PARTNER 50

SADRŽAJ

INTERVJU:CRNA GORA JE KREDIBILAN PARTNERG.Boji

KOMENTAR: NATO PO CEDEM-U, MITROPOLITU I DRAŠKOVI UIlija Despotovi

VOJSKA POMAŽE U GAŠENJU POŽARAS.Brajkovi

INTERVJU: NA PRAVOM STE PUTU G.Boji

POMORSKI ODRED – ELITNA JEDINICAN. ukanovi

AMERI KI NOSA USS DWIGHT D. EISENHOWER CVN-69:PLOVE I AERODROM SA 100 POLIJETANJA DNEVNO

VIJESTI

VOJNA TEHNIKA: RU NA – „MILS“ BOMBA T.Goranovi

DNEVNIK: LIBERIJA

DNEVNIK:NAŠI U AVGANISTANU OBILJEŽILI DAN DRŽAVNOSTI CRNE GORE

NJEMA KI VAZDUHOPLOVCI PONOVO NA OBUCI U CRNOJ GORI

DNEVNIK:DO SKOROG VI ENJA U CRNOJ GORI - I.L.

SPORT U VOJSCI:ME UNARODNI TURNIR U MALOM FUDBALU - N. .

AMERI KI RAZARA U POSJETI MORNARICI CRNE GORE - D.J.

USPJEŠNO ZAVRŠEN OSNOVNI PODOFICIRSKI KURS - V.K.

FELJTON: CRNOGORSKI ISELJENICI U AMERI KOJ VOJSCII. Despotovi

4

7

9

10

13

15

16

17

18

20

21

22

23

24

25

26

IMPRESSUMPartner - mjese nik o evroatlantskim integracijama, odbrani i VojsciBROJ: 50 - Jul 2012. godineIZDAVA : Ministarstvo odbrane Crne GoreZA IZDAVA A: prof. dr Milica Pejanovi - urišiURE IVA KI ODBOR: Ivan Mašulovi , pukovnik Zoran Lazarevi , Ilija DespotoviREDAKCIJA: Irena Radoman, Gligor R. Boji , major Velimir ObradoviTEHNI KI UREDNIK: Miodrag KankarašFOTO: Ivan Petrovi i arhiva Ministarstva odbraneKONTAKT: PR služba MO TEL/FAX: +382 20 241 375E-MAIL: [email protected] WEB: www.odbrana.gov.meADRESA: Jovana Tomaševi a 29ŠTAMPA: Pobjeda, Podgorica TIRAŽ: 5.000

Evo nas - 50. broj Partnera. Ne možemo, a da ne podsje-timo, da se ne pohvalimo. Počeli smo u februaru 2008.

godine. Redovno, jednom mjesečno smo izlazili, osim avgu-stom. Časopis je pokrenut sa idejom da prati i podstiče reform-ske procese u sistemu odbrane, izgradnju novog profi la Vojske Crne Gore, aktivnosti novoformiranog Ministarstva odbrane. Nijesmo htjeli propagandni bilten, ni klasično vojno glasilo. Nadamo se da smo uspjeli u takvoj namjeri. Profi lisali smo, grafi čkim dizajnom, sadržajem, obradom i opremom priloga, profesionalni časopis,sa ambicijom da ga čitaju ne samo vojna lica, nego i civili - stariji, mladi, u državnoj upravi, školama, na univerzitetima. Nijesmo se bavili isključivo vojskom i vojnom silom, već širim, savremenim bezbjednosnim aspektom, kako na nacionalnom, tako i na regionalnom i međunarodnom pla-nu. Nastojimo da PARTNER bude jedan od faktora izgradnje nove odbrambeno-bezbjednosne strukture i kulture.

Suverenizacija Crne Gore, izgradnja države, u širem smislu, nakon referendumskog trijumfa, možda se najneposrednije osjetila upravo u sistemu odbrane. Gotovo punih 90 godina Crna Gora nije imala svoju vojsku, sopstveni sistrem odbrane, ni Ministarstvo odbrane. Prije šest godina je u toj oblasti, u ne-kom smislu, počela sa ledine. Časopis PARTNER je, uvjereni smo, bio dobar svjedok tih napora, procesa izgradnje modernog i efi kasnog sistema odbrane, moderne Vojske Crne Gore. U tom smislu, časopis će, kako vrijeme bude prolazilo, sve više imati arhivski karakter i značaj. Uostalom, PARTNER je prvi crno-gorski specijalizovani časopis u oblasti vojne publicistike, pa je, i zbog toga važan i predstavlja jedan od kamenčića u mozaiku moderne, suverene, Crne Gore.

Naš PARTNER nastoji i da afi rmiše vojnu istoriju Crne Gore. Podsjetili smo, posebnim prilozima, na stvaranje vojne organi-zacije u Crnoj Gori, njene vojske, od početka 19. vijeka, njene osobenosti, formacijsko ustrojstvo, i ulogu – sve do osnivanja ministarstva vojnog, na početku 20. vijeka. Predstavili smo sve ministre vojne, od popa Ilije Plamenca do Milutina Vučinića. Čitaoci PARTNERA su imali priliku da bliže upoznaju zname-nite Crnogorce, ljude sa prostora Crne Gore, koji su vojnu kari-jeru gradili i u stranim vojskama.

PARTNER je otvorio svoje stranice za saradnike iz redo-va Vojske Crne Gore. Ofi ciri, podofi ciri, vojnici, tekstovima u PARTNERU, uče se, tako da kažemo, da pišu za novine. Od nekih saradnika imali smo prave novinarske reportaže iz mi-rovnih misija u kojima učestvuju pripadnici Vojske Crne Gore. Nijesmo zaobilazili ni socijalne teme u Vojsci. Istaknute strane vojne ličnosti, ministri odbrane drugih zemalja, eksperti, tako-đe, redovni su gosti u PARTNERU.

Svojom uređivačkom politikom, sadržajem, profesionalno-šću, PARTNER će i dalje biti medij koji ima svoje posebno mje-sto na medijskoj sceni Crne Gore. Uređivački odbor i malobroj-na redakcija će, svakako, nastojati da unaprijede opšti kvalitet časopisa. Do stotog broja bićemo mnogo bolji. I kasnije….

I.Despotović

Prva pedesetica Partnera

jul 2012. PARTNER 3

Intervju

Kako ocjenjujete bilateralne odnose Crne Gore i Slo-venije?

Države, koje su važni ekonomski partneri, bez sumnje vežu prijateljski odnosi te zajednički interesi i slični izazovi na brojnim poljima, uključujući i odbranu i vojsku. Slovenija snažno podržava Crnu Goru na polju evroatlantskih inte-gracija, a, takođe, nudi joj svu potrebnu pomoć i podršku, uključujući i naučene lekcije iz sopstvenih iskustava. Važ-nost bilateralnih odnosa ogleda se u kvalitativnom smislu, u dubini saradnje, te intenzitetu međusobnih kontakata i posjeta na svim nivoima. U tom smislu, nikako ne smije-

mo zaboraviti ulogu koju su u smislu promocije, razvoja i jačanja bilateralne saradnje imali nekadašnji slovenački od-brambeni ataše u Crnoj Gori brigadni general Rade Klisa-rič i crnogorski odbrambeni ataše u Republici Sloveniji kbb Branislav Keković. Tu i dalje očekujemo aktivno angažova-nje i doprinos.

Nastavak intenzivne saradnje u oblasti odbrane izme-đu dvije države potvrđen je potpisivanjem bilateralnog sporazuma za 2012. Koja su najvažnija pitanja u fokusu za ovu godinu?

Bilateralna saradnja se od samog početka sprovodi na principu godišnjih programa, koji su kvalitetno pripre-mljeni, osmišljeni i pragmatični, a prate dinamiku, potrebe i interese crnogorske strane. Tradicionalno ih karakteriše visok nivo realizacije. Program bilateralne saradnje za ovu godinu uključuje 29 zajedničkih aktivnosti i projekata, od kojih će se 17 realizovati u Sloveniji. Osim određenih susre-ta na visokom nivou, uključujući i sastanke sa načelnikom Generalštaba Vojske Crne Gore viceadmiralom Draganom Samadržićem, koji značajno jačaju međusobno povjerenje i razumijevanje, intenzivna saradnja će se odvijati na po-dručjima vojnog obrazovanja i obuke (kursevi planinarstva u multinacionalnom trening centru za gorsku obuku u Bo-hinjskoj Beli, kursevi engleskog jezika u Školi stranih jezika u Ajševici i Viši štabni kurs u Komandi za doktrinu, razvoj, obrazovanje i obuku Slovenačke vojske u Mariboru); stan-dardizacije i kodifi kacije; nuklearne, radiološke, hemijske i biološke odbrane; obavještajnih aktivnosti; odbrambene in-spekcije; odbrambenog planiranja; opremanja; kadrovskog planiranja; logistike i budžeta odbrane. Česti su takođe kon-takti između helikopterskih i mornaričkih jedinica.

Posebna pažnja biće posvećena razmjeni iskustava, školovanju, obuci i treninzima. Koliko važnim smatrate razvoj Crne Gore u ovim oblastima?

Razmjena iskustava na polju obrazovanja i obuke je dra-gocjen doprinos za Crnu Goru. Naročito u periodu fi nansij-ske neizvjesnosti i krize, kada je teško obezbijeđivati samo-stalne obrazovne sisteme za mali broj ljudi i treba razmišljati o mogućoj saradnji kod obezbjeđivanja osnova i sistema za razvoj kadra.

Crna Gora za obezbjeđenje obučenih ljudi i jedinica za rad u cjelokupnom spektrumu mora, pored sopstvenog sistema vojnog obrazovanja i obuke, obezbijediti i odgovarajuću

Crna Gora je kredibilan partnerIntervju na elnika Generalštaba Vojske Republike Slovenije generala Dobrana Boži a

Na elnik Generalštaba Vojske Republike Slovenije brigadni general Dobran Boži , bo-ravio je u zvani noj posjeti Crnoj Gori. Tim povodom, general Boži dao je intervju našem asopisu, koji objavljujemo u cjelini.

4 PARTNER jul 2012.

Intervju

obuku i okruženje za simulacijske sisteme. Analize pokazuju da se Slovenačka vojska s profesionalizacijom i uključenjem u međunarodne bezbjednosne sisteme suočila sa činjenicom da će morati da radi i u najsurovijim okruženjima u današ-njem svijetu. To je za VCG takođe značajno pitanje. Slove-načka vojska može da odgovori tim izazovima zahvaljujući ranijim iskustvima i obukama za reagovanje u kriznim si-tuacijama i učešću slovenačkih oružanih snaga u međuna-rodnim operacijama i misijama i obuci u međunarodnom okruženju, kao što je recimo JMRC (Joint Multinational Readiness Centre) ili Grafenwoehr (Centar za obuku u Njemačkoj).

Jedna od mogućih opcija za Crnu Goru je učešće u zajednič-kim međunarodnim strukturama (MLF, korpusna struktura NRDC-IT), uz međusobnu razmjenu zna-nja i iskustava između komandi i ostalih ključnih članova slovenačke vojske i VCG, koji već sarađuju ili će sarađivati na ovakvim zadacima. Imajući u vidu pomorske kapaci-tete, VCG može da doprinese u okviru vojnog obrazovanja, obuke i vježbi na području aktivnosti na moru. Konačno, konfi guracija teri-torije Crne Gore je u velikoj mjeri slična brdovitim i drugim djelovi-ma Slovenije, što omogućava za-jedničku saradnju u oblasti obuke planinskog ratovanja.

U kom dijelu Slovenija može najviše pomoći Crnoj Gori u pro-cesima pristupanja?

Slovenija podržava Crnu Goru od početka njenog procesa pribli-živanja NATO i s ovom podrškom će u nesmanjenoj mjeri nastaviti. Slovenija podržava i napore Crne Gore na političko-diplomatskom nivou, kroz aktivnosti u okviru NATO i drugim multinacionalnim forumima, kao i kroz bilateralne kontakte. Praktična podrška se ogleda u širokom spektru bilateral-ne saradnje u odbrani, radu slovenačke Ambasade u Pod-gorici koja je kontakt Ambasada za NATO u Crnoj Gori i podršci slovenačkog savjetnika za pitanja odbrane Aljoše Selana, koji radi u vašem Ministarstvu. Crnoj Gori najviše možemo da pomognemo prenošenjem uporednih iskustava na putu kojim smo u protekloj deceniji mi išli, te iskustvima iz samog članstva. Put Crne Gore u NATO najvjerovatnije će biti kraći, zbog toga treba da se izbjegnu nepotrebne greške.

Akcenat pomoći može biti na organizacionim, suštinskim i procesnim aspektima djelovanja u NATO, organizaciji na nacionalnom nivou, iskustvima iz međunarodnih operacija i misija, multinacionalnoj i regionalnoj saradnji, odbram-benom planiranju i slično. Dakle, kako reformisati mali odbrambeni sistem, kako bi se najbolje pripremio za iza-zove savremenog bezbjednosnog okruženja i rada u okviru NATO, posebno u uslovima smanjenih budžeta za odbranu, što zahtijeva promjenu načina razmišljanja te inovativne i pragmatične pristupe.

Kakvo je Vaša mišljenje o dosa-dašnjoj reformi kada je u pitanju Vojska Crne Gore?

Crnogorska reforma odbrane po našoj procjeni sprovodi se u pra-vom smjeru, što se vidi i iz procesa kontinuiranog dialoga i konsulta-cija sa Alijansom. U planiranju i sprovođenju reformi je važno ne-prekidno konsultovanje sa save-zničkim strukturama, koje prije svega nude adekvatnu stručnu po-moć i savjete. Važno je prepoznati da Crna Gora sprovodi reforme zbog same sebe, te da ima jasnu viziju svog sistema odbrane i au-tonomnu, suverenu i vodeću ulogu u tom procesu. Ključni uslovi za uspješnu reformu su naravno poli-tička volja da se istraje na zacrta-nom putu i prije svega pitanje ade-kvatnog fi nasiranja. Iz slovenačkog iskustva mogu da vam kažem kako je za uspješno sprovođenje reformi značajna usklađenost nivoa ambi-cija s raspoložljivim resursima. Slo-venija zna za poteškoće s kojima se susrijeće Crna Gora, jer smo prije nekolko godina bili u sličnoj situ-aciji. VCG pokazuje visok stepen zrelosti i obučenosti kroz učešće u međunarodnim operacijama i mi-sijama, podršku civilnom stanov-ništvu u vanrednim situacijama i regionalnom saradnjom, uključivši

projekte koji su u duhu koncepta Pametne odbrane (»Smart Defence«). Zbog smanjenih resursa, za modernizaciju je od ključnog značaja da se donose kvalitetne, oprezne i pra-gmatične odluke, uzimajući u obzir iskustva drugih, sličnih sistema, i nove pristupe multinacionalne, regionalne i pro-jektne saradnje po principima »Smart Defence« ili »Pooling & Sharing«. Veoma je važno i pitanje upravljanja kadrovima. Već dijelimo i u buduće čemo nastaviti da razmjenjujemo

jul 2012. PARTNER 5

Intervju

iskustva, ali su ključevi za uspješnu realizaciju reformi u va-šim rukama.

