to prostor dozvoljavao, predstavimo profi l ministara vojnih. Kroz to smo mogli da ostvarimo uvid i u isto-rijske okolnosti u kojima su oni službovali i djelovali. U biografi jama nekih od njih, stoga, ima i kontroverzi, pa i radikalnijih politi kih obrta, što, suštinski, treba dove-sti u vezu sa prilikama njihovog vremena. Ipak, pojedinci su radili protiv svoje države i onda kada su bili na ministarskim funk-cijama. Nastojali smo, maksimalno, da ujedna imo i prostor koji smo posvetili mi-nistrima. Ipak, njihove biografi je nijesu bile jednako bogate. Njihova objektivna uloga nije bila ista. Otuda smo imali odre enaodstupanja u prostornom “oduživanju” mi-nistrima vojnim.

asopis PARTNER e od idu eg broja, u nekoliko priloga, objaviti novi feljton - o istaknutim Crnogorcima u službi stranih vojski. Nemiran duh, ali i sposobnost, vrline i hrabrost, nosile su naše ljude do Dalekog Istoka, Rusije, Amerike.


Documents

PARTNER 41