Šta mislite o napretku Crne Gore na evroatlantskom putu?

Crna Gora je ostvarila značajan napredak u procesu pri-bližavanja NATO, što su članice Alijanse prepoznale na ne-davnom samitu NATO u Čikagu. Vaša zemlja je u Čikagu pomenuta kao jedan od najuspešnijih kandidata za članstvo, zbog toga očekujemo da bi mogla da postane slje-deća punopravna članica. Članice su, pored pohvala za obavljeni posao, sve ka-nidate, uključujući i Crnu Goru, pozvale da nastave neophodne reforme. Ovu poruku bih opet istakao, jer je veoma važno da Crna Gora nastavi sa zacrtanim reformama i ne smanjuje njihov intenzitet. Bez sum-nje, takođe, važan je odgo-varajući nivo podrške javnosti, ne samo u kontekstu ulaska u NATO nego i zbog kasnije relizacije aktivnosti u okviru Ali-janse. Iznad svega, iz slovenačkog iskustva mogu da istaknem da je reforme potrebno sprovesti zbog nas samih, a ne zbog učlanjenja u NATO. Efekti reformi bitno mogu da pomognu poboljšanju kompatibilnosti našeg odbrambenog sistema sa NATO standardima, koje su kao mjerodavne preuzele brojne partnerske zemlje. Ti standardi olakšavaju i integraciju u sa-vezničke strukture. Slovenija će i dalje ostati vatrena zagovor-nica politike otvorenih vrata, ne samo što se tiče Crne Gore, nego svih država na Zapadnom Balkanu.

Crna Gora dobija priznanja za učešće u mirovnim mi-sijama. Na koji način ona mogu dati podstrek za dalji rad na tom planu?

Doprinosom međunarodnim operacijama i misijama, posebno u misiji ISAF u Avganistanu, Crna Gora je poka-zala svoju spremnost da preuzme odgovornost i teret obe-zbjeđivanja mira i bezbjednosti izvan njenih granica. Na taj način se pozicionira kao kredibilan i odgovoran partner, koji prepoznaje važnost učešća u aktivnostima koje dopri-nose stabilizaciji bezbjednosne sitaucije u različitim kriznim mjestima širom svijeta. Njen doprinos zemlje saveznice će sigurno cijeniti. Istovremeno vjerujemo da će Crna Gora na-staviti da održava i unapređuje svoju ulogu izvoznika mira, bezbjednosti i stabilnosti. Posebno treba pohvaliti napore Crne Gore na jačanju regionalne saradnje na polju međuna-rodnih operacija i misija, posebno u okviru inicijative A5 i Slovenije gdje učestvuje u obuci avganistanske vojne policije.

Slovenija snažno podržava Crnu Goru na putu ka NATO. Mogu li dobri kontakti dvije zemlje biti dobra pri-lika za dalji razvoj „smart defense“ koncepta na regional-

noj osnovi? Odlični odnosi između dvije zemlje svakako su veoma

dobra osnova za saradnju u okviru koncepta »Smart De-fence«. Sam koncept je baziran na regionalnim, multinaci-onalnim i projektnim vezama između država koje imaju za-jedničke potrebe razvijanja kapaciteta i kompatibilne vojne industrije. Tokom perioda smanjenih budžeta za odbranu, izgleda da princip »uradi više sa manje« ili »radi pametnije

sa manje« više nije samo opcija, već nužnost koja u isto vrijeme odražava osnove NATO strateškog koncepta. Smatram da je spektar oblasti moguće dublje saradnje naših ze-malja ili zemalja regiona prilično širok.

U kojim oblastima Crna Gora može najviše doprinijeti u tom novom konceptu NATO?

Koncept »Smart Defen-se« pruža širok spektar saradnje između država. Ali NATO nudi samo okvir, dok su suština, način, forma i intenzitet saradnje suverena odluka NATO članica i partnerskih zema-lja. Crna Gora će morati sama da odluči šta su njeni priori-teti i ambicije. Mogućnost regionalne kupovine i korišćenja radara za kontrolu letenja je svakako razmišljanje u pravom smjeru, kao i drugi oblici regionalne i multinacionalne sa-radnje, obrazovanja ili obuke, uključujući i učešće mornari-ce na Jadranskom moru. Na osnovu svoje odluke, Crna Gora će moći, zajedno sa izabranim regionalnim partnerima, da odluči u razvoju kojih kapaciteta će učestvovati ili na kojim vježbama, obrazovanju ili obuci će da sarađuje.

Kako percipirate posvećenost naše zemlje u pružanju podrške i aktivnostima u oblasti zajedničke bezbjednosne politike NATO?

Crna Gora je poslednjih godina stalnim napretkom u sprovođenju reformi odbrane, saradnjom u operacijama pod vođstvom NATO i aktivnim učešćem u regionalnim inicia-tivama pokazala da je kredibilan partner. S očiglednim na-pretkom na putu evroatlantskim integracijama, Crna Gora drugim zemljama u regionu ukazuje na značaj jasnog opre-djeljenja političko-razvojnih prioriteta, posebno insistiranju na punoj implementaciji reformi, što je ključni element i preduslov za napredak. NATO vidi Crnu Goru kao model susjednim zemljama i faktor stabilnosti u regionu. Naroči-to jer je stabilnost regiona od ključnog značaja za Alijansu. Dakle, može se reći da Crna Gora svojom politikom koja doprinosi stabilnosti Zapadnog Balkana, najviše doprinosi bezbednosnoj politici NATO saveza.

Gligor R. Bojić

6 PARTNER jul 2012.

Komentar

Tri informacije u vezi sa NATO-om, koje su se po-javile u javnosti između 49. i 50. (jubilarnog) broja

Partnera, ipak, zaslužuju određeni osvrt. Nijesu apsolut-no nove, ali svaka za sebe nosi određenu političku težinu, s obzirom na aktuelni kontekst. Riječ je, prije svega, o po-datku koji je saopštio CEDEM, na osnovu svog najnovi-jeg istraživanja javnog mnjenja, da NATO članstvo Crne Gore sada ima podršku 37 odsto ispitanika. Protiv je 43 odsto, a više od 20 odsto ispitanika nema određeni stav o tom pitanju. Druga je informacija da je prvosveštenik Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori ponovo u jednoj seoskoj crkvi držao “moleban”, posvećen “militarističkom NATO-u”, a treća da se u Srbiji opet čuo snažan politički glas - da ta zemlja treba da napusti politiku samoizolacije i krene na put priprema za članstvo u NATO-u.

Što se tiče CEDEM-ove ankete, nema tu posebnog izne-nađenja, iako su pojedini mediji, u svojoj “profesionalnoj nepristrastnosti” i samoreklamerstvu sopstvene “nezavi-snosti” objavili da opada podrška članstvu Crne Gore. Slijedeći puki sabirak CEDEM-ove ankete, tako i jeste. U odnosu na decembarsko istraživanje javnog mnjenja, iste agencije, procenat “za” je sedam odsto manji. Tada se protiv članstva Crne Gore izjasnilo 36 odsto ispitanika.

Ali činjenica je da je podrška članstvu stabilna. Sada je, po CEDEM-u, 37 odsto, a u decembru 2011. godine bila je 38 odsto. Podgorički list koji je “s guštom”, na osnovu junske ankete, objavio da opada podrška NATO članstvu, naravno, ne daje uporedne podatke o podršci, već samo o zbiru negativnih odgovora ispitanika.

Ovdje, naravno, nije najvažniji odnos tog medija, već suština. Podrška članstvu naše države u evroatlantskoj Alijansi odavno se ustalila oko procenta, bližeg 40 nego 30 odsto, što je važno. Činjenica je, takođe, da je i da-lje visok procenat onih koji još nijesu izgradili sopstveni stav prema NATO članstvu. Ovih, junskih, sedam posto manje “za”, svakako, došlo je od onih ranije neoprijedelje-nih. Njih je u decembru, na osnovu CEDEM-ovog ispi-tivanja, bilo 26 odsto. Statistički, dakle, gledano, samo je jedan procenat izgubila kategorija pozitivnih odgovora. Ipak, valja podsjetiti da je jedna druga agencija za javno mnjenje, IPSOS Strategic Marketing, upravo u junu proš-le godine, saopštila svoj podatak da se za NATO članstvo izjasnilo, čak, 49 odsto njenih ispitanika. Njih 30 odsto je odgovorilo da bi sigurno glasali za ulazak Crne Gore u Alijansu, a 19 odsto – vjerovatno.

Pomenuta anketa nam ne pokazuje dublje slojeve sta-

NATO po CEDEM-u, mitropolitu i Draškovi u

Komentar

vova ispitanika, mada je moguće pretpostaviti da se ma-nja kolebanja u procentu „za“ i „protiv“ kriju upravo u kategoriji neopredijeljenih. Možda je ovih sedam odsto manje sada, baš iz podkategorije onih 19 odsto „vjerovat-nih“. Ali, u svakom slučaju, relativno visok procenat još neopredijljenih i njegova duža stabilnost i dalje su važ-na garancija da procenat podrške NATO članstvu može i dalje rasti. Moguće je da je pad postotka ispitanika sa odgovorom „za“ baš iz one grupacije ispitanika agencije Strategic Marketing koji su, prije godinu dana, odgovo-rili da bi „vjerovatno“ glasali za ulazak Crne Gore. Nije isključeno da su oni sada, odgovorom „protiv“ reagovali na odgađanje prijema Crne Gore u Alijansu, jer su lani možda očekivali da će se to dogoditi na ovogodišnjem samitu. Do toga, međutim, nije došlo, pa sada , jedan broj ispitanika, pokazuje da su „ljuti“. Ili, jednostavno, kad tako važna odluka nije vremenski blizu, prije „izleti“ odgovor „protiv“ nego „za“. Bilo kako, podrška NATO članstvu je već dugo stabilna. Po logici stvari, kad se pri-bliži vrijeme odluci o članstvu, očekivati je da će i podrš-ka NATO-u znatno porasti. To je tendencija koja, ipak, napreduje.

Srpski pravoslavni čelnik u Crnoj Gori već je ustalio praksu da u crkvama drži plitičke govore – na razne teme, pa i o NATO-u. Negdje proljetos je poručio da je NATO „nasljednik“ hitlerovske koalicije. Možda je i sam, kad je kasnije razmislio, shvatio da je prenaglio, pa se sada, na liturgiji u jednom hercegnovskom selu, „kori-govao“. Izrazio je „samo“ nadu da će se NATO „raspasti“. I sada je NATO „militaristička organizacija“. Nastranu to što mitropolit SPC politizuje božje hramove, to je njiho-va briga, ali u njegovoj antiNATO „besjedi“ ima jedna velika protivurječn ost. On tvrdi da bi Crna Gora i, kako (namjerno) kaže „sve državice“ nastale iz Jugoslavije, bile „običan šraf “ u NATO-u. S druge strane, po njegovom tumačenju, iste one mogle bi doprinijeti da se NATO „raspadne“! I mitropolit se, pred seljacima, pomolio da više ne bude NATO, i da Crna Gora ne uđe u Alijansu. Čudan neki „moleban“. Prošli put reče da je NATO, ni manje, ni više, nego „sljedbenik“ Napoleona i Hitlera, a sada da su „zapadnjaci naša braća“, pa sa njima, eto, možemo u Evropsku uniju, ali ne i NATO. Pa, ako su „braća“, valjda su to i kad su u Evropskoj uniji, i kad su u NATO-u.

Na takav apsurd ukazao je, ovih dana, i jedan važan političar u Srbiji, Vuk Drašković. Primajući nagradu za evroatlantsku ličnost godine u Srbiji, Drašković je, 9. jula, u Beogradu, upravo skrenuo pažnju na kontradik-

tornost stava – hoćemo u EU, a nećemo u NATO. I to u NATO nećemo „nipošto i nikada“. Intelektualna i poli-tička elita u Srbiji, rekao je Drašković, neće da vidi ono što svako vidi-da je ulazak u NATO kapija za stupanje u Evropsku uniju, da ne može NATO biti „terioristička i antisrpska organizacija“, kad su njoj, osim nekoliko, sve države, članice EU. Kako mogu Francuska, Njemačka, Velika Britanija, Italija, druge zemlje, biti „terorističke i antisrpske„ u NATO-u, a da to nijesu i u Evropskoj uniji?

Draškoviću, i to, u mnogo čemu, nekadašnjem (pa i sadašnjem, u nekom smislu) srpskom nacioanalisti, i nije prvi put da se zauzima za članstvo Srbije u NATO-u. Možda on Alijansi inklinira na osnovu svog ideološkog opredjeljenja, kao pobornik „oslobodilačkog pokreta“ pukovnika Dragoljuba Mihailovića u Drugom svjetskom ratu, koga Drašković stavlja u kontekst ideološkog save-zništva sa Zapadom, pa odatle izvodi i „prirodnu“ vezu Srbije sa NATO-om. Ipak, reklo bi se, nije to, ili nije samo to u pitanju. Drašković navodi sasvim realnu argumen-taciju- da je Srbija već sada okružena NATO susjedima, ili će za koju godinu zaista njene sve komšije biti u Sje-vernoatlantskom savezu. I na osnovu toga, Drašković označava apsurdnom, neodrživom, lažno rodoljubivom, politiku „vojne neutralnosti“ Srbije.

Možda će neko pokušati da ovo Draškovićevo upozo-renje diskredituje tvrdnjom da je on opozicioni političar. Ipak, ne treba zaboraviti da njegova partija i dalje okuplja značajan broj pristalica, ali i da je tako, ni zvanična vlast Srbije, bar ona doskorašnja, nije, u političkoj pragmi, re-kla sasvim jasno „ne“ NATO-u. Srbija je članica Partner-stva za mir, njena vojska i sama uvodi NATO standarde, sa nekim članicama NATO-a organizuje zajedničke voj-ne vježbe, recimo, na Dunavu. Vojska Srbije svoje ofi cire školuje u SAD, a američki potpredsjednik Džozef Baj-den, kad je prije dvije godine posjetio Srbiju, zajedno sa dosadašnjim ministrom odbrane Srbije Draganom Šuta-novcem je konstovao da SAD i Srbija najbolju saradnju imaju upravo u domenu odbrane.

Biće, dakle, da Srbija samo odgađa vrijeme kada će ja-sno saopštiti stav da i ona hoće u NATO. Sada ima obzire prema javnosti, zbog sjećanja na bombardovanje 1999. godine, kao i zbog uticaja faktora Kosova na ukupnu spoljno-političku koncepciju Srbije. Zvanični Beograd, najvjerovatnije, samo čeka pogodan trrenutak kada će te dvije okolnosti biti tolerantnije tretirane u javnosti i neće biti smetnja članstvu Srbije i u NATO-u.

Ilija Despotović

8 PARTNER jul 2012.

Povod

Bravo, momciVojska Crne Gore, u skladu sa svojom

drugom misijom, svakog ljeta priprema i angažuje svoje snage za pomoć državnim institucijama, organima lokalne samou-prave i stanovništvu u gašenju i saniranju posljedica požara. Vojska je formirala pro-tivpožarne ekipe u svim kasarnama i zna-čajnijim vojnim objektima. Takođe, uvjež-bala je protivpožarne postupke.

Zadnjih nekoliko godina Vojska Crne Gore značajno je ojačala svoje sposobnosti za zaštitu od požara. Pored višenamjenskih autocistijerni za vodu, vozila za dekonta-minaciju i ponekog vatrogasnog vozila, Vojska je dobila i nova vatrogasna vozila koja spadaju u sam vrh po kvalitetu, kako protivpožarne opreme koja je ugrađena u vozila (Rosenbauer), tako i po prohodno-sti samih vozila (Mercedes-Benz Unimog). Veliki broj pripadnika VCG završio je pro-tivpožane kurseve u civilnim vatrogasnim ustanovama i dobio odgovarajuće diplome.

Koliko su pripreme bile uspješne naj-bolje govori brzina reagovanja vojnih protivpožarnih snaga i sposobnost gaše-nja požara. Protivpožarne snage VCG bile su skoro jednako brzo na mjestu požara i jednako sposobne za gašenje požara, kao i civilne vatrogasne jedinice. Ali ne zabora-vimo veoma bitnu stvar, civilne vatrogasne jedinice su profesionalne snage namijenje-ne prvesntveno za gašenje požara, dok su protivpožarne snage VCG privremeni sa-stavi popunjeni podofi cirima i vojnicima i opremom koja je višenamjenska. Time je rezultat protivpožarnih snaga VCG značaj-

niji i uspješniji.Ni ovo ljeto, kao što smo se već uvjerili,

nije izuzetak po broju i obimu požara na prostoru Crne Gore. Početak sezone poža-ra nagovještava nam veoma radno ljeto. Na zahtjev civilnih struktura pripadnici VCG bili su angažovani na gašenju požara na više lokacija.

Prvo su se pripadnici planinske jedinice iz Kolašina uključili u ga-šenje požara u rejonu Crnih Poda u Opštini Mojkovac. Zbog specifi č-nosti terena i nepovoljnih vremen-skih prilika pomoć VCG trajala je danima. Obilaskom naših pripad-nika, u Crnim Podima, mogli smo neposredno da se uvjerimo u ka-kvim složenim uslovima oni rade. Nepristupačan teren, prenošenje va-tre na visine na kojima oni nijesu u mogućnosti da preventivno djeluju i podzemno širenje požara, preko ko-rijenja, iscrpljuju organizam. Višed-nevno angažovanje u nepovoljnim uslovima dovodi ljudski organizam

na granicu izdržljivosti. Uprkos svemu, pri-padnici Vojske su visoko motivisani. Tim prije, jer su na prvoj liniji odbrane od va-trene stihije upravo Mojkovčani, Kolašinci i drugi iz ovih krajeva koji nose unuformu Vojske, a upravo oni najbolje znaju koli-ko bi izgubili ljepote ako bi izgorela Crna Poda.

Slična situacija bila je i na brdu Gorica kada je u predvečerje izbio požar velikih razmjera. Vojska Crne Gore je te večeri po-magala vatrogasnim jedinicama sa 30 pri-padnika i pet protivpožarnih vozila.

Iste večeri desila su se još dva požara na koje je reagovala Vojska Crne Gore. U širem rejonu Zlatice, kao i na brdu Gori-ca angažovani su pripadnici Logističke baze. U rejonu Sutomora angažovani su pripadnici Mornarice VCG. Pomoć je bila nemjerljiva, a pripadnici Vojske ostali su da dežuraju sa svojim civilnim kolegama vatrogascima tokom cijele noći.

Za sve do sada učinjeno od strane Voj-ske Crne Gore na gašenju požara postoji samo jedna riječ „bravo”.

ppuk Svetozar Brajković

Vojska pomaže u gašenju požara

Z d jih k lik di V j k C

jšunsdnnkNtmprnu

Pripadnici Brigade kopnene vojske, Po asne gar-de, ete vojne policije, Logisti ke baze i Cen-

tra za obuku Vojske Crne Gore bili su angažovani na podizanju šatora kako bi sva lica ija su doma instva izgorjela u požaru koji je izbio u Kampu Konik 1, što prije bila zbrinuta. Tako e, Vojska Crne Gore ponudila je smještajne kapacitete bivšeg strelišta „Zlatica”, kao privremeni smještaj za stanovnike Kampa. Osim pove-anja kapaciteta za smještaj, pripadnici VCG formirali

su ambulantu u kojoj se vršilo medicinsko zbrinjavanje lica na Vrelima Ribni kim kojima ova vrsta pomo i bila potrebna.

jul 2012. PARTNER 9

Intervju

S ciljem da implementira nove zadatke defi nisane Strateškim konceptom 2010. NATO Komandna

struktura je iste godine reformisana. Koji su glavni im-perativi postavljeni tada?

U tom pogledu, mi smo vođeni mogućnostima razvoja među zemljama NATO. NATO Proces planiranja odbra-ne je instrument koji nam omogućava da shvatimo i utvr-dimo kriterijume sposobnosti, tako da sada radimo na tom pitanju. Naravno, nova Komandna struktura NATO, koja je usvojena u 2010, takođe podrazumijeva veću an-gažovanost NATO snaga za odgovor (NRF) i NATO Voj-nu strukturu u ispunjavanju defi nisanih ambicija NATO. U tom smislu radimo na pitanjima obuke i konceptima, na primjer aktivnosti protiv improvizovanih eksplozivnih uređaja, protivpobunjeničkih operacija i sveobuhvatnog pristupa. Ovaj set pitanja je bio jedan od glavnih pokre-tača našeg rada.

Koja je uloga ACT u razvoju procesa transformacije

NATO, s obzirom na aktivnosti dogovorene na sastan-cima u Lisabonu i Čikagu?

ACT je jedna od dvije strateške komande u komandnoj strukturi NATO. Uglavnom radimo na pitanjima tran-

sformacije. ACT je uključen u svaki aspekt rada proiste-klog iz Deklaracije Samita u Čikagu. Naš mandat pred-stavlja nastavak naših napora ka transformaciji i podršci u operacijama. Što to znači? Transformacija je dugotrajan proces. Predstavlja način razmišljanja i put koji nam po-maže da se kontinuirano prilagođavamo promjenama u okruženju i pripremimo za buduće događaje, uzimajući u obzir strateške vizije. Mi smo primarni zastupnik za pro-mjene, čiji je glavni zadatak priprema Alijanse za buduće bezbjednosne izazove. Takođe, uključeni smo u aktivno-sti post-avganistanskog perioda. Mislim na obuku snaga bezbjednosti u Avganistanu. Zatim radimo na obram-benom paketu, “Smart Defense” konceptu, antiraketnoj obrani, partnerstvu, JISR Joint Intelligence, Surveillance

Panel „2BSecure“ održan u Budvi

General: Na pravom ste putuGeneral Mieczys aw Bieniek, zamjenik savezni kog komandanta NATO za trans-formaciju, u estvovao je na panelu “2BSecure”u Budvi. Za “Partner” govori o strateškom konceptu Alijanse, saradnji sa Rusijom i o evroatlantskom putu Crne Gore

10 PARTNER jul 2012.

Intervju

and Reconnaissance - Združene obavještajne operacije nadzora i izviđanja i drugim pitanjima.

Koje aktivnosti će biti u fokusu NATO nakon 2014? Što se tiče Avganistana, mi ćemo obučavati avganistan-

ske nacionalne bezbjednosne snage. Koncept je zamišljen kao sveobuhvatan pristup regionalnoj bezbjednosti, sa ci-ljem stabilizacije i obnove regiona. ACT kao vođa obuke u okviru NATO ima veliku odgovornost u aktivnostima nakon 2014. Misija obuke je od ključnog značaja za du-goročni razvoj avganistanskih nacionalnih odbrambenih snaga.

Što se tiče protivraketne odbrane, NATO je proglasio privremenu sposobnost. Što to znači? Koje su trenutne mogućnosti NATO?

Privremena sposobnost ukazuje da smo napravili korak naprijed od Lisabona. Protivraketna odbrana i privreme-na sposobnosti razvijene su izvorno iz kapaciteta SAD. Ali, u perspektivi ćemo ući u puni operativni kapacitet, koji će biti postignut u roku od nekoliko godina. Postoji nekoliko faza. Što to znači? Znači da ćemo u tom trenutku biti u mogućnosti, što smo i dokazali tokom bojevih vježbi, da oborimo projektile koji bi mogli doći do teritorija zema-lja saveznica. Krajnji cilj je da se u potpunosti zaštiti terito-rija zemalja saveznica i nje-nih stanovnika od raketa koje mogu pogoditi to područje. Ovo je isključivo odbrambena misija i nije usmjerena protiv bilo koje zemlje. Moram to da naglasim. Budući sistem će biti baziran na principu arhi-tekture koja zajednički fi nansira sistem komandovanja i nadzora i druge sisteme otkrivanja i presretanja, fi nansi-rane po principu nacionalnog dobrovoljnog doprinosa. Do sada, komandni i sistem kontrole integrisani su u Ra-mštajnu, gdje smo u bojevim vježbama pokazali da ovi sistemi funkcionišu. MD je snažan primjer transatlantske solidarnosti, koja povezuje ključni američki doprinos sa značajnim inputima mnogih saveznika iz EU pod ko-mandom i nadzorom NATO.

Mislite li da to može usporiti saradnju između NATO i Rusije?

Znate, vojna saradnja sa Rusijom funkcioniše i ruski partneri su i dalje zaintesovani za nastavak te saradnje. Imamo nekoliko polja saradnje sa Rusijom, među kojima

su projekti traganja i spašavanja, Avganistan, borba pro-tiv trgovine drogom, suzbijanje aktivnosti pirata u Africi i borba protiv organizovanog kriminala. To su područ-ja vojne saradnje. Naravno, na samitu u Lisabonu 2010. postojala je velika želja da se zajedno sa Rusijom radi na projektu protivraketne odbrane i politički konsenzus da se nastavi sa daljom zajedničkom saradnjom. Bilo je nekih nesuglasica između Rusije i NATO, ali NATO je uvijek jasno isticao da raketni odbrambeni sistem nije usmjeren protiv Rusije i ima isključivo odbrambeni ka-rakter. Naravno, mi prepoznajemo svoje razlike, ali u isto vrijeme obje strane shvataju značaj nastavka dijaloga i nalaženja puta u rješavanju ovog važnog pitanja.

Da bi uspješno sprovela vojne misije, Alijansa treba da razvije, isporuči i implementira savremene kapaci-tete. Koliko je teško to učiniti u situaciji kada se svjet-

ske ekonomije nalaze u velikoj krizi?To je težak proces, ali kao što se možete sjetiti

i znate, proces razvoja i implementacije ka-paciteta odvija se na nacionalnom nivou.

Imajući u vidu brzinu rasta troškova razvoja i nabavki savremenih vojnih

tehnologija, svega nekoliko zemalja mogu sebi priuštiti da imaju sve

te kapacitete na raspolaga-nju. Iz tog razloga razvijen je “Smart Defense” koncept, kako bi zemlje više sarađi-vale i sredstva za obezbjeđi-vanje tih kapaciteta trošile mnogo efi kasnije kako bi ih mogle sve priuštiti. Najbolji primjeri velikih projekata su pilot projekat protivraketne odbrane “Th eatre” (Th eatre

Missile Defense), projekat Združenih obavještajnih ope-racija nadzora i izviđanja (Joint Intelligence, Surveillance and Reconnaissance) i projekat zaštite vazdušnog prosto-ra nad nekim državama (Air Policing), kao što su baltičke države i u budućnosti možda i neke druge.

Na nedavno završenom samitu NATO u Čikagu, Sa-vez je pozdravio značajan napredak koji je Crna Gora ostvarila ka članstvu u NATO. Da li je naša zemlja blizu pridruženja Savezu?

Niko nije zatvorio ta vrata. Pitanje priključenja nije bilo na dnevnom redu sastanka u Čikagu, ali je istaknuto da su vrata otvorena. A za one zemlje koje traže da bude čla-nice NATO, koje ispunjavaju uslove sa političke i vojne

ketna odbrana i privreme-orno iz kapaciteta SAD. puni operativni u roku od

iko faza.u tom m m mm mmmm mmmmsmoooooooo

žbi,

jske ekonomije nalaze u v

To je težak procei znate, proces

paciteta odImajući u

razvojatehno

mo

jul 2012. PARTNER 11

Intervju

tačke gledišta, vrata su stalno otvorena. Postoji nekoliko zemalja, među kojima je i Crna Gora, koji ispunjavaju skoro sve uslove i ja se nadam da će tokom slijedećeg Samita na dnevnom redu biti i proširenje. Imam osjećaj,

koji se zasniva na onome što sam vidio u Crnoj Gori i onome što sam čuo od svog ministra obrane, da ste na pravom putu, iako morate riješiti još nekoliko pitanja, među njima i strateški pregled i budžetiranje. Ali, mislim da ste na pravom putu da se pridružite NATO.

Crna Gora je uspješno sprovela značajne političke, ekonomske i reforme u oblasti odbrane. Koje su glav-ne oblasti u kojima Alijansa može da pomogne u tom procesu?

Uz vaš strateški pristup i vojne reforme, mnoga pitanja su već riješena. Ono što je najvažnije sa političkog i druš-tvenog stanovišta je javna podrška u vašoj zemlji, u vezi pristupanja Crne Gore NATO savezu. To je veoma važ-no. Naravno, Crna Gora radi, vaši ljudi rade na budućem položaju svojih snaga i vjerujem da ste na dobrom putu i da ćemo zajedničkim naporima to uskoro i postići.

U ovom trenutku, sve članice NATO pokušavaju uči-niti više sa veoma ograničenim budžetima koje imaju.

Kako koncept “Pametne odbrane” može pomoći da drža-ve prevaziđu ovu situaciju? Nijesam pristalica koncepta “uradi više s manje”. Ja sam više fan pristupa “radi bolje sa onim što imaš na raspolaganju”. Neminovno je da će

kriza koja je zahvatila sve naše zemlje po-trajati još par godina. Dakle, moramo trošiti naš novac mnogo efi -kasnije, što ne znači da nismo bili dovolj-no pametni i do sada. Ali, sada smo mnogo pametniji, radimo mnogo više zajedno, radimo regionalno i primjenjujemo pravi-la saradnje i specijali-zacije u našim proce-sima i strukturama. I mislim da je jedan od načina kojim možemo prevazići te poteškoće.

Moram takođe naglasiti da još uvijek postoje pitanja koja treba riješiti, mislim na dostupnost resursa, zatim kako što kvalitetnije da raspolažemo zajedničkim sredstvima i posljednje pitanje u ovom kontekstu, kako bolje da sara-đujemo sa Evropskom unijom kako bi izbjegli dupliranje napora.

Koja bi mogla biti uloga Crne Gore, u budućem do-prinosu bezbjednosti u regiji zapadnog Balkana i šire?

Crnu Goru vidim kao faktor stabilnosti u regionu koji je u prošlosti bio nestabilan. S velikim zadovoljstvom mogu primijetiti da ovdje postoji visok stepen regional-ne bezbjednosti zasnovane na zajedničkim vrijednosti-ma. Primjetan je duh saradnje, koji mogu da vidim na konferenciji i po ishodima razgovora na panelima. Ovo je jedna od uloga za Crnu Goru, da bude dio široke zone bezbjednosti u regionu.

Gligor R. Bojić


TemaTema

Pomorski odred Mornarice Vojske Crne Gore pri-prema se da u oktobru realizuje zajedničku vježbu

„Dolphin 12“ sa pripadnicima Mornarice SAD, tj. njiho-vog EOD i MCM tima, zajedno sa njihovim delfi nima i fokama za podvodno protivminsko pretraživanje. Pred-stavnici mornarica Albanije, Hrvatske i Slovenije su, ta-kođe, pozvani da uzmu učešće na toj vježbi, koja će biti realizovana u Bokokotorskom zalivu.

Kakva je to jedinica, koji su njeni zadaci, ko su pri-padnici Pomorskog odreda, ili, jednostavno rečeno, po-morski diverzanti, kakva je obuka neophodna za njihove

zadatke-o tome pri-ča zamjenik koman-danta Pomorskog odreda, poručnik bojnog broda Rado-sav Nikolić.

,,Da bi neko bio reprezentativan pri-padnik ove elitne jedinice, prvenstve-no mora da je voli i poštuje, da joj se

u potpunosti preda, tj. da u svakom trenutku daje svoj maksimum, a sve u svrhu kolektivne koristi, nikako lične. A učio sam od takvih, vrlo iskusnih i prekaljenih, pa i od onih drugih. Jedino na taj način i kroz timski rad, ova je-dinica će nastaviti da čuva svoj duh, čime će i dalje sticati svoj ugled u zemlji, pa i šire, dok će svi njeni pripadnici, bivši i sadašnji, i dalje biti ponosni što predstavljaju dio tog kolektivnog uspjeha’’, ističe poručnik Nikolić.

Jedinica, koja je od svog postojanja uvijek bila pred-met mašte svih osoba koje otvoreno izražavaju bliskost sa strogo vojno ustrojenim sistemom, osnovana je dale-ke 1960. godine u Župi Tivatskoj. Od osnivanja do da-nas prolazila je kroz razne faze, ali pomorski diverzanti uvijek su ulivali strahopoštovanje, kako u vojnim, tako i civilnim krugovima, pri samom pomenu njihovog imena.

To je jedinica koja je predviđena za djelovanje na kopnu, moru i u vazduhu. Te aktivnosti po prirodi su raznovr-

sne, bogate idejama i postupcima, sklone promjenama i uslov-ljene konkretnim situacijama i prilika-ma. Umnogome, na načela upotrebe Po-morskog odreda uti-ču i taktička svojstva i taktičko-tehničke osobine sredstava koja jedinica koristi.

Osnovna namjena je protiv-teroristič-ko obezbjeđenje po-morskih snaga, luka, sidrišta i ličnosti, kao i učestvovanje u ope-racijama traganja i spašavanja na moru i pod morem, uz upo-trebu standardne i specijalne ronilačke opreme i plovnih sredstava iz svog sastava. Isto tako, jedinica se angažuje i u operacijama podrške civilnim strukturama, naročito u slučajevima elementarnih nepogoda i drugih nesreća.

Jedan od osnovnih zadataka jedinice je pretres sumnji-vih plovnih objekata, tj izvođenje „boarding“ operacija. Ljudstvo je u potpunosti obučeno za pretres brodova koji sarađuju, kao i za pretres brodova koji odbijaju saradnju (nasilni pretres).

“Ono na šta smo posebno ponosni je jak kolektiv i vrlo zdravi i čvrsti međuljudski odnosi. To je ono što nas čini jedinstvenim i jakim, jednom riječju – čini nas timom’’, ističe poručnik bojnog broda Nikolić.

Popuna jedinice ljudstvom na slobodna formacijska mjesta vrši se na isti način kao i u drugim jedinicama Vojske CG, osim ako se ne radi o formacijskim mjestima ’’pomorski diverzant’’. Naravno, svi kandidati moraju da posjeduju određene kvalifi kacije koje su propisane opi-

Pomorski odred - elitna jedinica

Predstavljamo jedinice u Vojsci Crne Gore

Potpuno predavanje zadacima i spremnost na maksimum

Počeci obuke pomorskih diverzanata 1960-tih


Tema

som radnog mjesta.Trenutno je u procesu selekcija kandidata koji su ove

godine konkurisali za obuku na Kursu prekvalifi kaci-je profesionalnih vojnih lica u pomorske diverzante, a pored osnovnih uslova konkursa, vezanih za čin, godi-ne života, staž u vojsci i poslednju službenu ocjenu, svi kandidati moraju proći određena psihološka testiranja, stručno-specijalističke preglede i test fi zičke sposobnosti.

Zvanje pomorski diverzant treće kategorije stiče onaj kandidat koji uspješno završi Kurs prekvalifi kacije pro-fesionalnih vojnih lica u pomorske diverzante. Kurs se, u načelu, realizuje jednom godišnje, traje šest mjeseci i iziskuje ogromne fi zičke napore, odricanja, kao i izraže-nu psiho-fi zičku spo-sobnost.

Svi kandidati pro-laze obuku iz obla-sti specijalne fi zičke obuke, sanitetske obuke i podvodne medicine, ronjenja na otvoreni i zatvo-reni krug disanja, va-trene obuke, orijen-tacije i snalaženja na zemljištu, kondicione marševe, sa i bez op-terećenja, protiv-te-rorističke borbe na moru i na kopnu i sl. Tek kada kandidat dobije zvanje po-morskog diverzanta treće kategorije stiče pravo da bude postavljen na neko od upražnjenih formacijskih mjesta, najčešće u A ili B timu, gdje nastavlja sa obukom kroz kurseve upravljanja čamcima u povoljnim i nepovoljnim uslovima, preživljavanja u prirodi, kao i kroz obuku u zimskim uslovima, osnove alpinizma i sl. Kada to moguć-nosti dozvoljavaju, svi pomorski diverzanti treće katego-rije moraju proći kroz osnovnu padobransku obuku. Za obuku na moru A i B tim imaju na raspolaganju brze gu-mene čamce sa plastičnim dnom, tip VALIANT PT 850, sa pogonom od po dva benzinska vanbrodska motora tip MERCURY VERADO 225 KS, koji služe za brzo prevo-ženje pomorskih diverzanata sa opremom.

Ono što najviše ometa obuku, prema riječima zamje-nika komandanta, je nedostatak adekvatnih poligona za obuku, ili njihova udaljenost od mjesta baziranja. Nedo-staju poligoni za obuku u borbi u urbanim sredinama tzv. „shooting house“, poligoni za obuku u alpinizmu sa vje-

štačkom stijenom, toranj za „fast rope“ i „repelling“ i dr. I pored poteškoća, jedinica svoje zadatke izvršava bla-

govremeno i kvalitetno maksimalno koristeći raspoložive materijalne resurse i ljudski potencijal.

Što se tiče kurseva u inostranstvu, pomorski diverzanti se najčešće obučavaju u NMIOTC (NATO Maritime In-terdiction Operational Training Centre) u Grčkoj. Centar je lociran u sjevernoj zoni Souda mornaričke baze, sjever-no-zapadno od Krita. Obuka, najčešće, bude sprovedena kroz dva kursa – Kurs 2000 i Kurs 3000.

Na Kursu 2000 polaznici se upoznaju sa teoretskim odredbama „boarding“ procedura i tehnika, o načinu prikupljanja obavještajnih podataka, o samom procesu

planiranja „boar-ding“ operacija, pa čak i o psihološkim osnovama „boar-ding“ tima i posa-de osumnjičenog broda.

Na Kursu 3000 se usvajaju prak-tične vještine i pro-cedure „boarding“ operacija. Kurs se završava obukom „boarding“ tima uz simulaciju uti-caja mnogobrojnih

opasnosti po njihovu bezbjednost i na njihov rad. Radi se o vrlo značajnom i korisnom kursu za pomorske di-verzante, naročito što se u tom centru obučavaju i druge jedinice iste ili slične namjene iz sastava oružanih snaga zemalja članica NATO, tako da se crnogorski pomorski diverzanati obučavaju rame uz rame najčešće sa pripad-nicima Kraljevske Mornarice Velike Britanije, specijalnih jedinica oružanih snaga Finske, oružanih snaga Belgije, specijalnih jedinica policije Grčke i dr.

Do sada je ove kurseve uspješno pohađalo oko 60 od-sto pomorskih diverzanata iz sastava A i B tima, a obuka preostalog dijela ljudstva iz sastava ovih timova biće na-stavljena u narednom periodu.

Pripadnici Pomorskog odreda česti su učesnici, kako domaćih, tako i međunarodnih vojnih vježbi kaže poruč-nik bojnog broda Nikolić, dodajući da neki zadaci ubrzo stižu, a među njima je i pomenuta vježba u Bokokotor-skom zalivu.

Nemanja Đukanović


Povod

Crnogorska delegacija, na poziv Komande američkih pomorskih snaga za Evropu, posjetila je američki no-

sač „Dvajt Ajzenhaurer“ CVN-69. Delegaciju, na čelu sa pred-sjednikom Vlade Igorom Lukšićem, a u kojoj je bila i ministar odbrane prof. dr Milica Pejanović-Đurišić, komandant Udarne

grupe nosača aviona kontraadmi-ral Majkl C. Manazir upoznao je sa sastavom, misijom i zadacima ove pomorske grupacije. Način rada posade i funkcionalne ka-pacitete nosača „Eisenhower“ crnogorskim posjetiocima, među kojima su bili i načelnik General-štaba Vojske Crne Gore viceadmi-ral Dragan Samardžić i pomoćnik ministra za politiku odbrane dr Ivan Mašulović, predstavio je ko-

mandant nosača kapetan bojnog broda Markus A. Hičkok. Na poletno-slijetnoj palubi demonstrirano je slijetanje i polijetanje raznih tipova aviona i helikoptera. Komandant nosača kon-traadmiral Manazir iskazao je puno poštovanje za rezultate koje Crna Gora ostvaruje u procesu NATO reformi, naglašavajući da je Crna Gora pouzdan partner Sjedinjenih Američkih Država i svih zemalja članica NATO.

NOSA VRIJEDAN 4,5 MILIJARDI DOLARA Konstrukciju trećeg nuklearnog i drugog nosača klase Nimitz

USS „Dwight D. Eisenhower“ odobrio je Kongres SAD 1970. godine. Ime je dobio po 34. američkom predsjedniku Dvajtu D. Ajzenhaueru. Nosač je porinut 1977. godine i od tada je obavio 13 misija na Mediteranu.

Osnovna misija ovog bojnog broda je obezbjedjivanje taktič-ke i vazduhoplovne podrške sa mora. Nosač „Eisenhower“ svo-jim snagama može uništiti protivničke avione, brodove, pod-mornice, kao i kopnene ciljeve koje su miljama daleko od broda.

„Eisenhower“ je jedan od najvećih i najmoćnijih ratnih brodova na svijetu i njegova vrijednost je procijenjena na 4,5 milijardi dolara. Dugačak je 1.092 stopa, a od kobilice do vrha kontrolnog tornja visok je 244 stope. Pokreću ga dva nuklear-na reaktora, koji mogu da obezbijede energiju za neprekidno plovljenje od 20 do 25 godina bez punjenja. Nosač ima kapaci-teta da razvije brzinu veću od 30 čvorova. Nosivost mu je 101 hiljada tona i na njemu može da se smjesti 90 vazduhoplova. Za potrebe aviona i pratnje ovaj bojni brod nosi oko 13,5 miliona litara goriva.

„Eisenhower“ ima kapaciteta za smještaj 5000 ljudi. Može da ponese dovoljno zaliha da bez pristajanja na moru provede tri mjeseca. Svakog dana se na brodu proizvede oko 400 hiljada galona destilovane vode (što je dovoljno za potrebe 2000 doma-ćinstava), a dnevno se servira 15 hiljada obroka.

ZA DVIJE SEKUNDE DO 266KM/HKada ratne operacije nijesu u toku, sa palube nosača „Eisen-

hower“ se izvede oko 100 polijetanja i slijetanja dnevno, za šta se potroši oko 150 hiljada dolara samo na gorivo. Pista na ovom bojnom brodu dugačka je 332, a široka oko 76 metara.

Tokom posjete naše delegacije, sa palube je poletjelo i sletjelo izmedju ostalih i nekoliko desetina aviona tipa F/A-18 Hornet i Super Hornet, E-2C Hawkeye, EA-6B Prowler.

Zahvaljujući postojanju četiri katapulta na parni pritisak, sa kojih avion polijeće, u samo dvadesetak metara i za dvije sekun-de razvije se brzina od oko 266 kilometara na sat. Pri slijetanju, pilot se zakači kukom na repu aviona za četiri željezne sajle koje su razapete na pisti, i na taj način uspije da se u manje od 100 metara potpuno zaustavi sa brzine od 241km/h.

DVA LANSIRANJA I JEDNO PRIZEMLJENJE ZA 37 SEKUNDIPosada sa piste nosača u

toku dana može istovremeno lansirati dva i prizemljiti je-dan avion svakih 37 sekundi, dok je za to u noćnim uslo-vima potreban jedan minut. Delegacija Vlade Crne Gore imala je priliku da sleti na nosač i poleti sa njega u avi-onu C-2 Geryhound i iskusi nevjerovatno „naglo “ zau-stavljanje sa 102 milje na sat za manje od dvije sekunde i katapultiranje prilikom po-lijetanja, kada je avion za tri sekunde, na manje od 50 metara razvio brzinu od 126 milja na sat.

DUGINE BOJE NA BOJNOM NOSA UNa palubi-pisti, pri svakom

prihvatu i otpremi aviona, angažovano je oko 400 ljudi. Rad na uzletno slijetnoj stazi je veoma složen i odgovoran, pa je posao podijeljen po grupama posade koje imaju tačno utvrdjene obaveze i ni-voe odgovornosti. Svaki član posade na pisti, uz obaveznu zaštitnu kacigu od buke, ima i posebnu boju prsluka, u zavisno-sti od grupe kojoj pripada. Tako na primjer, „žuti“ koordiniraju smjer kretanja aviona po pisti ili do hangara, „bijeli“ su zaduženi za bezbijednost, „plavi“ provjeravaju vezove, „zeleni“ se brinu za katapulte i čelične sajle za prihvat aviona, „crveni “ za oružje i municiju, „ljubičasti“ vode računa o gorivu, „srebrni“ ordiniraju u slučaju vatre ili nesreće aviona, a za svaki avion pojedinačno zadužen je po jedan „smedji“.

Prilikom dočeka visokih zvanica, grupe različito uniformisa-nih lica obrazuju počasni špalir, takozvani „Rainbow Sideboys“, što na posjetioce nosača „Eisenhower“ ostavlja poseban utisak.

Plove i aerodrom sa 100 polijetanja dnevnoPlove i aerodrom sa 100 polijetanja dnevnoAmeri ki nosa USS Dwight D. Eisenhower CVN-69 ugostio zvani nike Crne Gore


Vijesti

nistar di Paola istakao je da je Crna Gora prioritetan partner Italije i da u budućem periodu, kao i do sada, može računati na punu podršku Italije na mnogim poljima.

Ministar Pejanović-Đurišić jee zahvalila italijanskom ministru odbrane na podršci koju pružaju Crnoj Gori iz oblasti vojnog obrazovanja što se ogleda kroz veliki broj stipendija dodijeljenih crnorgoskim kade-tima.

Prilikom svih bilateralnih sastanaka koji su realizovani tokom radionice, cr-nogroskoj strani su upućene čestitke po-vodom pozitivne poruke koju je dobila nakon Samita u Čikagu, što je jedan od pokazatelja da je ona ozbiljan partner koji dosledno ispunjava zahtjeve u cilju puno-pravnog članstva u EU i NATO.

Ministar odbrane prof dr. Milica Pejanović-Đurišić, na poziv Cen-

tra za strateška istraživanja u SAD i Mini-starstva odbrane Italije, učestvovala je na 29. Međunarodnoj radionici o globalnoj bezbjednosti, koja je održana u Rimu.

Ovogodišnja radionica, na kojoj je uče-stvovao veliki broj visokih zvaničnika iz svijeta, kao i eksperata iz oblasti sajber terorizma i globalne bezbjednosti, bila je posvećena kritičnim izazovima mira i be-zbjednosti današnjice.

Ministar Pejanović-Đurišić govorila je na panelu “Globalna fi nansijska kriza, ilegalne migracije, krijumčarenje i sajber bezbjednost - lekcije naučene iz kritičnog dijela Balkana i crnomorskog regiona”.

U svom obraćanju ministar Pejanović-Đurišić osvrnula se na savremene izazove, rizike i prijetnje globalne krize, ilegalnih imigracija i sajber bezbjednosti, koji su posledica procesa globalizacije u svijetu, i tom prilikom istakla modele koje Crna Gora koristi, u cilju prepoznavanja i spre-čavanja njihovog širenja. ,,Crna Gora, pre-poznata kao faktor stabilnosti u regionu, čini sve kako bi, prateći savremene tren-dove, demokratske procese i dostignuća savremenih demokratija, implementirala

Ministar Pejanovi -Ðuriši na skupu o globalnoj bezbjednosti

neophodne evropske i svjetske standarde i na taj način postala subjekat koji je kom-patibilan sa savremenim međunarodnim bezbjednosnim sistemima“, istakla je mi-nistar Pejanović-Đurišić.

Tokom dvodnevne radionice, ministar Pe-janović-Đurišić imala je bilateralne sastanke sa ministrima odbrane Italije i Letonije, načelnikom ge-neralštaba odbrane Italije i načelnikom Generalštaba Mornarice Italije, kao i sa potpredsjednikom Vlade i ministrom evropskih i evroatlantskih in-tegracija Gruzije.

Na sastanku sa ministrom odbrane Ita-lije, admiralom Giampaolo di Paolom, još jednom je iskazana puna podrška Mini-starstva odbrane Italije crnogorskom putu ka evropskim i evroatlantskim integraci-jama. Ministar di Paolo je, takođe, izrazio veliko zadovoljstvo povodom unapređi-vanja saradnje dva ministarstva i dvije vojske, što se ogleda u defi nisanim polji-ma saradnje koja će biti realizovana kroz Prvi plan bilateralne saradnje koji će biti potpisan početkom sledeće godine. Mi-

članstvu, kao i da će Crna Gora, na osno-vu rezultata koje ostvaruje, dobiti poziv za članstvo u NATO na sljedećem Samitu. Takođe, informisala je sagovornika o pla-novima za naredni period, sa posebnim osvrtom na regionalne incijative i uče-šće u NATO projektima “smart defence”.

Ministar odbrane Milica Pejanović-Đurišić sastala se sa zamjenikom

Generalnog sekretara NATO, ambasado-rom Aleksandrom Veršboom koji je bora-vio u radnoj posjeti Crnoj Gori.

Zamjenik Generalnog sekretara NATO je u razgovoru istakao značajne rezultate koje je Crna Gora ostvarila u oblasti evo-atlantskih integracija,što je izraženo i u pozivnoj poruci u završnoj Deklaraciji na Samitu u Čikagu. Rekao je da Crna Gora predstavlja primjer posvećenosti evroa-tlantskim i evropskim integracijama i da oba procesa predstavljaju ključ za stabil-nost i prospritet u regionu. Naglasio je da Alijansa ostaje otvorena za proširenje po principu individualnih dostiguća aspira-nata.

Ambasador Veršbou se osvrnuo i na re-zultate ostvarene u okviru MAP procesa. Ocijenio je kao vrlo uspješne aktivnosti

Sastanak sa zamjenikom Rasmusenau implementaciji drugog crnogorskog ANP, poseb-no u vezi sa uspostavlja-njem vojno-obavještajnih poslova, učešća u opera-cijama i ukupnoj reformi sistema odbrane. Istakao je da NATO ohrabruje Crnu Goru da nastavi proces evroatlantskih in-tegracija istom dinami-kom i posvećenošću.

Ministar Pejanović–Đurišić upoznala je sago-vornika sa aktivnostima koje se sprovode u pravcu daljih reformi i iskazala zadovolj-stvo što su napori koje činimo prepoznati i pozitivno vrednovani. Izrazila je očeki-vanje da će NATO i dalje podržavati Crnu Goru na njenom putu ka punopravnom


Prva savremena bomba sa mehaničkim osiguračem („kaši-kom“) i sigurnosnom iglom i livenim tijelom sa spoljnom pre-fragmentacijom bila je bomba tipa mils. Ova bomba je proizve-dena u fabrici municije Mils u Birmingemu i smatrana je prvom „sigurnom“ bombom. Otprilike 75,000,000 bombi je napravlje-no tokom I svjetskog rata. Ova bomba je bila oblika limuna, če-lične konstrukcije sa eksplozivnim punjenjem. Površina bombe je imala kockaste izbočine, tj. bila je prefragmentisana, što je trebalo da ima za cilj veći smrtonosni efekat. Ali je jako zanimljivo to što je konstruktor ove bombe, ser Vilijam Mils tvrdio da je bomba bila takve površinske strukture čisto iz praktičnih razloga, tj. da bi bolje lezala u ruci vojnika. U ovo i nije teško povjerovati, s obzirom na to da je ser Vilijam Mils bio dizajner sport-ske opreme, tačnije palica za golf, ali opet uzimajući u obzir karakteristični britanski humor vrlo je vjerovatno da je ovaj podatak samo jedna od anegdota iz života ovog izu-mitelja i inženjera.

DIZAJN I VARIJANTEVećina bombi radi na principu eksplozi-

je i disperzije šrapnela, odnosno metalnih djelića tijela bombe, ostrih metalnih opi-ljaka ili zapaljivih materija. Neke opet, po-put dimnih bombi, samo gore, ispuštajući dim koji ima ulogu maskiranja, markiranja i l i signaliziranja. Suzavac bomba protiv pobuna i nereda ima isti princip rada. Manje više sve bombe sadrže eksplozivni ili hemijski fi lter i mali otvor za upaljač-inicijatora reakcije koja ima za posledicu eksploziju praćenu zapaljenjem, gasom, he-mijskim reagensima itd. Ručne bombe imaju pet karakteristika i to: kratak domet, mali efektivni smrtonosni radijus (oko 8m), veliki efektivni radijus ranjavanja (oko 15m), efekat odloženog aktiviranja koji dozvoljava sigurno bacanje i tvrdo tijelo (omo-tač) koji omogućuje efekat rikošetiranja (odbijanja) od druge okolne tvrde materijale i površine prije same detonacije.

Fleš bombe su ne-smrtonosni tip bombi čija je osnovna na-mjena trenutno neutralizovanje neprijateljskih borbenih spo-sobnosti pomoću dezorjentacije njegovih čula. Bljesak svjetlo-sti momentalno aktivira sve svjetlosno osjetljive ćelije u oku i onesposobljava vid na oko 5 sekundi nakon čega se sve funkcije vida opet vraćaju u normalu. Sporedni efekat je izuzetno jak uticaj i na čulo sluha pri čemu se u momentu detonacije jav-lja strujanje u ušima koje se manifestuje kao zviždanje visokog intenziteta. Prilikom detonacije, tijelo ove bombe ostaje neošte-ćeno, jer se satoji od šupljina kroz koje se emituje jaka svjetlost i zvuk. Prve naprave koje su sadržale osobine danasnjih fl eš bombi su proizvedene 1960. godine po narudžbini britanskih specijalnih jedinica SAS (eng. Special Air Service).

Rusi imaju dva tipa ručnih bombi koji se koriste još od peri-oda Sovjetskog Saveza, ali i u bivšim zemljama istočnog bloka.

Prvi tip predstavlja bomba F-1 „limonka“, standardna ručna bomba sa predefi nisanim spoljnim livenim tijelom od čelika. Ima punjenje od 60 grama TNT-a i maksimalni radijus leta šrapnela od 200 metara, dok je efi kasno dejstvo do 30 metara. Drugi tip predstavlja savremenija serija RGN i RGO bombi za ofanzivna, odnosno defanzivna dejstva. Obje bombe odlikuje dvostruki upaljač; jedan je vremenski dok je drugi udarni. Na-

ime, 1-1,8 sekundi od bacanja bombe aktivira se udarni upaljač koji omogućava da bomba bude osjetljiva na udar, a ukoliko do udara ne dodje nakon 3-4 sekun-de, sekundarni hemijski fi tilj aktiviraće eksplozivno

punjenje i detonirati bombu. RGN bomba ima masu 290 grama, punjenje 97 grama i ubojni radijus 4-10 metara, a

polje sigurnosti je 25 metara. RGO bomba ima masu 520 grama, ubojno dejstvo 6-20 metara i polje si-

gurnosti od 100 metara. Ove bombe se razlikuju od ostalih savremenih bombi jer im se tijelo sastoji od dva odvojena aluminijumska tijela, spoljašnjeg prefragmentisanog i unutrašnjeg koje je podijeljeno u dvije polu sfere.

NOVE „KREACIJE“Osnova i namjena bombi se nije mijenjala

decenijama, ali to svakako ne znači da nema prostora za razvojem i modifi kovanjem nekih

elemenata, počev od eksplozivnih punjenja, materijala tijela bombe, masa itd. Naravno kroz

istoriju postoje primjeri koji ukazuju na pokušaje modifi kacije samog načina „bacanja“ bombe, pa su re-

cimo Britanci njihove „mils“ bombe ispaljivali sa cijevi pušaka. Kinezi su pošli još dalje, pa su početkom 80-tih godina XX vi-

jeka razvili bombu koja je karakteristična po svom dvostrukom načinu upotrebe. Ona se može koristiti kao konvencionalna bomba, ili se može ispaljivati pomoću sopstvenog raketnog mo-tora. Direktnim gađanjem ispaljuje se na daljinu od 25 metara, a maksimalni domet je 400 metara. Upaljač je ili potezni kroz dršku bombe ili udarni sa mehanizmom u vrhu eksplozivnog punjenja. Sastoji se od cilindrične drške sa raketnim motorom u donjem dijelu i bojeve glave na vrhu. Limena navlaka preko donjeg dijela drške koristi se kao lansirna cijev i ostaje u ruci nakon ispaljenja. Ovo rješenje je jedinstveno u svijetu i jako če-sto se koristi u uslovima urbanih dejstava ili za potrebe gerilske borbe.

Postoji još hiljade primjera koji pokazuju sve mogućnosti i načine upotrebe bombe u borbenim dejstvima. Sa druge strane sigurno je da su većina tih modifi kacija produkt destruktivno-kreativnog ljudskog uma, koji u situaciji kada se bori za neki cilj postaje pravi „makijavelista“, pa ne bira sredstva da ga ostvari. Međutim, ovo svakako ne može da umanji značaj koji bomba ima u istoriji vojne tehnike, pogotovo uzimajući u obzir da je zadnjih godina dat primat razvoju koncepta ne smrtonosnih bombi, koje same po sebi ne predstavljaju opasnost po čovjeka, tj. nemaju poguban efekat po ono najvrijednije, ljudski život.

poručnik Todor Goranović

Vojna tehnika

Ru na - „mils“ bombaRu na - „mils“ bombaIz istorije naoružanja (nastavak iz prošlog broja)

mbom. Otprilike 75,000,000 bombi je napravlje-etskog rata. Ova bomba je bila oblika limuna, če-cije sa eksplozivnim punjenjem. Površina bombe ste izbočine, tj. bila je prefragmentisana,

da ima za cilj veći smrtonosni efekat. nimljivo to što je konstruktor ove ijam Mils tvrdio da je bomba bila ke strukture čisto iz praktičnih bi bolje lezala u ruci vojnika. ko povjerovati, s obzirom na

ijam Mils bio dizajner sport-čnije palica za golf, ali opet

bzir karakteristični britanski vjerovatno da je ovaj podatak anegdota iz života ovog izu-

era.

VARIJANTEbi radi na principu eksplozi-šrapnela, odnosno metalnih ombe, ostrih metalnih opi-vih materija. Neke opet, po-

ombi, samo gore, ispuštajući ulogu maskiranja, markiranja i l i Suzavac bomba protiv pobuna i nereda p rada. Manje više sve bombe sadrže eksplozivni er i mali otvor za upaljač-inicijatora reakcije koja i k l ij ć lj j h

Drugi tip predstavlja savremenija serija RGofanzivna, odnosno defanzivna dejstva. Odvostruki upaljač; jedan je vremenski dok

ime, 1-1,8 sekundi od bacanja bombupaljač koji omogućava da bomudar, a ukoliko do udara ne dodde, sekundarni hemijski fi tilj ak

punjenje i detonirati bombu. RGN bgrama, punjenje 97 grama i ubojni r

polje sigurnosti je 25 metara. RG520 grama, ubojno dejstvo 6-

gurnosti od 100 metara. Ovod ostalih savremenih bosastoji od dva odvojena aspoljašnjeg prefragmentikoje je podijeljeno u dvij

NOVE „KREACIJE“Osnova i namjena bom

decenijama, ali to svakakprostora za razvojem i mo

elemenata, počev od eksmaterijala tijela bombe, mas

istoriju postoje primjeri koji umodifi kacije samog načina „bacan

cimo Britanci njihove „mils“ bombe ispaljiKinezi su pošli još dalje, pa su početkom


Dnevnik

Grad Henri je mala zajednica, na jedan sat voznje od okruga Kapitol Bopopu.

To je komercijalni centar za tu oblast i smatra se domom mnogih rudara. Gbessai Musa je covjek sa svojih če-trdesetak godina. Radi u jamama u rudniku zlata duz rijeke Butulu i taj kraj zove Srećna kuća.

Musa kaže da je došao iz Sie-ra Leonea i jedan je od mnogih ljudi koji su putovali iz udaljenih mjesta, u potrazi za mineralima koji su na cijeni.

„Došao sam da tražim novac, ru-darstvo je veoma teško i mi patimo svaki dan“, priča Musa dok kopa da bi zaradio za ručak tog dana.

Koristeći plastičnu kantu od pet litara, Musa vadi šljunak iz rupe. Ne prestaje da se žali na teške

uslove rada, sa čime se suočava svaki dan. „Ovdje ne postoji podrška kopačima

zlata“, objašnjava on. „Prošle godine, došlo je do incidenta kada je jedan dječak izgubio život. Rupa se obru-sila na njega i zatrpala ga zivog. Poslije tri sata kopanja su uspjeli da izvade njegovo beživotno tijelo“, priča Musa.Musa je ostavio kuću i potrazi za

blagom. Tri godine zaredom nije bio kući u Siera Leone da vidi svoju porodi-

cu. Ima četvoro djece. On kaže da planira da ih vidi uskoro, ali da je njegov odlazak iz

rudnika uslovljen pronalaskom veće količine zlata.

Pri a o Musi - kopa u zlataPismo iz Liberije

zaradio za da ih vidi ud ik l lj

ednica, na jedan sat Koristeći plastičnu pe. Ne ada, sa e ne pa“, obja

ošlo je dječak izila na

Poslije da izvadriča MuMusa jgom. Tu Siera Lčetvoro

uskoro,

Kapitza tu ih rudvojih čamamButulu

z Sie-mnogih

aljeniheralim

novaci patimda bi

tol Bopopu. oblast i dara. če-

ma u

h h

ma

c, ru-mo svaki

zaradio za

šljunak iz rupuslove ra

„Ovdjzlata

dodjsiPdpM

blagkući u

cu. Ima da ih vidi u


Dnevnik

„Ovaj posao zavisi od sreće, po-nekad nađete zlato a ponekad ne“, nastavlja svoju priču Musa.

Čovjek iz Siera Leona, koji ne zna šta se dešava sa njegovom su-prugom i djecom kod kuće, kaže da postoji toliko puno opasnosti koje su uključene u kopanje zlata i da čovjek mora biti pripremljen za opasnosti u svakom trenutku. Dok sunčevi zraci probijaju kroz gustu šumu da dotaknu njegovo naborano čelo, Musa kaže da radi za vlasnike zemljišta i pokazuje na čovjeka u bijeloj trik majci koji sjedi ispod drveta i nadgleda ko-pače, nadajući se da će naći zlato.

„Vlasnici zemljišta su veoma pohlepni, oni nas nadgledaju kako naporno radimo, kopamo jame, peremo zlato, uzimaju ga“, žali se Musa.

Vlasnici zemljišta su uglavnom bivši borci sa ratnim stažom preko 10 godina, koji su odložili oruž-je i počeli da se bave kopanjem zlata. Posjete su veoma rizične i uvijek se ide sa oružanom prat-njom vojnika iz kontingenta koji su odgovorni za tu oblast. Da bi se posjetio rudnik zlata, mora se dobiti odobrenje vlasnika, jer su oni uvijek sumljičavi prema oso-blju UN-a. Uglavnom, svi rudnici su nelegalno zaposleni. Kada se dobije odobrenje od vlasnika, iz njegovog sela se dobije vodič koji vas vodi do rudnika zlata, kroz gustu šumu, uskim stazama. Do rudnika se ide pješice, od jednog do tri sata hoda.

Na kopanju zlata rade svi, bez obzira na godište i pol. Kopanje šljunka traje i po tri mjeseca i tako se nađe od 10 do 15 grama zlata. Da biste dobili jedan gram zlata morate naporno da radite.

Vlasnici zemljišta i kopači zlata obično dijele profi t u odnosu 70-30%.

Novac ne donosi samo bogat-stvo, već i nevolje.

Lokalne vlasti kažu da su rud-nici zlata donijeli puno nevolja za stanovnike širom oblasti Gbarpo-lu, od visokih cijena sirovina, kao i porast prostitucije i kriminala od provala do pljački. I cijene robe su velike zbog rudarske djelatnosti, sto čini uslove za stanovnike teš-kim. Djeca su počela da napuštaju školu i da se bave kopanjem zlata.

Jedan od problema nelegalnih iskopavanja je što tada zarađuje samo pojedinac, a zajednica ne dobija benefi te.

Veoma je lako prepoznati selo koje se bavi kopanjem zlata. Kada uđete u to selo, odmah primijeti-te ljepšu gradnju kuca, upotrebu cementa, kao i cinkane krovove. Upotreba cementa i cinkani kro-vovi su luksuz za sela Liberije, jer se u selima uglavnom, bave uzga-janjem povrća i voća. Kada pitate seoskog šefa da li su ljudi u selu bave nelegalnim iskopavanjem zlata, naravno, dobijate negativan odgovor. Kada uvide da nemate loše namjere, naravno, ponudiće vam da kupite zlata, ali po cije-ni koja je na berzi zlata u svije-tu. I što je veoma interesantno, svi prate i znaju cijene zlata na svjetskom tržistu, oko 40 dolara za gram zlata. I naravno cijena je veoma velika i ne isplati se kupo-vati, jer je to neprerađeno zlato sa primjesama.

Na jednoj veceri, u pakistan-skom bataljonu, imao sam prili-ku da upoznam dva inžinjera iz Njemačke i Ukrajine koji rade u istoj njemačkoj kompaniji za pre-radu zlata i oni kazu da kompa-nija zarađuje oko 15 % po gramu zlata. U Liberiji su već počele sa radom velike kompanije iz Kine i Njemačke, koje kopaju zlato.

major Željko Knežević


Dnevnik

I mi, pripadnici petog kontingenta Vojske Crne Gore pri ISAF misiji u Avganistanu proslavili smo

13. jul, Dan državnost Crne Gore u bazama u Poli-Kom-fi ju, Mazar-e Šarifu i Kabulu. Svi naši pripadnici su bili pošteđeni svakodnevnih aktivnosti u bazama u kojima borave već pet mjeseci. U prijepodnevnim satima smo uručili prigodne poklone koji promovišu Vojsku Crne Gore i Crnu Goru predstavnicima stranih oružanih sna-ga koje se nalaze u misiji ISAF u pomenutim bazama. Pritom, sve njih smo pozvali na prigodne svečanosti koje smo organizovali za naše pripadnike i nacionalne pred-stavnike stranih oružanih snaga u misiji ISAF.

U poslijepodnevnim satima otpočela su druženja. Na obje lokacije su na centralnim mjestima dominirale crno-gorske zastave i uz ostale sadržaje, uključujući jelo, piće, pjesmu svirku i igru imali smo utisak da se ove večeri nalazimo baš u Crnoj Gori. Upravo se dogodilo da u vri-jeme proslave praznika državnosti ističe peti mjesec od početka našeg angažovanja u Avganistanu.

U večernjim satima su počeli da pristižu gosti, pred-stavnici svih vojski, kao i zaposlenih u bazi Panonija, uključujući i Avganistance sa kojima imamo odličnu sa-radnju.

Za roštilj su, kao i obično, bili zaduženi stariji vodnici prve klase Radoje Miković i Jovica Lazarević. Oni su se sa svoje strane potrudili da začine meso kako najbolje znaju i pripreme ga kako bi roštilj bio što ukusniji. I ranije su upravo njih dvojica spremali roštilj u sličnim prilikama. Imali su podršku ostalih članova našeg kontingenta i na-ravno jedine dame Doste Bjelić koja je bila zadužena za spremanje salate i serviranje. Na proslavu su došli najviši predstavnici svih vojski u bazi Panonija. Bili su jako zado-voljni dobrodošlicom i kulinarskim umijećem u sprema-nju roštilja Mikovića i Lazarevića. Specijalno za ovu pri-liku počastili smo goste i našim crnim vinom ‘’Vranac’’, kojim su bili oduševljeni. Bila je atmosfera jako prijatna i na nivou uz jelo, piće i muziku. Da bi svečanost bila još zanimljivija pobrinuli su se potpisnik ovih redova ppuk Dr Senadin Pupović i desetar Almir Joha koji su uz zvu-ke gitare i pjesme unijeli dodatno raspoloženje i otpočeli

svirku sa pjesmom Crna Goro zemljo mila, kada su svi prisutni počeli da pjevaju i raduju se i daju svoj doprinos našoj svečanosti.

Istovremeno u bazi „Marmal” u Mazari-Šarifu je odr-žana svečanost povo-dom 13. jula, kojoj su prisustvovali zamjenik komandanta RK Sje-ver, brigadni general Wendt, nacionalni predstavnici 15 zema-lja koje participiraju u RK Sjever i pripad-nici Odsjeka u Štabu RK Sjever, CJ2 i INFO OPS u kojima su an-gažovani naši ofi ciri. Komandant RK Sjever, general major Fefer, je bio spriječen da prisu-stvuje svečanosti zbog službenog puta u Ka-bul, pa je tom prilikom poslao svog izaslanika i telegramsku čestitku. Posebno je naglasio značaj angažovanja na-ših pripadnika u misiji ISAF i izrazio zahval-nost na profesional-nom odnosu prema postavljenim zadacima. Gosti su izrazili zadovoljstvo i zahvalnost što su bili dio svečanosti, te što im je omo-gućeno da se bliže upoznaju sa Crnom Gorom, njenom istorijom, tradicijom i kulturom, a većina je izrazila želju da prvom prilikom posjeti našu zemlju..

Sve u svemu, Dan državnosti proslavili smo u prijatnoj i opuštenoj atmosferi, slijedeći slobodarski duh i tradiciju crnogorskog naroda.

ppuk Prim. mr sci Dr Senadin Pupović

Naši u Avganistanu obilježili Dan državnosti Crne GoreDan državnosti Crne Gore

Avganistan


Tri helikoptera tipa Bo-105 261. Vazduhoplovnog bataljo-na 26. regimente jurišnih helikoptera Vazduhoplovstva

Savezne Republike Njemačke sletjela su 16. jula, sa 15 pripad-nika, na stajanku vojnog aerodroma u Golubovcima. Po slije-tanju, poznato lice, kapetan Teo Lugbauer ponovo je tu, nakon dvije godine. Ovoga puta dovodi nove momke, koji nijesu bili u sastavu kon-tingenta koji je obučavan 2010.

Naime, u martu 2010. godine pot-pisan je tehnički sporazum između Ministarstva odbrane Crne Gore i Vazduhoplovstva OS SR Njemačke, o obuci njihovih pilota u slijetanju na visoke terene, koja bi bila realizovana u Crnoj Gori. Na osnovi tog sporazu-ma pripadnici 251. Vazduhoplovnog bataljona, 26. regimente jurišnih heli-koptera stigli su u Crnu Goru sa pet helikoptera tipa Bo-105 i jednim UH-1D. Pripadnici OS SR Njemačke su u Vazduhoplovnoj bazi u Golubovcima u oktobru prije dvije godine izveli obuku na sopstvenim helikopterima u dnevnim i noćnim uslovima. Vazdu-hoplovna baza pružila im je svu potre-bu logističku podršku, od smještaja, preko ishrane i medicinskog obezbje-đenja, do koordinacije kontrole le-tenja i vođenja vazduhoplova i svih ostalih usluga potrebnih za izvršenje planirane obuke. Možemo reći da je u tom periodu i po prvi put Regionalni centar za obuku pilota helikoptera pokazao potpunu interoperabilnost sa jednom čla-nicom NATO, kako tehničku, tako i personalnu.

Dvije godine nakon prvog sporazuma, u martu ove godine, VCG je kontaktirana od strane starih prijatelja, sa nagovješta-jem da bi pripadnici 26. regimente jurišnih helikoptera pono-vo posjetili Crnu Goru. U proceduru se ušlo brzo i u maju je potpisan Tehnički sporazum između Ministarstva odbrane i 26. regimente jurišnih helikoptera, koji je doprinio da stari prijatelji mogu nesmetano ponovo posjetiti Crnu Goru.

Pripadnici Vazduhoplovstva VCG dočekali su goste i priredili zajedničku večeru, što je bilo iznenađenje za goste iz Njemačke i komandanta eskadrile majora Elriha Geralda. Evocirane su us-pomene svih onih koji su bili prisutni 2010. i već narednog jutra sve je bilo spremno za početak.

Povod

Drugog dana pripadnici 261. Vazduhoplovnog bataljona 26. regimente jurišnih helikoptera njemačkog Vazduhoplovstva odradili su dvočasovni let nad Crnom Gorom. Nakon leta i malo odmora druženje je nastavljeno u centru Podgorice, gdje je kolegama iz Njemačke pokazan grad i kako izgleda Podgorica

na visokim temperaturama. Obuka za njemačke pilote spro-

vođena je po njihovom sopstvenom planu i program. Međutim, pripadni-ci VVCG su se trudili da im osim tog radnog dijela, ovaj drugi, relaksacioni dio učine što bogatijim, kako bi im boravak u Crnoj Gori ostao u prijat-nom sjećanju. Tako je 18. jula, orga-nizovan kulturni dan na primorju, u Tivtu. Upriličena je posjeta školskom brodu “Jadran”, na kojem je koman-dant broda poručnik bojnog broda Goran Pajović organizovao svečani ručak. Pripadnici Vazduhoplovstva SR Njemačke izrazili su želju da po-sjete mjesto pada helikoptera Gazela u uvali Dobreč i odaju poštu poginulim pripadnicima Vazduhoplovstva VCG. Šest pripadnika Vazduhoplovstva SR Njemačke i tri VVCG uputili su se ka mjestu nesreće. Zbog jakih talasa koji su u tom trenutku udarali u sti-jene samo je kapetan Teo Lughbauer izašao zajedno sa majorima Bojanom Blagojevićem i Dušanom Malušićem

na mjesto nesreće, gdje su zapalili svijeće za poginule pripad-nike VVCG.

Komandant eskadrile major Elrih Gerald istakao je da nije znao mnogo toga o Crnoj Gori, ali da je ovdje doživio najbolju podršku i da nosi najljepše uspomene. Nada se, kako kaže, da će i u budućem periodu biti nastavljena ova dobra saradnja iz-među dva vazduhoplovstva, i pozvao je kolege iz Crne Gore da posjete njihovu jedinicu svojim helikopterima.

Nakon svega, 19. jula, u jutarnim satima, tri helikoptera 261. Vazduhoplovnog bataljona 26. regimente jurišnih helikoptera Vazduhoplovstva Njemačke poletjela su ka Veneciji i Vazduho-plovnoj bazi Aviano, odakle su nastavili put do kuće.

Kapetan Ljubinko Petić Nemanja Đukanović

Major Gerald: Odavde nosim najljepše uspomene

Njema ki vazduhoplovci ponovo na obuci u Crnoj Gori


Dnevnik

Vrijeme neumitno teče. Dani prolaze, milje i milje okeana su za mnom i posadom broda “SCIROCCO”. Tako, na-

kon svih tih dana, mjeseci, nakon bezbroj odrađenih smjena na komandnom mostu i u operativnom centru, dođe red i na pismo odjave, na poslednju priču o mom boravku u misiji “ATALAN-TA EU NAVFOR”. Dok ovo pišem, navire bujica misli i emocija. Sreća, ljubav, ponos, patriotizam, nostalgija, zadovoljstvo…

Bliži se kraj misije. Više nego ra-nije razmišljam o povratku kući, o trenutku kada ću opet, poslije dužeg vremena, kročiti na tlo svoje države, o trenu susreta sa svojim najdraži-ma. Jedan stih kaže ovako: “… sreća je lijepa samo dok se čeka…”… Pa, ja se ne bih baš složio. Lijepa je dok se čeka, ali će ljepša i najljepša biti kada se dočeka, kada se bude življe-la, a ne maštala. Već sada, dok mi-slim o tome, srce brže kuca…

Osjeća se umor, polako nas sve sustiže ona teža strana pomoračkog života. More i vjetar su u pojačanju,

talasi i okean nas baš i ne štede poslednjih sedmica. Borimo se, nema odstupanja ni za jard. Sve, apsolutno svaka aktivnost se iz-vršava jednako kao da je bonaca. Ne mijenja se ni kurs, ni rejon dejstva. Samo se mijenja boja lica onih koji ne podnose najbolje teško more. Hvala Bogu pa nemam problema sa tim.

Pirati su se povukli u svoje kampove na obali. Poslednjih ne-djelja nema izvještaja o sumnjivim čamcima ili napadima pirata, što zbog stanja mora, što zbog dobre pokrivenosti ratnim bro-dovima. Posljednji piratski pokušaj je prošao neslavno po njih, a veoma uspješno za jedan ratni brod. Naime, pirati su usljed nemogućnosti zauzimanja trgovačkog broda napali jedan ribar-ski brod. Ribari nijesu pružali otpor i vrlo lako njihov brod je bio otet, a oni postali taoci. Međutim, ratni brod je bio u blizini…

Munjevitom akcijom specijalnih snaga, ribari su spaseni, a pi-rati uhapšeni. Kada su vidjeli da im se približavaju čamci sa spe-

cijalcima, posada ribarskog broda je poskakala u more, plašeći se moguće pucnjave. Time su samo otežali posao specijalcima, jer je jedni morali da izvlače ribare iz okeana, a drugi da hapsi pirate. Srećom, oni nijesu pružali otpor, pa je sve prošlo kako treba. Nakon ukazane pomoći i medicinskog tretmana, ribari su vraćeni na svoj brod, a pirati su prebačeni na brod jedne države u kojoj će i biti sudski procesuirani.

U toku posljednjih mjesec dana, nekoliko dana smo boravili u luci Salala, u Omanu. Grad izrazitog arapskog stila i kulture. Ljudi ljubazni i vrlo prijatni. Obišli smo nekoliko znamenitih i zanimljivih mjesta i predjela, a dio puta je vodio i kroz pustinju. Nepregledna kao i okean, samo pješčane dine koje se pružaju svuda oko nas. Ali, sve je to lijepo doživjeti i proći. Iako oko mene nije bilo ničega, ja sam se osjećao bogato i zadovoljno, jer, unutrašnji mir, uvijek pozitivna razmišljanja i lijepa osjećanja podstiču čovjeka da ide dalje, da istraje na svom putu. Nije isto kada je čovjek u pustinji i kad je pustinja u čovjeku.

Radujem se sljedećem, ponovnom uplovljenju u luku Džibu-ti, jer ću se tu, na smjeni brodova za učešće u misiji, sresti sa jednim od mojih najboljih prijatelja, sa pf Mandićem. On i sv Kokotović su naredni učesnici misije “ATALANTA” i predstav-nici naše države. Srećan sam zbog skorog viđenja i druženja sa

njima. Pokušaću da im prenesem sve što bi im moglo biti od koristi, sva iskustva, informaci-je, zapažanja… I, siguran sam da će i oni od-lično obaviti svoj dio posla u misiji.

Moram da naglasim ogromnu podršku mojih najbližih, a i da istaknem isto tako i po-dršku i pažnju pretpostavljenih. Neizmjeran motiv i osjećaj ponosa je kada od načelnika Generalštaba viceadmirala Samardžića, do-bijete čestitku za Dan državnosti… Ili, kada vas neposredno pretpostavljeni, kk Nikolić i pf Đurković pri svakom kontaktu pitaju da li mi je nešto potrebno, da li je potrebna pomoć mojoj porodici… Sve to itekako znači nama koji smo daleko, svaka podrška, pa makar to

bila jedna, iskrena i lijepa riječ.Vjerujem da će i ovo malo vremena što je ostalo do završetka

misije proteći kao i do sada što je – u najboljem mogućem redu. Stekao sam brojna prijateljstva, prijateljstva i druženja koja će se nastaviti i poslije misije, kako u Crnoj Gori, tako i u Italiji. Mogu da kažem samo sve najbolje o komandi i o posadi broda “SCIROCCO”. Nijednog lošeg pogleda, nijedne neprijatne riječi nije bilo… Takvim njihovim odnosom umnogome su mi olak-šali boravak u misiji i na samom brodu.

Nadam se da sam u ovih nekoliko tekstova uspio da vam bar malo dočaram momente iz misije, život i rad na brodu i na oke-anu. Drago mi je ako su vam se moje priče dopale i bile prijatne za čitanje.

Do skorog viđenja, u Crnoj Gori!poručnik fregate Ivan Laković

Do skorog vi enja u Crnoj GoriMisija ATALANTA


U Crnoj Gori će ove godine biti organizovan turnir u malom fudbalu pripadnika oružanih snaga zemalja na

području bivše SFR Jugoslavije. Takmičenje, pod nazovom Kup za mir, ustanovljeno je pod okriljem CISM –a (Conseil Interna-tional Sport du Militaire), organizacije koja objedinjuje sport u svim vojskama svijeta.

Naši vojnici se za taj turnir spremaju u kasarni „Milovan Ša-ranović“ u Danilovgradu, na otvorenim površinama, pod jarkim suncem koje prži. Momci, ipak, svakodnevno treniraju, jer su motivisani samim tim što će predstavljati Vojsku Crne Gore na turniru, ali i zbog činjenica da je naša zemlja domaćin ovogo-dišnjeg Kupa za mir. Cilj im je da osvoje najbolja odličja, ali i da budu najbolji domaćini.

Turnir je kružnog karaktera, pa su zemlje učesnice ujedno i domaćini u tom kružnom sistemu. Ove godine čast i privilegiju da bude domaćin imaće Vojska Crne Gore, te stoga dvostruka odgovornost, u sportskom i organizacionom smislu. Ali, baš to garantuje uspjeh. Svemu se prišlo temeljno, kako je to u Vojsci inače slučaj, pa će mnogo prije početka sve biti spremno za prvi udarac sa centra igrališta. Takmičenje će biti odigrano u novo-otvorenoj Sportskoj dvorani Policijske akademije u Danliovgra-du, a svi koji žele da posjete takmičenje, pruže podršku ekipama za koje navijaju i uživaju u par dana kvalitetnog fudbala u dvo-rani, imaće priliku da to besplatno učine.

Do tada će se pripadnici Vojske Crne Gore pripremati za po-dizanje fi zičke izdržljivosti i uigravanje. „Nije lako boriti se sa ovakvim temperaturama, sa organizmom i nogama koje kažu – ne mogu više, ali zadatak je zadatak’’, kaže Nikola Radulović koji je na Sportskom prvenstvu VCG proglašen za najboljeg igrača. „Ovaj zadatak predstavlja prestiž“, nastavlja Radulović „jer boriti se za svoju zemlju, pred svojim narodom, motiv je o kojem ne treba trošiti riječi. Neće biti lako osvojiti zlatno odličje, jer sve ekipe imaju dovoljno motiva, ali siguran sam da uz maksimalni angažman i srce koje nas vodi uprkos vremenskim preprekama koje savladavamo iz dana u dan, siguran sam da nećemo izne-vjeriti očekivanja onih koji su nam ukazali povjerenje, da baš mi predstavljamo Vojsku Crne Gore na ovom turniru. Čast je

velika, odgovornost još veća, a o neuspjehu se ni ne razmišlja“, zaključuje Radulović.

Najbolji strijelac Sportskog prvenstva VCG Zdravko Đoković jedan je od onih od kojih se očekuje najviše. Kapaciteta, kaže Đoković, imamo. „Međutim, turnir je takmičenje na kojem je-dan kiks može da potpuno promijeni tok kompletnog takmi-čenja. Na nama je da se kvalitetno pripremimo i pružimo 150 odsto svojih mogućnosti. Ovolike temperature za sve nas pred-stavljaju izuzetan fi zički napor, ali ne razmišljamo o njima i tru-dimo se da se fokusiramo na samo takmičenje i ono što se od nas zahtijeva. Uz malo sreće nadamo se da ni uspjeh neće izostati“, završava razgovor sa nama Zdravko Đoković.

Za kompletan program i režim zaduženi su trener ekipe pu-kovnik dr Predrag Maraš i profesor fi zičke kulture Veljko Rac-ković. Pukovnik dr Maraš stara se da iznudi maksimum svakog pojedinca, a da pri tom ne pređe granicu koja bi naškodila po-jedincu, ekipi i samom projektu „Kup za mir 2012“. „U sklopu priprema“, navodi dr Maraš „boravićemo u kasarni „Breza“ u Kolašinu, što ćemo iskoristiti da napunimo pluća, poboljšamo kardiorespiratorne sposobnosti i dobijemo tu „prirodnu injekci-ju“ pred samo takmičenje. Vjerujem u ove momke koji su kon-stantno u trenažnom procesu i bilježe izvanredne rezultate. To je ekipa koja već duži vremenski period nastupa zajedno na razli-čitim turnirima, a upravo ove godine osvojili su Biznis ligu Crne Gore. Smatram da mogu postići željeni rezultat“, kaže dr Maraš, „a sve osim prvog mjesta neću smatrati uspjehom. Ono što, ta-kođe, želim je da ispred ekipe zahvalim Centru za obuku i Briga-di kopnene vojske koji su nam stavili na raspolaganje kompletne svoje kapacitete, a ispred Vojske Crne Gore Policijskoj akademiji u Danilovgradu, koja nam je ustupila salu za održavanje samog takmičenja“, zaključuje priču pukovnik dr Predrag Maraš.

Mnogi sport smatraju ratom modernog doba, gdje je najbo-lji ne onaj koji primijeni najveću silu, već onaj koji uz sportske pokaže i ljudske kapacitete. Da bi se obezbijedio fer-plej propo-zicije zahtijevaju najstrože standarde. Sudiće sudije Fudbalskog saveza Crne Gore sa međunarodnim licencama, a očekuje se i podrška sa tribina koja je, takođe, po svjetskoj mjeri.

Nemanja Đukanović

Povod

Me unarodni turnir u malom fudbaluSport u Vojsci

Takmi enje u Crnoj Gori. Naši momci po žegi treniraju svakodnevno.


Povod

Raketni razarač Mornarice Sjedinjenih Američkih Država, jedan od najnovijih ratnih brodova iz

klase Arleigh Burke, koji je u fl otni sastav ušao 2001. godine, boravio je u vodama Crne Gore od 6. do 10. jula. Riječ je o brodu “USS Win-ston Churchill” (DDG-81), sa deplasma-nom od 9.200 tona, dugom 155 metara, širokom 20 metara i gazom od 9,4 metra. To je moćna platforma za razne vrste ofan-zivnog i defanzivnog naoružanja i opreme, neophodne za izvršenje postavljenih zada-taka.

Prvog dana posjete za komandanta američ-kog broda priređen je prijem kod komandanta

Mornarice Vojske Crne Gore, uz tradicionalnu razmje-nu poklona, nakon čega su delegacije Mornarice SAD i Mornarice VCG primljene kod predsjednika opštine Bar Žarka Pavićevića. Za predstavnike sredstava javnog infor-misanja iz Crne Gore je omogućen obilazak broda i upo-znavanje sa osnovnim karakteristikama i mogućnostima tog modernog plovnog sredstva. Gosti su obišli školski brod Mornarice VCG “Jadran” i novoizgrađenu marinu “Porto Montenegro” u Tivtu.

Američki brod su posjetili predstavnici Ministarstva odbrane Crne Gore, akreditovane diplomate, osoblje američke ambasade u Podgorici, zatim, studenti univer-ziteta, učenici i članovi nevladinih organizacija iz Crne

Gore. Članovi posade broda su slobodno vrijeme iskori-stili za obilazak grada Bara.

Treći dan je bio rezervisan za programe iz do-mena međuvojne saradnje. Gostima iz SAD je

prikazan postupak bording tima Mornarice Vojske Crne Gore prilikom provjere bro-da, čija posada pruža otpor. Po završetku vježbe, održana je prezentacija naoružanja i opreme kojom raspolaže Pomorski odred MVCG. Na raketnom razaraču Mornarice SAD “USS Winston Churchill” pripadnici

MVCG su imali priliku da se upoznaju sa procedurama američkog bording tima, kao i

sa naoružanjem i opremom koja se koristi prili-kom provjere sumnjivih plovila na moru.

Pripadnicima MVCG je prikazan rad brodskog ope-rativnog centra i demonstriran je način komandovanja i kontrole na brodu ovog tipa, a nakon toga je izvršena analiza vježbi, obavljeno je niz stručnih razgovora i raz-mijenjena su iskustva pripadnika dviju mornarica.

Da posjeta ne bude obilježena samo vojnom temati-kom, pobrinuli su se košarkaši iz sastava posade gostuju-ćeg broda i Mornarice VCG koji su u sportskoj hali “To-polica” odigrali prijateljsku utakmicu.

I ovom prilikom su pripadnici Mornarice Voj-ske Crne Gore dostojno prezentovali svoju državu i

vojsku, ugostivši posadu “USS Winston Churchill” u duhu tradicionalnog crnogorskog gostoprimstva.

major Dejan Jovanović

Ameri ki razarau posjeti Mornarici VCG

ušao re

-nta

Trm

p

psa n

komPripadn

rativnog ci kontroleanaliza vjmijenjena

Da poskom, pobćeg brodapolica” od

I oske C

vojskuduhu trad

major D


U kasarni ,,Milovan Šaranović”, krajem jula, 21 po-doofi ciru su dodijeljeni sertifi kati o uspješno za-

vršenom osnovnom podofi cirskom kursu koji je trajao pola godine. Svečanosti su prisustvovali predstavnici Generalšta-ba, komandanti i glavni podofi ciri jedinica iz čijeg sastava su polaznici kursa. Prisutnima se obratio pukovnik Jovica Ka-luđerović, načelnik Odjeljenja za operativne poslove i obuku Generalštaba i glavni podofi cir Vojske Crne Gore zastavnik Vladan Kojić.

Po završetku svečanosti najmlađa generacija školovanih

podofi cira je upućena u jedinice Vojske Crne Gore, gdje će nastaviti profesionalni anganžman, primjenjujući stečeno znanje u vidovima i rodovima Vojske.

Osnovni podofi cirski kurs realizovan je u dvije faze, po tri mjeseca. Prva u Centru za obuku, gdje su polaznici kursa usvajali opšta podofi cirska znanja i vještine, a druga je bila fokusirana na stručno-specijalističku obuku. U ovoj fazi obuke, zavisno od budućeg radnog mjesta, podofi ciri su os-posobljavani za samostalno obavljanje formacijske dužnosti nivoa komandira odjeljenja u pješadiji, artiljeriji, inžinjeriji, pomorstvu, protivvazduhoplovnoj odbrani i u specijalnosti-ma logističke službe. Stručno-specijalistička faza obuke re-alizovana je u jedinicama gdje će polaznici kursa obavljati svoje prve podofi cirske dužnosti.

Uspješna realizacija ovog kursa je od posebne važnosti za Vojsku Crne Gore, jer je tokom njegovog održavanja ospo-sobljena prva generacija podofi cira koja je su svoju profesio-nalnu karijeru započela nakon sticanja državne nezavisnosti.

Ovaj kurs, vrijedno je spomena, poslije duže pauze, nasta-vak je tradicije obučavanja i školovanja podofi cirskog kadra za početne profesionalne dužnosti. Istorijski podaci govore da je savremeno (za tadašnje uslove) vojno školstvo zapo-četo u Podgorici oktobra 1895. godine, kada je formirana „Pješadijska podofi cirska škola“. Tom prilikom, oformljena

Povod

je klasa od 60 kadeta koja je prošla obuku, u trajanju od šest mjeseci. Prva klasa diplomaca podofi cirske škole je po za-vršenom školovanju i promociji u početni podofi cirski čin, upućena na prve dužnosti u novoformirani Prvi “udžbeni” bataljon stajaće-profesionalne vojske koji je bio lociran na Cetinju, u tek izgrađenom Vojnom stanu na Obilića poljani.

Tekovine prvog “udžbenog” bataljona stajaće crnogorske vojske, u ovom vremenu nastavlja Centar za obuku, u kome se vrši osposobljavanje vojnika, podofi cira i ofi cira za vrše-nje profesionalne službe u Vojsci Crne Gore.

Uspješnom realizacijom Osnovnog podofi cirskog kursa, u Vojsci Crne Gore zaokružen je sistem više različitih kurseva za osposobljavanje i profesionalni razvoj podofi cirskog i voj-ničkog kadra. Sistem kurseva obezbjeđuje sticanje general-nih vojnih znanja, tehničkih i taktičkih vještina i kao takav predstavlja temelj na kome se gradi profesionalna karijera svakog vojnika i podofi cira.

glavni podofi cir VCGzastavnik Vladan Kojić

Sertifi kati za 21 podofi cira Uspješno završen Osnovni podoficirski kurs


Feljton

Martinovići, Jankovići, Popovići, Raičkovići, Stojanovići, Šće-panovići. Iz Lješanske nahije, Crmnice, Njeguša, Drobnjaka… Jovan Stevov Vučković je, kao američki dobrovoljac, učestvo-vao u odbrani Pariza u Prvom svjetskom ratu. Dobio je odli-kovanje. Joko Stevov Leković iz sela Godinje u Crmnici bio je ofi cir američke vojske. Na grobnici crnogorskog iseljenika i američkog dobrovoljca u Prvom svjetskom ratu Milije Vojvo-dića, Moračanina, u gradu Kenetu, kako je zabilježeno, nalazi se bronzani vijenac američkog predsjednika Ričarda Niksona, na kome piše: “On je ratovao za Ameriku 1917. godine”.

Hroničari iz vremena Prvog svjetskog rata, kako navodi Gojnić, su zabilježili da su se braća i rođaci u Americi dogova-rali koji će od njih ići u crnogorsku, a koji u američku vojsku. Neprijatelj je bio isti objema vojskama. Poznat je proglas jugo-slovenskim iseljenicima u SAD, objavljen u Sent Luisu 1915. godine, u kome je naglašeno da se svi oni koji se bore u ame-ričkoj vojsci odužuju i svojoj domovini, Crnoj Gori, kao da su u redovima njene vojske, ili vojske Srbije. Narodni pjesnik je u pjesmi o jednom dobrovoljcu, Radu Bakoviću, iz Uskoka, ispod Durmitora, američku vojsku slavio kao vitešku.

I u Drugom svjetskom ratu crnogorski iseljenici su se, kao dobrovoljci, borili u američkoj armiji, protiv njemačke vojske u Italiji i Francuskoj. Zabilježen je primjer iseljenika Stojana Pavića Perova Vukčevića koji se sa engleskim i američkim ofi -cirima padobranom spustio u Bosnu i priključio jedinicama Narodno-oslobodilačke vojske Jugoslavije. U američkoj vojsci je bio i Savo Radulović, poznati američki slikar. Vladimir Šar-čević se američkoj vojsci priključio u Italiji. Dobrovoljac je bio i komunista Nikola Kovačević. Jovan Mićunović, kao američki dobrovoljac, našao se u Vazduhoplovnoj bazi SAD u Bariju, tokom Drugog svjetskog rata. Avionske eskadrile su odatle le-tjele širom Evrope i bombradovale njemačke položaje. Miću-nović je bio član letačke posade. On je, nakon povratka aviona iz operacije, popravljao letilicu za novi let. Jednom prilikom, na avionu je ispisao poznatu krilaticu “Smrt fašizmu, sloboda narodu”.

Tako su Crnogorci, i u tuđem svijetu, pokazali svoju oda-nost idealima slobode, pravde, humanističkog požrtvovanja. Ti ideali, u suštini, isti su na svim meridijanima. I za njih se može boriti pod raznim zastavama. Crnogorci su krvarili, gi-nuli i pod američkom zastavom. Sa istom hrabrošću kao što su vazda u boj išli i pod zastavama Crne Gore. Crnogorci ne kalkulišu materijalistički - šta im se “isplati”. Njihov je moto - čojstvo i junaštvo. A čovjekom i junakom možeš se ponijeti ma gdje bio, u svojoj i u drugoj zemlji.

Ilija Despotović

Gdje god da su bili, Crnogorci se nijesu krili da ne uče-stvuju u ratu, kad je trebalo da se savlada “vražja sila”

i sačuva sloboda ljudska. Bilo čija i bilo gdje. Tako je bilo i u dalekoj Americi, u koju je, krajem 19. i početkom 20.vijeka, otišao veliki broj Crnogoraca, od ljute nevolje-da zarade hljeb, za sebe i svoju porodicu u zavičaju. Kad odu tako na kraj svi-jeta, u egzistencijalnoj nuždi, ne bi se očekivalo da Crnogorci napuste teško dobijene poslove i odu u rat. Niko ih nije tjerao da odlaze u vojsku, ni svoje stare, ni nove domovine. A, ipak, odlazili su – u jednu i drugu. Osobito masovno, u vojsku Crne Gore, često samo nakon desetak godina provedenih u Ame-

rici. Mnogi su se u SAD tek bili skrasili, kad , kako narodni pjesnik veli, eto ti jada iznenada - balkanski ratovi, a zatim, i Prvi svjetski rat. I , naravno, Crnogorci pohrle u rodnu grudu da je brane. No, neka to, nego su se mnogi prijavili u američku vojsku, onda kada je počelo njeno masovnije organizovanje za potrebe učešća SAD u Prvom svjetskom ratu. Naši dobrovoljci su, kao američki vojnici, uzeli učešća i u Drugom svjetskom ratu. Nije poznat tačan broj dobrovoljaca u američkoj armiji. U nekim istoriografskim zapisma navodi se podatak da se oko dvije hiljade Crnogoraca borilo zajedno sa Amerikancima, protiv Centralnih sila u Prvom svjetskom ratu i hitlerovske koalicije u Drugom svjetskom ratu. Prije svega, na francuskom ratištu, ali i u drugim dijelovima svijeta.

Vlado Gojnić je u knjizi o crnogorskom iseljeništvu zapisao da se, u sastavu američke vojske, protiv Japana, na ostrvu Oki-nava, borio Ljubo Ilijin Vukmanović, rodom iz Crmnice, a iz Kalifornije. I istakao se hrabrošću, zbog čega je dobio visoka američka oldikovanja. U feljtonu Partnera ranije smo već pisa-li o Stevanu Kilibardi, amerčkom nacionalnom heroju iz Prvog svjetskog rata. U američkoj vojsci, tokom Prvog svjetskog rata, vojevali su Vukčevići, Gojnići, Vučkovići, Dapčevići, Jovičići,

Crnogorski iseljenici u ameri koj vojsci


Documents

PARTNER 50